You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku

NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Nirman Moranjak-Bamburać
Title: U ŠUMAMA FIKCIJE S ARISTOTELOVIM DALEKOZOROM
In the Woods of Fiction with Aristotle’s Binocular
Issue: 12/2001
Citation Nirman Moranjak-Bamburać. "U ŠUMAMA FIKCIJE S ARISTOTELOVIM DALEKOZOROM".
style: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku 12:67-75.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=16059
CEEOL copyright 2022

Interpretacije

Nirman Moranjak-Bambura}

U [UMAMA FIKCIJE S ARISTOTELOVIM

DALEKOZOROM

Himeri~nost postmodernizma uslovljena je time {to u njemu, kao u snovi-

|enjima, supostoji i stapa se nespojivo: nesvjesna te`nja, makar i u paradoksal-
noj formi izlo`ena, prema jedinstvenom svjetonazoru i estetskoj spoznaji i osvi-
je{tenost fragmentarnosti i principijelnog pluralizma ljudskog iskustva u XX
stolje}u. Kulturolo{ke konstrukcije vremena po~ivaju tu na izrazitoj sklonosti
prema propitivanju svih povijesno poznatih obrazaca, te na preupisivanju pro-
{losti u sada{njost (i obrnuto), tako da se proka`e kontingentnost povijesnog tije-
ka i otvore nove mogu}nosti pluriperspektivirane spoznaje. Izme|u ostalog, za
postmodernu svijest druge polovice minulog stolje}a, karakteristi~no je destabi-
liziranje o{trih granica izme|u knji`evnosti, kritike i filozofije. U svojim djelima
pisci tako razmi{ljaju o teoretskim postavkama, a teoreti~ari, kriti~ari i filozofi
pokazuju da samo beletristi~ki na~in, retorika i umjetnost omogu}uju Znanje ili
barem razumijevanje svijeta.
UMBERTO ECO, kao takav primjeran hetero`anrovski autor, obavezuje nas
i sam na supostavljanje njegove teorije i pripovjeda~ke prakse (“Otvoreno djelo”
i “Odsutne strukture” & “Ime ru`e” i “Fukoovo klatno”, “Ostrvo dana pre|a-
{njeg” & “U {umama fikcije”), ali samo ukoliko pripadamo ^itateljima drugog
stupnja (Ecova formulacija u vezi sa modelom ~itatelja). U suprotnom, mo`emo
sasvim lijepo u`ivati u njegovim narativnim dosjetkama, bez pretjeranog
posezanja za enciklopedijom, epistemolo{kom figurom kako diskursivnih tako i
~itateljskih “{umskih puteva”. Osobito se ovo odnosi na “Ime ru`e” i “Ostrvo...”,

izraz
novi

ljeto 2001, strana 67

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Interpretacije

jer prvi roman, kao {to je poznato, aktualizira obrazac krimi-pri~e, a drugi avan-
turisti~ku robinzonijadu, pa to mo`e biti sasma dovoljna nit za “izbavljenje” iz
labirinta. Pa ipak, i ~itatelji ina~e neupu}eni u pravila igre intertekstualne encik-
lopedije, te{ko da }e odoljeti a da s vremena na vrijeme ne skrenu sporednim
stazama, makar im ona odabrana vazda ostajala pred o~ima. U “Ostrvu dana
pre|a{njeg” “razbokoreni” visokoparni stil Robertova pisma o kojem pripovje-
da~ gotovo ne prestaje da raspravlja iz svoje pozicije prire|iva~a prona|enog
rukopisa, natjerat }e recipijenta, i prije nego {to u “Kolofonu” kona~no bude
upozoren da je u romanu mo`da samo rije~ o stilskim vje`bama, da se pozabavi
i specifi~nim u~incima retorike teksta na sam pripovjedni zaplet, jer je taj sloj u
samom romanu snabdjeven tolikim indicijama, da se jedva mo`e zanemariti.1
Reverzibilnost i simultanost tekstova, {to ih Eco koristi u asocijativnom tka-
nju romanesknog si`ea, kao i u prethodnim njegovim romanima, djelotvorno
uspostavlja ve} od njegovih semioti~kih rasprava poznatu epistemolo{ku figuru
neprekinute semioze, koja potire vrijeme kao slijed uzastopnih mijena u pos-
tupnom slijedu. Na taj na~in se u postmodernisti~kom klju~u dokida povijesni
tijek i uspostavlja svojevrsni “Teatar pam}enja” – jedinstvena, prostorno do`iv-
ljena simultanost, aktualnost pro{losti (idejama i stilom XVII stolje}a, oprisut-
njuje se i europski latinitet pro{lih stolje}a, onako kako nam je predstavljen u
Curtiusovoj izvedbi njegova kontinuiteta), nadomjestivost i retroaktivna sposob-
nost nadopunjavanja tekstova. Nije tu u doslovnom smislu rije~ o Borgesovoj
mistici knjige porijeklom iz `idovskog predanja, ve} prije o Enciklopediji ~ije se
stranice dovode u crossing-vezu u ironi~nom modusu “iskaza na kvadrat”, koji
svoju performativnost posvjedo~uje preno{enjem i realizacijom cjelokupnog
opsega pojma concetto u pripovijedni stil i motivacionu strukturu zapleta.
Govore}i o lomovima strukture pripovijednog vremena u Supermenu, Eco
veli: “Takav strukturalni ustroj pri~a o Supermenu odra`ava (...) niz uvjerenja,
ra{irenih u na{oj kulturi, u pogledu krize pojmova kauzalnosti, temporalnosti i
ireverzibilnosti doga|aja; i doista, veliki dio suvremene umjetnosti, od Joycea,
preko Robbe-Grilleta sve do filmova poput ’Pro{le godine u Marienbadu’, odr`a-
va paradoksalne vremenske situacije, a modeli tih situacija, me|utim, postoje u
epistemolo{kim raspravama na{eg doba. ^injenica je da u djelima kao {to su
’Fineganovo bdijenje’ ili u ’Labirintu’ uobi~ajene vremenske odnose namjerno
razbijaju i onaj ko pi{e i onaj ko bi estetski u`ivao u toj operaciji. Prema tome,
kriza temporalnosti ima funkciju istra`ivanja i ujedno upozorenja, a te`i da
~itatelju pribavi imaginativne modele s pomo}u kojih }e mo}i prihvatiti situacije

1 Ovdje svakako treba imati u vidu odnose originala i prijevoda (“Ostrvo dana pre|a{njeg”
~itala sam u dva srpska prijevoda, od kojih }e ovdje biti referentan prijevod Elizabete Vasiljevi},
Narodna knjiga Alfa, Beograd, 1995.). Nisam u mogu}nosti doista ocijeniti vrijednost ovog prijevo-
da, jer mi je original nedostupan, ali je sigurno da je retori~ki karakter romana izvrsno do~aran, s
obzirom da se prili~no pouzdano da rekonstruirati intertekstualna mapa i maniristi~ki podtekst ~ije
fragmente Eco vje{to i neprikriveno upli}e u narativni diskurs.

izraz
novi

ljeto 2001, strana 68

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Nirman Moranjak-Bambura} U {umama fikcije s Aristotelovim dalekozorom

nove znanosti i tako pomiriti aktivnost imaginacije navikle na stare sheme s

aktivno{}u inteligencije koja se upu{ta u pothvat da hipoteti~no zami{lja i opisu-
je svjetove koji se ne daju svesti na sliku ili shemu.” Ovu krizu temporalnosti,
postmodernisti~ko djelo, kao i asimilirana modernisti~ka tradicija, na intratekstu-
alnoj razini prevodi i istra`uje u odnosu pripovijedano i pripovijedno vrijeme,
izvode}i na uzro~no-posljedi~noj okosnici zapleta odlu~uju}e rezove i inverzije.
Poslu`it }u se oblikom Ecovih dijagrama iz njegova teorijsko-esejisti~kog meta-
teksta “U {umama fikcije”, kako bih pokazala odnose na relaciji model autora-
pripovjeda~- lik-model ~itatelja i vizualno predstavila ~udnovate petlje (kao na
Escherovim grafikama), koje nam svojim metalepti~kim paradoksima otvaraju
jedan put kojim se mo`e “stupiti u {umu”. Imaju}i pred o~ima i Ecovu tipi~no
postmodernisti~ku stalnu zaokupljenost metaproblemima stvaranja, do`ivljaj
dokinutog i/ili preokrenutog vremena (paradoksalnog vremena nultog meridi-
jana u kojem je Robertova Daphnis u dana{njem, a Ostrvo u pre|a{njem danu),
mo`e se pratiti i preko raznovrsnih intertekstualnih relacija na kojima se ono
izgra|uje, poput citata, reminiscencija i aluzija, kontaminacije tih citata i kombi-
nacije kronotopa koji poti~u iz razli~itih literarnih izvora i iz razli~itih udaljenih
razdoblja. Uostalom, kon~eto (concetto) ozna~ava vje{tinu pronala`enja sli~nosti
izme|u pojava i predmeta koji su naizgled potpuno razli~iti, pa tako geografija i
hidrografija, o{troumnost i Vje{tina domi{ljanja preobli~ene u kõd ljubavi kao
pasije dobijaju svoj smisao, a semanti~ku dubinu i narativnu funkciju sti~u i takve
usporedbe kao {to su one izme|u Lilie – Daphne – Ostrva – @ar ptice, ili Aristo-
telova dalekozora – Simpateti~kog praha – Teatra instrumenata – matemati~kih i
mehani~kih, ili Opsade – Brodoloma – Ljubavi, razli~itih labirintnih svjetova:
Zemlje, Mjeseca, atoma, korala, riba, ptica, bilja i ~asovnika, te politi~ko-ratnih i
otkrivala~ko-imperijalnih igara. Ovaj dijagram pokazuje nam igru sa uspostav-
ljanjem okvir i njihovim probijanjem, tako da prvo poglavlje u biti predstavlja
raspravu o po~etnoj pripovjednoj situaciji, a Kolofon pripovijeda o mogu}em
kraju – o pronalasku Robertova rukopisa. Kraj }e nu`no ostati otvoren za svakak-
va domi{ljanja, jer Eco tu nudi dvije verzije: jednu, koja proizlazi iz mogu}eg
otkri}a ostataka Daphnis nadomak Solomonskih ostrva, pa tako ovjerovljava
Robertovu pri~u vjerojatnim postojanjem dokumenata sa putovanja ~uvenih
moreplovaca, i drugu, primjereniju romanu, koja uvodi na scenu kapetana Blaja
sa Bauntija. Obje rasprave se, i ona o po~etku i ona o kraju romana, u fokusu
Aristotelova dalekozora – ma{ine za neograni~enu proizvodnju metafora,
uspostavljaju kao alegorije brodoloma i putovanja geografskim prostranstvima,
kako bi aktualizirale Ecov paratekst o palimpsestu prona|enih rukopisa kao jedi-
nom dostojnom romanesknog zrcala. Fikcionalni pripovjeda~, glasnogovornik
model-autora, rekonstruiraju}i iz Robertovih pisama Gospi pripovijest o jednom
maniristi~ki raspolo`enom dobu u kojem su se spajale u ~udnovat ornament
dvorska retorika, filozofija, geografska i povijesna imaginacija, iz stilisti~ke kuri-
oznosti nastoji izvu}i i jednu novu konstelaciju umjetnosti, povijesti i politike.

izraz
novi

ljeto 2001, strana 69

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Interpretacije

izraz
novi

ljeto 2001, strana 70

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Nirman Moranjak-Bambura} U {umama fikcije s Aristotelovim dalekozorom

Uklapaju}i se u op}u poetiku postmoderne knji`evnosti, Ecov roman kom-

binacija je dijegetske i lingvisti~ke samosvijesti. Pri~a o brodolomniku, “jedin-
stvenom bi}u od na{e vrste {to brodolom na posve pustom brodu do`ivelo je”, o
njegovoj robinzonijadi koja je pandan Crusoeovoj ve} i stoga {to je Daphnis,
napu{teni brod na koji Roberto dospijeva plove}i na vratima potonulog Ama-
ryllisa, metafori~ki ekvivalent Ostrvu nasuprot kojeg je ova flota ukotvljena, a da
ne mo`e nikada do njega doprijeti, ispripovijedana je dvoglasno: u visokopar-
nom Robertovom ispovijedanju Gospi svoga srca i u ironijskom modusu pripo-
vijednog rekonstruiranja junakove sudbine. Roberto raspreda “na{iroko i nadu-
ga~ko” svoja sje}anja i pustolovine, dok njegova pisma pripovjeda~ ~ita “izme|u
redova”, kako bi od nezamislivih uzoraka Robertovih retori~kih bravura ispleo
narativnu mre`u pustolovno-odgojnog-filozofskog metafikcionalnog romana.
“Ali, evo, ponovo smo na istom, kako prevesti dnevnik onoga ko domi{ljatim
metaforama `eli da iznese na videlo ono {to ne vidi dobro, dok tumara no}u,
bolesnih o~iju.” Ovakvi autoreferencijalni iskazi koji kao pro{ivni bod spajaju
sve ~ipkaste uzorke maniristi~kog retori~kog umije}a, razrastaju se u vi{e poglav-
lja u zasebne traktate o romanu. Prije nego li }e Roberto i sam preuzeti demi-
jur{ku ulogu romanopisca, te umjesto pisama po~eti da stvara “Roman o Ferran-
teu”, ovaj je ve} najavljen u njegovim sje}anjima na djetinjstvo, da bi mu se teo-
retska podloga izlo`ila u mizanabimskom (mise en abime) sa`etku romanesknih
postupaka, koje Sen Saven izla`e kombinirano sa podukom o ma~evanju i bri-
ljantnom Galebovom udarcu. Pretpostavljeni Roman o Ferranteu, kao uostalom
i roman o Robertu, u osnovi mora da ima, veli Robertov u~itelj, neku dvosmi-
slenost, ekvivokaciju za lica, radnju, vrijeme, mjesto ili okolnosti, iz kojih }e se
dalje ra|ati sporedne ekvivokacije, zapleti i peripetije. Jedna od takvih, mo`da
knji`evno najslavnija, je ekvivokacija zamjene neke osobe drugom koja se odvi-
ja preko Dvojnika. Robertov dvojnik Ferrante, nepostoje}i brat kojeg je izmislio
jo{ u djetinjstvu kao sopstvenu verziju frojdovskog “porodi~nog romana” u
kojem kopile, brat du{manin, postaje odraz likove du{e, onaj odraz koji on mora
uvijek vu}i za sobom i koji ga uvijek preduhitruje, sve dok lik ne u|e kao pripo-
vjeda~ u svijet romana i preuzme konce sudbine u vlastite ruke.
Princip zrcalnih odraza Eco primjenjuje na svim dijegetskim nivoima, od
“romana u romanu” do lingvisti~ko-retori~kih zrcala. Realiziraju}i kon~etisti~ke
pretjeranosti, kojima je Roberto zara`en primaju}i poduku od svojih znamenitih
u~itelja, kao narativne figure, fikcionalni pripovjeda~ se i sam rukovodi roma-
nesknim smicalicama: ekvivokacija lica, osim preko figure Dvojnika razvija se i
preko figura Robertovih u~itelja, koji redom produbljuju junakovo znanje o
empiricisti~kim filozofskim postavkama za~injenim u~enjem o simpatiji i anti-
patiji svega postoje}eg; dvosmislenost radnje podvla~i se njezinim udvostru~a-
vanjem aktualiziranim romanesknim obrascima kao {to su povijesno-pustolovni
romani (Dumas), robinzonijade (Defoe), fantasti~na putovanja (Swift i Jules

izraz
novi

ljeto 2001, strana 71

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Interpretacije

Verne), odgojno-avanturisti~ki romani (Candide), kao i putem Robertova preuz-

imanja autorske funkcije u pripovjednom modusu teatralno-pustolovnog roma-
na tipa “Angelike”; smje{taju}i tu radnju u povijesni okvir renesansnih bitaka
(opsada Casalea) i geografske imaginacije XVII stolje}a razvijene u faktografsko-
znanstvenoj i putopisnoj literaturi o prekomorskoj plovidbi, Eco za nju postav-
lja specifi~nu scenu koriste}i se kon~etisti~kom paralogikom, pa se u vezu dovo-
de Casale, pari{ki saloni précieuses, Daphnes i Ostrvo, kao locusi povezani meta-
forikom borbe, retorikom pasionirane ljubavi i o{troumnim domi{ljanjima.
Daphnes i Ostrvo su prikazani kao tipi~ni locus amoerus, njih se opisuje kao mje-
sta u`itka, ~iji su izvori u pojedina~nim osjetilima. Daphnes je “veliki Saraj ~u-
desa”, a Roberto ih otkriva kao ~ulne slike i opisuje njihove raznovrsne oblike
(egzoti~nog bilja, ptica, mehani~kih instrumenata) pjesni~kim jezikom prvog
Adama, ba{ kao {to je i Ostrvo nedoku~ivi raj prema kojemu je usmjerena
junakova `udnja. Tako se isprepli}u `udnja za Ostrvom i `udnja za Gospom, a
maniristi~ki kod i `ivopisni san bacaju junaka u ekstazu pore|enja potkrije-
pljenu u~incima nauka o Simpateti~kom prahu. “Uznemiren, usni svoj brodolom
i usni ga kao ~ovek od razuma, koji smatra da i u snovima, i to pre svega u snovi-
ma, treba delati tako da re~enice iskite misao, da joj reljefi udahnu `ivot, tajan-
stvene niti da je na~ine zgusnutom, razmatranja dubokom, emfaze uzvi{enom,
aluzije prikrivenom, a tananom promene.” Taj “san u snu” jo{ je jedan autore-
ferencijalni zahvat u tkivo romana, mizanabimski postupak koji ad infinitum
umno`ava odra`ene i odra`avaju}e figurativne fragmente.
Kon~eto se jo{ naziva i accutezza – o{troumnost. Njegovi naj~e{}i vidovi su
antiteza (oksimoron), antimetabola (“Pri pomisli na Ferantea, zato~enog na
onom ostrvu, kako posmatra Tvede Dafne do koje nikada ne}e sti}i, razdvojen
od Gospe, Roberto je ose}ao, dopustimo mu to, zadovoljstvo zaslu`no prekora,
ali i razumevanja, koje se ne mo`e razdvojiti od izvesnog pripoveda~kog zado-
voljstva, po{to je – lepom antimetabolom – uspeo da svog protivnika zato~i u
tvr|avu, promi{ljeno druga~iju od vlastite.”), paradoks (paradoksi vremena,
simbolizirani nultim meridijanom ili paradoksalna povezivanja Antipoda). Poja-
va kon~eta povezana je sa {irenjem barokne poezije, ~iji je osnovni cilj da zadivi
svojom virtuozno{}u i manirizmom usmjerenim na izazivanje efekta zadivlje-
nosti neobi~nim slikama. “Aristotelov dalekozor” naslov je Tesaurove rasprave o
kon~etizmu iz 1655. god., a “O{troumnost i Vje{tina domi{ljanja” (oba su i naslo-
vi poglavlja romana) aludira na istoimenu Gracianijevu raspravu. Epigraf iz
Donnove “Himne Bogu”, tako|er nije samo tematsko upu}ivanje (“Je li Pacifik
moj dom?”), ve} i aluzija na kon~etizam metafizi~kih pjesnika (na jednog se
poziva i D’Igbi, ~ija metafora {estara stvara ekvivalenciju izme|u ljubavnog i
kartografskog koda). Osim engleskih metafizi~ara, maniristi~ku virtuoznost i vje-
{tinu domi{ljanja razvijaju u [paniji Gongora i njegovi sljedbenici, sa “pjesni-
~kim jezikom u kome metafori~ne odrednice stavljaju irealnu prepreku izme|u

izraz
novi

ljeto 2001, strana 72

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Nirman Moranjak-Bambura} U {umama fikcije s Aristotelovim dalekozorom

uma i samog predmeta”, francuske precioze u svojim salonima, gdje razvijaju

koncepciju ljubavi slobodne od socijalnih ograni~enja, svemo}ne i idealisti~ke
(njeguje se zaseban vid ljubavne u~tivosti, ljubavna kazuistika i originalan, za-
~udan jezi~ki izraz, neologizmi, metafore i duhovitost). Razdoblje manirizma sa
njegovim paradoksalnim ljubavnim kodom koji se razrje{ava kazuistikom i lju-
bavnim naukom, razvilo je i specifi~nu literaturu – rasprave o ljubavi {to do-
slovno zapo~inju predstavljanjem svog predmeta, kako bi se iz njega izvukli
razlozi za pasioniranu ljubav. Ali je sedamnaesto stolje}e u idealizirani ljubavni
kod ugradilo i seksualnost, a zajedno s njom i pravila zavo|enja, u kojima je
nemalu ulogu igrala neverbalizirana poruka razmijenjenih pogleda. Eco tema-
tizira problematiku vida i sljepo}e, njihovu metafori~ku rasprostranjenost u lite-
raturi na vi{e dijegetskih razina, te je onovremena tvrdnja da ljubav s jedne
strane osljepljuje, a s druge izo{trava vid, vlada o~ima a slu`i se jezikom, doslov-
no realizirana u zapletu, kao Robertov strah od svjetlosti koji uzrokuje ~esto i
prekinut pripovijedni slijed i kao metafora izo{trenog vi|enja razvijena preko
teme mehani~kih opti~kih instrumenta i ekvivalentnih im jezi~kih “dalekozora”.
U Engleskoj kon~etisti~ku rafiniranost njeguje i jufjuizam (po romanu J.
Lillya, poznatog engleskog predstavnika proznog maniristi~kog izraza). Giam-
baptisto Marino, ~iji su stihovi tako|er stavljeni u “jaku poziciju” tekstualnog
epigrafa, tvrdi da ~itatelje treba za~uditi, te kao i svi maniristi slavi eleganciju
iznena|enja i {okantnih obrta. Ovom je pjesniku bio cilj “sjedinjavanje platoniz-
ma i aristotelizma, pitagorejstva i epikurejstva, kr{}anskog u~enja o otkupljenju
i magije, osjetilnosti i bu|enja pobo`nosti, o~aja i utjehe, svijetlog i tamnog,
istinitog i la`nog, izvjesnosti i neizvjesnosti.” (Hocke). Takve suprotnosti u uza-
jamnoj napetosti spaja i Eco, crpe}i iz skladi{ta “misaonih manirizama” i upisu-
ju}i figure znamenitih manirista u retori~ke i idejne vratolomije Robertovih u~i-
telja: Sen Savaenna, koji djela po obrascu svojih prototipova musketira, ali i
Cyrana de Bergeraca (od njega Roberto u~i ma~evanje, rije~ima i oru`jem, pra-
vila zavo|enja i retoriku ljubavnih pisama, a daje mu i prve pouke o sumnji), oca
Emanuela, koji je pronalaza~ metafori~ke ma{ine i kon~etisti~ke ars combinatoria,
karmeli}anina i Sir Kenelema Digbya koji u~enje o Simpateti~kom prahu pove-
zuju sa naukom o mno{tvu svjetova, misterioznog Engleza dr Byrda, ~ije je san
da uz pomo} simpateti~kog praha empirijskim eksperimentom sa ranjenim
psom otkrije nulti meridijan, te oca Wanderdrossela (“lutaju}eg drozda”, te tako
i svojevrsnog Kapetana Nemoa iz Vernova romana), koji paralogi~ki povezuje
svoje istra`iva~ko-empiricisti~ke strasti, teluristi~ku fiziku i kr{}anska u~enja.
Pjesni~ki izumi i hijeroglifi~na kon~eta svojom korespondencijom s meha-
ni~kim izumima, prirodoslovnim znanjima, geografskom imaginacijom, karto-
grafijom, hidrografijom, navigacijom, ali i velikom misti~kom tradicijom, otvara-
ju za radoznala ~itatelja nepregledno polje asocijacija. Osim Gracianove estetike
artificijelna spajanja objekata, “konkordacije ekstrema”, kontrapozicije i diso-

izraz
novi

ljeto 2001, strana 73

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Interpretacije

nancije, padaju nam na um i drugi traktati koji sakupljaju formalne manirizme,

ili takve pustolovne li~nosti poput Athanasiusa Kirchera, koji je, osim {to je
prikupio sva formulirana tajna umije}a, jo{ dao opis jednog kombinatori~ko-
ekspresivnog svemirskog putovanja, a 1668. god. zamislio “matemati~ke orgulje”
za povezivanje svih mogu}ih suprotnosti. Me|utim, Ecova ars combinatoria ne
dozvoljava da njegove likove odredimo jednozna~no, jer su oni svojevrsne sume
prikupljenih umije}a, pa tako i zbirne figure filozofijskih i estetskih napora mani-
risti~kog razdoblja. Uz to se oni alegorijski upli}u u fikcionalni svijet romana, u
pripovijedanje o pripovijedanju, tako da na kraju postaju fikcionalne personi-
fikacije teorije o mno`ini svjetova.
Mogu}i svjetovi i uloga fikcije u njihovoj prikazbi i ovjerovljavanju, velika je
tema ovog romana. Svoju poetiku ve} izre~enog (intertekstualnosti) Eco je
izlo`io u odjeljku “Post-moderno, ironija, ugoda” Postila za Ime Ru`e. Po njemu,
postmodernost nastupa sa dvosmislenom i prijetvornom pomirljivo{}u u odno-
su na obrasce o~ekivanja (dok ih moderna razara): “Ali sti`e trenutak kad avan-
garda (moderno) ne mo`e dalje, jer je sada ve} proizvela metajezik koji govori o
njezinim nemogu}im tekstovima (konceptualna umjetnost). Postmoderni
odgovor modernom sastoji se u tome da se priznaje kako se pro{losti, koja se ne
mo`e uni{titi, jer njezino uni{tenje vodi u {utnju, treba vratiti – ironi~no, na
na~in koji nije nevin. (...) Ironija, metalingvisti~ka igra, iskazivanje na kvadrat.
Zbog toga u modernome onaj tko ne razumije igru ne mo`e da je ne odbije,
do~im je u postmodernome mogu}e i ne razumjeti igru, nego stvari shvatiti
ozbiljno. U tome i jest vrlina (opasnost) ironije. Uvijek ima onih koji ironi~ni
diskurs primaju kao da je ozbiljan.” Ova metalingvisti~ka igra iskazivanja na
kvadrat, sprovodi se u romanu dosljedno, na svim njegovim razinama. Tako }e
biti zaigrano-ironi~no aktualizirana i poznata Fontenelleova “Rasprava o
mno`ini svjetova” koja, projicirana na postmodernisti~ki teorijsko-pragmati~ki
koncept mogu}ih svjetova, Zemlju Romana pretvara u barokni teatar dvojnika.
Suprotstavljaju}i se argumentima oca Caspera iznesenim protiv kretanja zemlje,
Roberto iznosi svoj Argumentum @elje: “Ali, najzad, nemojte me li{iti radosti
razmi{ljanja da bih se mogao vinuti u oblake i za dvadeset~etiri ~asa videti
Zemlju kako se okre}e poda mnom, i da bih video kako promi~e mno{tvo
razli~itih lica, belih, crnih, `utih, maslinastih, sa {e{irom ili turbanom, i gradove
sa zvonicima ~as {iljastim, ~as zaobljenim, sa krstom ili polumesecom, i gradove
sa kulama porcelanskim i sela sa kolibama, i Irokeze kako se spremaju da `ivog
pojedu ratnog zarobljenika, i `ene iz zemlje Teso zaokupljene bojadisanjem
usana u plavo za najru`nije mu{karce ove planete, i one iz Kamula koje njihovi
mu`evi kao dar prepu{taju prvom namerniku, kao {to kazuje knjiga mesera
Miliona...”. Ovaj citat iz Fontenelleve rasprave u kojem fiksirani promatra~ ispod
kojeg promi~u svjetovi sa`imlje sva Robertova iskustva iz njegovih susreta sa
podvodnim svijetom, poslu`it }e kao prolepti~ka najava za jo{ jedno ironijsko

izraz
novi

ljeto 2001, strana 74

CEEOL copyright 2022

CEEOL copyright 2022

Nirman Moranjak-Bambura} U {umama fikcije s Aristotelovim dalekozorom

razigravanje zapleta oko napu{tanja geocentri~nog koncepta svijeta, u obliku

Robertova monologa zapo~etog u vezi sa svijetom mnogouglova jednog kame-
na, e da bi se rezimirale rasprave u~itelja, a junak definitivno opredijelio za svi-
jet ma{te koji nije paralelan niti jednome drugom.
Ecov enciklopedizam teoriju mogu}ih svjetova i njezinu korespondenciju sa
uzbudljivim intelektualizmom XVII stolje}a {iri do nevjerojatnih granica
kon~etisti~kog furora. Pri tome je osnovna poenta na nu`nosti pripovijedanja, na
shva}anju kosmosa kao lonca u kojem se kr~kaju razli~ite pripovijesti, svaka u
svome vremenu, a mo`da sve sa istim likovima, kako se to ~ini Robertu. Ako je
porijeklo “Romana o Ferranteu” u romanesknoj temi par excellence – ljubavi,
koja je tako povezana sa vremenom da obrada pri~e otvara mogu}nosti povezi-
vanja unaprijed i unazad, pa Roberto da bi najzad shvatio ono {to mu se dogodi-
lo, odlu~uje da sa~ini jednu historiju svih doga|aja, porijeklo romana o Robertu
– “Ostrva dana pre|a{njeg” – je u specifi~nom odnosu povijesti i pri/povijesti,
gdje roman ima tu prednost da pripovijeda o stvarima koje se mo`da nisu
dogodile, ali koje su se sigurno mogle dogoditi. Tako se daju uklopiti i staviti u
uzajamnu napetost dvije vrste umije}a – maniristi~ka pararetorika i naratolo{ka
kombinatorika. U krajnjoj instanci, “pohvalu dobija amfibijski ingenium, koji se
mo`e kretati svijetom pojmljivih i nepojmljivih stvari.” (Hocke)

Literatura:
1. Curtius, E. R. 1971. Evropska knji`evnost i latinsko srednjovjekovlje. Matica
Hrvatska. Zagreb.
2. Eco, U. 1965. Otvoreno djelo. “Veselin Masle{a”. Sarajevo.
3. Eco, U. 1994. Im Wald der Fiktionen. Sechs Streifzge durch die Literatur. Deu-
scher Taschenbuch Verlag. Mnchen – Wien.
4. Eko, U. 1995. Ostrvo dana pre|a{njeg. Narodna knjiga Alfa. Beograd.
5. Hocke, G. R. 1984. Manirizam u knji`evnosti. Cekade. Zagreb.

izraz
novi

ljeto 2001, strana 75

CEEOL copyright 2022