You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Umjetnost riječi

Art of Words

Location: Croatia
Author(s): Hans Robert Jauss
Title: Opće se krije u posebnom (Svijet tipova karaktera)
The General is Hiding in the Specific (The World of Character Types)
Issue: 3/1987
Citation Hans Robert Jauss. "Opće se krije u posebnom (Svijet tipova karaktera)". Umjetnost riječi
style: 3:247-260.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=252514
CEEOL copyright 2021

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

HA N S Ro BE R T J A U S S (Konstanz,- Sveučilište)

OPĆE SE KRIJE U POSEBNOM

(Svijet tipova karaktera)
L·DK 112 -1 / 9.01: 17.021.2](4)

Članak raspravlja o tradiciji učenja o takozvanim etičkim ka-

rakterima, tradiciji nazočnoj u evropskoj filozofiji i književ-
nosti od Teofrasta do La Bruyerea, a posredno i u novije vri-
jeme. U središtu je analiza kulturnopovijesnog i, posebno, re-
toričkoga konteksta u koji se uklapaju obje tipologije, antička
i novovjekovna klasicistička.

Otkrivanje i istraživanje etičkih karaktera od Teofrasta do La Bruyerea pothranjuje

čuđenje nad mnogostrukošću ljudske prirode, onom "difference des esprits des
hommes, aussi prodigieuse en eux que celle de leurs visages" . I Odatle polazi
Discours sur Theophrast i pokazuje istodobno osnovni polaritet književno-morali-
stičke tradicije: na jednoj strani ljudska priroda koja se može shvatiti samo u njezi-
noj raznolikosti, na drugoj strani duševno-tjelesno jedinstvo čovjekove fiziono- 247
mijske osebujnosti, koje dopušta da se ono posebno očita na značajkama njegovih
karaktera ili običaja, strasti ili temperamenata. Slikovno polje u horizontu pojmova
tt/IOS/ ~thos i character pokazuje daljnje opozicije osnovnih značenja koja se po-
javljuju u povijesti pojmova i kod njezinih retoričkih ili književnih predstavnika.
Dvostruko podrijetlo etičkoga karaktera, koji svoje korijene s jedne strane ima u
onome urođenom, u prirođenoj sklonosti lthosa (= ingenium), a s druge u onome
stečenom, u navici, moralu, običaju, primjećuje se u pitanju mogućnosti razvijanja
ili nepromjenljivosti karaktera već kod Aristotela i Teofrasta. Aristotel, za kojega
ethos neke osobe proizlazi iz nadarenosti ili sklonosti koja se vježbanjem i pouča­
vanjem može usavršiti u vrlinu, naglašava mogućnost razvijanja ljudske prirode (po-
stoje čak različiti ethe za različite životne dobi). Začudo, taj teleološki model pro-
mjenljivoga karaktera nije našao primjenu sve do pojave individualizma u 18. sto-
ljeću. Tradicija je slijedila shvaćanje Teofrastovo koji je odgoj smatrao mogućim sa-
mo kod mladeži u rastu, a jednom stečen način ponašanja neizgubivim i nepromjen-
ljivim, način za koji je on kao prvi na ljudsku psihu prenio riječ character, koja se
prethodno odnosila samo na stvari. Epohalni obrazac njegovih etičkih karaktera
bio je empirijski i posve deskriptivan i time što je isključio ekstreme dobra i zla,
vrlinli i p orokli , a pogled usmjerio samo na prosječnog čovjeka i njegovo ponaša-
nje u svakodnevnom životu. Može se čak reći da ga je na taj način po prvi puta ot-
krio, razlučio prema specifičnim osobinama, opisao u portretima, sistematizirao

I La Bruycre. Les caracteres ou les moeurs de ce siecle. Pariz (Camier) 1965. str. 27.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. Jauss, Općeiposebno-karakterologija(247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) ·3 . Zagreb· srpanj - rujan

prema tipovima i time utemeljio antropologiju koju je trebalo obnavljati za svaku

potonju epohu i društvo.
Nesistematizirana, na promatranju zasnovana Teofrastova tipologija ponudila je
već i topologiju kad je postavljen zahtjev da se u nizanju karakter!!, koji su se pri-
činjali vječnima, pronađe nešto poput stanovita reda u društvenome svijetlu. Riječ
ithos očito je mogla značenje 'navika, moral, običaj' pridružiti osnovnom značenju
'uobičajeno mjesto stanovanja'. Karakter ne ide uz uobičajeno ponašanje pojedin-
ca, nego uz navike ili običaje koji su tipični za neko određeno mjesto. Trideset
Teofrastovih slika karaktera jednakomjerno obuhvaćaju i bitne crte osoba i život i
običaje atenskog društva ranoga helenizrna, na mjestima radnje kao što su tržnica,
kupalište, kazalište i narodna skupština. Karakteri mogu biti biološki preformirani,
ali i lokalno i običajno uvjetovani; oni se odnose na ono opće u posebnom ponaša-
nju pojedinca, a i na neke grupe živih bića. Otuda i dvojstvo, 'karakteri' i 'običaji',
koje se u naslovu La Bruyereova djela čini posve razumljivim. Tome je u 17. stolje-
ću, posebno u Engleskoj, prethodila jedna navlastita forma književne antropologije:
snimka stanja i prikaz karaktera u vidu moralne kartografije, koja se mogla poveća­
ti do totala mikrokozmografije. Navedimo neke naslove koji govore sami o sebi:
John Earle, Microcosmographie or A piece of the world discovered in essays and
characters (1628); H. Browne, A map of microcosme, or A moral description of
man (1642); S. Person, An anatomicallecture of man, or A map of the little worl{l
248 (1664).2 Čuveno pionirsko djelo u toj tradiciji bilo je Mundus alter et idem (1605)
Josepha Halla. On je pripovijedanje o jednom imaginarnom putovanju povezao s
opisom karaktera i stvorio obrazac po kojem se od tada mogla hijerarhizirati i loka-
lizirati mnogostrukost ljudske prirode (običaji narodil prema zemljama i provinci-
jama, karakteri pojedinačnih ljudi kao gradovi i sela).
Taj korak od tipologije prema topografiji ljudskih karaktera otvorio je nov način
otčitavanja svijeta. Pritom se u pozadinskoj metaforici charactera javlja treća opo-
zicija. Osnovno značenje urez anog, neizbrisivog (potom i žiga, vojne oznake),
obilježuje nešto utisnuto, skovano (das Gepriigte), kako bi se označila neka stvar
zatim i osoba; ono, dakle, već u rezultatu kovanja, utiskivanja (Priigung) pretpo
stavlja odgovarajući postupak. Drugim riječima: ono što na prvi pogled može djelo
vati kao puki opis i razgraničenje unaprijed zadatih osobina mnogostruke ljudske
prirode, moglo se književno uobličiti tek tada kad je moralist u općoj pojavnost
prosječnog života otkrio ono latentno, u samorazumljivosti skriveno posebno, obu·
hvatio ga znakovima, obilježio, razgraničio, a time i doveo u red. Navodni mimesi.1
etičkih karaktera omogućuje se tek pomoću poiesisa moralista promatrača. Dvo-
struk smisao kovanja i skovanog, označivanja i označenog najjasnije se ukazuje ka-
da character poprimi značenje 'pisanoga znaka' pa se nakon toga može odnositi i
na literarnu posebnost. Na vrhuncu književne tradicije u definiciji će se pojma is-

2 Vidi L. van Delft: "Caraeteres et lieux: La representation de l'homme dans l'anthrop"

logie classique", u: Revue de littera ture comparee (1983), str. 149-172.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karakterologija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

ticati značenje riječi marquer. Tako, primjerice, definicija pojma caraetere u Fure-
tiereovom rječniku iz 1690. godine glasi: "Ce qui resulte de plusieurs marques
particulieres, qui distingue tellement une chose d'une autre qu'on la puisse recon-
naitre aisement. Il se dit de l'esprit, des moeurs, des discours, du style, et de toutes
au tres actions".
Moralist u Teofrastovoj tradiciji nije, dakle, samo antropolog koji promatra ljud-
sku prirodu opisujući je kao svijet tipova karaktera, nego je on već semiotičar avant
la lettre, koji je razvio sistem znakova da bi 'drugu prirodu' čovjekovu - njegov svi-
jet života - učinio čitljivom poput nekog pisma. Mogućnost otčitavanja svijeta
tipografijom ljudskih karaktera od moralista ne zahtijeva samo kompetenciju
semiotič ara , nego i kompetenciju retoričara i književnika koji svoj sistem znakova
sredstvima fikcije uzdiže u peinture morale i koji time svojim karakterima znade
podariti estetsku evidentnost. Vrhunsko djelo La Bruyereovo svoj epohalni uspjeh
ne zahvaljuje jedino nadmašivanju Teofrasta, nego i korištenju fikcije i virtuoznom
postupanju s tehnikama retoričke stilistike. Ona je od vremena druge sofistike pre-
poručivala figure ethopoeia, prosopographia ( descriptio personae), karakterizam
(descriptio morum), kojima su se mogle pridružiti figure prosopopoeia i dijalogi-
zam, kako bi se portretu nekog karaktera pridala uvjerljiva očiglednost. Evidentia,
središnji pojam retoričke stilistike, trebala se postići sredstvima notatio (ocrtavanje
karaktera) i effictio (posebno u portretu). 3 Poznato je da je portretiranje realnih
osoba u La Bruyereovo vrijeme bilo omiljena društvena zabava koja je sa zahtje- 249
vom za odgonetavanjem već krenula putem otkrivanja i priznavanja onoga indivi-
dualnog.
Gledamo li na tradiciju etičkih karaktera u cjelini kao na proces kojim se omo-
gućuje otčitavanje svijeta, tada ovdje započinje semiotička antropologija s premi-
som pune evidentnosti označenoga (signijie) u označitelju (signiJiant), da bi za-
vršila u spoznavanju ambivalentnosti svih znakova - neuklonjivom jazu između
privida i bitka. Sumnju da je evidentnost preformiranog načina i pojave varljiva u
mnogostrukosti ljudskih priroda, da tipografija etičkih karaktera, koja nije dopusti-
la psihološko postavljanje pitanja, naposljetku ipak ne zaobilazi dublje motive ljud-
skoga djelovanja, prvi put artikulirali su La Bruyereovi suvremenici: Pascal i La
Rochefoucauld, koji su (kao prije njih Montaigne) - kako je to pokazao K. Stierle
- pozitivnoj, još esencijalističkoj antropologiji klasične tradicije suprotstavili ne-
gativnu psihologiju i počeli istraživati nesvjesno dno ljudske psihe kao neku ne-
poznatu zemlju - nisu kao moralisti stvorili nikakve karaktere. Povijest te vrste nije
time bila dovršena. Na pitanja koja je postavila odgovaraju u 18. stoljeću dvije mo-
deme pojave. S jedne strane tradicija etičkih karaktera prelazi u tradiciju socijal-
nih prilika, književni portret pojedinca prelazi u tableau profesija, pozicija i forma-

3 Prema L. van Delft: "Litterature et anthropologie: Le caraetere lt J'age classique", u:

re statut de la littera ture, Melanges Paul Benichou, ur. M. Fumaroli, Ženeva 1982, str. 100 i
106 (usp. str. 98, bilješka S).

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karakterologija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) ·3 . Zagreb· srpanj - rujan

cija u društvu, što je uskoro nazvano i f1Ziologijama u kojima se otkrivaju motivi

ljudskoga ponašanja u njihovim socijalnim determinantama. S druge se, pak, strane
postulira i traži jedinstveni karakter: individua kao dosad prešućivana instancija,
koja je bila isključena pri otkrivanju posebnoga u općem, sve dok to posebno u ka-
rakterima nije ponovo bilo određeno kao nešto partikularno opće.
Do postulata jedinstvenoga karaktera dospjela je već i retorička tradicija antike.
Od govornika se ne traži samo to da uzme u obzir tipične načine ponašanja SVOjih
slušalaca, kako bi mogao pobuditi njihove afekte i emocije. U Ciceronovu djelu
De Oratore razvija se za normativnu misao antičke estetike upravo nezamislivo raz-
mišljanje "da se stil razlikuje u skladu s individualnošću umjetnika, pjesnika ili go-
vornika i da se stoga kvaliteta ne može mjeriti po tome budući daje svaki izraz na
svoj način savršen - quod oratores, totidem '" genera dicendi, tako da se nameće
pitanje postoji li, s obzirom na takvo stanje stvari, uopće nešto poput učenja o sti-
lu, poput opće obvezatnih stilskih pravila.,,4
Taj postulat, međutim, dugo vremena nitko nije slijediO. To se moglo ostvariti
tek tada kad moralist više nije htio prikazivati pojedinca u općim osobinama
njegove posebnosti - kao sebi jednakog - nego u neusporedivim crtama njegove in-
dividualnosti - kao singulare tantum - čime je on nužno preostao biti moralistom.
U daljnjem tekstu ograničit ću se na to da marginalnu pojavu neshvaćenog pojedin-
ca u tipološkim sustavima karakterološke tradicije objasnim na nekoliko primjera.
250 *
Teofrastovoj karakterologiji prethodi mitološko shvaćanje mnogostruke prirode
čo'1ekove. Najstarije s'1edočanstvo je, nažalost, jedna Semonidova satira o ženama
koja je trebala pokazati daje Zeus muškarcima dao ženu kao najveće zlo i kao '1eč­
ne okove. Osam tipova žena izvodi on iz bitnih karakteristika životinja (svinja, li-
sica, pas, magarac, lasica, konj, majmun, pčela), a dva preostala iz svojstava zemlje
i mora. Svih deset karaktera negativno je karakterizirano, izuzeta je samo pčela ko-
ja u sebi sjedinjuje sve poželjne vrline. Arhaična tipologija proizlazi još iz jedne ko-
zmološke forme mišljenja: deset karaktera žene slično je životinjama ili dvama ele-
mentima, budući da ih je Bog od njih stvorio. Kao što ovdje svaka materija re-
prezentira neku određenu kvalitetu,5 tako je to i kod zacijelo najstarijega i najtraj-
nijega karakterološkog sistema - kod četiriju tjelesnih sokova. Odatle izvedena če­
tiri temperamenta - sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik - znatno su svojom
trajnošću nadmašila napuštanje hipokratske medicine. Humores preživljavaju i ot-
krivanje krvotoka - naj grandioznij e u Sterneovom romanu Tristram Shandy. Na-
kon što se nametnula neurološka paradigma, učenje o sokovima vrijedilo je kao
prevladano, ali ne i sistem temperamenata koji je Cabanis g. 1802. s četiri proširio
na šest (dodajući temperament nerveuse i temperament musculaire).6 Kao što je

4 Vidi s tim u vezi M. Fuhrmann: Die antike Rhetorik, Miinchen/Ziirich 1984, str. 59.
s Vidi H. Franke!: Dichtung und Philosophie des friihen Griechentums, Miinchen 2 1962,
str. 232-236 (s prijevodom teksta).
6 Prema J. Starobinskom: Geschichte der Melancholiebehandlung von den Anfiingen bis
1900, str. 56.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karakterologija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) ·3 . Zagreb· srpanj - rujan

prije toga Albrecht DUrer četiri svoja apostola karakterizirao prema četiri tem-
peramenta, tako je u 19. stoljeću Dostojevski očito prikazao i četiri brata Kara-
mazova: Dimitrija, čo\jeka strasti, kao kolerika, Ivana, čo\jeka intelekta, kao
sangvinika, Aljošu, vjesnika vjere, kao melankolika i Smerdjakova, izopćenika, kao
flegmatika. 7 Postupnim napredovanjem povijest je znanosti, doduše, mogla staviti
van snage teorije o konstituciji ljudskog tijela, no očito ne i potencijal imaginarnog
koji je za sobom ostavio antički psihosomatizam. Nužda da se jezički izraze never-
balni tjelesni osjećaji, može objasniti zbog čega se taj repertoar primjenjivao meta-
forički, i to unatoč tomu što ni naj egzaktnij a medicinska dijagnoza nije dostatna
da dešifrira nijeme znakove tjelesnih stanja ('da kažem od čega patim').
Antičko učenje o četiri tjelesna soka, koje je kao prvi sistematizirao Polib, Hi-
pokratov zet, izgradilo je podjelu na četiri humores u cjelovit kozmološki sistem.
S tim u skladu moglo se četiri stanja - suho, vlažno, toplo, hladno - povezati s
četiri elementa - zemljom, zrakom, vodom, vatrom - i per analogiam uklopiti u
sistem četiriju godišnjih doba, četiriju ljudskih dobi i, naposljetku, četiriju strana
svijeta. Koliko god ta simetrija izgledala savršenom, čini se da jedan od tih četiriju
temperamenata ipak gubi ravnotežu analogija. Iako se melankolija, kao i ostala tri
temperamenta, kauzalno svodi na djelovanje jednoga tjelesnog soka, crne žuči, od-
nosno na mješavinu hladnog i suhog, taj razlog nije, kako se čini, dostatno objasnio
pojavu bolesti. I u povijesti liječenja melankolije i kod njezinih književnih reprezen-
tanata upada u oči da ostaje nešto motivacije, što se očituje u čuđenju da se me- 251
lankolično stanje običava pojaviti bez razloga. 8 To pokazuje već i najranije s\je-
dočanstvo u 6. pjevanju Ilijade, u povijesti Belerofonta, kojega na neobjašnjiv na-
čin progone bogovi:
"Ar kad omrznu i on vjekovitim bozima svima,
Stane lutati sam po ravnici Alejskoj dušu
Grizući svoju, od staza bježeći ljudskih po strani."
(Prijevod T. Maretića)
(Stihovi 200-203)
Njegova nevolja poprima već neke crte melankolije: ,,Patnja, usamljenost, odbi-
janje bilo kakvih veza s ljudskim bićima, lutanje bez plana: cijelo to stanje je 'bez-
razložno' jer Belerofont je hrabar, pravedan junak i o·bogove se nije ogriješio".9
Padne li rakurs na samovolju neke transcendentne instancije, u novom će se s\jetlu
pokazati melankolija modernog doba kao bezrazložna zasićenost životom s neodo-
ljivom sklonošću za samoubojstvom, kako o tome s\jedoči definicija "melancolie
anglaise" u 18. stoljeću. 10 Ovdje se neće razmatrati (budući da je predmet jednoga
drugog rada) u kojem smislu se u melankoliji nalazio ne spoznati kraj individuuma i

7 Prema P. Por: "Lukacs und sein Sonntagskreis", u: Zeitschrift fiir LiteraturwissenschaJI

und Linguistik 53/54 (1984), str. 109.
8 Primjeri kod Starobinskog (kao bilješka 6), str. 10, ll, 23,52,57,80.
9 Isto, str. ll.
10 Isto, str. 80.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. Jauss, Općeiposebno-karakterologija(247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

možda - pomislimo li na Wertherovu "Krankheit zum Tode" - ujedno i njegov an-

ticipirani kraj. Nespoznatim počecima individuuma govori u prilog melankolija -
po prVi puta shvaćena i isticana u Aristotelovim Prablemata kao karakter nesvaki-
dašnjih duhova, posebno genija pjesnika i filozofa.
Teofrast je svojih trideset karaktera očito skicirao tako kao da ga je pritom
vodilo promatranje svakodnevnih načina ponašanja i govorenja. Oni nisu izvedeni
ni iz nekog etičkog sistema, a niti iz učenja o afektima. Društvene, ekonomske i
političke prilike atenskoga svijeta ostaju na margini: tipove ponašanja ne određuju
obitelj, profesija, ekonomski i politički položaj, nego jedino dominantno svojstvo
karaktera koje je izvorištern svega djelovanja i govorenja. Isključena ostaju djelo-
vanja ili anomalna ponašanja koja bi kod čitatelja mogla izazvati suosjećanje s ljud-
skom patnjom, ili gnušanje pred nekim zločinačkim činom. To su granice pojmova
miseria i seeius, koje su prema antičkom shvaćanju povučene za ridieulum kako bi
se smijeh ograničio na jedan humani prostor. Ovdje primjetljiva literarizacija poka-
LUje se, nadalje, u inscenaciji promatranja, u smislu za komiku i poantiranje tl b
rikaturi, ali nadasve se pokazuje u nenadmašnoj uporabi stvarnosti bliskih detalja,
što zapanjuje modernoga čitatelja, bez obzira jesu li suptilno uočeni ili, pak, uspje-
šno izmišljeni. Tako se i događa da Teofrastove skice karaktera, iako a limine isklju-
čuju svaku individualnost, prilikom karakteriziranja načinit ponašanja postižu
efekt sekundarne individualizacije tipičnoga.
252 Mjereno kriterijem suptilnosti, pregnantnosti i punine karakterističnoga deta-
lja: koji singularni junak antičkoga epa i romana ili klasične tragedije može iz-
držati usporedbu s Teofrastovim laskavcem, sumnjičavcem, brbljavcem, besramni-
kom, sitničavcem itd., koji kao otjelovljenje samo jedne slabosti ostaju plošni, ali
kao portret iz sume pojedinačnih crta predočuju potpuno zaokružene karaktere?
O diferenciranosti i neiscrpivosti te fIzionomije svjedoči i okolnost da trideset por-
treta predstavlja pojedinačne karaktere u više varijanti, što proturječi ontološkom
principu da se svaka vrsta bića treba odrediti kao jedina u svome rodu. Kao što je
primijetio La Bruyere, u djelu njegova prethodnika našle bi se tri (ako ne i četiri)
vrste škrtosti, dvije vrste pretvaranja, laskanja i svojstva 'grand parleurs'. Imamo li
također na umu da je već i La Bruyere primijetio da su Grci često imali dva ili tri
izraza za stvari za koje je francuski jezik imao samo jedan i da su neke riječi pro-
mijenile svoja značenja, kao, primjerice, 'ironija,ll koja kod Teofrasta znači nešto
između prijevare i prijetvorništva, tad će kod modernog autora biti jasna perspekti-
va neke već historijske svijesti koja na jezičnoj promjeni ustanovljuje vremensku
distancu prema onome starom i pritom spoznaje da karakteri nisu tako bezvremeni
kako je to pretpostavila klasična estetika. Drugim riječima: "Samo u povijesti -

11 Discours sur Theophraste (kao bilješka l), str. 38/39: "par exemple, iranie est che!
nous une raillerie dans la conversation, ou une figure de rhetorique, et chez Theophraste c'e, t
quelque chose entre la fourberie et la dissimulation, qui n'est pourtant ni l'un ni l'autre, rnai,
precisemen t ce qui est cteerit dans le premier ehapitre".

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

ll. R. J a u S s, Opće i posebno - karakterologija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagre b . srpanj - rujan

La Bruyere je to već naslutio: što nas tomu bolje uči od mode? - predstavlja se ono
trajno ljudsko i ono, obrnuto, uobličuje ono povijesno posebno.,,12
Zašto je Teofrast razlikovao četiri vrste škrtosti: neobaziranje na gubitak dobro-
ga glasa radi sramotne zarade, u Besramniku (br. 9), pretjeranu štedljivost u Sitni-
ćavcu (br. 10), nedostatak častohleplja s obzirom na izdatke u Skupu (br, 22)
te lakomost ili požudu za sramnom dobiti u Škrcu (br. 30) - nije moguće defini-
cijski utvrditi. Jer, to razlikovanje pretpostavlja historijski različito opažanje opće­
ga karaktera i moglo bi se, možda, pojasniti kriterijima psihohistorije i socijalne po-
vijesti. S gledišta modernoga čitatelja poneki se detalj može zamijeniti između ta
četiri tipa, kao primjerice u Sitnićavcu (br. 10, 13): ,,A svojoj ženi brani on da po-
suđuje sol, stijenj, kim, mažuran, kašu, vrpce, žrtveno tijesto, već joj govori: 'tih
malenkosti se u godini dana mnogo nakupi"'. I J Da ima detalja koji se mogu zami-
sliti i u starom i u novom svijetu, pokazuje A vare francuske klasike kojega se ne
može oštrije karakterizirati nekim drugim detaljem doli situacijom u kojoj ga nje-
gov konjušar zatječe kako vlastitim poluizgladnjelim konjima krade zob iz jasala,
pa ga zbog toga isprebija. Takvo paradoksalno ponašanje, koje se očevidno suprot-
stavlja svekolikom samoodržanjU, jedno je od protUIječnosti moderne samosvijesti,
u kojima se kod Molierea najavljuje prekid s klasičnom antropologijom. 14
Među 30 Teofrastovih portreta karaktera samo sam u jednom slučaju pronašao
marginalnu izjavu kojom lik artikulira svijest o tome da je upravo takav i da drukči-
ji ne može biti. Riječ je o brbljavcu (br. 7) kojega ovdje valja predstaviti kao primjer 253
za portret karaktera u Teofrasta.

(1) Ako bi netko htio definirati brbljavost, ukazala bi se ona kao neumjere-
nost II govorenju, no brbljavac je netko, (2) koji oslovljava svakoga koga sret-
ne i kad mu taj nešto uzvrati, tvrdi da to nije ništa i da on zna sve i ako ga
bude slušao, da će već sve saznati. A ako taj nešto napomene, on će mu upasti
u riječ. "Ti si to rekao? Ne zaboravi što želiš reći!" i "Dobro da si me podsje-
tio!" i ,,Kako je koristan ovaj razgovor!" i "Što sam htio reći" i "Odmah si
shvatio stvar" i "Već sam dugo čekao da li ćeš doći na isto kao ija"; te i slič­
ne uzrečice izgovara on tako da njegov sugovornik više ne može uhvatiti daha.
(3) Ako je ljude pojedinačno razoružao, bit će u stanju oslovljavati i ljude u
skupinama i natjerati ih u bijeg usred njihova posla.
(4) On odlazi u škole i na igralijta i ometa djecu pri učenju, toliko brblja s
odgojiteljima i učiteljima.

12 G. Hess, u još uvijek aktualnom uvodu njegovom prijevodu Karaktera, Leipzig s. d.

(Sammlung Dietrich, sv. 43), str. xviii.
13 Teofrast se citira prema prijevodu Dietricha Klosea, Charaktere, Reclams Universal-
-Bibliothek br. 619 (2), Stuttgart 1970.
14 S tim u vezi vidi moju interpretaciju drame Avare u: Das franZOSische Theater, ur. J
\. Stackelberg, sv. I, Diisseldorf 1968, str. 290-310.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a II s S, Opće i posebno - karakterologija (247- 260)

.. Umjetnost riječi" xxxi (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

(5) Kaže li netko da mora ići, on će mu se pridružiti i pratiti ga do kuće.

(6) Čuje li nešto iz narodne skupštine, on će to proširiti i izvijestiti k tome i o
borbi govornika za arhonta Aristofonta, a i o tome s kojim je govorima on
sam naišao na odobravanje kod puka. I pritom će ubaciti i optužbe protiv
svjetine, tako da će slušaoci zaboraviti (o čemu se radi), ili će zaspati, ili će
se u međuvremenu ukloniti.
(7) Sjedi li u sudu, ometat će sudsku odluku, kao sugledalac ometat će gle-
danje, kao gost na ručku ometat će jelo; jer on će reći da je brbljavcu teško
šutjeti, jezik se kreće sam od sebe, on ne može šutjeti, čak i ako bi ga se drža-
lo brbljavijim od lastavice.
(8) Rugati mu se smiju čak i vlastita djeca koja mu, kad žele zaspati, kažu:
"Tata, brbljaj još malo da nam dođe san ."

Definicija određuje anomalno ponašanje na način aristotelovskog učenja o vrli-

nama kao "neumjerenost u govorenju". U skladu s tim brbljavca se isprva uvodi
stereotipnim uzrečicama koje ga pokazuju kao nekog koji se svakome obraća, ne
dopušta mu da dođe do riječi i nikad ne priznaje da nešto nije znao. Rečenice koje
potom slijede šire scenu na grupe i škole, gdje on u stavu eksperta svojim brblja-
njem ometa djecu pri učenju. Slijedeći detalj: ,,Kaže li netko da mora ići, on će mu
se pridružiti i pratiti ga do kuće", svoj om kratkoćom i pregnantnošću pripada
osobito izražajnim detaljima, detaljima koji frapiraju suptilnošću zapažanja; on po-
254 gađa onu nezasitnu, lelujavu požudu brbljavca da ispuni svaki vakuum u kojem se
mora šutjeti. Potom se opis uspinje do narodne skupštine, ističe crte ogovaranja,
zastranjivanja i samohvale, i to samo da bi se naglasila nedjelotvornost kod sluša-
nja. Sudska scena (7) s primjerima o njegovoj ulozi vječita smetala izaziva jedan
iznenađujući samokomentar: da brbljavac o sebi kaže da je brbljavcu teško šutjeti,
nešto što nema usporedive crte s drugim karakterima (nikada škrtac neće reći da je
škrt) i to bi se moglo ocijeniti kao čin samospoznaje kad upravo brbljavac ne bi
bio onaj koji još sam može brbljati o brbljanju i istodobno ima spremnu krilaticu o
brbljavim lastavicama kako bi početak samospoznaje dokinuo opravdavanjem ne-
izbježnog.
*
Da bih predstavio jedan moderan karakter na La Bruyereov način, izabrao sam iz
poglavlja De la mode seriju portreta o pasiji (curiosite). Uvodni dio poglavlja defi-
nira modu u smislu najenergičnijeg odbacivanja, budući da ona, socijalnopovijesno
gledano, u društvu 'la cour et la ville' djeluje uznemirujuće kao estetsko iskustvo
neobuzdane, hitre promjene ukusa i stoga se i uzdiže u predmet moralističke re-
fleksije:
"Une chose folIe et qui dtkouvre bien notre petitesse, c'est l'assujettissement
aux modes quand on l'etend it ce qui concerne le gout, le vivre, la sante et la
conscience." (str. 334)
Moderni je moralist napustio etičku neutralnost svoga antičkog uzora: promatra-
nje i kritika međusobno se prožimlju. Robovanje modi La Bruyere naziva ludošću

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. Jauss, Općeiposebno-karakterologija(247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj- rujan

koja izvrsno ističe 'malešnost' ljudske prirode i tim je opasnija što nije u stanju ko-
rumpirati samo ukus, nego i način života, zdravlje, pa čak i savjest. Kolektivna fa-
scinacija modom ima, međutim, i naličje kod kojega se nastoji potvrditi privatni
interes za subjektivnim isticanjem:

"La curiosite n'est pas un gout pour ce qui est bon ou ce qui est beau, mais
pour ce qui est rare, unique, pour ce qu'on a et ce que les autres n'ont point.
Ce n'est pas un attachement a ce qui est parfait, mais a ce qui est couru,
it ce qui est a la mode. Ce n'est pas un amusement, mais une passion, et
souvent si violente, qu'elle ne cede a l'amour et a l'ambition que par la
petitessc de son objet. Ce n'est pas une passion qu'on a generalement pour
les choses rares et qui ont cours, mais qU'OIl a seulement pour une certaine
chose, qui est rare, et pourtant a la mode." (str. 334)

'Curiosite' , što ovdje ne znači znatiželja, nego pasija, hobi (Liebhaberei), može
se odrediti kao strast za neku stvar, riječ za koju će se u 18. stoljeću, s uspjehom
Sterneova Tristrama Shandya, pojaviti· oznaka 'hobby horse' (njem. 'Stecken-
pferd'). La Bruyereova definicija polazi od etičke i estetičke neutralnosti pasije:
njezin predmet ne mora biti niti dobar niti lijep, on jedino mora imati vrijednost
rariteta. Pasionirani ljubitelj gleda na rijedak predmet kao na nešto što je znao pri-
baviti samo on, znači kao na neko singularno vlasništvo koje mu nitko drugi ne
može osporiti. Pasija je nešto neusporedivo više i ozbiljnije od puke dokolice - ona 255
je strast koja ni u čemu ne zaostaje za ljubavlju i častohlepnošću i koja po sebi ima
osobitost da njezina žestina često stoji u obrnutom odnosu prema iracionalnoj vri-
jednosti njezina predmeta. Sekundarno individualiziranje nekoga tipičnog ponaša-
nja kod pasije nerijetko dospijeva u blizinu iskazivanja subjektivnosti, tako da je
naposljetku teško razabrati je li posrijedi primarno (autonomno) ili sekundarno
(heteronomno) očitovanje individualnoga: strast za neku strast pasioniranog ljubi-
telja čini jedinstvenim zbog njegova vlasništva uzdignuta do apsoluta.
La Bruyereu, kako se čini, nije imakao početak oslobađanja 'maloga subjekta'
("notre petitesse"). Njegova refleksija o pasionarstvu ističe u drugoj, a potom i
četvrtoj rečenici samo to da ponos zbog razlikovanja od drugih nekom specifičnom
pasijom nije neka autonomna radnja, nego je naposljetku prouzročen samo modom
kojoj ostaje potčinjen. Ta kritika, međutim, zvuči samo kao obrana od neke ekla-
tantne ljutnje ili njezino potiskivanje, promotrimo li ono što slijedi, gdje jedna od
najdužih serija portreta pokazuje da su načini iskazivanja pasije neiscrpni, a i raz-
ličitost individua koje se predaju nekoj bizarnOj, pomodnoj strasti. "Qui pourrait
epuiser tous les differents genres de curieux?" (str. 338) - tim pitanjem punim
čuđenja La Bruyere prekida svoju seriju portreta u kojoj nakon ljubitelja cvijeća
slijedi ljubitelj voća koji strastveno obožava stabla šljive, za kojim slijedi numizma-
tičar čije oko vrijeđa posljednje prazno mjesto u njegovoj kutiji, potom kolekcio-
nar bakroreza koji već 20 godina uzaludno juri zajednim Callotovim listom koji mu
još manjka (iako je loš!), a naposljetku i kolekcionar knjiga koji nikada ne čita jer
ga zanimaju isključivo uvezi u crnoj marokanskoj koži.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karaktero\ogija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

Potom slijedi jedan, u granicama općenitosti zadržan ispad protiv 'budala iz is-
prazne radoznalosti' (les dupe s de leur curiosite), kojima vlada neumjerena strast
za znanjem, no koji ni jednim jedinim područjem ne vladaju kako valja, koji, pri-
mjerice, čitaju sva djela o povijesti, a o njoj ne znaju ništa. Zbog čega je La Bruyere
na početku mogao ustvrditi da zaluđenost modom može naposljetku korumpirati
čak i "la conscience" (savjest, ali i svijest), tj. poniziti dotičnoga u zatočenika svoje
vlastite strasti, pojasnit će se u slijedećim slučajevima u kojima subjekt, zarobljenik
svoje strasti, djeluje suprotno vlastitim interesima odnosno uživanju koje očekuje
od svoje pasije. To je slučaj sa zaljubljenikom u svoju kuću, koju je tako raskošno
opremio da se u njoj više ne može stanovati pa ona može služitijošjedino kao zna-
menitost za turiste, dok on kao kućevlasnik ostatak svoga života mora provesti u
tavanskoj izbi ('svi traže da vide kuću, a nitko domaćinstvo', str. 337). Tako i kolek-
cionar rijetkih poprsja, na kojima se u nekoj ropotarnici taloži prašina, koji se ne
može odlučiti na to da neke komade proda da bi učinio kraj nevoljama svojih kćeri.
A isto tako, naposljetku, i Diphil koji je spočetka držao jednu pticu, a sad ima ti-
suću ptica koje u kući ne šire dobro raspoloženje i vedrinu, nego strahovit smrad i
cijelu kuću pretvaraju u jedan ptičji kavez. Ovdje opis posve prelazi u grotesku. Uz-
goj ptica nije samo utrošak vremena, nego prerasta očekivano zadovoljstvo da se
čuje njihov poj, i to tako temeljito da se Diphil, potpuno iscrpljen od svog zadovolj-
stva, uvečer ruši u krevet, a njegove ga ptice prate čak i u snu:
256 "Il re trouve ses oiseaux dans son sommeil: lui-meme il est oiseau, il est
huppe, il gazouille, il perche; il reve la nuit qu'il mue ou qu'il couve." (str. 338)
Subjekt je naposljetku toliko postao zatočenikom svoje strasti, da joj i u snu
može izbjeći jedino tada kad se identificira sa svojim objektom, kad sanja da je i
sam ptica koja ima kukrnu, cvrkuće, leti s grane na granu, mitari se ili sjedi na
jajima.
"Qui pourrait epuiser tous les differents genres curieux?" Nisu neiscrpne samo
vrste pasije, zbog čega La Bruyere, poslije te konstatacije, navodi još dvije -
skupljača školjki i leptira koji, ugledavši mrtvu gusjenicu, pada u najdublju melan-
koliju. Neiscrpan je i vlastiti svijet koji takav subjekt producira, a zlobna satira,
kojom ga La Bruyere ukorava kao perverziju svijesti, pokazuje oštrinu otpora koja
je još na vrhuncu francuske klasike pogađala individuum koji napušta područje uma.
Samo je j1euriste na početku serije opisan s blagom ironijom, ako ne i s potaj-
nom simpatijom:
"Le f1euriste a un jardin dans un faubourg: il y court au lever du soleil, et il
revient a son coucher. Vous le voyez plante, et qui a pris racine au milieu de
ses tUlipes et devant la Solitaire: il ouvre de grands yeux, il frotte ses maines,
il se baisse, il la voit de plus pr~s, il ne l'a jamais vue si belle, il a le coeur
epanoui de joie; il la quitte pour l'Orientale, de la il va a la Veuve, il passe
au Drap d 'or , de celle-ci a l'Agathe, d'ou il revient enfin a la So lita ire , ou
il sc fixe. ou il se lasse, ou il s'assit, ou il oublie de diner: aussi est-elle
nuancee, bordee, huilee, a pieces emportees: elle a un beau vase ou un beau
calice: illa contemple, ill'admire. Dieu et la nature sont en tout cela ce qu'il

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a II s S, Opće i posebno - karak tc rologij a (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) ·3· Zagreb· srpanj - rujan

n'admire point; il ne va plus loin que l'oignon de sa tulipe, qu'il ne livrerait

pas pu or mille ecus, et qu'il donnera pour rien quand les tuli pes, seront
negligees et que les oeillets auront prevalu. Cet homme raisonnable, qui a
une ame, qui a un culte et une religion, revient chez soi fatigue, affame, mais
fort content de sajournee: il a vu des tulipes." (str. 334/335)
U tom se portretu javlja nepodijeljeno zadovoljstvo jednom pasijom. Ono ispu-
nja dan tog ljubitelja cvijeća od izlaska do zalaska sunca. Ono ispunja njegovu egzi-
stenciju u vremenu i prostoru tako potpuno da se čini kako je i sam pustio korijenje
ispod svojih tulipana ("vous le voyez plante..."). Figura identiftkacije data je uz
suptilno pretjerivanje: želja da bude jedno s ljubljenim tulipanom, već pred očima
nekoga trećeg pušta korijenje i istodobno čuva distancu divljenja prema izabranici
kojoj ne bi bilo prikladnije nijedno drugo ime doli 'usamljenica' (ili: isposnica).
Geste divljenja usamljenika pred usamljenicom sve više poprimaju erotske konota-
cije, sve do zadovoljenja ('srce mu poskakuje od veselja'), no ono se iznova dokida.
On se odvaja od ljubljene, koju još nikad nije vidio tako lijepom; promjene radi
okreće se 'udovici', promatra 'sjaj zlata' i' Agatu', da bi se naposljetku vratio 'usam-
ljenici' i posve se izgubio milujući je pogledom (pritom zaboravlja na jelo hvaleći
njezina savršenstva isključivo stručnom terminologijom). Istom na ovome mjestu
moralist ponovo preuzima svoj kritički ton. Divljenju će uputiti prijekor, budući da
se njime na tulipanu ne hvali niti djelo Božje niti djelo prirode, nego se jedino
posvjedočuje vrtlarov ponos. La Bruyereova kritika smjera na vlastiti svijet j7euristea 257
kojega horizont ne doseže dalje od njegove lukovice, koji svoje jedino ljubljeno vla-
sništvo ne bi dao ni za što na svijetu, no koje bi smjesta i besplatno ustupio ukoliko
bi moda s tulipana prešla na karanfile. Posljednja scena portreta koristi aluziju na
genezu, kako bi se hybrisj7euristea razvukao u komično. Mali subjekt, koji protivno
svakom razumu svom malom svijetu nalazi dušu, kult i reHgiju, misli da se osjeća
kao Bog sedmoga dana od stvaranja svijeta kad se vraća kući ispunjen zadovoljstvom
zbog onoga što je učinio: 'I vidje da je dobro' - 'i vidje svoje tUlipane' .
U svojim epohalnim djelima o evropskoj moralistici Gerhard Hess interpretirao
je La Bruyereove Karaktere kao prijelazno djelo, "obilježeno svim odlikama jedin-
stvene misaone, umjetničke i jezične discipline, no koje ipak budućnosti pokazuje,
zrcalo 'obič19a svoga stoljeća', opomene radi obuzdavanja, potvrde slavne epohe i
otkrivanja njezine unutarnje pokvarenosti, tako da se u njemu susreću dva stoljeća
na odlučnoj prekretnici: hijerarhijsko mišljenje i kritika" .15 Kao da je htio demon-
strirati raspon nakane da se jedan obožavani antički uzor obnovi modernom svijetu,
La Bruyere je usko određen okvir Teofrastovih etičkih karaktera proširio na povi-
jesni horizont 'običaja cijelog jednog stoljeća'. U svoje promatranje on je uključio
i ono što je Teofrast isključio: vladajuće norme, najsitnije crte ili prilike i ne spozna-
te konvencije socijalnog i političkog života, tako da se hijerarhijska struktura i vri-
jednosni sistem društva na prijelazu iz kasnofeudalnoga u ranograđanski svijet mo-

IS G. Hess, kao bilješka 12, str. xviii/ix.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karakterologija (247-260>

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

gao otčitati kao u kakvom uvećavajućem zrcalu. Kao prijelazno djelo Karakteri
istodobno ocrtavaju granice reprezentativne slike svijeta francuske klasike, koje po-
činju gubiti svoju samorazumljivu vrijednost. To prije svega vrijedi za njezinu afir-
mativnu estetiku i za univerzalističku antropologiju na kojoj se ona temelji. Prika-
zani oblici sekundarnog inoividualiziranja tipičnoga pripadaju počecima otkrivanja
individualnoga u prostoru privatnoga i intimne komunikacije, čime se dotada spu-
tana subjektivnost nastojala oduprijeti rigoroznom discipliniranju koje joj je čak
savjetovalo da ljubi um koji je u isti mah tlačilo (Boileau: ,,Aimez la raison"). 16
Ništa više ne govori o rangu toga tako oštroumnoga i nepotkupljivoga suvremenog
kritičara od činjenice da je pri kraju svog poglavlja De l'homme (baš kao i u
br. 15/18) doveo u pitanje i same premise svoje karakterologije :
"Les hommes n'ont point de caractere, ou, s'ils en ont, c'est celuy de n'en
avoir aucun qui soit suivi, qui ne se demente point et ou ils soient reconnois-
sable" (br. 147).
Ovdje otvoreno izraženu slutnju da bi mogao postojati vlastiti svijet i vlastito
pravo onoga individualnog, oslobođeno bilo kakva tutorstva, koji se ne mogu obu-
hvatiti znakovnim repertoarom karaktera, moguće je uočiti u dilemi onoga savrše-
nog u prvom poglavlju Des ouvrages de l'esprit. Ona se nalazi u pitanju koje nije iz-
ričito postavljeno, no koje je stalno akutno, pitanju kako ono savršeno - a time i
258 najviša ostvarenja duha - može biti jedinstveno na svoj način a istodobno biti pod-
ložno općim normama ukusa (usp. br. 10). Ako se savršeno djelo određuje svojom
jedinstvenošću, analogno klasičnom postulatu da 'između mnogo različitih izraza
koji mogu prikazati jednu našu misao, ( ...) (postoji) samo jedan pravi' (br. 17),
princip oponašanja morat će neminovno izgubiti svoju sekularnu vrijednost. Dodu-
še, može ga se još preporučiti 'duhovima drugoga ranga'; za najveće, međutim,
on i dalje mora vrijediti, kako bi oni smjeli prekoračiti granice umjetnosti, koje su
povučene za "esprit juste", kako bi smjeli napustiti pravila 'ako ne vode prema ve-
likom i uzvišenom' (br. 61). Ono uzvišeno (le sublime) moderni je estetski krite-
rij, iako je preuzet iz zakašnjele recepcije Longina, kriterij kojim La Bruyere
pokušava da arcanum singularnoga shvati u savršenom (br. 55). Što je, međutim,
orio uzvišeno? La Bruyere to isprva može naznačiti samo u jednom katalogu otvo-
renih pitanja:
"Qu'est-ce que le sublime? Il ne paratt pas qu'on l'ait defini. Est-ce une fi-
gure? nalt-il des figures, ou du moins de quelques figures? Tout genre d'ecrite
rer;oit-il le sublime, ou s'il n'y a que les grands sujets qui en soient capables?"
(etc.)

16 S tim u vezi u najnovije vrijeme vidi: Gestiindnis - Subjektivitiit. Untersuchungen zum

franz6sischen Roman zwischen K/assik und Romantik, izlazi uskoro kod Finka/Mi.inchen, i
H. Sanders: Erfahrung und Negativitdt - Studien zur Aufl6sullg der klassischen Kunst- und
Lebensauffassung ill Frankreich, habilitacija, Bremen 1985.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. J a u s s, Opće i posebno - karakterologija (247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagre b . srpanj - rujan

Ono očito pripada neobičnoj kategoriji onoga 'Je ne sais quoi' ('Ne znam što'),
kojom je klasična estetika običavala označiti pojavu iznimki kao prazno mjesto u
njezjrtu sustavu normi. Vlastita defmicija, na koju se La Bruyere potom ipak
-odlučuje, jedva da razriješuje zagonetku: "Le sublime ne peint que le verite, mais en
un sujet noble; il la peint tout entk~re, dans sa cause et dans son effet; il est
l'expression ou l'image la plus digne de cette verite" (br. 55).
Jer ta se istina odmah pripisuje klasičnom idealu savršenosti, jednog izraza za
svaki predmet, idealu koji nije dostupan osrednjim duhovima: "Za uzvišeno posje-
duju sposobnost tek oni najistaknutiji među najvećim genijima", (op. cit.). Što, me-
đutim, ono uzvišeno čini jedinstvenim? Ako ono prekoračuje kanon pravila lijepo-
ga, a nije ni retorička figura niti proizlazi iz retoričkih figura, niti je vezano za neki
rod umjetnosti, a zahtijeva neki plemenit predmet koji, međutim, ne može objasni-
ti svoju rijetkost per se, ne mora li tada jedinstvenost njegova izraza potjecati od
samog umjetnika koji velikom predmetu utiskuje njegovu jedinstvenost?
Takav zaključak La Bruyere još nije imao u vidu, do njega je došla i uopće mogla
doći estetika genija kad se odustalo od postulata objektivnog savršenstva i kad je
individuum mogao zahtijevati da u svojoj nesavršenoj subjektivnosti bude istinit, je-
dinstven i da bude savršen u izrazu sebe samoga. Istodobno se u 'Je ne sais quoi', što
se .odnosilo na ono uzvišeno, nalazio početak i mogući zahtjev još neodredivoga, ali
već prijeko potrebnog individuuma. Kao što je primijetio Erich K6hler, "mogao je
jedan je ne sais quoi i u povijesnom trenutku najžešćeg racionalizma, uprkos upit- 259
nosti i nemoći, dovesti u vidokrug i jedinstvenost i vrijednost individualnoga po
sebi".17 Opisavši društvo svoga doba s obzirom na plurale tantum njegovih karak-
tera prema tipovima, La Bruyere je singulare tantum onoga što se ne može oponaša-
ti ipak priznao iznimnoj pojavi stvaralačkih duhova. On je anticipirao aspekte es-
tetike genija kad je u kritici svoga doba istakao da je "auteur serieux" (br. 28)
neshvaćen, da zakazuju mjerila suvremenika (br. 27, 34, 49) i pravednost suda koji
obično donosi tek potomstvo (br. 67). A on je i rezignaciju jednog 'anciena', koja
progovata iz njegova čuvenog prvog aforizrna: "Tout est dit, et 1'on vient trop
tard depuis plus de mille ans qu'il y a des hommes, et qui pensent" , osporio na kra-
ju istog poglavlja argumentom koji izgovara jedan 'moderne' i koji najavljuje njego-
vu vlastitu pretenziju da ga se shvati kao individuum:
"Horace ou Despreaux l'a dit avant vous, je le crois sur votre parole; mais je
l'ai dit comme mien. Ne puis-je pas penser apres eux une chose vraie et que
d'autres penseront apres moi?"

S njemačkoga, po rukopisu, preveo

Marijan B o b i n a c

17 ,,'Je ne sais Quoi' - Zur Begriffsgeschichte des Unbegreiflichen", u: Esprit und arkadi.
sche Freiheit, Frankfurt/Bonn 1966, str. 264.

CEEOL copyright 2021

CEEOL copyright 2021

H. R. Jauss, Općeiposebno-karaktcrologija(247-260)

"Umjetnost riječi" XXXI (1987) . 3 . Zagreb· srpanj - rujan

Zusammenfassung

DAS ALLGEMEINE VERBIRGT SICH IM BESONDEREN

(OlE TYPENWELT DER CHARAKTERE)

Der Aufsatz behandelt zwei Grundwerke in der Geschichte der Lehre von den so-
genannten ethischen Charakteren, die Abhandlungen von Theophrast und La
Bruyere. Die Bedeutung dieser Schriften wird unter kulturgeschichtlichen, rheto-
rischen und literarhistorischen Aspekten erortert. Betont wird dabei vor allem der
Umstand, dass in La Bruyeres Typologie Tendenzen zu einem individualisierenden
Verstiindnis menschlicher Verhaltensweisen erkennbar sind.

260

CEEOL copyright 2021