^MJCPSMTfTTTKA B K RlM 07g

%
\ME ii:
i / b j A P MAPKOSMK< V Ec r f ^

Ml 394 Institut
004021193 COBISS ©
društvenih nauka

Odeljenje
za istoriske nauke

Mirjana Gross

VLADAVINA
HRVATSKO,
SRPSKE
KOALICIJE
'

19064907

BEOGRAD 1960
 Institut
društvenih nauka

Odeljenje ža
istoriske nauke

Serija I - M onografije

Mirjana Gross

VLADAVINA

SRPSKE

1906-1907

V
V H M BEP3H TETCKA 6ME flK O T E K A
”CG€T03dP MAPKOBHV' • &EOTPA&
A. Uvod

I. POSTANAK PO LITIK E NOVOGA KURSA

1. Postulati novoga kursa

.> * *
P olitika novoga kursa, kako je nazivaju njeni nosioci, pojavljuje
se u H rvatskoj još krajem devedesetih godina u krilu N apredne om la­
dine. Ona predstavlja reakciju na dotadašnju državnopravnu politiku
hrvatske opozicije, koja je uzalud zahtijevala rješenje nacionalnog
pitan ja na tem elju hrvatskog državnog ^prava, čekajući pasivno na
povoljnu vanjsku i u n u trašn ju političku konstelaciju. N apredna om la­
dina, naprotiv, predlaže postepenu, aktivnu, „realnu" politiku, koja
bi na tem elju hrvatsko-srpske sloge, dem okratizacije političkog ži­
vota i rada na akutnim ekonom skim i socijalnim p ita n jim a 'bm ogućila
H rvatskoj povoljniji položaj u n u ta r M onarhije, s kojeg bi se moglo
prići rješav an ju najvećih nacionalnih problem a. To su, dakako, samo
elem enti novog kursa. Njegova cjelokupna politička koncepcija n a ­
staje tek izm eđu 1903 i 1905. godine na tem elju krize dualizma, nakon
obnove Trojnog saveza i pojačanog prodora A ustrije i Njem ačke na
Balkan, nakon prom jena u Srbiji, ustanka u M akedoniji, N arodnog
pokreta u H rvatskoj, rusko-japanskog ra ta i Ruske revolucije.
O snovni postulati novoga ku rsa jesu ovi: Daleki je cilj sam o­
stalna jugoslavenska država, koja će se izvojevati postepenim p u ­
tem, aktivnim korištenjem krize M onarhije, jačanjem vlastitih snaga,
t.j. suradnjom H rvata i Srba, kao i sporazum om sa svim. silama, koje
su ugrožene njem ačkim „Drangom", t.j. M adžarskom i Italijom . P re d ­
stavnici hrvatskog i srpskog građanstva podupiru M adžare u borbi
protiv k ralja i A ustrije za personalnu uniju, da bi taktiziranjem po­
stigli svoj m inim alni program : rušenje m adžaronskog režim a u H rv a t­
skoj i uvođenje dem okratske slobode do one granice, koja je po­
trebna, dia se buržoazija može m anje-više uspješno odupirati m adžar­
skoj hegem oniji; saniranje očajnih ekonom skih prilika i rješenje
jezičnog p itan ja u Dalm aciji i, kao vrhunac, — ujedinjenje H rvatske
i Dalm acije.
6 — M IRJANA GROSS

Raspon izm eđu m inim alnog i m aksim alnog program a, a i politika,

koja oportunističkim sredstvim a teži za ostvarenjem nacionalno-
revolucionarnog cilja, om ogućavaju okupljanje vrlo heterogenih e le ­
m enata s pretežnim dijelom onih, koji slijede novu politiku samo u
njenim prvim koracim a i nisu još sprem ni dia p rihvate njen k rajn ji
cilj. Ti elem enti uzm iču pred teškim pritiskom odlučnih faktora Mo­
narhije, k ad treba snositi posljedice za politiku, koja — bez obzira na
subjektivni stav pojedinaca — objektivno djeluje u pravcu raspa­
danja H absburške m onarhije.
Godine 1903. izbija svom snagom kriza dualizm a i tra je tri go­
dine. M adžarska Nezavisna stran k a bori se za ekonom sku sam ostal­
nost M adžarske, protiv zajedničkog carinskog područja, kao i za
posebnu m adžarsku vojsku, t.j. za personalnu uniju. Teški sukobi
izm eđu Beča i Pešte silno slabe M onarhiju. Cak i jedan od glavnih
boraca'za njeno održanje, general Conrad, kaže u svojim uspom enam a:
„Sve u svem u labava zgrada, koju je zapravo držala na okupu još
samo a rm ija .1(1 Razum ljivo je stoga, da i prijestolonasljednik Franjo
F erdinand i vojni krugovi predlažu čak i ra t protiv M adžara, koji
žele da razdvoje ovaj glavni oslonac M onarhije2. K riza dualizm a
stvara atm osferu opće nesigurnosti u očekivanju eventualne reorga­
nizacije M onarhije, koja se privrem eno popravlja tek nakon anek­
sije Bosne i Hercegovine. Povodom godišnjice bitaka kod Solferina i
Custozze, kadia je M onarhija izgubila Lom bardiju i Veneciju, novinar
M ilan Grlović zapisuje u svoj dnevnik: „Tako će doći dan, kad će
(M onarhija M. G.) izgubiti i druge pokrajine i p latiti račun za svoje
stare griehe. To je n ajnenaravniji spoj naroda i interesa u Evropi —
za to m ora i p restati čim narodi ojačaju i čim se Slavenski ju g raz­
bistri. Tko će to doživjeti ? “3 Ovim riječim a dobro je okarakterizirana
atm osfera, u kojoj niče politika novoga kursa, t.j. uvjerenje, da re o r­
ganizacija M onarhije možda ne će uspjeti i da će se ona u daljoj bu ­
dućnosti vjerojatno raspasti.

1 „Alles in allem ein lockerer Bau, d er eigentlich n u r m eh r đ urch die

A rm ee zusam m en gehalten w u rd e“. F e l d m a r s c h a l l C o n r a d , Aus
m,einer D ientstzeit 1906—1918, I. Die Z e it der A n n exio n skrise, W ien, B erlin,
Leipzig, M iinchen 1921, 50.
8 R udolf Kiszling, Erzherzog Franz F erdinand vo n O esterreićh-
Este, G raz—K oln 1953, 81.
8 SKZ R-4612 M. G rlović: D nevnik 11/1906, 24. VI. U v jeren je o p ro p asti
M onarhije rašireno je i u inozem stvu, n a pr. u E ngleskoj: S c o t u s V i a t o r
(R. W. S e t o n - W a t s o n), Die Z u k u n ft O esterreich-U ngarns u n d die H al-
tung der G rossm achte, Leipzig, W ien 1908, 7.
K arl K autsky još 1901. naziva M onarhiju luđačkom tvorevinom i sm atra,
da je organizacija jedne au strijsk e države, sposobne za život, nem oguća stv ar.
V ictor A dler, Briejvoechsel m it A u g u st B ebel u n d K arl K a u tsky. G esam m elt
und erla utert von F r i e d r i c h A d l e r , W ien 1954, 354.
 UVOD - rj

U vezi s krizom dualizm a pojavljuju se u Beču dvije stru je:

Franjo Josip, koji sa svojom „Starom kam arilom “ želi održanje dua­
lizma, jer se plaši da bi sukobi povodom reorganizacije mogli u g ro ­
ziti opstanak M onarhije i F ranjo Ferdinand, koji sa svojom „radio-
nicom “, uzim a na sebe rizik preu ređ en ja M onarhije4. Za vrijem e m a­
džarske krize započinje „ples na ja jim a “ m inistara, generala i visokih
činovnika izm eđu proturječnih zahtjeva F ran je Ferdinanda i F ran je
Josipa5. Od 1905. dalje utjecaj F ra n je Ferdinanda u u n u trašnjoj po­
litici sve više raste. Godine 1906 na najviše državne položaje dolaze
povjerenici F ran je F erdinanda .0 Politika se u k rajnjoj liniji vodi
prem a intencijam a F ranje Josipa i njegova kruga, iako se u svakoj
političkoj situaciji osjeća i djelatnost F ran je Ferdinanda.
R azum ljivo je, da kriza dualizm a izaziva poplavu raznih p rije d ­
loga za preuređenje M onarhije. Uskoro nakon R iječke rezolucije ob­
javljen je velikoaustrijski program rum unjskog političara A. Po-
povicija, koji je vjerojatno najbliži planovim a F ran je F erd in an d a .7
Popovici želi preuređenje M onarhije u jedinstvenu austrijsku državu
s jakom centralnom vlasti, autoritativnim vodstvom, njem ačkim slu­
žbenim jezikom sa 16 autonom nih nacionalnih pokrajina. P ritom on
briše historijske granice kruno vina, a prem a tom e i hrvatsko diržavno
pravo. Stoga njegova knjiga izaziva u H rvatskoj negodovanje .8 P ri­
jedlozi takve vrste samo učvršćuju predstavnike novoga kursa u n ji­
hovu otporu prem a njem ačkom „D rangu nach O sten“. Sam a n je ­
m ačka A ustrija i ne bi bila suviše opasna za postepeno ostvarenje
nacionalnih i ekonom skih težnji buržoazije u H rvatskoj i Dalm aciji.
4 Izraze „stara kam arila" i „radionica" u p o treb ljav a p ovjerenik F ra n je
F erd in an d a Jdzsef K risto ffy u svojoj knjizi: M agyarorszag kalvaridja, B udapest
1927.
1 T heodor von S o s n o s k y : Franz Ferdinand, M unchen—B erlin
1929, 116 i d.
8 V idi str. 122-123.
7 S o s n o s k y , n. d., 71 i d , K i s z l i n g , n. d., 251. H. H a n t s c h :
Die N ationalitatenfrage im alten O esterreich, W iener historische S tu d ien , I,
W ien 1953, 90 i d. Osnovne reform ne prijedloge obradio je R o b e r t A.
K a n n : T he m ultinational em pire. N ationalism and national refo rm in the
H absburg M onarchy 1848-1918, vol. II. E m pire reform , N ew Y ork 1950. A u r e l
C. P o p o v i c i , Die V ereinigten Staaten von Gross Oesterreich, Leipzig 1906.
Iste godine izlazi i R u d o l f S p r i n g e r ( K a r l R e n n e r ) , G rundlagen
und E ntivicklungsziele der O esterreichisch-ungarischen M onarćhie, Leipzig
1906.
8 O dbijaju je i bosanski klerikalci. H rvatski d n e v n ik 59/13. III. 1906.
Jed n a od p o k rajin a V elike A ustrije b ila bi H rvatska. D alm acija, h rv a tsk a
Istra, R ijeka i M eđim urje. P o p o v i c i , n. d., poglavlje V. K njiga je p ri­
m ljen a vrlo hladno od au stro-njem ačkih i drugih uglednih ličnosti i p o liti­
čara, koji se, kako pokazuje jed n a anketa, boje p reu ređ en ja M o n arh ije i sm a-
tia ju da bi sređeno sta n je bilo moguće sam o kad bi jed n a „jak a ru k a “ pro v ela
program „izm irenja nacija". Das neue Oesterreich. Eine politisćhe R undfrage
von C a r l M. D a n z e r , W ien 1908, V II.
g — M IRJANA GROSS

Nijem ci pred stav ljaju sam o dio stanovništva u državi, koja se bori
sa strahovitim u n u tra šn jim teškoćama. Prodor A ustrije na B alkanu
preko hrvatskih zem alja postaje zaista opasan zbog toga što iza nje
stoji njem ački Reich. K onkurencija njem ačkog kapitala s am eričkim
i zapadnoevropskim kapitalom osjeća se naročito od! k raja devedesetih
godina i dovodi do gubitka dotadašnjih najvažnijih njem ačkih trži­
šta. Njem ački kapital može naći izlaz samo u o tv ara n ju novih tržišta
u kolonijam a, na B alkanu i Bliskom Istoku .9 A ustrijska buržoazija,
iako najjača u M onarhiji, veoma je slaba u usporedbi s buržoazijom
ekonomski n ajrazvijenijih zem alja Zapadne Evrope i Njem ačke. I po­
red svih pokušaja austrijskog industrijskog i financijskog kapitala,
austrijska buržoazija sudijeluje u neznatnoj m jeri u sve snažnijoj
eksploataciji kolonija njem ačkog i zapadnoevropskog kapitala.
A ustrijska in d u strija teško je pogođena konkurencijom industrijski
razvijenih zem alja .10 Zbog toga A ustrija ne može živjeti samo od
industrije. V ažnost poljoprivredne proizvodnje raste, što se može
osjetiti u povećanoj ulozi veleposjedničkih elem enata (klerikalaca i
agraraca) u čijem se interesu prvenstveno vodi vanjska politika, kao
što je carinski ra t protiv S rb ije .11 Slabost austrijskog kapitala odra­
žava se u njegovoj ovisnosti o njem ačkom kapitalu. N jem ačka je n aj­
važniji strani investitor u industriji i željeznicam a M onarhije. Velike
njem ačka diplom acija im ala uza se samo A ustriju protiv ostalih ve­
ćinom njem ačkog kapitala, a i najveći d'io austrijskog kapitala na
Balkanu i u Turskoj plasiraju bečke banke ovisne o njem ačkim nov­
čanim zavođama .12 Pritom , usprkos političkom savezu, dolazi do
austro-njem ačke trgovačke konkurencije na Balkanu, koju pro­
tivnici Trojnog saveza koriste u svojoj propagandi .13 Logično je
stoga da se austrijski k apital — u zam jenu za prekom orske kolonije,
9 A n d r e C h e r a d a m e , L ’Europe et la question d’A u trich e au seuil
du X X e siecle, P ariš 1901, 75'6.
10 N eue Freie Presse, 15354/22 V. 1907. (Zur F rage der E xportfdrderung),
15361/29. V. 1907. (Die m itteleuropaischen W irtschaftsvereine), 15366/3. VI.
1907. (V erbandtag der Industriellen in T riest); Die Z eit, 1673/28. V. 1907 (Zur
E xportforderungs-E nquete), 1706/25. VI. 1907. (Industriprat).
11 Reichspost, 92'22. IV. 1906. (Die G efah r u n serer V olksw irtschaft).
12 Podaci za 1906. pokazuju, da je dom aći k ap ital u najvećim bečkim
bankam a zastupan sa 7—23% u 23 banke, sa 26—33% u 8 ban ak a, a sa 34—50%
u 10 banaka. Die Z eit, 1716'6. VII. 06. 1907. H e n r y C o r d M e y e r : M it-
teleuropa in germ an thought and action 1815—1945, T he H ague 1955. A utor
negira po sto jan je ,,D ranga“ p rije I. svjetskog rata, ali d aje podatke iz kojih
se vidi da n ajv ažn ije ekonom ske pozicije u A u striji i n a B alkanu drži n je ­
m ački kap ital iz ,,Reicha“.
13 C o n r a d. n. d.. 53. W iener allgem eine Z eitung, 8349,21. I., 8363/8. II.
1906. HHSA N achlass B aehrenreiter, ^Karton 39. M em orandum , v. Riedl iz
1912., koji obrazlaže potrebu privilegiranog položaja A u strije na tržištim a
B alkana da bi se popravila šteta, koju a u strijsk a in d u strija snosi zbog kon­
kurencije zapadnoevropske industrije.
 UVOD - 9

U čijem iskorišćavanju zbog svoje slabosti ne sudjeluje sve više

okreće prem a B alkanu kao svom tržištu.
Glavni instru m en t „Dranga" jest T rojni savez Njemačke, A u­
strije i Italije, koji je obnovljen 1902. O dlučujući bečki faktori ne
slažu se ni u jednom p itan ju vanjske i u n u tra šn je politike, osim u
težnji za očuvanje dobrih odnosa s Njemačkom. Stvarno, T rojni se
savez raspada zbog žestoke konkurencije Italije i A ustrije na Bal­
kanu, dok se grupacije velikih sila, protivnih T rojnom savezu, sve
više učvršćuju, što nesum njivo im a veliku ulogu u otporu politike
novoga kursa prem a Trojnom savezu i težnji za suradnjom s Tali­
janima, koji se također osjećaju ugroženim od ,,D ranga“. P risni od­
nosi izm eđu A ustrije i Njem ačke dolaze do izražaja naročito na k o n ­
ferenciji o M aroku u Algecirasu početkom 1906., kada je izolirana
njem ačka diplom acija im ala uza se samo A ustriju pro tiv ostalih ve­
likih sila, uključivši i Italiju. Z ategnuti odnosi izm eđu A ustrije i
Italije, koji se privrem eno ublažuju tek ljeti 1907., znatno će utjecati
na razvoj politike novoga k u rsa .14
K arakter politike novoga kursa određuje i privrem eni položaj
Rusije, koja je spriječena, da se angažira na B alkanu zbog rata s J a ­
panom i Revolucije. Povodom ,,groznog“ poraza službene Rusije u
ratu s Japanom F. Šupilo piše, da se R usija tokom jedne godine
odalečila od Jugoslavena za pedeset godina! I austrijski poslanik u
Rusiji A ehrenthal sm atra, da je R usija toliko oslabljena, da dugo
godina ne će doći u obzir kao odlučni faktor. Stoga se i u S rbiji oče­
kuje veća aktivnost M onarhije na B alkanu .15 U vezi s privrem enom
nemoći Rusije m ijenja se i dosadašnja politika južnoslavenskih stra ­
načkih grupacija. N jem ački otpravnik poslova u Beogradu ističe
ujesen 1905., da načelo samopomoći dobiva na B alkanu sve više p ri­
staša .10 Praški list ,,Cas“ konstatira, da su Južni Slaveni do rusko-
japanskog ra ta gledali u R usiji svog jedinog zaštitnika. U isto v ri­
jem e oni su živjeli u m eđusobnoj neslozi, a njem ačko-austro-ugarski
pritisak na B alkanu sve je više rastao. Sada Južni Slaveni vide, da
su upućeni sami na sebe, što dovodi do njihove su rad n je .17 Novo na­
čelo samopomoći Južnih Slavena, uz korištenje krize H absburške mo-

11 Vidi str. 117 i d. Die ausivartige P olitik drs deutschen Reiches 1871-1914,
u n te r L eitung von A l b r e c h t Mendelssohn Bartholdy und
F r i e d r i c h T h i m m e , B erlin 1928, II, 651-709. A l e x a n d e r v o n
F e e z, Die A ufgaben der D eutschen in O esterreich, W ien 1907. Ovaj au to r
ističe, da su nakon A lgecirasa i u N jem ačkoj spoznali potrebu, da N jem ačka
i A u strija učvrste svoje veze i preko mogućnosti, koje im d aje T rojni savez.
16 A rhiv T rum bić, M. 418, Šupilo—Trum biću, Rijeka, 16. III. 1905. Die
ausivartige Politik, 696. HHSA MA IB 464/4 - 1904. DASIP PO, sv. 1/1906-1315.
10 HHSA MA PA Serbien IX 90 B.
Narodni list 75/17. IX. 1906. (Revizija politike južnog slavenstva).
20 — M IR JA N A GROSS

narhije, dolazi do izražaja u politici novoga kursa i u srpsko-bugar-

skom carinskom savezu.
U H rvatskoj, koja se ispriječila m adžarskom im perijalizm u
prem a Rijeci, a austro-njem ačkom i njem ačkom prem a Solunu, vlada
odi 1883. K huenov režim . K huenovim odlaskom, 1903. položaj se ne
m ijenja, je r politiku ne vodi ban Pejačević, nego Nikola Tomašić,
predsjednik N arodne stranke, glavni suradnik Khuenov. N arodna
stranka podupirala je svaku m adžarsku vladu, koja je bila po volji
Beču. K huen-H edervary, tipični p redstavnik m adžarske „šezđeset-
sedm aške“ Liberalne stranke, potpuno dijeli nazore S. Tisze, prem a
kojim a je položaj M onarhije kao velike sile u v jet za veličinu Ma­
džarske. N ije slučaj, da je K huen za vrijem e rusko-japanskog rata
želio intervenciju A ustro-U garske na B alkanu. H istorijski okvir U gar­
ske i hegem onija m adžarskih vladiajućih klasa može se održati, misle
liberali, samo koncesijam a k ralju i ograničenjem dem okratskih u sta­
nova .18 K huen-H edervary čovjek je osobitog povjerenja F ranje J o ­
sipa. On sam priča novinaru Steedu, da im a više kontakta s carem,
nego bilo koji drugi m adžarski ili austrijski državnik .10 U Beču su
mislili, da on im a više sm isla za interese cjelokupne M onarhije nego
ostali m adžarski političari. Zato F ranjo Josip upravo K huenu povje­
rava form iranje m adžarske vlade u teškoj situaciji 1903. I nakon
neuspjeha u rješav an ju m adžarske krize K huenov utjecaj na dvoru
ne slabi. Štoviše, i sam Franjo F erdinand pristaje na Khuenovo im e­
novanje za m inistra predsjednika 1910., ali K huen ne ostvaruje n je ­
gove želje .20 Bilo bi svakako netočno ocijeniti K huena kao običnog
bečkog eksponenta. Kao m adžarski liberal on, doduše, usko surađuje
s Bečom, ali u interesu m adžarskih vladajućih klasa, t.j. s težnjom ,
da upravo njim a pribavi odlučnu riječ u M onarhiji. Na tem elju dua­
lističkog uređenja, prem a kojem je T ran slajtan ija prepuštena hege­
m oniji m adžarskih vladajućih klasa, F ranjo Josip tolerira sve akcije
m adžarskog im perijalizm a u H rvatskoj .21 Beč je potpuno nezainte­
resiran za sistem atsko kršenje hrvatsko-ugarske nagodbe. Tek kad
m adžarske težnje postaju opasne za krunu, pokazuju u Beču sim pa­

18 G u s t a v E r e n y i , G raf Stefa n Tisza, W ien, Leipzig 1935, 59, 112.

H e n r y W i c k h a m S t e e d , M es souvenirs 1892—1914, P ariš 1926, 207, 197.
19S t e e d , n. d., 217. L o u i s E i s e n m a n n , Le com prom is austro-
hongrois de 1867, P ariš 1904, 591.
20 Za p o sta v lje n je K huenovo 1910. n ajv iše rad i p o v jeren ik F ra n je F erd i­
nan d a K rist6ffy, kao što se vidi iz njegove n avedene knjige. E d m u n d
S t e i n a c k e r , Lebenserinnerungen, M unchen 1937, 229.
21 E i s e n m a n n, n. d., 566/7. Sve infoi’m acije o H rvatskoj F ra n jo Josip
pi'im a preko m adžarske vlade. Je d an dvorski funkcioner priča, da je jednom
prilikom car odobrio neke drakonske m jere p ro tiv H rvatske, na zah tjev m a­
džarskog m inistra-p red sjed n ik a. K ad je potpisao bilo mu je žao, je r se sjetio,
da su H rv a ti v je rn i M onarhiji! A l b e r t o d i M a r g u t t i , U im peratore
Francesco G iuseppe, M ilano 1931, 123.
 UVOD - 11

tije za H rvate, i tada dolazi do „prikrivenih stisaka ruku i nam igi­

vanja", kako kaže general A uffenberg, koji je za vrijem e m adžarske
krize u proljeće 1905. čuo usklik jedne vrlo utjecajne bečke ličnosti:
Hrvati, sada se m a k n ite !"22 R azum ljivo je, prem a tome, da se
m ržnja na K huenov režim prenosi i na Beč i stv ara podloga za pro-
tubečku politiku novoga kursa. „Tako su i H rvati sretno dovedeni do
Riječke rezolucije, je r su bez m ilosti bili izručeni M adžarim a", piše
ađutant F ran je Ferdinanda, Brosch, u program u za buduću vladavinu
prijestolonasljednika 1910/11.23

2. Riječka i Zadarska rezolucija

Nositelji politike novoga kursa m orali su postati upravo dalm a­

tinski zastupnici, na tem elju iskustava sa austrijskom upravom .
A. Trumbić, F. Šupilo, P. Čingrija, V. Milić, J. Sm odlaka, A. Tresić
— Pavičić i još neki već 1903. usvajaju politiku novog ku rsa .24 Me­
đutim za ostale zastupnike Dalmacije, a naročito Banovine, odgovor
na pitanje, na koju će stran u stati u austro-m adžarskom sukobu, nije
bio lak. Većini je bilo jasno, dia tre b a iskoristiti krizu M onarhije i
povesti zajedničku akciju d'a se postigne rješen je n ajak u tn ijih pro­
blema: rušenje m adžaronskog režim a u H rvatskoj, spasavanje D alm a­
cije iz katastrofalnog ekonomskog stanja, i na kraju, budući da po­
stoje izgledi za n apuštanje dualističkog uređenja, sjedinjenje H rvatske
i Dalmacije, koje se po prvi p u t nakon Nagodbe čini suvrem enicim a
ostvarljivo .25 Opozicija u H rvatskoj slijedi p rim je r N. Tomašića i
madžarona, koji se u proljeće 1905. otvoreno izjašnjavaju za Beč .26
Predstavnici H rvatske stranke prava u ime hrvatske opozicije pozi­
vaju na sastanak dalm atinsku H rvatsku stran k u i sastavljaju oštar

22 „K roaten, je tz t riih rt euch!“ A u f f e n b e r g - K o m a r o v , A us

Oesterreichs Hohe und Niedergang, M iinchen 1921, 101.
28 ,,So h a t m an ja auch die K roaten, indem m an sie den M agyaren ohne
E hrbarm en auslieferte, gliicklich bis zur F iu m an er Resolution gebracht..."
T. S o s n o s k y , F ran z F erdinand, 82. S lužbenik M in istarstv a v an jsk ih po­
slova M usulin sm atra, da je jugoslavenskoj m isli pogodovalo u vjerenje, da se
ne može ništa postići ni od Beča ni od Pešte, već sam o oslonom na v lastite
snage, t.j. hrvatsko-srpskom slogom. On tvrdi, da se ,,R eichsverdrossenheit“
H rvata osjeća već devedesetih godina. F r e i h e r r v o n M u s u l i n , Das
Haus am Ballplatz, M tinchen 1924, 204.
81 T rum bić, Sm odlaka i C ingrija drže u dalm atin sk o m saboru oštre pro-
tubečke govore u duhu novog kursa. DS X, X I i X II. sjedn. 7—9 XI. 1903.
Neki političari još uvijek stoje po stran i, kako se ne bi zam jerili ni
kralju ni M adžarim a. J. B iankini predlaže n a riječkoj konferenciji, da se čeka
dok se M adžarska i A u strija krvavo zarate, a onda tek da p ad n e odluka, n a
koju će stran u H rvati. A rhiv T rum bić M 417, Z ap isn ik sastan k a n a R ijeci
(Trum bićeve bilješke).
F. Š u p i l o , P olitika u H rvatskoj, Zagreb 1953, 140 i d.
1 2 — M IR JA N A GROSS

proglas pro tiv M adžara. M eđutim klub H rvatske stranke, na čijem se

čelu nalaze pobornici novoga kursa, odgovara, da ne p ristaje na sa­
stanak, koji bi stvarno koristio m adžarskoj Liberalnoj stranci, pora­
ženoj na izborima, i m adžaronskom režim u, a to sigurno ne bi bilo ni
u hrvatskom ni u slavenskom in te resu .27 Tim povodom A. Trum bić
piše P. Čingriji, da je stvarno opravdana osuda M adžara sa strane
h rvatskih poslanika u ovom času neum jesna, jer pomaže Beču. J a v ­
nost sve više prihvaća novu o rijen taciju i ne vjeruje, da će Beč riješiti
hrvatsko pitanje. Razum ljivo je, što ovu novu misao ne mogu shva­
titi svi odjednom , pa nastaju sukobi, koji će, nada se Trum bić, do­
vesti do pobjede novog pravca. Tako se stvarno dogodilo nakon
žestokih trzavica i sukoba, u kojim a je važnu ulogu odigrao
J. F ra n k .28
P objeda prom adžarske stru je na konferenciji u Rijeci, 3. X. 1905,
nije bila laka. N itko ne v jeru je M adžarskoj koaliciji .20 Bez obzira na
to, politički položaj gura naše građanske političare na m adžarsku
stranu. Oni su svijesni činjenice da H rvatska ne može postići svoju
sam ostalnost jedino vlastitom snagom, osim revolucionarnim putem ,
na koji se kao predstavnici buržoazije ne mogu da odluče. Osim toga,
konstelacija velikih sila 1905. ne ukazuje na skori rat, koji bi olakšao
nacionalno-revolucionarni pokret. Zato predstavnici novoga kursa
m oraju b ira ti m anje zlo, a to su u datoj situaciji M adžari. Uz m a­
džarsku pomoć oni se nadaju, da će učiniti odlučni korak ususret sa­
m ostalnoj H rvatskoj .30 Jasno im je, da m oćni njem ački ,,D rang“ one­
m ogućava svaki korak prem a nacionalnom oslobođenju H rvatske i

27 A rhiv T rum bić M 413 R ubetićev i H aram bašićev poziv, Zagreb, 7. VI.
1905, s prom adžarskom izjavom poslanika. Isto, fasc. 13. K oncept odgovora
kluba H rv atsk e stran k e b. d.
28 A rhiv Č ingrija, T rum bić Čingriji, Split, 13. VII. 1905. O događajim a
uoči R iječke rezolucije vidi: HS V/l, 139. sjedn. 6. XII. 1905. H aram bašićev
govor; HS I 26. sjedn. 14. X II. 1906. Zagorčev govor, 34. sjedn. 25. I. i 37.
sjedn. 30. I. 1907. F rankov i Supilov govor. T r u m b i ć A n t e , S u to n A u stro ­
u g a rske i R iječka rezolucija, Zagreb 1936; V. M. ( V i n k o M i 1 i ć), P ostanak
riečke rezolucije i njezine posljedice, Z ad ar 1907; M i l a d a P a u l o v a , V zn ik
R jecke rezoluce, Sbornik včno va n y Jaroslavu B idlovi, P ra h a 1928; F. Š u p i l o
n. d.; F r a n k o P o t o č n j a k , Iz m o jih p o litičkih zapisaka, Z agreb 1914;
I b l e r J a n k o , H rvatska politika 1903, Z agreb 1914; I s t i , H rva tska po­
litika 1904—1906, Zagreb 1914/17; J o s i p H o r v a t , Šupilo, Ž ivo t jednoga
h rvatskog političara, Zagreb 1938.
20 Vidi Supilovo pism o na str. 67. I sam i potpisnici Rezolucije ne v je ru ju
u m ogućnost spoi’azum a s M adžarim a na pr. kan o n ik Rubetić u pism u Spinčiću
od 29. X. 1905. ANRH, O stavština Spinčić.
30 HS I, X X VI. sjedn. 14. X II. 1906. G ovor S. Zagorca u im e Koalicije.
S. Z a g o r a c , N ovi pravac hrva tske p olitike, Zagreb 1906. Z agorac je u
proljeće 1905. istupao za oslon na A ustriju. A rh iv T rum bić, Šupilo T rum biću,
R ijeka 4. IV. 1905. Ipak postaje aktivni pobornik Rezolucije. S. Z a g o r a c ,
Istina o riečkoj rezoluciji ili Tko vara narod, Z agreb 1905.
 UVOD - 13

drugih južnoslavenskih zemalja. M adžari, m eđutim , i sami ugroženi

Drangom “, preslabi su da se odupru. N jim a je potrebna pomoć
Hrvatske, kojoj m oraju u zam jenu dopustiti ostvarenje barem nekih
osnovnih nacionalnih težnji. Tako bi moglo doći do sjedinjenja
Hrvatske i Dalm acije ne iz p rijateljstv a prem a „posestrim am a zem -
ljam a“, nego iz gole nužda. Osim toga, sam ostalna M adžarska, bez
podrške A ustrije i dinastije, ne može nikada postati tako opasna
južnoslavenskoj! grupaciji kao A u strija, pom ognuta N jem ačkom .31
Međutim, to je već m aksim alni program novog kursa, čije je postig­
nuće bilo vrlo problem atično, je r se nije znalo, da li će M adžari
ustrajati u svojoj antidualističkoj politici. Jedan je rezolucionaš
kasnije rekao Seton-W atsonu: „Bili smo u onim danim a toliko naivni
da gledamo u F ran ji K ossuthu [Košutu] pravog košutovca .“32 Ma­
džarska je Nezavisna stranka m orala da poklekne pred Bečom. Pored
činjenice da bi gubitkom austrijskog zaleđa nužno oslabio i m adžarski
im perijalizam , osnovni je razlog za takav razvoj ekonomske prirode.
Madžarske banke i industrijska poduzeća najvećim su dijelom u
austro-njem ačkim i — posredno ili neposredno — u njem ačkim r u ­
kama, kao što je uopće cijela m adžarska privreda toliko ovisna od
A ustrije, da bi dosljedna bitka Nezavisne stranke za odcjepljenje od
Austrije mogla dovesti do povlačenja stranog kapitala, a tim e i do
potpunog bankrota m adžarskih vladajućih klasa .33 Jasno je, da n a­
puštanjem dosljedne antidiualističke politike otpada i potreba Ma­
džarske koalicije, da se osloni na Jugoslavene. P rem a Supilu tvorci
Riječke rezolucije m islili su na ovu mogućnost, ali su računali s tim
da će na svaki način moći da sruše madižaronski režim u H rvatskoj i
da prisile austrijsku vladu, da barem nešto uradi za ekonom ski n a­
predak Dalm acije i za uređenje jezičnog p ita n ja .34 Tvorci R iječke re ­
zolucije bacili su težište na m inim alni program novoga kursa. Uspjesi
u tom pravcu izgledali su u vrijem e krize ostvarljivi i u tom slučaju,
ako M adžari napuste svoju antidualističku politiku. Ova je računica
31 Rezolucionaš J. B anjanin kaže o tom e: „M adžarski n arod oslonjen samo
na svoju snagu, m orao bi se odreći šovinizm a i im perializm a i traž iti iskren
savez s m alim narodim a oko sebe. To je bio sm isao R iječke rezolucije. J. B a-
n j a n i n , Šupilo i R iječka rezolucija, N ova Evropa XIV, 371.
R. W. S e t o n - W a t s o n , The Southern slav question and the
Habsburg m onarchy, London 1911, 148.
B e r e n d I v a n - R a n k i G y o r g y, M agyarorszag gyaripara az im -
perializm us elso vilaghaboru elotti idoszakaban 1900—1914, B udapest 1955, 117,
119, 127, 156. K arak terističan je slijedeći p rim je r: P rem a podacim a, koje iznosi
Dedan kršćansko-socijalni poslanik na jednoj bečkoj protestnoj skupštini p ro tiv
M adžara, 82% hipotekarnih zajm ova A ustro-ugarsk e b anke podignuto je k ra ­
jem 1905 za ugarski dio M onarhije, a sam o 18% odnosi se na au strijsk i.
Banka je pretežno u rukam a austro-njem ačkog kapitala. T. S o s n o s k y , Die
Politik im H absburgerreiche II, 2. izd. B erlin 1913, 127.
"‘ Š u p i l o , n. d., 149-150.
14 — M IRJA N A GROSS

bila realna, je r je novi kurs stvarno uspio da sruši m adžaronski re ­

žim u H rvatskoj i da n a tje ra au strijsk u vladu, da m akar u skrom nim
razm jerim a započne sanirati ekonomske prilike u Dalm aciji, te da
uvede hrvatski jezik kao službeni, i da — prije svega — postavi h rv a t­
ski i jugoslavenski problem na dnevni redi životnih p itan ja H absburške
m onarhije. „Nadm ašila je sve nade, koje su se u n ju polagale!“, kaže
P. Č ingrija o Rezoluciji .35 Na samoj riječkoj konferenciji diošlo je do
žučne rasprave s kolebljivcim a. „Ja sam obračunao s A ustrijom i od
tam o čeka nas samo propast", uzviknuo je splitski načelnik V. Milić,
dok je E. Barčić izjavio, da je spas u raspadu M onarhije .36
D ana 3. X. 1905. donesena je slavna R iječka rezolucija, koja za­
jedno sa svojom srpskom nadopunom , Zadarskom rezolucijom od
17. X. 1905., ud/ara pečat cijelom političkom razvoju do prvog svjetskog
rata. Rezolucijom hrvatski zastupnici podržavaju „kraljevinu U gar­
sku" u njenoj borbi da „dođe postepeno do potpune državne samo­
stalnosti", t.j. do personalne unije, i izražavaju nadu, dia će se uklo­
n iti m eđusobni sukobi, budući da su hrvatski i m adžarski narod
„žudno i neodoljivo upućeni jedan na drugog... s obzirom na faktičnu
činjenicu neposrednoga susjedstva i na realne potrebe svoga života,
n apretka i m eđusobne samoodibrane od vanjskih opasnosti..." U vjet
za surad n ju postaje ujedinjenje H rvatske i D alm acije i uvođenje
ustavnih sloboda u H rvatskoj, t.j. rušenje m adžaronskog režim a .37 Re­
zoluciju potpisuju na sastanku i naknadno i oni dalm atinski zastup­
nici, koji ne prihvaćaju politiku novog kursa i koji će u toku doga­
đaja pridonijeti njenom slomu. U D alm aciji je novi kurs vrlo popu­
laran zbog svog protubečkog stava i neodoljivo stječe sve više pristaša
u cijeloj zem lji s iznim kom zadarske okolice, u kojoj prevladavaju
„čisti" pravaši. V. Perić, koji nije potpisao Rezoluciju, doživljava
neugodnosti od svojih birača. J. Biankini, koji se na samoj riječkoj
konferenciji nije mogao odlučiti, potpisuje naknadno i opravdava se
štaviše zbog takvog postupka u dalm atinskom saboru, t.j. p red svo­
jim biračim a, izjašnjavajući se za novi kurs. Proturezolucionaški
zastupnici prividno prihvaćaju novi kurs, je r se boje, da u slijedećim
izborim a ne bi bili izabrani, budu li se protivili politici, koja težnju

85 A rhiv Č ingrija, B ilješke P. C ingrije. Svezak o Riječkoj rezoluciji.

80 D iskusija na konferenciji i koncepti rezolucije djelom ično su sačuvani
u b ilješkam a T rum bića i C ingrije. A rhiv Trum bić, M 417, Z apisnik sastan k a
na Rijeci i M 420/V. A rhiv Č ingrija (u fasciklu s pism im a iz 1905).
87 R iječka i Z adarska rezolucija o bjavljene su u: Š u p i l o , n. d.,
317—319; I b l e r , H rvatska p olitika 1904—1906, 372/3, 389—390; T r u m b i ć ,
n. d., 87/8, 92/3. A. T r u m b i ć , R iječka rezolucija, Obzor, S p o m en kn jig a
1860—1935, Z agreb 1935; J. H o r v a t, Politička p o vijest H rvatske, Zagreb
1936, 362/3. - • .
 UVOD - 15

sjedinjenjem s H rvatskom postavlja na realnu podlogu, i koja p ri­

donosi poboljšanju bijednog budžeta austrijske vlade za D alm aciju .38
preokret predstavnika H rvatske stranke prava može se objasniti samo
•ihovom kolebljivošću u situaciji m onarhijske krize, tako da ener-
cđii i rječitosti dalm atinskih zastupnika uspijeva da ih pridobiju za
novi kurs. D aljnja sudbina politike Riječke rezolucije ovisi p rije
svega o držanju predstavnika srpskih stranaka.
P u t do-suradnje srpske i hrvatske buržoazije bio je dug i težak.
A ustro-ugarskom nagodbom 1867 sankcionirana je podjela hrvatskih
zemalja izm eđu austrijskog i ugarskog dijela M onarhije. Razum ljivo
je da se posljednjih desetljeća 19 stoljeća (kada u čitavoj M onarhiji
nezadrživo rastu nacionalni pokreti) u H rvatskoj i Slavoniji, kao i
u Dalmaciji sve više razvijaju snage, koje teže za sjedinjenjem h rv a t­
skih zemalja. 2ele li vladajući faktori M onarhije održati dualizam ,
dioba hrvatskih zem alja m ora ostati trajna, a sile koje djelu ju u
pravcu ujedinjenja treb a oslabiti i po m ogućnosti uništiti. Budući da
stanovništvo hrvatskih zem alja nije nacionalno homogeno, pruža se
mogućnost da se ovaj cilj postigne raspirivanjem nacionalne m ržnje.
Predstavnici dualizm a t.j. povjerenici austrijske vlade u Zadru i eks­
ponenti m adžarske vlade u Zagrebu, obilno se i vješto koriste ovim
sredstvim a. P rije Nagodbe, u šezdesetim godinama, nailazim o na su­
radnju hrvatske i srpske buržoazije, ali i na protivnosti m eđu njim a.
U dualističkoj M onarhiji nužno pobjeđuju elem enti suprotnosti iz­
među srpske i hrvatske buržoazije, koji se pokazuju već za vlade
bana M ažuranića. Sukob naročito raste nakon okupacije Bosne i H er­
cegovine (koja će ubuduće p red stav ljati jabuku razdora izm eđu h rv a t­
ske i srpske buržoazije) i progona Srba u to vrijem e, kao i zbog Ma-
žuranićeve školske reform e, kojom se škola uzim a iz ru k u svećenstva,
pa se na taj način k rn ji i srpska crkvena autonom ija. U vjete stvo­
rene za M ažuranićeve ere dovesti će vješto do kulm inacije pravi pred ­
stavnik m adžarskih vladajućih klasa — ban K huen-H edervary. N je­
gova se m etoda sastoji u tome, da sitnim koncesijam a i ličnim kori-
stima pridobije srpsku buržoaziju i izigra je protiv hrvatske. Na ovaj
način on vezuje uz sebe i dio hrvatske buržoazije. Razlozi K huenova
oslona na srpsku buržoaziju protiv hrvatske, a ne obratno, leže u
tadašnjim prilikam a na B alkanu i u M onarhiji. O brenovićevska S r­
bija potpuno je u rukam a vladajućih faktora A ustro-U garske, pa

88 DAZ DNP Ha, 1906/4939, 4972, 4963, 1905/5188, 5420, 5192; DNT 17/1905
Izvještaji N ardellija i kotarskih poglavara; DS 16. sjedn. 18. XI. 1905. Uskoro
poslije Riječke rezolucije D alm aciju p rep la v lju je proturezolucionaška b ro šu ra
P e t r a D e š k o v i ć a , M agjarska p olitika u D alm aciji, S p lit 1905. Dešković
zastupa austrijske ekonom ske interese. Povezan je s au strijsk o m trgovačkom
organizacijom ,,O rientverein“ i zato radi protiv R. H avassa, koji propagira p ri­
ključenje D alm acije ugarskom dijelu. A VA MI pras. 5450, 6253, 6487, 7409/1905;
DAZ DNP 3701, 3871, 3919, 4011, 4200, 4272/1905.
 — M IRJA N A GROSS

M onarhiji u tom času ne p rijeti opasnost od m anje-više prisnih veza

izm eđu srpske buržoazije u S rbiji i M onarhiji. H rvatska buržoazija,
naprotiv, već samom svojom težnjom za sjedinjenjem hrvatskih ze­
m alja potkopava dualizam . K huenova rabota postiže uspjeh i zbog
toga, što jugoslavenska ideja Račkoga i Strossm ayera ostaje ograni­
čena na više slojeve hrvatske buržoazije, inteligencije i svećenstvo, a
ne prodire m eđu hrvatsku i srpsku sitnu buržoaziju. S druge strane
starčevićanska velikohrvatska ideja postiže uspjehe upravo m eđu sit­
nom buržoazijom . Osim toga, uski okvir, u n u ta r kojeg m adžarske
vladajuće klase dopuštaju razvoj domaće buržoazije, neprestano po­
tiče konkurenciju hrvatske i srpske buržoazije, je r obje ne nalaze
dovoljno m jesta za svoj ekonomski napredak. T reba istaći da K hue­
nova vlada nipošto ne dopušta srpskom kapitalu tak av razvoj, kakav
bi njegovi predstavnici željeli. On na pr. koči djelatnost Srpske
banke.38a Ali srpski kapital ima pod K huenovom vladom ipak nešto
bolje uvjete za svoj razvoj negoli hrvatski. Ova se prednost odtražava
u njegovoj boljoj organizaciji i koncentraciji u razdoblju politike
novog kursa. Srpsko selo nema, dakako, koristi od suradnje izm eđu
K huenove vlade i srpske buržoazije. Ono nap ro tiv ostaje za vrijem e
K huenova režim a jednako bijedno i zapušteno, kao i hrvatsko selo;
štaviše, do sukoba s oblastim a često dolazi upravo na srpskom selu.
K rajem osam desetih godiina K huen-H ediervary je uspio da H rvatskom
zavlada političko m rtvilo, koje oživljavaju samo šovinistički ispadi
hrvatskih i srpskih političkih vođa i štam pe.
K huenova je pobjeda samo privrem ena. Poslije 1895. godine ra ­
đaju se novi elem enti, koji će iz tem elja prom ijeniti politički položaj.
Srpska je buržoazija u m eđuvrem enu postigla izvjestan ekonomski
napredak. Ona sve teže osjeća uski ekonomski okvir, koji nameće
K huenov režim . N jeni redovi m alo po m alo uviđaju da bi proširenje
hrvatske autonom ije i u jedinjenje H rvatske i D alm acije znatno po­
većalo taj ekonomski okvir, a tim e ujedno omogućilo uspješniji eko­
nom ski razvoj i srpske buržoazije. S diruge strane i hrvatska buržoa­
zija vidi, da je njena državnopravna politika ostala jalova. I skrom ni
ekonomski napredak hrvatske buroažije u v jetu je pojavu novih po­
litičkih ideja. O sam ljeni i nemoćni predstavnici obiju buržoazija po­
činju shvaćati svoje zajedmičke interese u obrani od tuđinske hege­
m onije. Poslije 1895. godine hrvatska i srpska N apredna om ladina
postepeno unosi ove ideje m eđu sta riju generaciju. U isto vrijem e
uočavaju i širi slojevi srpskog i hrvatskog naroda sve više svoje za­
jedničke interese protiv K huenova režim a i predistavnika oblasti,
koji su neprestano nastojali izazivati m eđusobne trzavice. Politička
se atm osfera postepeno m ijenja. Šovinistički ispadi postaju rjeđi.
U isto vrijem e i u S rbiji jačaju snage, koje se opiru prevlasti A ustro-
88a Vidi str. 28.
 UVOD - 17

Ugarske nad Srbijom . 1902. godine po posljednji p u t se razbuktao

1 men nacionalne m ržnje prilikom protusrpskih dem onstracija u
Zagrebu nakon objave nekih šovinističkih članaka u Srbobranu.
Bila je to posljednja K huenova pobjeda. U pravo ove dem onstracije
pridonose osvješćenju m nogih zaslijepljenih. Nekoliko m jeseci kas­
nije izbija protiv K huenova režim a Narodini pokret, koji srpsko sta­
novništvo p rati s velikim sim patijam a. Misao o potrebi hrvatsko-
srpske sloge sve se više širi. U isto vrijem e dolazi u Srbiji do preo­
kreta koji će izazvati sukob izm eđu A ustro-U garske i Srbije, a s tim
u vezi prestat će i suradnja između m adžaronskog režim a i srpske
buržoazije u H rvatskoj.
Slične su prilike vladale i u Dalm aciji. T aktika raspirivanja na­
cionalne m ržnje, kojom se austrijska vlada služi u Dalmaciji, nešto
je kom pliciranija od m etode m adžarske vlade u H rvatskoj. M jero­
davni faktori M onarhije u Dalm aciji m oraju voditi računa o m anje
ili više zategnutim odnosim a izm eđu Italije i A ustro-U garske. tako d<a
se prema potrebi oslanjaju čas na hrv atsk u buržoaziju protiv srpske
i talijanaške, a čas obratno. 1902. godine hrvatska i srpska buržoa­
zija u Dalm aciji uviđaju već svoje zajedničke interese u borbi za
podizanje najzaostalije zem lje H absburške m onarhije — Dalmacije.
Prem a tome, 1903. godine položeni su kolosjeci, kojim a hrvatska
i srpska buržoazija kreću jedna pored druge, ali se još uvijek ne sa­
staju. Tek izm eđu 1903. i 1905. godine niču osnovni elem enti politike
novoga kursa, o kojim a smo već govorili, a tek oni učvršćuju podlogu
za suradnju hrvatske i srpske buržoazije. Posljednju sm etnju okup­
ljanju hrvatskih i srpskih građanskih stranaka p redstavljaju teške
razmirice izm eđu Srpske sam ostalne i Srpske radikalne stranke u
Hrvatskoj zbog crkveno autonom nih poslova. Pobornici novog kursa
osim toga žele znati što m isle u Beogradu o njihovoj politici.
U trav n ju 1905. godine Šupilo dolazi u Beograd i razgovara
s N. Pašićem, kojim postupkom izaziva početak veleizdajničke atm o­
sfere oko sebe. U Beču su u tom času dobro uočili, da novi pravac
prelazi u odlučnu fazu. Šupilo priča, da je njegov posjet kod tadaš­
njeg m inistra predsjednika trajao svega pet m inuta i da nije dobio
m terview za N ovi list, koji je tražio .30 O čemu je stvarno razgovarao
s Pašićem, vidi se iz njegova pism a Čingriji nakon form iranja H rvat-
sko-srpske koalicije: „Da niesam na vriem e skočio u Beograd i trčo
od Pašića do 2ivkovića i Ljube Stojanovića, naše srbske stranke u
Banovini još bi se klale i nazivale jed n a drugu svijem onijem epi­
tetima, kako su se častile ovoga proljeća. Ali iz S rbije im je im po-
nirano izm irenje i sad je baš ljepota, kako se vidi i u proglasu koji
su nam juče zaplienili!!“ (p. Šupilo; radi se o proglasu H rvatsko-srp-

80 Š u p i l o , n. d., 155—159.

2 V ladavina Hrvatsko-srpske koalfcije 1906/7

 jg _ M IR JA N A GROSS

ske k o alicije od p r o s in c a 1905.)40. Šupilo svakako nije razgovarao u

B eogradu sam o o a k c iji za izm irenje srpskih stranaka u H rvatskoj,
koja zaista donosi r e z u l t a t e na njihovu sastanku u lipnju, nego je htio
saznati, k a k a v stav z a u z im a ju srpski sam ostalski i radikalski politi­
čari p re m a novom k u r s u . Može se pretpostaviti da je predlagao su­
ra d n ju , k o ja je p r ih v a ć e n a . „Izaslanik iz Beograda bio je ovdje juče
i danas , piše on T r u m b ić u 27.IV.1905., tj. nakon svog povratka iz
B eograda, „pak je o tiš a o opet natrag. Oni će također uzeti u obzir
novu situ a c iju , ali t r e b a da vide dokle će M adžari poći. Zaboravio
sam ti sp o m en u ti, da m e đ u Bpeštom i A peninom im a također ra-
zu m iev an ja. A ko p r ik lju č iš Beograd, onda sve ti izgleda kao druga
edicija K rim skog rata, s to m razlikom da je K rim ovaj p u t Budip.
Hoćem o li mi b iti S a r d in ija , koja je sa šačicom vojnika uljegla u d ru ­
štvo, da m ože su tra p o d ig n u ti glas za sjedinjenje Italije? Sve stoji u
tom kako se stv a ri p o s ta v e .“41 U istom pism u Šupilo još piše: „Uloga
nas H rv a ta u ovoj v e lik o j borbi im a biti ona, koju je C avour znao
izv o jštiti n eznatnoj S a r d in i ji u kolu velevlasti, koje zavojevaše na
R u siju u K rim skom r a t u . Im am o presedens i ne treb a nego da ga
dobro kopiram o. — I z a s la n ik iz Beograda, koga Šupilo spom inje, jest
L juba Stojanović, p r e d s ta v n ik sam ostalaca. On uskoro zatim postaje
m inistar-predisjednik. Š u p i l o tada jav lja T rum biću: „Ovi sada u
S rb iji što su n aši su i s n a m a su. Više kad bude zgode ustm eno.“
P re m a tom e, m ože se z a k lju č iti da Šupilo očekuje potporu upravo
od sam ostalske vlade i d a m u dotadašnja radikalska vlada nije izašla
u s u s re t .413 P ie k o u r e d n ik a Odjeka, Jaše Prodanovića, Šupilo šalje
pism o S tojanoviću, u k o je m u m u čestita i pita ga da li novi po­
ložaj S tojanovićev d o p u š ta i nadalje su rad n ju u pitanjim a, o kojim a
su razg o v arali n a R ijeci. U istom pism u Šupilo jav lja da su „odnosni
lju d i sp iem n i, v je r o ja tn o n a sastanak sa Stojanovićem ili barem na
su ra d n ju sa s ib ija n sk im p o litič a rim a . Može se pretpostaviti da su ti
„odnosni lju d i p r e ts ta v n ic i M adžarske koalicije. Šupilo naim e u
n avedenom p ism u T iu m b ić u javlja, da Srbi žele znati, što M adžari
kane, i zanosi se srp sk o -h rv atsk o -m ad žarsk o -talijan sk o m suradnjom .
Zato je m oguće, da o n n a k o n riječkog razgovora sa Stojanovićem po-

40 A rh iv Č in g rija, Š u p ilo Č ingriji, R ijeka, 14. X II. 1905.

A rh iv T ru m b ić, Š u p ilo T rum b iću , R ijeka, 27. IV. 1905. Na k ra ju pism a
Šupilo upozorava ru m b ic a d a pism o dobro sprem i ili da ga uništi. Supilova
k o respondencija sa Č in g rijo m i T rum bićem n ije išla poštom. P ism a i usm ene
o bav ijesti P renosili su v je r o j a t n o neki k ap e ta n i brodova, koji su redovito
sao braćali izm eđu R ijeke, S p l i t a i D ubrovnika. Z ato se kon fid en t V. Josipović
zali da Š up ilo uopće n e p iše , č a k ni o nevažnim p itan jim a. A NRBiH ZVBH
1963 res/1907.
4la A rh iv T ru m b ić, Š u p ilo T rum biću, R ijeka, 21. VI. 1905.
 tJV O D - 19
\

sređuje izm eđu Srba i M adžara .42 Cini se, đ'a u to doba ne dolazi do
srbijansko-m adžarskog dodira. L jeti 1905. održava se u Beogradu
sastanak diplom ata, koji zaključuju da je kriza M onarhije vrlo po­
voljna za Srbiju, ali da tre b a zauzeti rezerviran stav, kako se ne bi
pogoršali odnosi s Bečom .43 O preznost zrači i iz Supilova pism a Sto­
janoviću od 18. XI. 1905., koje m u u ru ču je J. Sm odlaka. Još nije do­
šao čas, o kojem su razgovarali na Rijeci, piše Šupilo, a pri tom v je­
rojatno misli na jugoslavensko-m ađarsku suradnju. Treba pričekati
izbore u M adžarskoj, koji će donijeti novu eru za H rvate, M adžare i
balkanske narode. Za sada akcija nije up u tn a radi položaja S rbije i
teških prilika u M adžarskoj. Na svaki način Srbi i H rvati u M onarhiji
uradili su sve što su mogli, ponosno ističe Šupilo nakon Zadarske re ­
zolucije .44 Prem a tome, može se zaključiti, da su predstavnici srpske
buržoazije bili sprem ni priključiti se novom k ursu još p rije Riječke
rezolucije. Ali su oni još uvijek nepovjerljivi i ne sudjeluju u akciji
za sastanak zastupnika H rvatske i D alm acije zbog djelatnosti J.
Franka. K ada dalm atinski predstavnici uspjevaju m aknuti Franka,
a na riječkoj konferenciji pobjeđuje politika novog kursa, otpadaju
svi razlozi za rezervirano držanje srpskih političara.
Srpski se zastupnici Zadarskom rezolucijom prik lju ču ju politici
novoga kursa već 14 dana nakon objave Riječke rezolucije. I oni u
svojoj izjavi izrazuju sprem nost da podupru „pokret m adžarskog n a ­
roda" uz uvjet, da se proširi državnopravni položaj kraljevine H rv at­
ske i Slavonije i ostvare dem okratske slobode. Srpske će se stranke
boriti za sjedinjenje H rvatske i D alm acije, ukoliko H rvati priznaju
ravnopravnost srpskog i hrvatskog naroda. Poslanici dalm atinske
Hrvatske stranke i Srpske stranke na P rim o rju sastaju se u Zadru
14. XI. i zaključuju, da su H rvati i Srbi jedan narod i dia će zajednički
raditi na sjedinjenju H rvatske i Dalm acije. Zastupnici će nastojati,
da se zajednički jezik službeno naziva hrvatski ili srpski, da se u ško­
lama predaje hrvatska i srpska povijest, uče diva pism a (latinica i ćiri-
nca) i da se u općinama, u vijećim a gdije im a barem V3 srpskih zastup­

A rhiv SAN pov. br. 12954, H a rtije L jube Stojanovića, Šupilo S to jan o ­
viću, Rijeka, 7. VI. 1905. Ovo je pism o p rv i spom enuo D. Đ o r đ e v i ć u svom
leferatu na II. kongresu h istoričara Jugoslavije: Saradnja srpske vlade i
srpsko-hrvatske koalicije sa ugarskom vladom p ro tiv hegem onističke po litike
grofa G oluchowskoga 1906. D rugu Đ orđeviću zahv alju jem i za p rijep is nave-
enog pisma. Č etiri dana nakon što je napisano ovo pismo, T rum bić se sa staje
u Pešti s K ossuthom T r u m b i ć , Suton, 82—4..
43 Đ o r đ e v i ć , n. d.
Đ o r đ e v i ć , n. d. J. S m odlaka p red a je ovo pism o S tojanoviću prigo-
m^ svog boravka u Beogradu povodom kongresa jugoslavenskih n o v in ara i
njizevnika 19-21. XI. 1905. Sloboda, 16/30. X I. 1905. . .f 1
20 — M IRJA N A GROSS

nika, izvješuju uz hrvatske i srpske zastave .45 Ovim je aktom stvoren

tem elj za su rad n ju srpskih i hrvatskih građanskih stranaka i pred­
u v jet za učvršćenje politike novog kursa.
U isto vrijem e dolazi do zbliženja i s talijanskim poslanicim a u
dalm atinskom saboru, što je priprem ljeno još od 1903, a naročito na­
kon zajedničke borbe protiv germ anizatorskih tendencija nam jesnika
H andela .46 K lub talijanskih poslanika daje izjave sim patije za „kri­
stalizaciju narodnog hrvatskog individualiteta", ali ujedno ističe svoju
rezervu, sve dok ne dođe do praktičnog sporazum a s H rv atim a .47 No
i takva izjava bila je dobro prim ljena, osobito zato, što hrvatski i
srpski poslanici na dalm atinskom saboru podupiru talijanski prijediog
— da se prizna ravnopravnost diplom e sa talijanskih sveučilišta s au­
strijskim a, dok T alijani glasaju za prijedlog, da se u D alm aciji pot­
puno prizna diplom a zagrebačkog sveučilišta. Ovi su događaji p ri­
m ljeni s odobravanjem i u Ita liji .48 P rim irje s T alijanim a bilo je mo­
guće samo u Dalmaciji, gdje je talijanski elem enat m alobrojan i slab,
ali ne i u Istri, gdije je talijansko građanstvo jako i drži u svojim ru ­
kam a većinu općina i sabor. Stoga se hrvatski i slovenski poslanici
iz Istre drže rezervirano prem a Riječkoj rezoluciji .49
U svojim izjavam a u dalm atinskom saboru rezolucionaši su vrlo
um jereni, što im savjetuje i Šupilo. Osim toga, voditelj poslova na-
m jesništva, N ardelli, dobiva cbzvolu za raspuštan je sabora, ukoliko
dođe do izjava za sjedinjenje Dalm acije s H rvatskom u ugarskom di­

4E A rhiv T rum bić M 415; D ržavna arh iv a FN R J, O stav štin a Pribićević

(m ikrofilm ); Izvještaj N ardellijev o Z adarskoj rezoluciji: AVA MI pras.
7009/1905, DAZ DNP II 4627/1905. Z aključak h rv atsk ih i srp sk ih p oslanika od
14. XI. čita A. H aram bašić na hrv atsk o m saboru HS I 139. sjedn. 6. X II. 1905.
usporedi i: L. M a š t r o v i ć , Zadarska rezolucija, Zadarska revija V/3; Č u ­
l i n o v i ć, D ržavnopravni značaj riječke i zadarske rezolucije. Z b o rn ik P rav­
nog fa k u lte ta u Zagrebu VII/1, Zagreb 1957.
40 V. K i s i ć, Na obranu poštenja. N a m jestn ička afera u D alm aciji, Z a­
d ar 1904. DS 6. X. 1904. Izjava zastupnika p ro tiv H andela.
47 DAZ DNP H a 4573/1905; AVA MI pras. 6994/1905; I b 1 e r, n. d., 390/1;
T r u m b i ć , n. d., 93/4.
48 DS 16. sjedn. 18. X I. 1905. B a t t i s t a P e l l e g r i n i , V erso la guerra?,
Rom a 1906.
49 V. Spinčić prisu stv u je riječkom sastanku, ali ne po tp isu je rezoluciju.
Političko društvo za H rv ate i Slovence u Istri izražava doduše svoje sim p atije
za rezoluciju, ali u Istri i T rstu se stra h u je da bi rezolucionaši za volju spo­
razum a u D alm aciji, mogli p rep u stiti Istru T alijanim a. C rvena H rvatska, 48/30.
XI. 1905. Sloboda, 73/21. XI. 1906. Edinost, 4/4. I., 20/20. I., 23/23. I., 24/24. I.,
25/25. I., 26/26. I., 27/27. I., 114/25. IV., 122/4. V. itd. Naša sloga, 16/10. IV.,
33/16. V III. 1906. M. L aginja iz jav lju je nakon slom a novog k u rsa da se nikad
n ije slagao s R iječkom rezolucijom , ali da je ona ipak b ila „m ajstorski šahov­
ski potez". A gram er Zeitung, 210/4. V III. 1907. OR X V III sesija, sv. II/III, 15.
sjedn. 18. VII. 1907.
 UVOD - 21

jelu M onarhije. M eđutim , nitko ne želi izazvati rasp u st sabora, pa se

zasjedanje završava bez trzavica.50
Učvršćenje novog kursa u H rvatskoj mnogo je teže nego u D al­
m aciji. Borba pro tiv m adžaronskog režima, a za ustavne slobode, kao
i za sjedinjenje s D alm acijom i ovdje su popularni zahtjevi, diok po­
litika oslona na M adžare m ora naići na otpor naročito stoga, što su
prošle tek dvije godine od Narodnog pokreta protiv m adžarske hege­
monije. Zato protivnici R iječke rezolucije (madžaroni, frankovci, kle-
rikalci i radićevci) v jeruju, dia će onem ogućiti ,,izdajice“, koji su
H rvatsku „prodali M adžarim a ".51 Započinje strahovita hajka protiv
Riječke rezolucije. Frankovci organiziraju „N arodnu b u ru “ i nastoje
da preko pučkih skupština u cijeloj zem lji potaknu javno m nijenje,
da protestira pro tiv R ezolucije .52 Oni doživljavaju neuspjeh zaslugom
socijalista i naprednjaka, koji onem ogućavaju ovu nam jeru, ali prije
svega zbog toga, što čitava D alm acija stoji iza Riječke rezolucije, a
to ne može ostati bez posljedica u B anovini .53
Nakon teških trzavica dolazi ipak dio form iranja H rvatsko-srpske
koalicije, u koju ulaze: H rvatska stranka prava, H rvatska napredna
stranka, Srpska narodna sam ostalna stranka, Srpska narodina rad i­
kalna stranka, Socijaldem okratska stranka i više političara izvan stra ­
naka. Ona se po prvi p u t pojavljuje pred javnošću s izbornim progla­
som od 11. XII. 1905., koji predstavlja izrazito buržoasko-dem okratski
program . K oalicija na prvom m jestu ističe, da su njene misli-voddlje
„sloboda narodia i prava n ajširih slojeva p u k a“, a iz toga slijedi borba
za ustavnost i građanska prava. Zato program zahtijeva opće pravo

60 N apadajem na R iječku rezoluciju P ro d an i P erić izazivaju diskusiju.

B rane je T rum bić, Č ingrija i drugi zastupnici. DS 15—18 sjedn., 16—20. XI. 1905.
DAZ DNT 17, 18, 23/1905. A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, B udim pešta, 16.
X. 1905.
61 S tjepan R adić bio je zatečen Riječkom rezolucijom , je r je u pravo sp re­
mao akciju za oslon n a A u striju (HHSA MA IB gz 1255/1784—1903 /814—4, 1905),
koju sm atra slavenskom budući da su Slaveni b rojčano jači od N ijem aca. On
o bjav lju je antirezolucionašku brošuru: H rvati i M adžari ili „R iječka rezolu­
cija" od 3. X. 1905 s gledišta evropske, pučke i realn e politike, Dr. A n t u n
R a d i ć , Sabrana djela V II, Zagreb 1936. S. R a d i ć , S lavenska politika u
H absburškoj m onarhiji, Z agreb 1906.
a* Vidi str. 60 S. Z a g o r a c , Istina.
83 S u p i 1 o, n. d., 161. I b 1 e r, n. d., 374 i d. O Rezoluciji ra sp ra v lja
i hrv atsk i sabor HS V/I 129. sjedn. 23. XI., 130. sjedn. 24. XI., 132. sjedn. 27. XI.,
134/29. XI., 135. sjedn. 30. XI., 137. sjedn. 2. X II., 138. sjedn. 5. X II., 139. sjedn.
6. X II. 1905. N eki su govori djelom ično objavljen i kod I b 1 e r a, n. d., 392 i d.
Pomoć iz D alm acije n ije sam o m oralna već i m a terijaln a. Šupilo u jednom
pism u moli T rum bića, da 4—500 K. pošalje F. P otočnjaku ili socijalističkom
vođi V. K oraću, v je ro jatn o za propagandne svrhe. A rh iv T rum bić M 418
Šupilo T rum biću, R ijeka 10. X II. 1905.
2 2 ' — M IRJA N A GROSS

glasa i druge dem okratske slobode, sam oupravu općina, kotareva i

županija, zaštitu seljačkoga posjeda, radničko zaštitno zakonodavstvo
i, na kraju, saniranje nagodbenih povredia, financijsku sam ostalnost
H rvatske, sjedinjenje Dalm acije i H rvatske i ravnopravnost srpskoga
naroda s h rv atsk im .54 Ovaj dem okratski program im a zadatak, da
Koaliciji pribavi potporu širih slojeva naroda, što diobrim dijelom i
uspijeva. F orm iranjem H rvatsko-srpske koalicije završena je histo­
rija nastajan ja politike novoga kursa, a započinje m ukotrpni period
njene praktične djelatnosti u sjeni Beča i P e šte .55

*[•; • - -o

84 Istoriski arhiv K P J, T. IV, 72 i d. I b 1 e r, n. d., 465. O snova proglasa

od 18. XI. zn atn o se raz lik u je od konačnog teksta. O snova se nalazi u A rhivi
CK S K J br. 18508.
85 Rezolucionaši sve do izbora 1906. ne n astu p aju pod im enom H rvatsko-
srpska koalicija, nego se nazivaju opozicijom ili nezavisnim građanstvom .
II. EKONOM SKA PODLOGA NOVOGA KURSA

1. Banke, poduzeća i kapitalističke organizacije, na koje se

oslanja H rvatsko-srpska koalicija

H rvatsko-srpska koalicija predstavnica je domaćeg kapitala. Že­

lim o li sh v atiti njen u politiku, m oram o objasniti i uvjete, u kojim a
djeluje, kao i njene ekonomske težnje.
K o n ju k tu ra svjetske kapitalističke privrede, koja slijedi poslije
depresije izazvane općom ekonom skom krizom 1900., osjeća se u
A ustro-U garskoj odi 1904. u znatnom n a p retk u industrije, porastu
broja zaposlenih radnika, povećanom o b rtu kapitala, povišenim pro­
fitim a i u jačanju trustova i kartela. Ovaj razvoj postiže vrhunac
upravo 1906., kada H rvatsko-srpska koalicija dolazi na vlast, da bi
nakon njen a pada, ujesen 1907. ponovno izbila ekonomska kriza.
Navedenom n ap retk u pogoduje i novi val povećanja zaštitnih carina
iza 1900., kojim ekonom skim m jeram a evropske države brane svoju
proizvodnju. I A ustro-U garska sklapa nove trgovačke ugovore s po­
višenim zaštitnim carinam a .1 Za 1906./7. karakteristična je skupoća
kapitala. U skladu s naglim ekonom skim razvojem Njem ačke raste
i potražnja kapitala u Njemačkoj, zatim u Rusiji, koja se oporavlja
od rata s Japanom , dok se težište novčanog tržišta prenosi sve više u
prekom orske zem lje: SAD i kolonije. Skupoća kapitala osjeća se i u
M onarhiji, pa tako i u H rvatskoj. G lavni korisnik svjetske ko n ju k tu re
u A ustro-U garskoj svakako je buržoazija ekonomski najrazvijenijih
zemalja, tj. njem ačke A ustrije i Češke. I M adžarska doživljava eko­
nomski uspon, naročito po dolasku M adžarske koalicije na vlast, ali
u skladu sa ekonom skim stupnjem , na kojem se nalazi, zaostaje za
A ustrijom .

1 Pester L loyd 1/1. I. 1907. (A. D e u t s e h, Das W irtsch a ftsja h r 1906).

Neue Freie Presse 15333—4/30. IV.—1. V. 1907. (J. W o l f : Die K o n ju ktu r des
W eltm arktes).
24 - M IRJA N A GROSS

Opći ekonom ski napredak poslije 1900 odražava se u skrom nim

razm jerim a i u H rvatskoj, p rije svega u akum ulaciji k ap itala i, u
skladtu s tim e, u naglom razvoju novčanih zavoda. In d u strija n a p re ­
duje veom a polagano ,2 dok je razvoj poljoprivrede, u vezi s boljim
gospodarenjem na veleposjedim a, nešto povoljniji. Domaći kapital
u H rvatskoj nezadrživo jača usprkos teškom pritisku m adžarske he­
gem onije.
S tatistik a novčanih zavoda od 1902. do 1907. pokazuje nagli po­
rast njihova broja, poslovanja i profita.
Broj novčanih zavoda:
1902 485
1903 636
1904 727
1905 . 772
1906 823
1907 842
Godine 1906. bilo je u H rvatskoj i Slavoniji 39 banaka, 117 štedionica,
200 h rv atsk ih seljačkih zadruga, 145 srpskih zem ljoradničkih zadruga,
243 zadruga u svezi sa Zem aljskom središnjom vjeresijskom u d ru ­
gom u B udim pešti .3 Tabela porasta dioničkog kapitala pokazuje ovu
sliku:
1902 39,336.000.- K.
1905 48,975.000.- „
1906 56.873.000.- „
1907 63,745.000.- ,,4

Štedni ulošci u novčanim zavodim a rasli su ovako:

1902 103,609.000.- K.
1905 146,671.000.- „
1906 162,268.000.- „
1907 174,799.000.- „

Sam o u zagrebačkim novčanim zavodim a 1906. godine ukupna

svota štednih uložaka iznosi 64,498.000 K., a u 1907. godini skače na
78,272.000.—, tj. raste za 21% u odnosu na 1906.6 Još 1904. godine

3 O n a p re tk u in d u strije vidi M. M i r k o v i c : E konom ska historija J u ­

goslavije, Z agreb 1958, 274.
8 S ta tistič ki godišnjak kra ljevin a H rvatske i Slavonije II 1906—1910, Z a­
greb 1917, 427.
‘ Izv je šta j trgovačko-obrtničke kom ore u Zagrebu g. 1907, Zagreb 1908,
89 i g. 1908, Z agreb 1909, 122.
8 Isto.
 uvod - 25

% šted n ih uložaka nalazilo se u zagrebačkim bankam a, ali otada sve

se više ulaže i u pokrajinske banke. Osjeća se gravitacija k ap itala
naročito u sm jeru Sušak — R ijeka i prem a Srijem skoj ž u p a n iji .0
U skladu s napretkom novčanih zavoda rastu i njihovi profiti.
1902 4.525.000.- K.
1905 6.371.000.- „
1906 7.314.000.- „
1907 7.775.000.- ,,7

Kod 31 najvećeg novčanog zavoda zabilježen je znatan porast do­

bitka u razdoblju 1905./7., dok kod nekih m anjih zavoda čisti p ro fit
iznosi i preko 50% uloženog k a p ita la .8
T ri najvažnije banke, predstavnice domaćeg kapitala, koje po­
dup iru H rvatsko-srpsku koaliciju jesu: P rv a hrvatska štedionica,
Srpska banka i H rvatska poljodjelska banka.
P rv a hrvatska štedionica, koja 1906. slavi 60-godišnjicu svog po­
slovanja, izrasla je tokom vrem ena u banku velikog stila. U pravo u
razdoblju 1905./7 . ona znatno napreduje, što se odražava u povećanju
dioničkog kapitala sa 2,400.000 — K. n a 3,600.000 K., kao i u povećanju
bro ja podružnica. Banka posjeduje dionice H rvatske kom ercijalne
banke, čiji dionički kapital iznosi 2,160.000 K. i niza m an jih štedio­
nica, kao i nekih većih industrijskih poduzeća: D. D. za K eram ičku
in d u striju D. D. za hrv atsk u in d u striju stakla, Zagrebačkog p aro ­
m lina, Zagrebačke dioničke tvornice papira, I. H rvatsko-slavonskog
dioničkog društva za in d u striju šećera .9 P rv a hrvatska štedionica dije-
lu je i van granica H rvatske i Slavonije. Ona je povezana s L ju b ljan ­
skom kreditnom bankom , koja je osnovana 1900. od češke Z ivnosten-
ske banke, a im ade svoju podružnicu u Splitu. Zajedno s L ju b lja n ­
skom kreditnom bankom i Jadranskom bankom u T rstu, koja također

6 O bzor 40/10. II i 46/16 II. 1907. P okret 222/28. IX. 1906. N ovi list 44/13. II.
1906.
T Izvje šta j trg. kom ore g. 1907, 89 i 1908, 122.
8 H rva tski trgovački list 2/1906 i idući b rojevi donose popis p ro fita nov­
čanih zavoda u 1905. Z em unska štedionica im a na pr. 71.08% čistog dobitka.
O svrt na razvoj narodnog gospodarstva u području trg.-ob. kom ora za S la vo ­
n iju u O sijeku g. 1907, O sijek b. g. N a glavnim sku p štin am a H rv atsk e poljo­
djelske ban k e i P rv e h rv atsk e štedionice ističe se povećanje p ro fita P okret
67/22. III., 72/28. III. 1906.
8 Com pass 39/1, 226, 637; II, 91, 531, 691; 40/1, 266, 653, II 91. S u d jelo v an je
ban k e u navedenim poduzećim a proizlazi iz činjenice što se u u p rav n im odbo­
rim a nalaze pred sjed n ik I. h rv atsk e štedionice K u lm er ili rav n a telj b an k e M.
C rnadak. O banci vidi još: L j. S t. K o s i e r : Prva h rva tska štedionica 1846—
1921, Z agreb 1921; V. S t e i n e r : N ovčani zavodi, Zagreb 1915; E rste kroati-
sche Sparkasse 1846—1906. A gram 1907; Izvje šta j prve h rva tske štedionice za
u p ra v n u godinu 1907, Zagreb 1908; H rvatska kom ercialna banka, Z agreb 1906
i 1907.
20 — M IRJANA GROSS

pripada koncernu Živnobanke, ona pomaže organizaciju hrvatskog ka­

p itala u Dalmaciji, uz ostalo i osnivanjem H rvatske vjeresijske banke
u D ubrovniku .10 Na čelu P rve hrvatske štedionice nalazi se grof Mi­
roslav K ulm er, najbogatiji hrvatski kapitalist, poslanik H rvatsko-
srpske koalicije. Predsjednik L jubljanske kreditne banke je dr. Ivan
H ribar, ljubljanski gradonačelnik i vođa slovenskih liberala, koji sva­
kom prilikom m anifestira svoje sim patije za jugoslavensku id eju .11
Konačno, na čelu dubrovačke V jeresijske banke stoji Dr. Melko Cin-
grija, sin Dr. P ere Čingrije, glavnog nosioca novog kursa u Dalm a­
c iji .12 Češki kapital je ispred austrijsko-njem ačkog i m adžarskog n a j­
jači strani kapital na novčanom tržištu u H rvatskoj. TJstređim banka
českych spofitelen povezana je s većinom dom aćih banaka i štedionica
u Banovini i Dalmaciji, od kojih su najvažnije pored P rv e hrvatske
štedionice, Srpska banka, H rvatska poljodjelska banka, H rvatska
eskom ptna banka, Zem ljišno vjeresijski zavod kraljevine Dalmacije,
wSrpska štedionica u Zadru, H rvatska vjeresijska banka, Srpska šte­
dionica i Trgovačka banka u D ubrovniku. Ista banka pomaže i indu­
strijsk a poduzeća, kao što je Tvornica papira u Z agrebu .13 I Zivno-
stenska banka je vrlo aktivna u H rvatskoj .14 Očito je da južnoslaven­
ski krajevi M onarhije igraju važnu ulogu u prodoru češkog kapitala
na B alkan .15 Kako vidimo, češki kapital pritom jača i podupire
domaći kapital protiv svojih konkurenata austro-njem ačkog i m adžar­
skog kapitala. R azum ljivo je stoga da je protunjem ačka i jugoslaven­
ska politika novoga kursa u interesu češkog kapitala. M eđutim , jugo-
slavensko-m adžarska suradnja ne odgovara češkom kapitalu. Češka

10 Compass 39/1. 396, 398; 40/1. 403, 406. K. H e r m a n : N o vo slo va n stvi a

češka buržoasie, S bornik praci vy d a n y peči Č eskoslovensko-sovštskeho in sti­
tu tu Č SA V , P ra h a 1958. 241, 242, 245, J. H r i b a r : M oji spom ini I, L ju b ljan a
1928. 204; usporedi i M. M i r k o v i ć, n. d., 265/6.
11 Tako na pr. H rib ar šalje pozdravni telegram Supilu povodom izborne
pobjede H rvatsko-srpske koalicije, N ovi list 123/3. V. 1906. ili „Slavenskom
Ju g u “ povodom o tv a ra n ja čitaonice u Beogradu, IIoAUTUKa 779/13. III. 1906.
H r i b a r , n. d., 237/8. N ije slučaj da se H ribarevo im e često spom inje u kon-
fidentskim izvještajim a, u kojim a se ističe, da je usko povezan sa Srbijom .
ANRBiH ZVBH 3181, 3597, 4131, res. IB/1907.
12 A rhiv Č ingrija, T rum bić u pism u M elku Č ingriji iz S plita, 23. X. 1924.
ističe, da je P ero C ingrija bio na čelu akcije za novi kurs.
18 Compass 40/1. 204/7. (Popis svih novčanih zavoda u B anovini i D alm a­
ciji, koji su povezani s navedenom bankom .) H e r m a n , n. d., 243.
14 O na 1905. sudjeluje u osnivanju šećerane u O sijeku. Ne raspolažem
točnim podacim a u kojim sve b an k a m a d jelu je k ap ital Ž ivnobanke do 1907.
Podaci kod H erm ana odnose se n a k asnije razdoblje. H e r m a n , n. d., 242.
15 Češka trgovačka m isija dolazi u Beograd 1905. TpzoeuncKU zjiacnuK
1/1. I. 1906. G odišnjoj skupštini U stredni banke českych spofitelen 1907. p ri­
sustv u ju predstavnici Ja d ra n sk e banke iz T rsta O. Riba? i F. K učinić, koji u
svom govoru poziva češki k ap ital n a B alkan. E dinost 110/21. V. 1907. H e r ­
m a n , n. d., 240. Vi.
 uvod - 27

industrijska buržoazija zauzim a prem a M adžarskoj isti stav kao i

njen najveći protivnik, t.j. austro-njem ačka buržoazija. Ona se naim e
boji da bi carinskom rastavom i podizanjem m adžarske in d u strije
izgubila m adžarsko trž ište .10 U veljači 1906. dr. K. K ram ar u Care­
vinskom vijeću upozorava H rvate, da će s M adžarim a doživjeti isto
teško razočaranje kao i s Bečom. „Valjalo bi rad it kod Ceha, ali tko
ih pozna i tko im vjeru je", jada se Šupilo Trum biću nakon K ram arove
izjave .17 R azum ljivo je stoga što sa češke stran e nem a političke podr­
ške novom kursu, osim nekih m anje ozbiljnih pokušaja za češko-
m adžarsko-hrvatsko-povezivanje, koji ne uspijevaju. Potkraj 1906.
K ram ar ipak želi da pregovara sa Supilom , ali do sastanka ne dolazi,
vjerojatno n a zahtjev M adžara .18
Za djelatnost H rvatsko-srpske koalicije važna je i H rvatska po­
ljodjelska banka, koja stoji iza H rvatske stranke prava, a okuplja
velikim dijelom svećenički k a p ita l .10 Osnovana na K atoličkom kon­
gresu u Zagrebu 1900., banka je proradila ljeti 1902. U spjeh njena
rada pokazuje povišenje dioničkog kapitala od' 1,200.000 godine 1905.
na 2,000.000 godine 1907. Banka je znatno povećala profite naročito
poslovanjem oko parcelacije veleposjeda. Ona uspješno osniva se­
ljačke zadruge Raiffeisenova tipa, koje pod njenim okriljem daju
zajm ove i prim aju štedne uloške .20
Predstavnica srpskog kapitala u H rvatskoj jest Srpska banka,
na koju se oslanja koalicionaška Srpska sam ostalna stra n k a .21 Srpska

19 Isto, 238 i d.
17 OR X X X V II sv. 383. sjed. 20. II. 1906. Dr. K ra m a f čak želi kao i Beč
da upotrebi H rv ate protiv M adžara. B iankini m u odgovara, da su H rv a ti ipak
nešto naučili iz h isto rije i da se više ned aju izigrati p ro tiv M adžara. OR
X X X V III sv. 385. sjed. 22. II. 1906. A rh iv T rum bić, Šupilo T rum biću, R ijeka
6. III. 1906. Slovenska lib e raln a štam pa usko povezana sa češkim k apitalom
također se drži rezervirano p rem a jugoslovensko-m adžarskoj su rad n ji na pr.
Slovenski narod 234/12. X. 1905; Edinost 102/12. IV. 1906.
18 A rh iv T rum bić M418, Šupilo T rum biću, Zagreb, 17. XI. i R ijeka, 27.
X II. 1906. N akon slom a novog k u rsa K ra m a f ističe da je u vijek bio p ro ­
tiv R iječke rezolucije. OR X V III sesija II/III, 15. sjed. 18. V II 1907. Šupilo mu
odgovara vrlo oštro, ističući, da K. p o sm atra B alkan „pogledom trgovačkog
putnika". Šupilo osuđuje m ladočešku politiku su rad n je s au stro -n jem ačk im im ­
perijalizm om . N ovi list 30/23. VII. 1907.
19 ,,F urtim aši“ osnivaju svoju K atoličku ban k u 1906, koju će voditi fra n -
kovac I. Z atluka.
20 Compass 39/1. 690 i 40/1. 656. Spom enica Središnjeg saveza h rv a tskih
seljačkih zadruga, Z agreb 1929; H rva tski udrugar 7/30. IV. 1906 i 8/31. V ; 1907.
(Izvještaji o d jelovanju zadruga za 1905 i 1906.) S tatistik a razv o ja zadruga u
Statist, godišnjaku II 427. B anku k ritiziraju , da se bavi više unosnom šp ek u la­
cijom s veleposjedim a, nego pom aganjem seljačkih zadruga. H rva tski udrugar
6/31. III. 1906. (Svezadružni sastanak) P okret 289/18. X II. 1906.
21 S rpska rad ik a ln a stra n k a i n jene ekonom ske organizacije ig raju m alu
ulogu u Zagrebu.. U n u ta r B anovine enonom ske pozicije ove stra n k e zn ačajn ije
su sam o u Srijem u. .i i '
28 — M IRJANA GROSS

banka slavi 1905. godine 10-godišnjicu svog opstanka, u kojem je

razdoblju, slično kao i P rv a hrvatska štedionica, prerasla u značajni
novčani zavod, koji organizira srpski kapital ne samo u H rvatskoj
i Slavoniji, nego i u M adžarskoj, Vojvodini, Bosni i Dalm aciji. Dionički
kapital Srpske banke iznosi nom inalno 9,000.000 K., od koje svote je
uplaćeno 34%, tj. 3,060.000 K. Srpska banka je na čelu razgranate
m reže Raiffeisenovih seljačkih zadruga, štedionica i gradskih zadruga.
N jena odlična organizacija ističe se redovito kao prim jer. Ona kontro­
lira gotovo svu djelatnost srpskog kapitala u H rvatskoj. Godine 1906.
banka dobiva dozvolu za poslovanje s hipotekarnim zajm ovim a, p a r­
celacijom i kolonizacijom , koju nije mogla dobiti za vrijem e K huenova
režim a .22 K on ju k tu ra 1905/6 izaziva osnivanje niza većih banaka,
koje se nalaze pretežno u rukam a jevrejskog k ap itala .23
Za problem e, koje obrađujem o važno je upozoriti na banke
s austro-njem ačkim i m adžarskim kapitalom na čelu s A ustro-ugar-
skom bankom i K huenovim bankam a, koje p red stav ljaju ekonomsku
pođilogu m adžaronskog režim a u H rvatskoj .24 One se prvenstveno
bave hipotekarnom vjeresijom , što je razum ljivo za ekonom ski ne­
razvijenu zem lju i daju, kao i domaće banke, pretežno m anje iznose
uz visoke kam ate tj. većinom seljačkom posjedu .25
P rem a navedenim podacim a očigledno je, da je akum ulacija do­
maćeg kapitala dostigla stepen, koji pruža daleko jači ekonomski oslon
za odlučniju politiku domaće buržoazije, nego što je to bilo devedese­
tih godina. M eđutim , da bismo shvatili ulogu H rvatsko-srpske koali­
cije, m oram o k o nstatirati niz slabosti u razvoju banaka. G lavni ula­
gači u novčanim zavodim a H rvatske i Slavonije dolaze iz redova sitne
buržoazije, što je logična posljedica neznatnog razvoja industrije, te

“ Compass 39/1. 640/1; 40/1. 657. ANRH PZV 1906/2931. N ovi Srbobran
57—60/1906 (G lavna skupština S rpske banke); P rivred n ik 15/3. V III. 1906. Tp-
z o b u h c k u z j i a c H U K 270/13. X II. 1906.

23 B anka za trgovinu, o b rt i in d u striju (Pokret, 33/10. II. 1906) H rvatska

trgovačka ban k a (Pokret 73/29. III. 1906)-; P rv a h rv a tsk a o b rtn a b an k a (Pokret
147/28. VI. 1906); P re đ u jam n a ban k a (Pokret 264/17. XI. 1906); B anka i šte-
diona za P rim o rje n a Sušaku, s podružnicam a n a Rijeci i B akru, oslon je
hrvatskom kap italu na H rvatskom prim orju. ANRH PZV 1906/3087.
21 Vidi str. 34 i d.
20 H ipotekarni zajm ovi rastu :
1902 59,312.000 K.
1905 79,718.000 „
1906 90,737.000 „
1907 127,615.873 „
G lavne stra n e banke, koje se bave hipotekarnom vjeresijom , ne raču n a­
jući dom aće ban k e s pretežno stran im kapitalom , jesu : M adžarska h ip o tek am a
banka, P eštanska m adžarska kom ercialna banka, K. K. p riv ileg ierte oster-
reichische B oden-C redit A nstalt, A ustro-ugarska b an k a i O esterreichische Zen-
tra l B odenkredit. Izvje šta j zgb. trg. kom ore 1907, 89 i d. Š t e i n e r , n. d.,
31 i d. . .
 uvod - 29

m aloobrtničkog i m aloposjeđničkog k a rak tera hrvatske privrede

uopće. Tako 1906. godine 72,43% uložnica otpada na svote do
1.000 K. N ajveći postotak uložaka u razdoblju 1895—1910 u bankam a i
štedionicam a kreće se u vrijednosti od 400—1.000 K., a u vjeresijskim
zadrugam a od 20—100 K .20
N eracionalna u potreba i raspršenost kapitala u nizu m alih nov­
čanih zavoda, koji često vode m eđusobnu konkurentsku borbu, k a­
rakteristika je tadašnjeg hrvatskog bankarstva, dok je srpski kapital
preko raznih organizacija Srpske banke bolje upotrebljen i koncen­
triran. Zagrebačka trgovačko-obrtnička kom ora i P rv a hrvatska šte ­
dionica iz ovih razloga zagovaraju koncentraciju novčanih zavoda,
tj. fuziju m anjih zavoda ili njihovo p retv a ra n je u podružnice većih
banaka, ali bez u sp je h a .27
Banke u H rvatskoj niču „kao gljive poslije kiše“, tv rd i Obzor,
a Zagrebačka trgovačko-obrtnička kom ora u svojim izvještajim a iz
1904.—1907. naročito naglašava, da rast novčanih zavoda nadilazi gra­
nice norm alnih potreba, jer ne diže proizvodne snage industrije i obrta.
N otorna je činjenica, kaže izvještaj za 1907., „da je najveći dio k rea ­
cija (novčanih zavoda M. G.) u posljednjim godinam a, osobito u pokra­
jinskim m jestim a potekao samo iz težnje za što višim ukam aćenjem
glavnica pojedinih grupa m alenih kapitalista, za koje u postojećim
zavodim a nije bilo dovoljno m je sta “.28 Banke se bave posuđivanjem
novca na zadužnice i m jenice, eskom ptnim i hipotekarnim poslovima,
Spekulativnom kupoprodajom zem ljoposjeda i ulaganjem neupotre-
bljenog novca u druge veće banke .20 Na tem elju takvih poslova banke
plaćaju dividende „kakvih ne postizavaju ni industrijska poduzeća u
najboljem c v a tu i£, piše Obzor .30 Budući da se i u H rvatskoj, kao i u
cijeloj Evropi, osjeća velika potražnja kapitala, kam ati stalno rastu,
a štedione se stvarno bave slabo prikrivenom lihvom . Stoga nije slu­
čaj, da se iz sam ih kapitalističkih krugova jav lja ju zahtjevi da se za­
konski spriječi lihva, je r se sm atra da bi tada pojedinci i ustanove,
lišeni glavnog izvora lakog i sigurnog sticanja profita, počeli ulagati
svoj novac u in d u striju .31 M eđutim, nikakve m jere ne m ogu ubrzati

28 S tatist, godišnjak II, 447. Izvje šta j trg. ob. kom ore Zgb. 1907, 88.
27 Na pr. konkurentski krugovi snube neke novčane zavode povezane
s P oljodjelskom bankom , da od nje otpadnu. H rva tski udrugar III—1/1907.
Izvje šta j trg. ob. kom ore Zgb. 1907.
28 O bzor 224/25. V III. 1906. H rva tski trgovački list 24/15. VI. 1907. I z v je ­
štaj trg. ob. kom ore, Zgb. 1907, 86.
28 N ovi list 11, 13/11 i 13. I. 1907. H rvatska, 168/22. X II. 1906. Izvje šta j
trg. ob. kom ore Zgb. 1906.
30 O bzor 40/10. II. 1907.
81 AGZ G P 4343/1906 (P redstavka Slavonskog gospodarskog društva)
ANRH HMB sv. 134/1906 br. 162 (anketa). HS II/I 46. sjed. 23. II. 1907. G ovor
V. M uačevića.
30 — M IRJA N A GROSS

investicije za podizanje domaće industrije, dok m adžarske vladajuće

klase ekonom skim i vanekonom skim , političkim i adm inistrativnim
pritiskom onem ogućavaju svako poduzeće, koje im ne odgovara.
U političkoj situaciji, u kojoj se nalazi H rvatska, takve su investicije
opasne za n jen u buržoaziju, a da i ne govorim o o poteškoćam a inve­
sticija za podizanje industrije u svakoj zem lji, u kojoj je in d u strija
još u povojim a. Na taj se način dom aća buržoazija nalazi u teškom
položaju. Ona teži za ekonomskom samostalnošću, za koju je dizanje
domaće in d u strije uvjet, ali ne može u većoj m jeri usm jeriti aktivnost
diomaćeg k ap itala na industrijske investicije.
P rem a izvještaju obrtničkog nadzornika bilo je u H rvatskoj
k rajem 1906. godine 562 industrijskih i većih obrtničkih poduzeća,
koja su radila sa strojevim a, od toga u zagrebačkoj Županji 115, u sri­
jem skoj 113, virovitičkoj 97, bjelovarsko-križevačkoj 82, požeškoj 55,
m odruškoj 48, varaždinskoj 35, ličko-krbavskoj 17. N ajviše im a m li­
nova (228), pilana (58) i kružnih peći za opeke (51), t.j. in d u strija
najvećim dijelom niče na veleposjedim a .32 Dok izvještaj Osječke
trgovačke kom ore za 1906. ističe stanovit napredak industrije na svom
području — ali se ukupna vrijednost industrijskih proizvoda od 1898
do 1908 popela za svega 4% — dotle se Zagrebačka trgovačko-obrt-
nička kom ora žali da se povoljna m eđunarodna k o n juktura 1906, nije
osjećala u industriji, je r su na njenom području proradile 1906. samo
jedna veća i četiri m ale tvornice, dok su 3 tvornice prestale da po­
stoje. Težnja dom aće buržoazije za industrijalizacijom i njen a nemoć,
da je provede, odražava se upravo 1906. u tome, što je bilo mnogo
osnova za podizanje novih tvornica, koje nisu mogle poprim iti kon­
k retni oblik .33
Tvornice se bore s raznim poteškoćam a: konkurencijom stranih
tvornica, ubitačnom tarifalnom politikom m adžarske vlada, pro tek ­
cionističkom tarifalnom politikom austrijske vlada, koja pogađa m lin­
sku i kem ijsku industriju, jer ova ne može izvoziti svoje proizvode
— polufabrikate, a u H rvatskoj ne postoji industrija, koja bi ih m ogla
prerađivati. Tvornice, koje izvoze u Srbiju, pogođene su carinskim
rato m .34 N apredak industrije koči i poskupljenje sirovina i novca, a
jasno je da se industrijski krugovi tuže na porast radničkih nadnica,

32 O bzor 6/6. I. 1907. Ovi podaci uzeti su iz izv ještaja obrtnog nadzornika,
a raz lik u ju se od podataka O sječke trgovačke kom ore (Požeška 71, V irovitička
114, S rijem ska žup an ija 98 tvornica). Za cijelu zem lju postoji sam o jed an
obrtn i nadzornik. On ne može izvršiti ni m ali dio zadataka, koje bi m orao
vršiti po zakonu.
34 O svrt na razvoj 1907; N ovi list 131/2. VI. 1907. Izvje šta j zgb. ob. trg.
kom ore 1906.
84 O svrt na razvoj 1905—1907. Z em aljski savez hrvatsko-slavonskih in ­
dustrijalaca, G odišnji izvještaj saveznom vieću predložen I. red. gl. skupštini
26. III. 1905. N ovi list 10/10. I. 1906 (Sjednica riečke trgovačke komore).
 UVOD - 31

koje izaziva vrlo razvijen radnički pokret 1906. P rofiti tvornica prem a
tom e su vrlo um jereni u usporedbi s profitim a banaka, a prem a izvje­
štaju Zagrebačke trgovačko-obrtničke kom ore pokazuju, štaviše,
tendencije opadanja. Broj novoprotokoliranih tv rtk i na područjim a
senjske, zagrebačke i osječke trgovačke kom ore iznosi u 1906 godini
327, a 1907 dostiže broj 439, ali je u isto vrijem e, t.j. 1906 zatvoreno
455, a 1907. još 347 tv rtk i .35 N ajveće industrijsko poduzeće, koje je
proradilo 1906., jest P rvo hrvatsko-slavonsko dioničko dru štv o za
indu striju šećera u Osijeku, u kojem sudjeluje Zivnostenska banka,
P rv a h rv atsk a štedionica, H rvatska kom ercijalna banka, H rvatska
poljodjelska banka, Sorger, W eiszm ayer [Vajsmajer] Cie Osijek,
L jubljanska k red itn a banka i B anka i štediona za P rim orje d.d.
Sušak .30
Opće problem e industrije u H rvatskoj možemo pratiti, prom a­
traju ći ra d Zem aljskog saveza hrvatsko-slavonskih industrijalaca,
koji je započeo djelovanjem u proljeće 1904. Savez predstavlja do­
m aću in dustriju, koja se nalazi velikim dijelom u rukam a jev rejsk ih
kapitalista, a i neke strane tvornice na terito riju H rvatske. Za Savez
hrvatsko-slavonskih industrijalaca karakteristično je da započinje
svoj rad oslanjajući se na Savez m adžarskih industrijalaca, je r oče­
kuje, da će i tvornice u H rvatskoj moći da koriste m jere za podizanje
industrije. O d 1890. do 1906. državne su pogodnosti dobile svega 24
tvornice, a novčanih potpora 6.37 Iako se na svakom koraku ističe
su rad n ja m adžarskog i hrvatskog saveza industrijalaca, očito je da
oba saveza, pored nekih m anje važnih zajedničkih interesa, im aju u
krajnjoj lin iji različite ciljeve. M adžarska koaliciona vlada nastoji
da H rvatska i nadalje ostane tržište za m adžarsku proizvodnju, dok
Savez industrijalaca u H rvatskoj teži za jačanjem industrije. Zato se
izm eđu predstavnika hrvatskog i m adžarskog saveza stalno vode p re ­
govori, u kojim a industrijalci iz H rvatske bezuspješno traže izm jenu
tarifaln e politike m adžarske vlade, sm anjenje poreza za ind u striju ,
izgradnju željeznica i cesta, regulaciju rijek a u H rvatskoj i državne
pogodnosti, kakve uživa m adžarska in d u strija .38 P od utjecajem činje­
nice, da se m adžarska industrija diže prvenstveno investicijam a s tra ­
nog kapitala, Savez industrijalaca nastoji privući strane kapitaliste
i u H rvatsku. P otak n u t Savezom, niz gradova u H rvatskoj nudi po­
godnosti in dustriji, kao što su višegodišnji oprost od općinskog po­

88 Statist, godišnjak II, 411.

30 SKZ O stavština Tomašić (P rospekt šećerane za subskripciju) N arodna
obrana 227—8/25 i 26. IX. 1906. (O tvorenje šećerane).
37 O bzor 5/5. I. 1907. M inistarstvo trgov in e odbija m olbe tvornica za po­
godnosti sa obrazloženjem da u zem ljam a k ru n e Sv. S tjep an a već postoje slične
tvornice na pr. AGZ G P 44026/1906.
88 Z em aljski savez, n. d. P okret 18/23. I., 71/27. III., 135/13. VI. 271/26. XI.
1906; 86/15. IV. 1907. Pester Lloyd 56/3. III., 58/6. III. 1906; 90/14. IV. 1907.

/
32 ” M IRJA N A GROSS

reza, jeftin o zem ljište, instalacije elektrike i vodovoda uz režijske

troškove i t. d. Ali velike se organizacije evropskog kapitala ne oda­
zivaju, je r svoj kapital uz bolje uv jete radije plasiraju u koloni­
jam a .39
B oljem shvaćanju političkih težnji buržoazije u H rvatskoj za
ujedinjenjem hrvatskih i zbližavanjem i okupljanjem jugoslavenskih
zem alja m ogu poslužiti neki podaci povezani upravo s industrijom .
Jasno je, da domaća in d u strija nastoji p rije svega da osvoji domaće
tržište, kojim gospodari jeftin ija stran a tvornička proizvodnja. Me­
đutim , tržište H rvatske i Slavonije može, zbog ekonomske zaostalosti
zemlje, apsorbirati tek m ali dao proizvoda. Stoga tvornice prodaju u
H rvatskoj samo neznatan dio svoje produkcije. Sam o neke od velikih
tvornica p lasiraju u H rvatskoj više od 50% svojih proizvoda .40 O psta­
nak tvornica u H rvatskoj ovisi prem a tom e o izvozu, i to gotovih
proizvoda, najviše u balkanske zemlje, a sirovina najviše u A ustriju.
Sm otru trgovačkog doma organ kapitalističke organizacije (osnovane
1901), konstatira, da je politička borba tek odraz ekonom ske borbe
i poziva na osvajanje domaćeg tržišta, u koje u b raja osim H rv a tsk e -
Slavonije i Dalm aciju, Istru., Bosnu i Hercegovinu, K ranjsku, južnu
Š tajersku i južnu Ugarsku, t.j. sve jugoslavenske zem lje M onarhiji .41
Z anim ljivo je, da se najizrazitiji zajednički interesi hrvatskog i
m adžarskog saveza pokazuju u vezi s Bosnom i Hercegovinom . M a­
džarski kapital, koji sm atra Bosnu tržištem m adžarske industrije, su­
kobljava se s austro-njem ačkim kapitalom , koji podiže određene
grane in d u strije u Bosni i sprečava izvoz m adžarskih proizvoda u
Bosnu. H rvatski su industrijalci bliži u toj borbi m adžarskim , je r su
i oni pogođeni konkurencijom strane in d u strije u Bosni (bosanski
se ugljen vrlo jeftino prodaje u H rvatskoj), a njihovu izvozu u Bosnu
čine se velike sm etnje .42
V eleposjed se još uvijek nalazi pretežno u stranim rukam a i u
vlasništvu katoličke i pravoslavne crkve, ali se sve više cijepa. P arce­
lacija veleposjeda u punom je jeku i predstavlja, kako smo već is­
takli, jedno od glavnih vrela profita banaka. P arcelirani dijelovi ve­
leposjeda često prelaze u vlasništvo stran ih doseljenika, je r je seljak
u H rvatskoj u prosjeku presirom ašan, da ih kupi. Ekonomsko jačanje
domaće buržoazije dovodi do toga, da i ona sve više kupuje zem ljišne

39 P okret 72/28. III. i 132/9. VI. 1906. AGZ G P 19823/1906.

40 Sm otra trgovačkog dom a 1906. 79. Izvje šta j zgb. trg. ob. kom ore 1906.
O svrt na razvoj, 1907. T vornica pokućtva B othe i E h rm an n dobiva uvjetn o
državnu subvenciju, da bi se mogla posvetiti isključivo izvozu ANRH HMB
1138/1906, 815/1907.
41 Sm otra trgovačkog doma, 22 i d. (A. H e r z o g, Domaća trgovina do­
m aći proizvod).
48 P ester L loyd 56/3. III, 58/6. III. 1906; 90/14. IV. 1907. Pokret, 33/10.
II. 1906. Sm otra Trgovačkog dom a 1906, 112.
 uvod - 33

posjede ili ih uzim a u zakup i s dlijelom hrvatskog plem ićkog vele­

posjeda stv ara domaći veleposjed, koji podiiže indu striju na svojim
im anjim a .13 Razum ljivo je dakle, da m eđu pristašam a H rvatsko-
srpske koalicije nalazim o i na veleposjednike. P rem a izvještaju Za­
grebačke trgovačko-obrtničke kom ore za 1905./6. poljoprivreda i sto­
čarstvo nap red u ju bolje nego ostale privredne grane, što K om ora
pripisuje m ogućnosti rada za unapređenje ovih grana u okviru au to ­
nom nih poslova, diok je sva ostala priv red a kočena zakonskim propi­
sima ugarskog parlam enta i vlade.
Opća skupoća m esa i brašna u Srednjoj Evropi (zbog politike
zaštitnih carina u korist agraraca) i carinski ra t A ustro-U garske sa
Srbijom d jelu ju i na dalji napredak veleposjeda .44 Za razliku od ve­
leposjeda domaća trgovina slabo koristi konjukturu. Trgovina žitom
nalazi se u rukam a austrijskih i m adžarskih tvrtki, a tarifa ln a po­
litika m adžarske vlade koči razvoj trgovine i u vrijem e n ajjače
konjukture. P rem a tome, ne začuđuje nazadak centra žitne trgovine
u H rvatskoj, Siska, baš u ovim godinam a .45 U navedenim u v jetim a
trgovačke se kom ore naročito zalažu za proširenje izvoza poljopri­
vrednih proizvoda kao m jere za podizanje ekonomske snage zem lje,
jer gube nadu u ekonomski napredak uz pomoć industrijalizacije .40
Ekonom ski polet doživljava samo veći posjedi, dok seljak, koji ne
može racionalno gospodariti, i dalje propada, kako pokazuje iselja­
vanje, koje nipošto ne jenjava, tako da i vlada H rvatsko-srpske koa­
licije radi na donošenju novog zakona o iseljavanju.40*

2. T ežnje za ekonom skom samostalnošću

T endencija je novog kursa, da H rvatska postigne što više eko­

nom ske nezavisnosti, ističe H rvatska, organ H rvatske stranke prava.
Stoga tre b a podići naprednu proizvodnju i osigurati je za domaći k a ­
pital. Ako strani kapital ostane na prvom m jestu, piše H rvatska, b it
će slabe koristi od ekonomske nezavisnosti. S trana poduzeća troše
danas diomaće sirovine i zaposluju dom aće radnike uz kukavnu plaću.
N ajveće trgovine u Zagrebu nab av ljaju robu, potrebnu za svaki danji
život, iz tuđine, žali se Obzor. Izvoze se samo sirovine, koje se u p re ­

43 N ajveći veleposjed u H rvatskoj (60.910 ju tara) p rip ad a jev rejsk o j po­

rodici G uttm an, a m eđu najvećim posjednicim a nalazi se ban T. Pejačević
(34.800 jutara). J. K r š k a : S ta tistika i šem atiza m veleposjednika u H rva tsko j
i Slavoniji Zagreb 1902. Im a još i feudalnih ostatak a HS I 28. sjed. 17. X II.
1906. G ovor I. Lorkovića.
44 Izv je šta j zgb. trg. ob. kom ore 1905—1907.
48 Isto.
40 AGZ G P 32094/1907.
4fla HS II/I prilog 6; AGZ G P 31351/1906, 14802/1907.

3 V lad avin a Hrvatsko-snpske koalicije 1906/7

34 — M IRJANA GROSS

rađenom obliku opet skupo kupuju. I Obzor i H rvatska tuže se na

čistoću „bijelog Zagreba", jer je to čistoća sirom aštva, i više bi vo­
ljeli, da je sav crn od čađe i dima, koji bi sukljao iz tvorničkih dim ­
njaka. Sm atraju, dia je u našoj dom ovini suviše „čarobnih brežuljaka
s bijelim crkvicam a, m im ih dolina s žuborećim potocim a" i sličnih
poticaja za pjesničko raspoloženje, ali prem alo zarade. Ističući opas­
nost presizanja stranog kapitala, naročito u Dalm aciji, naprednjački
P okret kaže, „da je dandanas narodu daleko opasniji tuđinski kapital
od topova i bajuneta", dok Obzor ipak piše: „Bolji je i stranac nego
nitko. Ali bolji od stranca je diomaći čovjek ."47 Istupajući s navedenim
težnjam a, H rvatsko-srpska koalicija prirodno stiče podršku ne samo
dom aćih kapitalističkih krugova, već i sitne buržoazije grada i sela.
N ajstarije organizacije domaćeg kapitala — trgovačko-obrtničke ko­
m ore — pružaju K oaliciji veliku potporu. Zagrebačka trgovačko-obrt-
nička komora, na svojoj prvoj sjednici nakon dolaska K oalicije na
vlast i u svom izvještaju za 1906., naglašava da se hrvatski narod ne
bori samo za politička prava već i za ekonomski napredak. Stagnacija
privrede u H rvatskoj usko je povezana s djelovanjem m adžaronskog
režim a. Zato K om ora s najvećim oduševljenjem pozdravlja „novu
eru", u kojoj će se, tako se barem nada, riješiti stalna ekonomska
kriza u H rvatskoj .48 Već u svom izvještaju za 1907. Zagrebačka trgo-
vačko-obrtnička kom ora s tugom konstatira, da se nisu ispunile ve­
like nad'e u ekonomski preporodi, koje su 1906. gojili svi poslovni
krugovi. Padom Koalicije došlo je dio novih političkih poteškoća
um jesto m ira i naprednih reform i, toliko potrebnih za ekonomski
razvoj. Zato H rvatska iz najpovoljnije m eđunarodne k o n jukture 1906.
nije mogla crpsti nikakve nove snage tra jn ije vrijednosti, žali se iz­
vještaj Komore.
Da bism o shvatili potporu, koju javnost pruža K oaliciji u n je ­
noj borbi protiv m adžaronskog režima, m oram o podsjetiti na eko­
nom sku podlogu tog režim a. K huen-H edervary vezao je članove Na­
rodne stranke i razne poduzetnike uz svoju vladu na taj način, što
im je dao m ogućnost sudjelovanja i sticanja profita i sinekura u raz­
nim privrednim ustanovam a. G lavna ekonom ska potpora m adžaron­
skog režim a jest H ipotekam a banka, osnovana 1892. pod kontrolom
K huenove i m adžarske vlade, te M adžarske hipotekarne banke, M a­
džarske eskom ptne banke, bečke U nion-banke, Assicurazioni generali
i dru g ih .49 Uz pomoć ove banke, koja im a 6,000.000 K. dioničkog ka­
pitala, K huen je nastojao da kontrolira djelatnost domaćeg kapitala i

47 H rvatska 168/22. X II. 1906 (Za organizaciju domaćeg k ap itala); Obzor

262/4. X. 1906 (Crni Zagreb). P okret, 148/30. VI. 1906 (M agjarsko carinsko
područje).
48 Izvje šta j zgb. trg. ob. kom ore 1906. Pokret, 171/23. VI. 1906.
40 Compas's 39/1. 268.
 uvod - 35

dia sm eta njegov razvoj. U tom pogledu najviše je stradala Prva

hrvatska štedionica .50 Poznato je, da K huenov utjecaj nim alo ne
slabi nakon njegova odlaska sa banske stolice. G lavni eksponent
madžaronskog režim a ostaje Nikola Tomašić, predsjednik N arodne
stranke, potpredsjednik H rvatsko-slavonske hipotekarne banke, glavni
K huenov suradnik i najbogatiji mađižaronski kapitalist. P o tak n u t
razvojem domaćeg kapitala, koji se usprkos ekonom skim i adm ini­
strativnim m jeram a nije dao spriječiti, a vjerojatno i naglim prodo­
rom češkog kapitala, K huen osniva 1905. dvije nove m adžaronske
banke: H rvatsko-slavonsku banku za parcelaciju i kolonizaciju i
H rvatsko-slavonsku zem aljsku centralnu štedionicu s kapitalom H i­
potekarne banke, m adžarskih banaka i bečke U nion-banke .51 Treba
istaknuti, da su sve ove m adžaronske banke osnovane ne sam o m a­
džarskim nego i austro-njem ačkim kapitalom , u čijim se rukam a
nalaze gotovo sve veće m adžarske banke. Ova činjenica pridonosi
razum ijevanju K huenova položaja, kao pripadnika m adžarskih libe­
ralnih krugova, koji surađuju s Bečom i kao eksponenta sam ih beč­
kih dvorskih krugova. Činjenica, da m adžarski kapital prodire u
H rvatsku ojačan i podupiran austro-njem ačkim kapitalom , olakšava
dijelu domaće buržoazije, da prih v ati protubečku politiku. R azum ije
se samo po sebi, da je u novoosnovanim bankam a ličnost, koja odlu­
čuje, opet N. Tomašić. Zato predstavnici novog kursa p rije svega
nastoje da onemoguće upravo Tomašića na političkom polju, a kad
im to polazi za rukom , oni prelaze u napad i na ekonom skom polju,
t.j. protiv njegovih b an ak a .52 P redstavnici K oalicije zaoštravaju ovu
akciju početkom 1907. prije svega protiv H ipotekarne banke. H rv at­
ska vlada nastoji povući papire zem aljskih zaklada iz H ipotekarne
banke. Ona opoziva K huenovu naredbu, prem a kojoj se novac ze­
m aljskih zaklada sm ije uložiti samo u papire H ipotekarne banke, i
određuje da se taj novac može uložiti u sve sigurne banke .53 Borba
se odražava i u Saboru, u interpelaciji naprednjačkog poslanika D.
Šurmina, koja je sastavljena u očiglednom dogovoru s vladom . Š u r-
min napada H ipotekarnu banku, da kao K huenova tvorevina radi
samo u korist svojih dioničara, a na štetu zemlje, i predbacuje joj n e ­

50 H rvatski d n e v n ik 100/2. V. 1906.

51 Izvješta j zgb. trg. ob. kom ore 1905.
52 Vidi str. 42, 75.
r'3 SKZ O stavština Tom ašić R6294b, K huen Tom ašiću, H edervar, 31. X II.
1906 i 4. I. 1907. U tem eljiteljice H ipotekarne banke M adžarska h ip o te k am a
banka, M adžarska eskom ptna ban k a i bečka U nion-B ank obraćaju se odm ah
poslije pobjede K oalicije na izborim a (u svibnju 1906.) na h rv atsk u vladu, ko ja
ima najveći broj dionica banke, sa zahtjevom da vlada ne proda dionice. U te­
m eljiteljice se boje da H ip o tek am a ban k a više neće biti p riv ileg iran a b an k a u
H rvatskoj i da bi n jen e dionice mogle prijeći u ruke dom aćeg k ap itala. ANRH
PZV 1906/1589, 1612, 1662.

i*
36 — iM IR JA N A GROSS

pravilnosti u poslovanju. U svom odgovoru podban Nikolić ističe, da

Vlada doduše drži Va bančinih dionica, ali napom inje, da je banka
osnovana pretežno po stranom kapitalu i da je K huenova vlada p re­
skupo platila dionice. Javnost u H ipotekarnoj banci gleda protivnicu
dom aćih banaka, nastavlja Nikolić. Kao odjelni predstojnik prim io
je vrlo m nogo peticija sa zahtjevom da Vlada istupi protiv H ipote-
karne banke. Dakako da Nikolić, kao predstavnik P rve hrvatske šte­
dionice, nije nipošto nep ristran prem a H ipotekarnoj banci .54
U vezi s m adžaronskim bankam a tre b a spom enuti i stav H rvat­
ske stranke prava, kao tipičan za držanje dom aćih kapitalističkih
krugova prem a jakom stranom kapitalu, stav, koji podsjeća na odnos
m adžarske Nezavisne stranke prem a austrijskom k ap italu .55 Da bi
mogli poslovati i postići profite, neki prestavnici domaćeg kapitala
sudjeluju i u madtžaronskim bankam a. H rvatska stran k a prava, koja
se inače opire stranom kapitalu, do stanovite je m jere zainteresirana
u tim bankam a. N jen predstavnik S. Zagorac član je ravnateljstva
Banke za parcelaciju i kolonizaciju. Stoga pravaška H rvatska u po­
lem ici s P okretom brani m adžaronske banke, pretjerano ističući udio
domaćeg kapitala u n jim a .50
Da bi m ogli poslovati bez poteškoća, kapitalistički krugovi u
H rvatskoj m orali su do 1906 održavati dobre odnose s madtžaronskim
režimom, iako su mogli djelovati samo skučeno, t.j. u onim grani­
cama, koje je postavljao interes m adžarskih vladajućih klasa. Me­
đutim u skladu s ekonom skim napretkom , o kojem smo govorili, taj
okvir postaje sve uži, te nezadovoljstvo i otpor protiv m adžaronske
politike sve više raste. Zato mnogi kapitalistički krugovi napuštaju
m adžaronski režim, i to neki — kao srpski — povezani sa Srpskom
bankom još p rije njegova pada, a drugi kao jevrejski kapital, koji drži
u svojim rukam a važne ekonomske pozicije u času, kada H rvatsko-
srpska koalicija treb a da dođe na vlast, je r u njoj gledaju zaštitnicu
interesa dom aćeg k ap itala .57 Uoči izbora dolazi do sukoba između
zagrebačkih jevrejskih kapitalista, je r oni krugovi, koji su najviše
povezani s m adžaronskim režimom, žele da svi kom paktno glasaju za
m ađžaronskog kandidata Tomašića, predstavnika stranog kapitala.

64 HS II/I 70. i 71. sjed. 23. i 26. III. 1907. SKZ R4612 G rlović: D nevnik
1/1907, 19. II. O stavština Tom ašić R6294b K huen Tom ašiću, H edervar 3. IV.
1907. O bzor 81/27. III. 1907.
BB V idi str. 13.
5(5 P okret, 183/10. 10. VIII., 188/17. VIII., 191/22. V III. 1906; H rvatska
53/4. VIII., 57/9. VIII., 64/18. VIII., 66/22. VIII. 1906. R azum ljivo je da im a i
m adžarona, koji zajedno s rezolucionašim a sjede u b an k am a s pretežno dom a­
ćim kapitalom .
57 Je v re jsk i k ap italisti vode važnu riječ u zagrebačkoj i osječkoj trg o ­
vačkoj kom ori, dru štv u industrijalaca, Trgovačkom dom u i trgovačkom dru^-
štvu „M erkur". ......- . • . -
 uvod - 37

M eđutim, pobjeđuje grupa, koja je potpisala kandidaturu M. K ul-

m era, predstavnika domaćeg kapitala, sa zaključkom da svaki slo­
bodno glasa, kako želi .58 Otada najveći dio jevrejskih kapitalista po­
država novi kurs, ali su oni usko povezani samo s hrvatskim k a p ita ­
lom, a ne i sa srpskim kapitalističkim krugovim a, koji ih — štaviše —
sm atraju svojim najvećim k o nkurentim a .59
R azrađujući problem Koalicije kao predstavnice domaćeg kapi­
tala, potrebno je istaći neke m om ente, koji mogu poslužiti za razu­
m ijevanje odnosa izm eđu Koalicije i najveće građanske stranke iz­
van nje — Starčevićeve hrvatske stranke prava, t.j. frankovačke
stranke, koja okuplja pretežno sitnu buržoaziju grada i sela. F ra n ­
kovci drže u svojim rukam a m ale novčane zavode u pokrajini .60 Za­
interesirani za razvoj domaćeg kapitala, ni frankovački se poslovni
krugovi ne m ogu potpuno oteti općem odobravanju buržoazije, s ko­
jim se p rim aju nastojanja K oalicije na ekonomskom polju. Sam se
dr. Josip F rank može, kao pravni zastupnik velikih stranih poduzeća
i njihov dioničar, sm atrati jednim od predstavnika stranog kapitala
u H rvatskoj. Za v rijem e K huenove vladiavine on je, u vezi s p re ­
govorima oko hrvatsko-m adžarske financijske nagodbe i u budžet­
skim debatam a, redovito usta jao pro tiv m adžarskog ekonomskog p ri­
tiska na H rvatsku, ali je u praksi podupirao bana K huena. Pored
ostalog, on je branio od napada m adžarske vjeresijske udruge u
Hrvatskoj, koje su služile kao jedina od m jera za ekonom sku podre­
đenost H rvatske M adžarskoj .61 Za vrijem e vladavine H rvatsko-srpske
koalicije F ra n k se naročito iskazao u borbi za izgradnju m adžarske
tvornice u Zagrebu, koja je nosila zvučno hrvatsko ime „Danica". On
je bio pravni zastupnik i dioničar ove tvornice, te je preko frankovaca
u gradskom zastupstvu dao izglasati pogodnosti grada Zagreba za
izgradnju „Danice", koje vlada K oalicije nije potvrdila. Tvornica je
kasnije izgrađena u Koprivnici. I H rvatska stranka prava a i cijela
Koalicija u staju pro tiv ove tvornice, koju je Frankovo H rvatsko
pravo proglašavalo hrvatskom i uporno branilo. Sazvana je čak i
protestna skupština, na kojoj su pored pravaša sudjelovali i njihovi

88 O bzor 118/1. V. 1906. U O sijeku p ropad a n a izborim a m adžaronski k a n ­

didat je v re jsk i k ap italist W eissm ayer. P odrška jevrejskog k ap itala novom
kursu notorna je i u Beču i izaziva nezadovoljstvo. Narodna obrana 104/1. V.
1906. Pester L loyd 109/1. V. 1906. Gross O esterreich 19/4. V. 1906. noJiuTUKa
954/8. IX. 1906.
89 P rivred n ik 1906, 26, 73, 74, 145 itd. N o vi Srbobran 23/30. I. 1907. N ije
slučaj da upravo u srpskim kapitalističkim krugovim a v lad a antisem itizam ,
povećan još i činjenicom što je F ran k jevrejskog porijekla, kao što se ta k av
stav u m anjoj ili većoj m jeri može naći i kod h rv atsk ih p ro tiv n ik a F rankovih.
00 H rvatsko pravo 3084/27. II., 3103/21. III., 3122/12. IV. 1906.
01 HS II/I 33. sjed. 24. I. 1907. G ovor I. Lorkovića i J. Franka.
38 — M IRJA N A GROSS

protivnici socijalisti .02 K orišćenje H rvatskog prava za Frankove p ri­

vatne interese bio je jedan od razloga za raskol u njegovoj stran ci .03
Iz dosada navedenih podataka, koji pokazuju H rvatsko-srpsku
koaliciju kao predstavnicu domaćeg kapitala, niče logičan zaključak,
da ona ne može im ati zajedmičkih ekonom skih interesa s m adžarskim
vladajućim klasam a, iako s njim a im a privrem ene zajedničke p o li­
tičke interese protiv bečke hegem onije. Tobožnji zajednički ekonom ­
ski interesi p red stav ljaju doduše jedan od postulata novog kursa,
koji želi su rad n ju H rvatske, M adžarske i balkanskih zemalja, t.j.
kom pleksa ag ra rn ih zem alja s tendencijom da se ekonomski em anci­
piraju podizanjem vlastite in dustrije i da se na taj način oslobode
tutorstva njem ačko-austrijskog i njem ačkog kap itala .04 Zajednički
ekonomski interesi s jedne strane M adžarske, a s druge stran e H rv at­
ske, S rbije i drugih balkanskih zem alja sastoji se isključivo u otporu
prem a prevlasti austro-njem ačkog kapitala i dovode samo do p riv re ­
m ene zajedničke političke akcije, a ne prelaze na ekonomsko polje.
Iako u suštini još uvijek poljoprivredna zemlja, M adžarska je već
toliko napredovala u industrijalizaciji da daleko nadvisuje H rvatsku
i balkanske zemlje, u kojim a m adžarska industrijska buržoazija gleda
sam o tržište za svoju robu i ne želi njihov ekonomski napredak, a
veleposjed čak opasnog konkurenta u izvozu poljoprivrednih proiz­
voda. Prirodno je stoga da predstavnici novog kursa stoje na dija­
m etralno supro tn im ekonom skim pozicijam a od onih koje zauzim aju
m adžarske vladajuće klase.
Iz razvoja za vrijem e vladavine H rvatsko-srpske koalicije može
se uočiti da m adžarska buržoazija ne shvaća, da se radi zaista o
izm jeni sistem a, a ne samo ličnosti, koje će se koristiti sinekuram a,
što ih m adžarski kapital pruža svojim agentim a. M adžarska koalicija
nije shvaćala da se H rvatsko-srpska koalicija u datim uvjetim a ne
zadovoljava m rvicam a kao mađižaroni i da ona ozbiljno teži za eko-
nojnskom sam ostalnošću H rvatske, upravo u času, kada povodom
ekonomskog poleta dolaskom na vlast M adžarske koalicije, im peri­
jalističke težnje prem a H rvatskoj još i rastu. Iz ove činjenice niču
osnovne slabosti politike novog kursa. Ekonom ska korist H rvatske
nije isto što i ekonomska korist M adžarske, naglašava Hrvatska. Nije
čudio, da se Šupilo, koji se tru d i da održi dobre veze s m adžarskim
političarim a, m uči da spriječi protum adžarske stavove i izjave zagre­
bačkih članova K oalicije .05

02 H rvatsko pravo 3223/14. VIII., 3260/29. IX., 3261/1. X., 3271/12. X.,
3272/13. X. 3273!5. X. 3274/16. X. 1906 itd. H rvatska 49/31. VII., 64/18. V III.
1906 i d. AGZ G P 43737/1906.
63 Vidi str. 140 i d.
04 Obzor 141/26. V., N ovi list 6/6. I. 1906.
05 H rvatska 58/10. VIII. 1906. A rhiv T rum bić M418 Šupilo T rum biću,
R ijeka 11. X. 1906.
 uvod - 39

Ekonom ska p itanja izm eđu H rvatske i M adžarske za v rijem e

vladavine H rvatsko-srpske koalicije postavljaju se u okviru pro b ­
lem a kojim a se u to vrijem e bavi čitava M onarhija. U vezi s prego­
vorim a za novu austro-ugarsku financijsku nagodbu, a obzirom na to
da se M adžarska koalicija nalazi na vlasti, pitanje održanja ekonom ­
skog jedinstva M onarhije ulazi u novu fazu. M adžarska koalicija do­
duše odustaje od borbe za ekonom sku nezavisnost, ali joj zahtjevi za
carinskom rastavom služe i dalje kao pritisak na Beč, kako bi novom
financijskom nagodbom postigla što povoljnije uvjete. P itan je eko­
nom ske sam ostalnosti odgađa se do slijedeće financijske nagodbe
1917. P od utjecajem kam panje au strijsk e i m adžarske štam pe, u H r­
vatskoj v jeru ju , da se razvoj prem a ekonomskoj sam ostalnosti u g a r­
skog dijela M onarhije može ponešto zakočiti, ali nipošto zad ržati .00
Poslovni su krugovi jednodušni u odbijanju carinske rastave. Još 1904.,
kad problem postaje akutan, Zagrebačka trgovačko-obrtnička kom ora
izjavljuje dla bi razrješenje carinske zajednice A ustrije i U garske
značilo gubitak austrijskog tržišta, kuda H rvatska izvozi najveći dio
svojih poljoprivrednih proizvoda. Pošto u H rvatskoj nem a industrije,
bila bi to katastrofa za njenu privredu, to više, što bi u M adžarskoj m o­
rala kupovati skupe proizvode m lade industrije, koje je dosada uvo­
zila iz A ustrije. Izgledi za carinsku rastavu izazivaju povećan interes
dom aćeg kapitala za podizanje industrije, koji se, kako smo već
istakli, ne može provesti u đijelo. K apitalistički krugovi sm atraju da
bi carinska rastava bila ubitačna za H rvatsku ako ona od đtržavne
zajednice ne dobije kom penzacije tra jn ije vrijednosti i m ogućnost
konkurencije u svojoj interesnoj sferi A ustriji, Dalmaciji, Bosni i b a l­
kanskim državam a .07 Razum ljivo je prem a tome, da ni H rvatsko-
srpska koalicija ne želi carinsku rastavu. Pokret se doduše izjašnjava
za nju, naročito za vrijem e rada D elegacija u lipnju 1906., podržava­
jući na taj način dijelatnost M adžara. Ali uskoro zatim m ijenja svoj
stav i prid ru žu je se općem m išljen ju .08 — Šupilo naginje prihvaća­
n ju carinske rastave uz ozbiljne ekonom ske i državnopravne kom pen­
zacije H rvatskoj, a prije svega sjedinjenje Dalm acije i H rvatske. On
priželjkuje carinsku rastavu naročito povodom sklapanja srpsko-bu-
garskog carinskog saveza početkom 1906., sm atrajući da bi se sam o­
stalno ugarsko-hrvatsko carinsko područje s oslonom na srpsko-bu-
garski savez moglo uspješno o d uprijeti njem ačkom ,,D rangu“ 00 K ra-

00 P ester L loyd 46/22. II., 181/24. VII. 1907. Obzor 141/26. V., 147/1. VI.
1906.
87 S m otra trgovačkog dom a 1906 (A. F r o h 1 i c h : R astavljeno carinsko
područje). Izv je šta ji zgb. trg. ob. kom ore 1904—6. P okret 202 4, IX. 1906. O bzor
74/17. III. 1907. H. H i n k o v i ć : Carinska razstava, R ijeka 1905.
88 H e r m a n , n. d., 238/9. P okret 140/20. VI., 148/30. VI., 200/4. IX.,
202.'6. IX. 1906.
88 N ovi list 6/6. I. 1906.
40 — M IRJA N A GROSS

jem 1906 i početkom 1907. Šupilo prividno m ijenja svoj stav. On u

N ovom listu konstatira, da je privreda H rvatske pod štetnim u tjeca­
jem A ustrije gotovo isključivo poljoprivredina, ali za privredu, kakva
ona zasadia jest, carinska rastava od A ustrije bila bi vrlo štetna. Šu­
pilo, doduše, ne v jeru je u carinsku rastavu, jer m adžarska privreda
nije dorasla bogatoj austro-njem ačkoj, pa m isli da bi rastava bila
štetna i za M adžarsku. Za svaki slučaj on računa s njenom mogućno­
šću, je r bi H rvatska u austro-m adžarskom sukobu tom prilikom mo­
gla izvući političke k oristi .70 Dok se Šupilo na taj način „prikazivao
kao zabrinut za eksport H rvatske u A u striju", on je u potaji nago­
varao m adžarske nezavišnjake, da uz pomoć H rvatske i Dalm acije
spriječe sklapanje nove nagodbe, čime bi se u najm anju ru k u postiglo
sam ostalno ekonomsko područje .71
Za pitan je odnosa H rvatsko-srpske i M adžarske koalicije na eko­
nom skom polju karakteristični su sukobi povodom donošenja zakona
o pom aganju industrije, najvažnijeg zakona za ekonomski napredak
M adžarske .72
Samo se po sebi razum ije, da H rvatsko-srpska koalicija ne uspi­
jeva ni s jedinom akcijom u pravcu proširenja autonom ije na ekonom ­
sko polje. M adžarska vlada ne dopušta da se Gospodarski odsjek
hrvatske vlade pretvori u n jen četvrti odjel, jer bi hrvatska vlada
m ogla m nogo više da uradi za ekonomski napredak zem lje i je r bi to
bio korak prem a reviziji nagodbe u pravcu ekonomske sam ostal­
nosti H rv atsk e .73

70 N ovi list 294/25. X. 1906 i 101/26. IV. 1907.

71 S u p i 1 o, n. đ., 181/2. U negodovanju p ro tiv carinske rastav e ističu se
n ajb o g atiji k ap italisti i veleposjednici kao na pr. M. K ulm er. P riro d n o je da se
na istim pozicijam a nalaze protivnici K oalicije povezani s Bečom: frankovci
i klerikalci. HS II/I, 50 sjed. 28. II. 1907 i II/II, 52 sjed. 2. III. 1907. H rva t­
stvo, 92/22. IV. 1907. H rvatsko pravo, 316/30. V. 1906.
72 Vidi str. 129 i d.
78 ANRH HMB sv. 138, 151/1907. I sve d ruge m an je važne m olbe i žalbe
od b ijaju se u Pešti, na pr. molba, da se c e n trala Poštanske štedione osnuje
u Z agrebu ili da se h rv atsk im gradovim a isplati tan g en ta od po tro šarin e pića
koja im pripada. K arak terističan p rim je r za ovaj problem je p o m an jk an je
solidne statistike, bez koje k apitalistički krugovi ne mogu uspješno djelovati.
S tatistički u red H rvatske i Slavonije bavi se uglavnom poljoprivrednom sta ­
tistikom i ne raspolaže sredstvim a za p ro širen je svog rada, je r to ne odgovara
ekonom skim in teresim a m adžarske vlade. Podaci o izvozu su nepoznati, je r
„zajednička" v lad a „trgovačko-prom etnu sta tistik u glede H rv atsk e ne voli
iskazivati." Jedini organizacioni uspjeh dom aćih k ap italista je otvai’a n je burze,
koje dakako ne ovisi od privole m adžarske vlade. ANRH HMB sv. 136, 881/1906;
sv. 139, 479/1907; sv. 137, 1791/1906. Izvje šta j zgb. trg. kom ore 1907. Pokret
134/12. VI., 153/6. VII., 239/18. X., 285/13. X II. 1906. Obzor 159/15. VI. 1907.
 uvod - 42

3. Uloga zastupnika H rvatsko-srpske koalicije u poslovnom

svijetu

Da bism o povezali djelatnost H rvatsko-srpske koalicije s k a p ita ­

lističkim razvojem , m oram o upozoriti na položaj njenih najuglednijih
zastupnika u poslovnom svijetu.
P redsjednik H rvatske stranke prava dr. Grga Tuškan pred sjed ­
nik je i Posavske štedionice u Sisku, a ističe se još od početka svoje
političke k arijere kao predstavnik sisačkih kapitalističkih k rugova .71
D rugi glavni predstavnik H rvatske stranke prava, svećenik S tjepan
Zagorac, član je ravnateljstva B anke za parcelaciju i kolonizaciju i
dioničar H rvatske poljodjelske b a n k e .75 I drugi poslanici H rvatske
stranke prava povezani su s bankam a. Dr. A nte Bauer, svećenik j
sveučilišni profesor, jedan je od osnivača H rvatske poljodjelske
banke i član njena ra v n a teljstv a .76 Dr. A nte Pinterović, advokat,
p redstavnik H rvatske stranke p rav a u Osijeku, član je rav n ateljstv a
Slavonske zem aljske sredotočne štedionice u O sijeku ;77 Dr. Bogoslav
M ažuranić, advokat, predsjednik je Vinodolske štedionice u Novom
i član rav n a teljstv a podružnice H rvatske poljodjelske banke na Rijeci;
Dr. V atroslav Brlić član je rav n ateljstv a H rvatske eskom ptne i m je-
njačne banke u Brodu; Josip P urić član je nadzornog odbora H rvatske
poljodjelske banke.77a G ustav Modirušan i dr Edm und Lukinić čla­
novi su rav n ateljstv a H rvatske dioničke tvornice koža u K arlovcu .78
Za slične funkcije drugih poslanika H rvatske stranke prave nismo
našli podataka, ali je nesum njivo, da na pr. dr. Pero Magdić, načel­
nik u V araždinu, zastupa tam ošnje kapitalističke krugove ili da Dr.
Božo Vinković zastupa karlovački poslovni svijet.
I poslanici Srpske sam ostalne stran k e pripadaju kapitalističkim
krugovim a. Predsjednik hrvatskog sabora i Srpske sam ostalne stranke
dr Bogdan Medaković, advokat i veleposjednik, sm atra se najbogati­
jim i najuglednijim srpskim kapitalistom u H rvatskoj. On je jedan
od osnivača Srpske banke u kojoj vodi odlučnu rije č .70 V eleposjednik

7* Compass, 39/1. 657.

75 Compass, 39/1, 639.
70 Spom enica središnjeg saveza.
77 Narodna obrana, 39/18. II. 1906.
77a P okret 222/28. XI. 1906. Član je ra v n a te ljstv a riječke podružnice P o ljo ­
djelske b an k e i istarski političar M. L aginja. Compass 39/1, 653, 642. H rva tski
udrugar 6/1906.
78 Com pass 39/1, 641.
79 G eneral G erba piše m in istru ra ta da je ap su rd n a tv rd n ja da je M e­
daković plaćeni veleizdajnik, je r on im a prihod od 50—60.000 K. HHSA KA
D irectionsakten 1907/23. K. H r o n : In ziodlfter Stunde, G raz 1909, 48. M e d a ­
ković im a posjed od 940 ju ta ra u R akitju. J. K r š k a , n. d., 26. H obu Cp6o6pan
57/14 (27. III.) 1906 (G lavna skupština S rpske banke).
42 — M IRJANA GROSS

Vaso M uačević sm atra se najbogatijim srpskim kapitalistom u Sla­

voniji. I on je jedan od osnivača i važnih faktora Srpske banke. P o t­
predsjednik je Slavonskog gospodarskog društva, a zainteresiran je
i u nizu industrijskih poduzeća u Slavoniji, kao što je, na pr. osječka
tvornica šećera. Predsjednik je Srpske štedionice u O sijeku .80 Sva­
kako da i advokati, poslanici Srpske sam ostalne stranke, predstav­
lja ju kapitalističke krugove svojih izbornih jedinica. Na pr. dr. Dušan
Popović predstavnik je važnog centra Srijem ske M itrovice i brani
veleposjedničke interese. Za urednike Novog Srbobrana, Svetozara
Pribićevića i Jovana B anjanina, zna se da održavaju uzak kontakt
s predstavnicim a Srpske b an k e .81
H rvatska pučka napredna stranka sm atra se redovito grupom
m lađe inteligencije, ali su i njeni poslanici povezani s kapitalističkim
krugovim a. Dr Đuro Šurm in, sveučilišni profesor, član je rav n a telj­
stva Banke za trgovinu, obrt i in d u striju .82
N ajvažniji predstavnik domaćeg kapitala m eđu poslanicim a Koa­
licije izvan stranaka jest grof M iroslav K ulm er, predsjednik P rve
hrvatske štedionice, dioničar niza banaka i industrijskih poduzeća,
veleposjednik, predsjednik H rvatskog gospodarskog društva. K ul­
m er je u osam desetim godinam a bio član tadašnjeg centrum a u Sa­
boru. Pod K huenovim pritiskom on se povukao iz političkog života
i posvetio privrednoj djelatnosti, koju je preko P rve hrvatske štedi­
onice proširio i na D alm aciju i Istru. I na ekonomskom polju morao
je osjetiti tešku K huenovu ru k u .83 U svijetlu ovih činjenica značajno
je, da se K ulm er ponovno jav lja u političkom životu u času, kada se
domaći kapital nada, da će uz pomoć K oalicije skršiti nesnosni obruč
m adžaronskog režim a. Nije slučaj, da je na izborim a upravo K ulm er
kandidiran u II. zagrebačkom kotaru pro tiv najjačeg eksponenta
m adžarsko-austrijskog kapitala N. Tomašića, iako tada form alno
još ne pripada Koaliciji. R azum ljivo je da je upravo njegov izbor
dočekan s oduševljenjem , koje, čini se, nadm ašuje općenito radosno
raspoloženje, kojim je javnost pozdravila pobjedu svakog kandidata
opozicije .84
Članovi koalicionaške vlade dr. V ladim ir Nikolić i dr. M ilan Roje
su veleposjednici. Nikolić, član rav nateljstva P rve hrvatske štedi­
onice, bio je m adžaronski veliki župan u Ogulinu (1895—1905). Tada
je penzioniran zbog sukoba s Tomašićem.
Od važnih suradnika K oalicije spom injem o dr. Sim u M azzuru,
advokata, urednika Obzora, člana ravn ateljstv a H rvatske eskom ptne

80 H obu Cp6o6pan 57/14 (27) III., 134/17 (30) VI. 1906.

81 SKZ R6294b O stavština Tom ašić, Stevan Popović Tom ašiću, T ovar-
nik, 22. VI. 1905.
82 P okret 59/12. III. 1907.
83 H rva tski d n ev n ik lOO^. V. 1906. Obzor 115/28. IV. 1906.
84 SKZ R4612 G rlović: D nevnik 11/1906, 3. V.
 uvod - 43

banke i pravnog zastupnika niza većih banaka i poduzeća, člana rav ­

nateljstva Zagrebačke tvornice opeka .85
Odlučni faktori H rvatsko-srpske koalicije ne re g ru tira ju se samo
iz kapitalističkih krugova. Svakako da interesi činovništva i in teli­
gencije igraju važnu ulogu u njenoj politici. Ali treb a im ati na um u,
dia je to naš ,,griinderski“ period i da razvoj novčanih zavoda i rast
njihovih profita utječu i na ove krugove, dia se u m anje-više skrom ­
nim razm jerim a bave bankovnim spekulacijam a.
Na čelu Koalicije stoji političar, koji ne pripada kapitalističkim
krugovim a — Fran Šupilo. Njegova se djelatnost — istina — ne može
shvatiti bez m aterijalne i m oralne podrške predstavnika hrvatskog
kapitala u Dalmaciji, H rvatskom P rim orju i na Rijeci, koji su bili
osnivači Novog lista. Šupilo uočava interese domaćeg kapitala i bori
se za njih. Do danas ne postoje podlaci, koji bi sa sigurnošću ukazivali
na bilo kakvu neposrednu zainteresiranost Supilovu u nekoj k ap ita­
lističkoj ustanovi. Stoga je on slobodan dia m ijenja svoju politiku, da
se baca u opasne podvige, da stavlja dalekosežnu političku akciju nad
privrem ene sitne ekonomske interese. N asuprot tome, zastupnici K oa­
licije, iako teže za novim ekonom skim pozicijam a u korist domaće
buržoazije, m oraju da čuvaju i ono m alo banaka i poduzeća što ih ona
ima, pa se plaše političkih situacija, koje ugrožavaju n jen položaj.
Možda u ovoj činjenici treb a tra ž iti jedan od razloga za šepavu su rad ­
nju Supilovu sa većinom poslanika Koalicije 1906/7. i za njihov kas­
niji razlaz.

4. Ekonom ska podloga novog kursa u Dalmaciji

Potrebno je obratiti pažnju i na ekonom sku podlogu novoga
kursa u Dalm aciji. Voditelj nam jesništva N. N ardelli u svom izvje­
štaju M inistru u n u trašn jih poslova neposredno poslije Riječke rezo­
lucije s pravom upozorava, da će novu politiku podržavati mnogi,
koji inače ne v jeru ju u m ogućnost prijateljstv a s M adžarim a, ali će
sudjelovati u m anifestaciji, koja s velikom bukom ističe nezadovolj­
stvo na ekonomskom po lju .86 N ardelli izvještava, da svi govornici
u dalm atinskom saboru, koji zasjeda potkraj 1905., ističu u obrani
Riječke rezolucije, da je ona nastala kao posljedica očajnih ekonom ­
skih prilika. On je uvjeren, da je cilj Rezolucije, da upozori Beč na
žalosno ekonom sko stanje D alm acije .87 Zem lja je pod austrijskom
86 Compass 39/1, 638, 40/11, 74.
80 AVA MI pržiš. 6815/1905.
87 DAZ DNT 1905/24; 1906/16. P rijep is ovog drugog spisa nalazi se u
HHSA N achlass F ranz F erdinand. N ardelli je, čini se nastojao da zain teresira
nadvojvodu za ekonom sko u n ap re đ en je D alm acije, pa mu stoga šalje ovaj
izvještaj. F ran jo F erdinand je pokrovitelj d ru štv a ,,D alm atien“ u Beču. Njegov
interes za D alm aciju odražava se i u nizu p rijepisa pro g ram a za ekonom sko
podizanje D alm acije, koji se nalaze u njegovu arhivu.
44 — M IRJANA GROSS

upravom toliko pasivna i zapuštena da to m oraju priznati i sami

bečki krugovi nakon prvog energičnog istupa dalm atinskih političara,
t.j. nakon R iječke rezolucije. U Beču se više ili m anje otvoreno go­
vori o činjenici, koju T. Sosnosky, pripadnik kruga F ran je F erdi­
nanda, opisuje ovako: „U svakom slučaju ime D alm acija stoji na vrhu
popisa grijehova austrijske vlade i parlam en ta / 488
P reth isto rija ekonomske strane novog kursa u D alm aciji počinje
još trgovačkim ugovorom s Italijom od 6.XII.1891. Ugovor sadržava
povlastice za uvoz vina iz Italije, koje u roku od desetak godina,
zajedno s filokserom , potpuno uništava dotada osnovnu proizvodnju
D alm acije — vinogradarstvo. T. zv. vinska klauzula potaknula je J.
B iankinija, da istupi iz N arodne stranke i osnuje S tranku prava, te
da u svojim govorim a ustaje protiv ekonomske zapuštenosti zemlje
pod austrijskom upravom . Već se devedesetih godina izrađuju eko­
nom ski program i za Dalm aciju, koji se nikada ne ostvaruju, jer bečka
m inistarstva ne daju m aterijalna sredstva. Trgovački ugovor s Ita ­
lijom prestaje vri jediti 1903. Novim ugovorom od 11.11.1906. ukinuta
je vinska klauzula u interesu drugih vinogradnih krajeva M onarhije,
prije svega M adžarske, a i u vezi s općim podizanjem zaštitnih ca­
rina. Ali sada je već prekasno! V inogradarstvo Dalm acije je uni­
šteno! Statistika pokazuje stalno nazadovanje proizvodnje vina u Dal­
m aciji, dok se ta ista proizvodnja postepeno diže u ostalim pokraji­
nam a Cislajtanije. Osim toga novi trgovački ugovor s Italijom teško
ugrožava druge grane dalm atinske proizvodnje, dok se trgovački
ugovor sa C rnom Gorom, koji bi oživio p rivredu južne Dalmacije, ne
sklapa .89 P rem a tom e nije slučaj, što iseljavanje dostiže neviđene
razm jere. R ijeke su neregulirane, m alarija h ara m eđu stanovništvom ,
trgovina i in d u strija na vrlo su niskom stepenu, željeznička veza
D alm acije i M onarhije ne postoji. K ad bi D alm atinci bili zadovoljni
s austrijskom upravom , ističe Nardelli, oni ne bi težili, da se prik­
ljuče ugarskom dijelu, nego bi naprotiv privlačili H rvate ,,s druge
strane", a i ostale Slavene s Balkana. Nije slučaj, kaže N ardelli, da je
najsigurniji program svakog dalm atinskog zastupnika borba protiv
austrijske vlade, koja se ne miče da pom ogne D alm aciji .00
88 ,,In jedem F alle steh t đ er N am e D alm atien in dem S un d en reg ister der
csterreichischen R egierung und des P arlam en ts ganz obenan." S o s n o s k y :
Die P olitik, 281.
89 OR X XXV, 350. sjed. 29. IX. 1905. In terp elac ija B ian k in i; X X X V III,
385. sjed. 22. II. 1906. B iankinijev govor.
60 DAZ DNT 1906/16, 1905/1 (Izvještaj n am jesn ik a H andela). H rvatska
riječ 47—52/1905 (G ospodarstvena kriza u D alm aciji). D alm atinski težak
4/X. 1906. F o r t u n a t o K a r a m a n : La clausola dei vini, S p lit 1903. DS 1.
sjed. 19. X. 1903. (Rezolucija p ro tiv vinske klauzule). S t a n k o O ž a n i ć :
P oljoprivreda D alm acije u prošlosti, S plit 1955. E. M. V u s i o : Pravo po-
dignuće Dalm acije. Beč 1904. M a n f r e d M a k a l e : Z a d n ji popis, pučan­
stva u D alm aciji, Beč 1912. . ....... .. . . . .................... .
 izz-.zc -V' Uy°D - 45

Za ekonom sku zapuštenost D alm acije odgovorna je i m adžarska

vlada, koja sprečava napredak D alm acije iz strah a od konkurencije
snažnim ekonom skim pozicijam a Rijeke. Rezolucija budi a p e tit m a­
džarskog im perijalizm a na D alm aciju to više, što je ekonomski razvoj
postigao razm jere, u kojim a se m adžarske vladajuće klase više ne
zadovoljavaju samo jednom lukom na J a d ra n u .91
R azum ljivo je, da austrijska vlada nakon Riječke rezolucije pre­
lazi na ekonomskom i političkom polju u ofanzivu, da „ponovno
osvoji" D alm aciju. Osim toga raste i njeno strateško značenje zbog
pogoršanih odnosa izm eđu A ustro-U garske i Ita lije .92
U takvoj situaciji i dalm atinski potpisnici R iječke rezolucije
predstavnici su domaćeg kapitala. V. Milić i A. Trum bić načelnici su
ekonomski najrazvijenijeg grada Dalm acije — Splita. P. Čingrija
predstavlja hrvatski kapital u D ubrovniku, F. Ivanišević povezan je
sa zagrebačkom Poljodjelskom bankom, uz pomoć koje nastoji đa
organizira seljačke zadruge. A. Vuković važna je ličn o st.Jad ran sk e
banke u T rstu i dioničar raznih većih firmi* A. Pugliesi predstavlja
srpski k apital u D ubrovniku .93 Kao i u H rvatskoj, domaći kapital u
Dalm aciji oslanja $e na češki kapital. Jadranska banka u Trstu, H ri-
barova L jubljanska k red itn a banka, P rv a hrvatska štedionica, Srpska
banka, koje su sve povezane _sa 2 ivnostenskom bankom odnosno
U stfednom bankom českych sporitelen, pom ažu dalm atinske novčane
zavode .94
R azum ljivo je, da predstavnici novog ku rsa žele takvo ekonom ­
sko podizanje. Dalmacije, koje bi koristilo p rije svega dom aćem kapi­
talu. Zato se oni, kao i njihovi politički p rija te lji u Banovini, žale
da domaće banke ne rade dovoljno za podizanje domaće industrije,
već se bave operacijam a, koje neposredno donose velik profit. Sm o-
dlakina Sloboda grdi „rodoljubne" lih v a re .95 Jasno je . m eđutim , da
Beč ne će provoditi ni najskrom niji ekonomski program u Dalm aciji,
a da se tim e u prvom redu ne okoristi austro-njem ački kap ital. F ili­
jala A ustro-ugarske banke osniva se u Zadru u vezi s vladinim eko­
nom skim program om za D alm aciju .90 . ■

91 S u p i 1 o, n. d., 161/2. M i r k o v i ć, n. d., 260. D otada je sam o R. H a-

vass ag itirao za p rik lju č en je D alm acije ugarskom dijelu M onarhije. R. H a -
v a s s, D alm atien in seinen B eziehungen zu Ungarn m it R iicksicht a u f Fium e,
B udapest 1898. I s t i , Dalmdcia, B udapest 1905.
02 Vidi str. 97 i d.
93 N arodni list 87/29. X., 90/8. X I. 1906. OdjeK, 241/18. X. 1905. Compass
40/1. 204—207. H e r m a n , n. d., 239, 241, 242, 245. H rv atsk a v je re sijsk a banka,
na čelu s M elkom Č ingrijom , fuzionira se p red ra t s Ja d ran sk o m bankom u
Trstu. A rhiv Č ingrija, K orespondencija M. Č ingrija — M. C rn ad ak 1913.
94 Vidi str. 26.
98 Narodni: list 5/15. I., 11/5. II. 1906. Sloboda 59/3. X. 1906. . _
DAZ DNP I.a 996, 7605/1907. Z ...........
46 — M IRJANA GROSS

Dakako da slabi domaći kapital ne može energično ustati protiv

njem ačkog „D ranga“. D alm atinska je trgovina potpuno ovisna o A u ­
striji, je r je zbog nepostojanja željeznica izolirana odi ostalih tržišta.
„Tu su otvorena v rata njem ačkom gospodistvu, a mi smo i tu samo
sluge i robovi njem ačke trgovine", piše šibenička H rvulska riječ.
Zbog toga domaći kapital, usprkos vike na „D rang“, nastoji dia se po­
veže s njem ačkim kapitalom i da p rofitira barem u skrom nim razm je­
rim a. To se jasno osjeća u politici dalm atinskih zastupnika, koji po­
puštaju Beču, pa ih zato zovu porugljivim im enom ,,Bečani “.97
H rvatska vjeresijska banka u D ubrovniku na čelu s M. Cingrijom
(s podružnicam a u Splitu, Šibeniku i Zad'ru) najvažniji je oslon novog
kursa. N jen dionički kapital povisuje se 1907. od 500.000 na 1,000.000
K .98 G rupa oko porodice Čingrija drži u svojim rukam a i parobrod-
sko društvo ,,Ragusea“, kojoj je direktor I. De Giulli, urednik Crvene
H rvatske, a glavni dioničar V. M atijević, član ravnateljstva Srpske
banke u Zagrebu. P rem a inform acijam a austrijske vlaae krugovi
oko ,,Ragusee“ žele jugoslavensko-talijansku trgovačku surad n ju i
protivni su politici austrijske vlade na Balkanu. Stoga m inistar
predsjednik Beck vjerojatno po nalogu F ran je Ferdinanda upozo­
rava nam jesnika da se ,,Ragusei“ ne sm ije povjeriti parobrodski
prom et sa crnogorskom i albanskom obalom .99 — Suparnica Hi vatske
vjeresijske banke u D ubrovniku postaje H rvatska pučka štedionica,
koja se nalazi u rukam a svećenstva, a oslanja se na kapital sloven­
skih klerikalaca. Povodom rasprava o osnivanju Zadružnog saveza
dubrovački klerikalni organ Prava crvena H rvatska ustaje za nov­
čanu centralu tog saveza u Ljubljani, t.j. za povezivanje sa slovenskim
kršćansko-socijalnim zadrugam a, dok C ingrijin organ „Crvena H r­
vatska", koji podupire interese V jeresijske banke, i F. Ivanišević, koji
je povezan sa zagrebačkom Poljodjelskom bankom, žele sam ostalni
savez sa centralom u Dalmaciji. K rajem 1907. osniva se Zadružni sa­
vez u Splitu. Savez srpskih priv red n ih zadruga postoji još od 1904.
sa centralom u Dubrovniku, dok dio zadruga ostaje povezan s L ju b lja ­
nom sve do 1913.100
1,7 N arodni list 5/15. I. 1906. H rvatska riječ 3/29. IV., 4/3. V., 40/7. X. 1905.
N apadi dom aćih k ap italista naročito su u p eren i p ro tiv Banče com erciale tri-
estine, povezane s W iener B ankvereinom , k o n k u ren tk in jo m Ja d ra n sk e banke.
Sloboda 76/1. X II. 1906. Crvena H rvatska 47/14. XI. 1906.
08 Crvena H rvatska 24/23. II., 25/27. III. 1907.
90 DAZ DNT 1907/72. L e o p o l d v o n C h l u m e c k y : E r z h e r z o g
F r a n z F e r d i n a n d s W i r k e n u n d W o 11 e n, B erlin 1929, s. 45.
Pism o F ra n je F erd in an d a ađ u tan tu B roschu od 16. VII. 1907. Z načajno je da
Ragusea ostaje v an novog parobrodskog d ru štv a ,,D alm atien“, koje subven­
cionira a u strijsk a vlada.
100 P rava C rvena H rvatska 59/28. IV., 77/1. IX., 81/29. IX., 85/27. X. 1906.
Crvena H rvatska 43/25. X. 1906. N arodni list 87/29. X. 1906. O ž a n i ć, n. d.,
92/3. Sukob H rv atsk e vjeresijske banke i Pučke štedionice povezan je i s osni-
 uvod - 47

Kao suparnica H rvatske vjeresijske banke u S plitu jav lja se i

Pučka banka, oko koje se okupljaju neki potpisnici Riječke rezolu­
cije, što se dakako, odražava u sukobim a u n u ta r H rvatske stra n k e .101
K onkurencija izm eđu interesa splitske i dubrovačke luke vrlo nepo­
voljno d'jeluje na slogu predstavnika novog kursa. Tako na pr. dolazi
do sukoba povodom fuzije parobrodarskih društava radi sm ještaja
centra novog društva u Splitu ili D ubrovniku, što utječe negativno čak
i na p rijateljsk e odnose izm eđu P. i M. Čingrije i A. T rum bića .102
Prem a tome, ekonomska baza novog kursa u D alm aciji vrlo je
slaba i objašnjava, zašto Beč razm jerno lako uspijeva da paralizira i
onemogući novi kurs, iako ne nalazi političkog oslona u samoj Dal­
m aciji.

vanjem dubrovačkog klerikalnog organa Prava Crvena H rvatska DAZ DNP

Ila 1227/1905.
101 V idi str. 56. Naše Jedinstvo 19 '3. III., 82/28. VII. 1906. U banci o dlu­
čuje Vid M orpurgo, p rotivnik su rad n je s M adžarim a. On je bio p red sjed n ik
splitske trgovačke komore, ali rezolucionaši usp ijev aju da ga m aknu. Oko
M orpurga se sukobljavaju razni interesi u vezi s reorganizacijom p a ro b ro d a r­
skih društava. Sloboda 15/25. IV. 1906. DAZ DNP 1838/1906. AVA MI pras.
5537/1906. H r i b a r , n. d. 334/5.
103 A rhiv T rum bić M 420/11 M. C ingrija T rum biću, D ubrovnik 5. X. 1906.
U vezi s ovim parobrodarskim društvom vodi se velika borba, je r se tu isp re-
pliću in teresi T ršćanskog Lloyda i U ngaro-C roate t. j. dvaju najv ećih k o n k u ­
renata, zatim čeških, ljubljanskih, zagrebačkih i dalm atin sk ih ban ak a. H rib ar
ne uspijeva sa svojim planovim a za reorganizaciju d alm atin sk e plovidbe m im o
austrijskog Lloyda, ali uz subvenciju au strijsk e vlade. Na k raju je o rganizirano
društvo „D alm atia", koje i opet ovisi o austrijsk o m Lloydu. H r i b a r , n. d.,
332 i d. Sloboda 22/23. VI. 1906. N arodni list 46/10. VI. 1907. Sm otra d a lm a tin ­
ska 89/7. XI. 1906. R. H a v a s s : Die B ahnlinie Budapest-Spalato, B udapest
1907. A rhiv C ingrija, N epoznati Č ingriji, Šibenik, 15. IX. 1905. M. M ihaljević
C ingriji, S plit 11. X II. 1905. OR X LVI, 483. sjed. 25. I. 1907. G ovor D ulibića
i Ivčevića.
F ra n jo F erd in an d vrlo je zain te re siran za au strijsk i Lloyd kako proizlazi
iz njegovih pisam a ađ u tan tu Broschu. U pism u od 16. VII. 1907. on se izražava
za potporu m alih dalm atinskih paro b ro d arsk ih d ruštava, koja ne mogu k o n ­
k u rira ti austrijsk o m Lloydu. M eđutim , po stav lja u v je t da se u toj stv a ri rad i
u ko rist budućeg p risajed in jen ja D alm acije A u striji i da se onem oguće sve
asp iracije rezolucionaša, ,,italianissim a“ i ,,V elikosrba“. C h 1 u m e c k y, n. d.,
44-47.
B. Borba za vlast
I. REZOLUCIONAŠI I M ADŽARSKA KOALICIJA
DO R JEŠEN JA KRIZE

1. Druga riječka konferencija

R iječka rezolucija je sa zadovoljstvom prim ljena u krugovim a
M adžarske koalicije .1 P rak tičn a prim jena Rezolucije predpostavlja
pregovore izm eđu predstavnika Nezavisne stranke i novog k u rsa .2
Razgovori o zajedničkoj konferenciji započeli su uskoro nakon dono­
šenja R iječke rezolucije. Šupilo u Pešti pregovara s F. Kossuthom ,
G. Polonyijem , A. A pponyijem i drugim a, a zajedno s Trum bićem
rasp rav lja s Polonyijem na Rijeci. M adžarski nezavišnjaci žele đ\a
se sastanak održi u Pešti. U vjerav aju Šupila, da na taj način ne bi
h tjeli pokazati državnopravnu nadm oć M adžarske nad H rvatskom ,
već da im je dolazak predstavnika novog kursa potreban kao m oralna
pomoć protiv Beča. Šupilo prihvaća njihovo stajalište u u vjerenju,
da bi se takva dem onstracija m ogla korisno upotrebiti prigodom po­
stav ljan ja zahtjeva M adžarim a, pogotovu jer mu je rečeno, da dolaze
„crna vrem ena" za M adžarsku koaliciju. N ezavišnjacim a bi dobro do­
šla ova m oralna pomoć, piše Šupilo Trum biću, jer su oni u vrlo te ­
škom položaju. „On u Beču (Franjo Josip M. G.) ne popušta i upravo
je tako lju tit kako ga još nisu vidjeli ni u doba najtežih katastrofa."
U P ešti m isle da F ra n ju Josipa potiče na ustrajnost Berlin, pa su za­
to skloniji Slavenim a nego inače .3 M eđutim , Trum bić ne želi sasta­

1 B udapesti H irlap 277/7. X., 278/8. X. 1905. B udapest 275/5. X., 280/10.
X. 1905. B udapester T agblatt 301/31. X. 1905. Za m ikrofilm ove m adžarskih no­
v in a zah v alju jem L. K atusu).
2 U odbor za pregovore izabrani su: P. C ingrija, A. T rum bić, V. M'.lić,
A. H aram bašić, S. Zagorac, a poslije Z adarske rezolucije A. Pugliesi, B. Me-
daković i G. K rasojević. U m adžarskom su odboru: A. A pponyi, G. A ndrassy,
D. B anffy, T. B atthyanyi, G. Polonyi i A. Zichy. A rhiv C ingrija, K ossuthov
teleg ram od 14. X. 1905.
3 A rh iv T rum bić, Šupilo T rum biću, Budapest, 16. X. 1905. Je d n a dobro
in fo rm iran a ličnost, bliska F ejerv ary jev o j okolini, izvještava Šupila, da M a­
d žarska koalicija stoji pred velikim poteškoćam a, ali m isli da će na slijedećim
izborim a ipak iznijeti golemu pobjedu. D otična ličnost upozorava Š upila, da
pazi što radi, je r je N ovi list kod m jero d av n ih faktora crno obilježen.

4 V ladavina Hrvatska-srpske koalicije 1906/7

50 — M IRJA N A GROSS

nak u Budim pešti, sm atrajući da bi to bila reklam a za M adžare i da

bi izgledalo, kao da H rvati traže pomoć od M adžara. G. Polonyi i ostali
nezavišnjaci prihvaćaju, iako nerado, Trum bićev prijedlog da se sa­
stanak održi na R ijeci .4 Trum bić i Šupilo ne žele da do sastanka dođe
još tokom studenog, vjerojatno zbog toga što sm atraju da treb a prije
učv rstiti politiku novog kursa u H rvatskoj i osigurati srpsko-hrvat-
sku suradnju nakon Zadarske rezolucije, kako bi mogli istupiti p re­
m a M adžarim a s jačim zaleđem, t.j. s više sigurnosti, da će se n ji­
hovi zahtjevi uvažiti. Osim toga, oni nastoje da p rije službene kon­
ferencije rasp rav ljaju s m adžarskim predstavnicim a o najvažnijim
spornim pitanjim a, kako bi stvorili što povoljniju podlogu za spo­
razu m .5 Cini se, da Šupilo već u prosincu sm atra, da je politika no­
vog kursa dovoljno učvršćena, da se može organizirati sastanak s Ma­
džarim a, je r je stvorena H rvatsko-srpska koalicija. Osim toga, do­
laze m u iz M adžarske alarm antne vi jesti, da predstoji nagodba k ra­
lja i Koalicije, pa se boji da se H rvatska ne nađe ponovno pred goto­
vim činom kao 1867. Opće pravo glasa, ukoliko se uvede u M adžar­
skoj prem a program u F ejervaryjeve vlade, može dovesti u parlam ent
brojne predstavnike nem adžarskih narodnosti, piše Šupilo Trum biću,
a tad a bi bilo lako moguće da se raspoloženje M adžarske koalicije
prom ijeni na štetu novog kursa, je r se već i sadia čuje, „da je Slavena
i ovako previše", a kam oli kad bi se još i D alm acija pridružila H r­
vatskoj! Stoga Šupilo ističe: „Valjalo bi dakle, da mi jednim sna­
žnim skokom skočimo u njihovu sredinu, da nas se više ne mogu
riješiti, da se nam etnem o, a to se neće moći tako lasno, ako oni (Beč
i P ešta M. G.) sistem iziraju svoje danas tako zapućene odnošaje." Radi
toga i bez obzira na požurivanje M adžara treb a sastanak održati što
p rije .0 U vjerenje Supilovo, dia je moguće postići prvi korak u etapnoj
politici novog kursa, samo dok kriza M onarhije još tra je i dok se M a­
džari osjećaju ugroženi, posve je opravdano, kako će pokazati doga­
đaji nakon dolaska M adžarske koalicije na vlast. Slično m išljenje
dijele i bečki krugovi, koji nastoje da pod svaku cijenu spriječe taj
sastanak, kao što se vida iz djelatnosti novog dalm atinskog nam je­
snika N. N ardellija.
Novi je nam jesnik kao domaći čovjek dočekan u D alm aciji s odo­
bravanjem . U izvještaju caru, kojim se obrazlaže prijedlog za njegovo
im enovanje, m inistar u n u tra šn jih poslova ističe upravo N ardellijeve

* P a u 1 o v a, n. d., 426—440 uporedi i R iečki N ovi list 43-^14/7.—8. VIII.

1907 (Gosp G eza PoIonyi na Rieci).
s V. M ilić se lju ti što Šupilo i T rum bić žele iza kulisa p reg o v arati s M a­
džarim a i što su zajedno s Č ingrijom odgodili sastanak, koji je K ossuth
urgirao. SKZ R6491 O stavština M azzura, M ilić M azzuri, Split, 22. X. 1905.
0 A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, Rijeka, 10. X II. 1905. A rh iv Č ingrija,
Š upilo P. Čingriji, R ijeka, 14. X II. 1905. i M. Č ingrija P. Č ingriji, Rijeka,
21. X II. 1905. . - --- .
 BORBA ZA VLAST —

zasluge u taktičnom pobijanju „ekstrem ne dem onstracione politike",

t.j. novog k u rsa .7 N ardelli se krajem 1905. već bio ponadao, dia je
akcija oko Riječke rezolucije zaspala i da ne će dioći do sastanka s Ma­
džarim a. M eđutim pogoršanje m adžarske krize u drugoj polovici si­
ječnja 1906. prim orava M adžarsku koaliciju da forsira sastanak kao
dem onstraciju protiv Beča .8 Pritiskom na razne kolebljive elem ente
Nardielli nastoji da spriječi taj sastanak. Obraća se p rije svega na
J. B iankinija, ističući da je glupo i „nezahvalno" igrati kom ediju sim ­
patije za M adžare, jer se Gautschovo m inistarstvo s „toliko ljubavi"
brine za Dalm aciju, budući da priprem a željezničku vezu s Dalm aci­
jom i rješenje jezičnog pitanja. Sve se to ne će ostvariti, p rije ti N ar­
delli, ako se dalm atinski političari budu držali netaktički, t.j. ako
budu prisustvovali Riječkoj konferenciji. Drugom jedinom prilikom
B iankinija upozorava bečki generalštab na ekspanzivne nam jere Ita ­
lije. Na to on odgovara, da je s obzirom na ovu opasnost stavio na
kocku svoju popularnost radikalnog H rvata glasajući u D elegacijam a
za „nebrojene m ilijune" ratnoj m ornarici. Ali što to koristi kad) u
Beču ne razum iju, da je zadovoljna D alm acija p red u v jet svake poli­
tike uperene protiv Italije i Balkana! „Prisilili su nas da paktiram o
s jednim Kossuthom ..." žali se Biankini, ističući, da obećanja Beča u
pogledu jezičnog p itanja nisu izvršena. Po N ardellijevoj želji B ian­
kini posreduje kod; Trum bića, koji ne pristaje na odgodu konferen­
cije, ali poručuje N ardelliju da ne će biti dogovora protiv kralja i či­
sla jtanske vlade. Pošto je naj bolni ja točka Beča m ogućnost sjedinje­
nja H rvatske i Dalmacije, on u m iru je N ardelli ja, da se o tom e po Kos-
suthovoj želji ne će raspravljati. K ossuth je, naim e, izjavio, dia Ma­
džari u svojoj sadašnjoj teškoj situaciji, ne mogu rješav ati pitanje
sjedinjenja H rvatske i D alm acije. P itan je je, osim toga, povezano sa
carinskom rastavom , koja je nem oguća prije 1917. G lavna svrha sa­
stanka jest saniranje neodrživih prilika u H rvatskoj, budući da će
M adžarska koalicija uskoro doći na vlast .9 Pored B iankinija, N arde­
lli se koristi i predsjednikom dalm atinskog sabora V. Ivčevićem , koji
nije htio dia pođipiše Riječku rezoluciju. Po N ardellijevu nalogu, Ivče-
vić piše T rum biću i Č ingriji da je „iz pouzdanih izvora" saznao za
dobro raspoloženje Beča prem a Dalmaciji, koje bi se konferencijom
s M adžarim a tem eljito pokvarilo .10
Dakako, da N ardellijevim nagovaranjem nije bilo moguće spri­
ječiti konferenciju. Beč se m ora poslužiti mnogo jačim sredstvim a.

7 HHSA KA V ortrage 1906, 22/3. I.

8 DAZ DNT 1906/1.
0 DAZ DNT 1906/1,8. AVA MI Pras. 1094, 2014/1906.
10 A rhiv T rum bić M420/I P. Č ingrija Trum bić, D ubrovnik, 30. I. 1906.
M420/II V. Ivćević T rum biću, Z adar, 29. I. 1906. U istom sm islu N ardelli
n astoji u tjecati i preko dvojice potpisnika Rezolucije G rgića i M angjera, koji
su protivnici T rum bića i Č ingrije. DAZ DNT 1906/4. AVA MI pras. 1906/1640.
52 — M IRJA N A GROSS

Konačno je nakon obilne korespondencije, pregovora i nesporazum a

zaključen kao dan sastanka hrvatsko-srpskog i m adžarskog odbora —
19. II., dok 15. II. ima da se održi pretkonferencija članova hrvatsko-
srpskog odbora proširena zastupnicim a svih stra n a k a .11 U m eđuvre­
m enu ponovno su prekinuti pregovori izm eđu k ralja i M adžarske koa­
licije i F ranjo Josip se odlučuje na rasp u st parlam enta. Da bi se
onem ogućila R iječka konferencija, određen je upravo 19. II. kao
dan saziva i raspusta parlam enta. Načelo divide et im pera spriječilo
je konferenciju, piše Narodni list.12 K ossuth telegram om odgađa
sastanak za 28. II.
Poslanici H rvatske i D alm acije sastaju se 15. II. da se dogovore
o zahtjevim a, koje će postaviti M adžarim a. Grof A. Apponyi još k ra­
jem siječnja inform ira Šupila o stavu M adžarske koalicije, zauzetom
na sastanku 22. I., n a kojem je pretresen problem Riječke rezolu­
cije i prihvaćena opravdanost n jenih osnovnih točaka. U razgovoru
sa Supilom A. A pponyi dijeli zahtjeve postavljene Riječkom rezo­
lucijom u tri dijela: 1 . pomoć m adžarskih nezavišnjaka prom jeni p ri­
lika u H rvatskoj 2. narodm o-autonomne garancije i 3. financijska i
ekonomska pitanja. M adžarska koalicija je sporazum na, da se prva
dva problem a rasprave n a zajedničkoj konferenciji. „Za 3. pitanje
priznaje K oalicija potrebu pravednije podjele poreznih i inih financi-
jalnih dužnosti i prava, osobito što se tiče investicija, ali, veli, to je pi­
tanje, koje zahtieva jednu detaljnu razpravu i izm ienu m nienja, da
se može nešto konkretno učiniti," Na zajedničkoj konferenciji može
se zaključiti, na koji bi se način mogli voditi d aljnji pregovori o tim
pitan jim a .13
Značajno je, da M adžarska koalicija odgađa upravo ekonomska
pitanja, koja su za n ju najosjetljivija, a za predstavnike hrvatsko-
srpske buržoazije najvažnija. Tom prilikom treb a spom enuti da na
pretkonferenciji H. Hinković, kao financijski stručnjak, podnosi po­
sebni elaborat sa zahtjevim a, koji dobro odražavaju težnje domaće
buržoazije. E laborat im a m aksim alan i m inim alan dio. U m aksim al­
nom se dijelu predlaže financijska sam ostalnost H rvatske s iznimkom
kovanja novca, izdavanje banknota i carina. H rvatska bi doprinosila
zajedničkim troškovim a prem a svojoj poreznoj snazi, a plaćala bi
samo za investicije u samoj H rvatskoj. Za u zvrat zajam čio bi se Ma­
džarskoj slobodni trgovački prijevoz n jen ih poljoprivrednih i indu-
striskih proizvoda na m ore za 10—12 % jeftin ije od tarife za vlastite
proizvode. Ove zahtjeve autor elaborata obrazlaže tvrdnjom , da m r­

11 V. M. (V i n k o M i 1 i ć), n. d. A rhiv C in g rija sadrži sve telegram e i

pism a u vezi s priprem om konferencije izm ijenjen e izm eđu P. C ingrije i Kos-
sutha, te C ingrije i drugih političara, kao i Č in g rijin e bilješke.
12 Narodni list 17/26. II. 1906. N ovi list 46/15. II. 1906. T r u m b i ć , Su ­
ton, 95—98.
18 A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, Rijeka, 25. I. 1906.
 BORBA ZA VLAST — 5 3

žnja H rv ata na M adžare nije izazvana toliko političkim , koliko eko­

nom skim razlozim a. Samo pristankom , da H rvatska postane ekonom ­
ski sam ostalna, M adžari m ogu postići surad n ju s H rvatim a protiv
»zajedničkog nepi ijatelja i otvoriti v rata svojoj trgovini na Bal­
kanu. U realizaciju navedenih zahtjeva v jerojatno ne v jeru je nitko,
stoga H inković govori u m inim um u o pitanjim a, koja se čine barem
dfjelimično ostvarljiva. P rem a m inim alnim zahtjevim a H rvatskoj bi
se u svim ekonom skim pitanjim a priznala n jen a posebna državnost
u skladu s nagodbom. To znači da bi se svi poslovi poreza i drugih
državnih prihoda vodili posebno za H rvatsku, a posebno za M adžar­
sku. Ban bi vršio obi ačun sa zajedničkim ustanovam a u Zagrebu i slao
odgovarajuće svote u B udim peštu. P rem a tom e, otpalo bi načelo tan -
gentiranja. N avedeni zahtjevi logično niču iz prakse, prem a kojoj se
sve obračunava u Budim pešti, iskazuju se samo ukupne svote za či­
tav terito rij ugarskog dijela M onarhije i ne dopušta se uvid u obra-
čune predstavnicim a autonom ne vladfe i zastupnicim a .14
Poredi ekonom skih pitan ja M adžarska koalicija odgađa i raspravu
o sjed in jen ju D alm acije i H rvatske. Ona ne želi da stavi p itan je
D alm acije u program svog budućeg m inistarstva. A pponyi obrazlaže
S upilu ovaj stav s napom enom , da će k ru n a s velikim nepovjerenjem
su sretati sve korake m adžarskih nezavišnjaka, a pitan je odcjepljenja
D alm acije od A ustrije urodilo bi svakako žestokim trzavicam a, koje
M adžarska koalicija želi izbjeći, dok ne sredi „anarhistično" stan je u
vlastitoj zem lji. Apponyi ipak m isli, da će se K oalicija obavezati, da
riješi to p ita n je povodom carinskog odcjepljenja od A u strije .15 P o­
što K oalicija odgađa zahtjeve za carinskom rastavom do 1917 nem a
izgleda, da bi se problem D alm acije m ogao uskoro riješiti. O navede­
nom stavu M adžarske koalicije Šupilo izvještava na konferenciji za­
stu p n ik a .16 On sm atra, da s M adžarim a treb a p rije svega dogovoriti
program revizije nagodbe i p itan je ličnosti novog b a n a .17
Na konferenciji h rvatsko-đalm atinskih zastupnika izneseno je
nekoliko elaborata sa zahtjevim a za M adžare. U zajedničkom n a c rtu
Šupila i srpskog radikala 2 . M iladinovića zah tijev a se: obaveza M a­
džara za savjesno provođenje nagodbe, p ravedna podjela državnih do­
prinosa, rashoda i investicija u autonom nim i zajedničkim poslovim a
na tem elju razm jerne porezne snage, slobodni izbori u H rvatskoj s lo­
zinkom izborne reform e, obaveza M adžara, da povežu sjed in jen je H r­
vatske i D alm acije sa svojom akcijom za carin sk u rastavu. U tom se
n acrtu nadialje ističe, da će n a ro d H rvatske, S lavonije i D alm acije po­
dup irati borbu m adžarskog naroda za o d cjepljenje od A ustrije. Z na­
14 A rh iv T rum bić M 417.
15 A rh iv T rum bić M 418 Š upilo T rum b iću , R ijek a, 25. I. 1906.
16 Isto M 417 T rum bićeve bilješke.
17 Isto M 418 Šupilo T rum biću, R ijek a, 26. I. 1906.
54 — M IRJA N A GROSS

čajno je da se na k raju kaže, da pregovore ne treba prekidiati ukoliko

se odm ah ne postigne sporazum o gornjim načelim a, nego treb a i da­
lje rad iti za tra jn i sporazum uz pomoć užeg zajedničkog odbora. Ovaj
je stav karakterističan za Šupila, koji je uvjeren da se u širim fo ru ­
m im a ne može postići povoljno rješenje, nego samo zakulisnim ra ­
dom. Šupilo dijeli nepovjerenje svih hrvatsko-srpskih poslanika u m o­
gućnost kakvog takvog sporazum a s M adžarim a na zajedničkoj kon­
ferenciji. Stoga on, iako je požurivao datum sastanka, strepi od loma
s M adžarim a, koji bi značio kraj novog k u rsa .18
E laborati Š. M azzure i V. Milića p redstavljaju um jerene p ri­
jedloge za reviziju nagodbe. F. Potočnjak se izražava za personalnu
uniju i zahtijeva: odstranjenje m adžarskog režima, slobodne izbore,
saniranje nagodibenih povređia i uređenje ekonomskog pitanja u prav ­
cu financijske sam ostalnosti. F. V rbanić postavlja kao p reduvjet za
dalje pregovore obavezu Madžara, dia će se držati Nagodbe, p rije sve­
ga u p itan ju hrvatskog jezika kao službenog .10 Vrbanić se zbog toga
na samoj konferenciji sukobio s nekim zastupnicim a, a objavljiva­
njem svog prijedloga u štam pi, usprkos zaključku da razgovori na
konferenciji ostanu tajni, doveo je učesnike u neugodan položaj i điao
m aterijala protivnicim a novog kursa. Uostalom diskusija na konfe­
renciji prepuna je ličnih sukoba .20
Nakon duge prepirke zaključen je „N aputak delegaciji H rvata
i S rb a “ u pregovorim a s delegacijom M adžarske koalicije. Cilj je p re­
govora, ističe se u N aputku, sporazum s M adžarim a i sjedinjenje
H rvatske i Dalmacije. H rvatsko-slavonska-đalm atinska delegacija bo­
r it će se s M adžarskom koalicijom za državnu sam ostalnost M adžar­
ske, dok M adžari treba da se obavežu, dia će, ne dirajući u autonom iju
H rvatske, po svom dolasku na vlast om ogućiti ustavne prilike u H r­
vatskoj i nastojati da se postavi vlada koja će dopustiti slobodne iz­
bore. Uzroci nesnosnih prilika u H rvatskoj leže u činjenici, što gotovo
i nem a p aragrafa u Nagodbi, koji nije teško povrijeđen. K rivnja za
takvo stanje svaljuje se na Beč, kojem u su služile sve dosadašnje

18 O va se slu tn ja vidi iz njegova razgovora s Apponyijem . A. H aram bašić,

član odbora za pregovore s M adžarim a, tak o đ er raču n a s tom m ogućnošću i
iz jav lju je n o vinaru G rloviću, da će se predstav n ici novog kursa, ukoliko
M adžari nfe izađu ususret h rvatsko-srpskim željam a, opirati M adžarim a, oslo-
nom na cijeli Slavenski jug. SKZ R 4612 G rlović: D nevnik 1/1906, 31. I.
18 Svi elaborati se nalaze u A rhivu T rum bić M 417 osim Lorkovićevog,
koji spom inje V. Milić.
20 S. Z agorac u im e učesnika konferencije reagira na V rbanićev istup
o b javljivanjem diskusije povodom V rbanićeva prijedloga. V. Milić, H. H in-
ković, A. T rum bić i F. P otočnjak sm a trali su, da izjava m adžarske v lade ne
može biti veća g aran cija od nagodbe, kojom je hi’vatski jezik uzakonjen. Oni
zah tijev aju ne sam o saniranje, već i reviziju nagodbe. Obzor 54/25. II., 61/4. III.
1906. P okret 48/28. II. 1906. P. Č ingrija izjav lju je na sastanku, da ga žalosti ton
rasp rav ljan ja . A rhiv T rum bić M 417 T rum bićeve bilješka.
 rtORBA ZA VLAST — 5 5

zajedničke i autonom ne vlade. Te su se povrede prikazivale u M a­

džarskoj kao nužne, a u H rvatskoj kao da se to zbiva po želji m a­
džarskog naroda. Ova je argum entacija tipična za stav naše i m adžar­
ske koalicije. N aputak ne ostaje samo pri saniranju Nagodbe, nego
zahtijeva i njenu reviziju. Ovaj teško p rihvatljiv prijedlog za M a­
džare, ublažen je time, što nisu postavljeni konkretni zahtjevi, već
se samo napom inje, da će kraljevinski odbori p retresati detalje. D ru ­
gim riječim a, revizija Nagodbe nije m eđu hitnim pitanjim a koja treb a
riješiti. U vezi s revizijom navodi se zahtjev da ban bude im enovan
po općim parlam entarnim načelim a uz protupotpis ne m adžarskog
m inistra predsjednika kao dosada nego bana, koji odstupa. Tim e se
želi onem ogućiti utjecaj peštanske vlade na autonom ne poslove. Vo­
deći računa o A pponyijevom obavještenju Supilu, N aputak zahtijeva,
da se M adžarska koalicija obaveže, da će po dolasku na vlast prove­
sti priključenje D alm acije H rvatskoj, a najkasnije prigodom carin­
ske rastav e .21
Na konferenciji je zaključeno, da se ne objavi ni gornji N apu­
tak ni diskusija. Iz rezolucionaške štam pe saznaje se samo, da je na
konferenciji stvoren tem elj za zajednički politički rad H rvata i Srba,
i da je u tu svrhu izabrano „Starješinstvo hrvatske i srpske zajedni­
ce" na čelu s P. Cingrijom i predsjednicim a svih stranaka, koje p ri­
hvaćaju novi k u rs .22 Treba odm ah reći, da ovo S tarješinstvo ne će n i­
kada stu p iti u život. — N aputak nije objavljen, jer učesnici vjero­
jatno sm atraju, da protivnicim a ne tre b a dati u ruke konkretne po­
datke u veleizdajničkoj atm osferi koja vlada. Praćena denuncijaci­
jam a domaće, bečke i peštanske štam pe, svađa nastaje i m eđu sam im
rezolucionašim a, treba li objaviti N aputak ili n e .23
Nakon konferencije Šupilo odlazi u Peštu, gdje m u K ossuth sa­
općava, da se zajednička konferencija m ora odgoditi, dok m adžarski
poslanici ponovno ne steknu svoje m andate, t.j. poslije izbora. Šupilo
sm atra, da je to zasada najbolje rješenje. Glavni razlog je vjerojatno
oportunističke prirode. M adžarska koalicija u datom času ne želi zao­
štrav an je odnosa s Bečom koje bi konferencija s H rvatim a i Srbim a
nem inovno izazvala. Osim toga K ossuth još uvijek nije na čistu treb a

21 A rh iv T rum bić M 417. N ap u tak p o tpisu ju : C ingrija, M ilić i T rum bić

za H rv atsk u stranku, Pugliesi za S rpsku stran k u , H aram bašić i Z agorac za
H rvatsku stran k u prava, D. N eum ann za slavonsku organizaciju H rv atsk e
s tra n k e prav a, M edaković, P ribićević i M uačević za S rpsku sam o staln u
stran k u , K rasojević i M iladinović za S rpsku rad ik aln u stran k u i van stran a k a
P ctočnjak. O sim navedenih ličnosti, p risu tn i su: Tuškan, Lorković, Sm odlaka,
Klaić, Dulibić, Magdić, M azzura, V rbanić, H inković, Šupilo i ^aša Tomić, u red ­
n ik novosadske 3acTaee. O bzor 45/16. II. 1906.
22 P okret 41/20. II. 1906.
” O bzor 82/25. III., P okret 72/28. III., H rvatsko pravo 3112/31. III. 1906. '
 J
50 — M IRJANA GROSS

li pom agati novi k u rs ili n e .24 Protivnici novog kursa s radošću po­
zdravljaju odgodu konferencije, ističući, da se radi o slom u politike
R iječke rezolucije, je r M adžari tobože ne žele pregovarati s njenim
tvorcim a .25
Razum ljivo je da R iječka konferencija daje m aterijala konfi-
dentskim izvještajim a, koji jav ljaju iz Budim pešte da će na konferen­
ciji sudijelovati i Srbijanci, kao pouzdanici srpske sam ostalske vlade i
da N. Pašić, u to vrijem e vođa opozicije, pregovara o tom e sa h rv a t­
skim i dalm atinskim poslanicim a i sa Supilom .26 Neki učesnici R i­
ječke konferencije, vjerojatno Šupilo, a možda i drugi, stvarno odr­
žavaju veze sa tadašnjim m inistrom -predisjednikom Ljubom S tojano­
vićem, i to preko F. Potočnjaka, koji nakon konferencije odlazi u
Beograd i predaje Stojanoviću zapisnik o k o nstituiranju „Starješin-
stva hrvatskih i srpskih stranaka", kao i preporuku „opozicije na p ri­
jatelje", kod kojih će se n ajav iti „u njezinu poslu ".27 Beogradska
štam pa s interesom p rati priprem e za konferenciju. Povodom saziva
m adžarskog parlam enta za 19. II. Politika, štoviše, poziva da se h r-
vatsko-srpski i m adžarski prvaci sastanu u Beogradu, k ad im se p ri­
ječi sastanak na Rijeci, ističući da bi ih u Beogradu čitava Srbija
radosno pozdravila !28
M eđu sam im potpisnicim a Riječke rezolucije, članovim a H rvatske
stranke u Dalm aciji, nastaje pravi lom nakon trzavica na riječkom
sastanku, a naročito nakon odgađanja konferencije s M adžarim a. Ne­
zadovoljnici na čelu s grupom oko splitskog lista Naše Jedinstvo
(koji prelazi na austrijsku stranu, zbog čega će uskoro p rim ati sub­
venciju od bečke vlade) i oko šibenske H rvatske riječi žestoko n a­
p adaju C ingriju i Trum bića radi konspirativnosti i diktature, te neo­
bjav ljiv an ja riječkog elaborata, zatim radi popuštanja M adžarim a i

24 A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, Rijeka, 1. i 6. 1906. N o vi list
55/24. II. 1906. vidi str. 73, 76, 79.
28 H rvatsko pravo 3082/24. II, 3089/5. III. 1906. S. Tisza, p red sjed n ik M a­
d žarske L iberalne stranke, kori M adžarsku koaliciju, da je nisko p ala je r je
uopće h tje la pregovarati s ljudim a, kao što je P. Č ingrija! Obzor 53/24. II.,
58/1. II. 1906. I b 1 e r n. d., 484—6. Da bi onem ogućio glasove o p rek id u s M a­
d žarim a, Šupilo bi htio o rganizirati m iting u Splitu, kojem u bi prisustvovao
jed an košutovac. A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, Rijeka, 6. III. 1906.
N am jesnik saznaje za ovaj plan i okružnicom upozorava k o tarsk e poglavare,
da spriječe tak v e skupštine. DAZ D N P 1906/1137, 1271, 1425, 1518.
2Q ANRBiH ZVBH 215 pras. 28. II. 1906. U istom izv ještaju se kaže, da
je P ašić kontrplirao S upilove planove i dao novoj politici m a terija ln u i m o­
raln u pomoć.
37 A rhiv SAN pov. br. 12822. P ism a P otočnjaka S tojanoviću od 3. X.
i 14. X. 1906., u kojim a moli, da m u S tojanović povrati nav ed en a pism a. Za
p o d atak zahvaljujem D. Đorđeviću.
28 HojlUTUKa 748/10. II. 1906. O tom e austro-ugarski poslanik u Beogradu
izjv eštava M inistarstvo v anjskih poslova. HHSA MA PA Serbien IX. sv. 53
br. 23. Beograd, 28. II. 1906.
 BORBA ZA VLAST — 5<7

na k ra ju radi pozivanja J. Sm odlake na sastanak, iako se on zam jerio

poslanicim a Carevinskog vijeća, kritizirajući njihovo popuštanje Be­
ču .29 M. Drinković, predstavnik grupe H rvatske stranke u Šibeniku,
piše T rum biću da je odgodia konferencije s M adžarim a djelovala po­
razno, je r se na taj način hrvatska stv a r podređuje m adžarskom in •
teresu. T ajnovitost zaključaka i drugi m om enti navode D rinkovića
na pomisao, da je odluka o odgađanju donijeta na prijedilog onih ele­
m enata, koji samo žele dia zam ijene današnje vladinovce u Banovini.
Sve je prepušteno inicijativi m adžarskog odibora, a izgovor M adžara,
da ne m ogu doći, dok ponovno ne steknu m andat, ne može nikog u v je­
r iti .80 U m jesto da sazovu sastanak S tarješinstva i p riđu ozbiljnom
radu, Č ingrija i Trum bić m oraju da se brane od optužbi i intriga.
Zato Čingrija piše Trum biću, đia m u je već svega dosta, dok ga T rum ­
bić tješi, da ne tre b a ni u „časovima kušnje" n ap u stiti novi kurs.
9. IV. sastaje se u S plitu klub H rvatske stranke, koji nakon žestokih
prepirki zaključuje, da će izraziti povjerenje delegatim a za pregovore
s M adžarim a, zatim da će isto tako izraziti povjerenje hrvatskim po­
slanicim a u Carevinskom vijeću (zaključak je uperen pro tiv J. Sm odla­
ke), te da prim a na znanje osnivanje Starješinstva, kao što su to u ra ­
dili predstavnici svih ostalih stranaka. Povodom dolaska M adžarske
koalicije na v last poslana je telegrafska čestitka K ossuthu .31 Iako
su se duhovi poslije ovog sastanka ponešto um irili, je r je, kako tv rd i
Čingrija, veći dio ljudi bio zaveden i nije im ao zle nam jere, ipak se
sastanak S tarješinstva odgađa, dok se ne srede prilike u M adžarskoj
i ne učvrsti H rvatska stra n k a .32 K ako smo već rekli, do sastanka ne
će nikada ni doći.

2B Na Rijeci treb ali su se sa stati sam o članovi odbora za pregovore s M a­

džarim a. Na prijedlog M edakovića i drugih, P. Č ingrija, kao p red sjed n ik od­
bora, poziva p redstavnike svih rezolucionaških stran ak a, a p rem a tom e i J.
Sm odlaku, kao pred stav n ik a D em okratske stranke. Jed in o p red sta v n ik a So­
cijaldem okratske stran k e nem a. A rhiv T rum bić M 420/11 M edaković T rum biću,
Z agreb, 7. II. 1906., M 420/1 P. Č ingrija vjero jatn o M iliću, D ubrovnik, 10. II.
1906. A rh iv Č ingrija T rum bić Č ingriji, S plit 24. III. 1906. U vezi s M edakovi-
ćevom akcijom vidi: M. Z i v a n o v i ć : Posle Z adarske rezolucije, Zadarska
revija VI/2.
80 A rhiv T rum bić M 420/11, D rinković Trum biću, Šibenik, 6. III. 1906.
M 420/1 Č ingrija T rum biću, D ubrovnik, 6. III., 16. III., 28. III., 31. III. 1906.
A rhiv Č ingrija, T rum bić Č ingriji, Split, 3. III. 1906. (pismo je griješkom T rum -
bićevom d atiran o 3. II.) i 24. III. 1906. Naše Jedinstvo 16/24. II., 17/27. IL,
19/3. III. 1906 i d. H rvatska riječ 86'28. II., 87/3. III., 84/10. III. 1906. N am jesnik
sa zadovoljstvom bilježi sukob u n u ta r H rvatske stran k e DAZ DNP 912, 1109,
1154/1906. AVA MI prSs. 1906/2312. Naše Jedinstvo dobiva k raje m 1906 3000 K,
a od 1. I. 1907. godišnju subvenciju iz Beča u istoj visini. DAZ DNT 1906/32,
1907/55.
81 A rhiv T rum bić M 412 i 414. Z apisnik sastan k a i T rum bićeve bilješke.
83 A rhiv Č ingrija, Č ingrija K rasojeviću (koncept), D ubrovnik, 16. IV.
1906. Osnova p rav iln ik a n aro d n e h rv atsk e i srpske zajednice. .-'U

•*
5g — M IRJANA GROSS

U isto vrijem e i H rvatsko-srpska koalicija stoji pred raspadom .

K lerikalci oko H rvatstva nastoje odvojiti H rvatsku stranku prava
od Koalicije, u kojoj se ona, kao stranka prožeta klerikalnim elem en­
tim a, ne osjeća najugodnije u dru štv u antiklerikalnih naprednjaka i
socijalista. Povod za pregovore izm eđu predstavnika H rvatske stra n ­
ke prava i klerikalaca nalazi se u činjenici što H rvatska stranka p ra ­
va nem a svog lista, pa se pom išlja na to da H rvatstvo pod novim
im enom preuzm e ulogu takvog organa. Na taj bi se način postigla
fuzija izm eđu H rvatske stranke prava i klerikalaca, koja bi nesum ­
njivo dovela do istupa H rvatske stranke prava iz Koalicije, a tim e
i do razb ijan ja same Koalicije, u kojoj je H rvatska stranka prava
najjača stranka. Na sreću novog kursa, pregovori se razbijaju i u stu ­
paju m jesto sukobu pravaša, koji ostaju u Koaliciji, i klerikalaca, koji
se definitivno povezuju s frankovcim a .33
Iz navedenog prikaza proizlazi da je riječka konferencija samo
otežala položaj novog kursa u D alm aciji i Banovini. Nakon ovog fi­
jaska javnost sve m anje v jeru je u m ogućnost njegova ostvarenja.
Sve su oči uperene u Budim peštu. Jedino o M adžarskoj koaliciji ovisi
d aljn ja sudbina novog kursa. Tragična ovisnost H rvatske o m adžar­
skim vladajućim klasam a dolazi do punog izražaja i u događajim a
uoči dolaska M adžarske koalicije na vlast. S pravom ističe K huen-
H eđervary, da onaj koji vlada u Budim pešti, vlada i u H rvatskoj, bio
to Turčin, N ijem ac ili M adžar !34 Zato je razum ljivo, da su idući m je­
seci ispunjeni teškom borbom predstavnika politike novog kursa za
naklonost M adžarske koalicije.

2. Beč i jugoslavensko-m adžarsko prijateljstvo

Dok je Riječka rezolucija prim ljena u M adžarskoj s odobrava­

njem , ona u Beču izaziva pravu paniku. Iako su u Beču p ratili do­
gađaje od p rvih form ulacija politike novog kursa u dalm atinskom sa­
boru potkraj 1903., a naročito od proljeća 1905., nakon Supilova puta
u Beograd i Trum bićevog u B udim peštu, R iječka rezolucija izaziva
u Beču iznenađenje i zaprepašćenje. Nije ni čudo! Ta to je prvi ener­
gični i sam ostalni a k t hrvatskih političara, nakon desetaka godina
m anje više borbenih državnopravnih govora, koje odlučni faktori nisu
uzim ali ozbiljno, a stvarnoga pokoravanja Beču i Pešti, Riječka rezo­
lucija pogađa „bodežom naše vječne m učitelje", piše P. Cingrija. Ona
je kao „prvi javni otkaz tradicionalnoj v jernosti Jugoslavenstva p re­

33 H rva tstvo 16/20. I., 20/25. I., 39/17. II., 65/20. III., 66/21. III., 69/24. III.
1906. Obzor 77/22. III., 81/24. III. 1906. O rgan H rv atsk e stran k e p rav a H rvatska
počinje izlaziti 1. VI. 1906.
84 SKZ R 6294b, O stavština Tomašić, K huen Tom ašiću, Hederv&r, 26. V.
1906. . .. ./io . ............. ,
 BORBA ZA VLAST — 5 9

m a M onarhiji" odjeknula u Beču kao „plam eni znak ".35 I kasnije,

nakon propasti novog kursa, uspom ena na Riječku rezoluciju osjećat
će se u svim akcijam a Beča. A. Brosch, ađ u tan t F ran je Ferdinanda,
u svom program u za reorganizaciju M onarhije 1910—11, opravdava
svoj stav protiv trializm a uz ostalo i nepovjerenjem u H rvate, koji su
se R iječkom rezolucijom okrenuli protiv A ustrije i din astije .30 Razum ­
ljivo je, da se Franjo Josip i F ran jo Ferdinand osjećaju lično pogođeni
R iječkom rezolucijom, je r podiržava M adžare u njihovoj borbi protiv
prerogativa krune. Stoga nije slučaj, dia se u Dalm aciji prepričavaju
navodne protuhrvatske izjave careve .37
Iza Riječke rezolucije slijedi velik pritisak m adžarskog režim a
i stroga paska dalm atinskog nam jesništva .38 Reakcija Beča ne izo­
staje. Ona dolazi n ajp rije sa strane velikoaustrijskih krugova.
1905. Franjo F erdinand dobiva svoju vojnu kancelariju, koja će
m u poslužiti za jačanje njegova političkog utjecaja. U rano ljeto
1905. F ranjo F erdinand uspostavlja stalnu vezu s glavnim kršćansko-
socijalnim organom Reichspost, koji otada piše po njegovu n a re ­
đenju, posredstvom šefa prijestolonasljeđm ikove vojne kancelarije
Broscha. K ršćansko-socijalna stranka postaje „prijestolonasljednikova
stranka". U ru jn u 1905. kongres kršćanskih-socijala u Eggenburgu p ri­
hvaća velikoaustrijski program .30 U isto se vrijem e pojavljuje organ
A. Popovicija Gross Oesterreich, koji zahtijeva ukidanje A ustro­
ugarske nagodbe, jedinstvenu državu, uništenje m adžarske prevlasti
na istoku M onarhije, autonom iju svih nacija u školskim pitanjim a,
centralni p arlam ent n a 'tem elju općeg prava glasa, njem ački službeni
jezik u vojsci. Program predlaže raspravu o agrarnim interesim a Mo­
n arh ije (iza velikoaustrijske ideje stoji veleposjed!), zatim o sredstvi­
ma, kojim a bi A ustrija m ogla postići m jerodavni utjecaj na B alkanu
i kao katolička država privezati uza sebe ortodoksne narode! Znače­
nje, koje velikoaustrijski krugovi pripisuju H rvatim a uoči R iječke re ­
zolucije, kao instru m en tu za u ništenje m adžarske prevlasti u T ran-
slajtaniji, odražava se u zahtjevu, da se „po m ogućnosti" Dalm acija,

35 A rhiv Č ingrija, B ilješke P. Čingrije. F r i e d r i c h F u n d e r , Vom

G estern ins H eute, 2 izd. W ien—M unchen 1953, 474 V. B i b 1, Der Z erfa ll
O esterreichs II, W ien, Berlin, Leipzig, M unchen 1929, 430. H an t s c h : Ge-
schichte, 513. A u f f e n b e r g , n. d., 93. K. Lueger je 1908 rekao Supilu da
je Rezolucija izazvala strašan stra h u Beču. Š u p i l o , n. d., 210. I u R usiji
su znali, da je R ezolucija odjeknula u Beču kao grom, T pzobuhcku zjiacnuK,
220/0. X. 1905.
80 S o s n o s k y : Franz F erdinand 86.
87 In teres cara za R iječku rezoluciju može se zaključiti po tom e što je
pročitao N ardellijev izvještaj od 13. X. 1905 o Riječkoj rezoluciji. HHSA KA
G eheim acten fasc. 25. N achlass D druvšry. S e t o n - W a t s o n : The Southern
slav question, 145.
88 DA DNP H a 1905/4768, 5052.
89 F u n d e r, n. d., 376. . .
00 — M IR JA N A GROSS

H rvatska i Slavonija, te Bosna ujedine u jedno upravno područje

(V erw altungsgebiet, t.j. ne državu!) s jednim, zem aljskim zastupstvom .
U sto bi H rvati im ali svoje zastupnike i u centralnom p a rla m e n tu .'10
Tek što su saznali za Riječku rezoluciju, velikoaustrijski krugovi
odm ah pokreću akciju za onem ogućen je novog kursa. Novoosnovani
velikoaustrijski care vinski odbor nastoji da poveže sve protivnike Ri­
ječke rezolucije: frankovce, raddćevce i klerikalce (osim m adžarona,
koji stoje na dualističkim pozicijama), obećavajući pomoć austrijskih
industrijalaca i bankara ekonom skom n apretku H rvatske i u jed in jen ju
hrv atsk ih zem alja s Bosnom i H ercegovinom u jednu ekonom sku cje­
linu! Isti odbor širi u H rvatskoj letak, koji ustaje protiv m adžarskog
gospodstva nad H rvatskom i dualističkog uređenja, ističući, da
je u jedinjenje hrvatskih zem alja moguće samo u jedinstvenoj Veli­
koj A ustriji s jakom dinastijom . Proglas poziva H rvate v jerne C are­
vini, da pošalju u Beč deputaciju za pregovore s velikoaustrijskim
odborom .41
O dborovu pozivu odaziva se samo Josip Frank, koji sredinom li­
stopada dolazi u Beč gdje pregovara s K. Luegerom, vođom kršćan­
skih socijala .42 Kad je F ran k ušao u S tranku prava nakon njen a slo­
m a u borbi s banom Khuenom , počela su se devedesetih godina ispo-
Ijavati u njegovoj politici dva osnovna obeležja: protusrpsko i dina­
stičko. F ran k je sm atrao da može za svoju politiku pridobiti najjači
fak to r u M onarhiji, t.j. dinastiju, ako se bude bezuvjetno zalagao za
veličinu i sigurnost njena te rito rija .13 U vrijem e kolebanja h rv a t­
skih političara izm eđu Beča i P ešte p rije Rezolucije F rank je prem a
nekim podacim a bio sklon da p ristan e uz politiku suradnje sa Srbim a,
ali uz oslon na A ustriju. S antidinastičkom politikom novog kursa
nije dakako htio im ati nikakve veze .44 Prem a sjećanju F. Fundera,
urednika kršćansko-socijalnog Reichsposta, Frankova je stranka
održavala veze s listom, koji se 1903. stavio na stranu H rv ata protiv
M adžara, još prije nego što je uredništvo Reichsposta u rano ljeto
1905. uspostavilo prisne veze s F ranjom Ferdinandom .45 R azum ljivo
je, da F rank povodom svog boravka u Beču dobiva potporu za in­
scenaciju svoje „narodne b u re “ protiv Riječke rezolucije ".46 M eđu­
40 Gross O esterreich 2/18. IX. 1905.
11 Gross O esterreich 4/3. X., S/9. X. 6/16. X., 7/23. X., 9/6. X I, 1905, HS I
28. sjed. 17. X II. 1906. Govor Lorkovićev. U1 velikoaustrijskoj ak ciji naročito se
an gažira svećenik E. Vusio, koji živi u Beču. Gross O esterreich 9/6. X I, 10/13.
XI. 1906. E. M. V u s i o : Le piaghe della Dalmazia, V ienna 1907, 5.
4a Gross O esterreich 7/23. *X. 1905. 13/25. III. 1906.
48 AGZ O stavština Peršić sv. 16. F rankovac B ošnjak hvali J. F ra n k a što
je oslobodio S tranku p rava veleizdajničkog žiga, što ga je nosila poslije R a­
kovice. HS II/I 37. sjed. 30. I. 1907.
44 AGZ, O stavština Peršić, sv. 16.
45 F u n d e r, n. d., 383.
49 V idi str. 21.
 BORBA ZA VLAST — 0 1

tim , kako smo vidjeli, ova akcija ne uspijeva. S u rad n ja F ranka i

K ršćansko-socijalne stranke nije dala željene rezultate, je r F ran k nije
dobio iz Beča onu pomoć, koju je očekivao. F ranjo F erdinand je još
preslab, da bi mogao odlučno utjecati na razvoj događaja u H rv at­
skoj. Ne pom ažu opom ene Gross Oesterreicha zvaničnom Beču da
d jeluje dok još nije kasno. Pod dojm om ovog iskustva F ran k će se
u proljeće 1906. kolebati, da istupi otvoreno za velikoaustrijski pro­
g ram .47 U velikoaustrijskoj akciji sudjeluju i slovenski klerikalci .48
K rizu dualizm a i M onarhije u stopu prati veleizdajnička atm o­
sfera. Propagator velikoaustrijske ideje, A. Popovici, tvrdi, da veleiz­
dajnika ima i u C islajtaniji i u T ranslajtaniji, štaviše, većina stanovni­
ka A ustro-ugarske je veleizdajnička! On doduše napom inje, da je na­
cionalna politika u ugarskom i austrijskom dijelu M onarhije vrlo razli­
čita, ali rezultati su isti! U cijeloj M onarhiji upravo ,,vrvi“ od vele-
izdajničkih stranaka i tež n ji .49 To se odnosi ne samo na potlačene ne­
go i na vladajuće nacije. U Carevinskom vijeću „svenijem ac" Stein
naziva se s ponosom veleizdajnikom , izjavljujući da jedva čeka dan
kad će M onarhija propasti, a ući njem ačka vojska !50
Nije slučaj, da se veleizdiajničke optužbe velikog stila pojavljuju
u H rvatskoj ljeti 1905. uoči riječkog sastanka, kad je bečkim krugo­
vim a postalo jasno, d)a se rađa nova jugoslavenska p o litika .51 Po­
slije Riječke rezolucije situacija se pogoršava. P ovjerenik F ran je F e r­
dinanda J. K ristoffy k o n statira 1909. u vezi sa „zloglasnom" Riječkom
rezolucijom da je K ossuthova stranka, koja je zahtijevala samo p e r­
sonalnu uniju bila m anje opasna od nezadovoljnih H rvata, a napose
Srba, koji su težili za slom om M onarhije. K ristoffy, koji je tada bio
m inistar u n u trašn jih poslova, tv rd i da tvorci Riječke rezolucije mogu
zahvaliti samo kraljevoj želji za sm irivanjem duhova, što se nisu
odm ah našli u rukam a državnog odvjetnika .52 Na hrvatskom saboru

4T Gross O esterreich 12/27. XI. 1905., 13/25. III. 1907.

_ +
48 OR 350. sjed. 29. IX. i 354. sjed. 5. X. 1905. Gross O esterreich 5/9. X.
1905. Slovenec, 2296. X., 236/14. X., 240/19. X., 252/3. XI., 259/11. XI., 267/21.
1905. E dinost 280/10. X., 285/15. X. 1905. Crvena H rvatska 42/19. X. 1905.
49 P o p o v i c i, n. d., 58, 63.
60 S o s n o s k y : F ranz Ferdinand 49. Die P olitik I 194.
61 O aferi A rgus vidi str. 141 i d.
52 K r i s t o f f y, n. d., 2 372—2. Opće je u v jeren je činovnika, da su re ­
zolucionaši revolucionari, protiv kojih m ora in te rv en irati d ržavni odvjetnik.
DAZ DNP 1906 H a Izvještaj splitskog kotarskog poglavara 6. X I. 1905. Poslije
R iječke rezolucije jedna se od glavnih optužbi protiv Š upila sasto jala u tv rd n ji,
da se on sastao s G aribaldijem u T rstu. Izvidi su pokazali, da je optužba bez
osnova. AVA MI pras. 1905/7586, 7995. DAZ DNP 1906 H a 4883.
62 — M IRJANA GROSS

izbija velika afera povodom protubečkih uzvika poslanika Tuškana.

Vinkovića i H aram bašića .53
V eleizdajnička atm osfera postiže vrhunac povodom novog važnog
događaja — prvog aktivnog pokušaja Srbije dia se oslobodi potpune
ekonom ske ovisnosti od M onarhije, t.j. srpsko-bugarskog carinskog
saveza u siječnju 1906. Pod) pritiskom Beča savez je doduše um ro još
prije nego što je počeo živjeti, kako se žali Politika, ali je izvršio
snažan utjecaj na un u trašn je prilike M onarhije .54 Srpska vlada na­
stoji da iskoristi antagonizam M adžarske koalicije i Beča, kako bi se
postepeno oslobodila od) pritiska M onarhije, dok se M adžarska koali­
cija služi p rijateljstv o m sa Srbijom kao i sa Srbim a i H rvatim a u
M onarhiji, dia n a tje ra Beč na popuštanje. Srbijanska štam pa podupire
m adžarsku i hrvatsko-srpsku protubečku politiku, a m adžarska koali­
ciona štam pa pljeska Srbiji. Naročito uzbuđenje izaziva u Beču srp ­
ska narodna proslava u Novom Sadu, kojoj prisustvuje deset posla­
nika M adžarske koalicije i gosti iz H rvatske, pri čemu dolazi do ova-
cija za m adžarsko-srpsko-hrvatsko p rijateljstv o .55 Uzmemo li još u
obzir priprem e za održanje zajedničke konferencije predstavnika ne-
zavišnjaka i novog kursa, o kojim a smo govorili, postaje jasno, zašto
iz Beča nastoje da se svem u tom e suprotstave veleizdajničkim optu­
žbama, pomoću kojih bi se najnepoćudniji političari mogli u zgodnom
času odstraniti.
F ejervaryjeva vlada p rije ti m adžarskim nezavišnjacim a da će ih
progoniti zbog njihovih tajn ih veza s nem adžarskim narodnostim a,
Srbijom , B ugarskom i R um unjskom .50
Pokušaj srpsko-bugarskog carinskog saveza veom a je značajan
za k rajn je ciljeve politike novog kursa. S tran i diplom ati u Berlinu
uvjereni su, prem a izvještaju srpskog poslanika, da A ustriji ne sm eta
toliko ekonomska, koliko politička strana tog’ sporazum a. Za Beč je
naj n ep rijatn ija točka srpsko-bugarskog saveza ona, po kojoj se p red ­
viđa, da bi se sporazum mogao proširiti i na druge zem lje i tim e
prom ijeniti status quo na Balkanu. U Beču se plaše „sveslavenskog
03 HS V/135. sjed. 30. XI. 1905. Uzvici su pali za v rijem e govora fra n ­
kovca J. Tomca. Po nalogu m adžaronske vlade državni odvjetnik postupa pro­
tiv njih, ali sabor ne odobrava njihovo izručenje HS V/II 139. sjed. 6. X II. 1905.
sjed. 15. I. 1906. I b 1 e r, n. d., 418—9. Inciden t je iskorišten u Friedjungovu
procesu.
°* JloAUTUKa 752/14. II. 1906. O srpsko-bugarskom savezu vidi: B. Ta o-
p o B n h : O ć h o c u u3Me%y C pćuje u A ycTpo~y zapcne y X X . sex y Beozpad
1936 i W. S. V u c i n i c h : Serbia betiveen East and W est The events o f
1903—1908, S tanford, London 1954.
65 Đ o r đ e v i ć , n. d. HHSA MA PA Serbien IX sv. 53 br. 23, Beograd,
28. II. 1906. Pester L loyd 39/13. II. 1906.
50 Pester L loyd 61/9. III. 1906. T. B a t t h y a n y : Fiir Ungarn gegen
H ohenzollern, Z urich, Leipzig, Wien 1930. 48, 50. UlojiUTUKa 771/5. III. 1906.
Popovici ap elira na F ra n ju Josipa da skrši m adžarske veleizdajnike. P o p o -
v i c i , n. d., 427.
 BORBA ZA VLAST — 6 3

carinskog saveza“ ! Engleski novinar Steed v jeru je tim povodom u po­

četak razvoja prem a federaciji balkanskih država .57 Rezolucionaška
štam pa u H rvatskoj i D alm aciji s oduševljenjem pozdravlja ovaj sa­
vez i u staje pro tiv p ritisk a m inistarstva vanjskih poslova na S rbiju
i Bugarsku, da ga razvrgnu, kao što će tokom cijelog carinskog rata
podupirati S rb iju .58 U članku „Radiostne viesti sa B alkana" Šupilo iz­
ražava nadu, da je došlo do prve etape u postepenom ostvarivanju
podunavskog carinskog saveza. Time je politika novog kursa učinila
velik korak naprijed, ističe Šupilo. U redniku splitske Slobode, J.
Sm odlaki, on piše: „Još jednu: udri ovu stv ar od srbsko bugarskog
carinskog saveza. Ti si b istra glava (i ako vulkanične naravi) pak ti
nije izbjegao veliki čin, koji ona predstavlja. Udri kako ono ti um iješ
(p. Šupilo). T reba da se i H rvati čuju.“ I Sloboda je udarala, a s njom
i drugi h rvatski listovi .50
I hrvatski zastupnici u carevinskom vijeću brane Srbiju. Posla­
niku kraljevine S rbije u Beču M. V ujiću dolazi A. Trum bić, da se
porazgovori o p o k retanju akcije jugoslovenskog kluba u carevinskom
vijeću protiv antisrpske vanjske politike. Trum bić dogovara s V uji-
ćem, da će u tom sm islu poraditi i kod Mladočeha, dok će i sam Vujić
nastojati da uspostavi k o n tak t s K. K ram arom .00 Jugoslavenski klub
pod pritiskom vlade i čeških agraraca ne pristaje na tu akciju. D alm a­
tinski poslanik, dvorski savjetnik Vuković, podnosi u im e kluba samo
blijedu interpelaciju, u kojoj osuđuje stroge m jere Beča prem a Srbiji
i ističe, da one ne potječu iz ekonom skih nego iz političkih pobuda.
Češki poslanik Klofač p rotestira protiv carinskog rata u ime češke
industrije i trgovine, koja je pogođena zatvaranjem srpskog tržišta.
Tim e je dovršena cijela a k c ija !01 Stoga M. V ujić jav lja m inistru vanj-

67 DASIP PO 1906 sv. 3, br. 163, 20. T. 1906. Izvještaj M. M iličevića V. A n-

toniću. HHSA MA PA S erbien IX. sv. 55. P rijep is pism a L. M andla od 30. I.
1906., u kojem prik azu je „srpske aspiracije" 1903—1906. T pzoeuncK u zjiacnuK
23/29. I. 1906.
58 S rpska štam pa s radošću bilježi podršku h rv atsk e štam pe. rioAUTUKa
714/7. I. 1906. '
Ba N ovi list 6/6. I. 1906. A rhiv T rum bić M 418 Šupilo Sm odlaki Rijeka,
22. I. 1906. Šupilo T rum biću, R ijeka, 6. III. 1906. Šupilo se n ad a da razlaz
S rb ije i B ugarske nije tra ja n . Sloboda 4 7; II. 1906. N arodni list 7/22. I., 8/25. I.,
9/29. I. 12/8. II. i đ. 1906. C rvena H rvatska 2/11. I., 4/25. I. i d. 1906.
00 T akav ,,veleizdajnički“ kontak t s V ujićem o d ržav aju i predstavnici
njem ačkog kapitala, n a pr. T rgovačke kom ore u Beču D A SIP PO 1906 sv. 3,
pov. 146.
01 OR X X X V II, 371. sjed. 31. I. 1906. I njem ački nezadovoljnici stavili su
u p it na vladu, da se izjasni o svom stavu prem a S rbiji. OR X X X V I, 370. sjed.
30. I. 1906. M inistar trgovine odgovara, da je do p rek id a sa Srbijom došlo iz
ekonom skih a ne iz političkih razloga, je r da srpsko-bugarski savez d ira u
osnovne ekonom ske interese M onarhije. OR X X X V II, 371. sjed. 31. I. 1906.
B iankini proglašava carinski r a t „najnovijim svjetskim " skandalom . OR
X X X V III 385. sjed. 22. II. 1906.
g4 — M IR JA N A GROSS
_____________

skih poslova Antoniću, da Die Z eit, organ krupne njem ačke buržoa­
zije, im ade nažalost pravo, kad „pakosno prim ećava: kako je, dakle,
i slovenskim agrarcim a poskupljivan je m esa preče od slovenske uza-
jam nosti!"02
„Sada prvi p u t nastupa sav Slovenski Jug jednodušno" piše
ljubljanski Slovenski narod povodom saveza ,,i prvi ovaj slučaj pot­
pune jugoslavenske solidarnosti ne sme svršiti porazom nego potpu­
nom pobedom ."03
U toj atm osferi zagrebačko studentsko društvo „M ladost" ne do­
biva dozvolu za prijelaz iz Zem una u Beograd. Velika m asa, koja ih
uzalud čeka na stanici razilazi se uz poklike: „Dole A ustrija! Živela
H rvatska!" M eđutim, beogradski studenti dolaze u Zem un gdje za­
jedno s H rvatim a izazivaju veliku uznem irenost svojim pjesm am a i
telegram im a bugarskim , slovenskim i m adžarskim studentskim d ru ­
štvim a pod lozinkom: N apred Jugoslaveni!64
Veleizdajničke optužbe iz Beča, na te re t političara novog kursa
nakon srpsko-bugarskog sporazum a, prvi je uputio list W iener A ll-
gem eine Zeitung, pozivajući na carinski ra t protiv S rbije radi p re ­
stiža i sigurnosti M onarhije, je r je u Srbiji u posljednje dvije godine
potrošeno 100.000 K za revolucioniranje i nelojalnu propagandu m eđu
Srbim a i H rvatim a u M onarhiji.05 U svojoj opširnoj predstavci m ini­
stru vanjskih poslova novinar L. M andl naročito upozorava na G. K ra-
sojevića, predstavnika Srpske radikalne stranke u H rvatskoj, te
S. Pribićevića i F. Šupila, koji su — navodi M andl — usko povezani sa
srpskom vladom .00 Od svih bečkih novina u veleizdajničkoj se kam ­
panji najviše ističe kršćansko-socijalni organ Reichspost, koji do­
biva inform acije iz zagrebačkih klerikalnih i frankovačkih krugova.
P rito m tre b a istaći, da se Reichspost ne zadovoljava samo tim e, da
prikaže Šupila i drugove kao veleizdajničke suradnike srpske vlade,
nego napose nastoji, da im ocrni m oralni lik, ističući, da njihova poli­
tika nije posljedica u v jeren ja nego isključivo potkupljivanja srpskim
novcem, je r oni tobože nastoje podijeliti hrvatske zem lje m eđu ta li­
janske i m adžarske slobodne zidare i Beograd!07 Čak i klerikalno
H rvatstvo ustaje protiv neosnovanih „senzacionalnih otkrića", koja
se ne m ogu utv rd iti samo pustim obećanjem, da će se dokazi iznijeti
drugom prilikom . List sm atra, da novi kurs treba pobijati ozbiljni­

02 D A SIP PO 1906 sv. 3, pov. 146 i 156.

03 OdjeK 18/20. I. 1906.
04 OdjeK 26/30. I. 1906. HojiUTUKa 737/30. I., 738/31. I. 1906. M ladost je
treb a la p rire d iti u Beogradu koncert u k orist spom enika b iskupu S trossm ayeru.
K ralj P e ta r je dao 200 din. T I o j i u t u k o , 746/3. II. 1906.
03 W iener A llgem eine Z eitung 8347/19. I. 1906.
60 HHSA MA PA S erbien I.'C sv. 55. C itirano pism o L. M andla.
67 Reichspost 26/2. II., 63/18 III., 73/30. III. 1906. (G rossserbische P ro p a­
ganda, G eheim e M achenschaften Die Ufrntriebe in K roatien).
 BORBA ZA VLAST — g t j

jim argum entim a.08 L ist Gross Oesterreich naglašava da S rbija ne

bi m ogla voditi svoju sadašnju politiku, kad ne bi im ala oslona u H r­
vatskoj, gdje ni jedan hrvatski list ne ustaje odlučno protiv Srbije,
a K oalicija je energično brani. U situaciji, u kojoj je R iječka rezo­
lucija naišla na širok odiziv, im a samo jedan izlaz, konstatira Gross
Oesterreich — carski general kao ban ili kom esar!09
H rvatsko-srpsko-m adžarske političke m anifestacije izazivaju po­
voljno tlo za djelatnost konfidenata. Iz Bosne stižu izvještaji o osni­
v anju bosansko-hercegovačkog odbora na čelu s J. Cvijićem, koji će
organizirati ustanak u Bosni, dok će M adžarska koalicija izazvati d r­
žavni udar i proklam irati sam ostalnu M adžarsku. Od uglednijih pred­
stavnika novog kursa spom inju se kao članovi bosansko-hercegovač­
kog kom iteta: Šupilo, Potočnjak, Medaković, S. Pribićević, SmodiLaka
i V. Brlić. Izvještaji čak citiraju Supilove i Potočnjakove antibečke
izjave i tvrde, dia je sam kralj P e ta r naročito oduševljen Supilom ,
čija pisma, upućena Ivanu Ivaniću, šefu srpskog .presbiroa, tobože
redovito čita!70
Ovim se obavijestim a koristi m adžaronski režim da uništi svoje
najopasnije protivnike. Posla se prihvaća podban Cavrak, eksponent
Tomašićev, uz pomoć odrjelnog predstojnika bosanske vlade Hor-
m anna.71 On upućuje okružnicu podređenim organim a, u kojim a ih
obavještava o predstojećem ustanku u Bosni i Hercegovini i nalaže
budnost i nadzor nad tobožnjim članovim a kom iteta u H rvatskoj.72
Č avrak obavještava m adžarskog m inistra-predsjednika najviše o pu ­
tovanjim a F. Potočnjaka, koji tobože vodi neke akcije u korist m ake­
donskog i starosrpskog odbora.73 Službeni su krugovi ubrzo ustano­
vili, da o nekom dizanju ustanka u Bosni nem a ni govora, ali vele-
izdajnička atm osfera odgovara Beču u obračunu sa Srbijom , M adžar­
skom i H rvatsko-srpskom koalicijom .74 Čavrak je još neposredno p rije

os H rvatstvo 67/22. III., 75 31. III. 1906. Stadlerov H rvatski d n e v n ik p re­

nosi članke bez kom entara. 65/21. III. 1906.
00 Gross O esterreich 4/29. I., 6/12. III. 1906.
70 HHSA MA IB 1907 gz. 47/233 — 1907. Rezime k onfidentskih izv ještaja
o Supilu. Rezim e izvještaja M in istarstv a za Bosnu i H ercegovinu od 18. I. 1906.
IB 1907 gz. 94/3. II. 1906. Izvještaj M inistarstv a za Bosnu i H ercegovinu.
71 H orm ann zajedno s Č avrakom dolazi u neugodan položaj k ada K oali­
cija po dolasku na v last izaziva skandal u vezi s tim d enuncijacijam a. ANRBiH
ZVBH 1906/1756, 2624 IB.
72 C avrakovu okružnicu u p o treb ljav a Friedjung, iako ju je P ejačević de­
m antirao. A ktenstticke zu r grosserbischen Bewegung in OsteiTeich—U ngarn,
W ien 9. X II. 1909.
73 HHSA MA IB 1906 (Gz. 34/34/69-1904) 581/4, 599/4, 830/4; Gz. 47/233—
1907 Rezime konfidentskih izv ještaja o Supilu. Povodom C avrakove okružnice
N ardelli izvještava, da su od D alm atinaca, koji se tu d en u n ciraju , zaista opasni
samo S m odlaka i Šupilo. AVA MI pras. 1906/1640.
71 AVA MI pras. 1906/2448.

} V ladavina Hrvatska-srpske koalicije 1906/7

60 — M IRJA N A GROSS

m ajskih izbora uputio novu okružnicu, u kojoj upozorava, da će

naprednjaci izazvati nem ire na 1. m aja.75
Lako je zam isliti, u kakvu strahu žive optuženi političari, a prije
svega Šupilo, koji je optužen, da je prenio 70.000 pušaka i revolvera
iz Italije za M adžarsku koaliciju i Srbe u Bosni i Hercegovini! Oni
svakodnevno očekuju hapšenje. „Ovamo je škakljivo", piše Šupilo
Trum biću, „Ona tajanstvena nota službena o šurovanju koalicije
(m adžarske M. G.) s inozem stvom skopčana je sa denuncijom (ili
izm išljotinom u samom m inistarstvu n u tarn jih poslova) o nekakvoj
odprem i oružja, koje je bajagi m eni povjereno (p. Šupilo). Laž i izm i­
šljotina, ali naređena je proti m eni tajna pazka, što će još biti ne znam.
K oprcam se, kako bolje uzmogu, jer su me iz Pešte o svem u obavie-
stili (t.j. sa stran e nezavišnjaka M. G.) a ja sam učinio neke korake.
N adam se da neće biti zla, je r sam absolutno nevin i mislim, da se
dobro držim, no uzčuješ li što gledaj da od toga učinite kapital i ne­
m ojte pustit, da m e bez ikakve koristi za stvar m akar za kratko vri-
eme proguta m rak .“70 Šupila i ostale optužene, kao i m adžarske neza­
visni ake, spašava od hapšenja samo nenadani dolazak M adžarske
koalicije na vlast.
Mjesec dana nakon pobjede na izborim a naprednjaci otkrivaju
Čavrakovu okružnicu, koja izaziva veliko ogorčenje javnosti. Na
zahtjev Koalicije, ban Pejačević izjavljuje u saboru, da su navodi te
okružnice bili bez osnova.77
Nem a vjerodostojnih podataka, koji bi mogli potvrditi navode
konfidentskih izvještaja o nekoj priprem i ustanka u Bosni. Takav
je pothvat u datoj situaciji m alo vjerojatan. Podaci o navodnim sa­
stancim a, dogovorim a i izjavam a optuženih također se ne m ogu kon­
tro lirati. Sa sigurnošću se može u tv rd iti samo to, da neki predstavnici
novog ku rsa održavaju vezu sa srpskom vladom preko Potočnjaka,
koji se pored Šupila najčešće spom inje u konfidentskim izvještajim a
zbog svojih putovanja u Beograd. Potočnjak je prim io novčani zajam
iz Beograda posredovanjem Jaše Prodanovića i Ljube Stojanovića,
vjerojatno iz srpskog dispozicionog fonda, da bi sanirao svoje lične
m aterijalne nevolje.78

75 Pokret, 132'9. VI. 1906.

76 A rhiv T rum bić M 413 Supilova posjetnica b. d. T rum biću. HS 1907
I I /I 37. sjed. 30. I. P reštam parto kod H o r v a t : Šupilo, 183. Š u p i l o , n. d.,
164—5. B o g d a n Radića: Supilova pism a Ferrerovim a, Buenos A ires
1957. Šupilo—G ini F errero, R ijeka, 19. VI. 1906.
77 P okret 134/12. VI. 1906. HS I, 15. sjed. 27. XI. 1906. SKZ, R 6249, O stav­
ština Tomašić, K huen Tom ašiću, H edervar, 29. XI.
78 Vidi str. 56. U pism u od 17. IV. 1906. Jaši P rodanoviću P o to čn jak za­
h v a lju je na posredovanju za zajam , koji mu je olakšao teške prilik e i moli
za im e zajm odavca. K ako se ovo pism o nalazi u spisim a Stojanovića, D. Đor­
đević sm atra da je zajm odavac dispozicioni fond. A rh iv SAN pov. 12822. Za
po datak zahvaljujem D. Đorđeviću.
II. M AJSKI IZBORI I NJIHOVE POSLJEDICE

1. Madžarska koalicija na vlasti i borba rezolucionaša

i madžarona o n jen u naklonost

U borbi izm eđu k ralja i Nezavisne stranke kuenovci stoje na

strani kralja. U tom pogledu tipična je izjava V. Đurđevića, predsjed­
nika hrvatskog sabora, koji, upitan ujesen 1903. kako će se hrvatski
sabor držati u m adžarskoj krizi, odgovara: „Mi ćemo odlučiti ono što
će Njegovom V eličanstvu biti po volji."1 D akako da m adžaroni nisu
bezuvjetno povezani s m adžarskom Liberalnom strankom . Ako se
kralj nagodi s M adžarskom koalicijom, oni su sprem ni da surađuju i
s njom e kako bi se održali na vlasti. Zato je razum ljiv strah rezolucio­
naša, koji nem aju nik ak av form alni sporazum s M adžarim a, da bi
M adžarska koalicija, pošto može da bira izm eđu N arodne stranke i
rezolucionaša, m ogla da se odluči za N arodnu stranku, koju vodi
N. Tomašić. Ovaj je po K huenovoj želji još u proljeće 1905. istupio
za Beč. Za vrijem e krize nitko nije mogao znati da li će pobijediti
kralj ili M adžari, što i Tomašića dovodi u težak položaj. Šupilo vidi
da postoji m ogućnost da se Tomašić izigra kod M adžara. On još prije
Riječke rezolucije stv ara plan, po kojem postupa sve do konačnog
sloma m adžaronskog režim a. Pišući T rum biću i C ingriji ljeti 1905., on
sm atra dia p rije svega tre b a „porušiti K huen ovce, pa tek onda dalje
raditi. N jim a je došla voda do grla." Stoga Šupilo ističe: ,,U tu svrhu
potrebna je na rieči u Banovini stranka još m agjarofilskija (nego što
je K huenova — M. G.), ali u stvari (p. Šupilo) hrvatska, i da napravi
razsulo iz m agjarona. J a drugoga puta sad ne vidim da se što popravi,
a ovako bi moglo, jer oni su se odviše vezali s K huenom . Od M agjara
nećemo dobit ništa nego zlo, ali ako se stv a r liepo postavi moglo bi
izić dobro. Sva je nesreća da u Banovini nem a lju d i doraslih polo­
žaju."2 Ovim riječim a Šupilo označava osnovnu m isao svoje oportu­
nističke politike prem a M adžarim a sve do željezničarske pragm atike.

1 A u f f e n b e r g, n. đ., 89.
2 A rhiv T rum bić M 418, Šupilo T rum biću, Rijeka, 21. VI. 1905. A rhiv
C ingrija, Šupilo C ingriji, R ijeka, 13. VII. 1905.
gg — M IRJA N A GROSS

Šupilo vrlo cijeni Tom ašićevu inteligenciju i sm atra da on ima

uza sebe sposobnije ljude nego što ih ima opozicija. Zato stalno strepi,
da će Tomašić ipak uspjeti da pridobije M adžarsku koaliciju.3 Poslije
Riječke rezolucije Šupilo izražava Trum biću svoju bojazan, dia odbor
za pregovore s M adžarima, izabran na Rijeci, ne će moći izvršiti svoj
zadatak, je r se ne upušta ,.u neke vragom etne i toliko potrebitne za­
kulisne operacije" protiv ,,n ajprefriganijih“ ljudi kao što su K huen,
Tom ašić i Frank. Oni su sprem ni na sve, misli Šupilo, je r im se sada
radi ,,o biti ili ne b iti“. „To je gjavlija igra, koja se ne riešava kod
zelenog stola.“4 Šupilo se dakako svim svojim žarom baca u tu „đa­
volju ig ru “ i izlazi iz nje kao pobjednik!
Poslije Rezolucije kuenovci nastoje „dia preteku sve i u odlučnom
času pom ognu koaliciji (madžarskoj — M. G.), pa ostanu živi kako
bolje m ogu“, jav lja Šupilo T rum biću. M adžaroni stvarno održavaju
veze s Kossuthom . Đuro Đ urković ga uvjerava da R iječka rezolucija
nije nipošto izraz općeg javnog m išljenja u Banovini i Dalm aciji, kako
to K ossuth misli. U isto v rijem e kuenovci pom ažu i F ejerv ary jev u
vladu prem a izrazitoj kraljevoj želji, osobito zato što znaju da F ejer-
vary jev program za uvođenje općeg prava glasa služi samo dia p re­
straši M adžarsku koaliciju, a da on stvarno i ne m isli na to, da ga
uvede.5 U ovim se spletkam a kod K ossutha Šupilo služi činjenicom ,
da Tomašić im a protivnika u ličnosti Im bre Josipovića, jednog od
najuglednijih članova N arodne stranke. U svojoj etapnoj politici on
sm atra prvim korakom uk lan jan je K huenove klike, a sprem an je,
ako drugačije ne ide, dia se opozicija sporazum i s m anje kom prom i­
tiran im članovim a N arodne stranke. Stoga on sa znanjem K ossutho-
vim, koji dakako ne voli Tomašića, je r se eksponirao za Beč, razgo­
vara s Josipovićem , koji će p red m ajske izbore pridonijeti padu K hue­
nove klike, o držanju N arodne stranke prem a M adžarskoj koaliciji.0
V eliku pažnju izazvao je K ossuthov poziv Narodnoj stranci u si­
ječn ju 1906., da prisustvuje sastanku za organiziranje pripom oći poro­
dicam a rezervista. Tomašić odgovara pozitivno, ali m adžaroni ipak ne
dolaze na sastanak. Pozicije M adžarske koalicije nisu im dovoljno sta l­
n e.7 Sjednici m adžarskog parlam enta 19. II. prisustvuju i neki m adža­
roni, ali se oni po nalogu bana Pejačevića udalju ju prije nego što p ar­

3 A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, R ijeka, 14. X II. 1905.

* A rhiv T rum bić, M 418 Šupilo T rum biću, R ijeka, 14. X. 1905.
5 Isto. SKZ O stavština Tomašić, R 6294b, Đ. Đ urković Tom ašiću, B udim ­
pešta 23. i 31. X. 1905.
0 A i'hiv T rum bić, M 418 Šupilo T rum biću, R ijeka 23. X. 1905. AGZ,
O stavština Josipović, Šupilo Josipoviću, Rijeka, 16. XI. 1905. Josipović k asn ije
tv rdi, da su pregovori K ossutha i rezolucionaša p rek in u ti na njegov savjet.
Croaticae res, Zagreb 1906.
7 H um ana akcija za porodice rezerv ista stv arn o je antibečka d em o n stra­
cija Obzor, 19/21. I. 1906. I b 1 e r, n. d.. 481.
 BORBA ZA VLAST — 6 9

lam ent zaključuje, da se kraljev resk rip t o im enovanju kraljevskog

povjerenika im a v ratiti neraspečaćen.8 Iza ovog postupka uperenog
protiv M adžarske koalicije slijedi izjava s konferencije N arodne
stranke, koju štam pa sm atra ponovnim pokušajem približavanja Ma­
džarskoj koaliciji.9 M adžaroni prem a tom e taktiziraju, čekajući rje ­
šenje krize. U isto v rijem e poboljšavaju se izgledi rezolucionaša, jer
iz M adžarske koalicije istupa njihov protivnik D. B anffy.10 Ipak je
njihov položaj vrlo nestalan, kao što pokazuje poraz „nezavisnog gra­
đanstva" na zagrebačkim gradskim izborim a sredinom m arta, na ko­
jim a, usprkos zajedničkoj akciji naprednjaka i socijalista, pobjeđuju
m adžaroni i frankovci, pom agani od klerikalaca.’1 Ovi izbori pokazuju
da zagrebački poslovni krugovi u tim dianima još ne v je ru ju u pad
m adžaronskog režima.
U isto vrijem e bolje upućeni m adžaronski i protukoalicionaški
m adžarski političari već znaju da će M adžarska koalicija doći na vlast
i nastoje osigurati održanje m adžaronskog režim a i u novim uvjetim a.
Na sjednici m adžarskog m inistarskog savjeta 20. III., kojoj prisu ­
stv u ju ban Pejačević i podfoan Čavrak, zaključeno je nakon dulje de­
bate da se s novim izborim a u H rvatskoj ne čeka do k raja redovne
saborske periode, t.j. do jeseni 1906., nego da se još u tra v n ju izne-
nadia raspusti hrvatski sabor i raspišu novi izbori. Na jednoj drugoj
sjednici m inistar za H rvatsku Kovačević ističe potrebu izbora u H rv at­
skoj, koji bi, po njegovu m išljenju, upravo sada donijeli povoljne
rezultate za N arodnu stra n k u .12 P rem a tome, trebalo je brzo provesti
izbore, koji bi, uz pomoć poznatih m etoda khuenovskog režim a, ne­
sum njivo svršili pobjedom N arodne stranke, i nova m adžarska vlada
našla bi se pred gotovom činjenicom i m orala surađivati s ljudim a
starog režim a, kao i dotadašnje m adžarske vlade. N ije bilo teško po­
stići k raljevu sankciju za postupak koji bi onemogućio uspjeh H rvat-
sko-srpske koalicije na izborim a i zadržao na vlasti stranku ovisnu
od čovjeka bečkog povjerenja K huena-H ed ervaryja.13
5. tra v n ja sklopljen je kom prom is izm eđu k ralja i M adžarske
koalicije, na tem elju kojeg K oalicija dolazi na vlast. na veliko ogor­
čenje suradnika F ran je Ferdinanda, koji taj dan nazivaju „crnim

8 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, S. Popović V asin Tom ašiću, B u­

dim pešta, 16. II. 1906. R 6294c, P ejačevićev telegrafski nalog. I b 1 e r, n. d.,
473-478, 482.
9 I b 1 e r, n. d., 483-4.
10 Pokret, 53/6. III. 1906. Pester L loyd 56'3. III. 1906.
11 P okret, 53/5. III. 1906.Hrvatsko pravo 3101/19. III., 3102/20. III. 1906.
H rvatstvo, 65'20. III. 1906. O bzor 80/23. III. 1906.
12 HHSA KA, U ngarische M inisterrats-P rotok o lle 1906. S jednice od 20.,
27., i 29. III.
13 HHSA KA V ortrage 1906, 929, 941. ANRH HMB, sv. 7, 20/1. 1906. F ra ­
n jo Josip potpisuje 25. III. ,.
70 — M IRJA N A GROSS

petkom ".14 Kako ističe sva hrvatska štam pa, ovim paktom nisu ri­
ješena osnovna prijeporna pitanja, već su samo odgođena. K ralj odu­
staje od svojih zahtjeva u vezi s jačanjem vojske na taj način, što
pristaje, da se oni stave in suspenso, dok se ne provede opće pravo
glasa — a svi znadu da to M adžarska koalicija nikad neće uraditi.
Stoga i S. Tisza može da raspusti svoju L iberalnu stranku, koja je
nepotrebna, je r je siguran da ne će doći dio izborne reform e.15 Koali­
cija s druge stran e p ristaje na održanje ekonomske zajednice s A ustri­
jom i na status quo do drugog sabora, t.j. onoga, koji bi trebao biti
izabran na tem elju općeg prava glasa! D rugim riječim a M adžarska
koalicija stupa na put, koji vodi do napuštanja n jen a dosadašnjeg
cilja — potpunog ekonomskog odcjepljenja od A ustrije, s kojom bi
Ugarsku vezala samo personalna unija.16
M inistar predsjednik postaje liberal A. W ekerle. Njegov je za­
datak da ubrza rasulo m adžarske antidualističke politike. On sam
doduše izjavljuje, dia stoji pred golemom većinom „četrdesetosm aške"
stranke u parlam entu, ali se nada, da će ispuniti svoju m isiju, da ci­
jelu stranku korak po korak dovode do „šezdesetsedm aškog" stajali­
šta.17 M inistar trgovine postaje F. Kossuth. A ntibečka politika Ma­
džarske koalicije sastojat će se odsada samo u tome, da svim mogućim
sredstvim a postigne što bolje pozicije u ekonomskoj nagodbi, koja
predstoji 1907. godine.
Navedenim paktom započinje rušenje jedine realne podloge za
suradnju H rvatsko-srpske i M adžarske koalicije, koja se sastojala u
zajedničkim privrem enim političkim interesim a protiv Beča. I pored
čestitaka i izm jena telegram a Cingrije i Šupila s Kossuthom , i pored
K ossuthove izjave da će se b rin u ti za m aterijalni napredak H rvatske,
u redovim a rezolucionaša vlada neizvjesnost i potištenost. Cini se
da ni u Beogradu ne vjeru ju , da će se M adžarska koalicija odužiti za
m oralnu pomoć, koju su joj dali Srbi i H rv ati.18 U toj situaciji N. N ar­
delli jav lja u Beč, da je R iječka rezolucija propala, je r će se M adžar­
ska koalicija na vlasti baviti svojim u n u tra šn jim p itanjim a i prestat
će da „konspirira" s h rvatskim i dalm atinskim političarim a.19
Usprkos povoljnijoj situaciji u vezi s predstojećim izborima, i
m adžaroni žive u neizvjesnosti. N arodna stranka s radošću pozdravlja
liberala W ekerlea na čelu nove vlade.20 R aspust Tiszine Liberalne

14 Reichspost, 80/7. IV. 1906.

18 E r e n y l , n. d., 136.
10 K r l s t 6 f f y , n. d., 354 i d. I b l e r , n. d., 479. Š u p i l o , n. d., 165.
Pokret, 81/7. IV. N ovi list 98/8. IV. Obzor, 96'8. IV. 1906.
17 HHSA KA, D irectionsakten fasc. 15, br. 21/1906. Izv ještaj m in istra-
predsjednika H ohenlohe caru, B udapest 10. V. 1906.
18 nojiUTUKa 793/27. III. 1906.
16 DAZ DNT, 1906/11, 16.
30 I b l e r , n. d., 486, 489.
 BORBA ZA VTAST — 7 }

stranke, s kojom je K huenova stranka usko povezana, velik je udarac

za m adžarone, ali spretni Tomašić odm ah pokušava da m adžaronski
režim prilagodi novom položaju. U članku ,.Clara p acta“ on priznaje
da se Nagodba nije izvršavala kako treb a i da je naročito trpilo pravo
hrvatskog jezika. Braneći dotadašnju politiku N arodne stranke, To­
m ašić izjavljuje, da će N arodna stranka podupirati svaku m adžarsku
vladu, koja će resp ek tirati H rvatsko-ugarsku nagodbu.21 Već se iz ovih
činjenica može razabrati kako je teška borba koju Šupilo vodi u Pešti,
da m akne K huenove ljude. Nekoliko lana nakon dolaska M adžarske
koalicije na vlast, Šupilo boravi u Budim pešti, gdje mu prvaci Ne­
zavisne stranke p rire đ u ju prave ovacije.22 Tom se prilikom Šupilo
uvjerio, da prilike nisu nim alo ružičaste. U pism u Čingriji Trum bić
javlja inform acije, koje je prim io od Šupila. ,,Cetrdesetosm aška“
grupa m inistara (Kossuth, Apponyi i Polonyi [Polonji]), koji žele spo­
razum s H rvatim a, u novom je m inistarstvu u m anjini prem a „šezde-
setosedm aškim " m inistrim a, koji su — na čelu s J. A nđrassyjem [An-
draši] — ili protivnici novog kursa ili se drže rezervirano. Dok bi
K ossuth i drugovi h tje li ustavnu vladu u H rvatskoj elim iniranjem
Tom ašićeve klike, protivna grupa to ne želi. Po Supilovu i T rum bi-
ćevu m išljenju v alja računati s nekim elem entim a današnje vlada-
juće stranke, koji nisu vezani za Tom ašićevu kliku, jer H rvatsko-
srpska koalicija ne može pobijediti na izborim a sve svoje protivnike:
m adžarone, frankovce, klerikalce i radićevce. Zato treba stvoriti m a­
džaronske disidente i poraditi na ostvarenju nove stranačke konste­
lacije.23 U tom sm islu Šupilo u N ovom listu ističe pošteno stečeni ka­
pital novog kursa i predlaže, da bolji elem enti, drugim riječim a pro­
tivnici Tomašićevi, istupe iz N arodne stranke i priključe se*Koaliciji.
N aprednjaci se p rotive takvoj kom binaciji, ali ne u staju protiv Š u­
pila. P rotivnici novog kursa tum ače ovu izjavu kao znak slabosti.21
M išljenje je osnovano, je r se čini kao da se m adžaronski režim učvr­
šćuje. . ................
Na prijedlog N arodne stranke im enovan je novi m inistar za
H rvatsku Geza Josipović, sim Im bre Josipovića, koji je sam odbio, da
prim i taj položaj, a došao je u sukob s Tom ašićem i njegovim p rista­
šam a.25 Im enovanje G. Josipovića znači, istina, izvjesno oslabljenje

31 I b l e r , n. d., 480, 487. O lzo r 105/18. IV. 1906.

33 N ovi list, 101/11. IV., 105/15. IV. 1906.
88 A rhiv Č ingrija, T rum bić Čingriji, Na P an o n iji, 17. IV. 1906.
fl‘ N ovi list, 105/15. IV. 1906. K huen dobiva k o nfiđentske izvještaje iz Z a­
greba. Izvještaj od 20. IV. javlja, da ..pokretaši" ne odob rav aju Supilov- stav
prem a m adžaronim a, dok ga socijalisti prihvaćaju. SKZ R 6297 O stavština To­
mašić. ... ...................
48 Josipović u to v rijem e održava vezu sa S. M azzurom . V jerojatno
Obzorove obavijesti o toj aferi potječu od sam og Josipovića. AGZ, O stav­
ština Josipović, M azzura Josipoviću, 19. IV. 1906. Obzor, ioe'19. IV. 1906. Pester
Lloyd 94/15. IV. A. 94/23. IV. 1906. I b l e r , n. d., sv. 489-491.
72 — M IRJA N A GROSS

Tom ašićeve klike, ali i osiguranje m adžaronskog režima, pa Tomašić

im a p riliku da se stanovitim popuštanjem održi na vlasti, pogotovu
što T. Pejačević i nadialje ostaje banom .26 M eđu kandidatim a za bana
spom inju se M. K ulm er, kojeg priželjk u ju rezolucionaši, a i P. Rauch,
lični p rotivnik K huenov.27 U H rvatskoj nem a ličnosti, koja bi bila
pogodna za bana, piše Trum bić Čingriji. S tanje je tako žalosno, dia
on i Šupilo sm atraju, dia će biti sreća ako banom postane pošteni i
sobodoum ni M adžar! P ritom svakako m isle na T. B atth y an y ija [Ba-
ćanjija].28
U ovim teškim časovima Šupilo se nalazi u Pešti. Pošto nem a
ničije ovlasti za djelovanje, niti form alno koga zastupa, P. Čingrija,
kao predsjednik H rvatske stranke, telegram om „akreditira" Šupila
kod K ossutha ističući, da je Šupilo ličnost njegova povjerenja. Su­
pilu je uvijek važnije da pred m adžarske političare izlazi kao povje­
renik D alm atinaca, dio kojih u Pešti, čini se, više drže nego do poli­
tičara iz Banovine.29 U pešti Šupilo izrađuje m em orandum za Kos­
sutha. On pregovara, izm eđu ostalog čak i s J. A ndrassyjem , n ajv e­
ćim protivnikom novog kursa m eđu m inistrim a, osim samog W eker-
lea. Šupilo nastoji prije svega da se ne raspusti hrvatski sabor, je r se
rezolucionaši boje izbora pod pritiskom m adžaronskog režim a.30 Borba
rezolucionaša i Tomašićeve grupe za sim patije M adžarske koalicije
postiže kulm inaciju, kad je 21. IV. nenadano raspušten hrvatski sa­
bor, a izbori raspisani za 3 .-5 . m aja!31
Po nalogu W ekerleovu Tom ašić prilazi reviziji reakcionarnog
program a N arodne stranke.32 U svom govoru na sastanku N arodne

26 A rhiv T rum bić M 417 T rum bićeve bilješke. Na sastanku s p red sta v ­
nicim a novog k ursa 24. IV. W ekerle izjavljuje, da je m adžarska v lad a p o sta­
v ila G. Josipovića uz ove uvjete: da kod N arodne stran k e postigne p ro širen je
p ro g ram a u dem okratskom pravcu, da Z agreb ne bude p redgrađe Beča, da se
održe slobodni izbori bez ,,atrociteta“ i da zakoni budu u suglasnosti s m a­
džarskim zakonim a!
27 Budući ban Rauch, koji će d v ije godine k asn ije n asto ja ti da uništi
K oaliciju, želi da se zajedno s grupom plem ića približi rezolucionašim a. On
u saboru p o zdravlja R iječku rezoluciju. U proljeće 1906. traži k o n ta k t sa Su-
pilom u n am jeri da za svoje svrhe koristi političku situaciju, koju je stvorio
novi kurs. M eđutim Šupilo i drugi rezolucionaši nisu im ali p o v jeren je u njega.
HS V/I 129. sjed., 23. XI. 1905. A rhiv T rum bić, Šupilo Trum biću, R ijeka, 1. III.
1906. A rh iv Č ingrija, Šupilo T rum biću, R ijeka, 2. II. 1908. Croaticae res. Izjav a
P. Raucha.
28 A rhiv Č ingrija, T rum bić Č ingriji, Na P anoniji, 17. IV. 1906.
29 Isto. T elegram Č ingrije K ossuthu, 19. IV. 1906. A rhiv T rum bić M 418
Šupilo T rum biću, R ijeka 14. X. 1905.
80 A rhiv Č ingrija, T rum bić Č ingriji, Na P anoniji, 17. IV. 1906. T elegram
Š u p ila Č ingriji od 17. IV. 1906., u kojem Šupilo povodom razgovora s A n đ ras-
syjem ja v lja , da čini sve, da se ukine „kasarna", koju Beč želi da uzdrži.
81 V idi str. 69.
89 V idi bilj. 26. - -
 BORBA ZA VLAST — 7 3

stranke nakon raspuštan ja sabora on form ulira novi program — je­

dini, koji tada može računati s popularnošću — prem a kojem će se
N arodna stran ka zalagati, da hrvatski jezik bude isključivi službeni
jezik, riješit će pitanje nam ještenja dom aćih sinova kod zajedničkih
uredia, poradit će na tome, da duržava pomogne indu striju i trgovinu.
Osim toga, N arodna će se stran k a založiti za opće pravo glasa, slobodu
štam pe i ekonomski napredak seljaka!33 N arodna stranka prem a tome,
prihvaća sve one zahtjeve, protiv kojih se dosada najenergičnije bo­
rila, a koji s l i svi sadržani u program u H rvatsko-srpske koalicije.
Ovaj m anevar dobiva svoje posebno značenje izjavom bana Pejače-
vića, dia nova m adžarska vlada sm atra, da jedino N arodna stranka
može i unaprijed uzdržati dobre odnose između hrvatskog i m adžar­
skog narodia!34
Nenadiani raspust sabora i Pejačevićeva izjava izazivaju paniku
m eđu rezolucionašim a. Cini se, da je m adžarska vlada prešla potpuno
na stran u m adžarona. Očito je, dia će Pejačevićeva vlada onem ogućiti
m a i n ajm anji uspjeh rezolucionaša na izborima. Već odavno sva je
opozicija na čistu s tim e, da može p rodrijeti samo na slobodnim izbo­
rim a bez uobičajenih khuenovskih izbornih nasilja. U tom sm islu
P. C ingrija apelira na K ossutha, koji odgovara, da je kao član vlade
vezan u svojim postupcim a i zahtijeva, da se rezolucionaši ubuduće
dogovaraju s T. B atthyanyjem . D rugim riječim a K ossuth nagovje­
štava, da ne može ništa u rad iti za spas novog kursa.35
Šupilo nije čovjek, koji bi prihvatio poraz bez posljednjeg očaj­
ničkog napora u B udim pešti i u Zagrebu, gdje se predstavnici rezolu-
cionaških stranaka već sprem aju, da bace oružje. Štaviše, jav lja se
m išljenje, da na izborim a treb a apstinirati. Šupilo i M edaković mole
h itnu pomoć od dalm atinskih političara. V. Milić, A. Trum bić, P. Cin-
grija i A. Pugliesi odm ah dolaze u Zagreb. K asnije C ingrija piše
Trum biću, da do slom a Tom ašićeva ne bi nikada došlo, da D alm atinci
nisu došli u Zagreb, „jer zabuna u kojoj smo našli onu čeljad ono ju tro
kad smo prispjeli, u v jerav a m e dia bi se bili izgubili i ne učinili ni­
kakvog koraka. Oni nem aju s Peštom nikakve sveze, a to je velika
m ana.“36
Pošto su D alm atinci i Šupilo ohrabrili Zagrepčane, zaključeno je,
da Trum bić, Milić i M edaković odu u P eštu i da posljednjim naporom

83 I b l e r , n. d., 503 i d. Obzor, 111/24. IV. 1906.

84 I b 1 e r , n. d., 507—8.
88 A rhiv C ingrija, C ingrija K ossuthu (koncept), D ubrovnik, 13. IV. 1906.
K ossuth C ingriji, B udapest, 21. IV. 1906. A rhiv T rum bić, M 418, C ingrija
T rum biću, D ubrovnik, 19. IV. 1906. N ekim pism im a i telegram im a, koji se n a ­
laze u arh iv u C ingrija koristila se M. P a u 1 o v a, n. d.
80 A rhiv T rum bić sv. 13, C ingrija T rum biću, D ubrovnik, 2. V. 1906. A rhiv
C ingrija sadržava b ro jn e telegram e koji su tom prilikom izm ijenjeni. SKZ
R 6297. O stavština Tomašić. K onfidentski izvještaji od 22. i 24. IV. 1906.
74 — M IRJANA GROSS

pokušaju izboriti slobodne izbore.37 24. IV. navedeni se političari sa­

staju s m inistrim a i T. B atthy£nyjem . Oni traže objašnjenje o nena­
dano raspisanim izborima. M inistri odgovaraju da je odiluka o tome
pala još u kabinetu Fejerv& ryjeve vlade, što je točno.38 W ekerle iz­
javljuje, da se rasp u st sabora nije mogao opozvati, pošto je kralj
sankcionirao odluku. Sada treb a računati s tim e, da je N arodna
stranka u većini, kaže m in istar predsjednik, a nakon novih izbora, na
tem elju izborne reform e (koju W ekerle dakako ne nam jerava dopu­
stiti, jer je povezuje s m adžarskom izbornom reform om ) može se
stvoriti druga konstelacija. D rugim riječim a — m adžaronski režim
ostaje! T. B atthyany podupire rezolucionaše ističući, da se javno
m išljenje u M adžarskoj okreće u njihovu korist i želi iskren sporazum
s H rvatim a. On sm atra, da N arodna stran k a u slobodnim izborima
ne bi postigla ni tri m andata! M inistri nadalje tvrde, dia nisu ovlastili
Pejačevića i Tom ašića n a izjave, prem a kojim a i koaliciona vlada
želi, da N arodna stranka ostane na vlasti. Teško je vjerovati, da su
te izjave pale bez W ekerleova znanja! Trum bić vrlo energično za­
htijeva, da m adžarska vlada objavi javnosti, da ne stoji iza Narodne
stranke i da dopusti slobodne izbore. W ekerlea, koji kao eksponent
bečkog dvora, ne želi likvidaciju Tomašiće?vu, bilo je vrlo teško na­
govoriti na tak av postupak. Pod pritiskom nezavišnjaka konačno pri­
staje pod uvjetom , da to odobri i kralj. Franjo Josip zaista daje svoj
pristanak, je r ni on ni W ekerle, a ni sami rezolucionaši i ne slute,
kakvu će pobjedu opozicije donijeti izbori. Nakon dugogodišnje krize
F ranjo Josip želi sm irivanje duhova, pa ga W ekerle lako može uvje­
riti da ne bi bilo zgodno izazvati u datoj situaciji negodovanje neza­
višnjaka i njihovih hrvatsko-srpskih saveznika radi nekoliko m an­
data više, što će ih postići opozicija. U form i interw ieva u Pester
Lloydu W ekerle zatim izjavljuje, da u H rvatskoj ni jednoj stranci
ne pripada monopol za održavanje dobrih odnosa izm eđu H rvatske i
M adžarske.39 M inistar trgovine K ossuth odm ah izdaje okružnicu, da
činovnici zajedničkih ureda m ogu slobodno glasati, bez ikakvih poslje­
dica za svoju egzistenciju.40
Stojeći pred propašću, m adžaroni, a i drugi protivnici Riječke
rezolucije, podižu veliku galam u, da se m adžarska vlada svojom in­
tervencijom m iješa u hrvatske autonom ne poslove. Stvarno, nijedna

87 Č ingrija obavještava K ossutha telegram om , da oni dolaze zbog zatv a­

ra n ja sabora. A rhiv Č ingrija, Zagreb, 23. IV. 1906.
88 Vidi str. 69.
80 P a u l o v a , n. d. T r u m b i ć , n. d., 100. V. M. (V. M i l i ć ) , n. d. Š u ­
p i l o , n. d., 68—9. A rhiv T rum bić M 417. T rum blćeve b ilješk e sa sastan k a
24. IV. 1906. F. P o t o č n j a k , n. d.
40 O kružnica 3856/27. IV. 1906. ANRH, Z birka Surm in, sv. 2. I b 1 e r, n. d.,
517—518. Č ingrija se čak čudi, da je sve tako brzo išlo. A rh iv T ru m b ić sv. 13,
Č ingrija T rum biću, D ubrovnik 2. V. 1906.
 BORBA ZA VLAST — 7 5

m adžarska vlada n ije nikad' poštivala hrv atsk u autonom iju, koju Šu­
pilo naziva „konvencionalnom laži“, pa u času, kad se radi o opstanku
novog kursa, njem u i ostalim političarim a ne preostaje drugo, nego
da ovu činjenicu barem jednom iskoriste na dobro H rvatske.41
Nakon pregovora u B udim pešti H rvatsko-srpska koalicija izdaje
izborni proglas i poruku delegata riječke konferencije, u kojem se
izbornici pozivaju, da odstrane N arodnu stran k u s političke pozor­
nice. U poruci se ističe da M adžarska koalicija želi, dia se pregovori
na tem elju R iječke rezolucije nastave, kako bi se postigao trajn i spo­
razum izm eđu H rvatske i Ugarske.42
Nakon ove pobjede rezolucionaša, koja se uglavnom može pripi-
sati energičnom držanju Trum bićevom u Budim pešti, slom N arodne
stranke i Tom ašić-K huenove „neslužbene vlade“ postao je neminovan.
Tom ašićeva protuakcija u Budim pešti doživljava neuspjeh, i on na
oduševljenje K oalicije i cijele javnosti povlači svoju kandidaturu u
II. zagrebačkom izbornom kotaru, u kojem pobjeđuje M. K ulm er, kan­
didat „nezavisnog građ an stv a“.42a
Koliko sam W ekerle žali što je m orao p ristati na Tom ašićev pad,
vidi se iz Pester Lloyda, lista, koji zastupa njegova shvaćanja. Odstup
Tom ašićev djelo je patriotskog sam opožrtvovanja, piše Pester Lloyd
i naročito ističe, dia N arodna stranka tim e nije uništena i da će dalje
čvrstom rukom rav n ati sudbinom H rvatske!43 Z načajna je i Tom aši­
ćeva izjava nakon izbora, u kojoj kaže, dia ga rezolucionaška štam pa
i dio m adžarske označiše zaprekom za hrvatsko-m ađžarski sporazum .
Zato se ,,zasada“ povlači iz aktivne politike.44 K huen se isprva ra ­
dovao Tomašićevoj kandidaturi, ali sada odobrava i njegov odstup. W e-
kerle, koji je prem a izjavi bana Pejačevića obećao održanje m ađža-
ronskog režim a, prekršio je svoju riječ, žali se K huen Tom ašiću i
sm atra, da je W ekerle nemoćan, jer politikom rav n aju drugi članovi
m adžarske vlade, t.j. nezavišnjaci. K huen se više ne može poyzdati u
Narodnu stranku, je r će je vjerojatno voditi Im bro Josipović po ko­
m andi rezolucionaša, a Pejačević želi, da pod svaku cijenu ostane
ban, pa će se i on složiti s Koalicijom. Jed in a slaba utjeha, koja ostaje
bivšem banu jest činjenica, da u cijeloj zem lji nem a ni sjene „austri-
jan štin e“ i da sve gleda u Budim peštu!45

41 Š u p i l o , n. d., 108.
43 P okret 96/26. IV. 1906. I b l e r , n. d., 509 1 d.
4Sa O bzor 118/1. V. 1906. I b l e r , n. d., 518, 520.
48 Pester L loyd A. 101/2. 1906. Iz korespondencije S. Singera, u red n ik a
lista, i Tom ašića 1905—7 se vidi, da list prim a glavne in fo rm acije iz H rvatske
od Tom ašića, koji i sam piše m noge članke. SKZ R 6294b O stavština Tomašić.
44 Res. croaticae.
48 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, K huen Tom ašiću, H ćd erv šr, 29. IV.,
6. V. 1906.
70 — M IRJA N A GROSS

Na k ra ju je potrebno ocijeniti razloge, koji su naveli M adžarsku

koaliciju, da nakon dugog kolebanja ipak dopusti slobodne izbore u
H rvatskoj. — Ne samo M adžarska koalicija, nego ni sam a Nezavisna
stranka nije jedinstvena u svojim težnjam a. Postoji ljevica, koju pred­
stav ljaju T. B atthyany, G. Justh, L. Hollo [Holo], M. Lovassy [Lo­
vaši], koji se ne mogu tako lako odlučiti na potpuno napuštanje anti-
bečke politike. Oni su protivnici ,,D ranga“, i Trojnog saveza. U De­
legacijam a 1906. B atthyany istupa protiv Trojnog saveza. Iz ovog
stava proizlazi i njegovo u v jeren je o potrebi suradnje s Jugoslave­
nim a M onarhije i sa Srbijom . B atthyany još od Riječke rezolucije
odlučno istupa za podršku politici novog kursa i poznat je u Ma­
džarskoj kao glavna ličnost, preko koje se održava veza s H rvatsko-
srpskom koalicijom. N ije slučaj što je postojala kom binacija da B at-
th y an y postane ban, a nije slučajno ni to da je bio optužen zbog vele­
izdaje.40 B atthyany pođiupire novi kurs u njegovim najtežim tre n u ­
cim a p rije m ajskih izbora. U jedinom izbornom govoru izjavljuje, da
dosadašnji režim u H rvatskoj nije bio po želji m adžarskog naroda
nego Beča. Zbog toga se zalaže za opće pravo glasa i uvođenje dem o­
kratskih sloboda u H rvatskoj, kao i za priključenje Dalm acije ze­
m ljam a kru n e Sv. S tjepana.47 U drugom govoru on p ro testira protiv
Pejačevićeve izjave i svih drugih pokušaja, da se N arodna stranka
prikaže kao jedina prijateljica M adžara. U tom sm islu pišu i listovi
K oalicije pošto je pala odluka o slobodnim izborim a.48
Sam se Kossuth, kako smo vidjeli, koleba u svom stavu prem a
rezolucionašim a. M eđutim , politička situacija, u kojoj se nalazi m a­
džarska vlada, pogodna je za pobjedu shvaćanja ljevice Nezavisne
stranke, A ustro-ugarska financijska nagodba stoji p re d vratim a, i
m adžarska vlada upotrebljava novi kurs kao strašilo protiv Beča,
kako bi postigla što povoljnije uvjete. M adžarska vlada to može u ra ­
diti, je r ne predviđa veću pobjedu H rvatsko-srpske koalicije na iz­
borim a i je r sm atra, da će predstavnike rezolucionaša moći da prido­
bije za sebe unosnim položajim a u upravi i privredi, kao što je to
bilo i s m adžaronim a. Ona, prem a tom e misli samo na izm jenu lica,
ali ne i k a rak tera režim a. Ovaj račun m adžarske vlade nije točan.
Predstavnici domaćeg k ap itala ne m ogu više p ristati na to, da se dadiu
zatvoriti u uski okvir m adžaronskog režim a, koji onem ogućava sna­
žniji porast ekonomske snage domaće buržoazije. Stoga će se m adžar­
ska vlada ubrzo naći pred sasvim novim i neočekivanim problem im a
u H rvatskoj.

48 B a t t h y d n y , n. đ., 11—12, 19, 50—54.

47 O bzor 108/21. IV. 1906. Pokret, 92/21. IV. 1906.
48 O bzor 114/27. IV., 113/26. IV. 1906.
 BORBA ZA VLAST - ^ 7 7

2. Izbori i konačni slom madžaronskog režim a

Predizborna se borba vodi velikom žestinom. Iako je odlukom

m adžarske vlade o slobodnim izborim a m adžaronskoj vladi izbijeno
iz ru k u njeno glavno oružje, oblasti još uvijek im aju m ogućnost p ri­
tiska, p rije svega na činovnike.49 I u ovim se izborim a m adžaroni
služe potkupljivanjem izbornika, ali je r to više ne mogu izvoditi u ši­
rokom okviru kao na dotadašnjim izborima, mnogi m adžaroni, na
čelu sa sam im Khuenom , odustaju od k andidature.50 U predizbornoj
borbi surađuju m adžaroni i frankovci. K lerikalci agitiraju protiv na­
prednjaka i Radićeve Seljačke stranke. U tom sm islu i nadbiskup Po-
silović pism eno upućuje svećenstvo. K lerikalno H rvatstvo poziva
katolike da glasaju za frankovce, koji im aju isti program kao i kle­
rikalci, a p rijateljski se odnose prem a svećenstvu. K lerikalci dopu­
štaju m ogućnost glasanja za koalicionašku H rvatsku stranku prava,
koja, ističu oni, u cijelosti ne prihvaća K oalicijin program . K lerikalci
se još uvijek nadaju dia će odvući pravaše iz Koalicije. H rvatstvo po­
ziva katolike da ne glasaju za m adžarone, u čemu ono slijedi liniju
bečkih velikoaustrijskih krugova, protivnika m adžarona. U izbornoj
se borbi žestoko sukobljavaju frankovci i radićevci.51
Za vrijem e predizborne borbe u H rvatskoj javnost u S rbiji za­
okupljena je žestokim sukobim a izm eđu sam ostalaca i radikala. Sa-
m ostalska vlada pada i, nekoliko dana prije izbora u H rvatskoj, for­
m ira se novo, radikalsko m inistarstvo na čelu s N. Pašićem. P a ipak
značenje izbora u H rvatskoj za jugoslavensko p itan je ne ostaje neza­
paženo ni u Beogradu, iako se i tam o vjeruje, da K oalicija ne može
osvojiti većinu. Politika piše, da rezolucionaši nastoje samo da progu­
raju u sabor najodlučnije ljude, koji će govoriti za bratstvo i slobodu
ne samo u korist H rvatske, nego i za one, koji žive izvan njenih gra­
nica. Politika se lju ti na one Srbe koji pom ažu N arodnu stranku, ci­
tirajući N ovi Srbobran, koji se nada boljim danim a za „otadžbinu
H rvatsku". Izbori su važni naročito za Srbiju, piše Politika, je r je
H rvatska živi dio slavenskog Juga sapet u „okviru". K huenov je za­
datak bio da raspirivanjem srpsko-hivatske m ržnje spriječi, da
H rvatska stane uz bok Srbiji, Bugarskoj i Crnoj Gori. Zato Politika
pozdravlja „veliku borbu" u H rvatskoj te ističe: „Hoćemo svet naš da

‘u AGZ G P 18617/1906. ANRH PZV 1906/1 3812, 1906/3 1938. Obzor 119/2.
V., 120/3. V. 1906.
60 Iz ostavštine Tom ašić se lijepo vidi kako m adžaroni b a ra ta ju s većim
svotam a u izborne svrhe. SKZ, R 6294b O stavština Tomašić, K huen—Tomašiću,
H edervar, 29. IV, S. Popović Tomašiću, T ovarnik 26, 27, 31. IV. S K ovačević
Tom ašiću, Fium e, 16. IV. 1906.
81 H rvatstvo 93/23. IV., 94/24. IV., 96/26. IV. 1906. Pokret, 97/27. IV. 1906.
H rvatske novine, 19/10. V. 1906. AGZ, O stavština Radić, VII/581. Socijalisti iz­
laze iz K oalicije uoči izbora. Slobodna riječ, 8/24. IV. 1906.
78 ~ M IRJA N A GROSS

upozorim o da digne ovih dana barem glavu i pogleda p u t Zagreba.

G rešiti se može i greši se, ali tako daleko ne sm ijem o ići, da ni u
najvažnijim časovima našeg narodnog života nemožemo da pogledam o
preko plota naših dom aćih kućevnih, sitnih i ličnih stra sti."52
„Ah! Oni lijepi, oni nezaboravni svibanjski dani!“, sjeća se Šu­
pilo izbora od 3. do 5. m aja 1906., na kojim a H rvatsko-srpska koali­
cija dobiva neočekivan broj m andata — 32, uračunavši i poslanike
izvan stranaka, koji je podupiru. N arodna stranka dobiva 37 m an­
data, a frankovačka 19. Pošto se neki m adžaroni odriču m andata,
održavaju se naknadni izbori krajem lipnja, u kojim a K oalicija dobiva
još 5, a frankovci još 2 m andata.53 „Dies irae, dan otplate je svanuo!...
Sve je drhtalo od veselja što su M agjaroni poraženi", zapisuje
M. G rlović u svoj dnvnik.54 U Zagrebu i cijeloj H rvatskoj vlada ne­
opisivo oduševljenje. V eselje s „m ajkom H rvatskom " dijeli i D al­
m acija. Naročito u S plitu dolazi do velikih m anifestacija. Svi se n a ­
daju u povoljnije m ogućnosti za sjedinjenje H rvatske i D alm acije.55
Općem veselju ne mogu se oteti ni oni, koji dotada nisu p ristajali uz
novi kurs, pa čak ni njegovi izraziti protivnici.50 Josip F rank još p o t­
kraj izbora m ijenja svoj stav. U užem izboru u I. zagrebačkom kotaru
izm eđu m adžarona Pliverića i naprednjaka Surm ina F rank prepušta
svoje glasove Šurm inu, da bi nakon toga pristao na privrem eni spo­
razum s Koalicijom .57 I Radićeve H rvatske novine pozdravljaju poraz
m adžarona i ističu, da je nova većina doduše protivnica „seljačke
politike", ali se ipak obavezala, da će se boriti za dem okratizaciju
političkog života, a prije svega za opće pravo glasa.58
Dok štam pa Nezavisne stranke pozdravlja pobjedu rezolucionaša,
m jerodavni faktori Pešte i Beča o staju neugodno iznenađeni rezu lta­
tim a izbora.59 Bolje bi bilo, da N arodna stranka nije pala tako naglo,
piše P ester Lloyd, i da je zam jena ličnosti tekla polaganije, je r poraz
N arodne stranke ne znači toliko izm jenu sistem a koliko ličnosti.60
Očito je da je realizacija W ekerleove nam jere, da dopusti samo izm jenu
osoba, došla u opasnost punim slom om Narodne stranke. V. Jagić
piše D. Šurm inu, da se kralj veom a uplašio rezultata izbora, je r su

62 noJlUTUKa, 808/13. IV., 812/18. IV., 815/20. IV., 816/21. IV., 817/22. IV.
63 Š u p i l o , n. d., 171. I b l e r , n. d., 522. Pokret, 133/11. VI. 1906. Obzor,
171/29. VI. 1906.
64 SKZ R 4612 G rlović: D nevnik, 11/1906, 3. V. i 9. V.
65 Narodni list, 36/5. V. 1906. C rvena H rvatska, 19/10. V. 1906. DAZ DNT,
1906/16. AVA MI, pras. 1906/4205.
6U SKZ, R 5896, O stavština Š urm in, V. Jagić—Đ. Šurm inu, Beč, 6. V.,
22. V. 1906. M. G rlović također n ije p rija te lj novog kursa, ali se silno rad u je
rez u ltatim a izbora.
67 Obzor, 121/4. V. 1906. B udapest 127/10. V. 1906.
68 H rvatske novine, 20/17. V. 1906.
BB Obzor, 123/6. V. 1906.
00 Isto.
 BORBA ZA VLAST — 7 9

tobože pobijedili sam i buntovnici!01 R azum ljivo je, što F ran jo Josip
i W ekerle nastoje nakon izbora, da se N arodna stran k a i Koalicija
fuzioniraju, kako bi se pored) svega održao madižaronski režim. Ni
predstavnici Nezavisne stranke ne misle drugačije. F. K ossuth izjav­
lju je izaslanicim a H rvatsko-srpske koalicije, da je politika N arodne
stranke bila pozitivna, sve dok nije pod Tom ašićevim vodstvom skre­
nula na bečki put! Sada, kadia je Tomašić m aknut, potrebno je, da
H rvatsko-srpska koalicija, surađuje s m adžaronim a! K ossuth priznaje,
d>a je H rvatsko-srpska koalicija došla u sabor u neočekivano velikom
broju. On je računao da će ih b iti najviše 15! K ossuth kao i W ekerle
želi, da se održi m adžaronska većina.02
Dok poraz N arodne stranke zadaje glavobolju F ra n ji Josipu i ve­
ćem dijelu austrijske štam pe, dotle velikoaustrijski krugovi reagiraju
drugačije. Kao ogorčeni protivnici M adžara oni pozdravljaju pad m a-
džaronskog režim a u H rvatskoj. Uz kratkovidnu bečku politiku u
H rvatskoj, politiku, koja n ije znala da privuče H rvate na stran u Beča,
m adžaronski je režim prem a shvaćanju velikoaustrijskih krugova
osnovni razlog, što je došlo do ,,zablude“ Riječke rezolucije. Oni su
nezadovljni, što H rvatsko-srpska koalicija im a većinu, ali se nadaju,
da će ona napustiti politiku novog kursa, jer je pom ažu ljudi, koji su
povezani s Bečom. Gross Oesterreich nabraja Nikolića, K ulm era i
Tomičića i veseli se, što K oalicija nakon izbora sklapa sporazum
s frankovcim a, a uporno odbija fuziju s m adžaronim a.03 V elikoau­
strijsk i krugovi ne čekaju pasivno na razvoj događaja u H rvatskoj.
U pravo rezultati izbora potiču ih na aktivnost, koja će ubrzo donijeti
plodiova.04 Ćini se, da su u A ustriji jedino socijalisti pozdravili po­
b jedu Koalicije u očekivanju, dia će ona donijeti dem okratske reform e
i učiniti kraj vladavini sam ovolje u H rvatskoj.05
Osnovno raspoloženje u Beču i Pešti dobro opisuje novinar S. Sin-
ger u svom kom entaru izjava političara poslije izbora u H rvatskoj.
Spom injući scenu iz Schillerove dram e, u kojoj jedian oficir pita
W allensteina, dsa li zapovijeda, da H rvati jaše — scena se često spo­
m inje u Beču, gdje još uvijek ne napuštaju uv jeren je da su H rvati
carski janjičari — Singer piše, da H rvati sada jaše u nepoznatom
pravcu, drugim riječim a: nitko ne zna, što se zapravo događa u H rv at­
skoj! Jasno je samo, dia H rv ati više ne jaše za cara, ali, čini se, ni za
M adžare, jer, kako napom inje Singer, m adžarofilska Riječka rezolu­
cija „krije u sebi i zam ke za ugarsku državu.“ Cini se, da je Beču
i P ešti najteže da shvate, da su H rvati ovaj p u t pokušali da jaše za

01 SKZ R 5896 O stavština Š urm in, Beč, 6. V. 1906.

82 P o t o č n j a k , n. d., 96.
88 Reichspost, 108/12. V. Gross O esterreich, 19/14. V. 1906.
84 Vidi str. 94 i d.
88 A rb eiter Z eitung, 123/5. V. 1906.
gO — M IRJA N A GROSS

sebe! Na svaki način, ističe Singer, kriza u H rvatskoj veoma je va­

žna za austro-ugarske odnose. Sjedinjenje H rvatske i Dalm acije sm a­
tralo se dotadia utopijom nekih sm ušenjaka! Sadia se jasno vidi, na­
stavlja Singer, da je ovo pitan je središte pokreta, koji je već na svom
prvom koraku izazvao p rev rat p arlam entarnih prilika u H rvatskoj.60
N ije slučaj, da će uskoro iza ovih izbora i Beč i P ešta početi da se
koriste D alm acijom kao adutom u m eđusobnoj borbi oko nove finan­
cijske nagodibe.
Beogradska štam pa radiosno pozdravlja sjajan uspjeh, kojem se
nije nadao ni najveći optim ist, kako piše Politika. Trgovinski glasnik
se veseli pobjedi bratske sloge hrvatsko-srpske opozicije, naročito
s obzirom na dotadašnje žalosno držanje srpskog kluba, koji je stajao
u najam noj službi K huenova sistem a. S. Stanojević poziva m adžarsku
vladu, koja je dosada bila neodlučna, da pokaže, da se H rvati i Srbi
u njoj nisu prevarili. Neka dade Trojednici pravu slobodu i što širu
autonom iju! Jugoslavenska ideja nije opasna za M adžare, m isli S ta­
nojević, ukoliko oni ne pokažu ekspanzivne nam jere prem a balkan­
skim zem ljam a, jer ratu je protiv zajedničkog n ep rijatelja.67 I sloven­
ska L iberalna stranka p ridružuje se općem veselju, i ističe, da je
srpsko-hrvatska sloga ovjenčana svojom prvom pobjedom — ruše­
njem m adžaronskog režim a.68 Ni slovenski ni bosanski klerikalci ne
mogu se oteti općoj radosti nad porazom m adžarona, ali oni ne podu­
piru K oaliciju, nego frankovce, iako se S tadlerov H rvatski dnevnik
čak nada, da će „novi lju d i“ možda izboriti sjedinjenje H rvatske i
Dalm acije.69
Tek što je prošlo prvo oduševljenje nad porazom Narodne
stranke, postaje jasno, da položaj nije nim alo ružičast. K oalicija nema
većinu u Saboru, t.j. ona nem a slobodne ruke i ovisna je o suradnji
ili opoziciji frankovaca (koji su na izborim a također postigli lijep
uspjeh) ili m adžarona. Sam broj m adžaronskih poslanika još je samo
prividno velik, je r je N arodna stranka ostala bez vođe i pomalo se
osipa. Slabost H rvatsko-srpske koalicije odražava se i u njenoj he­
terogenosti. Mnogi zastupnici Koalicije nem aju ni pojm a o pravim
ciljevim a politike novog kursa, žali se Šupilo.70 Već smo istakli, da
je pakt M adžarske koalicije s kraljem doveo na m rtv u točku zajed­
ničku m adžarsko-hrvatsku akciju i njen cilj, „da H rvatsku oslobodi
užasnog narodnog i državopravnog položaja14.71 Iz ove činjenice izvire

ou Croaticae res.
820/25. IV. 1901. TpzoeuncKU Z J i a c n u K , 42/28. IV. 1906.
07 I l o j i U T U K a ,
08 Edinost, 128/10. V. S lovenski narod, 104/7. V. 1906. H rib ar telegrafski
čestita K ulm eru.
08 Slovenec, 103/5. V., 105/8. V., 107/10. V. H rva tski d n evn ik, 100/2. V.,
104/8. V., 105/9. V. 1906.
70 S u p i 1 o, n. d., 172.
71 Isto 173.
 BORBA ZA VLAST — g l

tragika H rvatsko-srpske koalicije, koja preuzim a odgovornost za p o ­

litički pravac u H rvatskoj s uvjerenjem , da može postići samo m rvice.
I dok koaliciona štam pa priznaje svoju slabost samo izm eđu redaka,
socijalistička Slobodna riječ otvoreno piše: „Prokletstvo je našeg po­
ložaja, da nikad n ije izraz snage, života i punoće naše političke zre-
losti, već uvijek m anje više odvisi od političkog odnošaja i kom plika­
cija u m onarhiji, a naročito u U garskoj."72 Iznutra slaba, a vani pod
teškim pritiskom Beča i Pešte, H rvatsko-srpska koalicija nastoji da
preuzm e v last u H rvatskoj.
Predstavnici Koalicije nadaju se, da će, usprkos nepovoljnom po­
ložaju za ostvarenje njihovih težnji, uspjeti da barem onemoguće
buduće apsolutističke režim e u H rvatskoj uvođenjem nekih ustavnih
reform i. „Sad ili nikad!" je vrijem e, da se postigne opće pravo glasa,
ističu socijalisti.73 Iako je u H rvatsko-srpskoj koaliciji m alo dem o­
kratskih elem enata, njoj je kao predstavnici buržoazije nacionalno
potlačene zem lje u životnom interesu, da se u H rvatskoj stvore do
stanovite granice slobodniji uv jeti za n jen u političku i ekonom sku
djelatnost. „Za ovu slobodoum nu politiku m i smo se angažovali ,va
banque‘ i m i ćemo s tom politikom stajati ili pasti", kaže Šupilo u
saboru.74 P redstavnici K oalicije redovito ističu prim am ost ustavnih
reform i n a d državnopravnim zadacim a novog kursa. U uvođenju
ustavnih reform i svi se slažu, a tek nakon toga došli bi na red „čisti
računi", kako kaže Šupilo, t.j. osnovna državnopravna i ekonomska
pitanja, o kojim a u n u tar K oalicije postoje različna m išljenja.75 U tom
smislu Obzor uoči otvaranja sabora konstatira, da je najpreča, ako
ne i jedina zadaća ovoga sabora, da donese zakon o općem pravu
glasa, slobodi štam pe, pravu sastajan ja i udruživanja i nezavisnosti
sudaca.76
Sabor se 9. V. otvara pod lozinkom ustavnih reform i. N ajstariji
poslanik, stari pravaš E. Barčić otvara prvu sjednicu sabora u atm o­
sferi općeg rađiosnog uzbuđenja i negodovanja pro tiv m adžarona te
izjavljuje, da je on kao „stari sk ra jn ji ljevičar" sretan što otvara sa­
bor, koji će nastojati, da suverena volja naroda pobijedi u javnom
životu.77

72 Slobodna riječ, 9/9. V. 1906.

73 Isto.
71 HS II/I 43. sjed. 20. II. 1907.
,n Isto. HS I 25. sjed. 13. X II. 1906. V inkovićev govor. Obzor, 156/12. VI.
1806. (Supilov govor u Glini). H obu CpGoćpau, 131/13 (26) II. 1906. (Samo-
stalcim a).
70 Obzor, 121/4. V. 1906
77 HS I 1. sjed. 9. V. 1906. B arčić na 3. sjednici 14. V. izjavljuje, da ne
može biti predsjednik, je r je „skroz na skroz prožet d em okratskim idejama'*
i „vjerni sljed b en ik M ažzinijeve nauke".

6 V ladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906/7

Q 2 — M IRJANA GROSS

Ukoliko su članovi K oalicije imali iluzija, da borba za ustavne

slobode ne će biti naročito teška, one su im bile oduzete već na prvoj
saborskoj sjednici čitanjem kraljevog reskripta. U tom se reskriptu
naim e kaže, da će se u H rvatskoj provesti ustavne reform e, čim ove
budu uvediene u M adžarskoj! Ovaj udarac H rvatsko-srpskoj koaliciji
predstavlja novo kršenje Nagodbe. H rvatski je sabor u autonom nim
poslovim a kojim a p ripadaju i ustavne reform e, nezavisan od ugarskog
parlam enta. K raljevskim reskriptom saboru se oduzim a pravo ini­
cijative. Koaliciona se štam pa obara na N arodnu stranku, kao pokre­
tača reskripta, ističući, da bi m adžaroni na tem elju starog izbornog
zakona mogli ponovno nadvladati, pa je potrebno da se što p rije do­
nese zakon o zaštiti slobode izbora.78 Sigurno je, da ni M adžarska koa­
licija nije protivna ju nctim u izm eđu hrvatskih i m adžarskih ustavnih
reform i. Ona se boji dem okratskih reform i u M adžarskoj, pa joj re ­
form e ne mogu biti drage ni u H rvatskoj i pored svih izjava o potrebi
slobodnijeg političkog života u H rvatskoj.
Istakli smo, da se H rvatsko-srpska koalicija našla nakon izbora
izm eđu m adžarona i frankovaca, je r nije im ala apsolutnu većinu u
saboru. Pred njom, prem a tome, stoje dvije, za n ju jednako neugodne
mogućnosti, su rad n ja s m adžaronim a ili s frankovcim a. P rv u alter­
nativu žele W ekerle, kralj, a — čini se — i nezavišnjaci, i to u form i
fuzije. Ban Pejačević još uoči otvaranja hrvatskog sabora dobiva na­
log od kralja, da ostvari fu ziju .70 D rugu altern ativ u žele velikoaustrij­
ski krugovi. K ršćansko-socijalna Reichspost piše, da rezolucionašim a
služi na čast, što im je m ilija suradnja s frankovcim a nego s m adža­
ronim a. List se dakako nada, da će frankovci i pravaši o dvratiti Koa­
liciju od protubečke politike. Razum ljivo je prem a tome, da i kle­
rikalno H rvatstvo odlučno ustaje protiv fuzije K oalicije i m adžarona.80
Predstavnici K oalicije odlučuju se za sporazum s frankovcim a,
kao za m anje zlo. Ovo privrem eno povezivanje s najvećim n e p rijate­
ljim a ne začuđuje, ako uzm em o u obzir, da se politika novog kursa
redovito služi oportunističkim sredstvim a i taktiziranjem . Još uoči
otv aran ja sabora sklopljen je sporazum izm eđu rezolucionaša i fra n ­
kovaca o suradnji u saboru. Zaključeno je, da K oalicija ne stupi u do­
dir ni s N arodnom strankom ni s pojedincim a, dok ne istupe iz Na­
rodne stranke. Frankovo H rvatsko pravo opravdava slogu nužnošću
ustavnih reform i. S u rad n ju s novim kursom odobravaju i dalm atinski
čisti pravaši.81

78 HS I 1. sjed. 9. V. 1906. O bzor 127/10. V. 1906.

79 SKZ R 6294b O stavština Tom ašić, Pejačević Tom ašiću, Z agreb, 8. V.
1906. U istom pism u P ejačević m oli Tomašića, da ubuduće opće još samo
pism eno, je r „ovi lju d i“ nerado vide, da se oni sastaju.
80 Reichspost 108/12. V. H rva tstvo 108/10. V., 112/15. V. O bzor, 133/16.
V. 1906.-
81 Obzor 125/8. V. H rvatsko pravo 3148/14. V. 1906. , ,
 BORBA ZA VLAST — g £

Suglasna djelatnost rezolucionaša i frankovaca u saboru odvija

se sve dio njegove odgode 17.V. Za predsjednika sabora izabran je
dr. Bogdian Medaković, predsjednik Srpske sam ostalne stranke, a je ­
dan od potpredsjednika postaje dr. Mile Starčević, tada još član
Frankove stranke. Na dirugoj saborskoj sjednici J. F rank iznosi hitan
prijedlog o obustavi svih tiskovnih parnica, koje su u toku. B. B udi-
savljević podržava F ranka u ime Koalicije, ističući najviše progone
naprednjačke i socijalističke štam pe.82 Na idućoj sjednici Frank u
zajednici s K oalicijom predlaže, da se ne udovolji zahtjevu zagrebač­
kog sudbenog stola za izručenjem poslanika Vinkovića, H aram bašića
i Tuškana optuženih zbog veleizdaje.83
17.V. na -dnevnom je redu izbor delegata za ugarski parlam ent.
Još prije otvaranja hrvatskog sabora W ekerle nastoji da osigura
izbor delegata u korist N arodne stranke uz pomoć virilista. Dopustio
bi izbor desetorici-dvanaestorici „poštenih rezolucionaša" i dvojici-
trojici frankovaca.84 W ekerle želi dia postigne tak v u fuziju izm eđu
N arodne stranke i Koalicije, u kojoj bi se K oalicija i n jen i ciljevi
izgubili u n u ta r m adžaronskog okvira. Njegov se plan razbija o su­
radnju rezolucionaša i frankovaca. M. Starčević izjavljuje prije iz­
bora u ime Starčevićeve hrvatske stranke prava, da stranka ne prim a
m andate za Peštu, je r ne priznaje Nagodbu, ali će sudjelovati u iz­
bornom činu, kako bi se ustavne reform e što p rije provele. Im bro
Josipović izjavljuje, da N arodna stranka ne će glasati, dok Đ. K ra-
sojević u ime K oalicije ističe, da je klub N arodne stranke uvrstio u
svoju listu kandidate kom prom itirane za vrijem e prošlog režima,
čemu se K oalicija protivi. U peštanski sabor izabrani su na k raju svi
članovi K oalicije i deset virilista.85 Nakon toga sabor je odgođen.
P rem a tom e frankovci su u datoj političkoj situaciji odigrali p re ­
sudnu ulogu u k o rist Koalicije. J. F rank to ne će zaboraviti, pa će
pri otvorenju sabora ujesen 1906. nastojati da ponovno bud'e odlučni
faktor, ali ovaj će p u t istu p iti protiv K oalicije.80
Veza izm eđu rezolucionaša i frankovaca izaziva veliko uzbuđenje
u Pešti. P rv a sjednica sabora prikazana je kao „revolucionarna kon-
stituanta", a su rad n ja opozicije kao državnopravni prevrat! Pester
Lloyd se boji m ogućnosti, kojoj se velikoaustrijski krugovi nadaju,
t.j. spajanju H rvatske stranke prava i frankovačke stranke u pro tu -
m adžarske svrhe. Cini se, da se upravo ovo argum entacijom nastoji

82 H rvatski m in ista r Josipović izvještava k ralja, da je taj zak lju čak p ro ­

tuzakonit. Vidi str. 107.
83 Vidi str. 62.
84 SKZ, R 6294b, O stavština Tomašić, H ervoić Tom ašiću. Izvještava o
Č avrakovim šifriran n o m telegram u od 6. V. HHSA KA V ortrage 1424/1906; U nga-
rische M inisterratsprotokolle 1906. Sjednica 7. V. ANRH HMB, VII/20 — 1906.
85 HS I 5. sjed. 17. V. 1906.
80 V idi str. 127 i d.

6*
 g4 — M IRJA N A GROSS

utjecati na M adžarsku koaliciju, da odstrani rezolucionaše. I K huen

se nada reakciji iz Pešte i „velikom m etežu“.87 Povodom uzbune u
P ešti klub K oalicije šalje u P eštu izaslanike i ujedno daje punomoć
Supilu, da može kao pouzdanik Koalicije pregovarati s odgovornim
ličnostim a. Izaslanici obilate članove m adžarske vlade objašnjavajući
* im potrebu suradnje s frankovcim a, a u isto vrijem e na n jih se vrši
pritisak, da se fuzioniraju s m adžaronim a.88 P redstavnici Koalicije
opiru se paktu s m adžaronim a, jer bi tada m adžaronski režim ostao i
dalje na snazi. Da bi se održali, oni su sprem ni na kom prom is. P red ­
stavnik ljevice Nezavisne stranke T. B atthyany predlaže raspust Na­
rodne stranke, s tim e da se dio m adžarona priključi K oaliciji.89 U tom
smislu Su.pilo u B udim pešti daje izjavu, dia K oalicija želi postići apso­
lu tn u većinu u saboru, ali pošto računa s teškim položajem m adžar­
ske vlade, koji zahtijeva m ir, ona će žrtvovati svoje težnje za ra ­
spisom novih izbora i tražiti saniranje drugim putem . Stoga predlaže
dia 14-18 „neporočnih“ članova N arodne stranke istupe iz svoje stranke
i pridruže se Koaliciji, kako bi ona postigla većinu. N adalje Šupilo
nasto ji da um iri m adžarsku javnost povodom koalicionaško-franko-
vačke suradnje i napom inje, d.a je savez s frankovcim a nemoguć, jer
K oalicija ne može stu p iti u vezu s tom protum adžarskom strankom .
M oguća je jedino su rad n ja u izvjesnim taktičkim pitanjim a. Na k raju
Šupilo ipak p ristaje na to, da se K oalicija pom iri s banom Pejačevi-
ćem, ako on izm ijeni svoje suradnike.90 Javnost je u H rvatskoj oče­
kivala, da će nakon propasti N arodne stranke na izborim a odstupiti
i dotadašnji ban. M eđutim W ekerle i kralj odlučili su još p rije otva­
ran ja sabora, da Pejačević ostaje. Koaliciona štam pa traži njegov od­
stup. Govori se ponovno o kandidatim a za novog bana, a m eđu njim a
o B atthyanyju i R auchu.91 W ekerle izjavljuje delegaciji hrvatskih
poslanika da će pom agati m aterijalne potrebe H rvatske i napredni
sm jer u legislativi, pod uvjetom da se stvori zdrava stranačka kon­
stelacija, koja bi, a da se ne unište pojedine stranke, m ogla izgraditi
novu ustavnu stranku, koja bi održavala dobre veze s M adžarskom .92
P rem' a tome, W ekerle insistira na tome, da N arodna stranka ostane
na vlasti. U m eđuvrem enu križevački biskup J . Drohobecky, po

87 B udapest, 129/12. V., 130/13. V. 1906. HS I 2. sjed. 11. V. 1906. Govor

P. Magdića. O bzor 128/11. V. P ester L loyd 117/11. V. 1906. SKZ R 6294b
O stavština Tom ašić, K huen Tomašiću, H edervar, 11. V. 1906.
88 S u p i 1 o, n. d., 174—5; P o t o č n j a k , n. d. ----------
89 B udapester T agblatt 12912. V. Obzor 129/12. V. 1906.
90 Pester L loyd 119/13. V. Obzor 134/17. V. 1906. SKZ R 6294b O stavština
Tomašić, Č avrak Tom ašiću, Zagreb, 27. V. 1906.
01 Obzor, 127/10. V., 132/15. V., 36/18. V. P okret 121/26. V. 1906. B a t -
t h y a n y, n. d., 53-4. SKZ R 6294b O stavština Tom ašić, K huen Tom ašiću,
H ed ervar 26. V., K rešić Tomašiću, Beč, 10. V, 1906* «- • <»
02 P ester Lloyd, A. 121/26. V., 129/25. V. 1906. .v' i'.: 7 M
 BORBA ZA VLAST — 3 5

nalogu bečkog dvora, nastoji oko sporazum a K oalicije i P eja-

čevića. Drohobecky istupa iz N arodne stranke i pridružuje se
Koaliciji, izabran je štoviše za potpredsjednika delegacije hrvatskog
sabora u ugarskom parlam entu, dok je predsjednik M edaković.93 N a­
kon dugog natezanja i niza konferencija m isija Drohobeckoga svršava
kom prom isom . P redstavnici Koalicije pristaju, da Pejačević ostane
banom, ali odbijaju fuziju s N arodnom strankom . Pejačević istupa iz
Narodne stranke, koja se nakon toga, po uzoru na m adžarsku Libe­
ralnu stranku, rasp u šta na sastanku u P ešti 31. V.04
U paktu izm eđu bana Pejačevića i Koalicije, potpisanom 29.V.
zaključeno je, da će H rvatsko-srpska koalicija s poslanicim a van s tra ­
naka, koji su joj se pridiružili, davati pravac parlam entarnom radu i
obilježje novom režim u. Na tem elju kraljeva reskripta hrvatskom
saboru K oalicija zahtijeva, da ban isposluje saziv sabora odm ah po­
slije zaključenja sjednica Delegacija (one su sazvane za lipanj) i da
ban postigne sankciju zakonima, koje će donijeti hrvatski sabor, kao
što su zakon o uspostavljanju porote, koju je K huen ukinuo 1903, za­
koni o nezavisnosti sudaca, slobodi štam pe i čistoći izbora „ne dirajući
u postojeći izborni red, a ne prejudicirajući izbornom redu, koji će
se d o n i j e t i d o k će se u jesenskom zasjedanju sabora predložiti
ustavne reform e spom enute u kraljevom reskriptu. Saborsko zasje­
danje ne sm ije odgađati kralj, nego samo predsjednik sabora. Kao
jam stvo za prom jenu sistem a Koalicija zahtijeva novu vladu i garan­
ciju, da će se izm jene na najvećim m jestim a uprave, prosvjete i sud­
stva vršiti sporazum no izm eđu bana i Koalicije. Pošto ban prihvaća
navedene zahtjeve, K oalicija se obavezuje, da će ga podržavati.95 Ma­
džaronski režim ovim je paktom konačno oboren. Time je postignut
još jedan uspjeh politike novog kursa. Beskom prom isna pobjeda bila
bi nemoguća, ne samo zbog toga, što i Beč i P ešta gledaju s krajn jim
nepovjerenjem na H rvatsko-srpsku koaliciju, nego i stoga, što ona
stvarno nem a apsolutnu većinu. Nije bilo lako postići taj uspjeh, piše
Šupilo Č ingriji i Trum biću, žaleći se na rezolucionaške političare,
koji prem a njegovu m išljenju nisu dorasli situaciji, pa se boji, „kako
će se to iz n jih izkalupiti vladajuća stran k a."96
Značajna je konstatacija J. K ristoffyja povodom k raja m ađža-
ronskog režim a, da je tim e zapravo p restala m adžarska vladavina
nad H rvatskom i da se im perij k ralja K olom ana stao rušiti. Sve što

93 O bzor 138/22. V., 144/24. V. 1906.

94 P ester L loyd 132/29. V., 133/30. V., 134'31. V., 137/3. VI. Obzor, 146/31.
V. 1906. I. Josipović se nakon slom a N arodne stra n k e odriče poslaničkog m an ­
data. AGZ, O stavština Josipović.
98 P okret 126/1. VI. 1906.
98 A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji, R ijeka, 1. VI. 1906.
gg — M IR JA N A GROSS

se kasnije dogodilo u H rvatskoj, sm atra K ristoffy, pogodovalo je ra ­

spadu M onarhije i m adžarskog im perija.07
Nekoliko dana p rije pakta otvoren je ugarski parlam ent. Ma­
džarski nezavišnjaci vrlo svečano dočekuju delegate hrvatskog sabora
u svom klubu, a u H rvatskoj svi čitaju zanim ljive dopise Obzoru iz
Budim pešte, u kojim a Zagorka hvali M adžare. D elegati posjećuju i
W ekerlea, te predsjednika parlam enta Ju sth a.08 Z asjedanje počinje
s dva udarca H rvatsko-srpskoj koaliciji, i to kraljevom prijestolnom
besjedom i W ekerleovim govorom. U kraljevu se prijestolnom govoru
ističe potreba hitne in artikulacije financijske nagodbe, utanačene
izm eđu regnikolarnih deputacija prijašn jih sabora. H rvatski sabor je
to već izvršio, ali m adžarski nije, zbog političkih p rilika za vrijem e
krize dualizma. N adalje prijestolni govor obećava da će se čuvati
prava „zem alja posestrim a", unaprediti njihovi m aterijaln i interesi i
politički razvoj u želji, da se „što većim identificiranjem institucija
učvrsti zajedinstvo zem alja ugarske krune".00 N ije teško zamisliti,
kako se osjećaju predstvnici novog kursa, koji teže za što većom
sam ostalnošću H rvatske, k a d im je pri samom otvorenju ugarskog
sabora dano dio znanja, da i nova m adžarska vlada p rije svega misli
na ostvarenje jedinstvene m adžarske države.100
W ekerleov govor još više povećava glavobolju rezolucionaša.
Njegova in terpretacija financijske nagodbe, prem a kojoj M adžarska
daje H rvatskoj m aterijaln a sredstva za njene autonom ne poslove, u
protivnosti je sa shvaćanjem hrvatske strane, da se financijskom na­
godbom određuje, koliko H rvatska od svojih prihoda daje za zajed­
ničke poslove. W ekerle priznaje da je po Nagodbi hrvatski jezik slu­
žbeni i da će stoga nastojati, da u zajedničkim uredim a nam jesti lica,
koja znaju hrvatski, što dakako ne znači, da to m oraju b iti „domaći
sinovi", kako se uporno zahtijeva u H rvatskoj. P okret i N ovi list se
tješe, da je i takva form ulacija početak saniranja Nagodbe i prem a
tom e, uspjeh novog kursa. Osim toga W ekerle obećava, da će pom a­
gati razvoj industrije u H rvatskoj.101
Od suhe službene izjave m inistrove, posve je različita deklara­
cija hrvatskih delegata, koju je sastavio Šupilo, a W ekerle ju je vi-

07 K r i s t o f f y, n. d., 586.
08 Obzor, 140/24. V. P ester L loyd A. 121/26. V., A. 122'28. V. 1906. Ju sth
je oštro napao h rv atsk u delegaciju, koja mu se o b ratila na njem ačkom jeziku.
09 OG I 2. sjed. 22. V. 1906. -------
100 P okret 119/23. V. 1906. T ežnja za m adžarskom jed in stv en o m državom
dolazi do izražaja odm ah po otvorenju p arlam en ta u W ekerleovu govoru, u
kojem odbija sve zah tjev e narodnosti i želi da u svim k u ltu rn im in stitu ­
cijam a dođe do izražaja m adžarska državna ideja. OG I 6. sjed. 29. V. 1906.
101 OG I 6. sjed. 29. V. 1906. N ovi list 148/30. V., 149/31. V. P okret 123/29. V.,
124/30. V. 1906.
 BORBA ZA VLAST — 3 7

ddo prije podnošenja p arlam en tu .102 N avedena izjava s mnogo to­

pline naglašava pravo m adžarskog naroda da se bori za slobodu i sa­
m ostalnost Ugarske; sm atra M adžarsku koaliciju predstavnicom m a­
džarskog naroda; očekuje srdačne odnose izm eđu H rvatske i M adžar­
ske i obećava m adžarskom narodiu „bratsku“ pomoć hrvatskog i srp ­
skog naroda. D eklaracija prije svega zahtijeva provedbu ustavnih
sloboda u H rvatskoj, a zatim pregovore, da se učvrste postojeći
državnopravni odnosi. Sjedinjenjem H rvatske i D alm acije osigurala
bi se ekonom ska i politička budućnost čitave zajednice zem alja krune
sv. S tjepana.103

3. T riu m j Frana Š upila

Položaj H rvatsko-srpske koalicije m jesec dana nakon izbora nije

lak. M eđutim, nakon sloma m adžaronskog režim a atm osfera je vedra,
pa M. Grlović zapisuje u svoj dnevnik: „U obće zavladao je sada u nas
nov život, svigdje veselija i vedrija lica; samo negdašnji velikani idu
kao opareni; drugi se nastoje prikazati kao odani p rija te lji novog
kurza te m u laskaju/*104
Prirodno je, dia se ni F. Šupilo, glavni organizator privrem ene
pobjede n ad ličnostim a, kao što su K huen-H ederv6ry i Tomašić, ne
može oteti osjećanje trium fa, kad ga Koalicija, priznajući m u glavnu
zaslugu za političke prom jene u H rvatskoj, kandidira na naknadnim
izborim a za poslanika u glinskom kotaru.105 Šupilo izražava svoje
osjećanje u pism u prijateljici Gini Lom broso-Ferrero. H rvatska je
im ala svoju „m irnu revoluciju". Još prije tri m jeseca bio je Šupilo
pod optužbom veleizdaje i mislio je, da će biti uhapšen, a sad'a je čak
imao čast, da predloži nove predstojnike hrvatske vlade. Ističući, da
će se kao poslanik boriti za ustavne slobode, Šupilo priča, kako mu

10ii P ored Supilove deklaracije postojao je još i P otočnjakov n a c rt ( P o ­

t o č n j a k , n. d., 103 i d.) i jedan treći prijedlog koji se nalazi u ANRH,
Zbii’ka Šurm in, sv. 4.
108 H rvatski tek st deklaracije čita u p arlam en tu G. T uškan, a m adžarski
biskup Drohobecky, koji n a k ra ju dodaje još jed an pasus, koji se može p ro ­
tu m ačiti u sm islu jedinstvene m adžarske države, što klub K oalicije osuđuje.
Razliku izm eđu hrvatskog i m adžarskog tek sta u p o treb ljav a ju protivnici no­
vog kursa, s tv rd n jo m da d ek laracija naglašava ovisnost H rv atsk e od M a­
džarske. OG I 6. sjed. 29. V. 1906. N ovi list 148/29. V., 149/31. V., 150/1. V I.;
H rvatsko pravo, 3162'31. V., 3164'2. VI., 3169'9. VI., R eichspost 127/6. VI. 1906.
A rhiv T rum bić M 420/11 R. A rn eri T rum biću, K orčula, 16. VI. 1906.
104 SKZ R 4612 G rlović: D nevnik 11/1906, 30. V.
108 P okret 116/19. V. Sloboda 18/16. V. nojiuruK a 833'8. V. 1906. Šupilo p rije
p rih v aćan ja k an d id atu re p rim a ugarsko državljanstvo. S. Pribićević, koji je
izabran u dva kotara, odriče se m a n d ata u glinskom k otaru, kako bi Šupilo
mogao biti izabran.
gg — MIRJANA GROSS

je narod zahvalan. K ad prolazi zagrebačkim ulicam a sa svih strana

m u viču „živio!“ On se odupire svim kušnjam a časti i položaja, šta-
više, sirom ašniji je nego prije, jer je u agitaciji potrošio veći dio za­
rade kod Novog lista.10Ci Ljudski je razum ljivo, da Šupilo, povodom
naglog porasta svog značenja u političkom životu, u prvi m ah ponešto
gubi ravnotežu. U svom predizbornom govoru u Glini on ističe, da je
upravo on dao prijedlog za ličnosti članova nove vlade i daje izbor­
nicim a do znanja, dia sada stvarno on vodi politiku u H rvatskoj, te
da će s banom lako izaći na kraj. Posebnim isticanjem ovih činjenica
Šupilo još više skreće na sebe m ržnju svojih p rotivnika.107
Ličnosti, koje on predlaže, nisu rezolucionaši. Takvi sigurno ne
bi bili im enovani. K andidat za podbana, V ladim ir Nikolić, im ade čak
dobre odnose s Bečom, a bio je m adžaronski veliki župan. K andidati
za predstojnike pravosuđa i bogoštovlja i nastave Nikola Badaj i Mi-
lan Roje, nisu se dosada istakli u politici, ali su poznati kao odlični
činovnici.108 M eđutim , i ova vlada bit će im enovana tek poslije duge
i teške borbe, a jedan od osnovnih razloga leži upravo u činjenici,
da je predlagač Šupilo.
K rajem lip nja 1906. na naknadnim izborim a Šupilo je izabran za
poslanika. Time on dobiva i form alnu podlogu za svoju političku dje­
latnost. U ovom času zapravo počinje Supilova tragedija, koja će do­
živjeti kulm inaciju u Friedjungovu procesu.109 Dok je još bio samo
urednik Novog lista, koji se u sput bavio i politikom , on zapravo
djeluje samo kao povjerenik Cingrije i Trum bića, koji su pravi za­
četnici novog kursa (Trum bić je sastavljač R iječke rezolucije), i oni
u krajnjoj liniji određuju pravac razvoja. Sada Šupilo postaje vođa
hrvatske politike i odigovomost, koju pritom uzim a na sebe, udaljuje
ga i od T rum bića i C ingrije, iako prem a njim a gaji i nadalje iskreno
prijateljstvo i sav jetu je se s njim a, kadgod je to moguće. Supilov
novi položaj osjeća se u njegovoj korespondenciji s T rum bićem i Cin-
grijom , u kojoj prevladava osnovna nota: Vi u Dalm aciji, a oni u
Zagrebu! On vrlo rije tk o upotrebljava zam jenicu ,,m i“. D rugim rije ­
čima — Šupilo ostaje sam. Gotovo nem a pism a 1906./7., u kojem se
Šupilo ne žali T rum biću i C ingriji na poslanike K oalicije ili poje­
dince.110 Od starije generacije Srba on se najbolje slaže s M edako-

108 R a d i c a n. d. Šupilo G ini Ferrero, R ijeka 19. VI. 1906.

107 Obzor čak izvještava, da narod u G lini povodom S upilova dolaska
pjeva ,,Supilovku!“ Obzor 156/12. VI., H rvatsko pravo 3171/12. VI., 3172/13. VI.
1906. DAZ DNT 1906/16. SKZ R 4612 G rlović: D nevnik 1906/11, 12. VI. O tuda
protivnici n azivaju Š upila ,,oberbanom “.
108 A rhiv T rum bić M 418, Šupilo Trum biću, R ijeka, 6. VI. 1906.
100 M. K r l e ž a je osjetio Supilovu trag ed iju u esejim a: Slom Frana
Šupila i Razgovor sa sjenom Frana Šupila, S abran a d jela 14—15, D eset krvavih
godina, Zagreb 1957.
110 Šupilo se i k asn ije sjeća kako je 1906/7 pisao n eg ativ n o o članovim a
K oalicije. A rhiv C ingrija, Šupilo Cingriji, Rijeka, 30. V. 1910.
 BORBA ZA VLAST — g g

vicem, kojeg naziva „gospar-čovjek", a od H rvata s Tuškanom i Ma-

žuranićem , te s „m lađim a": Lorkovićem i Pribićevićem . Zagorac ga
potpomaže, ali se već osjeća suprotnost m eđu njim a. O tvoren sukob
dijeli Šupila i P otočnjaka.111
Predstavnici K oalicije nisu doista bili vješti političari. Stalno ko­
lebanje hrvatske politike izm eđu Beča i Pešte, dotadašnja beznačaj­
nost H rvatske za velike problem e M onarhije i posljedice takvog razvo­
ja — sitna provincijska politika, u tječu na njihovu kolebljivost i ne­
sigurnost. Oni su s jedne strane sretni što su našli čovjeka, koji se
odlično snalazi u „velikoj" politici i sa zagrižljivom upornošću, korak
po korak, ostvaruje svoje nam jere, ali su, s druge strane, vrlo sum nji­
čavi, a to nije ni čudno. Šupilo stalno vodi povjerljive razgovore, pri-
lagođavajući se političkim prilikam a u M onarhiji, u kojoj se
najvažniji problem i rješavaju zakulisnim akcijam a i intrigam a.
Osim toga, svi se postupci antibečke politike novog kursa ne mogu
u d arati na veliko zvono. O svojim toliko delikatnim pregovorim a i
akcijam a on samo djelomično obavještava K oaliciju. Iako svi poznaju
Supilovo poštenje, nemoguće je očekivati da će m u uvijek vjerovati
na riječ, to više što im proturezolucionaška bečka, peštanska i do­
maća štam pa p ara uši o m ilijunim a koje Šupilo tobože prim a iz P e ­
šte, Beograda i Rim a. Srpski političari još najm anje pitaju. Zato ih
Šupilo češće hvali u svojim pism ima. „Još su najbolji Srbi, koji baš
razum iju što je politika i kako se vodi", piše on Č ingriji.112 On moli
Trum bića i Č ingriju da iskoriste svoj a u to rite t kod političara K oali­
cije i da ih nagovore da se ne opiru njegovu vodstvu. „Njim a bi tre ­
balo jednostavno reći da m e slušaju (podvukao — Šupilo), jer gdije
zinu na svoju ruku, tu su ti budalaštine", piše Šupilo Trum biću. „Oni
će tebe poslušat, ako to na taktički način kažeš. Meni je diojadilo
trk a t u Zagreb i neprestano nagovarat. P rom islit će, da ja tu im am
bog zna kojih ta jn ih osnova. J e r n ajgluplji su kad su lukavi i
oprezni."113
Prem a tome, Supilov položaj nije nim alo lak. Od Beča, m ađar­
skih liberala i njihovih pomoćnika u H rvatskoj i Dalm aciji on je pro­
skribiran; desnica M ađarske koalicije radi protiv njega, dok s lje ­
vicom kako-tako surađuje, ali m ora biti izvanredno oprezan u tak tič ­
kom suzbijanju njihovih im perijalističkih prohtjeva da ne bi i kod

111 P ism a u A rhivim a C ingrije i T rum bića. Cini se da u to v rijem e još

ne postoji suprotnost izm eđu Šupila i Pribićevića. Pribićević čak p rip ad a užem
krugu Supilovih su rad n ik a na pr. A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji, B udim pešta,
4. VI. 1907.
118 A rh iv Č ingrija, Šupilo Čingriji, R ijeka, 14. V III. 1908.
118 A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, R ijeka, 13. V III. 1906. A rhiv Č in­
grija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 14. V III. 1906. U tom pism u Šupilo se tuži na
noćni život nekih rezolucionaša, koji m am u rn i drže govore i u stanju- &u._da
na taj n ačin poruše i n ajpom nije planove sm išljene iza kulisa.
90 — M IRJA N A GROSS

nje izazvao otpor prem a novom kursu. U Zagrebu m ora stalno voditi
računa o m ogućnosti da se Koalicija pobuni protiv njegova vodstva.
Povrh svega, Šupilo nem a ni žene ni djece, kod kojih bi mogao naći
utjehe u teškim časovima. M ajka je jedina koja ga ljubi, piše on Gini
Lom broso-Ferrero, iako ona ništa ne razum ije.114 O sam ljen i proga­
njan, kreće na p u t koji će ga jedanaest godina kasnije dovesti do
ludila.

114 R a d i c a n. d. Šupilo G ini F errero, R ijeka, 19. I. 1907.

III. BORBA ZA IMENOVANJE KOALICIONE VLADE

1. Rezolucionaške stranke poslije izbora

Nakon pobjede na m ajskim izborim a stranke H rvatsko-srpske

koalicije nastoje dia se što bolje organiziraju. H rvatska stranka prava
osniva svoje klubove u nizu gradova, naročito u Slavoniji.1 N apredna
stranka održava 3—4. VI. svoj kongres, na kojem se fuzionira s dalm a­
tinskom D em okratskom strankom pod vodstvom J. Sm odlake i s g ru ­
pom disidenata od Seljačke stranke oko S. K orporića i lista H rvatski
narod, koja osuđuje proturezolucionašku politiku braće R adića.2
Osnovne točke program a, koji prihvaća kongres stranke jesu ove:
širenje svi jesti o jedinstvu hrvatskog i srpskog naroda i rješenje h r-
vatsko-srpskog spora u sm islu ravnopravnosti; obrana ugroženog srp ­
skog i hrvatskog naroda u Bosni, dok se pitanje o političkoj pripadno­
sti ove zem lje prepušta odluci stanovništva; prosvjetno i privredno
zbliženje sa Slovencim a i Bugarim a; „obrana protiv osvajačkih težnja
političkih ili gospodarstvenih, bilo koje tuđinske politike i sporazum
naroda hrvatskog i srpskoga sa narodim a podunavskim i balkanskim
u svrhu obrane protiv tih osvajačkih tež n ja “ ; učvršćenje slavenske
uzajam nosti um jetničkim , a po m ogućnosti i ekonom skim vezam a;
ustavne reform e, a prije svega opće pravo glasa; potpuno provođenje
nagodbe od 1868. „kao prvi korak daljnoj izgradnji sam ouprave
H rv atsk e” i izvršenje nagodbom zajam čenih prava; sjedinjenje D al­
m acije s H rvatskom ; potpuna financijska sam ostalnost naročito u slu­
čaju carinske rastave M adžarske od A ustrije. Ekonom ski program
ističe: razvoj zadrugarstva, kao m ogućnost da poljodjelci, obrtnici i
radnici po načelu samopomoći postignu pogodnosti velike k ap itali­
stičke proizvodnje; intenzivnu poljoprivredu; zakonsku zaštitu se­
ljačkog posjeda; sprečavanje iseljivanja pomoću novih vrela zaslužbe;
podupiranje industrije, m alog obrta, trgovine i prom eta; sam ostalnu
željezničku upravu; posebni gospodarski odsjek kod hrvatske vlade;

1 O bavijesti u H rvatskoj i Narodnoj obrani ljeti 1906.

* P okret 128/5. VI. 1906. Sloboda 15/25. VI., 21/6. VI. 1906.
02 — M IRJA N A GROSS

ravnopravno sudjelovanje H rvatske kod donošenja carinskih uredbi.

N aprednjački program zahtijeva također diobu crkve od države, rav ­
nopravnost svih vjeroispo vi jesti i interkonfesionalne zakone.3
Iz samog program a može se na prvi pogled uočiti, zbog čega su
napredinjaci u Beču om raženiji od ostalih stranaka Koalicije. Oni su
naim e najdosljedniji pobornici novog kursa i antibečke politike, te
najiskrenije teže za dem okratizacijom političkog života. Stoga kršćan-
sko-socijalni organ Reichspost sm atra naprednjake najopasnijim čla­
novim a K oalicije i poziva na njihovo u n ištenje.4 Svojom proklam a­
cijom o rastavi crkve od države naprednjaci izazivaju protiv sebe
ogorčenu m ržnju svih klerikalnih elem enata. Takav se postupak ne
može uklopiti u Supilovu politiku, koja teži izglađivanju svih
stranačkih suprotnosti. Zato Šupilo kritizira naprednjački program ,
iako je sam antiklerikalac. N aprednjaci su svojim program om izgubili
oslon u narodu, piše on Trum biću, jer narod, k ad bira izm eđu ateizm a
i klerikalizm a, rad ije ide klerikalcim a. H rvatska stran k a prava sa
svojim „debelim popovim a" sprečava doduše veće franko-furtim aške
uspjehe, ali se ona još uvijek drži državnopravnog program a, zbog
kojeg Šupilo s njom e teško izlazi na kraj. On bi želio da popuste
i naprednjaci i pravaši i da dođe do fuzije njihovih stranaka. N apred-
njačka politika još je uvijek studentska, žali se Šupilo, a studenti ne
m ogu biti vladajuća stranka. On ističe da i sam I. Lorković, vođa na­
prednjaka, uviđa, da je pogriješio s ovim program om . O snivanje kle­
rikalne K ršćansko-socijalne stranke zimi 1906. može se dobrim dije­
lom pripisati izazovu n aprednjaka.5 Nakon ovog zbora sukobi na­
prednjaka i pravaša na dnevnom su redu.6
D rugi je razlog sukoba stav naprednjaka prem a parcelaciji vele­
posjeda. Ističući lihvarstvo s parcelacijom i kolonizacijom veleposjeda,
naprednjaci zahtijevaju da država, a ne banke, vodi ove poslove,
čemu se protive pravaši povezani s H rvatskom poljodjelskom bankom,
koja se bavi spekulativnom parcelacijom .7 Osim toga naprednjaci
u staju protiv privilegija veleposjeda i traže njegovo progresivno opo-
rezovanje, dok iza H rvatske stranke prava stoji dio veleposjeda u
Slavoniji. N ije stoga slučaj, da upravo u predizbornoj kam panji za
lipanjske naknadne izbore u valpovačkom okrugu dolazi do žestokih
sukoba izm eđu n aprednjaka i pravaša, koji svršavaju pobjedom na-

3 P rogram i organizacija H rvatske pučke n ap red n e stran k e, Z agreb 1906.

4 R eichspost 144/29. VI. 1906.
B Vidi str. 127, I. L o r k o v i ć , Što m isle naprednjaci o crkv i i vjeri,
Z agreb 1907. A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, R ijeka, 23. IX. 1906.
8 H rvatska 13/18. VI., 24/2. VII., 25/3. VII., 26/4. VII., 27/5. VII. 1906. Po­
kret 140/20. VI., 141/21. VI. 1906.
7 Pokret 133/11. VI., 139/19. VI., 143'23. VI., 147/28, VI., 183/10. VIII.,
184/11. VIII., 188/17. V III. 1906. H rvatska 53/4. V III., 57/9. V III., 59/11. V III. i đ.
 BORBA ZA VLAST — 9 3

prednjačkog kandidata I. Lorkovića, podržavanog i od Srpske samo­

stalne stranice.8
Potrebno je istaći još jedan razlog navedenom sukobu. U svom
govoru na kongresu stranke I. Lorković ističe p rim at uvođenja ustav­
nih sloboda nad ostalim političkim zadacim a H rvatsko-srpske koali­
cije i prim jećuje da je K oalicija prožeta elem entim a, koji ne p rih v a­
ćaju dem okratska načela i ne žele opće pravo glasa, što se odnosi prije
svega na H rvatsku stranku prava.9 Iz djelatnosti pravaša proizlazi da
oni stvarno ne prihvaćaju dokraja lozinku praktične politike novog
kursa: prvo ustavne reform e, a zatim državnopravna pitanja! Sam a
pravaška H rvatska, ističe povodom predbacivanja nekih rezolucio-
naških listova, da je Riječka rezolucija u skladu s program om H rv at­
ske stranke prava iz 1894., iako ne postavlja sve zahtjeve tog progra­
ma, već ih nastoji ostvariti etapnom politikom . Baš u tom pogledu
H rvatska stranka prava više od svojih saveznika ističe državnopravni,
a m anje ustavno-reform atorski dio R iječke rezolucije.10 H rvatska se
stranka prava ljeti 1906. sukobljava ne samo s naprednjacim a, nego
i sa cijelom Koalicijom . Istakli smo, da se H rvatska stranka prava
još od' stv aran ja Koalicije koleba, da li da ostane u njoj, kad pored nje
postoje još dvije pravaške grupe (frankovačka i klerikalna) i stalno
se javlja m ogućnost njihova povezivanja.11 H rvatska stranka prava
ističe, da ona s frankovcim a im a zajednički program iz 1894., ali se od
n jih razlikuje u tome, što taj program sm atra konačnim ciljem, dok
bi ga frankovci h tje li odm ah provesti; pravaši gleđiaju potporu u
M adžarskoj, a frankovci se oslanjaju na Veliku A u striju .12 M eđutim,
oslon na M adžare i protuaustrijska politika nije uhvatila pravi ko­
rijen u konzervativnoj H rvatskoj stranci prava. U kolovozu 1906.
objavljen je u H rvatskoj članak V. K laića Vratolom na politika.
Jedino je realan program S tranke prava iz 1894., kaže autor, je r se
drži okvira M onarhije. Klaić ustaje protiv planova o „jugoslavenskom
carstv u '4 i „Velikoj H r v a t s k o j k o j i računaju s propašću M onarhije
i p redstavljaju „vratolom nu" politiku. Članak je nesum njivo uperen
protiv Šupila, koji odm ah poziva na odgovornost predstavnike H rv at­
ske stran ke prava, ali saznaje, da oni ne stoje iza tog članka. Nakon

8 Narodna Obrana 145/17. VI., H rvatska 13/18. VI., 17/22. VI., 28/6. VII.,
P okret 138/18. VI., 139/19. VI., N ovi Srbobran 13012. (25) V II 1906. Ista će se
borba ponoviti povodom izbora u G arčinu, koji svršav a pobjedom pravaša.
H rv atsk a 168/22. X II. 1906.
‘ 9 P okret 129/6. VI. 1906.
10 H rvatska 87/16. IV., 89/18. IV, 1907.
11 Vidi str. 58. v :.I :.l •„^
,s H rvatska 33/12. VII. 1906. HS I, 26 sjed. 14, X I I .'1906. G ovor Zagorčev.
94 — M IRJANA GROSS

toga V. Klaić odlazi iz redakcije H rvatske.13 R azum ije se samo po

sebi, da klerikalna i frankovačka štam pa odobrava taj članak, tražeći
povoda da otrgne H rvatsku stranku prava od Koalicije, ali ih sama
H rvatska odbija, nazivajući njihovu d jelatnost jalovim trudiom.14

2. Beč i novi kurs poslije izbora

Poučen iskustvom o nedovoljnoj podršci velikoaustrijskih k ru ­

gova- ujesen 1905. J. F ran k se ustručava dia otvoreno istupi u korist
velikoaustrijske politike, pogotovu, što je ona u vrijem e dolaska H r­
vatsko-srpske koalicije na vlast vrlo nepopularna. Ni klerikalci ne
d jeluju onako, kako bi to željeli bečki kršćanski socijali. U Gioss
Oesterreichu m ožemo naći i pohvale i poruge na F rankov račun, a
i Frankovo H rvatsko pravo obara se na Gross O esterreich,15
P rva otvoreno velikoaustrijska izjava ne dolazi od F ranka nego od
sasvim neočekivane stran e — od poznatog m adžarona Ise K ršnjavoga,
bivšeg predstojnika odjela za bogoštovlje i nastavu K huenove vlade,
koji je 1893. dopustio, dia se hrvatska gim nazija prem jesti iz Rijeke
na Sušak, a 1894. da se u realne gim nazije obavezno uvede m adžarski
kao fakultativni p red m et.10 Još u siječnju 1906. objavljuje sveučili­
šni profesor K ršnjavi članak u Oesterreichische Rundschau, časopisu
L. Chlumeckoga, povjerenika F ran je Ferdinanda. K ršnjavi tvrdi, da
je Riječka rezolucija već propala i denuncira njene pristaše kao vele­
izdajnike. P rom jena političkog položaja u H rvatskoj može se postići,
samo utjecajem odozgo, upozorava K ršnjavi m jerodavne u Beču.17
U svibnju 1906., kada se Franjo Josip zalaže za fuziju m adžarona i
rezolucionaša, i K ršnjavi želi novu ustavnu stranku, koja bi obuhva­
ćala Narodnu stran k u i H rvatsko-srpsku koaliciju.18 Pošto fuzija pro­
pada zajedno s N arodnom strankom , a predstoji form iranje vlade H r­
vatsko-srpske koalicije, K ršnjavi otkriva svoje velikoaustrijsko srce.
Još početkom lip n ja pronose se glasovi, da će on p ristu p iti frankov­
cima. U otvorenom pism u H rvatskom pravu K ršnjavi izjavljuje,

13 A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 14. V III. 1906. A rhiv Trum bić,
Šupilo T rum biću, R ijeka, 13. V III. 1906. N ovi list 225/16. V III., 229/19. VIII.,
H rvatska 61/14. V III. 1906.
14 H rvatstvo 191/22. V III., H rvatska 67/23. V III. 1906. Sukobi u K oaliciji
tim nisu isci’pljeni. O ni su naročito oštri izm eđu S rba rad ik a la i sam ostalaca.
Š u p i l o , n. d., 178.
15 Gross O esterreich 13/2. IV., 14/9. IV., H rva tsko pravo, 3077/19. II.,
3119/9. IV., 3193/10. VII., H rvatstvo 36/14. II., N ovi list 45/14. II. 1906.
16 F. Š i š i ć, K orespondencija R ački — Strossm ayer, Z agreb 1930/31. III
144, 145, 173, IV 291.
17 O esterreichische R undschau Bd. V (XI. 1905 — I. 1906) Die politische
Lage in K roatien.
18 O bzor 138/22. V. 1906. ' ............. . ,.
 BORBA ZA VLAST — 9 5

da je bio unionista, je r je sm atrao, dia je nagodba još uvijek bolja nego

austrijski centralizam . Danas se, m eđutim , lomi diualizam i K ršnjavl
sim patizira sa Starčevićevom hrvatskom strankom prava, koja jedi­
na nije napustila ideju cjelokupnosti M onarhije i želi da ostvari pro­
gram sam ostalne H rvatske u federelnoj K absburškoj m onarhiji.10
Iza toga slijedi velikoaustrijska izjava K ršnjavoga u A gram er Tag-
blattu. Pošto povodom otvorenja m adžarskog parlam enta u Pešti nije
bila izvješena carska zastava, K ršnjavom e je bilo jasno da postoji sa­
mo jedna odi ovih dviju m ogućnosti: „Hie H absburg, hie Kossuth!"
Kad su K ossuthovi p rija te lji povodom svog boravka u Beogradu da­
vali izjave da H absburgovci m oraju n apustiti Bosnu, K ršnjavi je bio
siguran da se V elika H rvatska može ostvariti samo u Velikoj A ustriji.
Zato kliče: „Živjela habsburška prem oć na B alkanu!"20 Značajno je
da se Frankovo H rvatsko pravo ograđuje od ove izjave, navodeći
da K ršnjavi želi doduše stu p iti m eđu frankovce, ali zasada neka samo
iznosi svoja shvaćanja, a kasnije će se vidjeti da li će se u svem u slo­
žiti sa Starčevićevom hrvatskom strankom prava. O dgovarajući na na­
pade, da on u ređ u je H rvatsko pravo, K ršnjavi izjavljuje dia to nije
istina. On se sa Frankovom strankom još nije sporazum io u svim
načelnim p itan jim a.21 Vidd se, da je F rank vrlo oprezan i nim alo se ne
žuri, da istupi kao borac za V eliku A ustriju!
I štam pa Koalicije, a i njeni protivnici dočekali su prvu veliko-
austrijsku objavu u H rvatskoj s negodovanjem , čak je i klerikalci na­
padaju. H rvatstvo naziva K ršnjavoga crno-žutim „buršom iz Vin-
dobone", ističući doduše, d'a H rvatska može opstati samo u n u tar Mo­
narhije, ali da H rv ati nisu zvani da se bore za Veliku A ustriju. I Stad-
lerov H rvatski d n e v n ik drži se vrlo rezervirano. Koliko smo mogli
razabrati, od sve štam pe u H rvatskoj i Dalm aciji jedino dubrovačka
klerikalna Prava crvena H rvatska pozdravlja K ršnjavoga.22 Ni „či­
sti" pravaši u D alm aciji ne naginju velikoaustrijskoj politici. U D u­
brovniku se sredinom svibnja održava skupština Ciste stranke prava
pod predsjedništvom potpisnika Riječke rezolucije M ajstrovića i odlu­
čuje, da će ubuduće nositi naziv S tranka prava. Skupština odbija po­
kušaj bečkog eksponenta, poslanika care vinskog vijeća V. Perića, dia
stranci dadle antim ađarski pravac i šalje pozdrave cijeloj opoziciji
u H rvatskoj, t.j. ne sam o frankovcim a.23 Organ S tranke prava, Pro-

10 H rvatsko pravo 3170/11. VI., 3172/13. VI. 1906.

20 A g ram er T agblatt 138/18. VI., H rvatsko pravo 3176/19. VI. 1906.
21 H rvatsko pravo 3176/19. VI., 3215/4. V III. 1906. K ršn jav i čini reklam u
frankovcim a u O esterreichische Rundschau, V III (VIII—X 1906) Die P olitischer
V erhaltnisse in K roatien.
22 H rvatstvo 139/19. VI., H rvatski d n e v n ik 162/17. VII., Prava crvena
H rvatska 67/23. VI., 81/29. IX., 83/13. X. 1906.
28 Izvješće 0 skupštini stran k e p rav a dne 12. sv ib n ja 1906 u D ubrovniku
Z adar 1906. Sloboda 18/16. V. 1906. AVA MI, praš. 1906/4468.
gg — M IRJA N A GROSS

danova H rvatska kruna naročito oštro istupa protiv K ršnjavoga.

On želi da okupi one, koji još nisu izgubili vjeru u opstanak „ove
stare m onarkije naroda", piše list. „To m ogu da budu samo sliepci
ili — hofrati." Narod, koji je bio kroz desetljeća tlačen, ne može v je ­
rovati u bolju budućnost „u kući ovih m aćeha". „M onarhija nam je
tako indiferentna da proti njoj nećemo raditi, ali za n ju još m anje."
H rvatska kruna je protivnica i „neovisne m agjarske balkanske d r­
žave". Ona savjetuje K ršnjavom e, neka osnuje „hofratsku" stranku,
ali neka se za svoje ciljeve ne služi firm om starčevićanstva.24 Vidi
se prem a tome, da Beč u Dalm aciji nem a oslona ni u čistim pravašim a.
I m adžaroni, kao dualisti, k ritiziraju K ršnjavoga. K huen se još
nekoliko m jeseci prije navedene izjave ograđuje od austrijanštine
K ršnjavoga, koga sm atra lošim političarom , a Tomašić javno ustaje
protiv njega.25 U odgovoru na napade K ršnjavi ističe, da on pod
Velikom A ustrijom ne m isli na sadašnju birokratsku i centralističku
A ustriju, koju je A nte Starčević s pravom perhorescirao, nego na
zajednicu habsburških zem alja, koja bi bila u skladu s pravaškim pro­
gram om iz 1894., a za koju još ne zna kakvo će ime nositi, pa preuzi­
m a naziv, koji joj daje A. Popovici.20 I pored svog oduševljenja za
„dem okratsku" Veliku A ustriju, K ršnjavi je sprem an da pom aže even­
tualne neustavne akcije Beča. U svom članku u Oesterreichische
Rundschau sjeća se kraljevskog kom esara Ram berga, koji je 1883.
navodno popularizirao u H rvatskoj austrijsku državnu ideju. Tako on
izlazi u susret težnji vojnih krugova, da pomoću carskog generala
usm jere političke prilike u H rvatskoj u korist Beča.27 K ršnjavi želi
da protiv K oalicije udruži m adžarone i frankovce. L jeti 1906. on piše
m adžaronu Im bri Josipoviću, da m u je vrlo žao, što se Josipović od­
rekao saborskog m andata, je r sm atra, da bi se oko njega mogli k ri­
stalizirati konzervativni elem enti i na taj način graditi mostove iz­
m eđu konzervatizm a i radikalizm a.28
V elikoaustrijski krugovi služe se Riječkom rezolucijom kao stra ­
šilom za službenu bečku politiku, opom injući stalno, da treb a pro­
m ijeniti stav prem a Jugoslavenim a i u jediniti hrvatske zemlje, kako

24 H rvatska kruna 159/23. VII. 1906. N ekoliko d an a k asn ije list na in te r­

venciju frank ovaca donosi m alu noticu kojom ub lažu je n avedeni članak, ali
se i iz daljeg p isan ja lista vidi, da se P rod an ne slaže s Frankom . H rvatska,
kruna 165/30. VII. 1906.
28 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, K huen Tom ašiću, H ed erv šr, 25. II.
i 22. VII. 1906. H rvatsko pravo 3178/21. VI. P ester L loyd 148/15. VI. 1906.
20 H rvatsko pravo 3177/20. VI. 1906.
27 O esterreichische R undschau VIII. Gross O esterreich 6/12. II. 1906. O bzor
k onstatira, da vojni krugovi, „kojim a se ni m alo n e dopada blago i k o n stitu -
cionalno p o stupanje siedoga vlad ara" n asto je p ren ijeti težište au strijsk e poli­
tike sa p a rla m en ta na vojsku. O bzor 292/4. X I. 1906.
28 AGZ O stavština Josipović, Zagreb, 12. V III. 1906.
 BORBA ZA VLAST — 97

bi se stvorila liga antim adžarskih nacija, koje tobože žele jedinstvo

M onarhije. V elikoaustrijski krugovi sm atraju, da je K huenova vlada
u H rvatskoj radila u njihovu interesu, jer je gurala opozicijske ele­
m ente u austrijski tabor, dok se sada, nezavisni elem enti kupe oko za­
stave n eprijateljske M onarhiji. I najsm jelije nacionalne želje H rvata
trebalo bi uvažiti, laskaju velikoaustrijski krugovi H rvatim a, je r one
još uvijek ostaju u okviru M onarhije.20 Gross Oesterreich s rado­
šću pozdravlja prvi velikoaustrijski ,,W eckruf“ iz H rvatske i predla­
že, dia se sazove konferencija svih hrvatskih, slovenskih i srpskih stra ­
naka, koje su ostale vjerne M onarhiji, s njem ačkim konzervativcim a i
kršćanskim socijalim a u Zagrebu!30 Reichspost pozdravlja u dje­
latnosti K ršnjavoga ponovno buđenje tradicionalnog dinastičkog osje­
ćaja hrvatskog naroda u redovim a članova bivše N arodne stranke i u
jednom interview -u popularizira čovjeka, koji je podigao zastavu p ri­
staša M onarhije. K ršnjavi izjavljuje Reichspostu, da K oalicija teži
za rušenjem M onarhije. On se nada ostvarenju austrijskog „S taaten-
reich a“, kako ga zam išljaju A. Fischhof i u najnovije doba Popovici.31
Poučen otporom , na koji je naišla njegova izjava, dodaje, da se ne
zalaže bezuvjetno za izraz „Velika A u strija4', ukoliko se ovaj čini
H rvatim a fatalan. Dakako da K ršnjavi proglašava F rankovu stranku
jedinom u H rvatskoj, koja se bori za cjelokupnost M onarhije.32 Za­
nim ljivo je, da velikoaustrijski krugovi nisu nipošto sigurni, da li su
u K ršnjavom u i zasada rezerviranom F ranku našli svoje prave agente
u H rvatskoj. U kolebanju ih podržavaju obavijesti iz zagrebačkih voj­
nih i klerikalnih krugova protivnih F ranku i K ršnjavom u.33
Beč prelazi u ofanzivu i u Dalm aciji. Odm ah poslije R iječke re ­
zolucije iz Beča stižu obećanja o pomoći za ekonomsko podizanje D al­
m acije. U ovoj akciji važnu ulogu im a D ruštvo za prom icanje narod-
no-ekonom skih interesa k raljevine Dalmacije, čiji je zaštitnik sam
Franjo Ferdinand. S tvarni je zadatak društva, da zainteresira au-
stro-njem ački i češki kapital za dalm atinsko tržište. Obećani „danaj-
ski darovi" iz Beča, kako ih naziva Sm odlakina Sloboda, ne mogu
p rik riti činjenicu, dia M onarhija u veljači 1906. sklapa novi trgovački
ugovor s Italijom , koji ponovno predstavlja težak udarac za dalm atin­
sku privredu. U svom govoru u carevinskom vijeću J. B iankini kon­
statira, da su navedenim ugovorom snižene carine na talijansko ulje,
badem e i smokve, a to znači katastro fu za dalm atinsku proizvodnju.

2B Reichspost 26/2. II., 146/29. VI., 177/5. VIII., 182/11. VIII., 186/17. V III.,
187/18. V III. 1906. Obzor 134/17. V. 1906.
30 Gross O esterreich, 25/25. VI., 26/2. VII. 1906.
31 A. F i s c h h o f , O esterreich u n d die B iirgschaften seines B estandes,
Beč 1869.
83 R eichspost 137/19. VI., 138/20. VI., 157/13. VII. 1906.
83 Gross O esterreich 27/9. VII., 29/23. VII., H rvatsko pravo 3193/10. VII.
1906.

7 V lad avin a Hrvatsko-srpske koalicijc 1906/7

gg — M IRJANA GROSS

Ribolov i brodarstvo praktički su prepušteni T alijanim a. I takav se

ugovor sklapa nakon velikih obećanja austrijske vlade, kaže Biankini.
Dalm acija ne tre b a riječi, već djela! Nakon svega toga austrijska vla­
da još ima obraza, dia apelira na ljubav H rvata, uzvikuje govornik.
Šibenska H rvatska riječ tvrdi, da je D alm acija pala žrtvom Trojnog
saveza i dia je sjedinjenje s H rvatskom jedini ekonom ski i politički
spas.34
Razum ljivo je da Beč nakon pobjede H rvatsko-srpske koalicije
na izborim a još pažljivije prati dogođaje u Dalm aciji. Naročito su
registrirani N ardellijevi izvještaji o bakljađii u Splitu povodom iz­
bora, zatim kongres H rvatske stranke sa oštrim protuaustrijskim go­
vorim a Cingrije i Trum bića, te kongres Ciste stranke prava u D ubrov­
niku, na kojem se pokazalo da ni m eđu „čistim a" ne vlada proau-
strijski duh.35
U svom izvještaju od 25. VI. Narđielli konstatira da je m adžaro-
filska agitacija porasla naročito u Splitu i okolici, Šibeniku i D ubrov­
niku. On naročito ističe opasnost radikalnih elem enata, koje podupire
cijela hrvatska om ladina, t.j. Sm odlakina dem okratska stranka, koja
se upravo fuzionirala s hrvatskim naprednjacim a. N ardelli poziva
Beč dia prekine s dosadašnjim podcjenjivanjem Dalm acije, koju sm atra
vratim a za Balkan, dok ne bude prekasno! Ne bi ni došlo do protu-
austrijske akcije dia su poslušani brojni prijedlozi dalm atinskih na­
m jesnika o ekonomskoj pomoći Dalmaciji. Stoga N ardelli predlaže:
1. ostvarenje neposrednog željezničkog spoja s Dalmacijom , 2. in­
vesticije u razne upravne grane, 3. uvođenje u n u trašn jeg hrvatsko-
srpskog službenog jezika um jesto talijanskog i 4. k red it za pomoć si­
rom asim a.30
M em orandum F ran ji Ferdinandu, što ga je sastavio vjerojatno
don E. Vusio, ističe da nije dovoljna samo m aterijaln a pomoć Dalm a­
ciji, da bi se ona ponovno predobila za A u striju .37 Pisac se žali, da u
dalm atinskoj inteligenciji, uključivši činovništvo i svećenstvo, pre­
vladava nacionalni osjećaj nadi dinastičkim ! Štaviše, pojam „A ustri­
janac" u javnom je životu nota ignominiae. Ni jedna stran k a ne želi
dalji opstanak D alm acije uz A ustriju, a austrijski se osjećaj žigoše
kao nevrijedan i odvratan. Uzrok ovim činjenicam a srednje su škole,
koje om ladinu ne odgajaju u dinastičkom duhu. O barajući se žestoko

3i OR X X X V III, 385. sjed. 22. II. 1906. Govori B ian k in ija i P. K laića.
H rvatska riječ 88/7. III., 91/17. III., 93/24. III., 94/28. III. 1906.
85 HHSA MA IB 1301/4-1906. AVA MI pras. 1906/4468. DAZ DNP,
1906/2223.
80 DAZ DNT 1906/16.
87 M em orandum F ra n ji F erdinandu n ije potpisan. M eđutim E. Vusio je
glavni inform ator veliko au strijsk ih krugova u Beču, a u svojoj brošuri: Le
piaghe izražava iste m isli, stoga sm atram da je on pisac. M anje je v jero jatn o
da je autor kan onik Crnica.
 BORBA ZA VLAST — 9 9

na D em okratsku stranku, koja prim a m aterijaln a sredstva iz vanjskih

izvora, pisac se žali, da ni svećenstvo ne djeluje u dinastičkom duhu,
a naročito ističe štetne protuaustrijske posljedice studija dalm atin­
skih đaka na zagrebačkom sveučilištu.38
Odm ah nakon izbora u H rvatskoj pronose se glasine o pokušaju
stvaranja neke „austrijske stranke" u Dalm aciji, koja bi isticala eko­
nomske zahtjeve i socijalne reform e u duhu ,,c.k. dem okracije".30
Č ingrija piše Trum biću, da biskupi i vojnici rade na osnivanju au­
strijske stranke. P ritom on misli na dalm atinskog vojnog kom andan­
ta M arijana V arešanina i splitskog biskupa Nakića. Č ingrija misli, da
N ardelli u tom pogledu ne daje inicijativu, ali to su ljudi kam arile, i
on se ne sm ije protiviti. Niti intrige dirži na vođino u svojim rukam a
bivši m inistar Chlum ecky, koji bi želio dovesti svog sina za dalm a­
tinskog nam jesnika.40 Čini se da je C ingrijina obavijest točna, je r će
upravo m ladi Chlum ecky započeti akciju za „ponovno osvajanje"
D alm acije.41
Potreba ekonomskog program a za D alm aciju pokazuje se akutnom
za Beč, naročito nakon djelatnosti hrvatskih i dalm atinskih poslanika
u Delegacijam a u lipnju 1906. protiv vanjske politike Goluchowskoga.
Treba bezuvjetno spriječiti sjedinjenje H rvatske i Dalmacije, piše
Reichspost. Zato se za D alm aciju m ora nešto u raditi, ako ne iz k r­
šćanske pravednosti, a ono zato, je r to zahtijeva državni interes.42
Pod nadzorom novog m inistra predsjednika Bečka form ira se u kolo­
vozu kom isija predstavnika raznih m inistarstava sa zadatkom , da p ri­
redi ekonom ski program za Dalm aciju. Narodni list kom entira početak
rada kom isije s prim jedbom , da su u njoj zastupane upravo one lično­
sti, koje su ink arn irale dosadašnji sustav u Dalm aciji, a V. Milić, piše
da nije potrebna kom isija nego novac za gradnju luka i željeznica.43
Povodom početka rada kom isije za D alm aciju pojavljuje se u
Neue Freie Presse članak L. Chlumeckoga, pripadnika „radionice"
F ranje Ferdinanda, koji nailazi na jednodušni pro test čitave H rvatske
i Dalm acije. A ustrija je teško pogriješila u D alm aciji što je nije ve­
zala uza se ni ekonomski ni politički, piše Chlum ecky, ali ističe dia to
nije isprika za porast austrofobije u Dalm aciji, koja jedino povezuje
inače m eđusobno protivne stranke. Ekonomsko podizanje D alm acije
ne može k oristiti A ustriji, ako nije praćeno ponovnim političkim
osvajanjem . D alm acija gravitira prem a C etinju, Zagrebu, Beogradu
i Rimu, a austrijska joj je k u ltu ra nepoznata! Vlada je dosada podcje­

88 HHSA N achlass F ranz F erdinand V Bd.

30 N arodni list 42/23. V., Sloboda 18/16. V. 1906.
40 A rhiv T rum bić, sv. 13, Č ingrija T rum biću, D ubrovnik, 8. VI. 1906.
41 Vidi dalje.
42 R eichspost 199/1. IX. 1906. (E. A n k e n t h a l e r , D alm atiens Bezie-
hungen zu seinem H interland.)
43 N arodni list 63/6. V III., 69/27. V III. 1906.
100 — m ir J a n a gross

njivala štam pu te „udaljene pokrajine", pa je Chlum ecky poziva, da

izvrši pritisak na dalm atinsku štam pu. Poslije „udara pesnicom " koji
je Beču zadiala R iječka rezolucija, vlada m ora da se m iješa u stranačke
prilike. Po m išljenju Chlum eckoga vlada se ne m ora b rin u ti za poli­
tičke stranke tam o, gdje ih prožim a zajednički austrijski osjećaj, ali
gdje postoje centrifugalne tendencije, tak av bi stav imao opasne po­
sljedice. Chlum ecky poziva vladu da ne dopusti stranačke grupacije
H rvata i Srba, koje uništavaju posljednju nadu u uništenje slavenske
iredente. „U D alm aciji treba zaista vladati u starom sm islu ove riječi."
D alm aciju tre b a politički osvojiti, zahtijeva Chlum ecky, je r se radi o
održanju jedne austrijske pokrajine, a ujedno i prevlasti na m oru, te
položaju A u strije kao velike sile na B alkanu.44 Na taj poziv za povra­
tak na apsolutizam u Dalm aciji protiv Chlum eckoga ustaje sva štam pa
u H rvatskoj i Dalm aciji. B iankinijev Narodni list odgovara da su
austrijski patriotizam i dom ovina riječi bez značenja, koje se čuju
samo kod ponekog feudalca, je r je A u strija državni, a patriotizam
nacionalni pojam . Nacionalni ciljevi D alm acije, usm jereni prem a Za­
grebu, nisu u sukobu s interesim a dinastije i M onarhije i nisu ire ­
dentistički, je r se tem elje na historijskom pravu. Sasvim je jasno
da D alm aciju više zanim a hrvatska k u ltu ra u Zagrebu nego njem ač­
ka u Beču! Političko osvajanje Dalm acije u protunarodnom pravcu
ne može im ati uspjeha, završava Narodni list .45
Radom kom isije za ekonomski program i ovim člankom započi­
nje borba Beča i Pešte za Dalm aciju, povezana s priprem am a za novu
austro-ugarsku financijsku nagodbu. T. B atthyany odgovara C hlu-
m eckome u Budapester Tagblattu ističući zapuštenost Dalm acije pod
austrijskom upravom . Dalm acija se može podići samo u privrednoj
cjelini s M adžarskom i Hrvatskom , tv rd i B atthyany.40 Problem Dal­
m acije postat će još akutniji povodom posjeta F ran je F erdinanda Dal­
m aciji u jesen iste godine.

3. N ovi kurs u Delegacijama

U lip n ju se u vrlo napetoj situaciji sastaju Delegacije austrijskog

i ugarskog parlam enta.47 Istakli smo već, da je u paktu izm eđu kralja
i M adžarske koalicije zaključeno da se M adžari privrem eno odriču
44 Neue Freie Presse 15077/13. V III. 1906, 3.
40 Narodni list 67/20. V III. 1906.
40 Sloboda 47/24. VIII. 1906. Ni B atthyan y jev član ak n ije p rim ljen s odo­
bravanjem , je r dopušta tum ačenje, kao da B. želi rein k o rp o raciju D alm acije
neposredno M adžarskoj. V. M ilić b ran i B-a od ta k v ih optužbi. Narodni list
69/27. V III, 71/3. IX. 1906.
47 D elegacije ra sp ra v lja ju o zajedničkim poslovim a t.j. o vanjskoj poli­
tici, vojsci i m ornarici i upravi BiH.
 BORBA ZA VLAST — J01

carinske sam ostalnosti, ali je kralj popustio utoliko, što je pristao da

ugarski p arlam ent uzakoni autonom ni carinski'' cjenik. Radi se naim e
o ovome: M adžarska koalicija želi, dia se trgovački i carinski savez
između oba dijela M onarhije zam ijeni trgovačkim ugovorom. Stvarno
stanje se tim e ne m ijenja, ali je u državnopravnom pogledu naglašena
sam ostalnost ugarskih zem alja. Paktom s kraljem odobravr. se u g ar­
skom parlam entu, da prihvati neprom ijenjene trgovačke ugovore, ko­
je je sa stran im državam a sklopilo m inistarstvo vanjskih poslova i
sankcionira isti carinski cjenik kao i carevinsko vijeće, ali ne kao
zajednički nego kao autonom ni carinski cjenik za ugarski dio M onar­
hije. P itan je autonom nog carinskog cjenika izaziva povodom pređi-
stojećih pregovora za novu financijsku nagodbu žestok otpor u A u­
striji te sve stranke u carevinskom vijeću ustaju protiv M adžara.48
A ustrijsko m inistarstvo Hohenlohe, koje je vršilo dužnost svega m je­
sec dana, pada radi autonom nog carinskog tarifa, a m inistar predsjed­
nik postaje V. Beck, povjerenik F ra n je Ferdinanda, s program om u re ­
đenja odnosa A ustrije i M adžarske, N ijem aca i Čeha i priprem a za iz­
bornu reform u.40 U toj krizi H rvatsko-srpska koalicija stoji uz Ma­
džare. Obzor sm atra, da M adžari m ogu pobijediti u sukobu, naro­
čito ako se uz njih nalaze H rvati, ali p rije svega treba zadovoljiti
H rvatsku na ekonomskom polju, i to ne obećanjim a, nego stvarnim
udjelom u ekonomskom n apretku Ugarske. Prom atrajući austro-m a-
džarsku borbu Obzor prim jećuje, da su protivnosti interesa izm eđu
obaju dijelova toliko porasle, dia se dualističko uređenje ne će moći
održati, pa ističe tendencije prem a ostvarenju federalne A ustrije po­
vezane personalnom unijom , s m oderno uređenom ugarsko-hrvatskom
zajednicom .50 Da bi uplašila Beč i tim e stekla povoljniji položaj u
nagodbenim pregovorim a, M adžarska koalicija napose ističe svoje p ri­
jateljstvo sa Srbijom , gdje se ono s radošću prihvaća. U Srbiji se, kako
smo već istakli, nadaju, da će politika M adžarske koalicije protiv Beča
pridonijeti slabljenju bečkog pritiska na Srbiju. U m anifestacijam a
m adžarsko-srpskog prijateljstv a ne su djeluju srpski shižbeni krugovi,
ali im to dobro dolazi.51 Uoči sastanka Delegacija Beograd posjećuje
jedna grupa m adžarskih poslanika i novinara, koja je oduševljeno
dočekana. M adžari, prem a pisanju srpske štam pe, uv jerav aju Srbe,
dia nem aju agresivnih nam jera na B alkanu kao A ustrija i da ne žele
ni Bosnu i H ercegovinu, ni S taru S rb iju ni M akedoniju! U Beograd

48 N arodni list 45/2. VI., Obzor 141/26. V., 147/1. VI. 1906. P ester L loyd
46/22. II. 1907.
40 J. C. A l l m a y e r - B e c k M inisterprasident Baron Beck, W ien 1956.
Narodni list 46/7. VI. 1906.
60 O bzor 147/1. VI., 150/6. VI. 1906.
51 Đ o r đ e v i ć n. d. T pzoeuncK u zJiacnuK 112/25. V. 1906. HHSA MA
IB, 1906 - 555/4.
102 — M IRJA N A GROSS

dolazi i oko 300 H rvata, koji su prisustvovali posveti zastave h rv a t­

skog pjevačkog dru štv a O djek u Zem unu. Slijede m anifestacije m a-
džarsko-srpsko-hrvatskog p rijateljstv a.52 Ovi događaji izazivaju uz­
buđenje u Beču, koji upravo posjećuje njem ački car, a on, po m išlje­
nju srpskog poslanika Vujića, podržava bečku politiku pro tiv S rbije.53
S napetošću očekuju u Beču, kakav stav će zauzeti Slaveni i Ma­
džari prem a vanjskoj politici M onarhije. I M adžarska i H rvatsko-
srpska koalicija protivnice su m inistra vanjskih poslova Goluchow~
skog, koji je uvijek radio protiv M adžarske koalicije, a u H rvatskoj je
podržavao K huenov režim. N jem u se pripisuje i činjenica, što kralj
nije htio da prim i u audienciju dalm atinske poslanike, koji su bili
došli da p ro testiraju zbog događaja u H rvatskoj za vrijem e Narodnog
pokreta 1903. U D alm aciji naročito zam jeraju Goluchowskom kao
tvorcu trgovačkih ugovora štetnih za dalm atinsku p riv red u .54 Od po­
četka 1906. t.j. od srpsko-bugarskog saveza štam pa H rvatsko-srpske
koalicije piše vrlo oštro protiv politike Goluchowskog, braneći „oprav­
dane težnje balkanskih državica", a osuđujući nasilno sprečavanje
prirodnih grupacija na B alkanu i politiku „prodiranja i izrabljivanja"
u interesu m ale grupe kabinetskih političara u Beču. Štam pa Koali­
cije izražava nadu da srpsko-hrvatsko-m adžarsko p rijateljstvo otvara
novu perspektivu zbližavanja podunavskih naroda protiv političkog i
ekonomskog utjecaja N jem ačke i ustaje protiv održanja Trojnog sa­
veza, a za izolaciju N jem ačke.55 Stav M adžarske koalicije prem a T roj­
nom savezu nije jedinstven. Članovi vlade K ossuth, A pponyi i An-
drassy i većina K oalicije pristaše su Trojnog saveza, dok m u se ljevica
Nezavisne stranke, na čelu s T. B atthyanyjem , p rotivi.50 Povodom
posjeta njem ačkog cara Beču u svibnju 1906. velik dio m adžarske
štam pe piše pro tiv Trojnog saveza uz odobravanja H rvatsko-srpske
koalicije. U odbranu Trojnog saveza ustaje sam Kossuth, iako se n je ­
gov organ poslije svršetka rada Delegacija zalaže za dunavsku kon­
federaciju, u perenu protiv „germ anskog" i ruskog osvajanja.57 Ma­
džarska je koalicija ipak složna u otporu protiv Goluchowskoga. I če­
ški se političari opiru oslonu M onarhije na N jem ačku, pa se Delega­
cije sastaju u vrlo napetoj atm osferi.58
82 HHSA MA IB, 1906 - 101/400; MA PA S erbien, IX, sv. 53. 190/64, 65,
67. TpzoBUHCKU zjiacHUK 110/20. V., 11/21. V., 112/22. V., nojiUTUKCi 845/21. V.,
846/23. V., 847/24. V., 857/3. VI., Obzor 150/6. VI., N arodni list 46/7. VI. 1906.
88 DASIP PO sv. 4/1906, pov. 45.
84 Obzor 278/20. X., 280/23. X., Narodni list 86/25. X., Gross O esterreich
43/29. X. 1906.
88 Sloboda 4/7. II. N ovi list 6/6. I., Obzor 21/23. I., 157/13. VI. 1906.
80 Vidi str. 76.
87 Obzor 130/13. V., 147/4. VII. Narodni list 44/31. V. 1906.
88 Stenographische Sitzungsprotokolle der Delegation des R eichsrates, 41.
Session, W ien 1906. 2. sjed., 21. VI K lofačev govor, 3. sjed., 23. VI. K ram erev
govor.
 BORBA ZA VLAST —

Treba naglasiti, da kralj na prim anju povodom početka zasjeda­

nja Delegacija izjavljuje biskupu Drohobeckome da je zadovoljan p ri­
likam a u H rvatskoj, a B iankiniju obećava željezničku vezu s D alm a­
cijom.59 V jerojatno tim e želi da upozori predstavnike novog kursa,
da ne će im ati većih poteškoća ukoliko ne budu u D elegacijam a ustali
protiv službene politike.
Z asjedanju Delegacija prethodi živa aktivnost krugova protiv­
nih vanjskoj politici Goluchowskoga. Tom prilikom sprski poslanik
u Beču Vujić i peštanski konzul Petković diolaze u ko n tak t s m adžar­
skim i hrvatsko-srpskim političarim a, kojim a daju podatke o Srbiji
i Bosni i Hercegovini. T. Petković razgovara s M edakovićem i Supi-
lom te jav lja Pašiću: „Rekoše m i da je rešeno da se na delegacijam a
povede razgovor o balkanskim stvarim a u opšte i o položaju Bosne
i Hercegovine." Petković također javlja: „Situacija u H rvatskoj oset-
no se popravlja i ako lagano." V ujić i Petković naročito pomažu
Đ. Krasojevića, koji će u Delegacijam a govoriti o upravi u Bosni i
Hercegovini. V ujić dolazi u dodir i s Tuškanom , koji je također član
D elegacija.60
I J. Biankini se sprem a na rad, nakon što je protiv svoje volje
izabran za delegata.01 Već smo istakli da B iankini vrlo teško prihvaća
politiku novog kursa. Zato se odupirao da bude delegat, jer bi morao
govoriti u duhu novog kursa. Š u tjeti ne može, piše on Trum biću, a bo­
ji se, da ne kaže nešto neum jesno. Zato moli vodstvo H rvatske stranke,
da m u pošalje direktive, jer on ne može sam snositi odgovornost.
„Nek su note bistre i jake, jer m oje uho nije se moglo još priviknuti
na ovu m odernu m uziku; poslie 40 godina Trovatora, R igoletta i t.d.
proći na W agnera, vražiji je prelaz", — tako sam Biankini prikazuje
svoju nesigurnost. Ako se Trum bić ogluši na B iankinijevu m olbu za
pomoć, m orat će čuti u Delegacijam a njegove stare „registre". „Dakle
piši i piši." „N ajm učnija je za m e točka o odnošajim a S tranke sa
M agjarim a, je r sam ja uvijek do sada zagovarao trializam ...", piše
Biankini, ali za vrijem e zasjedanja Delegacija ipak se sastaje s Kos-
suthom , s kojim razgovara dva sata. Iznoseći T rum biću n acrt svog
govora, B iankini piše: „Schluss: hoće li A ustrija, bolje ova m onarhija
da žive, nek bude ono za što ju stvoriše njezini narodi i političko-
historijska nužda. Neće li, nek ide s vragom!" Trum bić i Cingrija po­

60 O bzor 156/12. VI. 1906.

60 DASIP PO sv. 4/1906, pov. 3944; Đ o r đ e v i ć , n. d.
01 P ostojala je opasnost da bude izabran dvorski sa v jetn ik Vuković, čov­
jek Beča, što bi neugodno odjeknulo u dalm atinskoj javnosti. Na T rum bićevu
in terv en ciju izabran je Biankini. A rhiv Trum bić, sv. 13, D ulibić Trum biću,
Z adar, 15. V. 1906.
204 — M IR JA N A GROSS

m ažu B iankiniju, koliko mogu. Na k raju on đirži krasan govor u duhu

novog kursa, kao da se nikad nije kolebao i bojao.02
U svojim govorim a povodom otv aran ja Delegacija car i Goluchow-
ski ističu srdačne odnose s Njem ačkom i prijateljstv o s Italijom i R u­
sijom. P rilike na Balkanu, kažu oni, uglavnom zadovoljavaju.03
Predstavnici novog kursa u D elegacijam a, prvo B iankini u au­
strijskoj, a zatim Tuškan u ugarskoj, u staju protiv službene vanjske
politike i otvoreno izlažu program novog kursa. B iankini prije svega
izjavljuje, da je njegovo m jesto u austrijskoj delegaciji privrem eno,
jer D alm acija treb a da se ujedini s H rvatskom . F atalna griješka, što
to još nije urađeno, odražava se u vanjskoj i unutrašnjoj politici. Bi­
ankini naziva expos'ć Goluchowskog „ružičastim ", i to u času, kad je
stanje u H absburškoj m onarhiji tako kaotično kao što nije bilo sto­
tinam a godina! T rojni savez je potpuno zastarjela ustanova, stvorena
u korist njem ačke svjetske politike, preko koje Njem ačka upravlja
vanjskom i unu trašn jo m politikom M onarhije. Pod teškim pritiskom
njem ačkog ,,D ranga“, kojem u najviše sm etaju Slaveni, nacije M onar­
hije nisu m ogle da urede svoje u n u tra šn je prilike na osnovi ravno­
pravnosti i državnopravnih ugovora, a to je conditio sine qua non
daljeg opstanka M onarhije. Njem ačka politika u H absburškoj m onar­
hiji otuđila je od M onarhije Slavene i druge nenjem ačke narode, a
njem ačko stanovništvo nije privezala uza se. P red njem ačkom opa­
snošću narodi se instinktivno približavaju. Tako nastaje i politika Ri­
ječke rezolucije. H rvati žele, da M adžarska postepeno postigne svoju
državnu sam ostalnost, nastavlja Biankini, koja će biti bedem protiv
Njem ačke i za M adžare i za H rvate. U vjet trajn o g hrvatsko-m adžar-
skog sporazum a je st sjedinjenje Dalm acije i H rvatske i sanacija adm i-
nistrativno-političkih prilika u H rvatskoj. Težnja za usklađivanjem
historijskog državnog prava M adžarske i H rvatske s m odernim demo­
kratskim shvaćanjem nije antidinastička, nego pravedna borba korisna
za M onarhiju. B iankini želi preuređenje M onarhije u federalnu au­
strijsku, hrvatsko-m adžarsku i — po m ogućnosti — slovensku grupu,
povezanu personalnom unijom . B iankini k o nstatira da njem ački kapi­
tal prodire na Balkan na račun A ustrije i Italije i p riređ u je Njemačkoj
siguran p u t u A ziju. A ustrijska diplom acija bi m orala znati, kaže
Biankini, da je prošlo vrijem e kad su balkanski narodi bili samo
predm et izrabljivanja. Balkanski narodi im aju pravo na ekonom ­
sku i političku organizaciju, kao i na oslobođenje od srednje vjekov­
nog tu to rstv a velikih sila. B iankini osuđuje ulogu M onarhije u spre­
čavanju srpsko-bugarskog saveza, kao i stav austrijske diplom acije u

62 A rhiv T rum bić sv. 13, B iankini T rum biću, Beč, 26. V. i 1. VI. 1906.
M 420 I Č iigrija T rum biću, D ubrovnik 2. VI. 1906. A rh iv Č ingrija, T rum bić
Č ingriji, Split, 5. VI. i 15. VII. 1906.
88 Delegation 1 i d.
 BORBA ZA VLAST —

„topovskoj aferi", u kojoj se ona ponašala kao agent Škodine tv o r­

nice.64 Balkanski su narodi susjedi, a ne vazali M onarhije! „Sva naša
u n u tarn ja i vanjska politika usredotočuje se u m ržnju proti Sla­
venima, napose pako proti H rvatim a", tv rd i Biankini i izjavljuje, da
ne može pom agati takvu vanjsku politiku.65
Nekoliko dana kasnije govori G. Tuškan u plenum u ugarske dele­
gacije u istom sm islu i tonu. I on u staje protiv ,,D ranga“. A ustrija
želi dia nadoknadi svoje gubitke u Italiji i N jem ačkoj na Balkanu, a
tim e postaje pom agač ,,D ranga“. Balkan pripada balkanskim naro­
dima, izjavljuje T uškan i osuđuje m inistarstvo vanjskih poslova, koje
ne poštuje su v eren itet srpskog naroda, kao što se vidjelo prilikom
srpsko-bugarskog saveza. Ton, kojim m inistar govori o Srbiji, n e u ­
godno dira srpski i hrvatski narod u M onarhiji. M inistar vanjskih
poslova ne m ari ni za H rvate, koji su dobri, samo kad treb a rad iti za
Gross Oesterreich. Ali H rvati više ne v jeru ju obećanjim a!66 U u g ar­
skoj delegaciji govore protiv službene politike još i V. Nikolić,
koji iznosi tužbe protiv vojne uprave zbog nepoštovanja hrvatske au­
tonomije, i G. K rasojević, koji prikazuje crnu sliku stanja u Bosni i
H ercegovini.67 U tisak spom enutih govora pojačan je i tim e, što svi
predstavnici H rvatske i Dalm acije govore djelom ično hrvatski. Ne
začuđuje što se poslije toga priča, kako je kralj nam jerno ignorirao
hrvatske delegate kod svečanog ručka.68 I pored napadaja sa svih
strana Delegacije većinom glasova v o tiraju budžet m inistarstvu v a n j­
skih poslova. Ali položaj Goluchowskoga tem eljito je poljuljan. Pod
pritiskom M adžara i F ran je F erdinanda on će ujesen dati ostavku.

4. Oko im enovanja vlade

Nova vlada za H rvatsku i Slavoniju, koja je, kako smo vidijeli,

predložena još početkom lipnja, im enovana je tek nakon teških borbi
25. srp n ja 1906. Osnovni razlozi teškoća oko isposlovanja kraljeve
sankcije leže u nepovjerenju m adžarske vlade i k ralja prem a H rv at­

64 Si’pski poslanik u Beču Đ. Sim ić sm atra, da je G oluchow sky bio po

carevoj želji nepopustljiv u zahtjevu, da S rb ija m o ra kupovati Škodine topove,
jer su mnogi nadvojvode dioničari te tvornice. D A SIP PO, sv. 1907, pov. 73.
05 D elegation, 2. sjed. 21. VI. 1906.
00 P okret 146/27. VI., H rvatsko pravo 3184;28. VI. 1906. L ist n apada T uškana,
jer je tobože govorio za Si'biju, a ne za H rvatsku.
07 P okret 147/28. VI., 149/2. VII. 1906. Đ o r đ e v i ć , n. d. N ikolić se svo­
jim govorom ne zam jerav a bečkim krugovim a, s k ojim a im a dobi’e veze. N je­
gove su izjave u perene protiv ratnog m in istra P ittreich a, kojeg p rijesto lo n a­
sljednik želi m aknuti. V elikoaustrijska štam p a štoviše h v ali Nikolića. Gross
O esterreich 30'30. VII., 31/6. V III. 1906.
08 SKZ R 6491b O stavština M azzura, N ikolić M azzuri, Beč, 21. VI. 1906.
R 4612 G rlović: D nevnik, 1906/11, 26. VI., 27. VI., 30. VI.
106 — MIRTANA g r o s s

sko-srpskoj koaliciji, a naročito nakon istupa hrvatsko-srpskih dele­

gata protiv vanjske politike Goluchowskog, kao i u veleizdajničkim
intrigam a velikoaustrijskih krugova, frankovaca i m adžarona, koje na­
laze plodino tlo povodom ponovnog pogoršanja odnosa izm eđu Au-
stro-U garske i Srbije.
U svom pism u od) 9. VII. K huen-H edervary jav lja Tom ašiću dia
je m adžarska vlada uviđijela svoju golem u pogrešku što je dopustila
da dođe do sadašnjeg političkog položaja, pa je zato zaustavila im e­
novanje odijelnih predstojnika. To ne znači, dia će se m adžarska vlada
odm ah v ratiti na stari, t.j. m ađžaronski pravac, napom inje K huen,
ali je uvjeren, da će do toga uskoro doći. Stoga sm atra, da treb a držati
na okupu m adžarone i pokazati svakom prilikom , da N arodna stranka
ipak još postoji i čeka čas, kad će ponovno ravnati sudbinom zemlje!
H rvatska je slaba točka politike M adžaraske koalicije, m isli K huen,
koji se nada, da hrvatska vlada ne će biti im enovana. K ad se to ipak
dogodilo, vrlo je razočaran i napada W ekerleovu kolebljivost.60
Svim a u H rvatskoj poznata je uloga W ekerleova u neim enovanju h r­
vatske vlade. Ogorčenje se okreće i protiv M adžarske koalicije, naro­
čito nakon afere s instalacijom novog riječkog guvernera, koji je go­
vorio o Rijeci kao sastavnom dijelu M adžarske, potpuno ignorirajući
hrvatski elem ent.70 Pogoršani su i odnosi izm eđu k ralja i košutovaca.
K ralj jednom odbija da prim i K ossutha. U parlam entu košutovci su
u većini, ali u vladi nem aju premoć. Stoga P. Čingrija misli da nezavi-
šnjaci nisu krivi za neim enovan je vlade, je r je njim a potrebna pomoć
H rvata, nego W ekerle. Košutovci ne m ogu n a tje ra ti ni njega ni Beč,
da najzad im enuje vladu.71 U toj situaciji S. Zagorac, predstavnik
H rvatske stranke prava, daje oštru izjavu M agyarorszđgu [Ma-
đarorsagu], koja se ne može uklopiti u Supilovu politiku otupljivan ja
svih uglova. Šupilo živi u stalnom strahu, da bi takve izjave mogle
porušiti prim irje s M adžarim a, koje je on teškom m ukom izborio iza
kulisa. N arod u H rvatskoj teško je pristao na sporazum s M adžarima,
dok je hrvatsko-srpsku vezu lakše prihvatio, izjavljuje Zagorac. Koa­
licija se ne boji toliko A ustrije, kaže on, u kojoj živi 3/5 Slavena
nego stra h u je od Njemačke. Ako ne dođe do sporazum a s M adžari­
ma, H rvatska stranka prava ipak ne će podupirati A ustriju protiv
M adžarske .72 S m adžarske strane R. Hegedus [Hegediš], predstavnik
D ruštva industrijalaca, traži da H rvatska izdržava m adžarske pučke

00 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, K huen Tom ašiću Hćđerv&r, 9. VII.,

22. V II.; Đ urković-Tom ašiću, Budim pešta, 22. VII. 1906.
70 Obzor 171/29. VI., 173/3. VII. Pester L loyd A. 26. VI. 1906.
71 D A SIP PO sv. 3/1906, pov. 1077. A rh iv T rum bić, Č in g rija T rum biću,
D ubrovnik, 20. VII. 1906.
73 Obzor 183/13. V III. 1906. A rh iv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, R ijeka, 14.
VIII. 1906.
 BORBA ZA VLAST — |Q 7

škole, dok jedan poslanik zahtijeva, da se m adžarski jezik uvede u

srednje škole u H rvatskoj kao obligatni predm et.73
M adžarski parlam en t prim a ugarsko-hrvatsku financijsku na­
godbu, koju su kraljevinski odbori dovršili još 1904., kad ju je prim io
hrvatski sabor. Zbog krize u M adžarskoj m adžarski je parlam en t p ri­
m a tek sada. Izvjestitelj spom inje tužbe hrvatskog kraljevinskog
odbora naročito zbog toga, što su H rvatskoj uračunati izdaci za
investicije u M adžarskoj, od kojih, priznaje izvjestitelj, nije za H r­
vatsku potrošen ni jedan filir! H rvatska će ubuduće otplaćivati samo
one zajmove, koje će i ona koristiti, obećaje izvjestitelj, ali zajmove,
koji su sklopljeni u prošlosti, m ora i dalje otplaćivati!74 Na m adžar­
skoj i hrvatskoj strani postoji pom irljivo raspoloženje, piše Obzor,
„ali većih rezultata dosada uz najbolju volju ne vidim o."75
Intrige protiv im enovanja vlade mogu se uočiti i a spisim a k ra ­
ljeve kabinetske kancelarije. Tako je M ilan Roje p rijav ljen zbog ne­
kih prekršaja za vrijem e svoje advokatske prakse, pa je stvoren dobar
povod za dalje otezanje s im enovanjem .70 Drugog odjelnog predstoj­
nika, Nikolu Badiaja, oputužuje J. Frank radi veleizdaje, je r je kao
predsjednik pjevačkog društva O djek bio u Beogradu zajedno s osta­
lim hrvatskim pjevačkim društvim a.77 Sad F ranjo Josip s velikim
nepovjerenjem prim a svaki a k t iz H rvatske, što se može djelom ično
pripisati u tjecaju W ekerlea i hrvatskog m inistra Josipovića. Saborski
zaključak od 14. V. 1906. o obustavi tiskovnih parnica iz 1903. .Josi­
pović popraćuje s dopisom u kojem naziva spom enuti zaključak pro­
tuzakonitim . On će zajedno s banom štititi pravosuđe od nepozvanog
m iješanja sabora, a p rije svega prerogative kralja. Josipović na taj
način Lipozorava k ralja da se hrvatski sabor upliće u njegovo isklju­
čivo pravo pom ilovanja i obustave kaznenih progona.78 F ranjo Josip
je sum njičav prem a svakom zakonskom prijedlogu, koji m u dolazi na
predsankciju. U očekivanju, da će se hrvatski sabor sastati nakon
zasjedanja Delegacija, kako je zaključeno u paktu K oalicije i bana
Pejačevića, K oalicija još prije im enovanja vlade zahtijeva predsank-
cije zakonske osnove o službenoj dužnosti i disciplinskoj odgovornosti
pravosudnih činovnika (ovim se zakonom želi spriječiti pritisak re­
žim a na sudove, uobičajen za K huenova režima) i zakonske osnove o
ukidanju K huenova zakona o štam pi, donesenog za vrijem e Narodnog
pokreta 1903. Objem a osnovama Franjo Josip daje predsankciju tek

73 Obzor 183/13. VII., TpzoeuncKU zaclchuk 152/13. VII. 1900.

74 OG I 26. sjed., 12. VII. 1906. Obzor 183/13. VII. 1906.
78 Obzor, 183/13. VII. 1906.
76 HHSA KA, V ortrage 1906/2084.
77 HS II/I 36. sjed., 30. I. 1907. Supilov govor. I. H o r v a t , Šupilo, 186/7.
78 HHSA KA V ortrage 1906/1544.
108 — M IR JA N A GROSS

nakon usm enog izvještaja, koji je sam izričito zahtijevao. K ralj se,
kako ćemo kasnije vidjeti, boji donošenja dem okratskih zakona, je r
mu je — čini se — cijela Koalicija prikazana kao grupa krajn jih ra-
dikala.70
H rvatska konstatira, da se kod zatezanja s im enovanjem ne radi
toliko o predloženim ličnostim a koliko o činjenici, da po prvi p u t sa­
borski poslanici predlažu svoje pouzdanike. Radi se dakle o p a rla ­
m entarnom principu, t.j. o načelu prem a kojem svaka vlada treb a
da uživa po vjerenje parlam enta, što ne m ora biti u H absburškoj mo­
narhiji, gd'je je dinastija najjači faktor. P rihvaćanje tog načela izazvalo
bi ozbiljne posljedice, zaključuje H rvatska.80
Oko F ra n je Josipa stalno se pletu intrige protiv Koalicije, koja
m u je prikazana kao veleizdajnička skupina. Ban Pejačević ga m ora
um irivati i uvjeravati, da Koalicija ne teži za razbijanjem M onarhi­
je!81 V eleizdajničke optužbe povezane su s objavom carinskog rata
Srbiji. Nakon rješenja krize povodom srpsko-bugarskog carinskog sa­
veza vođeni su pregovori da se trgovinski provizorij izm eđu A ustro­
u g arsk e i S rbije pretvori u sporazum . M eđutim , pregovori se razbi­
jaju, i austrijski poslanik u Beogradu C zikann [Cikan] obavještava
srpsku vladu 6. VII. 1906., da se prekida trgovački provizorij. G ra­
nice M onarhije su zatvorene za stoku iz S rbije.82 T ri dana poslije
objave carinskog rata, t.j. 9. VII. Frankovo H rvatsko pravo donosi
članak, u kojem tvrdi, da su jednom banketu u Beču kod srpskog po­
slanika V ujića prisustvovali i neki članovi D elegacija iz H rvatske.
Tom su prilikom prem a H rvatskom pravu izgovorene zdravice u čast
kralja P e tra kao jugoslavenskog kralja, dok F ranjo Josip nije bio ni
spom enut. U svojim člancim a H rvatsko pravo žigoše veleizdajničku
K oaliciju i tv rd i izm eđu ostalog, da je K rasojeviću u Beogradu sa­
stavljen m em orandum o Bosni i H ercegovini.83 M. V ujić odm ah de­
m antira tv rd n ju H rvatskog prava. Dio bečke štam pe sm atra da se
radi o Pašićevoj spletki, da m akne svog opasnog političkog protivnika
s položaja bečkog poslanika!84
Predsjednik hrvatskog sabora B. M edaković izjavljuje da se ne­
imenovan je vlade im a pripisati spletkam a K huena-H edervaryja i n je­
govih pristaša kod kralja, koje pom ažu i frankovci. K huen odbija
M edakovićevu izjavu kao klevetu, na što m u ovaj odgovara da ostaje

70 HHSA KA V ortrage 1906/1955, 1956. Vidi str. 157/8.

80 H rvatska 34/13. VII. 1906.
81 Obzor 199/29. VII. 1906.
82 DASIP PO sv. 4/1906, pov. 111. TpzoeuncKU zjiacnuK 139/27. VI. 1906.
Tiopoeuh, n. d.
83 H rvatsko pravo 3192/9. VII., 3195/12. VII., 3209/28. VII. 1906.
81 Neue Freie Presse 15043/10. VII., P okret 174'31. VII. 1906. HHSA MA
PA S erbien IX sv. 54/1906, 81 C. - nojiuruK a 887/3. VII., 898/14. VII., 899/15.
VII., 904/20. VII. 1906. Đ o r đ e v i ć , n. d.
 BORBA ZA VLAST — ^Q g

kod shvaćanja, koje dijeli sva javnost, pa poziva K huena, neka dođe
u hrvatski sabor, je r je virilist, i neka se tu opravda. U m eđuvrem enu
W ekerle ponovno vrši pritisak na Koaliciju, da pristane na fuziju
s m adžaronim a.85 Na žestoke napade K oalicije H rvatsko pravo odgo­
vara, da n e snosi ono odgovornost za neim enovan je vladie, je r krivce
treba tražiti m eđu predstavnicim a H rvatske u Delegacijam a, koji su
svi ustali protiv službene politike. Osim toga J. F ran k šalje telegram
W ekerleu, u kojem ga moli, da iznese pravi razlog neim enovan ja, b u ­
dući da se k riv n ja svaljuje na H rvatsko pravo. W ekerle daje izjavu
Agram er Tagblattu, u kojoj tvrdi, da se prijedlozi za im enovanje n a ­
laze kod k ralja i dia nem a razloga za uznem irenje.80
Povodom M edakovićeve izjave o su radnji frankovaca i m adža­
rona protiv im enovanja hrvatske vlade klub Frankove stranke od­
govara, da m u čast ne dopušta surađivati s predsjedinikom sabora Me-
dakovićem i da će u tom pogledu odrediti svoj budući postupak. Koa­
licija se sada nalazi pred novom poteškoćom. Kao što smo već istakli,
tek su frankovci om ogućili rad sabora u m aju 1906., jer Koalicija
nem a većinu. Sada je očito, da oni nam jeravaju koristiti M edakovi-
ćevu izjavu protiv frankovaca da bi — ukoliko im to bude odgova­
ralo — spriječili rad sabora.87
Debate o Bosni i Hercegovini u Delegacijam a i ođinos A ustro­
u g a rsk e prem a Srbiji daju povoda konfidentim a, da opet jednom
dignu „ustanak" u Bosni. Vaso Josipović, novinar, koji se kreće u
Šupilovoj okolini na Rijeci, a privrem eno vrši konfiđentske usluge
bosanskoj vladi (stalnu službu ne dobiva, je r je već jednom uhvaćen
u laži) izvještava o odboru političkih agitatora za Bosnu i Hercego­
vinu, u koji su pored srbijanskih političara i nekih m adžarskih ne-
zavišnjaka navodno ušli poslanici Šupilo, Barčić, Pribićević, B anja-
nin, zatim riječki industrijalac M. G orjup i drugi. Josipović nadalje
tvrdi, da se Šupilo stalno sastaje s beogradskim političarim a i da
nagovara K ossutha i Polonyija, da se u Beču založe za interese Srbije
povodom trgovinskih pregovora. V jerojatno je da Šupilo stvarno
razgovara s nezavišnjacim a o tom p ita n ju .88

85 Obzor 187/17. VII., Pokret 166/21. VII. Pester L lo yd 161/16. VII., A.

163/18. VII., A. 164/19. V II., A. 165/20. VII. 1906. SKZ R 6294b O stavština To­
mašić, K huen Tom ašiću, H edervar, 22. VII. 1906. A rhiv Č ingrija, Šupilo Cin-
griji, Rijeka, 24. IX. 1906.
80 H rvatsko pravo 3197/14. VII., 3199/17. VII., A g ra m er Tagblatt, 163/18.
VII. 1906.
87 H rvatsko pravo 3203/21. VII., Obzor 194/24. VII., 195/25. VII. 1906.
Vidi str. 132, 134.
88 Josipović upozorava H orm anna, da osiguravajuće društvo ,,Phonix“
p ro širu je svoju zagrebačku agenciju i n a B ili. Šef agencije je F. Potočnjak.
H orm ann sm jesta upućuje organe vlasti da n ad ziru Potočnjaka. ANRBiH
ZVBH, pr. 688, 2191 I. B., 2406, 2710, 3221 IB/1906.
110 — M IR JA N A GROSS

R eagirajući na optužbe, Šupilo piše da se veleizdaja sastoji u

tome, „što i mi hoćemo da živimo životom dostojnim svjestnoga i po­
nosnoga naroda. Sastoji se u tom, što ne želimo, da budem o više pred ­
m et izrabljivanja, već hoćemo da se u prijateljskom savezu borim o za
slobodu".89 Povodom sum njičenja sa strane M adžarske koalicije, da
H rvatsko-srpska koalicija slijedi „panslavističke", antim adžarske te ­
žnje, Šupilo izjavljuje u Obzoru da je optužba, prem a kojoj u većini
hrvatskog sabora postoji stru ja s jugoslavenskim aspiracijam a .n e ­
osnovana, a potječe od K huenove garde! Koalicija ne želi da vodii
bečku politiku pod trobojnicom , kao što se to radtilo dosada. Dobra
hrvatska politika nije protivna dobroj m adžarskoj politici, kaže Š u­
pilo u nastojanju, da spasi suradnju s M adžarskom koalicijom, koja
je uzdrm ana krizom oko im enovanja vlade. Obzor konstatira, da pot­
pisuje Šupilovu izjavu, da se v aljana hrvatska politika ne protivi
m adžarskoj, ali s tom rezervom , ako se ni m adžarska politika ne pro­
tivi hrvatskoj. I Obzor ustaje protiv bajke o „panslavizm u". Kogod
kaže, da su H rvati i Srbi braća i jedan narod, kogod želi da M onar­
hiju, koja je većim dijelom slavenska približi slavenstvu i sp rijatelji
s Balkanom , proglašava se veleizdajnikom , piše Obzor. N itko ozbiljno
ne propovijeda „jugoslavensko carstvo", ali postoji opće nezadovolj­
stvo politikom M onarhije prem a Jugoslavenim a. Tako se brane „vele­
izdajnici" od napada Beča i Pešte, koji strepe od jugoslavenske ideje.
N esum njivo je da neki pristaše novog kursa ipak sanjaju o „jugosla­
venskom carstvu", a p rije svega Šupilo, kako se vidi iz njegove ko­
respondencije.00
Pošto je uzbuđenje s neim enovanjem vlade dostiglo vrhunac, sa­
staju se W ekerle, Pejačević, Šupilo, M edaković i Drohobecky, a n a ­
kon toga F ranjo Josip najzad potpisuje im enovanje 25. V II.01
O lakšanje koje se nakon toga osjeća ne može p rik riti opće neza­
dovoljstvo i nesigurnost, jer svi znaju da pred K oalicijom stoje ne­
prem ostive poteškoće. Javnost optužuje K oaliciju za popuštanje Ma­
džarim a. Šupilo je zadovoljan, je r je još jednom izvršio jedan m učni
zadatak. Novi odjelni predstojnici su m arljivi, piše on Čingriji, ali
njihov rad ne može odm ah donijeti očiglednih rezultata i ne zadovo­
ljava nervoznu zagrebačku javnost, koja bi svaki dan h tjela novo
čudo.92 D alm acija je s velikom napetošću pratila ove događaje. Pro­

'8B N ovi list 190/12. VII. 1906.

90 O bzor 196/26. VII., 197/27. VII., 199/29. VII. 1906.
91 HHSA KA V ortrage 1906/2084, 2085. ANRH HMB, V III-1906/171-2,
172—2. Šupilo se u najtežoj situaciji opet obratio Trum biću, ali ni on n ije
mogao pomoći. A rhiv Č ingrija, T rum bić Č ingriji, Split, 15. i 16. VII. 1906
(Trum bićevom zabunom pism o je datiran o g. 1905), A rhiv T rum bić M. 418.
Telegram i.
03 Obzor 196/26 VII. 1906. A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji^ R ijeka, 14.
VIII. 1906.
 BORBA ZA VLAST — m

dan u H rvatskoj kruni poziva Trum bića, C ingriju i Milića, da po­

novno in terv en iraju u H rvatskoj, je r je i slom m adžaronskog režim a
njihovo djelo. V. Milić odgovara u Narodnom listu, da dalm atinski
političari ne snose nikakvu odgovornost za događaje u H rvatskoj, po­
što su posljednji put intervenirali u P ešti uoči izbora. U pletanje di­
jela hrvatskih zastupnika u predlaganje vlade nije — tv rd i Milić —
bilo ustavno korektno i m oralo je izazvati otpor na kom petentnom
m jestu. D ruga je pogreška Koalicije što se veliki broj njenih članova
nalazi izvan stranaka. Oba M ilićeva prigovora uperena su protiv Šu­
pila, sa čijim se m etodam a zakulisnih akcija Milić ne slaže još od
R iječke rezolucije. M eđutim , P. C ingrija u C rvenoj H rvatskoj ustaje
u obranu Supilovu i u potpunosti odobrava njegovu politiku.93

93 H rvatska kruna 151/13. VII., N arodni list 59/23. VII., 66/16 V III., Cr­
vena H rvatska 31/2. V III., 34/25. VIII. 1906. SKZ R 6491 O stavština M azzura,
V, M ilić — M azzuri, S plit 22. X. 1905.
C. Vladavina hrvatsko-srpske koalicije
I. BEC, PEŠTA I NOVI KURS U JESEN 1906.

1. K raj prim irja s Talijanim a

L jeti 1906. F. K ossuth daje nekoliko izjava, u kojim a konstatira,

d'a će se postulati Riječke rezolucije postepeno oživotvoriti i da će se
m adžarski i hrvatski odibor sastati na pregovore, koji su već tako če­
sto odgađani. K ossuth želi ustavne reform e u H rvatskoj, kao i sjedi­
njenje s D alm acijom .1 On želi da pokaže interes i za p itanje hrvatskog
jezika na željeznicam a i određuje, da se m adžarskim činovnicim a po­
visi plaća, ako nauče hrvatski. Ova diskrim inacija hrvatskih i srpskih
činovnika, kojim a se plaća ne povišu je, i to još pod firm om izlaženja
u susret h rvatskim željam a, izaziva ogorčenje u H rvatskoj. U isto se
vrijem e H rvatsko-srpska koalicija bezuspješno bori, da m akne s po­
ložaja hrvatskog m inistra Josipovića, svog ogorčenog protivnika.2 Ne
začuđuje dia se Šupilo žali Č ingriji na velike poteškoće u Pešti. Na­
petost izm eđu H rvatsko-srpske i M adžarske koalicije pojačava se do­
gađajim a povodom Svesokolskog sleta i gospodarske izložbe u Za­
grebu početkom rujna.
Zagrebačkom svesokolskom sletu u ru jn u 1906. prisustvuju
bosanski, dalm atinski, slovenski, srpski, bugarski, češki i poljski so­
koli i p retv a ra ju ga u m anifestaciju slavenske uzajam nosti. Pored
ljubljanskog načelnika H ribara i praškog Srba sletu prisustvuju če­
ški političar Klofač i slovački M. Hodža. N ije teško zam isliti kako
je u Beču odjeknula ova m anifestacija, na kojoj predstavnik H rv at­
skog sokola C. Akačić nazdravlja „velikom, silnom, preslavnom , sve-
možnom S lav jan stv u “, a zastupnik Klofač govori o slozi Slavena
protiv A ustrije. Klofač, koji se bez uspjeha trudio oko organizacije
češko-m adžarsko-hrvatskog ekonomskog obram benog saveza protiv
njem ačke industrije, obilazi južnoslavenske zem lje i sondiira teren.3

1 P ester L loyd A. 189/18. VIII., Pokret, 195/27, V III. 1906.

2 P ester L loyd 198/12. VIII., Obzor 212/11. V III., 216/15. V III., P okret
180/7. V III., 182/9. V III., 187/16. V III. 1906. A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji,
R ijeka, 14. V III. 1906.
3 Obzor 234/4. IX., 236/6. IX. 1906. SKZ, R 4612, G rlović: D nevnik III
1906, 1. IX -4 . IX. P ester L loyd 213/13. VIII., A. 200/1. IX., Sloboda, 51/5. IX.
1906.

a V ladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906/7

114 — M IR JA N A GROSS

Odjek je ovih događaja u Beču toliko teži, što su nekoliko dana prije
održane i druge jugoslavenske m anifestacije, i to u Beogradu i Sofiji.
Na učiteljskom kongresu u Beogradu hrvatski učitelj D. T rste­
njak govori o jedinstvu svih južnih Slavena, napose Srba i H rvata, i
upozorava na opasnost od ,,D ranga“. Na K alem egđanu je odiržana ju ­
goslavenska slava u čast delegacija za kongres književnika, om ladine
i jugoslavensku likovnu izložbu u Sofiji. Od H rvata sudjeluju k n ji­
ževnik Ljubo Babić-Đalski, poslanik N apredne stranke, i akadem sko
pjevačko društvo „M ladost". K lofač i H ribar prisutni su i ovdje. K a-
lemegdian je okićen parolam a kao što je ova: „Srbi i H rvati su jedian
narod s dva im ena“4, a Jugoslavenski om ladinski kongres u Sofiji oštro
istupa protiv A ustro-U garske, a za ostvarenje balkanske konfedera­
cije. P redstavnici hrvatskih i slovenskih studenata ograđuju se od
diskusije o balkanskoj konfederaciji, da ne budu pri povratku optu­
ženi zbog veleizdiaje.5 K ršćansko-socijalni organ Reichspost kom en­
tira kongres jugoslavenskih književnika, na kojem sudjeluju Đalski
i H aram bašić, osuđujući ih za bratim ljen je sa Srbim a, t.j. nacijom,
s kojom M onarhija vodi carinski rat! Pošto su obojica političari i na­
stu p aju kao predstavnici hrvatske službene politike, Reichspost upo­
zorava, da njihovo držanje ne služi jačanju te politike u M onarhiji.0
D alm atinski dem okrati, koji nakon sleta u Z agrebu odlaze u Beograd,
šalju Slobodi oduševljene dopise, u kojim a izm eđu ostalog kažu:
„Beogradi počinje sadia da bude ono, što u Jugoslavenstvu treb a da
bude: ognjište, s kojega vrcaju iskre na sve strane... “ Srbi se dižu
nad svoje ,,šum adinstvo“ i posvećuju sve više pažnje cijelom slaven­
skom jugu, pišu dem okrati iz Beograda.7
Slovenska i srpska štam pa s oduševljenjem piše o zagrebačkom
sletu.8 Dakako da je svesokolski slet m orao izazvati oštru reakciju
Beča i Pešte, gdje se boje „panslavizm a", i otežati borbu za realizaciju
politike novog kursa. Zato se Šupilo žali T rum biću na zagrebačke
„parade" i „babanalije“ sa „slavenskom soliđiarnošću“. „....toga svega
nije nam sada (p. Šupilo) bilo potreba, dok još nem am o niti jednoga
zakona p rim ljen a.“ Šupilo kori zagrebačke političare, da ne rade
drugo nego teške političke griješke.0

4 HHSA MA PA S erbien IX sv. 54/1906, 97 C/IB, 137, 102'IB, 104 E/IB.

HHSA MA IB 1906/1789/4. Obzor 228/29, VIII., 232/2. IX. 1906. S lavenska m a­
nifestacija u Z agrebu štetn a je i za propagandu velik o au strijsk ih krugova.
Z ato Gross O esterreich m ora b ran iti H rvate i isticati da sokolski slet nije
antidinastičan. Gross Oesterreich, 35/3. IX., 37/17. IX. 1906.
6 Obzor, 231/1. IX. 1906.
0 R eichspost, 199/1. IX. 1906.
7 Sloboda, 52/7. IX., 53/12. IX., 54/15. IX. 1906.
8 TpzoBUHCKU zjiacnuK, 186'24. VIII., JlojiUTUKa, 939/24. V III. Edinost,
240/31. V III., 244/4. IX., 246/6. IX. 1906.
9 A rhiv T rum bić, Šupilo Trum biću, R ijeka, 13. IX. 1906.
 V la d a v in a h rv a ts k o -s rp s k e k o a lic ije — ^ 5

Beč odm ah odgovara na svesokolski slet u Zagrebu. P ri povratku

dalm atinskih sokola iz Zagreba — a s njim a su i Česi, koji posjećuju
Dalm aciju, Bosnu i H ercegovinu i Crm i Goru — dolazi na Rijeci do
žestokog sukoba izm eđu H rvata s jedne, a Talijana i M adžara s druge
strane. I u Zadru izbijaju neredi izm eđu Talijana i H rvata, praćeni
m anjim protestnim dem onstracijam a u Šibeniku, D ubrovniku i
S plitu.10
Dva velika postulata novog kursa — suradnja s M adžarim a i Ta­
lijanim a — ovim su događajim a teško ugrožena. Šupilo moli Trum bića,
da dalm atinski sokoli pošalju izjavu u Peštu, da je tvrdnja, prem a
kojoj su oni vikali protiv M adžara, lažna. „Meni se čini da prelazim o
najk ritičn iji m om ent, a što je najglavnije ne znamo sigurno tko je
sve u B udim pešti bio sudionik, a tko (p. Šupilo) je ostao neutralan.
Ali da je gore sudionika nem a sum nje." H rvatski političari ne shva­
ćaju, „da nas je neka tajn a sila baš natjerala na riečki nož", kaže
Šupilo. On ima svu silu dokaza, da je riječka policija znala, što se
sprem a, a sabrao je i dokaze „kupljene i organizirane autonom aške
provokacije", dok riječka policija samo traži n ajsitnije podatke pro­
tiv H rv ata i hapsi ih. Šupilo se bezuspješno obraća W ekerleu i A n-
drassyju. Na Supilov prijedlog H rvatsko-srpska koalicija zahtijeva
od m adžarske vlade, da oduzme pristranoj riječkoj policiji istragu nad
riječkim događajim a i preda je jednom državnom funkcioneru. U pro­
tivnom slučaju K oalicija „povlači od toga sve posljedice napram a
koalicijonoj ugarskoj vladti, ostajuć i nadalje vrućim faktorom spo­
razum a H rvata i M adžara." Povodom tog ultim atum a, koji može po­
vući za sobom neposredni slom novog kursa, Šupilo piše T rum biću:
„Ti m ene poznaš, jesam ja nagal i dosta vatren, ali u težkim m om en­
tim a upotreb lju jem svu snagu, da zagospodujem nad sam im sobom.
U vjeren sam, dia se ovo moralo učiniti" (p. Šupilo). M adžarska vlada
ne prihvaća ove prijedloge. Iz P ešte dolaze samo uvjerav an ja i obe­
ćanja. Šupilo ne ostaje dosljedian i ne povlači konsekvence. Zadovo­
ljava se činjenicom , da su u P ešti sprem ni da ublaže cijelu stv a r.11
U rezohicionaškim se krugovim a tvrdi, da su i u m inistarstvu vanjskih
poslova znali unaprijed za nem ire na Rijeci i u Zadru. Izvršni odbor
H rvatsko-srpske koalicije daje izjavu, da sm atra te nem ire prom išlje­
nom akcijom s one strane, koja nastoji om etati novi pravac hrvatske
i srpske politike.12

10 AVA MI pras. 1906/7942, 7943, 8249, 8486. DA Z ad ar DNP 1906/4562,

Narodni list, 72/6. IX., 73/6. IX., 74/13. IX., 76/20. IX. 1906.
11 A rhiv T rum bić, M 418, Šupilo T rum biću, Rijeka, 13. IX- i 23. IX. 1906.
U sporedi i D ržavni arh iv Rijeka, R iječki gubernij, Px*ezidialni spisi sv. 39/1906.
br. 254. I h rv atsk a vlada in te rv en ira ANRH PZV 1906/2862.
13 ANR BiH ZVBH 1906/2979 IB. Obzor, 238/8. IX. 1906.
116 ~ M IRJA N A GROSS

M adžarska štam pa, protivna Nezavisnoj stranci, obara se na

H rvate, koji su se ,,uzobijestili“ zbog „izdajničke" slavenofilske po­
litike m adžarske vlade. R iječka rezolucija je p ak t štetan za m adžar­
sku državu i za n ju treb a da odgovaraju K ossuth, Polonyi i Apponyi.
Dotada je M adžarska koalicija barem pred javnošću zauzim ala bla­
gonaklon stav prem a Riječkoj rezoluciji. Sada je desavuira, n atjerana
pritiskom m adžarskih šovinista. Riječka rezolucija nije pakt, izjav­
lju je M adžarska koalicija, nego samo jednostrani izraz hrvatskih i
dalm atinskih želja, koji uopće ne obavezuje M adžarsku koaliciju.13
M adžari na taj način upozoravaju i Beč i H rvatsko-srpsku koaliciju,
da ne nam jerav aju bezuvjetno pom agati novi kurs. N jihov je čin
ponešto ublažen tim e, što nezavišnjačka štam pa piše razm jerno um je­
reno o riječkim dogođajim a i podvlači „nepom ućene" dobre odnose
s H rvatsko-srpskom koalicijom .14 Na novi politički položaj Šupilo
reagira izjavom, dia Riječka rezolucija stvarno nije pakt, ali se nada,
da će M adžari usprkos tom e pom agati novi kurs, jer H rvatska svoju
povećanu snagu ne će upotrebiti protiv M adžarske, nego za n ju .15
Šupilova želja da se održe dobri odnosi s M adžarim a, pa m akar uz veće
žrtve, tem elji se na njegovu uvjerenju, da bi protum adžarski stav,
koji žele neki članovi H rvatsko-srpske koalicije, doveo H rvatsku
„do podpune izolacije (p. Šupilo), ergo u šake A ustrije, koja nas kroz
F ranka i K ršnjavoga, te generale vaše i naše amo (p. Šupilo) upravo
izazivlje u ovu stupicu, da nas poklopi i preko nas zajaše na B alkan“.10
Sukobi H rv ata i T alijana na Rijeci i u Z adru prouzrokuju ko­
načni slom drugog dijela protubečkog saveza novog k u rsa — jugosla-
vensko-talijanskog p rim irja i predstavljaju važan m om enat u zao­
štravanju au stro -talijan sk ih odnosa poslije konferencije u Algecirasu,
na kojoj je talijanska vlada aktivno pom agala francusku diplom aciju
protiv njem ačkih interesa, dok je jedino austrijska vlada stala na
stranu potpuno izolirane Njem ačke. Ova situacija im ala je posljedica
za m eđusobnu konkurenciju A ustrije i Italije na Balkanu. P rem a in­
form acijam a srpskog poslanika u Rimu, M. M ilovanovića, prije Alge-
cirasa se računalo s tim e, da će Njem ačka u interesu održanja Trojnog
saveza posredovati u nesuglasicam a izm eđu Italije i A ustro-U garske
na Balkanu. Sada, m eđutim , Njem ačka u sukobu sa svim kolonijalnim
silam a treb a A ustriju, koju može nagraditi samo na B alkanu na štetu
talijanskih im perijalističkih prohtjeva. Stoga talijanski diplom ati, koji
računaju s oružanim sukobom, izražavaju svoje sim patije za S rb iju ,17
U Italiji upravo poslije Algecirasa jača teren za prihvaćanje politike

13 P ester Lloyd, 219/7. IX. 1906. Obzor, 238/8. IX. 1906.

li Obzor, 237/7. IX., 238/8. IX. 1906.
V Obzor, 265/7. X. 1906.
ia A rhiv Č ingrija; Šupilo Čingriji, Rijeka, 24. IX. 1906.
lT DASIP PO sv. 1/1906, pov. 715.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE —

novog kursa. P o jav lju ju se u tom duhu brošure, od kojih Pellegrini-

jeva Verso la guerra? im a važnu ulogu u odrazu riječkih i zadarskih
nem ira u talijanskoj javnosti, koja prihvaća samo protuaustrijsku,
ali ne i prohrvatsku stra n u knjige.18
U zbuđena nateg n u tim dopisima korespondenata iz Dalm acije i
Istre talijanskoj štam pi, talijanska javnost žestoko reagira.. Iredenti­
stička dru štv a pojačavaju svoju djelatnost. Nižu se dem onstracije,
dolazi čak do interpelacije u parlam entu. M anifestacije nose antiau-
strijski i antijugoslavenski karakter. T alijanska vlada doduše nastoji
da spriječi dem onstracije, jer joj je m ir u T rojnom savezu potreban,
dok se Italija ne naoruža, ali je sam m inistar-pređisjednik T ittoni viio
im presioniran tim dogođajima, koji nem inovno dovode do zaoštre-
nja odnosa, pogotovu što dva m jeseca kasnije šef austrijskog ge­
neralštaba postaje Conrad von Hotzendorf, čiji ceterum censeo postaje
ratni obračun s Italijom . P rotutalijanski stav F ran je Ferdinanda tu ­
mači njegov povjerenik L. Chlum ecky u knjizi, koja izlazi uskoro
nakon riječkih dogođaja.18a I u austrijskom p arlam entu podnosi tali­
janski poslanik Pitacco interpelaciju radi „nasilja" H rvata, a posla­
nik H rvatske stranke V. Ivčević ustaje protiv Pitacca i kam panje ta ­
lijanske štam pe, koja k alja „čast hrvatskog narodia". Na kraju se
m inistar vanjskih poslova Goluchowsky još i ispričava talijanskom
poslaniku zbog neznatne štete koja je nastala izgredim a na R ijeci.10
Glavni pobornici hrvatsko-srpsko-talijanskog prijateljstv a teško
su pogođeni. J. Sm odlaka piše u Slobodi, da H rvati žele zajedničku
obranu s Talijanim a pro tiv „germ anstva", ističući da su neredi provo­
cirani od austrijske vlade, da bi onem ogućila hrvatsko-talijansku
slogu.20 U pism u, u kojem opisuje Gini L om broso-Ferrero riječke do-
__________ . * r i ' V. i
18B a t t i s t a P e l e g r i n i : Verso la guerra ?, Rom a 1906. L u c i a n o
M a g r i n i, II pericolo tedesco, M ilano 1906. V i c o M a n t e g a z z a , L ’altra
sponda, 2. izd., M ilano 1906.
18a HHSA MA IB Gz. 95'2378-1906. D A SIP PO sv. 1/1906, pov. 1978.
L e o p o l d v o n C h l u m e c k y , O esterreich-U ngarn u n d Italien, 2. izd.
Leipzig-W ien 1907. G eneral Conrad predlaže caru m em orandum o ra tu s I ta ­
lijom 6. IV. 1907. C o n r a d , n. d., 62. R atne prip rem e p ro tiv Italije^josjećaju
se u D alm aciji još od 1905., naročito u vezi s izgradnjom i popravcim a tv r ­
đava. H rvatska riječ, 1/22. IV. 1905. P oduzim aju se oštre m jere p ro tiv šp iju ­
naže i p isan ja novina o bilo kakvim pokretim a vojske. DAZ DNP l i l a 1905/
1433, 2110; H a 1906/1149, 2233.
10 AVA MI pras. 1906/8249. HHSA MA IB 1906/2507-4. OR X VII 432.
sjed. 18. X .; 433 sjed. 25. IX .; 434 sjed. 2. X. 1906. Obzor 268/10. X. 1906.
ao Sloboda, 53/12. IX., 56/22. IX. 1906. S tuden ti d em o k rati poslali su tele­
gram R iciottu G arib ald iju , da posreduje za slogu. AVA MI pras. 87581906.
Sm odlaka predlaže C ingriji da sazove „S tarješinstvo", koje se dosada nije hi
maklo, kako bi ono dalo izjavu, koja bi djelovala na zavedenu javnost u I ta ­
liji. On p rip isu je n aročitu važnost srpskim potpisim a. A rh iv C ingrija, Smo­
dlaka C ingriji, Split, 3. X. 1906. ...... t;
lig — M IRJA N A GROSS

gođaje, Šupilo se žali, dia su sukobi zakopali jednu lijepu misao.21

G ina Lombroso u socijalističkom organu A va n ti i Luigi Pavia, oboje
borci za jugoslavensko-talijansku slogu još od 1903., jedini u Italiji
u staju pro tiv antijugoslavenskih m anifestacija i kam panje talijanske
štam pe, zastupajući i dialje suradnju s Jugoslavenim a protiv
,,D ranga“.22
Na zim skom zasjedanju D elegacija J. B iankini m ora konstatirati,
đia je ideja b ratstv a i obrane naroda na Ja d ra n u propala. U Dalm aciji
su ponovno na dnevnom redu izgredi izm eđu T alijana i H rvata, koji
su 1903-1906 bili rijetk i.23
D alm atinski nam jesnik N ardelli sav sretan izvještava Beč, da je
sporazum H rvata i T alijana u Dalm aciji, sklopljen 1903., prestao v ri­
jediti. N astao je povoljni politički položaj, jer austrijska vladia više
ne m ora računati sa solidarnom neprijateljskom opozicijom. N ardelli
ističe očaj rezolucionaša povodom tih dogođaja.23a
Reakcija velikoaustrijskih krugova na te diogođaje veom a je ka­
rakteristična. Reichspost likuje nad) slom om nrvatsko-m adžarskih od­
nosa i zlobno ističe, da su napadnuti H rvati na Rijeci bili upravo
D alm atinci, koji se oduševljavaju za otrgnuće D alm acije od A ustrije,
a za njeno sjedinjenje s H rvatskom pod ugarskom krunom . Reichspost
se nada, da je politika Riječke rezolucije propala, a s njom e i protiv-
austrijski stav. A ustrija očekuje od' H rvatske u najm anju ru k u neu­
tra lan stav u austro-m adžarskoj borbi, piše prijestolonasljednikov
organ. Takvim se stanjem velikoaustrijski krugovi također ne bi za­
dovoljili, je r se Reichspost nada, da će K oalicija propasti, a da će
frankovci ojačati i povesti protum ađarsku politiku. Položaj H rvata u
otporu protiv m adžarske tiran ije vrlo je povoljan, piše list, je r cijeli
,.Reich“ ustaje protiv M adžara.24 Podrška velikoaustrijskih krugova
frankovcim a, koji će sada prijeći u navalu protiv Koalicije, dobiva
još čvršću podiogu u ličnoj m ržnji F ran je Ferdinanda prem a Koali­
ciji nakon njegova puta po Dalmaciji.

51 U neredim a napadnuto je i uredništvo Novog lista i ran je n je Supilov

brat, što R eichspost popraćuje s ironijom . I K ristoffy ironički piše, da je
m adžarska v lad a m orala b ran iti Š upila protiv talijan sk o g riječkog m unicipija.
R a d i ć a n. d., Šupilo G ini F errero, Rijeka, 12. IX. 1906. A rhiv T rum bić M
418 Šupilo T rum biću, Rijeka, 13. IX. 1906. R eichspost 204/7. IX. 1908. K r i-
s 1 6 f f y, n. d. 586.
22 N ovi list, 278/9. X., 280/11. X., 286/17. X. 1906. A rhiv T rum bić, M 420/11.
L. P avia T rum biću, M ilano, 11. IX. 1906.
28 Delegation, II, 13. sjed. 13. X II. 1906. DAZ DNP 1906/5121, 5296, 5297.
28a DAZ -DNP 1906/4562; DNT 1906/29. AVA MI pras. 1906/8486, 10933.
84 R eichspost 204/7. IX., 205/8. IX. 1906, - ........... -
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOAI.ICIJE — ^ 1 9

2. P ut Franje Ferdinanda u Dalmaciju

U ru jn u 1906. održavaju se m anevri u D alm aciji i Bosni, kojim a

treba da prisustvuje sam Franjo Josip. Srpski poslanik u Beču V ujić
sm atra tim povodom, dia se priprem a akcija M onarhije na Balkanu,
m ožda pod utjecajem Berlina, je r se želi nešto postići, dok je R usija
još zabavljena posljedicam a rata s Japanom i revolucijom .25 M a­
nevri kod T rebinja, u okolici D ubrovnika i kod Visa p redstavljaju
svakako jasnu dem onstraciju protiv Turske, S rbije i Italije. O štrina
dem onstracije pojačana je planiranim carevim prisustvom .20 U Beču
na k raju ipak zaključuju, da ne treb a suviše zaoštriti situaciju, pa
neposredno prije odlaska F ran je Josipa službeno objavljuju, da car
radi „prehlade" ne može prisustvovati m anevrim a m ornarice u oko­
lici D ubrovnika i kod „junačkog" Visa, poznatog po „sjajnoj" pobjedi,
t.j. porazu T alijana. U službenom kom unikeu se ističe, da je stvarno
prehlada careva, a ne politički obzir razlog njegova nedolaska. R a­
zum ljivo je, da se novoj situaciji najviše rad u ju u Srbiji. U m jesto
F ran je Josipa na m anevre dolazi njegov prijestolonasljednik F ranjo
F erdinand.27
Carevom planiranom prisustvu m anevrim a prethodi akcija fra n ­
kovaca i klerikalaca za aneksiju Bosne i Hercegovine. Zagrebačko
frankovačko gradsko zastupstvo izglasava zaključak, da će k ralju po­
slati telegram i zatražiti sjedinjenje Bosne i Hercegovine s H rvatskom

25 D A SIP PO, sv. 1/1906, pov. 1315.

20 Crvena H rvatska, 37/14. IX. 1906.
27 Sm otra dalm atinska, 73'12. IX. 1906. HHSA MA IB 200-4'1906. noJiu-
TUKa, 943/28. VIII. 1906. H. W. S t e e d , n. d., 220—222 d aje o tom p ita n ju n e ­
točne podatke, koje od njega preuzim a J. H orvath u P olitičkoj vo v ije sti H r­
vatske, 370—371. Steed naim e tvrdi, đa je Šupilo upozorio W ekerla, kako će
k ralj biti prim ljen u D alm aciji šutnjom ukoliko se ne im enuje h rv atsk a v la ­
da. N akon toga, kaže Steed, sjetili su se u Beču da k ralj p ati od m orske bo-
lesti, a u D alm aciju je otišao F ran jo F erdin an d , koji je svuda u D alm aciji
ledeno dočekan. T ada su, p rem a Steedu, u Beču ipak dali odobrenje za novu
vladu. S tvarno je h rv atsk a vlada bila im enovana još 25. VII., d akle m jesec
i pol p rije dolaska F ra n je F erdin an d a u D alm aciju i njegov doček ne može
im ati neposredne veze s im enovanjem vlade. Steedov po d atak o tobožnjoj
Supilovoj grožnji W ekerleu nisam m ogla provjeriti. Potpuno kriv e p o datke
daje Chlum ecky, koji čak prenosi prijestolonasljednikov posjet -D ubrovniku
u godinu 1899, vjero jatn o s nam jerom , da prikaže svoj odlazak iz D alm acije
(bio je državni činovnik u D ubrovniku) kao rezu ltat svoje privrženosti F ra n ji
F erdinandu. Na nepouzdanost podataka navedenog au to ra u k azuje i činjenica,
što on tv rd i da je N ardelli postavljen za n am jesn ik a 1901, (postavljen je za
voditelja dužnosti n am jesnika 1905., a za n am jesn ik a 1906.) i što citira pism o
svog oca iz 1899., koje se poziva na tobožnji b o rav ak F ra n je F erd in an d a u
D ubrovniku. P rem a tome, citiran a pism a J. Chlum eckoga sadrže apo k rifn e
elem ente. (Pism a iz Broschove ostavštine, koja je au to r prim io od Broschove
udovice za v rijem e rad a na svojoj knjizi, mogu se sm a trati autentičnim a.)
C h 1 u m o c k y, n. d., 171—175, 186,
120 ~ M IRJANA GROSS

i Dalmacijom. P araleln a akcija vodi se i u Bosni. Povodom proslave

hrvatskog pjevačkog d ruštva ,,Vlašić“ biskup Stadler i njegovi ljudi
organiziraju skupštinu u Docu, kojoj p risustvuju zagrebački frankovci
J. i V. F rank i I. Elegović. Zaključena je poklonstvena adresa caru.
Koaliciona vladia obustavlja zaključak zagrebačkog gradskog vijeća,
ali i bosanska vlada zabranjuje poklonstvo, je r službeni krugovi, čini
se, ne žele eventualne izgrede. Već i na ovaj način postignuta je na­
petost izm eđu srpskih i hrv atsk ih političara; s bosanskim pitanjem
to je uvijek najlakše. Bila je to jedna u nizu akcija, poduprta od
velikoaustrijskih krugova, s težnjom da se poruši osnova novog kursa,
t.j. hrvatsko-srpska suradnja, je r — kako Reichspost piše — hrvatsko-
srpsko p rijateljstv o isto je zlo kao i m adžarsko-hrvatsko p rija te lj­
stvo.28 K onfidentski se izvještaji dobrano brinu, dia stvore u Beču i
Dalm aciji nervoznu atm osferu. Oni jav ljaju o priprem am a dalm atin­
ske om ladine da povodom careva dolaska p riredi dem onstracije u
D ubrovniku ili okolici, a i o m ogućim nem irim a u Bosni.20
Vojni m anevri kod T rebinja u prisustvu F ra n je F erdinanda shva­
ćeni su, prem a konfidentskim izvještajim a, kao dem onstracija za
aneksiju Bosne i Hercegovine. P riča se, kaže konfidsnt, dla su ljudim a
u T rebinju plaćane svote od 30 K, da bi vikali F ran ji Ferdinandu:
„živio!“30
Doček prijestolonasljednika u D ubrovniku izaziva senzaciju u
M onarhiji i izvan nje. F ranjo Ferdinand prim ljen je šutnjom naroda,
koju su prekidali samo povici „rufen sie Živio!“, dok m u je N ardslli
predstavljao predstavnike oblasti. Hladan doček F ran je Ferdinanda
ističe se to više, što je crnogorski prijestolonasljednik Danilo, koji
dolazi da pozdravi nadvojvodu, prim ljen upravo frenetičnim ovaci­
jam a m noštva građana svih slojeva.31 Neki konfidentski izvještaji
sm atraju, da doček u D ubrovniku nije bio priprem ljen kao dem on­
stracija protiv samog F ran je Ferdinanda, nego protiv bečke kam arile
i n jenih predstavnika u D alm aciji na čelu s generalom Varešaninom ,
koji nastoji osnovati austrijsku klerikalnu stran k u i intrigam a one­
m ogućiti politiku novog kursa.52 P rem a tv rd n jam a konfidenata i re-
zolucionaške štam pe, može se zaključiti, da grupa ,,đeneralaša“
predlaže prijestolonasljedniku, da u interesu velikoaustrijske politike

38 ANRH PZV 3798/1906. Obzor, 229'30. VIII., 23/1. IX. 1906. H rvat­
ski d nevnik, 180'8. V III., 186'16. V III., 189/20. V III., 194'25. V III. D ubrovnik,
34'26. VIII., 36'8. IX., 37/16. IX. 1906. ANR BiH ZVBH 1906/2433, 2499, 2670,
2749 IB. Reichspost, 2t3'19. IX. 1906.
39 ANR BiH ZVBH 1906'2710 IB. HHSA MA IB 1906/2600-4.
80 HHSA MA IB 1906/2600-4.
81 Isto. S t e e d, n. d., 220.
82 HHSA MA IB 1906^2600-4. Neki konfidenti ipak m isle da su dem on­
strac ije D anilu organizirane. ’ANR BiH ZVBH 1906/2901 IB.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — J 2 1

spriječi sjedinjenje H rvatske s Dalmacijom, i to na taj način, da

izvrši sjedinjenje**Bosne i Hercegovine s D alm acijom bez H rvatske.
Čini se, dia je u kom binaciji bila i A lbanija, u kojoj suprotnosti između
austrijskog i talijanskog im perijalizm a dolaze naročito do izražaja.
E. M. Vusio, član „đeneralaške" grupe, otvoreno piše o sjedinjenju
Bosne i D alm acije u posebno kraljevstvo.33 Sam F ranjo Ferdinand
bez ustezanja pokazuje, dia podupire ovu grupu. On prim a u posebnu
audijenciju jednog od n jenih predstavnika, kanonika Crnicu, i p re­
de je m u novčani poklon za sirom ašne K onavljane.31 U pism u T rum ­
biću Melko C ingrija tvrdi, da nitko nije organizirao ovacije Danilu,
već da su one bile spontane. „Policija je pak podigla izvanredni apa­
ra t kad je nadvojvoda došao u grad", a uveo ga nije načelnik nego
šef policije. N arod je, doduše, reagirao hladno, piše M. Cingrija, ali
sve priprem e i doček bili su potpuno korektni.35
Skandalom u D ubrovniku pogođen je i nam jesnik Nardelli, na
kojeg pada odgovornost i m ržnja F ranje Ferdinanda. P rem a konfi-
đentskom izvještaju P. Cingrija tvrdi, da se N ardelli nalazi pod tu to r­
stvom nekih viših činovnika u nam jesništvu i da njegov rad nije po
volji ni V arešaninu, ni Chlumeckome, ni „intrigantim a" u m inistar­
stvu vanjskih poslova. V idjeli smo, da N ardelli stalno radi protiv
novog kursa, ali, čini se3 da po m išljenju bečkih krugova nije dovoljno
energičan.30 U svom izvještaju m inistru n u ta rn jih poslova o dogođa-
jim a u D ubrovniku N ardelli kaže, da H rvatska i Srpska stranka nisu
antidinastički raspoložene i da crnogorski knežević Danilo nije kriv
za netaktične ovacije studenata i radnika. Ovaj stav svakako nije u
skladu s uv jeren jem o veleizdajništvu predstavnika novog kursa i
s apsolutističkom politikom „ponovnog osvajanja" Dalmacije, koju
priželjkuju velikoaustrijski krugovi.”7
Franjo F erd in an d je duboko povrijeđen hladnim dočekom u D u­
brovniku. On šalje šifrirani telegram m inistru-predsjedniku Bečku i
caru, u kojem se žali na „skandalozni" i hladni doček, kao i na ovacije
Danilu. N ajviše ga pogađa, što nije bilo crno-žutih zastava, osim na
državnim zgradam a. Vidio je samo „velikosrpske" i gradske zastave.

33 Crvena H rvatska, 49/21. XI., 58'22. X II., H rva tski d n evn ik, 266/20. XI.
1906. ANR BiH ZVBH 1906/2997, 2983 IB. E. M. V u s i o , Le piaghe, 86-7.
Vusio zastupa ovu ideju još 1904. D alm atien, 4/1. IV. i 5/1. V. 1904.
84 HHSA N achlass F ranz F erdinand V/A (Das Canalital.).
3B A rh iv T rum bić, M 420/11 M C ingrija T rum biću, D ubrovnik, 26.IX.
1906. U DAZ DNP 19061a zapisani su odgovori F ra n je F erd in an d a na pozdrave
dostojanstvenika na njem ačkom ili talijansko m jeziku. Svakom je odgovoru
iopisana još jed n a rečenica na hrvatskom jeziku s ak centim a
80 HHSA MA IB 1906/2600-4.
87 AVA MI pras. 1906/4419. DAZ DNT 1906/18, 19. O vaj spis spom inje
M. S C u B a H O B M h , O ćoza^ajuMa y flajiMai^uju 3a epeMe aneKcuone Kpu3e
1908— 1919 zodune. McropucKu naconuc CAH , VII, 1957., 379.
^22 — MIRJANA GROSS

Stvarno, svuda su bile izvješene i hrvatske i srpske zastave, i činje­

nica, da ih nadvojvoda ne razlikuje, vrlo je značajna! Ukoliko m u se
u Z adru sprem a sličan doček, F ranjo Ferdinand ne želi da se tam o
pojavi. Beck m u odgovara, da žali dubrovačke dogođaje, ali m u p re-
poruča, da svakako ode u Zadar, da ne bi iskrsle nove neugodnosti.38
Tom prilikom m inistar-predsjednik. sm atra, da su navedeni dogođaji
posljedica činjenice, što su vlade godinam a zapuštale ovu „periferiju
carevine" i stajale pod isključivim utjecajem bečke sredine u tom
pitanju. Beck se boji, da će biti teško popraviti ovaj propust prem a
Dalm aciji zbog vanjskih utjecaja, ali se nada, da će odibor za eko­
nom sko podizanje Dalmacije, što ga je on pokrenuo, popraviti poli­
tičke prilike u Dalm aciji u korist A ustrije.30 Nadvojvoda nakon toga
odlazi u Zadar. O sjetljivi F ranjo F erdinand reagira na uvredu, za
koju sm atra da m u je nanesena, na taj način, što ignorira dubrovač­
kog načelnika P era Čingriju, u kojem osim toga vidi još i začetnika
novog kursa. Isto tako ponaša se u S plitu kom andant m ornarice M on-
tecucolli prem a načelniku Trum biću. Ali sada prijestolonasljednik
doživljava još težu uvredu. Na Supilov poticaj predstavnici H rvatsko-
srpske koalicije Medaković i Tuškan šalju Čingriji i T rum biću tele ­
gram , u kojem im izražavaju svoju solidarnost.40 U koliko je točna
Supilova tv rd n ja o nadvojvodinu uvjerenju, da je Šupilo naručio
dubrovačke dem onstracije, lako je shvatiti ulogu prijestolonasljedni-
kove vojne kancelarije u Friedjungovu procesu.41
Po završetku nadvojvodina pu ta gradački list Tagespost konsta­
tira, da su „neprijatelji A ustrije" postigli svoj cilj, t.j. odnosi izm eđu
D alm acije i A ustrije postali su još zategnutiji.42
Posljedice putovanja F ran je Ferdinanda osjećaju se u Dalm aciji
i H rvatskoj, osobito zbog velikoaustrijske politike, koja je ujesen
1906. znatno ojačala postavljenjem prijestolonasljednikovih povjere­
nika na najviše položaje u M onarhiji. M inistar vanjskih poslova Go-
luchow ski i m inistar rata P ittreich padaju složnom akcijom inače
najvećih protivnika — M adžarske koalicije i F ranje Ferdinanda. M a­
džari ih ruše, je r su im se zam jerili svojim držanjem u m adžarskoj

88 HHSA MA IB 1906'2600—4. AVA MI pras. 1906/8116, 8214.

39 AVA MI pras. 1906/8116.
40 O riginalni telegram nalazi se u A rh iv u Č ingrija. Šupilo Č ingriji, R i­
jeka, 24. IX. 1906. Č ingrija M edakoviću (koncept) D ubrovnik, 28. IX. 1906.
MZ Č ingrija-T rum biću, D ubrovnik, 26. IX. 1906. Narodni list 78/24. IX. 1906.
AVA MI pras. 1906/8612. HHSA MA PA S erbien IX sv. 54 121 C/IB.
41 Šupilo, n. d. 211. Seton W atson tv rd i, da prijesto lo n asljed n ik o v a re-
zerv iran o st p rem a Jugoslavenim a d atira od ovog putovanja. S e t o n W a t -
s o n, n. d., 321. U svojoj budućoj djelatno sti u vezi s D alm acijom F ra n jo F er­
dinand neće n ikada zaboraviti kako su se u D ubrovniku „ljudi infam no po-
n je li.“ C h 1 u m e c k y, n. d. 45.
i2 Tagespost, 273/4. X. 1906.
 VI.ADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 2 3

krizi, dok je F ranjo F erdinand nezadovoljan neaktivnom vanjskom

politikom i lošim stanjem vojske i m ornarice povodom dalm atinskih
m anevara. M inistrom vanjskih poslova postaje A. A ehrenthal, od
kojeg se očekuje aktivna balkanska politika, m inistrom rata Scho-
naich, a šefom generalštaba Conrad, koji će naročito aktivno utjecati
na političke prilike.43 Još od proljeća austrijski m inistar-predsjeđnik
V. Beck također je pouzdanik F ran je Ferdinanda. Svi oni započinju
s nerješivim zađiatkom, da ugode i F ra n ji Josipu i F ran ji Ferdinandu,
a pošto u krajn jo j liniji odlučuje F ranjo Josip, oni će postepeno mo­
rati da dođu u sukob s prijestolonasljednikom .
Dok Beckova kom isija priprem a program za ekonomsko podi­
zanje D alm acije, koji će proračunato b iti iznesen upravo uoči izbora
za carevinsko vijeće, pritisak kam arile u Dalm aciji sve više raste.44
P rva je na udiaru grupa P. Čingrije, koja je najutjecajn ija predstav­
nica novog kursa. Za Beč je vrlo opasno, što je u Dubrovniku, t.j. na
bosanskoj i crnogorskoj granici, gdje je donedavna bijesnila najgora
šovinistička hrvatsko-srpska borba, sada m oguća suradnja.45 Stoga
nije slučaj, da jedino u D ubrovniku postoji aktivna frankovačko-
klerikalna grupa. Ostali dalm atinski pravaši i klerikalci nisu fra n ­
kovci. % dionica dubrovačkog lista Crvena H rvatska držalo je u svo­
jim rukam a svećenstvo. P reokret Crvene H rvatske prem a novom
kursu, napadi na klerikalizam i borba za hrvatsko-srpsku slogu iza­
zivaju nezadovoljstvo svećenstva. Do lom a dolazi krajem 1904. K a­
nonik Liepopili i drugi svećenici, iza kojih stoji diubrovački biskup
M arčelić, zahtijevaju od P. Cingrije, da utječe na redakciju Crvene
H rvatske, kako bi se list vratio na stari sm jer. C ingrija odgovara, da
je Crvena H rvatska prom ijenila svoj stav prem a Srbim a i da želi i
nadalje đia se zalaže za hrvatsko-srpsku slogu. On osuđuje akciju iz
Beča, koja ide preko Sarajeva i Zagreba, a nastoji da osujeti srpsko-
hrvatsku slogu tim e, što h rv atstv u diaje vjerski značaj. Splet vjere i
politike poguban je i za vjeru. Interesi Beča, Pešte i Rima, koji nije

43 O. R e g e l e : Feldm arschall Conrad, W ien 1955. A utor ističe, da je,

obzirom na im enovanje navedenih ličnosti 1906. h isto rijsk a godina na p u tu
do rata. Iste godine M oltke postaje šef g eneralštab a u B erlinu. G. F r a n z ,
Erzherzog Franz F erdinand und die Plane zu r R eform der H absburger Mo-
narchie, -Munchen 1943. A utor također ističe da je 1906. p rek retn ica u životu
F ra n je F erdinanda, 26. DASIP PO sv. 1/1906, pov. 1684. HHSA KA D irection-
sakten sv. 15, br. 24/1906. P rom em oria A eh ren th ala caru od 23. X. tj. uoči
im enovanja.
44 O bzor 254/26. IX., N arodni list 87/29. X., 96/29. XI., 98/6. X II. R eich­
spost 271/26. IX. 1906.
45 U svom izveštaju N ardelli ističe pomoć n am jesn ištv a stranci dr. C in­
g rije 1899., koja je na taj način „osvojila" dubrovačku općinu u borbi p ro tiv
Srba. Sada kad su se izm irili sa Srbim a, kaže N ardelli, odbacili su m asku a u ­
strijskog patriotizm a! A VA MI pras. 1906/10933.
124 — M IRJA N A GROSS

naklonjen Slavenim a, ne sm iju se postaviti iznad narodnih interesa,

završava P. C ingrija svoje pism o.46 Nakon toga svećenstvo napušta
Crvenu H rvatsku i početkom 1905. počinje s izdavanjem Prave Crvene
H rvatske, koja vodi ogorčenu borbu protiv grupe Cingrije i novog
kursa. P ritom treb a napom enuti, da su sim patije tadašnjeg funkcio-
nera nam jesništva N ardellija na strani Cingrije. Zato nije slučaj, da
će kam arila potkopavati budućeg nam jesnika i da će se uporno širiti
intrige, da on surađuje s rezolucionašim a.47 Borba izm eđu klerikalaca
i antiklerikalaca dobiva sve veću oštrinu pojavom naprednjaka,
dem okrata i socijalista. I splitski biskup Nakić ima svoj organ Dan,
koji se tru d i da pokrene usklađenu akciju katoličke štam pe protiv
antiklerikalne štam pe, ponajprije protiv Novog lista, a istupa oštro
i protiv svećenstva, koje ne želi posebnu klerikalnu organizaciju.48
Beč i klerikalci doživljavaju velik udarac početkom 1906., kada du­
brovačko općinsko vijeće u skladu s odlukom sastanka hrvatskih i
srpskih zastupnika u Z adru donosi zaključak, prem a kojem će se u
D ubrovniku ravnopravno vijati hrvatske i srpske zastave. Nakon toga
odbori H rvatske i Srpske stranke izdaju proglase stanovništvu, u
kojim a pozivaju na slogu.49 Dubrovački klerikalci odgovaraju s jed ­
nom brošurom , koju šire po cijeloj Dalm aciji. Oni pozivaju narod, da
napusti izdajice, koji prodaju svoju zem lju M adžarim a i „pseudo-
Srbim a“, a J. F ran k a nazivaju „dobrim anđelom " hrvatskog naroda.50
R azum ljivo je da dubrovački klerikalci na čelu s kanonicim a
Crnicom i Liepopilijem postaju još borbeniji nakon potpore, koju im
je pružio F ranjo F erdinand povodom svog posjeta Dalm aciji. Prava
Crvena H rvatska dobiva subvenciju bečke vlade posredstvom kano­

40 Ai-hiv C ingrija, L iepopili Cingriji, D ubrovnik, 12. X I. 1904; C ingrija

Liepopiliju (koncept), D ubrovnik, 27. XI. 1904.
47 P rvi broj Prave C rvene H rvatske izlazi 19. IV. 1905. A rh iv C ingrija,
N ardelli C ingriji, Z adar 27. III. 1905. H rva tski d n e v n ik 68/24. III., H rvatska
kruna 68/28, III., TpzoeuncKu zjiacnuK 6/8. I. 1906. Inti'ige p ro tiv N ardellija
na dnevnom su redu za čitavo vrijem e njegova n am jesn ištv a, A rh iv C ingrija,
B iankini C ingriji, Beč, 27. III. 1911.
48 Dan 2213. VI., 35/13. IX., 37/27. IX., Narodni list, 77/24. IX., 78/27. IX.,
104/27. X II. 1906.
40 A rhiv T rum bić M 415, Z apisnik sastan k a u Z adru, 14. XI. 1905. D r­
žavni arh iv D ubrovnik, Zapisnici sjednica općinskog vijeća 1905 — 1912/1. sjed.
24. I. 1906. A rhiv C ingrija, Puljezi Cingriji, D ubrovnik 7. I. 1906. i koncept
C ingrijina odgovora. O riginalni hrvatski proglas. AVA M I pras. 1906/1207.
Crvena H rvatska 4/25. I., 5/1. II. 1906.
00 I s t i n o v i ć, V iva la m orte, D ubrovnik 1906. AVA MI pras. 1906/2009.
N ardelli u aprilu 1906. izvještava o rastu klerikalizm a. G ru p a svećenika, m eđu
njim a i P rodan, želi da oi’ganizira vanstran ačk u kršćansko-socijalnu organi­
zaciju. DAZ DNT 1906/11. Početkom 1906. p o ja v lju je se u Zadi'u kršćansko-
socijalni list P učki glas. • ; _ ;; . . .......... ... ....
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 2 5

nika Crnice.51 Cini se, da Crnica nastoji da utječe na neke dalm atin­
ske poslanike carevinskog vijeća.52 Pokušaj, da se iskoriste nesugla­
sice izm eđu dubrovačkih Srba i dijela Srba s dubrovačkom općinom,
kako bi se srušio načelnik Čingrija, ne uspijeva.53 Šupilo nastoji, da
uz pomoć nezavišnjačkih veza u Beču p aralizira utjecaj podm aršala
V arešanina u Dalm aciji. On pokreće m adžarsku štam pu protiv Va-
rešanina, tog „novog Jelačića“, i prim orava ga. da se opravdava tv rd ­
njom, da nije podnosio F ran ji Ferdinandu nikakve političke osnove i
da nije n ep rijatelj M adžara.54 Uz pomoć denuncijacija Prave Crvene
H rvatske V arešanin n aređuje istragu časnog vojnog suda protiv Melka
Cingrije i tuži ga državnom odvjetniku radi veleizdajničkih izjava.55
Šupilo preko K ossutha i W ekerlea nastoji da m inistar rata Schonaich
pozove na odgovornost Varešanina, je r se m iješa u politiku. Cini se,
dia u tom e ne uspijeva. I Biankini ustaje u D elegacijam a protiv V a­
rešanina.56
I u H rvatskoj austrijski generali dižu glavu. Beč jedino preko
njih može da u tječe na politički život u H rvatskoj, ne služeći se p ri­
tom posredstvom m adžarske vlade. Zato zagrebačka general-kom anda
stalno sudjeluje u zakulisnim političkim akcijam a. Ona je pored bana
i nadbiskupa, s kojim a često dolazi u sukob, važna politička snaga.57
Još u tra v n ju 1905. im enovan je kom andantom 36. infanterijske
divizije u Zagrebu general A uffenberg. Na ovoj dužnosti on ostaje do
ru jn a 1907. On se druži sa zagrebačkim gornjogradskim plem ićkim
porodicama, koje naginju Beču, a značajno je, da upravo u tim k ru ­
govima upoznaje J. F ran k a.58 Ujesen 1906. započinje aktivno upli-
tanje A uffenbergovo u politički život t.j. njegova veza s J. Frankom ,

01 DAZ DNT 1906/32; 1907 b. b. Dopis J. T ončića N arđ elliju od 23. X II.
1906; 1907/7. 56. Osim Prave crvene H rvatske iz ,,R eptilienfonda“ m inistarskog
savjeta dobiva subvenciju Naše Jedinstvo i P učki list u S plitu (posredova­
njem V. Perića) i Slavenska m isao u T rstu. DAZ DNT 1906 32. 1907 b. b. N ar­
delli sekcijskom šefu p redsjedništva m inistarskog sav jeta Sieghartu, Z adar,
28. V. 1907.; 1907/1. 55.
52 A rhiv Č ingrija, Č ingrija Z affronu (?), D ubrovnik, 3. X II. 1906. Č in­
grija Ivčeviću (?), D ubrovnik 21. II. 1907. (koncepti). A rh iv T rum bić, sv. 11,
Č ingrija T rum biću, D ubrovnik, 26. X II. 1906.
03 D ubrovnik 1/6. I., 4/27. I., Crvena H rvatska 4/12. I., 7/31. I. 1907.
B* A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji, Rijeka, 12. X., 23. XI., B udim pešta
6. X. 1906. A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, Zagreb, 11. i 17. XI. 1906. N arod­
ni list, 93/19. XI., C rvena H rvatska, 49/21. X I, 58/22. X II. 1906.; 8/26. I. 1907.
65 A rhiv Č ingrija, Č ingrija Ivčeviću, D ubrovnik, 31. X II. 1906 i odgovor
Ivčevića, Z adar, 8. I. 1907., Č ingrija Supilu b. d., M. Č ingrija p rijateljim a,
D ubrovnik 31. X II. 1906. (koncepti),
ou A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 16. I. 1907., Č ingrija B atthy-
anyju, Dubi’ovnik 6. III. 1907. (koncept). A rhiv T rum bić, Šupilo Trum biću,
Zagreb, 10. II. 1907. D elegation II, 13 sjed. 13. X II. 1906.
57 M u s u 1 i n, n. d.; 15.
88 A u f f e n b e r g , n. d., 102, 166.
126 M IR JA N A GROSS

koji ga upućuje u sve pojedinosti stranačkog života u H rvatskoj i ju ­

goslavenskim zem ljam a uopće. A uffenberg održava u.ske veze i
s F rankovim „generalštabsšefom “ K ršnjavijem , kako ga sam naziva.
V jerojatno je da te veze postoje još p rije im enovanja Conrađiova.50
Na svaki način A uffenberg postaje glavni inform ator Conrađov za
jugoslavensko pitanje i dijeli s njim e shvaćanje o značenju jugosla­
venske agitacije u H rvatskoj za vanjsku politiku M onarhije, iako
prem a vlastitoj tvrd n ji nije sklon da se što p rije izazove rat, kako to
Conrad želi.00
Nakon dfužeg kolebanja J. F rank prim a K ršnjavoga u svoju
stranku i tim e jasno pokazuje, da je konačno prihvatio velikoaustrij-
sku politiku. Značajno je da p rije konferencije Starčevićeve hrvatske
stranke prava 18. i 19. IX. 1906. dolazi do sukoba u n u tar stranke v je­
rojatno zbog prim anja K ršnjavoga, a tim e počinje razvoj prem a ra ­
skolu.01 K ršnjavi u svom govoru na konferenciji ističe, da će podu­
pirati „svako lojalno, dinastičko, patriotično, legitim istično, i zako­
nito nastojanje stranke za ostvarenje njezinog program a od g. 1894.“
Sam J. F ran k daje izjavu karakterističnu za njegov rad. On ne želi
da oda „ tajn u ratn u osnovu", s kojom će postići Veliku H rvatsku!
Ni jedian general ne može da izdia svoje planove, želi li pobijediti u
bici. Iza ovih fraza već se k riju Frankovi odinosi s austrijskim gene­
r a l i m a . N i Frank ni K ršnjavi još ne žele priznati, dia vode izrazito
bečku politiku, je r je ova toliko nepopularna u H rvatskoj i jer se
protivi pravaškim načelima. Oni još uvijek tvrde, da ne žele biti
podložni ni Beču ni Pešti, dia su protivnici austrijskog skrbništva i
da nisu n ep rijatelji ravnopravnog saveza s M adžarim a.03 K ršnjavi se
trudu, da pred! Bečom što više ocrni Koaliciju. Uoči otvorenja sabora
on piše u H rvatskom pravu, dia K oalicija napušta nagodbu od 1868.
i da prihvaća „četrdesetosm aško“ stanovište s obzirom na nezavisnost
M adžarske od Habsbugovaca, ističući pritom vjernost frankovaca di­
nastiji. V. Milić m u odgovara u Narodnom listu, da Mađižari mogu da
traže veću neovisnost od A ustrije sve dto granice, koju postavlja
pragm atička sankcija, kao što i H rvati teže za što većom neovisnošću
od M adžarske.04
Uoči otvorenja sabora slijedi još jedan potez, vjerojatno ne bez
u tjecaja bečkih kršćanskih socijala. Pored H rvatske stranke prava i

60 C onrad je im enovan 18. X I. Šupilo piše Č ingriji još 24. IX. o „vašim
i našim generalim a", a pritom v je ro jatn o m isli na d jelatn o st A uffenberga u
Zagrebu. V idi str. 116.
00 A u f f e n b e r g , n. d., 106. Vidi str. 161.
01 H rvatsko pravo, 3252/20. IX., 3275/17. X., 3284/27. X. 1906.
02 H rvatsko pravo 3252/20. IX., 3260/29. IX., Obzor 249/21. IX. 1906.
03 H rvatsko pravo 3256/25. IX., Obzor 252/25. IX. 1906.
ni H rvatsko pravo 3295/10. XI., Obzor 308/21. XI. 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 127

frankovačke Starčevićeve hrvatske stranke prava klerikalci oko

H rvatstva osnivaju i treću pravaškLi stranku, koja stoji na program u
od 1894. — H rvatsku kršćansko-socijalnu stranku prava. Ona nastaje
kao protuteža snažnom socijalističkom pokretu i antiklerikalizm u na­
prednjaka i teži za političkom ulogom, koju ima Lueg'erova stranka
u Beču. U svom program u nova stranka ističe ujedinjenje sa Sloven­
cima, a kao cilj V eliku H rvatsku pod H absburškom dinastijom .05
Reichspost s oduševljenjem pozdravlja novu stranku i izriče nadu,
da će se sve tri stranke prava složiti i u n ištiti Koaliciju. M eđutim, već
se u idućem b roju lista pojavljuje dopis iz krugova klerikalaca, koji
niječu m ogućnost fuzije, je r im frankovačka stranka nije dovoljno
klerikalna, a H rvatska stranka prava još se uvijek drži K oalicije.00
U isto v rijem e H rvatstvo napada K ršnjavoga radi liberalizm a i m a­
sonstva, a frankovci sm atraju, da je K ršćansko-socijalna stranka sa­
svim suvišna. U tom je sm islu napada i V. F rank u saboru.07 M eđutim,
ove prvotne nesuglasice ubrzo nestaju i frankovci se s klerikalcim a
bore protiv Koalicije.
Nakon afere s M edakovićem povodom im enovanja vlada, riječ­
kih dogođaja i prijestolonasljednikova p u ta u Dalm aciju očito je, da
frankovci ne će nastaviti saborsku kooperaciju s Koalicijom, koja je
bila zaključena 8. V. 1906.08 Ipak se vode pregovori, koji svršavaju
neuspjehom . Postaje jasno, da će frankovci nastojati da onemoguće
K oaliciju.09 Podrška frankovcim a iz Beča ne izostaje. Reichspost piše
0 dvjem a stru jam a u m adžarskoj vladi: W ekerlovoj, koja bi htjela
dovesti na vlast m adžarone, i K ossuth-Polonyijevoj, koja ne dopušta
H rvatim a ni najm anji uspjeh na račun m adžarske hegem onije, ali
pom aže „velikosrpske" i „panslavističke" ludosti, jer su joj H rvati
1 Srbi još u vijek potrebni kao bauk protiv Beča i je r zna, da se Jugo­
slaveni na taj način beznadno kom prom itiraju u Beču. Reichspost se
nada, dia će sabor svršiti s postavljanjem kraljevskog kom esara u
H rvatskoj. Starčevićeva stranka je toliko jaka ističe list, da može
svaki dan onem ogućiti rad sabora, ako to želi. List hvali odanost
frankovaca M onarhiji i dinastiji i njihov otpor slobodnom zidarstvu i
srpskoj „ortodoksiji". Starčevićevoj stranci pripada budućnost H rv at­
ske, obećaje R eichspost.70

06 H rva tstvo 243/23. X., 256-258/8. - 10. X I., 262/15. XI. 1906.
00 R eichspost 259/13. XI., 263/18. XI. 1906. H rvatstvo n ije nim alo odu­
ševljeno, što Gross O esterreich govori o novoj kršćansko-socijalnoj stran ci
kao v elikoaustrijskoj, H rvatstvo 266/20. XI. 1906.
07 H rva tstvo 259/12. XI., 260/13. XI., 261/14. XI. 1906.
08 Vidi str. 82-83.
09 ANRH Z birka Šurm in, sv. 2. Zapisnici o dogovoi’im a K oalicije i fra n ­
kovaca od 19. IX .; 24. IX. i 25. IX. 1906. H rvatsko pravo 3262/2. X., 32/66/6. X.
1906.
70 R eichspost 241/21. X, 1906.
 1 2 8 — M IRJA N A GROSS

Uoči o tv aran ja sabora M edaković pu tu je u D alm aciju. Nardalli

misli, da on želi da izvidi držanje dalm atinskih „čistih" pravaša i
m ogućnost dalm atinske pomoći ukoliko se raspusti hrvatski sabor.
,,Čisti“ pravaši, koji okupljaju katolički kler, učitelje i seosko sta­
novništvo bijahu dosada „nažalost" slabo organizirani, ističe Nardelli.
„Cisti" u D alm aciji „nažalost" nisu izrazito austrijska stranka, misli
Nardelli, ali kako u staju protiv m adžarskih težnji i tim e posredno
pom ažu Beč, tre b a ih podupirati iz oportunističkih razloga.71 Šupilo
se nada, da F rank ne će uspjeti da uništi Koaliciju, je r ona ipak može
da okupi većinu. On ne želi raspis novih izbora, je r hrvatski dio Koa­
licije ima niz privrem enih program a i „uvjetno obustavljenih" točaka
i boji se, da p re d izbore ne bi mogao postaviti pozitivni program .
P. Čingrija u pism u M edakoviću izražava svoju v jeru u Supilovu spo­
sobnost orijentacije i u najtežim trenucim a i nada se, da će Koalicija
složno prebroditi i ovu opasnost.72
Sukobom izm eđu frankovaca i rezolucionaša ponovno uskrsava
pitanje fuzije m adžarona i Koalicije. W ekerleov Pester Lloyd konsta-
, tira još u rujnu, da je K oalicija korak po korak ostala osam ljena i da
joj ne preostaje drugo, nego dia se poveže s N arodnom strankom .
Prem a inform acijam a Obzora Tomašić i drugi m adžaroni ponovno
nude K ossuthu svoje usluge.73 Uoči otvaranja sabora Tomašić izjav­
lju je u Pester Lloydu, da će N arodna stranka potpom agati reform ni
rad Koalicije bez ikakvih uvjeta. Za um jerenost tih reform i jam či
ban Pejačević, koji je bio vođa N arodne stranke. Tom ašićev stav podr­
žava i K huen. Stoga m adžaroni u saboru pom ažu Koaliciju, ili se drže
n eutralno.74
U to vrijem e Polonyi u ime M adžarske koalicije traži razgovor
sa Supilom i Trum bićem . Radi se vjerojatno o važnim stvarim a, jer
predstoje pregovori za novu financijsku nagodbu. Značajno je, da
obojica nastoje izbjeći razgovore: Trumbić, je r se boji reakcije protu-
rezolucionaške štam pe, a i sam ih rezolucionaša, koji sve zakulisne
pregovore pojedinaca p rate s velikim nepovjerenjem , a Šupilo zbog
toga, što M adžari žele kategoričke izjave o nekim neriješenim pita­
njim a, u koja Šupilo zasada ne želi da dira, je r se v jerojatno boji, da
bi ona izazvala sukob s M adžarim a.75

71 AVA MI pras. 1906/8835, 10933, DAZ DNT 1906/29. ANRBiH ZVBH

1906/3026 IB.
72 A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 24. IX. 1906., Č in g rija M eda­
koviću, D ubrovnik, 28. IX. 1906 (koncept). A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću,
R ijeka, 23. IX. 1906.
73 P ester L loyd 224/13. IX., A. 225/2. X., Obzor 291/3. XI. 1906.
74 P ester L loyd 274/9. XI., 276/11, XI. 1906. SKZ R 6294b, O stavština To­
mašić, K huen Tom ašiću, H edervar, 28. X., 29. XI. 1906.
...... . 75 A rhiv T rum bić M 418, Šupilo T rum biću, R ijeka, 11. X ,r Zagreb, 11.
X I. 1906; Č ingrija Trum biću, D ubrovnik, 20. X. 1906. A rh iv Č ingrija, Trum bić
Čingriji, Split, 18. X. 1906. -
 Vl a d a v in a h r v a t s k o -s r p s k e k o a l ic ij e —

U vezi s otvaranjem sabora, slabošću K oalicije i pokušajim a

za oživljavanje N arodne stranke pronose se glasovi o osnivanju
A grarne stranke na čelu s M. Kulm erom , koja bi okupila članove
Koalicije nezadovoljne Supilovim vodstvom i napređm jačkom agita­
cijom protiv veleposjeda i postala jezgra nove m adžaronske stranke.
K ulm er izjavljuje, da se njegova akcija okupljanja posjednika s ne-
pravom tum ači kao politički pokušaj za spasavanje N arodne stranke.
On želi da organizira „gospodare", koji će nastojati, da što više n ji­
hovih predstavnika bude izabrano u sabor. Tvrdi, da se ne radi o
konzervativno-feudalnoj skupini, već 0 ok u p ljan ju srednjeg i malog
posjeda.7C'K ulm erova je akcija razum ljiva u datoj situaciji. U interesu
m adžarskih i au strijsk ih agraraca vodi se carinski ra t protiv Srbije,
pa je potrebno, da se i veleposjed u H rvatskoj i Slavoniji organizira
kako bi mogao iskoristiti povoljnu k o njunkturu. Osim toga, ljeti 1906.
buknuo je socijalistički pokret u Srijem u i Slavoniji, kojem u se m o­
rala suprotstaviti snažna organizacija poslodavaca. Pokušaj okupljanja
agraraca ne donosi plodiova radi teških političkih prilika, koje slijede.
Činjenica je m eđutim , da oni nam eću svoje potrebe zakonodavnom
radu Koalicije, koja u njihovu interesu dopušta zakonsku osnovu
uperenu protiv poljoprivrednih radnika.77

3. Industrijski zakon i otvaranje novog sabora

Poslije riječkih dogođaja H rvatsko-srpska koalicija sukobljava se

s m adžarskom vladom na ekonomskom polju. M inistar trgovine
K ossuth priprem a zakonsku osnovu o podizanju „domovinske" indu­
strije, koja daje novim tvornicam a čitav niz pogodinosti, kao što su
oslobođenje od poreza i taksa a, što je najvažnije, subvenciju države
i općina.78 U obrazloženju osnove ističe se potreba širokog podizanja
industrije, koje m ora prethoditi sam ostalnom carinskom području.
Značajno je, da obrazloženje napom inje, da tre b a pozvati upomoć
strani kapital, pošto je dom aći preslab da sam podigne snažnu in d u ­
striju. N avedena zakonska osnova krši hrv atsk u autonom iju, kao što
se desilo već i sa zakonom 0 podizanju in d u strije iz 1899. Provedba
tog zakona bila je naim e i za H rvatski; u rukam a m adžarskog m inistra
trgovine, a ne bana. I sam je K huen ispočetka protestirao, ali se ka­
snije povukao. Od K huen ove se vlade dakako nije m ogla očekivati
energična zaštita hrvatske autonom ije od n a srta ja m adžarske vlade.
Tako se desilo, da industrijski zakon od 1899. nije uopće stupio na

70 Obzor 269/11. X. N arodna obrana 241/11. X., 246/17. X. 1906.

77 Vidi; str. 133, bilj. 92.
v 7? B e r .e n d - R a n k i, n. d., 47—56. A. L e b l : B eočinska kaja, Novi Sad
1959. 27-30. - - ..........

9 V ladavina Hrvatsko-srpske koalicijc 1906/7

]L3 0 — M1RJANA g r o s s

snagu za H rvatsku.79 Sada se izvršenje novog zakona ponovno povje­

rava m inistru trgovine u sporazum u s banom . Na taj način m adžarska
vlada može usk ratiti potporu svakoj tvornici u H rvatskoj uz izgovor
da tvornica takve vrste već postoji u M adžarskoj. Osnovni u v jet za
unapređenje diomaće industrije u H rvatskoj bio bi postupak, prem a
kojem bi se dio svote, votirane od zajediničkog parlam enta u tu svrhu,
povjerio prem a određenom ključu hrvatskoj vladi, da ona s novcem
raspolaže. Na sastanku m inistarskog savjeta, na kojem K ossuth pod­
nosi izvještaj o zakonskoj osnovi, on odbija ovaj zahtjev bana Pe-
jačevića ističući, da odobrenja za pomoć tvornicam a ne će stizati na
tem elju geografskog položaja, a ni poduzetnički se duh ne će osvrtati
na granice „zem alja pokrajina". K ossuth odbija i banove prigovore,
da se u zakonskoj osnovi u tv rđ u je funkcija općina i za H rvatsku, koja
je u tom pogledu autonom na. Nemoguće je, da m inistar trgovine ne
vodii računa o djelatnosti općina u p ita n ju razvoja industrije, kaže
K ossuth. U tjecaj je m inistra trgovine potreban, da bi se postigao po­
željni jedinstveni sm jer i onemogućio partikularizam . Na k raju
K ossuth odbija i banov zahtjev, da se „zem lje pokrajine" uzm u raz­
m jerno u obzir kod javnih dobava, jer se to, prem a njegovu shvaća­
nju, kosi s državnopravnim i privrednim jedinstvom države!80 Tako
se H rvatsko-srpska koalicija opet jedmom našla u obruču „jedin­
stvene m adžarske države". Obzor u vezi s ekonom skim položajem
s pravom konstatira: „Ako smo napredovali, napredovali smo za d ru ­
goga, ako smo zaostali, zaostali smo radi drugoga.81
U interesu domaćeg kapitala koalicija se bori za izm jenu zakon­
ske osnove, koja prem a Šupilovoj izjavi doduše odigovara težnjam a
K oalicije za industrijalizacijom , ali dira u životne interese H rvatske,
je r krši nagodbu. Šupilo brani K ossutha ističući, da kriv n ju za ovu
zakonsku osnovu ne snosi on nego njegovi podređeni, koji ne poznaju
nagodbu i žele izazvati sukob. Pošto nam je poznata K ossuthova iz­
java na sjednici m inistarskog savjeta, ovo shvaćanje zvuči vrlo ne­
u v jerljivo.82 Obzor piše, da je in d u strija u H rvatskoj zaostala k riv ­
njom m adžarske vlade i da bi ona izvršila samo čin pravednosti, kad bi
odsada podupirala in dustriju u H rvatskoj, u skladu s poreznom sna­
gom zem lje.

7“ HHSA K A U ngarische M inisterrats-P ro to k o lle 1906. Sjed. 14. IX. 1906.

P okret 238/17. X. 1906.
80 HHSA KA U ngarische M in isterrats-P ro to k o lle 1906. Sjed. 14. IX. 1906.
K ossuth p rim a nevažne prijedloge banove za izm jenu.
81 O bzor 272/14. X. 1906.
82 N ovi list 290/21. X. 1906. M adžarski činovnici i p olitičari uopće ne
poznaju ustanove nagodbe, tako da se ona često krši bez n aro čite nam jere.
K arak terističn o je da urednik B udapesti H irlapa izjav lju je Zagorki, kako je
iznenađen istupom H rvata. On nem a hi pojm a o čem u se tu radi. Obzor,
282/24. X. 1906.
 V la d a v in a h rv a ts k o -s rp s k e k o a lic ije — 131

Značajno je, da politika „m oljakanja i antišam brirarija“, kako

Obzor naziva dosadašnju djelatnost predstavnika K oalicije u Pešti,
ciljajući p ritom na Šupila, upravo u ekonomskom p itan ju ustupa
m jesto i javnom istupu hrvatskih delegata u parlam entu.83 A. B auer
i B. Vinković predlažu, da se debata o zakonskoj osnovi odgodi, jer
bitno v rijeđ a nagodbu. K ossuth tom prilikom izražava svoje čuđe­
nje, što hrvatski m inistar Josipović nije upozorio m inistarski savjet
na ove činjenice. Cijela se hrvatska štam pa žestoko obara na Josipo-
vićev nem ar. Već pri ovom prvom istupu dolazi do sukoba u p a rla ­
m entu. Neki poslanici prigovaraju, što Vinković govori hrvatski.
P. Magddć zahtijeva tekst osnove na hrvatskom jeziku za hrvatske
delegate, što K ossuth i potpredsjednik parlam enta odbijaju, dok ga
slovački poslanik Hodža podržava. Odm ah se postavlja pitan je s ta ­
tusa h rv atsk ih poslanika u parlam entu. M adžarski poslanici izjavljuju,
dia hrv atsk i zastupnici nisu delegati autonom ne H rvatske, nego obični
poslanici, kao i svi drugi, koji su izabrani u svojim izbornim okru-
zima. T reba istaknuti, da Z. Lengyel [Lenđel], pripadnik ljevice N e­
zavisne stranke, ustaje za uk lan jan je povreda nagodbe i zam jera Jo -
sipoviću, koji ne vrši svoju dužnost.81
N. Tomašić tom prilikom nagovara K huena-H edervaryja, da
in terv en ira u Beču protiv H rvatsko-srpske koalicije, ali K huen i po­
red nesuglasica izm eđu K oalicije i m adžarske vlade sm atra, da n je ­
govo v rijem e još nije došlo, je r se m adžarska vlada još ne može
otresti duhova, koje je pozvala, t.j. rezolucionaša, iako je vrlo ozlo-
voljena. M eđutim on ipak odlazi u Beč.85
M adžarska vlada pristaje na pregovore s H rvatsko-srpskom
koalicijom , u kojim a je, prem a Šupilovoj izjavi postignut sporazum
o isp u štan ju nagodbenih povreda.80 Na dogođaje iza kulisa i stil
Supilova rada baca svijetlo Supilovo pism o Trum biću, u kojem kaže:
„Opetovano sam govorio Nikoliću, da p itan ju diržavopravnih spo­
rova ne riešava presidialiter, nego da me pozove, da vanparlam en-
tarnom akcijom uređujem o u čem u bi uspjeli bili. Ali oni su m isljeli,
da m ogu i ovako, pak u zadnji čas (p. Šupilo), kad su se im ale osnove
glasati, a oni doživjeli refus, zvali su nas l i pomoć, onda smo onako
postigli nešto."87
P ukim sprečavanjem kršenja nagodbe od strane m adžarske vlade
H rvatsko-srpska koalicija dakako n ije postigla ono za čime najviše
teži — zakonsku garanciju, da će se H rvatska m akar u m inim alnoj

8S O bzor 274/16. X., 279/21. X. 1906.

, 81 OG III 46, 47, 48. sjeđ. 20, 22 i 23. X. 1906.
85 SKZ R 6294b O stavština Tom ašić. K huen Tom ašiću. H edervar. 26. i
28. X. 1906.
88 P okret 244/24. X., 245/25. X. 1906. Obzor, 283/25. X. 1906.
87 A rh iv T rum bić, Šupilo T rum biću, Zagreb, 11. XI. 1906.

9*
132 “ M IR JA N A 'G R O SS

m jeri moći koristiti odredbam a novog zakona. U tom sm islu A. P in-

terović iznosi u parlam entu prijedilog. K ossuth m u doduše odgovara,
da će podupirati hrvatsku in d u striju i da će iz kredita za industriju
odvojiti određenu svotu za H rvatsku, ali odlučno odbija svaku po­
m isao zakonskog jam stva za podizanje industrije u H rvatskoj. Na
tem elju ovih obećanja, u koja nitko ne vjeruje, Pinterović povlači
svoj prijedlog, što u H rvatskoj izaziva k ritik u zbog nedovoljno od­
lučnog stava K oalicije.88 Jasno je m eđutim , dia se K oalicija nekoliko
dana p rije otvaranja hrvatskog sabora i pod diojmom neprilika, koje
očekuje, ne može u p u stiti u borbu još i s ugarskim parlam entom , što
uostalom ne bi ni odgovaralo oportunističkoj Supilovoj politici. Treba
istak n u ti da i predstavnici nem adžarskih narodnosti u staju u p arla­
m entu protiv industrijskog zakona, koji sm atraju novim sredstvom
m adžarske vlade, da s jedne stran e đdjeli subvencije, a s druge strane
sprečava razvoj nem adžarske in d u strije prem a svojim političkim po­
treb am a.89

Uoči otvaranja hrvatskog sabora Frankovo H rvatsko pravo za­

htijeva zadovoljštinu od saborskog predsjednika M edakovića zbog
njegove izjave protiv frankovaca prilikom afere oko im enovanja
vlade. U protivnom slučaju, p rije ti Frank, rad sabora b it će onem o­
gućen.90 M eđutim i sadia, kao i p rije godinu dana povodom franko­
vačke „narodne b u re “ protiv Riječke rezolucije, J. F rank ne računa
sa socijalistim a, koji ne žele dia se onemogući rad sabora, je r od sa­
bora očekuju ustavne reform e, neophodne za dalji razvoj radničkog
pokreta. Odnosi izm eđu K oalicije i socijalista nakon m ajskih izbora
nisu bili najbolji. Nakon pada m adžaronskog režim a radnički se po­
k re t veom a proširio. 1906. je godina njegova najvećeg dom eta prije
I. svjetskog rata. Štrajkovi, ta rifn i pokreti na dnevnom su redu.
U S rijem u i Slavoniji pokret se naročito širi. Ali personalni sastav
oblasti ostao je uglavnom isti kao za vrijem e m adžaronskog režim a;
oblasti se i dalje služe nezakonitim sredstvim a pro tiv radnika, što na­
ročito dolazi do izražaja povodom velikih štrajkova u Slavonskom
Brodu, Belišću i V rdniku. Na čelu Srijem ske županije, na veliko ne­
zadovoljstvo H rvatsko-srpske koalicije, još uvijek stoji K huenov
suradnik H ideghety [Hidegeti]. U S rijem u su oružnici i policija u
stalnoj akciji protiv radničkog pokreta, a M. Glumac, organizator
.pokreta, biva izagnan iz O sijeka i Srijem a. P o tak n u t protestnim skup­

88 OG III 53. sjed. 7. X I. 1906. P okret 256/8. X I. 1906.

89 OG III 461. sjed. 20. X. (G. M aniu), 49. sjed. 24. X. (M. Hodža), 50.
sjed. 25. X. 1906 (Odgovor J. S zterenyija, koji ne pozna poslanike narodnosti,
nego sam o poslanike jedinstvenog m adžarskog naroda.).
80 V idi str. 105 H rvatsko pravo, 3293/8. X I. 1906. H rva tstvo podupire
frankovce 255/7. X I., 257/9. X I. 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 3 3

štinam a socijalista i intervencijom naprednjaka, podiban Nikolić upo­

zorava podređene oblasti okružnicam a, da ne donose sam ovoljne p re­
sude i da poštuju zakon o pravu sakupljanjti.91 Socijalisti se najviše
sukobljavaju sa srpskim radikalim a i sam ostalcim a u Srijem u, kao i
s H rvatskom strankom prava u Osijeku i Slavoniji, koja podržava
m jere policije protiv socijalista i sudjeluje u stv aran ju antisocijali-
stičkih kršćansko-socijalnih organizacija. Socijalisti napadaju Koa­
liciju, da se ustručava prići ostvarenju ■svojih obećanja o dem o­
kratskim reform am a. Očito je, da se K oalicija za vrijem e teške borbe
za im enovanje vlade ne može posvetiti tim reform am a, ali se već u
priprem am a nekih zakonskih osnova opaža njen konzervativni k a ­
rak ter. Socijalisti, naročito zainteresirani za tiskovnu reform u, koja
bi ukidanjem kaucije i olakšanjem kolportaže omogućila proširenje
socijalističke štam pe, napadaju u štam pi i na skupštinam a nacrt
tiskovne reform e, koji Š. M azzura predlaže u O bzoru .02 Povodom
im enovanja nove vlade socijalistička Slobodna riječ doduše v jeru je
dia će vlada ,,u priličnoj m jeri olinjati onoga radikalizm a koga je u
tolikom stu p n ju pokazivala p rije svoje pobjede", ali sm atra, da je
K oalicija nosilac težnje za višom etapom kapitalističkog razvoja, a to
je korak n a p rijed prem a dotadašnjim zaostalim i preživjelim obli­
cima. N aprednoj historijskoj ulozi domaće buržoazije Slobodna riječ
suprotstavlja M adžarsku koaliciju, protivnicu općeg-, prava glasa,
ističući, da je ona „najzakletiji razredni i nacionalni dušm anin svoga
vlastitoga naroda". Ona ne dopušta ustavne reform e u H rvatskoj, jer
će je bo]je klasno izrabljivati, ako bude bespravna. Zato bi socijalisti
htjeli, da nova hrvatska vlada bude što m anje ovisna od Budim pešte,
a to će postići, ako uspije provesti ustavne reform e.93
H rvatski se sabor otvara 12. XI. Još 10. XI,, pošto je izašao članak
H rvatskog prava s Frankovim prijetn jam a o sprečavanju rada sabora,
socijalisti izdaju proglas, u kojem žigošu nam jere frankovaca, da iza­
zovu rasp u st sabora i ukidanje ustava, ili da bace rezolucionaše u za­
grljaj m adžarona, te pozivaju radnike, da budu sprem ni na dem onstra­
cije. Frankovci odimah odgovaraju proglasom „H rvatskog narodnog od­
bora za obranu od M agjara i V laha", u kojem tvrde, da je „novom a-

Dl Slobodna riječ, 17/5. IX., 20/10. X. 1906.

Bs Na socijalističkim skupštinam a sudjeluju poslanici K o alicije V. B rlić
u Brodu, P. M agdić u V araždinu i F. Šupilo na Sušaku. O socijalističkom po­
kretu ljeti i u jesen 1906. vidi Slobodnu riječ i N apred; V. K o r a ć : P ovjest
radničkog pokreta u H rvatskoj i Slavoniji I, III, Zagreb 1929, 1933. A. P a n e-
h m h: K o K y M e H T U o c o u ,u ja J iu c T U U K O M noK pery y CpeMy, Hobm C a^ 1955.
A. P a a e H M h : nojiooicaj u 6op6a cejbam rea y CpeMy od Kpaja X I X 'e e K a
do 1914. CAH IToce6. M3fl. CCCV. O flejieite flpymTBem<x HayKa kh.. 27. E eo-
rp a^ 1958, A. JI e 6 ji : noK per n o jbonpuepeduux padnuKa y CpeMy l90§l7j
MaTuu,a CpncKa, 3 6 o p u w c 3a dpyuiTeene nayKe 17, H obh Ča« 1957.
68 Slobodna riječ 15/1. V III. 1906. ; . .
134 — M IRJANA GROSS

džaronska" vlada i njena „košutovsko-rezolucionaško-m ađžaronska"

stranka naručila „slavoserbe", „Vlahe" i socijaliste, da po želji Pešte i
Beograda navale na poslanike starčevićance. Proglas se obara na „no­
vopečene m adžarske stipendiste", koji su proglasili H rvatsku „prikrpi-
nom Magyarorsz&ga". Frankovci pozivaju građane, radnike i seljake
okolnih sela, da na silu odgovore silom. Noću od 11 — na 12.XI. Glavni
odbor Socijaldem okratske stranke odlučuje, dia će om ogućiti rezolu-
cionašima, da iskupe svoju zadanu riječ narodu, t.j. da uvedu ustavne
reform e. S novim proglasom Glavni odbor poziva socijaliste pred
sabornicu. „Ne budim o izdajice narodne slobode, pođim o da je b ra­
nim o." 12.XI. i pored toga, što je bio radni dan, radnici, poredani
prem a sindikalnim organizacijam a, stižu u povorkam a na M arkov trg.
U devet sati već ih je bilo oko 3.000. „K rasno organizovane m ase",
kako piše Pokret, disciplinirano se drže odluke vodstva, da ne iza­
zivaju izgrede, nego da samo brane poslanike od eventualnih franko­
vačkih napada. M asa šutke dočekuje frankovce, kojim a ne preostaje
drugo, nego da pokunjeno uđu u sabornicu. Šupila, koji je pored
M edakovića najviše izložen frankovačkom napadaju, prate studenti.
Na ulici sastaju povorku od oko 600 radnika iz tvornice kože i zajedno
polaze pred sabornicu, gdje im se Šupilo zahvaljuje i obećava, da će
izvojevati opće pravo glasa ili pasti.91
U ime frankovačke stranke A. Pavelić p ro testira u saboru protiv
M edakovićeve izjave, da je Starčevićeva stran k a pom agala spletke
K huena i m adžarona kod krune protiv im enovanja hrvatske vlade,
žigošući ovu optužbu kao najtežu uvredu za starčevićance, koji žele
nezavisnost i od Beča i od Pešte! Pavelić zahtijeva, da Medaković
bude skinut sa časti saborskog predsjednika ili da opozove uvredu.
U velikoj galam i M edaković na k raju sjednice kaže, da navedenu
izjavu nije učinio kao saborski predsjednik, nego kao političar i da
zbog nje ne može odgovarati u saboru. On u sput napom inje, da nije
htio vrijeđati frankovce. J. F rank odgovara, da ne će tje ra ti m ak na
konac, iako M edaković nije dao očekivano izvinjenje, pa sm atra n je­
gove riječi zadovoljštinom .03 Očigledno povlačenje frankovaca može
se pripisati strah u od radničke mase, koja čeka p red sabornicom. Za
vrijem e pauza ban s vladom i poslanici p rate s balkona govore V.
Bukšega i M. Glum ca. Slobodna riječ ponosno konstatira, da tako
nešto historijski M arkov trg još nije vidio. S m jesta, gdje je po na­
rodnom vjerovanju k ru n je n M atija Gubec, sada govore socijalisti!
G lavni odbor stranke izdaje još i treći proglas protiv „rodoljubnih
diušmana hrvatskog naroda", koji su pom agali K huenov režim, a sada
oštro napadaju K oaliciju. Proglas upozorava frankovce, neka se ne
usude odgovoriti nasiljem na narodnu m anifestaciju, je r će ih stići
94 Slobodna riječ 22/14. XI. Pokret, 259/12. X I. 1906.
98 HS I 6. sjed. 12. XI. 1906.
 VLADAVINA H RVA TSK O -SR PSK E'K O A LICIJE -{ g g

kazna. R adnici ostaju na M arkovu trg u sve do časa, kadi su saznali,

da su se frankovci povukli. Zatim kreću u povorci na Jelačićev trg
odiakle se nakon govora nekih radničkih vođa razilaze.90
Šupilo sav sretan piše P. Čingriji, da F ran k nije uspio da h aran -
gira m ase pro tiv M eđakovića i njega. N arod je naprotiv bio uz njih.
„Ja sam s v rata sabora govorio hiljadama'* hvali se Šupilo, a M arkov
je trg bio pun ljudi, koji su mu povlađivali. P ritom on zlobno dodaje,
da se frankovci nisu usudili ni pojaviti, te su upravo pobijesnili.
„Divota ih je vidjet, kako im u saboru pjene skaču na gubici.“97
Prem a P okretu Šupilo je nazvao taj dan „najsretnijim i najljepšim u
svom životu.“9S
Rezolucionaška štam pa, ne isključujući ni pravašku H rvatsku ,
piše vrlo pohvalno o socijalistim a.99 K lerikalno H rvatstvo ustaje pro­
tiv suvišnog u p litan ja ulice, koja ni u kojem slučaju ne smije da bude
sudac. Obzor naziva ovu izjavu denuncijacijom pred Bečom, kojem
klerikalci žele prikazati K oaliciju u savezu sa „crvenom revoluci-
jom “. Za frankovce je velik udarac, što je radnički Zagreb ustao pro­
tiv njih. H rvatsko pravo se nada, da radnici ne će trajno podupirati
ono, što je M arx nazvao „parlam entarnim kretenizm om ",, uv jerav a- '
jući radnike, da su frankovci najveći pobornici općeg prava glasa.100
D em onstracije i izgredi izm eđu frankovaca i naprednjaka (u m a­
njoj m jeri i socijalista) nastavljaju se još neko vrijem e, dok socijalisti
organiziraju niz skupština za opće pravo glasa i slobodu udruživanja.
Rad sabora privrem eno je osiguran. Više se ne govori o kom esarijatu,
ali frankovci po uzoru na uobičajene skandale u austrijskom i. ugar­
skom p arlam entu unose u sabornicu novi ton, koji dotada nije bio
poznat u hrvatskom saboru, s iznim kom tu rb u le n tn ih scena 20 godina
prije toga, k a d je K huen od pravaša bio izbačen iz dvorane. Prostački
izrazi i nedolično ponašanje, u kojem b riljira naročito mladi pravnik
I. Elegović, daju hrvatskom saboru vašarsku atm osferu, a protivnike
u Beču i P ešti potk rep lju ju u uvjerenju, da H rvati nisu dozreli za
ustavni život.
Već od prvog dana saborskog rada u prvi plan izbijaju ličnosti
Šupila i F ranka, kao simboli dvaju oprečnih svijetova. Supi’o je uglav­
nom zadovoljan radom sabora u studenom i prosincu. „Prietili su dia
će m e izbaciti kad dođem, a bio sam pozdravljen u saboru kao još
niko“, piše on T rum biću. Govornici K oalicije dobro se drže protiv

00 Slobodna riječ, 22/14. XI. 1906.

87 A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, Zagreb, 11. XI. 1906. A rhiv Čin-
grija, Šupilo Č ingriji, Zagreb, 15. XI. 1906. ------— •
88 P okret 259/12. X I. 1906. = : -
89 P okret 260/13. X I., Obzor 301/13. X I., H rva tska 135-13. . XI. 1906. .
100 H rvatstvo 259/12. XI., Obzor 301/13. X I. H rva tsko pravo 3296/ 12. XI.,
3297/13. XI., 3298/14. X I. 1906. :
136 — M IRJA N A GROSS

frankovaca, čak je i klub Koalicije discipliniraniji, ali se Šupilo ipak

žali, da m ora izm išljati „m udrolije", da postigne jednodušnost u radu.
K ad bi u tom e potpuno uspio, lako bi bilo obračunati s ,,pajacadam a“
i izgredim a frankovaca, koji i onako najviše štete njim a samima.
Šupilo se naročito tuži T rum biću na neslogu izm eđu srpskih samo-
stalaca i radikala.101

4. Koalicija i opće pravo glasa ; ■ .

P itan je ustavnih reform i pojavljuje se u radu sabora na prvom

m jestu. P redsjednik M edaković otvara sabor kratkim govorom o po­
treb i ustavnih reform i. U svojoj program noj izjavi ban Pejačević n a­
pom inje, dia K oalicija daje pravac parlam entarnom radu i snosi za nj
odgovornost i nab raja niz ustavnih reform i, koje vlada nam jerava
predložiti saboru, izm eđu ostaloga i opće pravo glasa. Govornici Koa­
licije ističu unu tam je-p o litičk u prim arno st ustavnog uređenja pred
državnopravnim program om . G. Tuškan sm atra, da se bez bitnih
u v jeta m odernog socijalnog i nacionalnog života ne mogu ostvariti
viši ciljevi i ideali. B. Vinković ističe, da K oalicija m ora uspostaviti
ustav i uvesti opće pravo glasa, a nakon toga može svaka stranka
K oalicije sam ostalno prijeći na svoj državno-pravni program .102
I srpski poslanici ističu slogu s H rvatim a i govore u istom smislu.
5. Pribićević naglašava nužnost borbe za ustavne reform e i slobodu
H rvatske, zbog koje i Srbi odgađaju pregovore s H rvatim a o .rješenju
srpskog p ita n ja .103
Iz dijelatnosti H rvatsko-srpske koalicije, počevši s njenim dem o­
kratskim program om od prosinca 1905., pa sve do potpore, koju su joj
pružili radnici pri otv aran ju sabora, jasno je, da ona m ora prije svega
staviti na dnevni red p itanje općeg prava glasa. Već na sam om po­
četku zasjedanja se vidi, da se konzervativni dijelovi K oalicije boje
općeg prava glasa, dok se dem okratski elem enti kolebaju i naginju
više postepenom uvođenju općeg prava glasa. O bjektivno oni se svi
nalaze na istim pozicijam a, je r žele samo proširenje prava glasa, koje
je zaista nužan u v je t za političku d jelatnost Koalicije u prilikam a,
u kojim a se svaki čas može očekivati povratak apsolutističkog re ­
žima. Razlozi za ovo držanje građanskih dem okrata leže uz ostalo u
obzirim a prem a Beču i Pešti, koji ne žele dem okratizaciju političkog
života u H rvatskoj. M adžarska vlada u in teresu vladajućih klasa že­
ljeznom rukom zadržava svaki napredak u dem okratskom pravcu u

101 A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, Zagreb, 17. XI., R ijeka, 27.
X II. 1906.
102 HS I 7. sjed. 13. XI. i 25. sjed. 13. X II. 1906.
108 HS I 10. sjed. 19. XI. (S. Pribićević), 8. sjed. 14. XI. 1906. (B. Budi-
savljević). . ...
 V LADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^37

svojoj vlastitoj zem lji. Ona može još u m anjoj m jeri dopustiti tak av
razvoj u svojoj koloniji — H rvatskoj. U Beču, gdje p arlam ent upravo
prihvaća zakonsku osnovu o općem pravu glasa, boje se dem okrati­
zacije u H rvatskoj, jer u njoj vidie jačanje Koalicije i jugoslavenskih
elem enata opasnih po M onarhiju. V elike socijalističke m anifestacije
u A ustriji ubrzavaju uvođenje općeg prava glasa, ali one ne bi mogle
postići uspjeh, da najreakcionarniji veleposjednički krugovi nisu m o­
rali p rih v a titi izbornu reform u po zapovijedi samog F ran je Josipa.101
Car se nada, da će opće pravo glasa ojačati seljaštvo i sitnu buržoa­
ziju, koji stoje gotovo isključivo pod utjecajem katoličkog klera, pa
bi stoga m ogli postati oslon dinastije protiv centrifugalnih sila. F ra ­
njo F erd in an d se žestoko protivi uvođenju općeg prava glasa u A u­
striji, je r se boji jačanja dem okratskih snaga i socijalista, dok ga u
isto v rijem e priželjkuje u M adžarskoj kao sredstvo za rušenje m a­
džarske oligarhije, svoje najveće protivnice.105 Očito je, da se u Mo­
n arhiji ne može stići dalje od takve v rsti ,,k. und k .“ dem okracije.
N aprednjaci i Šupilo, koji stalno obećavaju opće pravo glasa,
stvarno m isle drugačije. Pod u tjecajem dogođaja u A ustriji oni raz ­
m išljaju, koje bi sile ojačale općim pravom glasa u H rvatskoj. Ne bi
li to bio triju m f reakcije i ultram ontanaca, koji sada u Z agrebu i
Beču viču o bezboštvu i veleizdaji K oalicije u jednom narodu, koji
više v jeru je župniku nego sam om sebi? Tako Šupilo tum ači svoju
dilem u G ini L om broso-Ferrero.100 „Da se b ar provučem o kroz re ­
form e i kroz novi izborni re d “ piše Šupilo Trum biću. „Taj će biti
također tv rd a kost, jer naša opozicijonalna istrčavanja prebrzo su nas
dovela ostvarenju, a narodne prilike su nezrele." Svatko može o d re­
đenim n astupanjem pridobiti narod, žali se Šupilo, kao na pr. Elego-
vić ili Radić. „Svaka se prdačina može praviti sa onom prim itivnom
masom. “107
R azum ljivo je, stoga, da predstavnik Koalicije u prvoj saborskoj
sjednici ne govori o općem pravu glasu, nego o zakonskoj osnovi o
čistoći izbora, kojom bi se spriječio pritisak vlada pri izborim a.108
M eđutim već u drugoj sjednici I. Lorković u ime K oalicije iznosi
prijedlog, da se izabere saborski odbor od 15 članova, koji bi prouča­
vao pitan je općeg prava glasa i usklađivao rad sabora i vlade. T ak­
tika koalicije je jasna. S jedne stran e ona m ora da pokaže narodu,
da je voljna ispuniti svoje obećanje o općem pravu glasa, za koje se
n arod tako odlučno izjavio kao ni za jedan politički zahtjev dotada,
kako kaže Lorković, s diruge strane takav bi saborski odbor mogao,

104 A 11 m a y e r - B e c k, n. đ., HHSA KA D irectionsakten, sv. 15, 1906/23.

108 A 11 m a y e r—B e c k , n. d., K r i s 1 6 f f y, n. d.
100 R a d i c a, n. đ., Šupilo G ini F errero, Rijeka, 19. I. 1907.
107 A rh iv T rum bić, Šupilo T rum biću, R ijeka, 23. XI. 1906.
108 HS I 6. sjed. 12. X I. 1906. (E. Lukinić). . . .. V;."
138 *— M IR*ANA g r o s s

prem a političkim prilikam a i potrebam a Koalicije, vrlo dugo „prou­

čavati" opće pravo glasa. Jasno je, da taj prijedlog zapravo znači
odlaganje općeg prava glasa.109 Ovu taktiku K oalicije frankovci is-
korišćuju na svoj dem agoški način. Nakon Lorkovićeva prijedloga
oni na brzu ru k u izrađuju zakonsku osnovu o općem pravu glasa i
podnose je saboru kao prešni prijedlog, kako bi pokazali pred na­
rodom, da su oni borci za opće pravo glasa za razliku od Koalicije.
Ova na brzinu skrpana osnova puna proturječnosti, karakteristična
je za stil rada frankovaca, pa poslanicim a K oalicije nije teško da je
izvrgnu ruglu. F ran k brani svoju osnovu tvrdnjom , da ona nije u ra ­
đena na brzinu, pošto se na njoj radilo jedan dan od p et sati uvečer
do tri sata u ju tro !110 Stvarno su frankovci protivnici ustavnih re-
foram a. Iz njihovih govora se vidi, da oni poriču vrijednost ustavnih
reform i, sve dok se H rvatska nalazi pod m adžarskom hegemonijom .
Opće pravo glasa samo bi pozlatilo gvozdene lance, kojim a je H rv at­
ska vezana uz M adžarsku. Zato frankovci ističu, da je borba za
ustavna prava doduše sastavni dio njihova program a, ali da veću va-
žnost polažu na buđenje i organizaciju nacionalne i političke svi jesti
hrvatskog naroda.111 D rugim riječim a frankovci ne teže za stvarnim
učešćem širih slojeva u političkom životu, koje K oalicija barem te­
oretski sm atra do stanovite m jere preduvjetom za odlučnu nacio­
nalnu borbu. Frankovci žele da dijelu ju na narod pukom nacionali­
stičkom frazom, s kojom se ne može ništa postići. P rem a tom e nužno
je dopuniti takvu politiku službom veliko-austrijskim vojno-kleri-
kalnim krugovim a, kako bi se iz njihovih ruku eventualno prim ilo na
poklon neko kom prom isno rješenje nacionalnog pitanja. — U svom
prvom saborskom govoru, praćenom velikim pljeskom s galerija, Šu­
pilo se izjašnjava za opće pravo glasa sa zaštitom m anjina na izborima,
ali ističe raznolikost problem a, koje treba uzeti u obzir i savjesno
proučiti. Svoju obavezu biračim a, dia će donijeti opće pravo glasa,
K oalicija m ora izvršiti, a nakon toga b it će pitanje političke borbe,
da se zakon odobri na odlučnom m jestu. D rugim riječim a Šupilo ne
vjeruje, da će Beč i P ešta dopustiti opće pravo glasa.112 Frankovci
žestoko u staju protiv zaštite m anjine.113 Šupilo u svom odgovoru
kaže, da je ona potrebna, je r bi u protivnom slučaju „svjestno radi-
ničtvo" ostalo bez svojih zastupnika. Ovi su radnici, napom inje Šu­
pilo, proniknuti m odernim idejam a, „od kojih i ja neke dielim ", ali
nastavlja on, većina ovog sabora ih vjerojatno ne dijeli. Po njegovu

109 HS I 7. i 8. sjed. 13 i 14. XI. 1906.

110 HS I 9, 10, 11. sjed. 17, 19 i 20. XI. 1906. H rva tstvo p o dupire frankovce
268/22. 3ih , 271/26. X I, 1906.
111 HS I 7, 9, 10. sjed. 13, 17. i 19. XI. 1906.
112 HS I 9. sjed. 17. XI. 1906.
113 HS I 10. sjed. 19. XI. 1906. (Elegović i J. i V. F rank). H rvatsko pravo
3304/21. XI. 1906. ................' ‘ " .: . . . ... . '
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — j g g

m išljenju u saboru bi trebali biti proporcionalno zastupani svi d ru ­

štveni slojevi.114 Poslije svog govora Šupilo piše Trum biću, da iz­
borna reform a nije aktuelna u H rvatskoj! On ipak želi, da se o njoj
ozbiljno rasp rav lja u saborskim odborim a. Proporcionalnim siste­
mom mogao bi se p aralizirati franko-furtim aški utjecaj, osobito uz
pomoć Srba, „...a dobili bi i neke socijaliste u sabor. To ne bi bilo
loše.“115
Na k raju debate sabor prihvaća Lorkovićev prijedlog i bira odbor
od 15 članova, kojem u se predaje na rasp rav ljan je i frankovačka
osnova. Pošto je opće pravo glasa na tako lijep način skinuto s dnev­
nog reda, sabor prihvaća zakonsku osnovu o zaštiti slobode izbora,
koja je za K oaliciju najvažnija.110 Izabrani odbor sastaje se po prvi
p u t tek k rajem siječnja 1907. Na sastanku se govori o prik u p ljan ju
m aterijala. F. V rbanić sm atra, da pravo glasa treb a dati samo pism e­
nim a. Budiući da je prem a Nikolićevu izvještaju 53% m uškog sta-
novništa iznad 24 godine nepism eno, to „Novi list“ konstatira, da bi se
broj izbornika na taj način neznatno povisio. Supilov list ističe po­
teškoće sa izbornom reform om i upozorava, da je ne treb a donijeti
preko noći!117 Podban Nikolić otvoreno u staje u saboru protiv općeg
prava glasa. Općinska zastupstva, prem a Nikoliću, ne bi sm jela biti
birana na tem elju općeg prava glasa nego po kurijalnom sistem u,
tako da svaka klasa bude zastupana prem a svojoj snazi. Opće pravo
glasa štetno je za inteligenciju i kapitaliste, tv rd i podban.118 Odbor
za izbornu reform u održava svega još jedan sastanak, na kojem , uz
ostale prijedloge, frankovac Elegović zahtijeva, da se pravo glasa
ne protegne na osobe u služinskom odnosu.119 Nakon toga izbija
kriza povodom željezničarske pragm atike. U očekivanju novih izbora
K oalicija želi provesti izbornu reform u na brzinu — sada se više ne
govori o „savjesnom proučavanju" — i to na tem elju sniženja izbor­
nog cenzusa na 10 K, a čini se i javnog glasanja, je r se radi samo o
zakonskoj noveli, koja ne može dirati u načela postojećeg zakona. Me-
điitim do izvršenja ove nam jere ne dolazi. K ad je K oalicija m orala
ponovno prijeći u opoziciju, vjerojatno su njeni članovi češće požalili
što nisu požurili s izbornom reform om dok su još bili na vlasti.120

114 HS I 10. sjed. 19. XI. 1906.

115 A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, Rijeka, 27. X II. 1906.
110 HS I 11. sjed. 20. XI. 1906. Zakon o zaštiti slobode izbora sankcioniran
je tek 1. VII. 1907. ANRH HMB sv. 139, 1907/280—3. F rankovci još predlažu
zakon ,,o obćim prav im a h rv atsk ih državljana". HS I 14. sjed. 24. XI. 1906.
1,7 Pokret, 18/22. I., N ovi list 25/26. I. 1907. P rem a podacim a, koje je dao
sakupiti Nikolić, broj izbornika bi se imao povećati od 1.8% na 20% stan o v n i­
štva. AGZ G P 1907/17401. SKZ R 4612 G rlović: D nevnik I 1907/21. I.
118 HS II/I 44. sjed. 21. II. 1907.
119 P okret 62/15. III. 1907. H isto rijat sjednica: ANRH PZV 1907/3317.
180 H rvatska 98/29. IV. 1907. SKZ G rlović: D nevnik, II, 1907/3. V. Pokret
147/28. VI. 1907.
II. FRANKOVAČKA OPSTRU KCIJA PROTIV
NOVOG KURSA

1 . K riza Frankove stranke

C entralno p itanje saborskog zasjedanja zimi 1906/7 jest rasprava

o adresi, povodom koje frankovci svojom opstrukcijom izazivaju poli­
tički skandal i nastoje izazvati raspust sabora. Da bism o shvatili akciju
J. Franka, potrebno je konstatirati, da se njegova stranka nalazi pot­
kraj 1906. pred raskolom. Nezadovoljstvo u stranci datira još iz raz­
doblja p rije R iječke rezolucije t.j. od Argusove afere koja sada po­
novno dolazi na dnevni red povodom sudske rasprave po Supilovoj
tužbi. Ni K ršn jav ijev pristup stranci, t.j. definitivno prihvaćanje
službe velikoaustrijskoj politici nije po volji nekim članovim a stranke,
koii se još nisu odrekli svake starčevićanske trad icije.1 N ezadovolj­
nici nadalje k ritiz ira ju sam ovolju J. F ranka, što se pri važnim odlu­
kam a ne sav jetu je sa upravom stranke, što vodi isključivu riječ u
H rvatskom pravu, što upotrebljava list za reklam u stran ih p rivatnih
poduzeća, s kojim a održava poslovne veze. S tranka je zadužena, a
njen je glavni vjerovnik sam J. F ran k .2
Uskoro iza otvorenja sabora izbija afera Strassnoff, koja također
pridonosi slabljenju Frankovih pozicija. V aralica L Strassnoff, koji
dobro poznaje političke prilike u H rvatskoj, pređtstavlja se nadbi­
skupu Posiloviću kao bečki kom esar povodom optužbi, koji dio sve­
ćenstva diže protiv nadbiskupa, a F ran k u kao visoki bečki funkcio-
ner, koji traži su rad n ju protiv B udim pešte. Svrha m u je dakako, da
od njih izm am i novaca. Pošto je raskrinkan, izbija veliki politički
skandal, koji Franko vi protivnici m nogostruko koriste. P ritom nije
toliko važna bruka, što je F ranka povukao .za nos jedan varalica,
koliko činjenica da je F rank očigledno pokazao svoju sprem nost, dia
potajno pregovara s em isarim a kam arile. E. Lukinić, član H rvatske

1 AGZ, O stavština Peršić, sv. 12, 16.

* Starčevićanac 3/7. II., 4/14. II., 5/21. II., 6/28. II. 1906. (Spor u S tarčevi-
ćevoj stran ci prava). P re m a izvještaju g enerala A uffenberga šefu g eneralštaba
C onradu od 1. IV. 1908., S tra n k a duguje J. F ra n k u 75.000 do 130.000 K. KA
N achlass Conrad. , v \?
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE —

stranke prava, p rotestira protiv Frankove „izdaje prav aštv a“.3 F ranka
brane zagrebački klerikalci i bečki kršćanski socijali. Frankova je v e r­
zija afere, dia je Strassnoff poslan po nalogu H rvatsko-srpske i M a­
džarske koalicije, da bi kom prom itirao frankovce. „Gross O esterreich“
ipak u v ršta v a članak uperen protiv F ran k a i K ršnjavoga s kom en­
tarom urednika, kojem u je Frankova velikoaustrijska politika p re ­
malo odlučna.4 j
U prosincu 1906. afera ,,A rgus“ dobiva svoj privrem eni epilog
sudskom raspravom . S tvarni epilog ona će doživjeti tek Friedjungo-
vim procesom . K ad su se u proljeće i ljeto 1905. počeli sve jasnije
ocrtavati obrisi politike novog ku rsa i kad je uočeno Šupilovo zna­
čenje u tom razvoju, Beč, m adžaroni i frankovci nastoje da p rije
svega obračunaju sa Supilom. U F rankovu H rvatskom pravu izlazi u
kolovozu i ru jn u 1905. serija članaka s potpisom „A rgus“, u kojim a
je Šupilo prikazan kao plaćenik Beograda, Cetinja, Rim a i K ossutha.5
Podatke za ove članke dobio je F ran k preko Šime Pierotića, agenta
m inistarstva vanjskih poslova, kojeg samo m inistarstvo otpušta iz
službe k raje m 1905. nakon pokušaja ucjene, proglasivši ga k rajn je
nepouzdanim i po zlu poznatom individuom .0 U objavljivanju ovih
optužbi, F ra n k a podupire i Tomašić, koji m u je rekao da su podaci
o Supilu točni. K huen-H edervary dobiva od m adžarske vlade konfi-
dentske izvještaje o Supilu, koje šalje Tom ašiću. Čini se da je i P e ja-
3 O bzor 314/28. XI., 315/29. XI., 316/30. XI. i d. H rvatsko pravo 3309/27.
XI., 3310/28. X I. 1906. J. D u j a k , V aralica Strasnoj, S isak 1906. — N eko­
liko m jeseci nakon svoje osude, ujesen 1907, S trassnoff iz Lepoglave piše
m adžarskom m in istru predsjedniku, da je nevino osuđen. Tim povodom on
na p reslu šav an ju izjavljuje, da je došao u Z agreb u sporazum u s m in istarstv o m
v an jsk ih poslova, u n am jeri da prikupi inform acije o F rankovu stavu. N avodno
je rekao F ran k u , da visoki krugovi u Beču žele, da on p restan e n ap a d ati re-
zolucionaše! (T reba uzeti u obzir da ova izjav a n astaje u v rijem e najvećeg
sukoba rezolucionaša i m adžarske vlade). F ra n k je tobože obećao, da će ra d iti
za o tc jep ljen je H rvatske od M adžarske i njeno p rip o jen je D alm aciji pod
A ustrijom , kako to želi F ran jo F erdinand. U svojim m em oarim a St., n ap ro tiv
tvrdi, da je poslan od m adžarskih političara, da je F ra n k prim ao novac iz
Pešte da ne o p stru ira protiv rezolucionaša. a iz Beča da o p stru ira p ro tiv n jih ,
da ga je F ra n k u v jeravao da stvarno rad i za A u striju i dao mu m em orandum
za p rijestolonasljednika. Š arlatan u se dakako ne može n išta vjerovati! Č in je­
nica je m eđutim , da je bio odlično info rm iran o p rilik am a u H rvatskoj, kad je
nastupio kao m in iste rijaln i savjetnik — AN RH PZV 1906/3690, 3664. J. H o r-
v a t, Šupilo, 163—169.
4 H rva tstvo 279/5. X II. R eichspost 272/29. XI., Gross O esterreich 49/10.
X II., 51/24. X II. 1906.
5 H rvatsko pravo 2925/17. VIII., 2932/25. V III., 2937/31., VIII., 2943/6. IX.,
2947/12. IX., 2953/19. IX., 2955/2 i. IX., 2960/27. IX. 1905.
0 HHSA MA IB 1902/323. P ierotić je om ražen u H rvatskoj i D alm aciji,
je r je kao ag en t Beča radio protiv in teresa hrvatskog svećenstva u tzv, Jero -
nim skoj aferi. V, K i s i ć, N ajnoviji dogođaji, D odatak k raspravi H rva tski
zavod u R im u, Z ad a r 1902. . . J . i. ;
142 ~ M IR JA N A GROSS

čevićeva vlada um iješana u stvar, svakako preko Tomašića, koji ima

na n ju odlučan utjecaj, ukoiiko je točna Supilova tvrdnja, da je
Pierotić putovao na vladin trošak.7 Šupilo tuži nom inalnog urednika
H rvatskog prava J. Zočeka zbog klevete. R asprava je u nekoliko n a­
v rata odgađana na zahtjev Frankov, koji je tražio dokaze protiv Š u­
pila od m in istra vanjskih poslova Goluchowskog uvjeravajući ga da
se radi o životnom interesu M onarhije. M eđutim dokaze nije dobio
svakako zato, je r ih nije ni bilo.8
Na sudskoj raspravi Frank, kao odvjetnik nom inalnog urednika
H rvatskog prava Zočeka, m ora da izjavi, da nem a dokaza za „A rgu-
sove" članke i dia će u tom sm islu dati očitovanje u H rvatskom pravu.
Šupilo se tim e zadovoljava i ne traži osudu.9 Povodom procesa Frank
optužuje hrv atsk u vladu radi pristrasnosti prem a Supilu, je r nije
dopustila, da se preslušaju svjedoci u Srbiji, t.j. srpski m inistri
s obrazloženjem , da se radi o političkom procesu, što F rank niječe!10
Prijestolonasljednikov list „R eichspost“ ustaje u Frankovu obranu.
Supilova nevinost nije ničim dokazana, piše list, i žali se na težak
položaj frankovaca zbog vladavine H rvatsko-srpske koalicije. „R eich­
spost“ se zgraža, da se proces kojim se bavilo m inistarstvo vanjskih
poslova, vodi tako „površno", um jesto da in terv en ira državni odvjet­
n ik .11 Šupilo je zadovoljan rezultatom procesa. On ne želi zahtjevom
za osudu J. Zočeka učiniti iz njega „m učenika" u očima Frankovih
„telića". V lada nije dopustila „saslušati polovinu europskih m inistara,
kako je F ran k tražio", piše Šupilo ironički.lla
Početkom prosinca sukobi u n u tar F rankove stranke već se odigra­
vaju javno. Podpredsjednik sabora Mile Starčević daje ostavku na
svoj položaj, je r sabor odbija njegov prijtedlog dia se podijeli ukor
članu K oalicije Lukiniću i frankovcu Elegoviću radi nediscipliniranih
ispada. Frankovci glasaju protiv Starčevićeva prijedloga.12 I Peršić
govori u adresnoj debati u neskladu s Frankovorn linijom . Peršić je
plaćeni nam ještenik stranke i poznat je kao fanatični pristaša F ran-

7 Š u p i l o , n. d., 154. H o r v a t , Šupilo, 177. HS II/I, 30. I. 1907. (Supilov

govor) SKZ O stavština Tomašić, K huen Tom ašiću, H edervar, 16. VII., 24. IX.,
5. X. 1905.
“ Š u p i l o , n. d., 154. H o r v a t , Šupilo, 179, 180. HS II/I 34 sjed. 25. I.
1907. (Frankov govor), 37. sjed. 30. I. 1907. (Supilov govor). HHSA MA IB 1907,
47/233. Rezim e konfidentskih izvještaja o Supilu. KA N achlass C onrad B a l .
Iz razgovora pukovnika Csicsericsa s F ranko m 20. IV. i s A ehrenthalom ap rila
1908.
" Š u p i l o , n. d., 153. H rvatsko pravo, 3328/20. XII. 1906.
10 H rvatsko pravo 3320/11. X II., 3322/13. X II. 1906. HS II/I 37. sjed. 30. I.
1907. (Frankov govor, B adajev odgovor).
11 R eichspost 292/23. X II. 1906.
n a A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, Rijeka, 27. X II. 1906. ;
ia HS I 19 i 20. sjed. 5 i 6. X II. 1906. H rvatsko pravo, 3317/6. X II. Pokret,
295/27. X II. 1906. . ' ’
 VLA D A V IN A HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 4 3

kov. Ali kadi postaje zastupnik, on želi da pokaže da ne pripada slije­

pim Frankovim trabantim a t. zv. ,,telićim a“ i da misli svojom glavom.
Peršić želi rješenje nacionalnog p ita n ja u sporazum u sa Srbim a u n u ­
tar M onarhije. U tom smislu Peršić kasnije ističe, da je navedeni adre­
sni govor bio njegov credo. Peršić doduše ustaje protiv srpskog im ena
u adresi, ali nagovještava, da je sklon suradnji sa Srbim a. Bosna i H er­
cegovina, kaže on, pripada H rvatskoj. Ali prije nego pristanu na to.
da se Bosna podijeli izm eđu „Švabe" i M adžara, H rvati bi, prem a P er-
šiću, radije dopustili da postane srpska, samo da ostane cijela. Jasno
je, da F ran k prigovara takvom stav u .13 Odm ah nakon „A rgusova"
procesa Mile Starčević i A nte P avelić14 upućuju okružnicu pristašam a
stranke, u kojoj ističu da se F ran k nije pokorio zaključku stranačke
konferencije, da preda H rvatsko pravo u vlasništvo stranke, je r je
u njem u branio privatne interese. Tajno je pregovarao s m adžarskim
m inistrom Polonyijem bez znanja stranke. O posjeti Strassnoff a tako­
đer nije nikog obavijestio. F rank je pristao na to, da se odreče p red ­
sjedništva stranke, ali je svoj p ristanak ponovno povukao. Stoga S ta r­
čević i Pavelić žele da se odijele od F ranka. U svom pism u F ranku
Starčević uspoređuje položaj S tranke prava uoči raskola 1895. sa sa­
dašnjim stanjem . Tada je F. Folnegović pregovarao s tuđinskim poli­
tičarim a i obzorašim a iza leđa stranke, a sada Frank pregovara s Po-
lonyijem i s pravim i krivim bečkim m inisterijalnim savjetnicim a,
kao i s vođom kršćanskih socijala Luegerom — sve iza leđa stranke.
H rvatsko pravo su novine J. F ran k a i njegove porodice. M. S ta r­
čević se svojedobno protivio u v ršte n ju Pierotićevih članaka u H r­
vatsko pravo, jer je znao, da potječu iz nečista vrela. Tako nem o­
ralni postupak ruši ugled stranke, u koju se unosi duh tuđinštine. Sva
je d jelatnost uperena na to, kako će stran k a što prije doći „na korito".
Iz; svih ovih razloga Starčević zahtijeva od Franka, da se povuče.
Cini se, da su Frankovi protivnici h tjeli isključiti i Elegovića.15 Očeki­
vanja protivnika se ipak ispunjuju. Na sastanku 27. XII. 1906. Mile
Starčević i Josip Frank se pom iruju i izdaju zajedničku izjavu. O dcje­
p lju ju se jedino Gospićani, koji izdaju novi list, uperen protiv F ranka
— S ta rč e v ić a n a c a Ipak se kriza stranke nastavlja i dalje. S ituacija
je tako zaoštrena, da grupa poslanika, koja pristaje uz M ilu S tarče-
vića, uopće ne razgovara s n a jv a tre n ijim frankovcim a.17 K riza se
privrem eno rješava tek na konferenciji 19. II. 1907., na kojoj prem a
H rvatskom pravu vlada „uzorna starčevićanska sloga". Z aključuje

13 HS I 21. sjed. 7. X II, 1906. AGZ O stavština Peršić sv. 12, 16.
14 A. P avelić nije identičan s „poglavnikom*1.
15 Starčevićanac 17/16. V., 3/7. II.-6 /2 8 . II. 1907., Pokret, 295/27. X II. 1906.
H rva tska riječ 139/15. V I.-143/19. VI 1907. H rvatske novine 30/24. VII., 31/1.
VIILJL906.
'■*« H rvatsko pravo 3333/28. X II., 3334/29. X II. 1906.
,T A rh iv T rum bić, sv. 11, Šupilo T rum biću, Zagi’eb, 10. II. 1907.
144 “ M IRJA N A GROSS

se da M. Starčević i J. Frank, koji su toliko zaslužni „za svetu stvar

hrvatskog naroda" ostanu i dalje na čelu stranke.18 H rvatsko pra­
vo posebno zahvaljuje klerikalcim a oko H rvatstva za njihovo div
žanje u krizi, jer su nastojali, da stranka ostane jedinstvena.19
Značajno je držanje kršćansko-socijalnog organa Reichspost u
toj stvari. Istakli smo, da list redovno stoji na strani J. Franka, iako
bečki klerikalci i antisem iti nisu m ogli biti oduševljeni suradnjom
s pokrštenim Jevrejinom . Ali pošto F rank prihvaća velikoaustrijsku
politiku, oni su m orali prijeći preko toga, je r nisu mogli naći pogod­
nije lice za svoje ciljeve. M eđutim, tek što se pokazuje mogućnost, dia
se Starčevićanska stranka održi na istoj političkoj liniji, ali bez F ra n ­
ka, oni se p rik lan jaju njegovim protivnicim a! Pošto je sukob krajem
prosinca oskudno pokrpan, Reichspost konstatira da F rank nije toli­
ko vođa stranke, koliko diktator, koji stav lja članove stranke pred
gotov čin pri svakom važnijem događaju. U pravo zbog Frankove lič­
nosti m nogi se zdravi elem enti nisu priključili Starčevićevoj stranci,
piše R eichspost, i sm atra, da bi politička grupacija bez F ranka im ala
velik priliv novih članova. List se vjerojatno nađia spajanju Starče-
vićeve i koalicionaške H rvatske stranke prava. Frank, kao pokršteni
Je v re jin uživa u širim krugovim a „najsrdačnije" antipatije, završava
Reichspost .20 . ' . .
Šupilo ne želi raskol frankovaca. Uzdrži li se stranka još neko
vrijem e, stići će do potpunog rasula, m isli on. M om entani raskol m o­
gao bi dovesti K oaliciju u nezgodan položaj „obzirom na naše stare
pravaše, koji o rezolucijonaškoj politici pojm a nem aju", piše Šupilo
Trum biću. t.j. on se boji, da bi se pravaši povezali sa starčevi-
ćancim a.21
Frankova je politička egzistencija u ovoj krizi teško ugrožena.
R azum ljivo je stoga, da on s jedne strane m ora pokazati Beču, da je
nezam jenljiv u provođenju bečke politike u H rvatskoj i nastojanju da
se uništi H rvatsko-srpska koalicija, dok, s druge strane, m ora uv jeriti
pristaše stranke u svoju snagu, koju može pokazati uništenjem H r­
va tsko-srpske koalicije, a to bi bio dokaz, da on odlučuje u H rvat­
skoj.22 P rilika m u se pruža povodom adresne debate. Značajno, je da

18 H rvatsko pravo 3377/20. II. 1907. Starčevićanac u svibnju izaziva sk an ­

dal objavom navedenog JStarčevićevog pism a od 20. X II. 1906., ali M. Starčević
i A. P avelić izjav lju ju , da sada vlada sloga. Starčevićanac 16. V., 31. V. 1907.
H rvatsko pravo 3450/21. V. 1907.
10 H rvatsko pravo 3377/20. II., H rvatstvo 43/21. II. 1907.
20 R eichspost 296/30. X II. 1906.
Sl A rhiv T rum bić, Šupilo T rum biću, R ijeka, 27. X II. 1906. A rhiv C ingrija,
Šupilo C ingriji, Rijeka, 31. X II. 1906.
22 Šupilo se p revario kad je očekivao, da će frankovci b iti u m jeren iji,
budući da su m eđusobno zavađeni. A rhiv C ingrija, Šupilo C ingriji, Rijeka,
16. I. 1907.
 V la d a v in a h rv a ts k o -s rp s k e k o a lic ije — ^45

opstrukcija ne započinje u prosincu 1906., kada adiresa dolazi na

dnevni red sabora, nego tek iza božičnih praznika, t.j. nakon kulm i­
nacije krize u stranci. Beču će F ra n k nesum njivo dokazati, da bez n je ­
gove ličnosti ne može provodati svoju politiku u H rvatskoj, ali raskol
stranke moći će da zadrži samo za jednu godinu.

2. O pstrukcija protiv srpskog im ena

Saboru su predložena dva n acrta adrese kralju: osnova Koalicije,

koju prihvaćaju i m adžaroni, i osnova frankovaca. Adresa K oalicije
pozdravlja k raljev reskript, kojim je otvoren sabor, jer je u njem u
naglašena potreba za donošenjem m odernih zakona. Osnovni u v je t za
ustavne reform e je onem ogućenje u tjecaja upravnih organa na m e­
đusobnu borbu političkih stranaka, ističe n acrt adrese. Na taj će na­
čin doći do izražaja slobodna volja naroda i otklonit će se klica nespo­
razum a izm eđu H rvatske i M adžarske. Adiresa stoji na tem elju na­
godbe, na koju se poziva u zahtjevu za sjedinjenjem H rvatske i D alm a­
cije. Ova um jerena adresa tipični je proizvod oportunističke politike
novoga kursa. N ovinar Grlović, koji prisustvuje sjednicam a adresnog
odbora, štaviše tvrdi, da je tendencija adrese, da u što nejasnijoj i ne-
izvjesnijoj form i odgovori na k raljev reskript. „...od same bojazni
prelazim o na oportunizam ", kaže G rlović.23
Adresa, koju je sastavio J. F rank, uperena je pro tiv m adžarskog
gospodstva nad H rvatskom i zahtijeva ekonom sku sam ostalnost H r­
vatske, posebno carinsko područje i državnu banku, ukoliko M adžar­
ska dobije svoje carinsko područje i banku i Veliku H rvatsku u okviru
H absburške m onarhije zajedno sa Slovencim a.24
A dresa Koalicije govori o hrvatskom i srpskom narodu. U ad re­
snoj debati do 18. XII., kada počinju božični praznici, frankovci u sta ­
ju pro tiv srpskog im ena u adresi. Općenito je m išljenje, da će oni
glasavati protiv adrese i da će tim e ovo pitanje biti rješeno. M eđutim ,
kada se 21. I. sabor ponovno sastaje, frankovci prijete, da-će u potre-
biti silu ako se srpsko ime ne izbaci iz adrese. Zato organiziraju op­
strukciju. Ideja o opstrukciji sazrela je kod F ranka u vrijem e, kad
je kriza u njegovoj stranci bila na vrhuncu, t.j. posljednjih diana pro­
sinca. Ovoj akciji odlučno pridonose i klerikalci, koji nagovaraju
J. F ran k a n a opstrukciju, a m oguće je, da poticaj stvarno potječe od
njih. „H rvatstvo“ poziva frankovce, da izazovu rasp u st sabora i od­
godu ustavnih reform i, je r je to još uvijek bolje nego srpsko ime u

23 SKZ R 4612 G rlović: D nevnik 1906/III, 24. XI. HS I 19. sjed. 5. X II.
1906.
24 HS I 19. sjed. 5. X II. 1906. H rvatstvo, 280/6. X II. 1906. veom a hvali
F rankovu adresu.

10 V ladavina Hrvatsko-srpske koalicijo 1906/7

140 — M IRJA N A GROSS

adresi. Svi klerikalci ne slažu se s tim e. Stadlerov H rvatski dnevnik

istupa protiv opstrukcije.25 Frankovu odluku, da opstruira, učvršćuje
i kriza m adžarskog m inistarstva u vezi s korupcionaškom aferom m i­
n istra pravosuđa Polonyija, koja svršava njegovim odstupom . Prem a
Supilovu m išljenju Polonyi nije pao zbog korupcije nego zbog u tje ­
caja Beča, koji je sm atrao njega, a ne K ossutha, glavnim nosiocem
hrvatsko-m adžarskog sporazum a.20 Skandal oko Polonyija predstav­
lja u očima frankovaca i m adžarona još jednu kariku u slabljenju veza
izm eđu m adžarske vlade i H rvatsko-srpske koalicije, pa Frank može
od opstrukcije očekivati veći uspjeh.27 Frankovačkoj akciji daju po­
budu i stalne trzavice u Koaliciji, i to izm eđu pravaša i naprednjaka,
koje se ponovno zaoštravaju povodom naknadnih izbora u Garčinu.
Pravaši štaviše tvrde, da su naprednjaci štetn iji za K oaliciju nego
frankovačka opstrukcija! Svađa izm eđu Srba sam ostalaca i radikala u
vezi s održavanjem crkvenog sabora također slabe K oaliciju.28 Jedan
od važnih razloga za opstrukciju je i akcija za sjedinjenje H rvatske
i Dalm acije, koju F rank na taj način pokušava da om ete.29
H rvatsko-talijanske veze protiv Beča su prekinute, hrvatsko-m a-
džarske se nalaze u procesu kiđianja, jedino hrvatsko-srpska sloga još
nije porem ećena. Srpsko ime u adresi svakako je divna prilika za
bečke eksponente da pokušaju razbiti tu slogu, pogotovu što tim e
mogu ujedno ukočiti rad sabora na donošenju ustavnih reform i. F ran ­
kovci dakako ne „priznaju" Srbe. I. Elegović ih poziva, da „prigrle"
hrvatsko ime, a Je rk o Pavelić ističe, da je srpska m isao unesena iz
Srbije, ali da još nije poprim ila takav oblik, da se ne bi mogla po­
v ratiti u naručje hrvatske m isli. Kad bi frankovci bili na vlasti, na­
stavlja J. Pavelić, uz žestoke proteste Koalicije, „takozvani" Srbi
pretvorili bi se za 48 sati u „pravoslavne H rv ate".293 Frankovci će po
prvi p u t za vrijem e bana R aucha im ati prilike da pokažu m etode
kojim a žele ostvariti ovaj cilj.
Da bismo shvatili značenje debate o srpskom im enu, treb a istaći
ovo: P rem a hrvatsko-ugarskoj nagodbi od 1868 k raljevina H rvatska

26 H rvatstvo 2/3. I., 9/11. I., 20/24. I. 1907. Obzor, 25/25. I., 29/29. I. 1907.
P okret 20.24. I., 21/25. I., 23/28. I., 27/1. II. 1907. N arodna obrana, 20/24. I.,
35/12. II. 1907. Početkom prosinca pred stav n ik slovenskih k lerik alaca dvorski
sav jetn ik Š uklje boravi u Zagrebu. Moguće je, da je i on im ao u d jela u p ri­
prem i opstrukcije. On sam dem antirao je tak v e vijesti. Edinost, 344/15. XII.,
345/16. X II. 1906. H rva tski d n ev n ik 26/31. I., 33/9. II., 34/11. II. 1907.
38 S u p i 1 o, n. d., 179—180.
27 Obzor 24/24. I., P okret 19/23. I. 1907.
2S Obzor 336/22. X II. 1906., 16/16. I., 20/20. I. 1907. H rvatska 168/22. X II.
1906. Narodna obrana 302/21. X II., 303/22. X II. 1906. P okret 294/24. X II. 1906.
3/4.;I., 13/16. I., 33/9. II. 1907. ANRH PZV 1906/179, 1204, 1261. N ovi Srbobran
5/8 (21) I., 16/22. I. (4. II.) 1907. nojiuruK a 1091/30. I. 1907.
29 Vidi str. 161 i d. Crvena H rvatska 12/9. II. 1907. . ^ ,
20a HS II/I 34. sjed. 25. I., 36. sjed. 28. I. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 147

i Slavonija su „politički n arod“. Ovaj je izraz preuzet od M adžara.

Ugarski zakon o narodnostim a iz 1868. kaže, da svi ugarski državljani
čine jedinstveni, nedjeljivi ugarski narod (m agyar nemzet) tm ađar
nemzet] pripadali oni bilo kojoj narodnosti (nemzetiseg) [nem zetišeg].
Zakon se ne proteže na H rvatsku i Slavoniju, koja ima posebni te ri­
torij i „politički narod". Pod pojm om „politički narod" shvaća se u
ugarskom zakonu o narodnostim a i hrvatsko-ugarskoj nagodbi sta ­
novništvo na određenom državnom terito riju , t.j. vlasnik državnog
terito rija i nosilac državne m isli.30 Razvoj iza 1868. pokazuje, da
m adžarske vladajuće klase nastoje da pretvore „zem lje krune Sv.
S tjepana" u „jedinstvenu m adžarsku državu", a „ugarski politički
narod" u m adžarsku naciju. U ovoj težnji one prirodno nastoje da
obuhvate i terito rij „hrvatskog političkog naroda". R azum ljivo je,
da se hrv atsk a buržoazija u svom otporu protiv m adžarske hegem onije
čvrsto drži izraza „hrvatski politički narod", koji barem na papiru
odražava elem ente hrvatske državnosti. M adžarske vladajuće klase
tre tira ju H rvatsku kao autonom nu pokrajinu i njihova in terpretacija
je odlučna, je r one gospodare u ugarskom dijelu M onarhije.303 A na­
logno s m adžarskom teorijom o političkom narodu i pravaši identifi­
ciraju „hrvatski politički narod" s hrvatskom nacijom, što ih dovodi
do negacije srpske nacije. P rem a tome, ova teorija otežava rješenje
srpskog pitanja. N adalje treba istaći, da je suradnja hrvatske i srpske
buržoazije doduše ostvarena u praksi i da srpsko-hrvatska sloga i ju ­
goslavenska ideja hvata sve dublji korijen, ali u teoretskom pogledu
vlada potpuna zbrka i u redovim a Koalicije. To je i jedan od razloga,
što su rezolucionaške stranke sporazum no odgodile rješavanje srpskog
pitanja, dok se politika novog kursa učvrsti. Jezgra je problem a, kako
naglašava M. M arjanović, jesu li H rvati i Srbi jedna ili dvije nacije.31
U toj se konfuziji izraz „hrvatski i srpski narod" u adresi može
in te rp re tira ti na razne načine. K oalicija sm atra nosiocem državnosti
H rvatske i H rvate i Srbe, ali pritom nije n a čistu, radi Ii se o dvjem a
nacijam a ili o jednoj s dva imena. U ovom okviru postoje i opet razne
m ogućnosti tum ačenja, koja se uglavnom svode na to, da naprednjaci
i srpski sam ostalci odbacuju „nespretno k o nstruirani naziv" politički
narod, dok ga H rvatska stranka prava zadržava. Frankovci u izrazu
„hrvatski i srpski narod" ne vide ravnopravnost ili izjednačavanje
srpske i hrvatske nacije u H rvatskoj, što K oalicija pod tim razum ije,
već hrvatske i srpske državne ideje, za koju oni odm ah vezuju i po­
sebni terito rij. Pošto Srbi u Ugarskoj nem aju svoju državu i samo su
30 F. C u 1 i n o v i ć, D ržavnopravna historija jugoslavenskih zem alja
X I X i X X vijek a I. Z agreb 1956, 129. E i s e n m a n n, n. d., 549 i d.
80a E isenm ann, n. d., 530—531, 541 i d.
31 M. M a r j a n o v i ć , Srpsko p itanje u H rvatskoj, Sloboda 7/23. II.
1907. U sporedi još: P okret 92/22. IV. 1907. (Jesu li S rbi politički H rvati?). O bzor
42/12. II. 1907. (N arodnostno pitanje).

10*
148 “ M IRJA N A GROSS

jedna od bespravnih nem adžarskih narodnosti, to u Ugarskoj nem a ni

srpske državne ideje, tvrde frankovci i ističu da predstavnici K oali­
cije propagiraju srpsku državnu ideju unesenu iz K raljevine S rbije.82
S druge stran e frankovci i klerikalci tvrde, da izjednačavanje „hr­
vatskog i srpskog naroda" u adresi znači i srozavanje hrvatskog d r­
žavotvornog naroda na puku narodnost, pa frankovac Zatluka izjavlju­
je, da je bolja sm rt sabora nego hrvatskog naroda, a I. Elegović sm atra
da su ustavne reform e nepotrebne, ako je izgubljeno hrvatsko ime!33
Svojim istupom frankovci žele postići dva cilja: prikazati K oaliciju
p red Bečom kao veleizdajničku nositeljicu srpske državne ideje, a
pred hrvatskim narodom kao rušiteljicu hrv atsk e državnosti i izdajicu
hrvatske nacije. Frankovačke optužbe ne vode računa o tome, da je
posebna državnost H rvatske u datom m om entu važna ne samo za h r­
vatsku buržoaziju u Koaliciji, nego i za srpsku, okupljenu u Sam o­
stalnoj stranci. Ovaj stav sam ostalaca logičan je odraz suradnje h rv a t­
ske i srpske buržoazije protiv prevlasti stranog kapitala i njihove te ­
žnje, da se koriste pored ostalog i hrvatskom državnosti, kako bi
ovladali terito rije m H rvatske i D alm acije kao svojim dom aćim t r ­
žištem. N ije stoga slučaj, da se i hrvatski i srpski poslanici ograđuju
od suradnje s nem adžarskim narodnostim a, s kojim a sim patiziraju,
iz strah a da M adžari ne bi s njim a postupali kao i s potpuno besprav­
nim narodnostim a.34 S. Pribićević ističe u svojim saborskim govorima,
da je u H rvatskoj obilježje zem lje i đtržave hrvatsko, da je u adresi
politička individualnost, t.j. državnost H rvatske jasno naglašena, da
nem a ni govora o srpskoj težnji da se k raljev in a H rvatska podijeli na
dva posebna terito rija ili interesne sfere, t.j. hrvatsku i srpsku. D ru­
gim riječim a, Pribićević izjavljuje, da srpska nacija u H rvatskoj ne
nastupa s posebnim državotvornim aspiracijam a, koje bi rušile d r­
žavnost H rvatske, ali on dakako ne može prih v atiti izjednačavanje
pojm a „politički narod" s nacijom, je r je zem lja i država jedno, a n a ­
cija drugo.35 Dio srpskih radikala, koji nije raskrstio sa p ro tu h rv at-
skim stavovim a iz K huenova vrem ena, n e slaže se ni u tom pogledu
sa sam ostalcim a i želi terito rijaln u posebnost za Srbe u Hrvatskoj.™
Slično kao sam ostalci govore i naprednjaci. Polazeći sa stanovišta da
su Srbi i H rv ati jedna nacija s dvije historije, koje su posvetile dva
nacionalna im ena, I. Lorković također odbacuje teoriju o „političkom

82 HS I 10. sjed. 19. XI. (Elegović), 27. sjed. 15. XII. 1906. (A. Pavelić).
II/I 36. sjed. 28. I. 1907. (J. Pavelić, A. Pavelić, Elegović).
33 HS II/I 36. sjed. 28. I. 1907. H rvatstvo 2/3. I., 9/11. I. 1907,
3i Vidi str. 97/8.
35 HS I 28. sjed. 17. X II. 1906. II/I 36. sjed. 28. I. 37. sjed. 30. I. 1907.
V. B o g d a n o v se u dva svoja članka u zbirci: L iko v i i pokreti, Z agreb 1957.,
kao i u svom predgovoru Supilovoj Politici, dotiče problem atike odnosa
K oalicije i P ribićevića prem a nacionalnom pitan ju .
88 M a r j a n o v i ć, n. d.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^40

narodu", t.j. o izjednačavanju državnosti i narodnosti, ističući usto

državnu individualnost H rvatske, čiji je nosilac i hrv atsk a i
srpska nacija. Šupilo u svom govoru napom inje, da K oalicija zastupa
političku individualnost H rvatske i dia nije uzdigla srpsku naciju na
posebnu državotvornu naciju.37 S. Zagorac u ime H rvatske stranke
prava ističe da je stranka n apustila prepirke sa Srbim a, ali ostaje
pri starom pojm u „hrvatski politički narod", jer se radi o jednom na­
rodu s dva imena, t.j. i on sm atra, da su nosioci hrvatske državnosti
hrvatska i srpska nacija, ali da su Srbi „politički H rvati", što i opet
daje prilike za trzavice.38
T reba istaći, da se u debati osjeća jed n a od osnovnih pobuda za
frankovačke protusrpske istupe — m ržn ja na srpski kapital. A. P a ­
velić identificira srpstvo s težnjam a srpskog kapitala. U svom govoru
Pribićević napom inje da se srpstvo ne osniva na ispravam a i grbovi­
m a propalih carstava. Njegova je snaga u štam pi, k u ltu rn im u sta ­
novam a i „kolosalnoj" privrednoj organizaciji. Značajno je dta fra n ­
kovci prekidiaju govornika povicim a protiv srpskog kapitala.39
A dresna debata odjekuje neugodno i u Beču i u Pešti, je r svi
govornici ističu osnovni postulat novog kursa, hrvatsko-srpsku slogu,
u obrani od „D ranga". H rvati i S rbi zajednički brane H rvatsku, kaže
pravaš Zagorac, a tim e i čitavi B alkan. On se boji, da bi A u strija
m ogla da okupira S rbiju i poziva na m oralnu podršku Srbiji, je r ako
ona izgubi svoju samostalnost, i H rvati će postati plijen „D ranga".
Isto tako S rbi znaju, nastavlja Zagorac, da je H rvatska bedem protiv
„D ranga" i ako ona padne, za njom će nestati i Srbije. Samo slogom
može se ostvariti lozinka „Balkan balkanskim zem ljam a", kaže pravaš
Vinković u svom govoru. U istom sm islu govore Pribićević i Babić-
Đalski.40 Šupilo izjavljuje, da je srpsko ime samo sredstvo, da se one­
m ogući novi kurs. U tu svrhu operira se sa strastim a i neiskorijenje-
nim predrasudam a starije generacije. M lada je generacija na čistu
s hrvatsko-srpskom slogom. M eđutim , pravi začetnik je novog kursa
sloga širih slojeva srpskog i hrvatskog naroda, a to je osnovni
p red u v je t za preporod H rvatske, kaže Šupilo.41 B. Budisavljević go­
vori upravo provokativno „veleizdajnički". K ada bi S rbija novčano
potpom agala ku ltu rn e institucije Jugoslavena u H rvatskoj, on b i to
priznao u hrvatskom saboru. B udisavljević, štaviše napada Srbiju, koja
ne shvaća svoj zadatak prem a bratskoj H rvatskoj, a to je omogućilo
20-godišnji K huenov režim. Svjestan činjenice, da će strana štam pa

87 HS I 28. sjed., 17. X II. 1906. I I /I 36. .sjed. 28. I. 1907. Obzor, 42/12. II.
1907.
88 HS I 26. sjed., 14. XII. 1906. H rvatska 61/14. VIII. 1906.
80 HS I 27. sjed., 15. XII. (A. Pavelić), 28. sjed., 17. X II. 1906 (Pribićević).
40 HS I 22. sjed., 10. X II. 25. sjed., 13. X II., 26. sjed., 14. X II. 28. sjed.,
17. X II. 1906.
41 HS I I /I 36. sjed. 28. I. 1907.
250 ~ M IRJA N A GROSS

već su tra razglasiti njegov govor, Buđiisavljević ističe svoju v jeru u

budućnost jugoslavenskog „plem ena".42
Ađlresna debata onem ogućava prijeko potrebni zakonodavni rad.
Sukobi izm eđu Koalicije i frankovaca na dnevnom su redu svake sjed ­
nice. Frankovci izazivaju izgrede, a rezolucionaši se izm eđu ostalog
zabavljaju prim jedbam a na račun jezičnih griješaka u govorim a „naj­
većeg živućeg H rvata" Josipa Franka, koji do k raja svog života nije
naučio čestito hrvatski.43 N ajburnije su sjednice od 25. do 30. siječnja.
Veliki Frankov govor 25. I. tra je od podneva do ponoći. Sjednica od
26. I. ođigađa se zbog pokušaja nagode, koja ne uspijeva.44 28. I.
frankovci predlažu, da se održavaju dvije sjednice dnevno, i to prije
podne rasprava o adresi, a poslije podne o zakonskim osnovama. F ra n ­
kovci žele ovim prijedlogom raspršiti optužbe Koalicije, da sprečavaju
ra d na ustavnim reform am a u službi tuđina.
O pstrukcija dostiže vrhunac na sjednici od 30. I. zbog an tifran -
kovačkih m anifestacija socijalista. R adnici s velikim negodovanjem
p rate skandale u saboru, od kojeg se n adaju m akar vrlo um jerenim
ustavnim reform am a. Socijalistički „Napred“ piše, da je dosadašnji
saborski rad stajao oko 24.000 K, a urađeno nije ništa. Za pravi uzrok
opstrukcije javnost ne zna, nego samo zakulisni pokretači, koji drže
na žici „hrvatskog Polonyija" Josipa Franka, koji već 30 godiina ko ­
ru m p ira hrvatski javni život. Frankovci su pretvorili sabor u psovali-
šte i bordel, ističe Napred, ali oštro napada i Koaliciju, koja ne želi
priznati da ne može provesti ustavne reform e, jer ih ne dopušta re ­
akcionarna m adžarska vlada, nego svojom m litavošću dopušta fra n ­
kovačku opstrukciju, t.j. izravni udarac protiv ustavnih reform i.45
Nakon „narodne bure" frankovaca protiv Riječke rezolucije u listo­
padu 1905. i o tvaranja hrvatskog sabora u studenom 1906. socijalisti
po treći p u t kušaju spasiti K oaliciju u teškoj situaciji. N ije stoga
slučaj, d'a proglas, kojim socijalisti pozivaju na skupštinu 30 siječnja,
o b jav lju ju svi organi K oalicije.40 Na socijalističkoj skupštini govore
pored socijalističkih vođa Bukšega i K orača i poslanici Lorković i V in­
ko vić. Nakon skupštine povorka radnika i studenata prolazi pored
stanova J. F ranka i istaknutijih frankovaca uz zvižduk i pogrdne

42 HS I I /I 37. sjed. 30. I. 1907. B udisavljevićev govor nailazi dakako na

odjek u bečkoj štam pi. (W iener allgem eine Z eitung, 8662/18. II. 1907.), a spo­
m in je se i u F riedjungovu procesu.
48 HS I 23. sjed. 23. XI. 1906. II/I 34. sjed. 25. I. 1907. AGZ O stav štin a P er-
šić sv. 68.
44 A rh iv Trum bić, sv. 13, Šupilo T rum biću, Zagreb, 10. II. 1907.
48 S ocijalisti su ogorčeni prvom sjednicom saborskog odbora za izbornu
reform u, koja je pokazala, da K oalicija ne m isli uvesti opće pravo glasa. N a­
prijed 2/30. I. 1907.
40 P okret 23/28. I., 25/30. I., 26/31. I., N ovi list 27/29. I., Obzor 27/27. I.,
H rvatska 24/29. I., N ovi Srbobran 11/15 (29) I. 1907.
 VLAD A V IN A HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 5 }

poklike.47 Nije slučaj, da saborska sjednica istoga dana započinje žur­

nim prijedlogom frankovaca, da se donese zakon o pravu sakuplja­
nja i sastajanja i o slobodi štam pe, kojim žele da pokažu, da nisu
protivnici dem okratskih reform i, za kojim a radnici najviše teže.
J. F rank sav izvan sebe napada K oaliciju zbog terora, je r je tobože po ­
novno m obilizirala socijaliste pro tiv njega. N apetu atm osferu još više
zaoštrava Šupilo svojim govorom, u kojem daje histo rijat veleizdaj-
ničkih optužbi. I. Elegović se obara na rezolucionaše, koji su učinili
a te n ta t na slobodu govora u saboru, pozivajući u pomoć „neupućene
i neuke m ase radnika". K oalicija želi, da se frankovci poklone diktatu
socijalističkog vođe „posrbice" Koraća, koji „na žalost vodi znam enit
dio radnika" u Zagrebu, u zrujava se Elegović. J. F rank tvrdi, da n je ­
gova stranka ne op stru ira protiv zakonskih osnova, koje zahtijeva so­
cijalna dem okracija i prijeti, da će pozvati na odgovornost I. Lorko-
vića, koji je otišao na socijalističku skupštinu. N apadajući socijali­
stičke vođe kao im portirane Švabe, M adžare i Srbe, J. F ran k — štaviše
— čita dijelove socijalističkog proglasa da pokaže, kako radnike h aran -
g iraju protiv njega. Da se frankovci ne boje socijalista, ne bi toliko
govorili o njim a, dobacuje im jedan rezolucionaški poslanik. Ali fra n ­
kovci žele pokazati da se ne boje. Oko pola noći oni izazivaju neopi­
sivu gužvu. Zvižde zviždaljkam a, lupaju poklopcima od lonaca, pjev a­
ju pjesm e, šeću i plešu po dvorani, viču i deklam iraju. J. Z atluka čita
proglas socijalista za opće pravo glasa i recitira socijalističku m arse-
ljezu. Nakon prekida sjednice govori I. Lorković, koji napada fra n ­
kovce, da žele prikazati naš n arod nesposobnim za slobodu pred odgo­
vornim faktorim a. Koaliciji n aro d prigovara samo to, da je prem li-
tava prem a frankovcim a i na taj način dopušta opstrukciju protiv
ustavnih reform i. Podban Nikolić odgovara frankovcim a, koji pozi­
vaju vladu na odgovornost, što nije spriječila socijalističku skupštinu,
i to istog dana, kada donose žurni prijedlog za slobodu sastajanja!
Vlada se striktno držala zakona, izjavljuje Nikolić uz odobravanje
Koalicije, i nije zabranila skupštinu, je r znade, „da su socijalno dem o­
kratske udruge i ova stranka tako organizovane, da rietko kada gledom
na svoju organizaciju i disciplinovanost svojih članova dolaze u po­
ložaj da ugrožavaju javni m ir i poredak." Nikolić je ipak poručio so­
cijalistim a preko zastupnika, koji su išli na njihovu skupštinu, da ne
povedu povorku pred sabornicu, iako je 1905. sam vidio povorku,
koja je tri sata prolazila pred bečkim parlam entom ! F rankovac A.
H orvat napada Šupila, koji se poslije socijalističke skupštine sastao
sa socijalističkim vođom K oraćem .48 Socijalisti i naprednjaci održa­
v aju 3. II. još jednu skupštinu protiv opstrukcije i f ranko vačko-m a-
džaronskog gradiškog zastupstva, na kojoj govore poslanik Šurm in

*7 Slobodna riječ 3/6. II., P okret 26/31. I. 1907.

48 HS II/I 37. sjed., 50. I. 1907.
152 — M IRJANA GROSS

i V. Korać. O državaju se protestne skupštine i u V araždinu, Osijeku

i na Sušaku.49 I Stjepan Radić osuđuje djelatnost frankovaca, koji
žele povratak K huenovog režim a. On se doduše ne nada ničem dobrom
od „naših košutovaca“, ali ipak sm atra, da ih treb a pustiti, dSa rade.50
Nakon bu rn e sjednice od 30. I. vlada opće m išljenje, da će se
sabor raspustiti, osobito što ban Pejačević odilazi u P eštu k W ekerleu.
Sasvim iznenada adresna se debata završava nakon posredovanja vla-
d>e izm eđu frankovaca i Koalicije. Nije nam poznato, što je nagnalo
Franka, da popusti upravo u času, kad je bio pred ciljem — raspustom
sabora i eventualnim kom esarijatom .51 U svom pism u T rum biću Šu­
pilo je u tom pogledu vrlo nejasan. „Ovdje su stvari užasno tekle.
Im e srbsko bilo je izlika, obstrukcija je potekla iz sasvim drugih
razloga. Iza F ran k a stali su dtrugi faktori, a 'načelni nepriznavatelji
S rba’ su m u i ovaj p u t nasiediali...“ ,,Nu nestadoše pravi uzroci pak
su onda operirali, da im se nađe kakav izlaz. To je učinjeno ope-
retnim načinom ...“52
Na saborskoj sjednici 9. II. završena je generalna debata o adresi.
U specijalnoj debati F. V rbanić predlaže, da se um jesto izraza „narod
hrvatski i srpski" stavi „cjelokupni narod, koli H rvati toli S rb i“ ! H r­
vatski je sabor 11. V. 1867. uoči teške borbe za očuvanje individual­
nosti kraljevine H rvatske jednoglasno priznao, da je srpski narod u
H rvatskoj istovjetan i ravnopravan s hrvatskim narodom , obrazlaže
Vrbanić svoj prijedlog. H rvatsko-srpska koalicija unijela je srpsko
ime u adresu i ne će ga nikada brisati. Ali zbog izvanrednih prilika
i neiskorijenjenih predrasuda, ostataka m inule žalosne m eđusobne
borbe, kao i činjenice, da rad za hrvatsko-srpsku slogu još nije potpu­
no završen, V rbanić predlaže izm jenu. S. Pribićević u ime Srba iz­
javljuje, da shvaća teškoće p arlam entarne situacije, koja onemogu­
ćava ustavne reform e i znade da hrvatske stranke ne nap u štaju na­
čelo hrvatsko-srpske ravnopravnosti. Ali on sm atra, da ovaj princip
nije došao dovoljno do izražaja u adresi i glasat će protiv ispravka,
ističući da se tim e ne će pom utiti odnosi u n u ta r Koalicije. M. S ta r­
čević u ime Starčevićeve stran k e izjavljuje da obustavljaju opstruk­
ciju, jer je iz adrese izostavljen izraz „srpski n aro d “, ali protestiraju
što je ostalo ime Srbi, pa će i dalje pobijati srpsku državnu misao.
Srbi i naprednjaci glasaju pro tiv izm jene. Većina frankovaca za v ri­

40 Slobodna riječ '3/6. II., P okret 27/1. II., 28/4. II., H rvatska, 28/4. II.,
N ovi list 39/12. II., H rvatsko pravo, 3363/4. II., H rvatstvo 30/6. II. 1907. ANRH
PZV, 1907/333.
B0 H rvatske novine 5/31. I. 1907.
61 I. Peršić predp o stav lja da je opstrukcija p resta la nakon nekih razgo­
vora V. F ran k a i S. Pribićevića AGZ O stavština Perišić, sv. 16, 36, 47.
°* A rhiv T rum bić, sv. 11, Šupilo T rum biću, Zagreb, 10. II. -1907. Možda
je p resta n ak o p strukcije u vezi s A ehrenthalovim m em orandum om , u kojem
p rista je da se D alm acija uklopi u ugarski dio M onarhije. Vidi str. 162.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 5 3

jem e glasovanja nije u dvorani, t.j. ne glasa protiv i tim e om ogućava

prih v at adrese od većine sabora. Šupilo glasa za izm jenu.53 „Ovo
bi moglo im ati nekih posljedica", piše Šupilo Trum biću, „ali sada
treb a raditi da ih ne bude i m islim da će mi poći za rukom . Srbi su
se taktično i požrtvovno držali. H rvatskoj stranci prava — koja do lani
također nije priznavala Srbe — bilo je izdržati tešku probu. Vidio sam
da se na čvrstoću njezinih redova ne može računati i trebalo je — da
popuste Srbi — cum onore! Sad ćemo krpati. .Strašan posao. Ovaj narod
ovdje zajedno sa svojim predstavnicim a nije zreo za politiku novoga
kursa. Nu to sve ti znaš bolje od m ene, suvišno je da ti se jadam !"54
F rank proglašava obustavu opstrukcije i navedeni ispravak u
adresi svojom velikom pobjedom , ali ga klerikalno H rvatstvo kori,
je r izm jena izraza „hrvatski i srpski narod" u „koli H rvati, toli Srbi"
nije nikakav dobitak nego sram otna kapitulacija, budući da je F ra n ­
kov zadatak bio da izazove raspust sabora. Frankovo „Hrvatsko pra­
v o “ odgovara da klerikalci g uraju frankovce u neprilike i kaos. Na
k raju se H rvatstvo povlači, v jerojatno na m ig odlučnih faktora van
H rvatske.55 Prekidom opstrukcije vladavina H rvatsko-srpske koali­
cije privrem eno je spasena, dia bi ubrzo dočekala nov udarac, koji će
je konačno srušiti.
Bečka štam pa, izuzevši socijalistički organ A rbeiter Zeitung,
podupire frankovačku opstrukciju. Reichspost hvali njihovu d je­
latnost protiv Supilove „srbifikacije" H rvatske. Gross Oesterreich
piše, da postoji samo jedna m ogućnost za odstranjenje Supilova dik­
tata, a to je povratak nadvojvode Leopolda Salvatora u Zagreb, gd'je
je on dugo godina živio. List diakako misli na kom esarijat na čelu
s nadvojvodom i želi odlučniju potporu velikoaustrijskih krugova
Franku. N ajoštrije su njem ačke liberalne novine W iener A llgem eine
Zeitung, koje iz pera L. M andla, povezanog s m inistarstvom v a n j­
skih poslova, a — čini se — i s Frankom , donose seriju članaka pod
naslovom Croaticae res. M andl ističe usku povezanost K oalicije sa
Srbijom , i to srpskih stranaka, Šupila i naprednjaka, tih k rajn jih ra-
dikala, gotovo socijalista! Svi oni djeluju protiv M onarhije i krune
Sv. Stjepana. U stajući protiv njih, F rank brani cijelu M onarhiju.
M andl energično zahtijeva uništenje K oalicije i organizaciju lojalne
stranke, u koju bi m ogla ući i H rvatska stranka prav a.56 M adžarska

83 HS II/I 38. sjed. 9. II. 1907. P okret 37/14. II. 1907. U specijalnoj debati
Šupilo glasa protiv onog m jesta u adresi, gdje se um jesto „h rv atsk i i srpski
n aro d “ kaže „narod ovih k raljevina", ali glasa za izraz „koli H rv ati toli S rb i“,
kao i za adresu u cjelini. Obzor 13. II. 1907. (večernje izdanje).
04 A rh iv Trum bić, sv. 11, Šupilo T rum biću, Zagreb, 10. II. 1907;
5B H rvatsko pravo 3369/11. II., 3370/12. II., 3372/14. II., H rvatstvo 35/12. II.,
36/13. II. 1907.
00 A rb eiter Zeitung, 38'8. II., R eichspost 28/2. II., 31/7. II., 34'10. II., Gross
O esterreich 9/25. II., W iener allgem eine Zeitung, 8662/8. II., 8665/12. II., 8666/13.
II., Obzor 44/14. II., 1907.
154 “ GROSS

protukoalicionaška štam pa veseli se daljem slabljenju H rvatsko-srp­

ske koalicije. Budapesti Hirlap kritizira rezolucionaše, koji misle,
da mogu postići vodstvo na Balkanu, ako se H rvatska m odernizira i
dem okratizira. O pstrukcija je pokazala nedostatke slavenske rase, pi­
še list, koji je čine nesposobnom za sam ostalni državni život! A z Ujsđg
ističe neiskrenost Koalicije prem a M adžarskoj. W ekerleov organ Pe-
ster Lloyd n astavlja svoj rad' za fuziju rezolucionaša i m adžarona
i objavljuje još za vrijem e opstrukcije Tom ašićev poziv Koaliciji, da
se poveže s bivšom Narodnom strankom , bez koje ne će moći dia ovlada
situacijom .57 U svom pism u Tomašiću K huen-H edervary priča, da je
car na dvorskom plesu izrazio njegovoj ženi svoje nezadovoljstvo nad
prilikam a u H rvatskoj. Prem a K huenu u P ešti su zadovoljni, da je
opstrukcija završila i da ne m oraju razbijati glavu o osobnim prom je­
nam a u H rv atsk o j58
U D alm aciji i H rvatskoj vlada kaos i očaj, pišu tršćanskoj Edi-
nosti. N eprijatelji H rvatske uspjeli su da preko svojih agenata uda­
lje zem lju od slobode u času, kad joj je bila najbliža. Sram ota h rv a t­
skog sabora i zbrka povodom izbora u D alm aciji znače kraj osnovne
hrvatske težnje: ujedinjenja H rvatske i D alm acije.59

3. K raj saborskog rada i zaoštrenje odnosa s M adžarima

Sukobi u saboru i veleizdiajnička atm osfera nastavljaju se i nakon

završene opstrukcije. U svojim govorim a Šupilo naglašava: „Glavni,
jedini i upravo najveći protivnik i nep rijatelj i jedina velika pogibelj
našega naroda leži u pangerm anstvu." Zato je podloga novog kursa
sloga „jednokrvne braće" H rvata i Srba i sporazum s ostalim naro­
dima, kojim a p rije ti ta opasnost. Od Sadove do danas cijela politika
Njem ačke i H absburške m onarhije ide za tim , da se odstrane zapreke
,,D rangu“ u H rvatskoj, kaže Šupilo. H rvatska ne sm ije biti m ost tuđe
sile na B alkanu, nego bedem pro tiv nje, a za to je potrebna sloga sa
Srbim a. U to im e Šupilo ustaje pro tiv ,,srednjevjekovnih“ argum e­
nata, koji sm etaju toj slozi. B ratoubilačka borba Srba i H rvata spre­
čava ovdje na „pragu izm eđu istoka i zapada" stvaranje obrane nacio­
nalnog opstanka. R ješenje p itanja Bosne i Hercegovine u rukam a je
velikih sila, kaže Šupilo. Ako Bosna i H ercegovina ne može da bude
hrvatska, bolje je da bude srpska nego tuđinska. Isti stav treb a da
zauzm u i Srbi, koji ne bi smjeli da se protive kad bi postojala mo­
gućnost, da se Bosna i Hercegovina pripoji H rvatskoj.00 Supilovi go­

07 O bzor 29/29. I., 30/30. I., Pester L loyd 27/31. I. 1907.

58 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, K huen Tomašiću, H ćdervdr, 17. II.
1907.
56 E dinost 41/10. II. 1907.
00 HS II/I 43. sjed. 20. II., 47. sjed. 25. II. 1907.
 V J.ADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 5 5

vori protiv „D ranga“ ponovno d aju priliku frankovcim a da denun­

ciraju pred Bečom “ običnog a b itu rijen ta obične ratarske škole kako
kaže m ladi doktor Elegovič u svom govoru, ističući da se novi kurs
nije rodio u Narodnom pokretu 1903, kako tvrdi Šupilo, nego se za­
čeo u Italiji, rodio u Pešti, krstio na Rijeci, a kum ovao je Beograd.01
P rije svega frankovci koriste Supilovu izjavu o Bosni, iako je fra n -
kovac Peršić dva m jeseca p rije toga zauzeo sličan stav.02 H rvatsko
pravo preokreće Supilove riječi i tvrdi, da on zahtijeva da Bosna
pripadne Srbiji. Usto F rank i klerikalci organiziraju slanje pism e­
nih prosvjeda saboru. Sarajevski nadbiskup J. Stadler protestira pro­
tiv Šupila i žali što sam sabor nije osudio njegovu izjavu. Ovom koru
se p rik lju ču je i Reichspost, odobravajući tom prilikom austrijske
m anevre na srpskoj granici.03 Šupilo u saboru protestira protiv F ra n ­
ko vih i Stadilerovih denuncijacija. F ran k m u odgovara da je on s tv a r­
no istupio i protiv samog kralja. Podban Nikolić osuđuje objede o ne-
lojalnosti pojedinih osoba i grupa.04
Šupilo, koji je inače toliko oprezan i proračunat, otežava ovom
izjavom svoj položaj, ne samo s obzirom na neprijatelje, koji su ga
već optuživali za dizanje ustanka u Bosni, nego i prem a sam im re-
zolucionašim a. M eđu hrvatskim i srpskim članovima K oalicije postoji
p rećutni sporazum da se zasada ne d ira u pitanje Bosne, koje može
ugroziti hrvatsko-srpsku slogu. Svi konzervativni elem enti h rv a t­
skog dijela Koalicije otvoreno se zalažu za aneksiju Bosne i H erce­
govine i njeno pripojenje H rvatskoj i Dalmaciji, dok Srbi u K oaliciji
žele n jen u aneksiju Srbiji. Šupilo je dotada u pitanju Bosne bio toliko
oprezan dia konfidenti nisu mogli pronaći nikakve vjerodostojnije do­
kaze za svoje tvrdnje da Šupilo radi za pridruženje Bosne Srbiji. Na
zasjedanju Delegacija iste zime rasprava o Bosni i H ercegovini bila je
um jerena iz obzira prem a Srbiji, koja na želi dalje zaoštravanje od­
nosa s M onarhijom . P rem a konfidentskim izvještajim a, K rasojević,
koji odlučno istupa u p itan ju Bosne, nailazi navodno na otpor K oali­
cije i samog Šupila.05

01 HS II/I 45. sjed. 22. II. 1907.

03 Vidi str. 143.
03 H rvatsko pravo, 3380/23. II., 3390/7. III., H rvatstvo 57/9. III., R eichs­
post 56/8. III. 1907. S tadlerov H rva tski d n e v n ik zastupa stanovište, da Bosna
tre b a da p rip ad n e T urskoj, ukoliko ne bi m ogla ostati u okviru M onarhije, a
nikako S rbiji. H rvatski d n e v n ik 48/27. II., 51/2. III., 54/6. III. - 60/13. III. 1907.
6i HS II/I 49. sjed. 27. II., 50. sjed. 28. II., 51. sjed. 1. III., 55 sjed. 6. III.,
56. sjed. 17. III. 1907. J. Tomičić u sta je u saboru za aneksiju Bosne H rvatskoj,
što izaziva bojazan u T urskoj. HHSA MA PA Serbien XI/3. Izv ještaj poslanika
P alla v ic in ija iz C arigrada.
06 N arodni list 23/21. III. 1907. O bzor 183/13. VII. 1906. Izjav a Zagorca.
P o t o č n j a k , n. d., 68-9, ANRBiH ZVBH 1906/1212, 2809, 2918, 3699, 3643, 3875
IB ; 1907/139, 457, 654, 664 IB, 1340 res.
156 — M IR JA N A GROSS

Pored neprilika, koje Šupilo im ade zbog svoje izjave o Bosni,

treb a spom enuti i njegovu um ješnost u korištenju sukoba u Franko-
voj stranci. Mile Starčević i osam drugih poslanika Frankove stranke
nisu h tje li potpisati Stadlerov prosvjed protiv Šupila. Štaviše, Supilu
polazi za rukom da sa Starčevićem sklopi „tajni p a k t“, da će Mile sa
svojim pristašam a izaći iz Frankove stranke, ako F rank i K ršnjavi
zajedno s m adžaronim a „pokušaju da lagum uju rezolucionaše.“ „S te
strane sam koaliciju nekako osjegurao“ piše on C ingriji.cc
Incident s Bosnom u vezi je s još jednim značajnim događajem ,
daljim stu p n jem u rušenju vladavine H rvatsko-srpske koalicije. V a­
tikanski organ Osservatore romano objavljuje 24. I. 1907. d ekret
prem a kojem se upotreba glagoljske mise ograničava samo na one
crkve, koje se već odavna služe glagoljicom. Prem a tom e glagoljica
se vezuje uz crkve i ne sm atra se općim pravom hrvatskog katolič­
kog svećenstva. Ova odluka izaziva veliko uzbuđenje javnosti i otpor
onog dijela svećenstva, koje ne pristaje uz posebnu klerikalnu poli­
tičku organizaciju, dok je naprednjaci koriste u antiklerikalnoj pro­
pagandi.07 Svećenik S. Zagorac protestira protiv navedene vatik an ­
ske odluke, u kojoj vidi prste bečke diplom acije, jer ona prikazuje sve­
ćenike glagoljaše kao protivnike Rima. Zagorac zahtijeva, da hrvatska
vlada intervenira. Predstojnik odjela za bogoštovje i nastavu Roje m u
odgovara, da vlada ne može u tjecati u pitanje, koje se tiče klera i
naroda. H rvatski sabor ipak šalje pozdravni telegram dalm atinskim
biskupim a u Zadiru, koji vijećaju o obrani glagoljice.68 V atikanska
ođiluka izaziva u Dalm aciji takvo negodovanje da se N ardelli čak boji
nem ira. Splitski biskup Nakić, povjerenik V atikana i isusovaca, te
klerikalni krugovi oko Prave Crvene H rvatske jedini brane ovu od­
luku, dok su joj ostali biskupi na čelu s nadbiskupom D vornikom
protivni. D vornik se zbog glagoljice već p rije zam jerio Rim u. V ati­
kan bez njegova znanja im enuje titu la rn im biskupom u Z adru jednog
Talijana, koji bi ga diakako imao kontrolirati. Tako glagoljica postaje
sve više nacionalno p itan je.69 Povodom bitke za glagoljicu R eich­
spost piše, da u H rvatskoj predstoji „K ulturkam pf“ i da predstavnici
novog kursa sprem aju vjerske progone!70

00 A rhiv C ingrija, Šupilo C ingriji, Zagreb, 20. III. 1907.

®7 O bzor 26/26. I., 46/16. II., 56/26. II., H rvatsko pravo. 3388/5. III. N a­
rodni list 15/21. II., 16/25. II., 21/14. III., 25/28. III. 1907. A tm osferu zaoštrava
i saborska debata o p ita n ju lukna. HS II/I 61. sjed. 13. III. 1907.
08 HS TJ/I 45. i 46. sjed. 22. i 23. II. 1907.
00 E. M. V u s i o piše u Pravoj C rvenoj H rvatskoj i u svom bečkom
listu M onarchia članke protiv glagoljice, in sp irira n e od bečkog nuncija. Prava
C rvena H rvatska 101/16. II. 1907. Narodni list 17/28. II. 1907. DAZ DNP Ila
1907/723, 1101, 1199, 1416, 1646, 5331, 7556, 7777.
70 R eichspost 54/6. III. 1907.
 VLA D A V IN A HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 5 7

7. III. 1907. delegacija hrvatskog sabora svečano predaje k ralju

adresu. U svom odgovoru F ranjo Josip kori hrvatski sabor, što je sla­
njem telegram a dalm atinskim biskupim a i prijedlogom , dia se am ne­
stiraju osuđenici iz 1903., prekoračio svoj djelokrug. Sabor p rim a iz­
vještaj predsjednika o tom dogođaju sa šutnjom , a javnost u H rv at­
skoj s velikim ogorčenjem . N ije naim e uobičajeno, da vladiar javno
izražava nezadovoljstvo, pa se tak av postupak m ora tum ačiti kao vrlo
ozbiljan politički akt. O pćenito se m isli dia je kraljev prigovor poslje­
dica veleizdajničke interp retacije Supilova govora o Bosni i H erce­
govini i utjecaja m adžarske vlade. W ekerleov Pester L lo yd teško
gleda, kako se pod firm om p rija te ljstv a s M adžarim a vodi sasvim
druga, t.j. jugoslavenska politika. Značajno je, da list uspoređuje k ra ­
ljev ukor sa sukobom izm eđu F ra n je Josipa i S trossm ayera 1888.71
K raljev prigovor velik je udiarac za velikoaustrijske krugove, koji
stalno tvrde, da Beč naročito voli H rvate. Frankovci i klerikalci vide
u kraljevoj izjavi prste Pešte, koja priječi prijateljstvo Beča i H rvata.
Gross Oesterreich bijesni, što je car, um jesto da osudi veleizdajnika
Šupila, izabrao dvije najbezazlenije točke, koje su m u tobože pod­
m etn u li Šupilo, W ekerle i Pejačević, da spriječe zbliženje A ustrije i
H rvatske. Šupilo tom prilikom izjavljuje, da hrvatski sabor nije p re ­
šao svoje kom petencije. On ističe nastojanje, dia se uguši idisja „b rat­
skog sporazum a" M adžara i H rvata i tvrdi, da su H rvati „vjerni sa­
veznici" M adžara. Supilova uv jerav an ja pokazuju, dia u M adžarskoj
sve više raste otpor pro tiv politike novog kursa.72
Jed in i zakon iz program a ustavnih reform i, koji je sabor izglasao
p rije frankovačke opstrukcije, bio je zakon o zaštiti slobode izbora.73
Nakon prim anja adrese na dnevnom je redu budžet, koji većina p ri­
hvaća. Podban Nikolić u budžetskoj debati obećava, d'a će vlada izni­
jeti zakonske prijedloge tem eljn ih ustavnih reform i, nakon što će u re ­
diti odnose seljačke klase, posjeda i nasljednog prava. Zakonu u p e­
renom protiv poljoprivrednih radnika, veleposjednik Nikolić diaje
prednost. Na frankovački upit, koliko je ustavnih reform i dobilo k ra ­
ljev u predsankcijii, Nikolić ne želi odigovoriti i napom inje, da je to
uredovna tajna, je r se radi o zakonim a koji nisu prolazni, nego od
tra jn e vrijedmosti i m ogu se donijeti tek nakon zrelog razm išljanja!74
Cini se prem a tome, da Beč i P ešta veoma koče rad na ustavnim re ­
form am a. Osnova zakona o štam pi m orala je na zahtjev samog F ranje
Josipa biti izm ijenjena, je r je bila odviše liberalna, dok ban, tako­

71 HS I I /I I 58. sjed. 9. III. 1907. O bzor 68/10. III. P ester L loyd A. 56/18.
III., 58/18. III. 1907. S i š i ć , n. d. IV, 21-2.
72 Gross O esterreich 11/11. III., 13/25. III., H rvatsko pravo 3391/8. III.,
H rva tstvo 59/12. III., O bzor 68/10. III. 1907.
73 Vidi str. 139.
74 HS II/I 44. i 45. sjed. 21. i 22. II. 1907.
158 — M IRJA N A GROSS

đer na zahtjev kralja, definitivno povlači osnovu zakona o uvođenju

porote kod kotarskih kao tiskovnih sudova.75 Sam kralj ne oprašta
od'jelnom predstojniku B adaju njegove liberalne zakonske osnove.
Kad ga jedian general uvjerava, da je Badaj odan dinastiji, kralj od­
govara, da je to lijepo, ali dia su njegove osnove bile tako liberalne,
da ih nikako nije mogao sankcionirati, pa domeće bolnim tonom:
„... a u Koaliciju je ipak ušao“ (p. u dokum entu).76 Izm ijenjeni zakon
o štam pi prim a se jednoglasno, kao i zakon o iseljavanju i nezavisnosti
sudaca odi u p rav n ih oblasti.77 To je sve, što je izvršeno od opsežnog
plana ustavnih reform i! Zakon o štam pi najviše koristi socijalistima,
je r ukida visoku jam čevinu i na taj način om ogućava proširenje so­
cijalističke štam pe. Za socijaliste je m anje ugođina činjenica, što u
Koaliciji vode veliku riječ veleposjednici, koji n aručuju protusocijali-
stičku interpelaciju u saboru da bi zastrašili socijaliste i priprem ili
gušenje pokreta u S rijem u i Slavoniji.78 Sabor završava svoje zasje­
danje izborom delegata za peštanski parlam ent, za vrijem e kojeg
frankovci izlaze iz dvorane.70
Odnosi H rvatsko-srpske koalicije s m adžarskom vladom sve se
više zaoštravaju.80 Veliko negodovanje izaziva stav m adžarske vlade
u ekonom skim pitanjim a. K rajem veljače održana je u m inistarstvu
trgovine konferencija s predstavnicim a obrtničko-trgovačkih kom ora
o provedbi zakona o pom aganju domaće in d u strije.81 Predstavnici
triju hrvatskih kom ora istupaju sa zahtjevim a, da se osigura napredak
in dustrije u H rvatskoj. D ržavni tajn ik J. Szterenyi (Sterenji) odbija
sve njihove prijedloge, je r ne priznaje posebno ekonomsko područje
H rvatske, nego samo jedinstveno ekonomsko područje cijele države.
Ne dopušta na pr. da kom petencije nekih ugarskih trgovačkih usta­
nova prijeđ u n a zagrebačku trgovačku kom oru, niti da ban dobije
nadizor nad dobavam a zajedničkih oblasti u H rvatskoj.82
Pojedini članovi Koalicije već sada drže, da je stvar novog k u r­
sa izgubljena. K huen piše Tom ašiću sredinom ožujka da u P ešti sp re­
m aju akciju pro tiv H rvatske, je r im politika H rvatsko-srpske koali­
cije nije po volji, samo još ne znaju što da rade.83 N ije slučaj, što
D. B anffy upravo sada in terpelira u parlam entu zbog letaka, kojim a

76 HHSA K A V ortrage 1907/311, 753, 1429.

70 KA N achlass C onrad B a l . Izvještaj g en erala Tersztyanskoga»
77 HS II/II 66.-69. sjed. 19.-22. III. 1907.
78 HS II/II 66. sjed., 19. III. 1907. N apred 6/28. III., Slobodna riječ 7/3.
IV. 1907.
70 HS II/II 71. sjed. 26. III. 1907.
80 A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji, Zagreb, 20. III. 1907.
81 Vidi str. 129. i d.
82 Obzor 51/21. II., Narodna obrana 52/3. III. 1907.
83 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, H edervar, 16. III. 1907. A. H aram bašić
psuje M adžare i drži situ aciju izgubljenom . SKZ G rlović: D nevnik I 1907/2. III.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 5 9

je odbor Velike A ustrije pozivao H rvate na protum adžarski dogovor

u Beč, ujesen 1905. W ekerle dioduše izjavljuje, dia ga je austrijska
vlada uvjerila, da nem a veze s Velikom A ustrijom , ali se vidi očita
nam jera, da se prikaže „neiskrenost" hrvatskih saveznika prem a Ma­
džarim a.84 Po inform acijam a V. Jagića u Beču m isle najozbiljnije
na prom jenu bana. Jagić je čuo govoriti o P. R auchu. On ističe, da
se K huen vrlo aktivno upliće u hrvatske problem e.85
Ponovni pritisak m adžarske vlade, da se K oalicija fuzionira s m a­
džaronim a, osjeća se u djelatnosti podibana Nikolića. On dolazi u su­
kob s odjelnim predstojnikom Rojcem i Koalicijom, je r želi izbor ne­
kih m adžarona za delegate u peštanskom parlam entu, a čini se i osni­
vanje neke nove unionističke stranke bez Tom ašićevih suradnika.
Dilem a je prem a tom e: kooperacija s m adžaronim a ili raspust sabora.
Šupilo predlaže, da nekom prom itirani m adžaroni obrazuju u saboru
posebnu grupu sa izjavom, dia prekidajLi s prošlošću, i da se približe
Koaliciji. M eđutim stvar ne uspijeva.80 U situaciji koja postaje sve
teža, podban Nikolić, koji održava veze s nadvojvodom Leopoldom
Salvatorom , radi u skladu s W ekerleovom politikom u interesu Beča,
pa izaziva kod K huena nadu u krizu hrvatske vlade.S7 Šupilo se po­
četkom tra v n ja žali Cingriji, da Beč sada djeluje i u hrvatskoj vladi,
a da m u i srpski radikali nasjedaju. „Valjalo bi slom it bečke želje,
spasit vladu od krize (p. Šupilo) i uzd'ržat koaliciju u slozi i obruču,
da se u nakritičnijem vrem enu ne počupa. Ali još nije stvar defini­
tivno uregjena, samo držim da je katastrofa m inula. Zato sam puno
zaposlen.“88 Ali katastrofa nije m inula! N aprotiv ona se približava
velikim koracim a.

84 OG V II sjed. 14. III. 1907.

85 SKZ R 4612 G rlović: D nevnik I 1907/27. III.
80 Pester Lloyd, 67/19. III., 74/27. III., 75/2. IV. N ovi list, 1. IV., Obzor,
93/9. IV. 1907.
87 SKZ R 6294b O stavština Tomašić, H edervar, 17. II., 1. III., 17. IV. 1907.
Šupilo, n. d., 178, 232—3.
88 A rhiv C ingrija, Šupilo Cingriji, Rijeka, 3. IV. 1907. Šupilo piše da n a ­
m jerav a ići k radikalskom vođi Jaši Tomiću. N ije mi poznato da li je bio
kod njega.
III. SLOM NOVOG KURSA U DALM ACIJI

1. Početak pregovora za austro-ugarsku nagodbu

Konačno, nakon điugih peripetija, austrijsko carevinsko vijeće

izglasava zakon o općem pravu glasa krajem 1906. Sađia na dnevni red
dolazi pitanje, koje već daigo vrem ena zadaje glavobolje svim m jero­
davnim faktorim a M onarhije — sklapanje nove austro-ugarske fin an ­
cijske nagodbe. U pravo ova nagodiba, kao ni jedna dosadia, životno je
pitanje M onarhije. Ne uspije li, slijedio bi slom dualizm a sa svim ka­
tastrofalnim posljedicam a za austro-njem ačke vladajuće klase, dina­
stiju i opstanak M onarhije. U vezi s priprem am a za sklapanje ove
nagođ'be Beč m ora nastojati da slomi novi kurs, t.j. m adžarsko-jugo-
slavenski sporazum , koji ugrožava njegove pozicije i sklapanje na­
godbe po željam a austro-njem ačkih vladajućih klasa i dinastije.
T. B atthyany, glavni pobornik ideje m adžarsko-jugoslavenske su­
radnje u Nezavisnoj stranci, priča u svojim uspom enam a o svom
razgovoru s m inistrom vanjskih poslova A ehrenthalom negdje zimi
1906./7. Tom prilikom A ehrenthal izjavljuje da ga neobično im pre­
sionira „kolosalan" uspjeh Nezavisne stranke, a napose B atthyany-
jev, što je otstvareno m adžarsko-jugoslavensko prijateljstvo. Ako se
to p rijateljstv o učvrsti, kaže A ehrenthal, dotadašnja se bečka politika
ne može više održati, jer Beč ne će moći dia izađe na kraj sa složnim
M adžarim a i Jugoslavenim a. Znači li to, upita nato B atthyany,
da će Beč nastojati da raskine tu vezu? Možda, odgovara A ehrenthal,
a nesum njivo u sebi m isli: svakako!1 Uoči početka austro-m adžarskih
pregovora, s kojim a povezuje jugoslavensko pitanje, A ehrenthal piše
austrijskom i m adžarskom m in istru predsjedniku: „Ne uspije li u tje ­
rati u laž legendu o predstojećem raspadu M onarhije u dvije i poli­
tički odijeljene centralne države i ponovno osigurati staru zgradu
Podunavskog carstva čvrstim vezam a ekonomskog jedinstva i dobro
naoružane arm ije, ni najdalekovidnija i najopreznija politika ne bi

1 B a 11 h y a n y, n. d., 54—55.
3 „G elingt es nicht die Legende von dem sich vorbereitendem Z erfalle
d er M onarchie in zwei auch politisch v oneinan d er getren n te M ittelstaaten Lii-
gen zu strafe n und das alte G ebaude des D onaureiches m it den festen K lam -
 V LADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE —

m ogla trajn o suzbiti aspiracije naših protivnika.“2 P rem a tom e, Beč

m ora da upotrebi sva sredistva dia postigne nagodbu. Ako napom e-
nemo, da u to vrijem e K huen-H edervary diolazi u kontakt s A ehren-
thalom i postaje njegov inform ator o prilikam a u H rvatskoj, još ćemo
lakše sh vatiti dogođaje, koji slijede. U pism u Tom ašiću K huen ističe
velik interes A ehrenthalov i B urianov ne samo za H rvatsku, nego i za
cijeli slavenski jug.3 Šef generalštaba Conrad von Hotzendorf, koji
u proljeće 1907. predrtaže ra t s Italijom , znade dia su sve ratn e kom ­
binacije besm islene, dok se ne srede un u trašn je prilike. Stoga bi i
on želio da skrene hrvatsko-m adžarske odnose u pravcu koji odgo­
vara održanjii jedinstva M onarhije.4 Kao šef generalštaba on dobiva
mnogo raznih prijedloga. Neki oficiri žele okLipaciju Srbije, s čime se
Conrad zasadia ne slaže, jer sm atra da je Italija najopasnija. G eneral
A uffenberg, koji ga izvještava o prilikam a u H rvatskoj, predlaže po­
četkom 1907., da se izazove ustanak u M adžarskoj i da se M adžari
skrše ratom , ali bez strane pomoći kao 1848./9.5 I austrijska se vlada
priprem a na borbu za nagodbu. U veljači 1907. izrađuje se elaborat
Prikaz prisilnih sredstava koje treba upotrebiti protiv Madžara, iz ko­
jeg proizlazi, d.a je M adžarska ovisna o A ustriji na gotovo svim eko­
nom skim područjim a. P rem a tome, austrijska vlada n am jerava isko­
ristiti ekonom sku slabost m adžarskih vladajućih klasa i ne želi im
izaći u su sret,0
„N em ojte se čudit, da ovako k ip i“, piše Šupilo Cingriji. ,,U Beču
niesu. ludi, razum iju za čim idem o i mi i M agjari te da je austrijskom
im perijalizm u odzvonilo ako se održim o.“7 I odlučna akcija Beča ne
izostaje. Ona uništava novi kurs i u Dalm aciji i u H rvatskoj.

2. A kcija za sjedinjenje Dalmacije i H rvatske

V idjeli smo, da M adžarska koalicija sve do svog dolaska na vlast
nije bila sklona dia pokrene dalm atinsko pitanje, je r nije željela da
zaoštri svoj odnos prem a kruni. K rajem 1906. položaj se m ijenja.
Predstoje pregovori za austro-ugarsku nagodbu, u kojim a se obje
strane nastoje koristiti svim m ogućim sredstvim a, kako bi postigle
što bolje uvjete. U sklopu ovih dogođaja pitanje sjedinjenja D alm a­
m ern der w irtschaftlichen E inheit und ein er w ohlausgerusteten A rm ee n eu er-
dings zu sichern, so w urden sich auch durch die vorsch au en d ste und
um sichtigste Politik die A spirationen u n se re r G egner au f die D auer n ich t zu-
rtickdrangen lassen.“ HHSA MA PA G eheim acten X L 'Ia.
3 SKZ O stavština Tom ašić R 6294b K huen Tomašiću, H edervar, 17. II. 1907.
* R e g e 1 e, n. d., 81. U m a rtu 1907. C onrad piše Broschu, da noć i dan
m isli na nagodbu, je r se samo od trajn o g rješe n ja tog p ita n ja može očekivati
o tk la n ja n je „žalosnih" vojnih prilika. C l u m e c k y n. d., 345.
5 KA N achlass C onrad B a l C onrad A uffenbergu 23. II. 1907.
0 R S i e g h a r t : Die letzten Jahrzente einer Grossm acht, B erlin 1932, 121.
7 A rh iv Cingrija, Šupilo C ingriji, Rijeka, 3. IV. 1907.

11 V ladavina Hrvatsko-srpske k oalicije 1906/7

162 — M IRJANA GROSS

cije s Hrvatskom , postavljeno na dnevni red Riječkom rezolucijom,

postaje vrlo važno i za P eštu i za Beč. S toga gledišta m oram o pro­
m atrati akciju za sjedinjenje D alm acije i H rvatske krajem 1906. i
početkom 1907. Nije dakle slučaj, dia i novi m inistar vanjskih poslova
A ehrenthal pokazuje naročit interes za Dalm aciju.
A. A ehrenthal prvi je austrijski m inistar, koji stvarno shvaća
značenje jugoslavenskog p itanja za M onarhiju. P rije nego što je za­
uzeo m jesto Goluchowskoga, izjavio je V. Jagiću, da jednostrana bečka
štam pa polaže najveću pažnju na m adžarsko i češko pitanje, a za­
boravlja na jugoslavensko.8 P rvi zadatak pred kojim A ehrenthal
stoji, nakon što je postao m inistar, jest sklapanje austro-ugarske na­
godbe, je r se vanjska politika ne može aktivirati bez rje še n ja ove
un u trašn je krize. Povodom početka pregovora on izrađuje m em o ran ­
dum o jugoslavenskom pitanju, koje povezuje s austro-ugarskom na­
godbom. U popratnim pism im a m inistrim a predsjednicim a Bečku i
W ekerlu on ističe, da se kao m inistar vanjskih poslova m ora brinuti
za položaj M onarhije kao velike sile i dia zato razm išlja o rješenju
dvaju osnovnih pitanja M onarhije: austro-m adžarskih odnosa u nu-
trašnjoj politici i jugoslavenskog p itanja u vanjskoj politici. Ae­
hren th al je sklon, da se D alm acija prepusti M adžarskoj uz cijenu eko­
nomskog jediinstva M onarhije i održanja zajedničke vojske, dok sjedi­
njenje Dalm acije s H rvatskom sm atra dobrim rješenjem jugoslaven­
skog pitanja. M inistar ističe d'a prepuštanje D alm acije M adžarskoj nije
moguće izvesti odmah. „Političke prilike u H rvatskoj, koja bi bila po­
zvana da bude tem elj za ostvarenje jugoslavenske grupe pod auspi-
cijam a krune Sv. S tjepana i da djeluje protiv velikosrpskih ten d en ­
cija s onu stran u Save, zasada još nisu raščišćene i još se jasno ne vidi
koja će definitivna grupacija stranaka nastati iz procesa, koji se od­
v ija .“8a Treba napom enuti, dia m em orandum nosi datum 5. II. 1907.,
t.j. sastavljen je nekoliko dana prije prestanka frankovačke opstruk­
cije u hrvatskom saboru. O dcjepljenje Dalm acije od A ustrije ne može
se prem a tom e odm ah ostvariti, nastavlja A ehrenthal, ali zato treba

8 SKZ R 5393 V. J a g i ć, U spom ene na grofa A ehrenthala. O bzor 541/25.

II. 1912. F unkcioner m in istarstv a van jsk ih poslova M usulin kaže, da je A ehren­
th al s n jim e razgovarao o jugoslavenskom p ita n ju još kao poslanik u P etrogradu.
M u s u l i n , n. d., 165—6. U tra v n ju 1907. A eh ren th al izražava svoje negodo­
v an je zbog hrvatsko-m adžarskog „prijateljstva*' p red V. Jagićem , a već u
svibnju, kad postaje jasno, da će doći do loma, izjavljuje, da je zadovoljan
istupom H rvata. D. S u r m i n : Prve priprem e za a neksiju Bosne 1908, Novosti
100/11. IV. 1926.
8a „Die politischen V erhaltnisse in C roatien, w elches berufen w are fu r die
u n te r den A uspicien der heiligen S tephanskrone zu bildende siidslaw ische
G ruppe den G runđstock abzugeben und den grosserbischen T endenzen von
jenseits der S ave entgegenzuw irken, sind derzeit ncch zu w enig gek lart, und
es ist noch nich t deutlich ersichtlich w elche definitive P arteig ru p p ieru n g sich
do rt aus dem je tzt im G ange befindlichen W erđeprozess h erau sb ild en w ird .“
 VLADAVINA HRVATSKO SRPSKE KOALICIJE — 1 6 3

bez gubitka vrem ena konsolidirati odnose M adžarske i A ustrije. Ae­

h renthal ističe, dia je vanjska politika M onarhije na jugu dosada o d r­
žavala status quo, diok je u njenim granicam a učinjen p ropust što nije
izvedena grupacija slavenskog elem enta kao protuteže velikosrpstvu
Beograda. Stoga je potrebna nova konstruktivna jugoslavenska poli­
tika. N apom injući štetnost carinske rastave U garske od A ustrije za
jugoslavenske zemlje, A ehrenthal misli, da bi nacionalna hrvatsko-
srpska misao m ogla da jača u n u tar zem alja krune Sv. Stjepana, a Za­
greb bi bio protuteža Beogradu i Cetinju. D alm aciju treb a ujediniti
s H rvatskom , koja bi bila usko povezana (innig verbunden) s M adžar­
skom. P okret za sjedinjenje H rvatske i Dalm acije ne će se moći sp ri­
ječiti ako se uvede opće pravo glasa. M adžarska bi s D alm acijom bila
u položaju potpunog p ariteta prem a A ustriji. Dakako da A ustrija ne
bi dala Dalm aciju bez velikih koncesija, kaže m inistar. One bi se sa­
stojale u tome, da M adžari u nagodbenim pregovorim a ne polože te ­
žište na m om ente, koji dijele, nego na m om ente što vežu M adžarsku
s Austrijom . Oni treba da pristanu na trajn i ekonomski sporazum .
Cijena za D alm aciju bila bi austro-ugarska carinska u n ija na 25 go­
dina, t.j. otpale bi dosadašnje desetgodišnje nagodbe. Ukoliko D alm a­
cija ne bi bila dovoljna, da M adžari za uzvrat pristanu na tako veliku
žrtvu, A ehrenthal govori i o mogućnosti povezivanja Bosne i H erce­
govine s tom jugoslavenskom grupom.
U drugom m em orandum u, koji je vjerojatno izrađen za cara i p ri­
jestolonasljednika, A ehrenthal priznaje, da A ustrija u 100 godina nije
znala koristiti posjed D alm acije i misli da program ekonomskog po­
dizanja Dalm acije ne će im ati uspjeha bez njena povezivanja sa za­
leđem. Željeznice i sve, što je ekonomski važno za Dalm aciju, ovisno
je o M adžarskoj. A ustrija bi mogla zadržati D alm aciju samo kad bi
se jugoslavenska grupa priključila Cislajtaniji, ali tu bi izbile daleko
veće poteškoće, nego u slučaju priključenja ugarskom dijelu. Kad bi
M adžari imali Dalm aciju, m orali bi se brinuti za obranu obale i ne bi
se više opirali povećanju ratn e m ornarice. Jugoslavenska grupa u n u ­
ta r ugarskog dijela prestala bi surađivati sa Italijom i S rbijom protiv
M onarhije. Jugoslavenska grupa u n u tar ugarskog dijela ne će dovesti
do jačanja m adžarske m isli, nego s vrem enom do trijalizm a. Teškoća
je i u držanju H rvatsko-srpske koalicije, koja izlazi u su sret Srbiji.
N acionalna hrvatska opozicija, t.j. frankovci i klerikalci sa uspjehom
se bore protiv nje, a možda će uspjeti da izazovu raspust sabora. Stoga
bi bilo nezgodno za tu opoziciju kad bi se upravo sada postavilo pi­
tanje odcjepljenja D alm acije od A ustrije. Na k ra ju A ehrenthal ističe
potrebu ozdravljenja političkih odnosa u H rvatskoj i Slavoniji, t.j. r u ­
šenja politike novog kursa, a zatim organizaciju jugoslavenske grupe
na katoličkoj podlozi. Ukoliko prilike u H rvatskoj to ne dopuštaju.
164 — M IR JA N A GROSS

tre b a raditi iz D alm acije.0 Zajednički m in istar financija i za Bosnu

i za H ercegovinu, Burian, potpuno se slaže s A ehrenthalom . On sam
u svibnju 1907 izrađuje m em orandum za cara, u kojem preporuča
aneksiju Bosne i Hercegovine, njeno p riključenje hrvatskim zem ljam a
i obračun sa Srbijom . B urian ističe: „Naši po rasi i jeziku istorodni
ili barem vrlo bliski jugoslavenski naroda razvijaju osjećaj solidar­
nosti, koji postaje sve intenzivniji, razv ijaju težnju za sjedinje-
n jem !“0a Zato se rješavanje jugoslavenskog p itanja im perativno na­
meće, i Burian, kao i A ehrenthal, predlaže, da jugoslavenske zem lje
budu pars adnexa zem alja krune Sv. Stjepana, s tim e da se očuva dua­
lizam. Za razliku od A ehrenthala. koji sm atra ovo rješenje eventual­
nim stupnjem prelaza prem a trijalizm u, B urian ustaje protiv trijalizm a.
Po njegovu m išljenju M onarhija bi s trećim članom, koji je u svakom
pogledu neravnopravan (unebenbiirtig), potpuno izgubila ravnotežu.10
Izgleda čuđmo, da A ehrenthal, čovjek povjerenja F ran je F erd i­
nanda, koji stoji iza akcije „ponovnog osvajanja" D alm acije za A u­
striju , uopće pom išlja na prodaju D alm acije M adžarskoj. M eđutim ,
čini se, da on to radi s odobrenjem F ra n je Ferdinanda. U siječnju
1907. nadvojvodu po prvi p u t posjećuje J. K ristoffy (otada jedan od
najagilnijih članova njegove „radionice") i izlaže mu svoje ideje.11
K ristoffy ističe u audijenciji da zgradu dualizm a ne treb a porušiti i
pored svih n jen ih slabosti, jer p u t k federalizm u vodii preko duali­
zma. Jugoslavensko se p itanje m ora riješiti oslonom na katoličke
H rvate i Slovence ,,....i već sada ne treb a se plašiti m isli jugoslaven­
ske autonom ije pod suverenitetom kru n e Sv. S tjep an a".12 V jerojatno
je prem a tom e, da je F ranjo F erdinand nakon razgovora s K ristoffy-
jem dopustio izradu tog m em orandum a, iako s takvim rješenjem nije
mogao biti zadovoljan. Vidrjeli smo, kako ga A ehrenthal kuša prido­
b iti na taj način, što ističe, da bi se M adžari u slučaju pripojenja Dal­
m acije b rin u li za ratn u m ornaricu, koja nadvojvodi leži naročito
na srcu.

9 HHSA MA PA G eheim acten XL/1 a. HHSA KA G eheim acten, sv. 25.

N achlass D aru v ary (prijepisi s oznakom F ra n je Jo sip a ,,a. a. ab er im m er zur
H an d “.) A eh ren th alo v m em orandum prv i spom inje K i s z l i n g , n. d., 122—123.
°a „U nsere nach Rasse und S prache gleichartigen oder doch se h r nahe
v erw an d ten sudslaw ischen V olker entw ickeln ein im m er in ten siv er w erdendes
S olidaritatsgeftihl, einen D rang nach V ereinigung!“
10 V. bilj. 9. P rijep is A ehrenthalova m em o ran d u m a nalazi se i u ANRH
Z birka Š urm in, sv« 2.
11 K ristoffy priča, da je u siječnju izradio m em orandum za m in istra p red ­
sjednika Bečka, koji se F ra n ji F erdinandu vrlo svidio, pa ga je pozvao u audi-
enciju. Iz tog podatka zaključujem da je K ristoffy bio u audienciji u siječnju
1907. Budući da A ehrenthalov m em orandum nosi d atu m 5. II., m islim da je do­
pušteno povezati ova dva m om enta. K r i s t o f f y, n. d., 383—390.
12 K r i s t o f f y n. d., 393. N jem ački prijev o d kod G. F r a n z, n. d., 68.
 VI. ADA V IN A HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — J g g

T reba odm ah istaknuti, da se A ehrenthalov m em orandum uopće

ne uzim a u ozbiljno razm atran je u vezi s nagodbenim pregovorim a.
Za austrijsku vladu i divor postoje naim e dvije m ogućnosti: postići
nagodbu većim popuštanjem M adžarim a (u tom slučaju došao bi u
obzir A ehrenthalov prijedlog) ili oslabiti M adžarsku koaliciju iznutra
korištenjem njenih slabosti, a p rije svega razvrgavanjem jugoslaven-
sko-m adžarske suradnje. P rirodno je, da se austrijska vladia i dvor
koriste ovim drugim sredstvom , je r austrijsko-njem ačka buržoazija,
a u tom slučaju uz nju je i češka buržoazija, ne može dopustiti da
m adžarske vladajuće klase korištenjem D alm acije d'ođu u povoljniji
ekonom ski položaj. Sam A ehrenthal ne bi mogao utjecati na odOuke
m adžarske i austrijske vlade, kad bi baš i insistirao na svom p ri­
jedlogu, je r je državno uređ en je M onarhije takvo da zajednički m ini­
sta r vanjskih poslova nem a nikakve ingerencije na poslove obiju
vlada, pa se često dešava, da u n u tra šn ja i vanjska politika nisu uskla­
đene.13 Već dvadesetak dana nakon ovog m em orandum a austrijska
vlada- oštro istupa protiv m adžarske u pitan ju dalm atinskih želje­
znica.14 U travnju, dok se zakulisno priprem a rušenje novog kursa
pom oću željezničarske pragm atike, L. Chlum ecky objavljuje članak,
za koji se u H rvatskoj sm atra, da je inspiriran od prijestolonasljed-
nika. A utor sm atra trializam najboljim rješenjem za reorganizaciju
M onarhije, iako ističe, da je to još dalek cilj, jer zasada u jugoslaven­
skoj politici Beča vladia prava zbrka. D rugačije se radi u Z agrebu nego
u S arajevu ili Zadru! Stoga autor zahtijeva od m inistarstva vanjskih
poslova jedinstvenu politiku na jugu M onarhije.15 T reba naglasiti da
ni A ehrenthal ne stoji iza svog prijedloga. Kao i svi m jerodavni bečki
faktori on stalno m ijenja svoju jugoslavensku politiku prem a časo-
vitim političkim potrebam a. K ad je nagodba sretno sklopljena, on i
ne m isli na to da prodaje D alm aciju.16
Pojedinci u H rvatskoj u vjereni su, da dinastija ne će nikad dopu­
stiti sjedinjenje H rvatske i D alm acije i da, prem a tome, ovo p itanje
ne može b iti rješeno, dok postoji H absburška m onarhija.17 M eđutim ,
s izjavom podbana Nikolića u decem bru 1906. problem sjedinjenja
ulazi u novu fazu. Cim adresa sabora bude prim ljena, kaže Nikolić,
hrv atsk a će vlada stupiti u pregovore o Dalm aciji sa zajedničkom vla­
dom, koja treb a da nastoji da kralj odobri ujedinjenje H rvatske i
D alm acije. Nikolićeva izjava izaziva radosnu nadu u H rvatskoj i D al­

13 M u s u l i n , 180-2.
14 V. str. 168.
13 O esterreichische R undschau Bd. XI, A pril—Ju n i 1907. O bzor 90'6. IV.,
94/10. IV., H rvatsko pravo 3406/27. III., 3412/4. IV., 3413/5. IV., 3414'6. IV., 3416'9.
J.V. 1907.
10 G odinu dana kasnije A eh ren th al im a novi program : podjelu H rv atsk e
izm eđu A u strije i M adžarske! V idi str. 225.
17 SKZ R 4612 G rlović: D nevnik III 1906/10. XI.
166 ~ M IRJANA GROSS

m aciji, jer se znade, da iza nje stoji m adžarska vlada. P itan je sje d i­
n jen ja nikad1nije bilo u povoljnijem položaju, piše Narodni list, iako
očekuje velike zapreke njegovu ostvarenju. I srpska štam pa u H rv at­
skoj, Dalm aciji i Beogradu sa zadovoljstvom bilježi Nikolićevu iz­
ja v u .18 N ardelli tom prilikom izvještava Beč: „...opaža se konstantna
tendencija, da se baci k riv n ja zbog zapuštanja zem lje na austrijsku
vladu, i da se prikaže reinkorporacija Dalm acije kao jedini izlaz za
zadovoljavanje političkih i ekonom skih aspiracija zem lje.“ U D alm a­
ciji se sm atra, da Beckova kom isija za ekonomsko podizanje D alm a­
cije ne će u rad iti ništa i da daje samo prazna obećanja, upozorava
Nardielli.19 P ro tiv sjedinjenja u sta ju frankovci, kako bi izazvali dobar
dojam u Beču. J. F rank p ro testira u saboru, što se dalm atinski poli­
tičari upliću u „unutarnje" hrvatsko-m adžarske odnose, a I. Peršić
ustaje protiv sjedinjenja D alm acije i H rvatske na tem elju nagodbe.20
V jerojatno je, da je jedan odi uzroka za frankovačku opstrukciju u
saboru i pojačana akcija za priključenje Dalm acije H rvatskoj.
U M adžarskoj je T. B atthyany glavni propagator za priključenje
D alm acije ugarskom dijelu M onarhije. Njegov rad) počinje govorim a
u parlam entu u studienom 1906 za prijateljstvo s Jugoslavenim a i za
sjedinjenje Dalm acije sa ugarskim dijelom M onarhije.21 K rajem go­
dine B atthyany uvjerava C ingriju, da je sav njegov dotadašnji rad
za reinkorporaciju D alm acije naišao na sim patije m adžarske javnosti.
On želi, da Šupilo i Trum bić dođu u P eštu i da se povedu ozbiljni
razgovori. M eđutim , obojica ponovno zavlače s razgovorim a.22 Bolje
je „još uviek ne izlaziti s kartam a", piše Šupilo Trum biću. Šupilo ima
neugodnosti s m adžarskom vladom zbog R ijeke.23 Šupilo razgovara u
Pešti s raznim političarim a i piše C ingriji da bi pitanje sjedinjenja
moglo postati aktuelnije i bliže nego što se misli. U povjerenju izra­
žava C ingriji svoju bojazan da se sjedinjenje ne izrabi u druge svrhe.

18 N arodni list 102'20. X II., Sloboda 80/15. XII., D ubrovnik 50'16. XII.,
O d j e K 292/2. X II. 1906. Z adarski N arodni list, koji je od 1903. za b ran jen u
ugarskom dijelu, ponovno dobiva poštansku pogodnost. Narodni list 90/8. XI.,
91/12. XI. 1906. Ista je stv a r i sa istarskom Našom slogom.
10 ....es ist die k o nstante T endenz w ahrzunehm en die oesterreichische Re-
gierung fu r die V ernachlassigung des Landes v eran tw o rtlich zu m achen, und
die R einkorporierung D alm atiens als den einzigen Ausw eg zur Befriedigung
d er politischen und okonom ischen A spirationen des L andes h in zu stellen .“ DAZ
DNT 1906 29.
20 HS I 10. sjed. 19.XI., 21. sjed. 7. X II. 1906. N arodni list 95/26. X I., Obzor
308/21. X. 1906. Pribićević ističe u saboru potrebu borbe za sje d in je n je D alm a­
cije i H rvatske uz pomoć M adžarske, a protiv bečkih težnji, da se iz Bosne
i H ercegovine i D alm acije stvori posebno tijelo. HS I 1906 28. sjed. 17. X II.
21 OG III 55. sjed. 9. XI., IV 62. sjed. 23. XI. 1906.
22 A rhiv C ingrija B atthyany C ingriji, B udapest, 27. X II. 1906.
28 A rhiv Trum bić, sv. 11. C ingrija T rum biću, D ubrovnik, 9. I. 1907; M 418
Šupilo T rum biću, Rijeka, 7. I. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — i nn
_________________ lo7

Stoga treba postupati vrlo oprezno, je r svi ne m isle kao košutovci.24

Ovo se pismo vjerojatno odnosi na W ekerleov zahtjev, dia se M adžar­
skoj prepuste B akar i K raljevica. Šupilo daje W ekerleu neodređen
odgovor i o svem u obavještava bana, podbana, Međiakovića i Tuškana.
Tada izbija opstrukcija u hrvatskom saboru, za koju Šupilo sm atra,
da je povezana s planovim a m adžarske vlade. Na m adžarske urgencije
predstavnici koalicije odgovorit će negativno poslije duljeg otezanja.
Nakon toga pojavit će se željezničarska pragm atika, koja će prekinuti
hrvatsko-m adžarsko „prijateljstvo". Značajno je, da Šupilo iznosi ove
događaje tek 1908.24a B atthyany piše u dubrovačkoj Crvenoj H rvat­
skoj i splitskoj Slobodi za reinkorporaciju Dalmacije, i protiv nasto­
jan ja austrijske vlade, dia D alm aciju zadrži za sebe. J. Sm odlaka u
Slobodi zam išlja M onarhiju vezanu samo personalnom unijom sa
centrom l i Pešti! Ili Berlin ili Pešta, kaže on, je r drugog iz ^ z a nema!
K ru ta realnost goni H rvate, da se prislone uz M adžare.25 S jedinjenje
H rvatske i D alm acije veom a se forsira, jav ljaju konfidentski izvje­
štaji, ali m adžarska vlada ne radi za Dalm aciju i ne koristi je u na-
godbenim pregovorim a.26
P itanje sjedinjenja H rvatske i Dalmacije u prednagodbenoj si­
tuaciji postiže vrhunac pokretanjem akcije za izgradnju dalm atinske
željeznice. Problem željeznice, koja bi spajala D alm aciju s H rvatskom
i austrijskim dijelom M onarhije, na dnevnom je redu još od 1861.“7
Iza 1905 pitanje se zaoštrava zbog krize M onarhije i pogoršanja odnosa
s Italijom . Naročito vojnički krugovi žele izgradnju pruge iz stra te ­
ških razloga.28 U vezi s požurivanjem ratnog m inistra P ittreich a sa­
v jet zajedničkih m inistara poziva m adžarsku vladu u studenom 1905.
na pregovore za izgradnju pruge Ogulin—K nin. Na jednoj sjednici
madžarskog m inistarskog savjeta u ožuljku 1906. m inistar trgovine u
F ejervaryjevoj vladi L. Voros [Vereš] izjavljuje, da M adžarska nema
interesa za izgradnju ličke pruge. On čak od te željeznice očekuje na­
zadak „domovinske" riječke luke. Tako veliku žrtvu može M adžarska
pridonijeti, samo ako dobije znatne kom penzacije od A ustrije. Usto
m adžarski m inistri zahtijevaju od bana Pejačevića, da pridonese ve­

24 A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 16. I. 1907.

24a Obzor 26/27. I. 1908. (večernje izdaje). Supilov govor na sk u p štin i od
26. I. J. H o r v a t : P olitička povijest, 378.
26 Crvena H rvatska 27/3. IV., Sloboda 11/23. III., 12'30. III., 13/6. IV., Slo­
boda 1/21. I. 1907.
20 ANRBiH ZVBH 1906'1963 res. HHSA MA IB Gz. 47/707 (898'4) 1907. P i­
smo Bečka A ehrenthalu 14. IV. 1907.
27 H isto rijat borbe za g rad n ju ličke pruge vidi u: Z. J e l i n o v i ć : Borba
za ja d ransku prugu i n je n i ekonom ski ciljevi, Građa za gospodarsku povijest
H rvatske 6, JAZU, Z agreb 1957.
28 Na B iankinijev u p it o dalm atinskoj željeznici u Delegaciji, m in istar
ra ta P itti’eich odgovara, da vojno m inistarstvo već 10 godina nastoji da sc
izgradi pruga. Delegation I, 4. sjed. 25. VI. 1906.
168 — M IRJANA GROSS

like svote iz krajiškog fonda.29 U tom sm islu m adžarska vlada u p u ­

ćuje dopis austrijskoj vladi i kralju. Na ponovne urgencije m inistra
ra ta novi m in istar trgovine K ossuth govori na sjednici m adžarskog
m inistarskog savjeta u srp n ju 1906. nešto um jerenije od Vordsa. Šta-
više on napom inje važnost ove željeznice za privredu H rvatske i Sla­
vonije i potrebu njene brze izgradnje. M inistarski savjet zaključuje,
da će povesti pregovore s austrijskom vladom, ali da će graditi prugu
sam o ako se ispune m adžarski kom penzacioni zahtjevi i osigura prinos
hrvatskog krajiškog fonda.30
R ad K oalicije za izgradnju pruge započinje u isto vrijem e kao i
B atth y an y jev a akcija za Dalm aciju. U prosincu 1906 J. Tomičić in-
terp e lira m adžarsku vladu o izgradnji ličke željeznice vjerojatno u
sporazum u s bečkim vojnim krugovim a, a m ožda i s K oalicijom .31
K rajem veljače 1907. povodom predstojećih izbora za carevinsko vi­
jeće a u strijsk a vlada objavljuje program Beckove kom isije za D alm a­
ciju. Ovaj im provizirani program , skrojen u izborne svrhe i s ciljem,
da oslabi propagandu za sjedinjenje D alm acije s Hrvatskom , rješava
samo neke lokalne potrebe. „Zaobišlo se sve ono što je povezano sa
svjetskim prom etom . S turizm om , uzgojem cvijeća i lokalnim paro­
brodim a ipak se ne mogu popraviti propusti jednog stoljeća,“ kaže
jedna bečka brošura o D alm aciji.32 V ladin kom unike obećava brigu
vlade za sve grane privrede u D alm aciji i tv rd i dia samo pitan je iz­
ravne željezničke veze izm eđu D alm acije i M onarhije ostaje otvoreno.
„U vjet da se ovo pitanje riješi, jest sporazum ak s ugarskom vladom,
koji usprkos sv im nastojanjim a austrijske Vlade (p. D alm atinska smo­
tra) nije se dosad još mogao postići.“33 Ova izjava izaziva negodovanje
m eđu rezolucionašim a i nezavišnjacim a, je r predstavlja udarac au­
strijske vlade sjedinjenju H rvatske i D alm acije u okviru ugarskog
dijela M onarhije, je r ukazuje na to, da mađižarska vlada radi protiv
interesa D alm acije, koje tobože štiti jedino austrijska vlada. Na in te r­
venciju Šupila i B atthyanyja m adžarska vlada odgovara na ovaj iza­
zov, ali n a način, iz kojeg se vidi, da su već na djelu snage, koje
potkopavaju jugoslavensko-m adžarski sporazum . Na nezadovoljstvo
B atthyanyja, um jesto samog K ossutha, odgovara državni sek retar J.
Szterenyi, W ekerleov čovjek. U form i odgovora na Tomičićevu in te r­
29 HHSA KA U ngarische M inisterrats P rotokolle 1906. Sjed. 26. III. 1906.
30 HHSA KA U ngarische M in isterrats P rotokolle 1906. Sjed. 27. VII. 1906.
81 OG F o ren d ih azšn ak N aploja I (gornja kuća) 12. sjed. 1. X II. 1906.
R. H avass ag itira za izgradnju pruge, vidi R. H a v a s s, Die B ahlinie Buda-
pest Spalato, geschrieben und vorgelesen in der am 8. II. 1907. abgehaltenen
S itzung der U ngarischen G eographischen G esellschaft, B udapest 1907.
82 „Alles w as m it dem W eltverkehr in R elation steh t w u rd e verm ieden.
M it T ouristenw esen, B lum enzucht und L okaldam pfern konnen a b e r die V er-
saum nisse eines Ja h rh u n d e rts nicht w ettg em ach t w erd en .“ Omega (G. G i 1-
b e r t ) : W as soli m it Bosnien geschehen? W em gehort D alm atien?, W ien 1910.
33 Sm otra dalm atinska 17/27. II. 1906.
 V LADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^69

pelaciju u gornjoj kući parlam enta, Szterenyi izjavljuje da će m adžar­

ska vlada graditi dalm atinsku prugu, samo ako au strijsk a vlada
odiobri kom penzacije u izgradnji drugih željezničkih linija potrebnih
m adžarskoj privredi.34 Szterenyijeva izjava prim ljena je u H rvatskoj
s velikim negodovanjem . Dok m adžarska i austrijska vlada u vezi s
ličkom željeznicom iznose čitav kom pleks svojih neriješenih željeznič­
kih pitanja, zahtjeva i protuzahtjeva, koncesija i protukoncesija, dotle
H rvatska i Dalm acija ekonomski stradaju, je r o njihovim interesim a
ne vode računa ni u A ustriji ni u M adžarskoj, žale se Obzor i Narodni
list.35 U saboru V. F rank in terp elira vladu, što će uraditi, da zaštiti
h rvatske interese u sukobLi austrijske i m adžarske vlade oko želje­
znica. On pritom ističe, da pitan je dalm atinske željeznice postaje
akutno radi naoružanja Italije! Szterenyijevom izjavom, da bi grad ­
nja dalm atinske željeznice bila samo u interesu A ustrije, M adžari su
po m išljenju V. Franka, zauzeli stanovište, da je D alm acija austrijska
i tim e plju n u li na R iječku rezoluciju. V. Nikolić uim e vlade odigovara
da se u izgradnji ličke željeznice radi o važnim interesim a A ustrije i
M adžarske, ali da će hrvatska vlada štititi hrvatske interese i sudje­
lovati kod pregovora.36
M adžarska vlada zahtijeva od austrijske priključenje ogranka
m adžarskih željeznica na njem ačku željezničku m režu (kako bi U gar­
ska m ogla neposredno izvoziti svoju robu u N jem ačku) i trajn o u re ­
đenje tarifa na austrijskim željeznicam a, koje su važne za M adžarsku.
Razum ljivo je, da austrijska vladia ne pristaje na zahtjeve, koji bi
značili korak prem a daljem jačanju ekonomske snage m adžarskih vla­
dajućih klasa. A ustrijski parlam en t nikada ne bi prim io ove zahtjeve,
kaže se u službenoj izjavi austrijske vlade od 16. III. ,,A U garska po­
znaje dobro ovo austrijsko stanovište; pa ako dalm atinsko željezničko
p riključenje ima odvisiti od ispunjenja pom enutih zahtjeva to znači
isto kao dia je priključenje zanijekano. D anašnje neiskrene izjave
U garske sm ijeraju samo na to, da sa ugarske vlade svale na austrijsku
ono neraspoloženje što se danas opaža u H rvatskoj i D alm aciji.“
(p. Sm otra D alm atinska)37 Posredstvom B atthyanyja Šupilo u m eđu­
vrem enu dobiva obećanje m adžarske vlads, dia će graditi prugu. On se
nada, da će A ustrija ipak pristati na kom penzacije M adžarim a, koje
po njegovu m išljenju nisu velike, iako austrijska vlada im a suprotno
m išljenje o tome. Šupilo nastoji da izazove reakciju u Dalm aciji, koja
bi izvršila pritisak na Beč, da popusti m adžarskim zahtjevim a, a
s druge stran e želi, d.a H rvati iskažu neko priznanje M adžarim a, koji

81 OG F orendihdzžnak N aplćja I, 15. sjed. 9. III. 1907.

85 O bzor 69/12. III., N arodni list 21/14. III. 1907.
00 HS II/II 60. sjed. 12. III. 1907.
87 A rh iv C ingrija, B atthy£ny C ingriji, B udapest, 15. III. i 24. III. 1907.
Šupilo C ingriji, Zagreb, 20. III. 1907. Sm otra d alm atinska 22/16. III. Crvena
H rvatska 22/16 III. 1907.
170 — M IRJANA GROSS

će dati m ilijune za željeznicu, od koje nem aju koristi, a H rvatska vrlo

malo, diok je D alm acija pod austrijskom upravom .38 Budiući da se
austrijska vlada prikazuje pred javnošću H rvatske i D alm acije kao
pobornica izgradnje željeznice, a svu k rivnju svaljuje na m adžarsku
vladu, T. B atthyany konstatira da austrijska vlada uopće nije po­
krenula pitan je dalm atinske željeznice, nego m inistar rata, dia ona
nikada nije urgirala rješavanje tog pitanja kod m adžarske vladis i da
ona ne daje ni jednu paru za g rad n ju .39 Razlozi austrijske vlade za
tak av stav su očiti. Željeznički spoj H rvatske i Dalm acije najbolje je
sredstvo za ubrzanje političkog ujedinjenja, piše Trum bić Čingriji.
Stoga to austrijska vlada ne želi. N eprihvatljivi m adžarski u v jeti samo
su izgovor. Zato bi M adžari m orali bezuvjetno graditi tu željeznicu,
a gradnja bi se m orala raspraviti u nagodbenim pregovorim a. I P.
C ingrija piše B atthyanyiju, da Beč ne želi sjedinjenje H rvatske i Dal­
m acije, i. da bi M adžari m orali dia se založe za željeznicu, koja olak­
šava sjedinjenje.40 Dok u Beču s jedne strane strepe od željeznice,
koja bi povezivala D alm aciju s H rvatskom , oni bi ipak h tjeli spoj
D alm acije s austrijskim zem ljam a. Stoga se u Beču rađa zanim ljiv
projekt, d'a se željeznica izgradi preko nekih otoka!41 G lavni razlog,
što ni austrijska ni m adžarska vlada ne žele izgradnju dalm atinske
željeznice, leži u činjenici, što se ne zna kome će ona stvarno p ri­
pasti, kad bude izgrađena, s obzirom na mogućnost reorganizacije
M onarhije. Pod pritiskom vojnih krugova, a vjerojatno i iz političkih
razloga, pitanje ove željeznice ulazi u nagodbene pregovore. Nagod­
bom je odlučena izgradnja uz kom prom is u vezi s m adžarskim zahtje­
vima. O tpor obiju vlada prem a gradnji vidi se iz činjenice, što ova
odluka ostaje na papiru.42

60 Vidi str. 63.

:ls A rhiv T rum bić, sv. 11. Šupilo Trum biću, Zagreb, 14. III. 1907. A rhiv
C ingrija, Šupilo Čingriji, Zagreb, 15.111. 1907. B atthyanyi Č ingriji, Budapest,
15. III. 1907. N ovi list 63/12. III., 64'13. III., 65/14. III., 66/15. III., 67/16. III. 1907.
T rum bić piše u svojoj knjizi, da mu je B atthyany javio p rista n ak m adžarske
vlade 1906. S tvarno se to desilo telegram om u m artu 1907., kao što se vidi
iz gore navedenog B atthyanyjevog pism a Čingriji. T r u m b i ć , n. d., 76.
30 A rhiv C ingrija, B atthyany Č ingriji, B udapest 15. III. 1907.
10 Isto. T rum bić—Č ingriji, Split, 12. III. 1907., C ingrija B atthyanyju,
D ubrovnik 29. III. 1907.
41 Crvena H rvatska 27/3. IV. 1907. H rvatska kruna 271/8. X II. 1906.
R. H a v a s s : A dalm at vasutak kiilonos tekin tettel a dalm acziai szigetvasutra,
B udapest 1907.
42 U nagodbenim pregovorim a činilo se kao da au strijsk a v lada zahtijeva
od m adžarske vlade gradnju željeznice, a pozitivno rješen je prikazivano je
kao n jena zasluga. Stvarno W ekerle je to već ran ije obećao H rvatsko-srpskoj
koaliciji. Cini se prem a tome, da. je m adžarska vlada „popustila" austrijskoj
da može postići neke druge kom penzacije. Omega k onstatira 1910., da M adžari
ne izvršavaju svoje obaveze i poziva au strijsk u vladu, da ne gradi željeznicu,
koja povezuje M adžarsku s D alm acijom . O m e g a , n. d., 58—62. ..
 V LADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ ^ 1

Bu.ku oko D alm acije povećava velikoaustrijska štam pa. Reichs-

post ističe važnost D alm acije za ponovno m oralno osvajanje čitavog
carstva i nada se, da će „velikodušni" plan austrijske vlade onemo­
gućiti nam jere M adžara, koji preko plaćenih agenata uče D alm atince
m ržnji prem a M onarhiji! D ubrovački frankovci pozivaju A ustriju u
Reichspostu, da se otvoreno založi za Veliku H rvatsku. Gross Oester­
reich negira državno pravo H rvatske na Dalm aciju i poziva austrijsku
vladu, da pomogne ekonom ski napredak D alm acije samo ako je sa­
svim sigurna, dia ona nadalje ostaje u okviru A u strije.43 A kcija za sje­
dinjenje D alm acije i H rvatske propada zajedno sa slom om novog
kursa u Dalmaciji.

3. Izbori za carevinsko vijeće u Dalmaciji

Beču nije bilo teško slom iti novi kurs u D alm aciji upravo povo­
dom izbora za carevinsko vijeće zbog un u trašn je slabosti sam ih rezo-
lucionaških stranaka. K ao što je H rvatska stranka prava u Banovini
nastala fuzijom Nezavisne narodne stranke i ,,dom ovinaškog“ dijela
S tranke prava 1903., tako se i N arodna stranka i S tran k a prava fuzio-
n iraju 27.IV .1905. u H rvatsku stranku. Njen predsjednik postaje P.
Čingrija. koji se nadao d'a će u novoj stranci složno surađivati starija
generacija odgojena u duhu N arodne stranke, srednja pravaška ge­
neracija i m lade naprednjačka protiv austrijske politike, koja je Dal­
m aciju pretvorila u bijednu i zapuštenu „perifernu pokrajinu" velike
M onarhije. M eđutim posebni lokalni interesi buržoazije pojedinih
dalm atinskih gradova, a naročito činjenica, što svi ti političari im aju
iza sebe dugogodišnju praksu podvrgavanja austrijskoj vladi, stva­
raju stranku, koja je toliko heterogena dia jedva može životariti. Ča­
sovi to je povezuje samo nezadovoljstvo nadi ekonom skom zapušte-
nošću Dalm acije.44 H rvatska stra n k a zapravo nije nikad ni bila prava
stranka, tvrdi sam Č ingrija, jer nije im ala ni najelem en tarn iju jedin­
stvenost. On je već neposredno nakon fuzije vidio, da ona ne će do­
nijeti željenih plodova i već se tada bavio m išlju, dia se zahvali na
predsjedničkoj časti. V idjeli smo već, kakvi su sukobi nastali u
stranci povodom konferencije na Rijeci u veljači 1906. Ipak je
14.V.1906. održana prv a skupština H rvatske stranke, kojoj su p ri­
sustvovali predstavnici iz 64 općina i ratificirali fu ziju .45 Program
H rvatske stranke je um jereno konzervativan. S jedinjenje H rvatske i
Dalmacije proglašava se prvim korakom krajnjem cilju, „da se sve

13 Reichspost 49/28. II., 80/7. IV. Gross O esterreich 9/25. II., 17/22. IV. 1907.
41 Vidi str. 43.
45 Vidi str. 56/7. Crvena H rvatska 43/29. V. 1907. A rh iv Č ingrija, Č ingrija
T rum biću, D ubrovnik, 2. VI. 1908. (koncept). A rhiv T rum bić, M 410, Č ingrija
Trum biću, Dubrovnik, 5. VI. 1905; M 415 Zapisnik sastan k a od 27. IV. 1905:
sv. 18. Č ingrija T rum biću, D ubrovnik, 2. VI. 1908.
172 “ M IRJANA GROSS

zem lje napučene H rvatim a slože ustavnim sredstvim a u jedno sam o­

stalno državno tielo.“46 P rogram naglašava borbu za „gospodstvo"
hrvatskog jezika, t.j. za ukidanje previasti talijanskog i obranu od
nam etan ja njem ačkog, zatim potrebu ekonomskog podizanja D alm a­
cije, njeno povezivanje željeznicom s H rvatskom i Bosnom i H erce­
govinom i prom jenu izbornog zakona. H rvatska stranka ustaje protiv
identificiranja vjere i narodnosti. H rvati i Srbi su jedan narod po
k rvi i jeziku „nerazdtruživo spojeni zem ljištem na kojem obitavaju".
S tranka radi za njihovu slogu. Na k ra ju program objavljuje lozinku
o uzajam nosti slavenskih naroda sa željom da se slavenski svijet za­
in teresira za opravdane zahtjeve hrvatskog naroda i sprem nost, da
S tran k a izađe u susret m odernim idejam a, koje su u skladu s n a p re t­
kom naroda.47 Trzavice se u n u ta r stranke nastavljaju. O rganizaciju
po općinam a nemoguće je provesti. Prodanova H rvatska kruna s p ra ­
vom konstatira, da H rvatska stranka pod plaštem R iječke rezolucije
po većini svojih poslanika stvarno naginje A ustriji i da predstavlja
zapravo samo skup frakcija. Crvena H rvatska, glasilo porodice Cin­
grija, jedina nosi rezolucionašku zastavu.18
N ije prem a tom e čudno što H rvatska stranka ne može izdržati
silno raspirivanje strasti i spletke u lovu pojedinih političara na
m andate. N jena lažna krinka R iječke rezolucije pada i ona se u iz­
borim a p ojavljuje kao ono što stvarno jest: kao grupacija političara,
koje Beč može u većoj ili m anjoj m jeri iskoristiti u svoje svrhe.
Položaj Srpske stranke nije nim alo bolji. Kao i m eđu grupam a
srpske buržoazije u S rbiji i H rvatskoj, tako i u Dalm aciji bjesni m e­
đusobna borba. Stalne su trzavice naprednijih i konzervativnih
grupa u stranci, koje sliče borbi klerikalnih i antiklerikalnih ele­
m enata u hrvatskim strankam a. D ubrovačka grupa s naprednijim
pogledim a oko lista D ubrovnik sukobljava se s pravoslavnim sve­
ćenstvom , koje je, kao i veći dio katoličkog svećenstva, protivno novom
kursu. S tv ar postaje zapletenija uz pomoć Beča, koji vrši svoj ra ­
zorni utjecaj i u srpskoj sredini. P rotiv srpskog rezolucionaškog kan­
didata u Boki Kotorskoj kandidira Š. Gopčević, pisac knjige o „ilir­
skoj kraljevini" u n u tar M onarhije, kojoj pored jugoslavenskih ze­
m alja u M onarhiji treba da pripadnu i Srbija, Crna G ora i M akedo­

4li U osnovi program a govori se sam o o u jed in jen ju u sam ostalno državno
tijelo. N ardelli upozorava preko Ivčevića da bi ova form ulacija m ogla izazvati
u tisak nelojalnosti, je r je dosada uvijek naglašavano sje d in je n je h rv atsk ih
zem alja u n u ta r M onarhije. N akon N ardellijeve in terv en cije d odat je izraz
o u je d in je n ju „ustavnim p u te m “, što drugim riječim a znači okvir M onarhije,
ali je značajno, da se to izričito ne kaže. N ardellijev prigovor stavci o sla­
venskoj uzajam nosti nije, čini se, uzet u obzir. DAZ DNT 1905/5.
47 P rogram „H rvatske stran k e" odobren na skupštini državnoj u S pljetu
dne 14. m a ja 1906, D ubrovnik 1906. A rhiv C ingrija i A rhiv T ru m b ić M 415.
48 A rhiv C ingrija, T rum bić C ingriji, Split, 18. X. 1906. H rva tska kruna
263/29. XI., C rvena H rvatska 56/16. X II. 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 7 3

nija. U sinjskom se izbornom kotaru pod) utjecajem Beča pojavljuje

jedan srpski kandidat s očitom nam jerom , da se izazove hrvatsko-srp-
ski sukob. Situacija postaje tako neodrživa, da upravni odbor Srpske
stranke nije uopće u stan ju da postavi svoje kandidate i prep u šta pi­
tan je kandidature m jesnim odborim a. Nakon toga nastaje neopisiva
zbrka i sukobi u lokalnim razm jerim a i pojavljuje se m ogućnost da
se ponovo raspire šovinistički sukobi. Lokalni se odbori, zaokupljeni
svojim sitnim svađam a, drže sporazum a uprava H rvatske i Srpske
stranke o zajedničkom glasanju svojih pristaša za pojedine srpske
odnosno hrvatske kandiidate, samo ukoliko im to odgovara. Isti je
slučaj i kod pristaša H rvatske stranke, jer ni njen upravni odbor ne
može k ontrolirati ni utjecati na postavljanje kandidata i glasanje.40
O štru izbornu borbu započela je sama austrijska vlada prora-
čunanim objavljivanjem svog program a o ekonomskom podizanju
Dalm acije.50 Tim e je ona pokolebala elem ente, koji inače naginju
Beču, ali su iz nezadovoljstva s ekonom skim stanjem D alm acije m anje
više pom agali novi kurs. Sve ove poteškoće mogle bi se još nekako
prebroditi, da splitski izbori nisu dali sudbonosni udarac novom
kursu. U Splitu kandidira dir. Jozo Sm odlaka, predstavnik Dem o­
kratske stranke, koja se u lip n ju 1906. fuzionirala s N aprednom
strankom u Banovini. Sm odlakina grupa m ladih pravnika najdo­
sljednija je pobornica novog kursa. Ni jedan list u D alm aciji i H rv a t­
skoj ne zauzim a tako oštar protubečki stav kao Sm odlakina Sloboda.
U Beču sm atraju Sm odlaku, pored Šupila, svojim najopasnijim pro­
tivnikom . Sloboda vrlo oštro k ritizira rad ,,Bečana“, dalm atinskih
poslanika, od kojih su neki protivnici novog kursa, dok drugi, potpi­
snici Riječke rezolucije, stvarno vode u Beču protum adžarsku tria li-
stičku politiku. Stoga dolazi do žestokih polem ika izm eđu Slobode,
B iankinijeva Narodnog lista i ostale štam pe. V idjeli smo, da je već
Sm odlakina prisutnost na riječkoj konferenciji u veljači 1906. iza­
zvala svađu i sukobe. I Čingrija, kao i Sm odlaka, osuđuje nedosljed­
nost i popustljivost ,.Bečana“, ali se plaši, da će Sm odlaka i suviše

40 D ubrovnik 37/16. IX., 43/28. X., 50/16. X II., 52/30. X II. 1906; 13/30. III.,
16/21. IV. 1907. A rhiv Č ingrija, Šupilo Čingriji, Rijeka, 4. IV. 1907. T rum bić
Čingriji, S plit 8. I. 1907. Dulibić Č ingriji, Z ad ar 17. V. 1907. A rh iv T rum bić,
sv. 11 i 12. Istina, jedan prilog najnovijoj politici sprske stran k e u P rim o rju ,
Z ad ar 1907. B. M. G o p č e v i ć, „Sebična družina", Sram ota za srpstvo, Z ad ar
1906. P. S., Rad Srpskog rodoljuba Spiridona Gopčevića za srpstvo, Z ad ar
1907. N ardelli sm atra G opčevića pustolovom i ne bi htio da on postane p re d ­
stav n ik „au strijsk e državne id e je“ u Boki K otorskoj. DAZ DNT 1907/14.
80 Sm otra dalm atinska 17/27. II. 1907. N ardelli početkom v eljače upozo­
rav a m in istra p redsjednika Bečka i m in istra u n u trašn jih poslova B ienertha,
da je raspoloženje u D alm aciji takvo, da se od au strijsk e vlade ne očekuje
stv a rn a ak c ija u k o rist D alm acije. Stoga on u rg ira objavu vladinog ekonom ­
skog p rogram a s naročitim obzirom n a pretsto jeće izbore. DAZ DNT 1907/2.
174 —' M IRJANA GROSS

zaoštriti suprotnosti i sam im tim e štetiti novom k u rsu .51 U splitskim

izborim a veliku ulogu ima i lična m ržnja izm eđu Trum bića i Smod-
lake, koja potječe još iz 1903./4. radi Sm odlakina istupa iz Z em alj­
skog odibora.52 Šupilo, koji cijeni obojicu, nastojao je bez uspjeha, da
ih pom iri. On zauzima isti stav kao i Cingrija, t.j. sm atra, da Smod-
laka ima u krajnjoj liniji pravo, ali dia m ora biti u m jeren iji i uvažiti
težak položaj Trum bičev, koji kao splitski načelnik ne može oštro
istupiti protiv ,,Bečana“.53
Lična m ržnja T rum bićeva na Sm odlaku v jerojatno nije glavni
razlog, da on u ovim izborim a radije pokapa novi kurs, nego da do­
pusti Sm odlakin izbor za poslanika carevinskog vijeća. Iza Sm odiake
naim e ne stoji samo grupa m ladih pravnika, nego i širi slojevi, a
prije svega težaci iz splitske okolice. „Divovski" uspjesi u m asam a i
neočekivano brz porast pristaša dijelu ju panično na Sm odlakine pro­
tivnike, izvještava N ardelli u Beč.54 Ova činjenica, poredi Sm odla­
kina antiklerikalstya, pogađa konzervativne krugove H rvatske
stranke, a prije svega splitsku buržoaziju, čije interese zastupa Tru.m-
bić kao splitski načelnik. Težačko pitanje u vezi sa SmodCakom ne
bi bilo toliko važno za buržoaziju, veliki posjed i crkvu da se ovdje
ne radi o prvim izborim a na tem elju općeg prava glasa! Sada istup i
glas svakog pojedinog težaka dobiva veliku važnost!
Težaci su zakupnici im anja, a u okolici Splita im aju češće svoj
vlastiti komadić zemlje. U splitskom polju vlasnici zem lje prim aju
od n jih prosječno A/\ priroda. Seljaci plaćaju i dio poreza na tuđu
zem lju, a taj je veći od dijela, što ga plaća sam vlasnik. Zem ljopo­
sjednik redovito plaća porez za seljaka, a zatim često u tje ru je od
njega veću svotu. Socijalisti prvi pokreću akciju za poboljšanje te ­
žačkog položaja, ali su preslabi, da organiziraju pravi pokret. Ipak su
težaci od njih naučili, da se organiziranim pokretom može mnogo
postići. Dem okrati, koji dolaze u sukob i sa socijalistim a, približavaju
se težacim a uz veliku viku protivničke štam pe o njihovu demago-
štv u .53
K rajem veljače 1907., kada počinje predizborna borba, Sm odlaka
dolazi u Zagreb i razgovara sa Supilom . Lorkovićem i Pribićevićem .
Oni mu savjetuju, da bude um jeren i da izbjegava izbornu borbu

31 Sloboda 21/6. VI., 22/13. VI., 23/20. VI., 68,3. XI., Narodni list 51/25. VI..
88/31. XI., Crvena H rvatska 24/14. VI., Edinost 172/24. VI. 1906. A rh iv Trum bić,
sv. 11. C ingrija T rum biću, D ubrovnik, 2. VI., 8. VI., 20. X. 1906. A rh iv Cin­
grija, T rum bić Č ingriji, Split, 5. VI. 1906.
52 A rhiv Trum bić, sv. 13. O tvorena pism a Sm odlake i T ru m b ića 1904.
33 A rhiv C ingrija, Supilova posjetnica b. d. (po sad ržaju p o tk raj XI. 1905)
A rhiv T rum bić M 418 Šupilo T rum biću, Budim pešta, 6. VI. 1906.
34 DAZ DNT 1907/40.
53 Sloboda 60/6. X. L 66/27 X., 68/3. XI. - 70/10, XI., 72/17. XI. - 76/1. XII..
80/15. XII. 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 175

s lozinkom za ili pro tiv Riječke rezolucije, jer će Beč učiniti sve, da
skrši rezohicionaše, a naći će se dosta „galijota", koji će u tom poslu
pom agati. Poraz novog kursa na dalm atinskim izborim a bio bi veliko
zlo za položaj rezolucionaša u H rvatskoj prem a M adžarim a. D alm a­
cija je za H rvatsku uradila, što je mogla; sadia bi treb ala stajati u re ­
zervi, misli Šupilo i upozorava Smodtiaku da im ade velike poteškoće
s M adžarima, koji se boje, da su rezolucionaši jači, nego što su to oni
mislili. Neka se, dakle D alm acija ne istrčava bez potrebe. Po Supi-
lovu shvaćanju treb a nastojati, da ne budii izabrani V arešaninovi po­
vjerenici, ali razne „Bečane" neka puste, jer je uvijek m anja šteta
ako oni dođu u carevinsko vijeće nego da se razbije novi kurs. ,,U
jednu rieč, da bi valjalo činit fin tu kako da su naši, ako d'o kraja i
niesu, ali opet niesu nikad gad.i kao oni drugi." Šupilo nadalje savje­
tu je Smodlaki, neka bude u um jerenoj opoziciji, ali da usto pomaže
H rvatsku stranku u opasnosti.00 Ali Smodilaka se ne drži ovih savjeta.
Budiući da u Splitu postoje svi izgled'i, da bi mogao pobijediti, jer
H rvatska stranka kandidira nepopularnog „Bečanina" Borčića, on
se baca u žestoku izbornu borbu, da digne „iz praha zastavu novog
k u rsa "57. Trum bić nastoji svim silam a da m akne Sm odfaku, koji se,
napadajući H rvatsku stranku, zam jera i predsjedniku Cingriji, iako
ga ne želi pogoditi, je r znade da nije kriv za sve što se dešava u
stranci. Uz Trum bića stoji Biankini, čiji Narodni list tum ači T rum -
bićev stav. P ro tiv Trum bića ustaje i grupa oko Našeg jedinstva, koje
je subvencionirano od Beča. Pored teške borbe u S plitu ima i drugih
trzavica kao na pr. izm eđu P. i M. Cingrije i T rum bića povodom Bian-
kinijeve k andidature u dubrovačkom kotaru.58 U ovim uvjetim a mo­
rao je otpasti izlet poslanika iz H rvatske u Dalm aciju, koji je bio
predviđen kao dio akcije za sjedinjenje.5!!
Kada je Trum bić na k raju vidio da će Sm odlaka pobijediti, na­
pušta Borčićevu k a n d id atu ru i zajedno s klerikalcim a i čistim pra-
vašima, t.j. najvećim protivnicim a novog kursa, kandidira don Franu
Bulića, koji nije političar nego učenjak, i svim a je jasno, da će on

50 A rhiv C ingrija, Šupilo Cingriji, B udim pešta 4. VI. 1907.

57 Sloboda 14/13. IV. 1907.
88 A rhiv C ingrija T rum bić C ingriji, S plit 5. I., 6. I., 11. I., 13. I., 12. III.,
24. III., 30. III., 5. IV., 11. IV. 1907; C ingrija Sm odlaki D ubrovnik, 12. III. 1907.
Odgovor Sm odlake, Split, 15. III. 1907. B iankini C ingriji, Z ad ar 11. IV. 1907.
C ingrija B atthyanyju 29. III., 24. IV. 1907 (koncepti). A rh iv T rum bić, C ingrija
Trum biću, D ubrovnik 9. I. 1907. M. C ingrija T rum biću, D ubrovnik, 11 i 29. I.
1907; I. De G iulli T rum biću, D ubrovnik, 13. I. 1905 i T rum bićev odgovor,
Split, 18. I. 1907 (koncept) Sloboda i Narodni list u ožujku i trav n ju .
50 A rhiv C ingrija i T rum bić: pism a raznih. I podban N ikolić ne želi taj
izlet. ANRBiH ZVBH, 1907/2323 res. IB; DAZ DNP 1907 l i l a 1622, 1774, 2016,
2031, 2291, 2418. ANRH PZV 1907/740.
176 — M IR JA N A GROSS

biti samo sredstvo u rukam a Beča.00 Sam om Buliću neugodna je

borba oko njega, koja se zaoštrava do paroksizma, pa on nekoliko
puta daje ostavku, ali na k ra ju ipak zadržava kandidaturu. U izbo­
rim a ni jedian od oba kandidata ne dobiva apsolutnu većinu, ali se u
naknadnim izborima m obiliziraju sve snage. Socijalisti i talijanaši
podupiru Sm odlaku. K lerikalci pokreću veliku akciju, da katolici ne
glasaju za Sm odlaku. N ačelnik Trum bić dopušta sva m oguća izborna
nasilja i grožnje, dok u općinam a splitskog okruga d jeluje nam je-
sništvo. Bez Trum bićeve m oralne podrške Buliću i upotrebe svih sred­
stava, koja mu stoje na raspolaganju kao načelniku, kao i suradnje
s nam jesništvom , Bulić ne bi nikadia pobijedio. Dr. Vicko M ihaljević,
glavni organizator borbe protiv Sm odlake pored Trum bića, prim a
preko nam jesništva 6.000 K u izborne svrhe od bečke vlade!01 U do­
govoru s M ihaljevićem N ardelli naređuje splitskom kotarskom pogla­
varstvu, da bezobzirno upotrebi sva sredstva, da Smodilaka ne bude
izabran, je r se ne radi o stranačkom , nego o državnom interesu.0:f
Jasno je stoga, da je Trum bić nakon Bulićeve pobjedie m orao uzeti na
sebe sve posljedice. Pošto on dobrim dijelom snosi odgovornost za
puni slom novog kursa u Dalm aciji, koji je sam s toliko m uke izgra­
đivao, daje ostavku na položaju splitskog načelnika. D užnost p reu ­
zim a V. M ihaljević, koji je, kako smo vidjeli, tako lijepo surađivao
s Bečom.03
Šupilo se nakon izbora lju ti na Sm odlaku, što ga nije poslušao,
ali i Trum bić se zaboravio, piše on Čingriji. Sm odlaka je pokupio sve
Talijane, a Trum bić sve popove, frankovce i „visoku v lad u “. Pred
Supilom obojica su jednako krivi, ali je Sm odlakina borba za Riječku
rezoluciju bila sim patičnije prikazivana. Bulić nije pop C rničina kova,
već tipa Račkoga, piše Šupilo, i samo a u to ritet Trum bićev mogao ga
je navesti, dia trp i nedoličnu igru sa svojim imenom. Šupilo m oli Čin-
griju, da nešto uradi i sanira prilike, je r se i H rvatska već nalazi u
teškom položaju povodom željezničarske pragm atike.04 S tarac Čin-
60 Bulić kasnije dolazi u neposredni k o n tak t s F ran jo m F erdinandom ,
koji se zanim a za D ioklecijanovu palaču. HHSA N achlass F ran z F erd in an d
V/A. T ri Bulićeve predstavke, Split, 15. X. 1909.
01 Bečko m inistarstvo tak o đ er je dalo 7000 K viškom b iskupu Z anino-
viću za borbu protiv Tresić—Pavičića. N ardelli je mislio, da k o ru m p ira T resića
n am ješten jem u nekim olicioznim novinam a, uz u v je t da n ap u sti k an d id atu ru .
DAZ DNT b. b. N ardelli S ieghartu, Z ad ar 28. V. 1907.; 1907/5, 15. K onfidenti
tvrde, da je S m odlaka dobio novaca iz Italije. DAZ DNP 1907/5884.
02 DAZ DNT b. b. N arđellijev telegram od 17. V. 1907. Dva d an a k asn ije
N ardelli ponovo telegrafira kotarskom poglavaru, da rad i opreznije, kako
se ne bi kom prom itirao.
1,3 A rh iv Č ingrija, T rum bić Č ingriji, Split, 24. III., 30. III., 5. IV., 11. IV.
1907. A rhiv T rum bić, Bulić T rum biću, Split, 6, V., 13. V., 19. V., 21. V. 1907.
Izborni leci i telegram i u A rhivu T rum bić sv. 11 i 12. Dan 19/8. V. 1907.
ni A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, B udim pešta, 4. VI. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJfi — ^ 7 7

grija nije čovjek koji bi mogao nešto da uradi. On nije ni p rije toga
držao uzd'e H rvatske stranke čvrstom rukom . Sada dakako više nitko
ne može ponovno podići novi kurs, koji se ruši i u H rvatskoj. Cin-
grija, koji je već tako često htio da se odrekne predsjedničke časti,
sada više ne može prijeći preko događaja u Splitu, a i drugdje. I su­
više teško ga pogađa T rum bićeva su rad n ja s furtim ašim a i kam aril-
skim elem entim a. On se zahvaljuje na predsjedništvu s obrazlože­
njem , da ne može preuzeti odgovornost za protekle događaje.
B iankinijev Narodni list odlučno podržava T rum bića i Bulića. Nakon
toga zaključuje se na sastanku odbora H rvatske stranke, da C ingrija i
potpredsjednik Trum bić ostaju na svojim dužnostim a do iduće skup­
štine stranke, ali oni ne povlače svoje ostavke. H rvatska stranka, a
s njom e i novi kurs u punom je rasulu. Istu je sudbinu dočekala i
Srpska stranka.05 Pero C ingrija je toliko očajan da čak žali što je
uopće pokrenuo politiku novog kursa. „Ne kajite se za rezoluciju",
tješi ga Šupilo. „Da nije bilo nje, sve bi se učinilo kako bi se htjelo,
a ovako ipak H rvatska igra drugu u lo g u " (p. Šupilo)06
Ne treb a ni naglasiti da je glavni pobjednik na m ajskim izborim a
1907. sam Beč, a novi kurs je poražen. N ardelli je vrlo zadovoljan
rezultatim a. Izabrana su dva ogorčena protivnika novog kursa (I. P ro ­
dan i V. Perić), tri „nerezolucionaša" (Ivčević, Ivanišević, Bulić), tri
„tobožnja rezolucionaša" (Dulibić, Vuković, Biankini) i sam o jedan
potpuno izolirani rezolucionaš Tresić-Pavičić. Od srpskih poslanika
D. B aljaka i M. Bjeladinovića N ardelli ne očekuje neugodnosti za
Beč. P rem a njegovu opisu novih poslanika očito je da drži vrlo m alo
do njihovih sposobnosti, drugim riječim a Beč će ih lako u p o trebiti u
svoje svrhe.67
Sm ođlakina Sloboda s pravom ističe uspjeh slavenskog elem enta
na izborim a u svim zem ljam a Č islajtanije, pripisujući ga općem izbor­
nom pravu, ali m ora konstatirati, da su novi jugoslavenski poslanici
u većini samo „bečki lakaji", koji govore za „prostotu", ali uvijek
glasaju za vladu.68

05 A rh iv C ingrija, C ingrija M ilicu (?) b. d., C ingrija T rum biću, D ubrov­

nik 26. V. 1907 (prijepis); T resić—Pavičić Čingriji, S utivan 1. VI. 1907. P. K laić
Č ingriji, Z adar, 28. V., 1. VI. 1907. A rhiv T rum bić sv. 12, C in g rija T rum biću,
D ubrovnik, 26. V. 1907; B iankini T rum biću, Z adar 27. V. 1907. C rvena H rva t­
ska 42/25. V., 43/29. V., 45/5. VI., 47/12. VI., 48/15. VI. 1907. DAZ D N P 1907/6520,
DNT 1907/40. T reba istaći da upravo M ihaljević postaje 1908. p red sjed n ik
H rv atsk e stranke!
00 A rhiv C ingrija, Šupilo Č ingriji, Budim pešta, 21. V. 1907.
07 DAZ DNT 1907/40.
08 Crvena H rvatska 40/1907. Sloboda, vanredni broj 6. VI. 1907. N aročit
uspjeh postigao je slavenski elem ent u Istri, izabrani su L aginja, M andić
i Spinčić.

12 V lad avin a Hrvatsko-srpske koalicije 190(3/7

IV. SLOM VLADAVINE HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE

1. Pojava željezničarske pragm atike

O kritičnoj situaciji povodom predstojeće austro-ugarske nagodbe

Šupilo vodi naročito računa. Jasno m u je, da bi produženje dualizm a
za jedan decenij značilo konačni slom politike novog kursa. Stoga bi
on želio, da M adžari istupe sa svojim zahtjevim a za prijelom nagodbe
i za punu nezavisnost uz potporu H rvatske i D alm acije, koje bi se
borile za svoje sjedinjenje. O tom e Šupilo rasp rav lja s m adžarskim
nezavišnjacim a iza W ekerleovih leđa. M eđutim W ekerle to saznaje i
ubrzava akciju za rušenje novog kursa, iako je očito, da m adžarski
nezavišnjaci ne bi ionako p rihvatili Supilove prijedloge. K huen-H e-
dervary jav lja Tom ašiću polovinom travnja, da je W ekerle sit vlada­
vine Koalicije u H rvatskoj.1 T rvenja s M adžarskom koalicijom na
dnevnom su redu. P redsjednik parlam enta G. Ju.sth skida sa zgrade
parlam enta hrvatsku zastavu i postavlja je natrag tek na Supilovu
intervenciju.2 P ri verifikaciji poslaničkih m andata u parlam entu neki
m adžarski zastupnici prigovaraju izrazu „ug'arsko-hrvatski zajednički
državni sabor“ ističući, da je pravilni naziv „zajednički državni sa­
bor ugarske krune". Oni tvrde, da su predstavnici H rvatske poslanici
kao svi ostali zastupnici izabrani u svojim okruzim a, a ne delegati au­
tonom ne H rvatske, kojim se izrazom naglašava posebna državnost
H rvatske. P rem a hrvatskom gledištu p arlam ent ne verificira h rv a t­
sko-srpske m andate, nego ih samo prim a na znanje, je r je izbor de­
legata autonom na stvar hrvatskog sabora. P arlam en t ipak verificira
m andate delegata H rvatske, ali prim a W ekerleov prijedlog, da će o
tom p itan ju posebno rasp rav ljati.3

1 S u p i 1 o, n. d., 180—182. Šupilo naročito ističe pokušaje da se izazove

sukob izm eđu njega i K ossutha. SKZ O stavština Tomašić, R 6294b, K huen
Tom ašiću, H edervar, 17. IV. 1907. U istom pism u K huen n ag o v ještav a da će
ići u audijenciju caru.
2 O bzor 97/13. IV. 1907.
* OG V III 142. sjed. 18. IV. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 1 7 9

M adžarska jedinstvena država baca svoju tam nu sjenu na H rv at­

sku i izvan parlam en tarn e debate, Budapesti H irlap poziva H rvate, da
priznaju m adžarsku jedinstvenu državu, u kojem će slučaju M adžari
povećati autonom iju „posestrim a zem alja" i pristati, da službeni je ­
zik m adžarske države u „posestrim am a zem ljam a“ bude hrvatski.
H rvati neka priznaju, dia je k ru n a Sv. S tjepana m adžarska kruna, da
je kralj m adžarski, a ne hrvatski, dia je državljanstvo madžarsko, a ne
hrvatsko-ugarsko. List p rijeti H rvatim a, da M adžari ne će skrštenih
ruku gledati, kako H rvati pod plaštem p rija te ljstv a s M adžarim a grade
državnu sam ostalnost. N a ove članke ogorčeno odgovara sva štam pa
u H rvatskoj. D ržavnopravna p itanja — koja prem a načelu praktične
politike novog ku rsa dolaze na dnevni red, tek kad je ustavnim re ­
form am a osigurana podloga realnoj m ogućnosti ostvarenja hrvatskih
zahtjeva — ponovno su u prvom planu.4 Razum ljivo je da članovi
H rvatsko-srpske koalicije gube strp ljen je i živce. S. Zagorac, pred ­
stavnik H rvatske stranke prava, daje izjavu one vrste, koje dovode
Šupila do očaja. R iječka rezolucija nije bila zam išljena kao prazna
dem onstracija pro tiv Beča, kaže Zagorac. Pozitivni rezultati, koji se
očekivahu od provođenja njene politike u praksi, izostali su. Zagorac
se borio za R iječku rezoluciju, ali sada više nem a razloga, da se za
n ju oduševljava! K ršenje nagodbe se nastavlja, a svečana obećanja
o sjedinjenju s D alm acijom proturječe djelatnosti m adžarske vlade
protiv izgradnje željezničke veze s D alm acijom .5
Potkraj aprila dolazi do konferencije, u kojoj sudijeluje gotovo
cijela m adžarska vlada i B atthyany, hrvatska vlada i velik broj po­
slanika. Šupilo u datoj situaciji želi odlučnu zajedničku akciju protiv
Beča, a ne pregovore, koje je i p rije toga izbjegavao. On zna, da p re­
govori m oraju dovesti do zaoštrenja odnosa, jer se težnje H rvatsko-
srpske koalicije za proširenjem autonom ije nužno sukobljavaju sa
aspiracijam a m adžarskog im perijalizm a. Uoči sklapanja austro-ugar-
ske nagodbe takvi pregovori znače ojačan je bečkih pozicija. M eđutim
hrvatska vlada, t.j. Nikolić ne m isli tako, kako se vidi iz pism a S.
Zagorca T rum biću početkom trav n ja. „A ustrijski krugovi očekuju
hoćemo li se m aknuti" piše on. „Ako sada ne poduzm em o ništa i ne
postignem o — nećem o više nikada i uzaludna sva naša borba. “ 6 Š u­
pilo ne može spriječiti konferenciju, koju je prem a njegovoj tvrd n ji
organizirao W ekerle s Nikolićem, u n am jeri da razdraži m adžarsku

4 Obzor 107/23. IV., 110/26. IV., 112/28. IV. 1907. P ro te sta n tsk a crk v a je
također važan fak to r m ađžarizacije. Pod utjecajem S. T isza ona ne dopušta
posebnu crkvenu organizaciju u H rvatskoj. O bzor 98/14. IV., Pester L loyd A.
99/30. IV. 1907.
6 Obzor 104/20. IV. 1907.
8 A rhiv T rum bić, sv. 11, Z agorac T rum biću, Z agreb 8. IV. 1907. A rhiv
Č ingrija, Z agorac Č ingriji, Zagreb, 5. IV. 1907.

12
180 — M IRJA N A GROSS

javnost protiv H rvatske.7 S druge strane može se pretpostaviti, da

m adžarska koalicija želi te pregovore, da eventualno ublaži najveće
oštrice, kako joj H rvatska n e bi sm etala u borbi za što povoljniju
nagodbu. H rvatsko-srpski poslanici opet se jednom vraćaju ,s konfe­
rencije s nekim obećanjim a m adžarske vlade. U osnovnom ekonom ­
skom p ita n ju m adžarska vlada obećava, da će se in d u strija u H rv at­
skoj subvencionirati iz odgovarajućeg proporcionalnog dijela budžeta.
U jezičnom p itan ju i u vezi s nam ještenjem dom aćih činovnika h rv a t­
ski predstavnici također dobivaju neka obećanja, koja p redstavljaju
korak naprijed u sanaciji nagodbe, ali su daleko od toga da bi se po­
klapali sa odredbam a same nagodbe. N itko u H rvatskoj više ne vje­
ru je obećanjim a m adžarske vlade i rezu ltati konferencije prim aju se
posve hladno.7a Sasvim je drugačije s javnim m išljenjem u M adžar­
skoj. P od utjecajem W ekerleovim štam pa diže veliku galam u protiv
„popuštanja" m adžarske vlade, koja daje „koncesije" H rvatim a i „da­
riva" ih iz im utka m adžarskog naroda! Štam pa Nezavisne stranke
brani vladu ističući, da je ona u interesu M adžarske um irila H rvate
i pređusrela austrijskoj agitaciji u H rvatskoj, a da je odbila sve za­
htjeve, koji zasjecaju u državnopravna p itan ja.8 Jedan konfident ca­
reve kabinetske kancelarije jav lja tom prilikom , da je popularnost
M adžarske koalicije doživjela slom, iako to još ne znači, da liberali
ili F ejerv ary uživaju sim patije. Ipak je poslanik Z. Lengyel izjavio,
da je Liberalna stranka usprkos svojim griješkam a, bila u nacional­
nom p itan ju m uški ja i p atriotičnija od M adžarske koalicije, koja da­
nas izdaje dom ovinu H rvatim a!9
Šupilo još za vrijem e pregovora nastoji da djeluje pom irljivo.
U interview u Pester Lloydu on kaže, da se sa „stanovite strane" na­
pada m adžarska vlada, jer tobože tlaje H rvatim a koncesije, koje već
graniče s izdajom! M adžarska javnost prim a ove optužbe, je r joj je
hrvatsko-ugarska nagodba vrlo slabo poznata. U M adžarskoj se uopće
ne zna, da je po nagodbi službeni jezik u H rvatskoj hrvatski. N epri­
jate lji hrvatsko-m adžarskog p rijateljstv a nastoje izazvati razm im oi-
laženja na državnopravnom polju. Šupilo bi htio da se na ova p itanja
ne gleda obojenim očalima teorije, već zdravim razum om , a u tom

7 S u p i 1 o, n. d., 182.
7a Obzor 108/24. IV., 110/26. IV., 115/1. V., 116/2. V., 117/3. V., 119-/5. V.
Pester L loyd A. 93/23. IV., A. 98:29. IV., 103/30. IV., 104/1. V., A. 100/2. V.,
105/3. V., a 101/3. V., 106/4. V. 1907.
8 N epszava 4. V. 1907. P ester L loyd 105/3. V., Obzor 119/5. V., P okret
103/4. V., 104/6. V. 1907. B udapester T agblatt 105/3. V., E gyetertes 3. V. 1907.
0 HHSA KA D irektionsacten, sv. 16/19U7, br. 28. Ova h a jk a n ije ništa
nova. T iszina i K ristoffyjeva štam pa već odavna, a naročito poslije pregovora
0 in d u strijsk im zakonim a, pred b acu je m adžarskoj vladi da izd aje H rvatskoj
in terese jedinstvene m adžarske države. Ali sada ova h ajk a dostiže v rh u n ac
1 uspjeh. A rhiv T rum bić M 418 Š upilo T rum biću, Rijeka, 27. X II. 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE —

slučaju stv ar ne bi bila tako kritična. U istom članku Šupilo ustaje

protiv jedinstvene m adžarske države i zahtijeva rješenje konflikta na
tem elju pravednosti. U izjavi M agyar Hirlapu on napom inje, da se
pregovori nisu k retali oko velikih državnopravih pitanja, nego samo
oko nagodbenih gravam ina, koja su dijelom uređena. On ističe su­
sretljivost s m adžarske strane usprkos velikom uzbuđenju javnosti,
ali i H rvati su vodili računa o teškom položaj li M adžarske prem a
A u striji.10 Supilov pom irljiv glas ne može zaustaviti lavinu, koja se
počela kretati. Podi u tjecajem silne kam panje, koja prikazuje članove
Nezavisne stranke „izdajicam a dom ovine", i onaj dio m adžarskih ne-
zavišnjaka, koji ne želi zaoštrenje odinosa s Hrvatskom , ne usuđuje
se zaustaviti razvoj prem a slomu, koji svega nekoliko dana iza svrše­
nih pregovora započinje uz pomoć željezničarske pragm atike, iako
dobro znadu, da sukob s H rvatskom znači jačanje A ustrije u p red-
nagodibenoj situaciji.11

Ž eljezničarska pragm atika je stvarno antiradnički zakon.

U svom izvještaju k ralju W ekerle ističe, da je pragm atika mogla
biti donesena bez legislative, t.j. naredbenim putem . Zakonodavni
p u t izabran je zato, da bi se pooštrene disciplinske m jere protiv n a ­
m ještenika, koji ugrožavaju željeznički prom et, mogle dopuniti od­
redbam a kaznenog zakona.12 Željezničarska pragm atika i zakon o
uređenju plaća željezničarskih nam ještenika im aju svoj korijen u
velikom štrajk u željezničara 1904., koji je ugušen pomoću vojske.
Nezavisna stranka, tada u opoziciji, sim patizirala je sa željezničarim a
i obećala im da će im pomoći u ostvarenju njihovih zahtjeva. Još je
Fejie rvaryjeva vlada neposredno prije svog otstupa odobrila pravila
organizacije željezničara. W ekerleova vlada je to potvrdila, ali je na
čelo organizacije željezničara postavljen T. B atthyany, a to znači, da
je ona pod kontrolom Nezavisne stranke.13 Željezničarska pragm a­
tik a i zakon o u ređ en ju plaća im aju zadatak, da s jedne strane
onemoguće nove štrajkove na željeznici pomoću vrlo strogih m jera,
a s druge strane da um ire željezničarsko osoblje reguliranjem njih o ­
vih plaća. Ovu tak tik u m adžarski socijalisti nazivaju politikom ,,kor-
bača i kolača". U ožujku 1907. državni sekretar J. Szterenyi saziva
anketu o željezničarskoj pragm atici. Tom prilikom on dolazi u su­
kob s predstavnicim a željezničarskih radnika, koji zahtijevaju iz­
m jenu najreakcionarnijih odredaba. Početkom tra v n ja sve novine
pišu o pasivnoj rezistenciji željezničara. Poneki vlakovi već kasne
satim a. Očekuje se novi štrajk. Na Kossuthov prijedlog m adžarski
_ ' \
10 Pester L loyd 102/28. IV., Obzor 117/3. V. 1907.
11 Pokret, 131/10. VI. 1907.
12 HHSA KA V ortrage 1907/2351.
18 A rb eiter Z eitung 104/15. IV., 356/25. XII. 1906.
182 — M IRJANA GROSS

m inistarski savjet odobrava, da se isposluje kraljev a naredba o p ri­

prem nom stan ju vojske, koja bi se objavila u slučaju izbijanja
štrajka, kao i da se tom prilikom raspuste željezničarske organiza­
cije.14 Izrada pragm atike se požuruje.
P redsjednik željezničarske organizacije B atthyany vidio je na
svoje zaprepašćenje u prvom n acrtu pragm atike paragraf, koji sa­
svim bespotrebno govori o „vrlo delikatnom p itan ju " hrvatskog je ­
zika na željeznicam a, o pitanju, koje je i onako već riješeno nagodbom.
K ossuth m u obećava, da će se to brisati. Z atim B atthyany dugo ne
može dobiti uvid u zakonsku osnovu, je r K ossuthov „svem oćni" ta j­
nik Szterenyi na sve m oguće načine izbjegava, da m u je pokaže. Kad
B atthyanyju konačno uspijeva dia vidi zakonsku osnovu, m ora kon­
statirati, da su odredbe o hrvatskom jeziku ostale usprkos njegovu
protestu i upozorenju bana i podbana.15 O dredba o hrvatskom jeziku,
koja stoji izvan okvira k a ra k tera same pragm atike, u m etn u ta je na­
m jerno. Željeznice su kao stvorene da izazovu konačni prekid h rv at-
sko-m adžarskih veza. U p ita n ju željeznica, kao osnovnog sredstva
m adžarizacije i ekonom ske i političke hegem onije n a d Hrvatskom ,
najosjetljivije su i m adžarske vladajuće klase i predstavnici domaćeg
kapitala u H rvatskoj.10 B anffyjev Pešti Hirlap izražava stav m adžar­
skih vladajućih klasa, kad piše: „Željeznica nije sam o sredstvo za
prom et nego u bu rn im vrem enim a tv rd ja M agjara, pak baš za to i
treb a na tam ošnjim (hrvatskim M. G.) prugam a nam jestiti takve Ma-
gjare, koji će kao zastupnici i hran itelji M agjara biti m eđu m agjar-
skim n ep rijateljim a."17
Reakcionarna željezničarska pragm atika prirodno se uklapa u
opći k arakter zakonodavne djelatnosti m adžarskog parlam enta. P rije
pragm atike na dnevnom redu parlam enta nalazi se A pponyijev
školski zakon, u p eren pro tiv nem adžarskih narodnosti i D aranyijev
zakon protiv poljoprivrednih radnika, za kojim se željela povesti i
H rvatsko-srpska koalicija. P ritisak veleposjeda na rad parlam enta
došao je dotle, da sam predsjednik G. J u sth izjavljuje, da je upravo
nevjerojatno, kako je p arlam en at postao reakcionaran. Š ta više, kon­
zervativni m inistar A ndrassy ističe konfuznost politike, koja s jedne
strane treba da donese liberalni izborni red i ustavne garancije, a s
druge strane, želi da se posluži vanrednim m jeram a i policijskim in­
tervencijam a, zahtijevajući pored ostalog i gušenje štam pe. A ndrassy

14 HHSA KA U ngarische M inisterrats, P rotokolle 1907. Sjed., 4. IV.

A rb eiter Z eitung 93/6. IV. P ester Lloyd, A. 76/3. IV., P okret 81/9. IV. 1907.
15 B a 11 h y & n y, n. đ., 54—6.
16 O željeznicam a vidi: J. G o r n i č i ć - B r d o v a č k i , R a zv ita k že lje z­
nica u H rvatskoj do 1918, G rađa za ekonom sku p o vijest H rva tske 3, Zagreb
1952. S e t o n W a t s o n , n. d.
17 Pokret, 115/21. V. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — J g g

naziva ovaj stav sam oubilačkom politikom .18 Željezničarskom slu­

žbenom pragm atikom , za koju čak Pester Lloyd kaže, da je inspi­
rirana „gvozdenom strogošću“ i opterećena političkim balastom, m a­
džarske vladajuće klase uvodie vojnu disciplinu na željeznicam a, kako
bi onemogućile svaku organizaciju i otpor. U slučaju štrajk a ili pa­
sivne rezistencije službenik se može odm ah otpustiti. Svaki onaj,
koji je otpušten radi agitacije ili članstva u nekom organizacionom
odboru, ne može se više nikada prim iti u službu. S ta tu ti organizacije
željezničkih službenika m ogu se podnijeti na potvrdtu m inistarstvu
trgovine sam o uz prethodno odobrenje direkcije željeznica. M inistar­
stvo trgovine k o n trolira društva i može ih raspustiti, ako ne dijeluju
u skladu sa svojim statutim a. Službenicim a se zabranjuje da budu
članovi društva, koje po shvaćanju m inistarstva trgovine nije u skladiu
s interesom željezničke službe. Zakonodavac m isli dakako na soci­
jalističke organizacije. Zakonskom osnovom o uređ en ju plaća povi-
suju se prihodi sam o višim službenicima, a ne i radnicim a.19 Reakci-
onam ost željezničarske pragm atike i negodovanje, koje ona izaziva
li redovim a socijalista odigrat će važnu ulogu u borbi poslanika H rv a t­

sko-srpske koalicije.20
U § 4a službene pragm atike se kaže, dia službenik željeznice
m ora biti m adžarski državljanin i vladati m adžarskim jezikom .21 Od
službenika u H rvatskoj i Slavoniji, koji opće s vanjskim strankam a
zahtijeva se poznavanje hrvatskog jezika. D rugim riječim a m adžarski
je jezik službeni jezik na željeznicam a.22 P rem a H rvatsko-ugarskoj
nagodbi službeni jezik zajedničkih institucija u H rvatskoj i Slavoniji
je hrvatski. U praksi se nagodbene odredbe od samog početka krše,
jer je službeni jezik na željeznicam a u H rvatskoj i Slavoniji stvarno
m adžarski. Željezničarskom pragm atikom pokušava se Lizakoniti
ova dosada nezakonita praksa.23 P rotiv ovog nastojanja H rvatsko-

18 Pester Lloyd, 48/27. II., 51/28. II., 53/1. III. A rb eiter Zeitung, 59/1.
III. 1907.
19 OG K epviselohazanak irornanyai, X III, br. £85 i 486.
20 Vidi str. 191 i d.
21 Što se tiče m adžarskog jezika, ova točka se ne proteže na gradske že­
ljeznice u H rvatskoj i Slavoniji!
22 OG K epviselohazanak irom anyai X III, 295. U obrazloženju zakonske
osnove se kaže, da će se ubuduće odobriti 30 stip en d ija za slušače peštanske
škole željezničkih činovnika, rođene u H rvatskoj i Slavoniji, kako bi se m o­
gao zadovoljiti za h tje v „posestrim a zem alja" u p ita n ju općenja s tam ošnjim
stran k am a, uz u v je t da se tim e nikako ne ograniči jedinstvo službenog jezika
m adžarskih državnih željeznica. Isto 314.
23 M adžarizacija n a željeznicam a sam o je n a je k la ta n tn iji p rim je r za po­
litik u K ossuthova m in ista rstv a trgovine. U poštanskom prom etu dešava se
isto. Na tužbu h rv atsk e vlade da su otprem ni listovi za m eđunarodni prom et
184 — M IRJA N A GROSS

srpska koalicija m ora najenergičnije ustati, je r se tu ne rađd samo

o p ita n ju jezika. U spije li M adžarska koalicija s pragm atikom , dian je
precediens za odstranjenje i ostalih paragrafa nagodbe, koji joj sm e­
taju , zaobilaznim zakonodavnim putem . P rem a tom e skrom na auto­
nom ija H rvatske u teškoj je opasnosti i o njenu proširenju, za kojim
H rvatsko-srpska koalicija toliko teži, nem a više ni govora. U darac iz
Beča izveden je m ajstorski!
Značajno je, da K huen-H edervary uoči donošenja željezničarske
pragm atike odlazi k ralju u audienciju. Opće je m išljenje, da će on
povodom zaoštrenja hrvatsko-m adžarskih odnosa odigrati važnu
ulogu. K huen doduše dem antira vi jest, da je bio u audienciji u vezi
hrvatsko-m adžarskih odnosa, ali se iz njegovih pisam a vidi, da je on
u stalnom kontaktu s Bečom, gdje izvještava o prilikam a u H rvatskoj.
Uoči donošenja pragm atike piše Tomašiću, da se u Beču uvjerio, da
oni dobro poznaju prilike u H rvatskoj i sm atraju, dia je položaj u
H rvatskoj ozbiljnii nego u M adžarskoj! Stoga bi željeli prom jene u
ličnostim a na vlasti, ali znadu, dia to zbog Pešte ne m ogu provesti
K huen napom inje, da m u je zasada najvažnije, da u Beču točno pro­
suđuju situaciju u H rvatskoj.24 Pism o jasno pokazuje, da Beč ne
može izazvati prom jene u H rvatskoj otvorenim dogovorom s m adžar­
skom vladom. W ekerle još uvijek m ora voditi računa o stavu neza-
višnjaka. Beč se zato koristi s J. Szterenyijem , koji je glavna ličnost
u m in istarstv u trgovine, je r je K ossuth nestručnjak. Ž eljezničarska
pragm atika je Szterenyijevo djelo. Kao što je F rank upropastio
S tran k u prava, nakon što se „prilijepio" uz A ntu Starčevića, piše Šu­
pilo C ingriji na svoj drastični način, tako i Szterenyi im a danas ta ­
kav utjecaj na Kossutha, da on ne ide ni na ,,kašetu“, a da ga ne
p ita za savjet. Szterenyi je skuhao cijelu ovu kašu, žali se Šupilo, i
doveo M adžare i H rvate pred gotov čin. Ni jedini ni drugi sada ne
m ogu uzm aknuti!25 U H rvatskoj vlada opće uvjerenje, da je željezni­
čarska pragm atika zajedinička spletka m adžarskih liberala i Beča, da
se sruši Nezavisna stranka izazivanjem m ržnje između H rvatske i Ma­
džarske.20
Željezničarska pragm atika, u koju prem a Obzoru m adžarska
vlada nastoji da ugura „svoju tem eljnu misao jedinstvene m agjarske
države do m ora“, pojavljuje se za H rvatsko-srpsku koaliciju sasvim
iznenada. N jen najveći nep rijatelj, hrvatski m inistar Josipović, nije
štam p an i samo na m adžarskom i francuskom jeziku, K ossuth odgovara, da je
m adžarski te k st izraz jedinstvene m adžarske države p rem a inozem stvu! H rv a t­
sk a v lada odgovara, da ne postoji zakon p rem a kojem u bi za H rv atsk u m a­
d žarski jezik bio službeni p rem a inozem stvu. ANRH PZV 1907/972.
2< SKZ R 6294b O stavština Tom ašić, K huen Tom ašiću, H ed erv šr, 17.
IV. 1907.
25 A rhiv C ingrija, Šupilo C ingriji, Budim pešta, 21. V. 1907.
86 P okret 113/17. V. 1907.
 V LAD A V IN A HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — J 8 5

je obavijestio o paragrafu, koji se odnosi na H rvatsku.27 K ad pred ­

stavnici Koalicije nekoliko dana p rije objavljivanja zakonske osnove
saznaju za taj paragraf, oni zahtijevaju od Josipovića uvid u zakonsku
osnovu. Cini se, po nalogu K ossutha Josipović ih odbija s obrazlo­
ženjem , da je zakonska osnova „strogo povjerljiva" stvar! I Szterenyi
odbija da prim i hrvatske delegate.28 Tek 13. V., kad K ossuth iznosi
zakonsku osnovu pred parlam ent, poslanici H rvatsko-srpske koalicije
s velikim uzbuđenjem čitaju njen sadržaj.29 K ossuth u ime vlade po­
stavlja junctim izm eđu željezničarske progm atike i zakonske osnove
o plaćam a željezničara, koju treba hitno provesti radi stišanja pokreta
m eđu željezničarim a. Na taj način m adžarska vlada predusreće m o­
gućnost, da p arlam ent izglasa zakonsku osnovu o plaćam a i da odgodi
željezničarsku pragm atiku, a s njom i hrvatsko-m adtžarski sukob.30 H r-
vatsko-srpska koalicija odm ah objavljuje izjavu, da željezničarska
pragm atika sadrži više ustanova, koje diraju u nagodbu. U skladu sa
svojom deklaracijom pri otvorenju parlam enta 1906. K oalicija nije
pokretala državnopravna p itan ja i žali, što su joj ona sada nam etnuta.
K oalicija je sada prisiljena da odlučno istupi za poštovanje nagodbe.
Nikolić se u ime vlade solidarizira s Koalicijom .81
Ponovno započinju pregovori, u kojim a m adžarska vlada odlučno
otklanja stav Koalicije. Pester Lloyd već piše o priprem am a h rv a t­
skih delegata za opstrukciju u parlam entu. U H rvatskoj vlada velika
uzrujanost. U Zagrebu se p rip rem aju protestne skupštine. One se od­
gađaju na zahtjev peštanskih delegata, koji sm atraju, da bi protum a-
džarske dem onstracije u H rvatskoj otežale njihov položaj za vrijem e
pregovora s m adžarskom vladom .32 Pregovori H rvatsko-srpske koali­
cije i m adžarske vlade ostaju bez rezultata. M adžarska vlada objav­
lju je vrlo oštar kom unike, u kojem naziva hrvatski stav neopravda­
nim, je r osnova izlazi u susret hrvatskom stanovništvu, pošto za­
htijeva, da željeznički nam ještenici, koji im aju kon tak t sa strankam a,
znaju hrvatski jezik. M adžarska vlada naročito ističe, dia ni u kojem
slučaju ne će dopustiti, da jedna frakcija upliviše na položaj člana
kabineta, t.j. Geze Josipovića, čiju zam jenu K oalicija već odavna

27 P rem a S upilu N ikolić je znao za taj paragraf, ali je propustio da išta

uradi. Š u p i l o , n. d. 182. N ikolić je stv arn o prim io osnovu od Josipovića 4.
V. Odgovorio .je opširnim elaboratom 10. V., u kojem o d b ija §4 kao povredu
nagodbe. Čini se da on tu osnovu zaista nije pokazao poslanicim a K oalicije.
ANRH PZV 1907/1173. In trig e uoči o b ja v ljiv a n ja p rag m atik e bile su brojne.
A rh iv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, B udim pešta, 21. V. 1907.
28 Pester Lloyd 107/11. V., Obzor 127/14. V. 1907. OG X 180. sjed. 20. VI.
(Szterenyi), X I 183. sjed. 24. VI. (Šupilo), 184. sjed. 25. VI. (Šurm in) 1907.
29 P ester L loyd A. 108/13. V. 1907.
80 OG IX 154. sjed. 13. V. 1907.
31 P okret 110/14. V., P ester L loyd 114/14. V. 1907.
32 P okret 111/15. V., 112/16. V., O bzor 129/16. V., Pester Lloyd 115/15.
V. 1907.
186 ~ M IRJA N A GROSS

zahtijeva.33 S điruge strane Šupilo izjavljuje, da K oalicija nije željela

konflikt i da žali, što je jezično pitanje ušlo u zakonsku osnovu, jer
sm atra, da zasada ni M adžari ni H rvati nisu dosta hladnokrvni, da
to pitanje m irno i razum no pretresu. H rvati ne mogu dopustiti, da se
sadašnje nezakonito stanje u jezičnom pitanju, koje su dosada teško
podnosili, još i ozakoni. H rvatsko-srpska koalicija ostaje na tem elju
zakona i zahtijeva, dia se zakonu pokore i M adžari. Kad bi se M adžari
toga držali H rvati ih nikada ne bi ostavili na cjedilu. Šupilo naročito
ustaje protiv tv rd n je m adžarske vlade, koja će davati ton svim daliim
raspravam a o pragm atici, dia su željeznice privatno poduzeće države,
na koje se ustanove nagodbe o hrvatskom kao službenom jeziku to­
bože ne odnose.34

17. V. održava se b u rn a sjednica m adžarske i hrvatske vlade, kao

i izvršnog odbora H rvatsko-srpske koalicije. M adžarska vlada pristaje
na uvođenje hrvatskog jezika kao službenog naredbenim putem . De­
legati Koalicije ne p rihvaćaju ovaj prijedlog, je r na tem elju svog do­
sadašnjeg iskustva ne v je ru ju obećanjim a m adžarske vlade. Oni in­
sistiraju na tom, da se službeni hrvatski jezik garan tira zakonom. Za
m adžarsku je vladu taj zahtjev neprihvatljiv, je r bi ona tim e u očima
javnosti izdala „m adžarsku državnu misao". Takav zakon m adžarski
parlam ent ne bi nikad prihvatio. Nakon ove konferencije pregovori se
privrem eno prekidaju.35 Šupilo piše C ingriji da im m adžarska vlada
čini ponude, koje bi objeručke prihvatili m jesec dana prije, je r m a­
džarska vlada sada vidi da igra opasnu igru. Dakako da Koalicija
ne može prim iti te povoljne ponude uz cijenu uzakonjenja m adžar­
skog jezika na željeznicam a.36
F. K ossuth izjavljuje u financijskom odboru parlam enta, da H r­
vati zlorabe dobru volju m adžarske vlade. On nikada neće odobriti
zahtjev, koji narušava jezično jedinstvo državnih željeznica! R adije će
odstupiti! M adžarska štam pa stoji iza K ossutha i napada H rvate, jer
zahtijevaju prom jenu stanja, koje tra je već 40 godina i sam im tim e
vrše napad na m adžarsku državnu misao, a u tom p ita n ju ne može
biti kom prom isa.37 U raspravi prom etnog odbora parlam enta G. T u­
škan izjavljuje, da je jedinstvo m adžarskog jezika u svim zem ljam a
krune Sv. S tjep ana protuzakonito, je r se protivi nagodbi. On stoga
83 Obzor 127/14. V., 129/16. V. 1907.
31 Obzor 129/16. V., Pester L loyd 116/16. V. 1907.
35 P okret 113/17. V., 114/18. V., O bzor 131/18. V. 1907.
30 A rhiv C ingrija Šupilo C ingriji, B udim pešta, 21. V. 1907. U jesen Šupilo
u razgovoru s funkcionerom dalm atinskog nam jesn ištv a Tončićem izjavljuje,
d a je m adžarska v lada nudila H rv atim a izgradnju d alm atin sk e željeznice uz
n ap u štan je protivkoncesija od A ustrije, ako p rih v ate p rag m atik u . AVA MI
pras. 1907/9096.
37 Obzor 131/18. V., P ester L loyd 118/18. V. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^ 3 7

/
predlaže, da se zakonska osnova o pragm atici vrati m adžarskoj vladi,
kako bi je ona sporazum no s hrvatskom vladom izm ijenila u skladu
s nagodbom. K ossuth odgovara Tuškanu, da se nagodba, t.j. odredba
o hrvatskom jeziku kao službenom na terito riju H rvatske i Slavonije,
ne proteže na željeznice, koje nisu državna oblast nego državno pođiu-
zeće, a nam ještenici državne željeznice nisu državni ćinovnici, nego su
samo u okviru kaznenog prava izjednačeni s državnim činovnicima.
Odbor dakako odbija Tuškanov prijedlog i željezničarska pragm atika
će u svom sadašnjem obliku doći pred parlam ent. M adžarska štam pa
oštro odgovara na Tuškanov prijedlog, je r on zahtijeva za H rvatsku
prava i oznake sam ostalne države, koja im a s m adžarskom državom
samo stanovite zajedničke poslove kao A ustrija s M adžarskom. ,,G. Tu-
škane, H rvatska nije država", piše ,,Magyar H irlap“ i nastavlja, da
M adžari ne će trp je ti diržavu u državi.38
Položaj H rvatsko-srpske koalicije je to teži, što hrvatski m ini­
star Josipović stoji posve na strani m adžarske vlade. On čak diaje iz­
javu, da m adžarska vlada s pragm atikom ne krši nagodbu.39 I po­
sljednji pregovori k raje m svibnja doživljavaju neuspjeh. H rvatski de­
legati odbijaju W ekerleov prijedlog, da se u pragm atiku um etne pasus,
da ova pragm atika ne dira u nagodbu i da će se p itanje jezika na
željeznicam a u red iti po kraljevinskim odborim a, je r su uvjereni, da
ovaj prijedlog nakon K ossuthove izjave, da ne dolazi u obzir nikakvo
narušavanje jezičnog jedinstva na željeznicam a, nem a realne osnove.
H rvatsko-srpska koalicija izdiaje kom unike, u kojem objavljuje ko­
načni prekid predgovora s m adžarskom vladom .40 N a taj način pro­
glašen je otvoreni sukob. Sada se više ne radi o konfliktu zbog krše­
n ja nekog p aragrafa nagodbe nego o pitanju, o kojem Budapesti
Hirlap piše: ,,U ovo burno doba riešit će se p itanje hegem onije rna-
gjarstva. To je borba na život i sm rt.“ R azum ljivo je, da K huen i Tisza
triju m firaju povodom ovih događaja.41

2. Borba u ugarskom parlam entu

Željezničarska pragm atika jednim je zam ahom prisilila Šupila,

da napusti svoju dotadašnju oportunističku političku tak tik u prem a
M adžarim a. U m jesto nagovaranja, popuštanja, um irivanja, zadovo­
ljavanja s m rvicam a, odugovlačenja s pitanjim a, koja bi mogla izazvati

38 P okret 116/22. V., Obzor 134/22. V., Pester L loyd 121/22. V. 1907.
39 Pester L loyd 125/26. V. 1907.
40 Pester L loyd A. 126/28. V., Obzor 140/28. V. 1907.
41 Obzor 147/4. VI. 1907. SKZ R 6294b O stav štin a Tom ašić, K huen To­
mašiću, H edervar, 22. i 30. V. 1907. R4612 G rlović. D nevnik, 1907 11/21. V.
U sporedi p ro tu h rv atsk o p isa n je m adžarske štam pe: E gyetertes 124/24. V., 128/29.
V., 30. V. 1907. B udapester T agblatt 121/22. V., 5. VI. 1907.
188 ~ M ,R -*ANA g r o s s

trzavice — sadla Šupilo u obrani od „jedinstvene m adžarske države"

m ora da prihvati novu političku taktiku, koja tokom događaja postaje
sve odlučnija. To više nije politika novog kursa, je r je borba upere­
na i protiv Pešte i pro tiv Beča, iako u datoj situaciji objektivno ko­
risti upravo Beču. T ragika novog kursa nije samo u njegovu slomu,
nego i u činjenici, da taj izraziti protubečki sm jer svršava kao po­
m oćnik Beča: u D alm aciji svijesnom akcijom nekih političara, a u
H rvatskoj protiv volje vodstva sticajem prilika. U svom srcu Šupilo
se još uvijek nada u nastavak suradnje s M adžarim a.42
Pošto je prihvaćena reakcionarna zakonska osnova o poljopriv­
rednoj služinčadd, na dnevni red parlam enta dolazi željezničarska
pragm atika. Uoči debate Šupilo piše Cingriji, da će tak tik u u p arla­
m entu prilagoditi prem a potrebam a. „Za sada je parola: m i ne popu­
štam o (p. Šupilo"). I tom prilikom on se tuži na neke elem ente h rv a t­
skog kluba, koji pod kojekakvim „načelnim izgovorim a" olakšavaju
položaj M adžara.43
Od 5. VI. do 3. VII. 1907. delegati H rvatske bore se pred „licem
Evrope" i pod teškim pritiskom neprijateljske većine pro tiv m adžari-
zacije H rvatske zakonodavnim putem . „Cieli m jesec dana se je orila
hrvatska riječ u parlam entu tobožnje jedinstvene m agjarske države,
pred cijelim svijetom porušila tu fikciju, razkrinkav laž i opsjenu."44
Pored borbe protiv m adžarske hegem onije nad H rvatskom ističu se
još dva m om enta: delegati H rvatske segnuli su naim e i u socijalnu
stran u „one natražne i policajske osnove" i raskrinkali su tobožnji li­
beralizam Nezavisne stranke.45 I na k raju bila je to teška zajednička
borba hrvatskih i srpskih poslanika, koja je pokazala, da se i u ru ­
ševinam a novog kursa održala hrvatsko-srpska suradnja.
Na sjednici parlam enta 5. VI. K ossuth ističe „bezdušnu agitaciju"
kod željezničara i potrebu „jake ruke" i brani opravdanost represiv­
nih m jera protiv željezničara. On ne želi dirati u prava H rvatske, ali
ne će da popusti u pravim a M adžarske. U tom pogledu on im a potporu
ne samo parlam enta, nego i cijelog naroda. M adžarski jezik o stat će
službeni jezik željeznica u H rvatskoj. K ossuth ponovno naglašava, dfi
se odredbe nagodbe o hrvatskom službenom jeziku ne odnose na že­
ljezničare. Šupilo izjavljuje, da hrvatski delegati im aju pravo da go­
vore hrvatski prem a članu 59 nagodbe. On zahtijeva hrvatske ste­
nografe i ističe, da priznaje samo hrvatski tek st govora kao službeni.
P arlam en t prihvaća zaključak, da se u zapisnik unese i m adžarski
prijevod, kako bi m adžarski poslanici mogli razum jeti hrvatske go­

12 Vidi str. 213.

43 A rhiv C ingrija, B udim pešta, 4. VI. 1907.
41 G ovori h rv atsk ih delegata n a zajedničkom saboru u B udim pešti, Z a­
greb 1907.
48 Isto.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — j g g

vore.46 P rvi je hrvatski govornik F ran Vrbanić, koji odgovara na

izjavu izvjestitelja Jankovicsa: „M adžari jesmo, M adžari, ostat ćemo"
s protuizjavom „H rvati smo i H rvati ćemo ostati". O braćajući se Kos-
suthu on kaže, da ne želi v rijeđati m adžarska prava, ali ne će dopu­
stiti, da se v rijeđ aju hrvatska. G ovornik dokazuje, dia se zahtijevi za
hrvatskim službenim jezikom tem elje na nagodbi i iznosi k ratk i hi­
sto rijat kršenja nagodibe,' ističući dia su željeznice u H rvatskoj pioniri
m adžarizacije, „one su u punom sm islu iz H rvatske stvorile m adžar­
sku županiju". H rvatski poslanici nisu htjeli da sm etaju m adžarsku
borbu za nezavisnost, stoga su odlučili, prem da teška srca, da će za­
sada podnositi postojeće povrede nagodbe, ali oni ne mogu nikako
dopustiti, da se izvrše nove. § 57 određuje za sve zajedničke orga­
ne na terito riju k raljevine H rvatske isključivo hrvatski službeni je ­
zik. P rem a tom e željezničarskom se pragm atikom definitivno uzako-
n ju je protuzakonita praksa upotrebe službenog m adžarskog jezika
na željeznicam a. S druge strane, nastavlja Vrbanić, zajednički sabor
prelazi svoje kom petencije, je r željezničarskom pragm atikom m ijenja
§ 57 Nagodbe, a prom jene Nagodbe m ogu se po § 70 izvršiti
samo posebnim zakonom ugarskog i hrvatskog sabora uz kraljevu
sankciju. V rbanić ustaje protiv m adžarskog tum ačenja, da željeznice
nisu zajednički službeni organi, nego privatno poduzeće države, na
koje se ne proteže § 57 nagodbe. Pošte, telefon, telegraf i željeznice
su, prem a V rbaniću sam ostalna upravna područja. U sam om § 3
željezničarske pragm atike željeznički se činovnici sm atraju državnim
činovnicima, kao i u zakonskom članku VII iz 1900. U H rvatskoj se
željeznički činovnici sm atraju upravo po n aputku iz Pešte državnim
činovnicim a, je r su kao takvi im ali pravo glasa u H rvatskoj i p red ­
stavljali važan faktor, na koji se oslanjao K huenov režim . U im e k ra ­
ljevina H rvatske i Slavonije V rbanić protestira unap rijed protiv sva­
kog zaključka parlam enta, koji bi povrijedio nagodbu. H rvatski dele­
gati ne će tak av zaključak sm atrati obvezatnim za H rvatsku i Slavo­
niju, pa će u tom slučaju posebno odlučiti o svom daljem postupku.47
Već za ovu prv u sjednicu m adžarski su poslanici priprem ali pro tu u d a-
rac u vidu interpelacija Oedona [Eden] B arte o m adžarskim školam a u
H rvatskoj. Napadi protiv m adžarske državnosti na dnevnom su redu
u H rvatskoj, tv rd i B arta. S M adžarim a se postupa kao s n e p rija te ­
ljim a. Dio m adžarske države buni se protiv cjeline! P ritom H rvati
postupaju planski, tv rd i govornik. Prvo se tu.že na sprečavanje upo­
trebe svog jezika, zatim zahtijevaju p aritet za svoj jezik, a sada već
40 U zapisnicim a se nalaze h rv atsk i tekstovi govora, dok je n a k raju
svake sjednice dodan m adžarski prijevod. Za v rijem e druge o p stru k cije ujesen
1907. ovaj je postupak napušten.
47 P oslanik Nagy p ro testira protiv ove posljednje izjave, ističući, da se
ona protivi kućnom redu parlam enta. Šupilo objašnjava, da V rbanić n ije iznio
form alni prosvjed.
190 MIRJANA GROSS

žele svoj državni jezik na račun m adžarskog državnog jezika. B arta

upozorava na jedinstvo m adžarske države, koja može dia ima samo
jedan državni jezik. H rvatska je pars subjecta i adnexa, i m adžarska
država će uvijek im ati dosta snage, da spriječi težnje, koje prelaze taj
okvir. B arta naziva Pliverićevu teoriju o državnoj zajednici veleiz­
dajom .48 K oncesija je, dia hrvatski poslanici u m adžarskom p arla­
m entu govore hrvatski! Koncesija je da M adžarska dopušta terito ­
riju odi osam županija posebne zakone iz oblasti pravosuđa, uprave i
kulture! K oncesija je, da H rvatska za svoje autonom ne poslove dobiva
razm jerno više novaca nego cijela M adžarska! K oncesija je, dia na že­
ljeznicam a u H rvatskoj već im a mnogo činovnika, koji govore h rv at­
ski! B arta zahtijeva energične m jere za zaštitu m adžarskih prava u
H rvatskoj i osnivanje novih m adžarskih škola.49 B artina in terp e­
lacija izaziva veliko negodovanje u H rvatskoj. S tu d en ti na Jelačićevu
trg u u Z agrebu insceniraju vješan je lutke, koja predstavlja Bartu.
Sada je zaista svim a jasno, da se ne radi samo o jeziku na željeznica­
ma, nego o obrani skrom ne autonom ije, koju H rvatska uživa od nive-
latom og pritiska m adžarskog im perijalizm a, t.j. u krajnoj liniji o bor­
bi za nacionalni opstanak.
Na slijedećoj sjednici 6. VI. govori prvi predstavnik nem adžar-
skih narodnosti u prilog hrvatskom stanovištu. To je Srbin M ihajlo
Polit, koji ustaje za hrvatski službeni jezik na željeznicam a i obara se
na Josipovićevo držanje. On čita paragrafe nagodbe i ističe, da oni
govore o državnoj zajednici, a ne o jedinstvenoj m adžarskoj državi.
Borba H rvata je lijepa i dostojna, izjavljuje Polit, a sadašnji dielegati
pravi su predstavnici naroda i ne liče na madižarone, koji su uvijek
šutjeli u parlam entu. Politov govor izaziva mnogo veću uzrujanost
m adžarskih poslanika nego Vrbanićev, je r pokazuje m ogućnost užeg
povezivanja izm eđu predstavnika nem adžarskih nacija i Hrvatske,
a sam im tim e i jačanje otpora tih nacija pro tiv m adžarizacije.50 Iza
Polita govori T. B atthyany, koji ne želi raskid s H rvatskom .51 On kon­
statira pozitivne prom jene u H rvatskoj nakon dolaska M adžarske koa­
licije na vlast i sm atra, da jezik na željeznicam a nije toliko važan, da
bi trebao ugroziti hrvatsko-m adžarski sporazum . Zato on osuđuje Po­
lita, koji tobože razdražuje H rvate. Poslanik V. Vaszonyi [Vasonji]

18 J. P l i v e r i ć : Spom enica o državo-pravnih p ita n jih hrvatsko-ugar-

skih, Zagreb 1907.
19 OG X 168. sjed. 5. VI. 1907.
Povodom svog govora M. P olit dobiva pozdravne telegram e iz svih
k raje v a H rvatske, D alm acije i Bosne. U svojoj jav n o j zahvali on se rad u je
tim pozdravim a, kao „izrazu b ratsk e sloge H rv ata i S rb a “, za koju se on bori
već 40 godina. N arodni list 50/24. VI., Pokret 129/7. VI. 1907.
61 N ajveći dio B a tth y an y jev a govora odnosi se n a o dredbe željezničar­
ske pragm atike, koje n em aju veze s H rvatskom . On se ne slaže s K ossuthom
da su željezničari p riv atn i činovnici.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE —

odbija željezničarsku pragm atiku zbog n jenih reakcionarnih ustano­

va, ali tvrdi, dia H rvati nem aju zakonske osnove za svoj jezični
zahtjev. On ih napada, da žele učvrstiti svoju vlast na račun m adžar-
stva, um jesto dia uvedu u H rvatskoj opće pravo glasa i ostale ustavne
reform e!52 Slijedeći je govornik Ljubo Babić-Đalski, koji ističe da
je željezničarska pragm atika sredistvo, da se izazove hrvatsko-m a-
džarski sukob. Z atim govori M irko G rahovac. Za vrijem e G rahovčeva
govora m adžarski poslanici povicim a traže m adžarski govor, što će
ubuduće rad iti kod svakog hrvatskog i srpskog govornika.53 Govor
Đure Š urm ina može se sm atrati odgovorom na izjave Vaszonyija i ne­
kih drugih poslanika, koji su nastojali, da hr-vatsko-srpske delegate
prikažu pred m adžarskom javnosti kao reakcionare, i to iz razum lji­
vih razloga. Oni su naim e htjeli, da već u početku uguše eventualne
sim patije socijalista i širih slojeva m adžarskog naroda za hrvatsko-
srpske delegate, koji se bore protiv reakcionarne željezničarske p ra ­
gm atike. Šurm in prelazi u protu napad i prikazuje taj proturadnički
zakon u pravom svijetlu, a tim e i „liberalizam " poslanika, koji ga
podupiru. M adžarski zastupnici nem aju pojm a o onom, što se događa
u H rvatskoj, kaže Šurm in, jer bi inače m orali znati, da u H rvatskoj
nem a čovjeka, koji ne bi želio opće pravo glasa i slobodu štam pe. Kao
što smo vidjeli, ova je izjava vrlo p re tje ra n a .54 Zakonska osnova o
slobodi štam pe, donesena u ožujku, još uvijek nije sankcionirana.
Prem a tom e reakcionarnost nije na stran i hrvatskog sabora, upozo­
rava Šurm in. Željezničarska pragm atika je „robovski" zakon i ,,c. k.
P rugelpatent", tv rd i Šurm in, i niže ustanove te zakonske osnove, koje
sputavaju ljudska prava željezničara. On ironizira obrazloženje p ra ­
gm atike, u kojem se kaže, da ona do k rajn je granice štiti prava na­
m ještenika! Šurm in se zgražava, da je K ossuth mogao potpisati ovu
zakonsku osnovu, koja je zapravo „štrajk protiv slobode čovjeka, pro­
tiv slobode radnika..." Po osnovi o uređ en ju plaća, oko 40.000 želje­
zničkih radnika ne dobiva nikakve povišice, isto tako ni niži činov­
nici, konstatira govornik. Povišenje je osjetno sam o kod najviših či­
novnika.55 Iza Šurm ina gotovo svi će se hrv atsk i i srpski govornici
osvrnuti i n a socijalnu stranu pragm atike. Poslanik F. Nagy ([Nađ]
ustaje pro tiv „p retjeranih" zahtjeva H rvata i njihova napada na je ­
dinstvo m adžarske države. On tvrdi, da se u H rvatskoj proganjaju
M adžari, a m adžarska djeca tje ra ju u hrvatske škole! Nagy poziva
hrvatske delegate, dia se ugledaju u m adžarone, p rije svega u m ini­
stra Josipovića (m adžarski poslanici viču: živio Josipović. M adžaroni
su uvijek stajali na b raniku hrvatsko-m adžarskog prijateljstva. Tom

52 OG X 169. sjed. 6. VI. 1907.

68 OG X 170. sjed. 7. VI. 1907.
s* V idi str. 136 i d.
B5 OG X 171. sjed. 10. VI. 1907.
192 ~ MIRJANA GROSS

prilikom on citira izjavu bivšeg hrvatskog m inistra u „trabantskoj “

Fejervaryjevoj vladii S. Kovače vica uz ironičan pljesak delegata H r­
vatske. Ova je izjava značajna za preokret Nezavisne stranke, koja se
borila protiv „trab an tsk e“ vlade, a sadia hvali njenog m inistra i po­
kazuje, da se stav M adžarske koalicije prem a H rvatskoj u ničem u ne
razlikuje od djelatnosti propale Liberalne stranke. B. M ažuranić u
svom odgovoru Nagyu konstatira, da njegove izjave o hrvatskoj agre­
sivnosti prem a M adžarim a sliče basni o janjetu, koje m uti vodu vuku,
i služe sam o zato, da p rik riju nedostatak dokaza za m adžarski stav.50
Nakon govora P. M agdića i J. Purića, koji v a riraju i dopunjuju
dosadašnje govore, rum unjski se poslanik A urel Vlad solidalizira s h r­
vatskim stavom . „Neka se uči hrvatski m inistar Josipović od R um u­
nja, kako se brane hrvatska p rav a “, dobacuje Josipoviću S. P rib i­
ćević. U istoj sjednici govori još i V. B rlić.57 Povodom prijedloga
predsjednika Justha, da se poveća broj stenografa i tipkačica zbog h r ­
vatskih govora, jedan se poslanik poziva na austrijsku praksu, prem a
kojoj se u parlam entarnom dnevniku donose samo njem ački prijevodi
govora na nenjem ačkim jezicim a. K oristeći ovu priliku, da pokaže,
kako se M adžarska koalicija sve m anje opire utjecaju Beča, D. Popović
odbija argum ente na tem elju austrijske prakse. Usporedbe s A ustrijom
m ogu biti samo na štetu m adžarskim poslanicim a. D. Popović ističe,
da u ugarskom parlam entu hrvatsko-srpski jezik im a ista prava kao
i m adžarski.
Na istoj sjednici 14. VI. u nizu govornika iz redova delegata H r­
vatske prvi srpski poslanik B. Budisavljević ustaje protiv željezničar­
ske pragm atike, koja gazi ljudsku slobodu i „najsvetije pravo jedinoga
naroda, pravo jezika". „Ja ustajem ovdije kao Srbin prvi, da u ovoj
debati učestvujem i da pođpom ognem akciju svoje braće H rvata."
Ističući srpsko-hrvatsku slogu Budisavljević izjavljuje: „Vi bi m orali
znati da u tom m om entu ne pogađate samo narod u H rvatskoj, nego
i srodan i bratski narod, koji istim jezikom govori na čitavom Balkanu,
pogađate čitav naš slavenski jug." Nije čudno, nastavlja Budisavljević,
što se m adžarski poslanici ne obaziru na Jugoslavene. Ta oni ne vode
računa ni o širokim slojevim a svog vlastitog naroda, kad donose ta ­
kvu antisocijalnu zakonsku osnovu. U garski parlam ent je od sedam de­
setih godina na ovamo čak napredovao u reakcionarnosti. Iznenađuje
m eđutim , da su ljudi, koji su stajali na čelu borbe za slobodu, mogli
potpisati ovu osnovu. Budisavljević se ne zadovoljava samo tim e, da

50 OG X 172. sjed. 11. VI. 1907. Na istoj sjednici Šupilo odgovara posla­
niku Z borayju, koji je tvrd io da su sastavljači R iječke rezolucije Polonyi, B at-
thyany i Šupilo. On iz jav lju je da su Rezoluciju sastavili poslanici H rv atsk e
i D alm acije i on, bez učešća Polonyija i B atthan y ja.
57 OG X 174. sjed. 13. VI. 1907. Iz H rv atsk e dolaze pozdravni telegram i
Vladu. Obzor, 162/18. VI. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 193

kao Šurm in osuđuje pojedine, najgore ustanove željezničarske p ra ­

gm atike. B raneći željezničare, on proširuje svoju k ritik u i na zakon
o poljoprivrednoj služinčadi i stavlja se na stran u poljoprivrednih radn
nika. Socijalisti su bili doduše progonjeni i u H rvatskoj, ali od m adža-
ronske vlade, tv rd i on, iako su socijalisti stradali i za vlad'e Koalicije.
H rvatsko-srpska koalicija nije kriva što ne može djelovati u n apred­
nom pravcu, jer njen rad koče predsankcije i sankcije (koje ne može
isposlovati), kao i druge zapreke u Pešti, ističe Budisavljević. Ma­
džari znaju, da je M adžarska preko H rvatske vezana sa Srbijom i O ri-
jentom , s Bosnom, m orem i svjetskim tržištem . Stoga bi m orali voditi
drugu politiku, a ne dopustiti, da tu đ i utjecaji rovare protiv interesa
H rvatske i M adžarske. I. G. M odrušan osvrće se u svom govoru na
antiradničke odredbe željezničarske pragm atike.58
Na sjedinici 17. VI. poslije govora A. B auera predsjednik u vrlo
uzrujanoj atm osferi uzim a riječ S. Cerovcu, jer je čitao paragrafe za­
konske osnove, s obrazloženjem , dia je prem a kućnom redu zabranje­
no čitati govore. P redsjednik odluzima riječ i narodnosnom poslaniku
Popu, koji ustaje u odbranu radnika. Nakon protesta D. Popovića ri­
ječ uzim a m inistar predsjednik W ekerle. On izjavljuje, da H rvati
zlorabe strpljivost parlam enta i postavljaju teze, koje vodie rušenju
m adžarske jedinstvene dtržave. Ukoliko hrvatski poslanici ne napuste
dosadašnji postupak, p rije ti W ekerle, u potrebit će se najo štrija sre d ­
stva protiv n jih .59 Iza ovih incidenata održava se na zah tjev h rv a t-
sko-srpskih delegata i poslanika narodnosti tajn a sjednica. Z. Lengyel
napada nem adžarske nacije, da zajedno s H rvatim a nastoje porušiti
jedinstvenu m adžarsku državu. D. Popović i A. Vlad ističu, da ne po­
stoji savez izm eđu delegata H rvatske i poslanika nem adžarskih nacija.
Šupilo izjavljuje, da posljedice predsjednikova postupka m ogu im ati
veliko značenje za dalje odnose. Govori hrvatskih i srpskih delegata
nisu nosili k arak ter opstrukcije, nego su trebali da objasne pred m a­
džarskom javnošću stv arn u važnost problem a postavljenog povodom
željezničarske pragm atike.00 T ajna sjednica ne pridonosi sm irenju
duhova. Na slijedećoj javnoj sjednici govore E. Lukinić i I. Lorković
protiv jedinstvene m adžarske države i upozoravaju na reakcionarnost
pragm atike.01 Na sjednici 19. VI. ponovno dolazi dio b u rn ih scena. Sa­
borski potpredsjednik Istvan Rakovszky [Rakovski] oduzim a riječ F.
Potočnjaku, koji želi govoriti o problem u hrvatsko-m adžarskih odnosa
uopće. Potočnjak odgovara povicima, zbog kojih parlam en t prihvaća
predsjednikov prijedlog, da se Potočnjak pozove pred im unitetni od­

58 OG X 175. sjed. 14. VI., 176. sjed. 15. VI. 1907. B udisavljevićev govor
naročito pogađa m adžarske poslanike. E gyetertes 143/15. VI. 1907.
B0 OG X 177. sjed. 17. VI. 1907.
00 P okret 138/18. VI. 1907.
81 OG X 178. sjed. 18. VI. 1907.

13 V ladavina Hrvatsko-srpske koalicijo

194 — MIRJANA GROSS

bor. Iza toga Rakovszky petnaestak puta oduzim a riječ hrvatskim i

srpskim delegatim a i poslanicim a narodnosti uz burno odobravanje
m adžarskih poslanika. Č uju se povici protiv Šupila: „Ovaj je svemu
kriv!“02 Potočnjak odbija da prim i poziv im unitetnog odbora, pisan
m adžarskim jezikom, čime se ostali hrvatski delegati ne slažu. Im u­
nitetni odibor na idućoj sjednici predlaže Potočnjakovo isključenje
na 30 sjednica. Pod utjecajem predsjednika Justha, koji sm atra, da
ova odluka proturi ječi poslovnom redu, prijedlog se odbija, ali se
zaključuje, da se Potočnjak im a ispričati parlam entu. Zbog' tog inci­
denta dolazi do sukoba u M adžarskoj koaliciji. Članovi im unitetnog
odbora i preziđdj desavuirani su ovom odlukom, iako im je prije toga
bilo rečeno, da m oraju p restrašiti H rvate strogom kaznom . Potočnjak
se nije ispričao parlam entu, iako je to zahtijevao klub Koalicije. On je
kasnije isključen iz parlam enta.03 U općoj uzbuđenosti p ro tiv pragm a­
tike govore M. Lisavac, B. Vinković, B. Penjić i G. Ilić. D ržavni tajnik
Szterenyi uzim a riječ, dia bi odgovorio na protudržavne izjave h rv at­
skih delegata i obranio jedinstvenu m adžarsku državu. Tom prilikom
on naročito napada Polita i grozi m u se oštrom kaznom, ukoliko bude
ustajao za konfederaciju narodnosti, kaznom, koja će stići svakog onog
koji ustaje protiv svetosti m adžarske države. S zterenyi ponovno brani
madžarsko stanovište, da su željeznice privatno poduzeće diržave i da
pragm atika ne dira u nagodbu.6'1 S zterenyijeve izvode opovrgava
S. Pribićević. On dokazuje, da pragm atika dira u nagodbu, ističući
pritom da H rvatska nije kolonija M adžarske. Uz nacionalne i državno­
pravne opreke izm eđu H rvatsko-srpske i M adžarske koalicije postoji
još jedan veliki jaz, a to je reakcionarnost Nezavisne stranke prem a
dem okratskim nazorim a H rvatsko-srpske koalicije, tv rd i Pribićević.66
I dalje se nižu govori delegata H rvatske, koji svi odgovaraju m adžar­
skim govornicim a i napadaju pragm atiku iz nacionalnih, državnoprav­
nih i socijalnih razloga.053
24. VI. govori Šupilo. „Ta ako ste m omci okrenite se prem a Be-
ču“, dovikuje Šupilo m adžarskim poslanicim a, „tam o pokažite zube,
ali pustite jad n u H rvatsku, koja vam je u n ajk ritičn ijim časovima
pružila ru k u pom oćnicu! Ako ste momci i junaci, dajte Ugarskoj
ustavne garancije, d ajte joj opće pravo glasa, a prestanite m učiti jadnu
H rvatsku, koja je već dosta toga pretrp ila od stran e m agjarskog na­
roda!" Kaže, se da se upravo željezničarskom pragm atikom nastoji
odgurati K ossuthovu stranku na ,,šezdesetsedm aške“ pozicije nastav­
02 Pester Lloyd A. 138/19. VI. 1907.
03 P o t o č n j a k , n. d., 157 i d. Pester Lloyd, 146'20. VI. 1907. SKZ O stav­
ština Š urm in R 5896, P otočnjak Šurm inu, Zagreb, 23. V III. 1928.
04 S zterenyiju odgovara J. G o r n i č i ć u b ro šu ri Ž eljezn ička pragm atika
sa strukovnog hrv. gledišta, Zagreb 1907.
65 OG X I 181. sjed. 21. VI. 1907.
05a Pintei'ović, M. Novosel, G. K rasojević, S. Zagorac.
 V la d a v in a h rv a ts k o -s rp s k e k o a lic ije — ^95

lja Šupilo. O čekuje se, dia će K ossuthova stranka, pošto joj je na­
m etn u ta borba pro tiv H rvatske, biti prisiljena da prim i nagodbu,
kakvu hoće Beč i ne sam o da ne će tražiti ustavne garancije, nego će
čak m oiliti p rim irje od Beča, samo da dobije vrem ena, dia „zagnjavi"
H rvate. P rem a Supilu W ekerle je već dobio odobrenje Beča, jer inače
ne bi prijetio u parlam entu, kao što je to uradio.60 M adžarski posla­
nici diakako ne slušaju hrvatske govore, koje ne razum iju. Stoga Šu­
pilo gorko kaže: „Ja govorim u vjetar; m oje riječi ne diraju srdaca
ovih praznih klupa." Ipak on ističe: „Ako vi k ršite nagodbu, onda
ćemo ju i m i kršiti, ako (je) vi ne priznajete zakonom, nepriznajem o
ju ni mi, nego se vraćam o na van nagodbeno stanovište", ali iza toga
slijedi ra t izm eđu udruženih H rvata i Srba i M adžara. Pošto je prote­
stirao protiv socijalne strane pragm atike, „da se danas u 20 vijeku,
gdje a u to rite t i kojekakve nebulozne teorije padaju u prah pred
velikim pravim a čovjeka, da se hiljadam a ljudi ovako sapinje slobo­
da družtvenog obćenja i sloboda k retan ja i u v jerenja", Šupilo izjav­
ljuje, da rad za slobodu H rvatske neće nikad ciljati protiv sloboda
Ugarske. „N am a je zastupnicim a kraljevine H rvatske glavno to, da
mi u ovom p ita n ju stojim o složni kao jedan čovjek: i H rvati i Srbi.
Je r je jezik jedan. Srbski govornici natjecali su se s hrvatskim govor­
nicim a u obrani prava našega jedinstvenog hrvatskog ili srpskog je ­
zika. Ovu obranu m i ćemo prenijeti i na našu rođenu grudu. Ali opet
ponavljam , u interesu boljega sporazum a izm eđu H rvata i M adžara
bolje bi bilo, da se to ne dogodi", ističe Šupilo na k raju svog govo­
ra.07 Iza Šupila govore još V. Muačević, G. Tuškan, D. Popović i kao
poslijednji starac E. Barčić, s čijim govorom 26. VI. završava gene­
ralna debeta o željezničarskoj pragm atici.08 Istoga se dana saznaje,
da je ban Pejačević predao ostavku. Vlada, koju podupire H rvatsko-
srpska koalicija pala je!

3. Pad vlade i ,,L ex K ossuth“

U sporedo s parlam entarnom ide i vanparlam entarna akcija H r­

vatsko-srpske koalicije. Ni Koalicija ni m adžarska vladia ne žele ko­
načni lom. U početku debate o željezničarskoj pragm atici Šupilo iz­
javljuje, da hrv atsk i delegati ne bi h tjeli da opstruiraju, nego samo
da inform iraju javnost o svojim tegobam a. On ističe, da je upravo
sada, za vrijem e nagodbenih pregovora, važno sm irenje m eđusobnih
trzavica.09 K oalicija izdaje proglas, u kojem objavljuje svoju želju
za „časnim izlazom ". M eđutim kom prom is nije moguć, je r m adžarska

00 Vidi str. 193, 199.

67 OG X I 183. sjed. 24. VI. 1907.
08 OG X I 185. sjed. 26. VI. 1907.
09 O bzor 160/16. VI. 1907.
196 — MIRJANA GROSS

vlada ne odustaje od legalizacije službenog m adžarskog jezika na že­

ljeznicam a u H rvatskoj. Nakon pregovora, u kojim a se ističe biskup
Drohobecky, koji želi postići sporazum popuštanjem i radi toga do­
lazi u sukob sa Koalicijom, ipak slijedi puni lom. Nakon burne p arla­
m entarne sjednice od 19. VI. m adžarski m inistarski savjet odlučuje,
da W ekerle ode u Beč s prijedlogom da se raspusti hrvatski sabor i
m akne Pejačićeva vlada. D vije ličnosti dolaze u obzir za novog bana:
Pavao Rauch, koji na dvoru zasada nije persona grata (vjerojatno zato
što je protivnik Khuenov) i A. Bakodczay [Rakodcai]. W ekerle oče­
kuje, d a -ć e nova vlada dobiti većinu, koja ne će doći u sukob s
m adžarskom vladom. Nakon W ekerleove audiencije kod kralja h rv a t­
ska štam pa doduše piše, da kralj nije odobrio represivne m jere protiv
H rvatske, ali se iz daljih događaja vidi, da je to stvarno uradio.70 Na­
kon toga ban Pejačević dolazi u Peštu. Njegov je položaj neodrživ.
S jedne strane on odobrava načelni stav Koalicije, a to znači, da se
ne slaže s m adžarskim m inistrom predsjednikom , na čiji se prijedlog
im enuje hrvatski ban; s druge strane ne prihvaća tak tik u Koalicije,
t.j. opstrukciju. On m ora da preda ostavku i zbog toga, što su W ekerle
i kralj odlučili da sruše vladiu, koju podupire H rvatsko-srpska koali­
cija. Da bi m anifestirali činjenicu, da Pejačević ne odlazi zbog sukoba
s Koalicijom , delegati H rvatske p rate ga na peštansku željezničku sta­
nicu pri njegovu odlasku za Beč na predaju ostavke. Novi ban postaje
A. Rakodczay.71 Pester Lloyd, koji izražava W ekerleov stav, kon­
statira, da je Pejačević pao, jer nije ostao vjeran Narodinoj stranci,
kojoj je sa „zločinačkom lakoum nošću“ oduzeta vlast. R iječka re ­
zolucija, to djelo „konspirativnog diletantizm a" leži u prahu, na­
stavlja list, a K oalicija je jasno pokazala, da nije „regierungsfahig".
Pester Lloyd kori i odjelne predistojnike hrvatske vlade. H rvatsku
opstrukciju u parlam entu tre b a skršiti što prije, i to sa svim s re d ­
stvim a, koja pruža ne samo zakon, nego i sila!72
Sukob s H rvatskom slabi položaj M adžarske koalicije prem a A u­
striji za vrijem e nagodbenih pregovora. U svojoj prijestolnoj besjedi
povodom otvaranja novog ćarevinskog vijeća Franjo Josip odlučno
naglašava potrebu pojačanja vojne sile i svoje neslaganje s tenden­
cijam a k slabljenju ekonom skih odnosa izm eđu obaju dijela M onar­
hije, koje bi mogle postati opasne za „pragm atičku zajednicu".73 K ralj
je već prije toga aktivan u ovom smislu. Da bi prisilio M adžarsku koa­
liciju da popusti od svojih zahtjeva u pravcu što veće sam ostalnosti,
70 Obzor 164/20. VI., 165/21. Pester Lloyd 147/21. VI. 1907.
71 Obzor 169/25. VI., 170/26. VI., Pester L loyd 149/23. VI., 150/25. VI.,
151/26. VI., Die Z eit, 1707/26. VI. 1907. E gyetertes 153/27. VI., 154/28. VI. 1907.
B udapester Tagblatt, 151/26. VI. 1907.
72 P ester L loyd 151/26. VI. 1907.
73 OR X V III. sesija I, 19. VI. 1907, S rpski poslanik u Beču izvještava
o rđavom dojm u k raljev a govora u Pešti. D A SIP PO, 1907/904.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 197

F ranjo Josip opet jednom koristi opće pravo glasa. M adžarska koali­
cija želi naim e postići ustavne garancije, koje bi onem ogućile n eu ­
stavne vlads (kao što je bila Fejle rvaryjeva) i apsolutističke udare (kao
što je bio raspust m adžarskog parlam enta 19. II. 1906). K ralj postavlja
ju n ctim izm eđu predsankcije ustavnih garancija i izborne reform e.
To je velik udarac za M adžarsku koaliciju, koja se boji općeg prava
glasa, pogotovu, što je ono u m eđuvrem enu uvedeno u A ustriji. Zato
se Nezavisna stranka povlači i zaključuje, da ne će u rg irati pitan je
ustavnih garancija prije jeseni, ali će izm eđu predsankcije ovih i iz­
bora u Delegacije, kao i votiranja vojnih troškova postaviti junctim .
U pregovorim a za nagodbu austrijska vlada odustaje od svog zahtjeva,
da se nagodba ne produži samo na 10 godina, nego i preko toga roka,
a m adžarska vladia od zahtjeva u pravcu carinske sam ostalnosti.74
Trgovanje i licitiranje, uobičajeno povodom svake nagodbe, u punom
je jeku. Privrem eno popuštanje m adžarske vlade daje joj m ogućnost,
da odlučno istupi protiv H rvatske. K onflikt s H rvatskom služi i cilju,
da se o dvrati interes m adžarske javnosti od teških u n u tra šn jih sukoba
u M adžarskoj koaliciji, koji nastaju zbog popuštanja m adžarske vlade
Beču. U H rvatskoj se čak nadaju, da će kriza m adžarskog m in istar­
stva i K oalicije izbiti još p rije svršetka debate o pragm atici.75 Jed'an
agent careve kabinetske kancelarije sm atra da je hrvatsko pitanje A r-
him edova točka, iz koje se može autom atski podići globus M adžarske
koalicije. On stoga izvještava, dia je s obzirom na sukobe u n u tar M a­
džarske koalicije situacija u M adžarskoj zrela, da kralj podupre neke
svoje vjerne podanike u m agnatskoj kući, koji bi mogli organizirati
opoziciju M adžarskoj koaliciji.76 Poteškoće M adžarske koalicije za
v rijem e borbe oko željezničarske pragm atike ne um an ju je ni otpor
narodnosti. Poslanici narodnosti u parlam entu sve su do opstrukcije
p redstavljali jedinu opoziciju, redovito optuživanu zbog veleizdaje
od poslanika M adžarske koalicije.77 Sve do željezničarske pragm atike
H rvatsko-srpska koalicija nem a nikakve veze s predstavnicim a na­
rodnosti i ne podupire ih u borbi protiv m adžarizacije, budući da su­
rađ u je s M adžarskom koalicijom . Razum ljivo je, da su sim patije re ­
zolucionaša na stran i narodnosti, ali su prisiljeni dia suspregnu svoje
osjećaje. Na navaljivanje klerikalaca, koji u skladu s politikom F ra ­
nje Ferdinanda žele suradnju H rvata i narodnosti protiv M adžara,

74 O bzor 136'24. V., 157'13. VI., 160/16. VI. 1907.

7,5 Obzor 136/24. V., Pokret 131'10. VI. 1907.
79 HHSA KA D irektionsacten, sv. 16, 1907/28.
77 Sukobi s poslanicim a narodnosti u p arlam en tu n a dnevnom su redu
na pr. Politova interpelacija o carinskom ratu sa Srbijom i W ekerlov odgovor,
kojim proglašava P olita veleizdajnikom . OG II 134. sjed. 18. VII. 1906. N aj­
veći su skandali izbili u vezi s rum unjskim poslanikom Vajdom . OG V III 134.
sjed. 8. IV. 1907. O progonim a Slovaka u to v rijem e vidi: R—W. S e t o n - W a t -
s o n : Racial problem s in H ungary, London 1908.
198 — MIRJANA GROSS

poslanik H rvatske stranke prava A. Pinterović odgovara, da se Koa­

licija ne može u p litati u u n u trašn ja p itanja Ugarske, je r je predstav­
nica posebnog političkog naroda i terito rija i da kao takva vodi ra ­
čuna samo o ugarskom političkom narodu kao cjelini! Frankovcim a,
koji predlažu su rad n ju s nem adžarskim nacijam a, odgovara S. P ri­
bićević u saboru, da se kraljevina H rvatska ne može m iješati u u n u ­
trašn ja pitan ja Ugarske, je r bi se tada i U garska m ogla uplitati u au­
tonom iju H rvatske. Nakon željezničarske progm atike ova egoistična
argum entacija postaje privrem eno bespredm etna, pa se Srbi i H rvati
iz H rvatske zajednički bore s nem adžarskim nacijam a protiv M adžar­
ske koalicije.78 Socijalna dem okracija također pruža velik otpor Ma­
džarskoj koaliciji, je r zna, da od nje ne može očekivati opće pravo
glasa. Dolazi čak do suradnje predstavnika narodnosti i socijalista.79
Razum ljivo je s obzirom na sve ove poteškoće, da m adžarska vlada
m ora što p rije skršiti opstrukciju.
H rvatski delegati n astavljaju s opstrukcijom i u specijalnoj de­
bati o željezničarskoj pragm atici. Da bi pokazali pred m adžarskom
javnošću da ne o p stru iraju protiv interesa željezničara, oni propu­
štaju osnovu o u ređ en ju plaća, koja je junctim om povezana sa že­
ljezničarskom pragm atikom . Ovim činom propada nad& m adžarskih
poslanika, da će delegati H rvatske opstrukcijom pro tiv osnove o pla­
ćama izazvati pro tiv sebe negodovanje željezničara i socijalista. Oni
naprotiv postižu sim patije i m adžarskih i austrijskih socijalista. Ogor­
čenje m adžarske vlade i poslanika je to veće, što Lorković i Šurm in
u svojoj kritici osnove o plaćam a konstatiraju n jen antisocijalni ka­
rakter, jer ne povisuje plaću nižem osoblju željeznica, za koje Lor­
ković zahtijeva 20% povišice.80
Vidjeli smo, da H rvatsko-srpska koalicija nije dem okratski na­
strojena, ali je jasno da ne može propustiti priliku, a dia na demago­
ški način ne iskoristi i socijalni m om enat u svojoj teškoj borbi. Kao
buržoazija potlačenih nacija, u čijem je interesu um jerena dem okra­
tizacija političkog života, ona je svakako daleko od reakcionarnosti
predstavnika m adžarskog agresivnog im perijalizm a. Socijalistička
Nepszava [Nepsava] čak piše, da je M adžarska koalicija izvela uda­
rac sa željezničarskom pragm atikom , da bi spriječila izbornu reform u

78 Narodna obrana 256/28. X. 1906. HS I 10. sjed. 19. XI., 28. sjed. 17.
X II. 1906. S rpski rađ ik a li se n e slažu s ovim stavom H apodnu zjiacnm c 40/21.
X. (3. XI.) 1906. usporedi adresnu debatu. Vidi str. 190, 192/3.
70 Obzor 170/26. VI., P okret 138/18. VI., 139/19. VI. 1907.
80 OG X I 186. sjed. 27. VI. 1907. Nepszava 153/28. VI. 1907. Š urm in čak
predlaže, da se prinos željezničara, koji pripada H rvatskoj, ne v ra ti H rvatskoj,
nego da se dade za povišenje plaća! OG X I s. 240. Savez željezničkih rad n ik a
H rvatske i S lavonije uputio je Š urm inu pozdravni telegram , a u sam om p a r­
lam entu pitali su M adžari da li je on socijalist! OG X. 271. P okret 135/14.
VI. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — ^gg

u H rvatskoj.81 Nije dakle slučaj, što je jedan m adžarski poslanik po­

vodom rasprave o plaćam a željezničara u parlam entu vikao, dia H r­
vati žele dići m adžarsku ulicu protiv M adžarske koalicije.82 „H r­
vati ovom borbom protiv odurne m adžarske oligarhije osvajaju sim ­
patije sve širih krugova", piše socijalistička Slobodna riječ, dok
bečka A rb eiter Z eitung izjavljuje: „Želja je svih Onih, koje koali-
cionaška klika tlači, da H rvati jašu.83 D otada bili su sindikati u H r­
vatskoj ilegalni. H rvatska vladia odobrava koncem m aja pravila 15
sindikata. Iako je koaliciona vlada bila obavezna, da se oduži socija­
listim a, koji su u nekoliko navrata pomogli novom kursu, veliko je pi­
tanje, da li bi ona dopustila legalizaciju sindikata, dia Koalicija nije
ponovno treb ala podršku širih slojeva u borbi protiv m adžarske he­
gem onije.84
Na sjednici 28. VI. Istvan Rakovszky po W ekerleovoj narudžbi
in terpelira vladu i pita, kojim se načelim a m adžarska vlada rukovodi
u svojoj hrvatskoj 'politici. U Hr vatskoj se vodi žestoka borba protiv
novog bana i m adžarske vlad'e, kaže Rakovszky i predpostavlja, da se
tu radi o utjecajim a, koji potječu van granica H rvatske. W ekerle od ­
m ah odgovara, ističući ponovno da željezničarska pragm atika ne krši
Nagodbu, je r su željeznice privatno poduzeće i da m adžarski ostaje
službeni jezik. M adžarska je vlada već dala „koncesije", što je do­
pustila hrvatski jezik u općenju sa strankam a. Opozicija hrvatskih d e­
legata je neopravdana, kaže W ekerle, a potječe iz težnja, koje ugro­
žavaju jedin stvenu državu. Stoga se zlo m ora sanirati u njegovim
dubljim izvorim a. Jezično p itanje samo je njihov odraz. U parlam en­
tu će se rije šiti jezično pitanje strogim m jeram a. Ali dublji m otiv
sadašnje krize hrvatske vlade je u tome, dia treb a držati hrvatsku
politiku u okviru, koji određuje jedinstvena m adžarska država i da
se ne sm iju dopustiti hrvatske akcije, koje teže van njenih granica.
Na W ekerleov govor svakako utječe i podrška jugoslavenskog klLiba
care vinskog vijeća delegatim a H rvatske. Istoj sjednici na galeriji
prisustvuje V. Spinčić, izaslanik jugoslavenskog kluba.85 Svojim od­
govorom W ekerle jasno ocrtava dva osnovna oružja, kojim a će se
m adžarske vladajuće klase ubuduće služiti protiv H rvatske: apsolu­
tizam i progoni zbog veleizdaje. Tom prilikom srpski konzul P etko-
vić jav lja u Beograd: „Kao što se vidii m ađarska je vlada pronašla vrlo
zgodnu form ulu, kojom pokušava da spor prenese sa čisto pravnog i

81 N epszava 143/16. VI. 1907.

83 P okret 148/1. VII. 1907.
83 Slobodna riječ 13/2. VII. (,,Es ist a lle r W unsch, die von der K oalitions-
Clique b eđ ra n g t w erden, dass die K roaten reiten .“) A rb eiter Z eitu n g 174/27
VI., R deči prapor 58/29. V., 68/12. VII., PadnunKe n o eu n e 77/3. VII. 1907.
M Slobodna riječ 11/4. V., 12/7. VI. 1907. Odnosi izm eđu K aolicije i soci­
jalista ostaju zategnuti zbog progona u Srijem u.
86 Pester Lloyd A. 146/28. VI. 1907. B udapester T agblatt 154/29. VI.: 1907.
200 “ m ir JANA g r o s s

zakonskog zem ljišta na polje opšte državne politike, i da na ovaj na­

čin opravda pred stran im svetom upotrebu k ru tih m era, koje su u
izgledu i svoju novu politiku prem a H rvatskoj."80 H rvatsko-srpska
koalicija odgovara na W ekerleovu izjavu interpelacijom . „Tiran,
kada tlači slobodu naroda, kada gazi pravicu i zakon, kada proganja
nevine ljude, onda on stv ara urote, diže bune i izm išlja veleizdajnike,
a to sve samo zato, da pred svijetom opravda svoju tira n iju " kaže
G. Tuškan u svojoj interpelaciji W ekerleu i zahtijeva u im e delegata
H rvatske, da W ekerle dokaže, kakva su to nastojanja, koja prelaze
granice H rvatske. W ekerle dokazuje težnje, koje P ester Lloyd nazi­
va „otvoreno veleizđajničkim “, program om Stranke prava iz 1894.,
u kojem se zahtijeva ujedinjenje H rvatske i Slavonije sa Dalmacijom ,
Rijekom , M eđim urjem , Istrom i Bosnom i Hercegovinom! Tom p ri­
likom W ekerle naglašava, da H rvatska nem a nikakvo državno pravo
na Bosnu, nego samo m adžarska „sveta k ru n a “. U situaciji, u kojoj
je pitanje aneksije Bosne i Hercegovine već pred vratim a, W ekerleova
tv rd n ja izaziva žestok p ro test u A ustriji, koja dakako želi Bosnu za
sebe.80a G. Tuškan se ne zadovoljava interpelacijom , je r W ekerle
stvarno nije odgovorio, koji su to vanjski utjecaji kojim a podliježe
Koalicija, i prem a tom e njegove tv rd n je ostaju nedokazane insinua­
cije.87 U specijalnoj debati delegati H rvatske vode tehničku opstruk­
ciju. Niz govornika rasp rav lja o naslovu željezničarske pragm atike u
atm osferi uzrujanosti, koja stalno raste, je r predsjednik oduzim a go­
vornicim a riječ. P ritom se delegati služe i ironijom . Tako S. Zagorac,
aludirajući na m adžarsko stanovište o željeznicam a kao privatnom po­
duzeću predlaže, da se naslov „Zakonska osnova o u ređ en ju želje­
zničke službe“ izm ijeni u „Zakon o uređ en ju službovnih odnošaja
nam ještenika državnih željeznica, činećih, privatno poduzeće zem alja
krune sv. S tjepana.“88
Pošto je otvoren p u t apsolutizm u im enovanjem Rakodczayja za
bana, gušenje opstrukcije u parlam entu samo je p itanje dana. 3. VII.
izjavljuje F. Kossuth, da hrvatski poslanici već sedm icam a zlorablju-
ju pravo, da u parlam entu govore ,,i“ hrvatski, je r oni govore isklju­
čivo hrvatski. N ije im cilj, da nekog uvjere u opravdanost svojih

8,5 DA SIP PO sv. 1/1907, 952.

®8a Povodom W ekerlbve izjave o Bosni njem ački poslanici A x m an n i d ru ­
govi podnose interp elaciju M inistru predsjedniku Bečku. Oni tvrde, d a Bosna
p rip ad a A u striji. Beck odgovara, da je suodlučivanje A u strije u p ita n ju Bosne
osigurano zakonom , a W ekerle ga je uvjerio, da ne n am jerav a u sta ti p ro tiv
au strijsk ih prava. T resić—Pavičić k o n sta tira sukob izm eđu M adžarske i A u strije
za Bosnu i izražava nadu, da 6e one neće nik ad a nagoditi. OR X V III. sesija
II/III 10. sjed. 9. VII., 13. sjed. 12. VII., 15. sjed. 18. VII. 1907. A u strijsk a šta m ­
pa žestoko n ap ad a W ekerlea na pr. W iener allgem eine Z eitung 8780/4. VII. 1907.
87 OG X I 190. sjed. 3. VII. 1907.
88 OG X I 187. sjed. 28. VI. 1907.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 2 0 1

zahtjeva, već da prisile p arlam ent na gubljenje vrem ena, a to se više

ne može dopustiti. H rvati ne brane svoj jezik, nego napadiaju pravo
m adžarskog jezika! Stoga K ossuth predlaže, da parlam en t prim i samo
§ 1 željezničarske pragm atike, povećan jezičnom odredbom za H rv a t­
sku iz § 5, prem a kojem se željezničarska pragm atika može uvesti
naredbenim putem , a §§ 2—58 ispuštaju se. U istoj sjednici više h rv a t­
skih delegata protestira pro tiv K ossuthova prijedloga. Slijedećeg diana,
4. VII., Šupilo u im e delegata H rvatske izjavljuje, da je m adžarska
vlada željezničarskom pragm atikom nastojala da p rekrši Nagodbu.
Stoga su delegati H rvatske svim sredstvim a, koje daje u sta v i p a rla ­
m entarni poslovnik, nastojali da spriječe tu nezakonitost, koja je „za
našu otadžbinu najteža, a koja može da bude sudbonosna i za U gar­
sku". K ossuthov prijedlog je parlam entarni udar, kojim se izigrava
zakonodavni rad. Ovim prijedlogom postaje jasno, kaže se u izjavi, da
željezničarska pragm atika nije donesena u interesu željezničke slu­
žbe, nego u nam jeri, da se u H rvatskoj ozakoni m adžarski službeni
jezik. Ovim postupkom , kojim se parlam entarizam izvrgava ruglu i
dovodi u pitanje ustavnost, borba delegata H rvatske u parlam entu po­
staje nemoguća. Stoga će delegati H rvatske izvjestiti svog m andanta,
hrvatski sabor. O položaju i o odluci sabora ovisit će njihovo dalje
držanje. Nakon pročitane izjave hrvatski i srpski zastupnici n apuštaju
dvoranu s povicima „Zivila H rvatska!" Nakon njihova odlaska p a rla ­
m ent većinom glasova prihvaća od K ossutha predloženi § 1 željezni­
čarske pragm atike.89
S rpsko-hrvatski poslanici se vraćaju u Zagreb, izvještava srpski
konzul Petković Pašića: „Sa m nogim a od njih danas sam razgovarao.
Raspoloženje njihovo za dalju borbu nije ni u koliko klonulo. I ako
je borba u m ađarskom saboru m orala biti obustavljena, ona tim e
nije završena. Ona se, kako m i reče Šupilo dianas, sad prenosi na
zem ljište H rvatske i u hrvatski Sabor i kriza, koja sad tek nastupa,
biće isto tako opasna i za M ađarsku vladu kao i za celu U garsku."90
Uoči Kossuthova prijedloga konfident careve kabinetske kance­
larije javlja, da m inistri i članovi predsjedništva parlam enta n ep re­
kidno vijećaju, kako da skrše hrv atsk u opstrukciju. H rvatski se po­
slanici više ne zadovoljavaju rješavanjem jezičnog pitanja. N jihova
je lozinka: revizija nagodbe izm eđu H rvatske i U garske kao ravno­
pravnih partnera. M inistar Apponyi je uzbuđeno izjavio, dia je doži­
vio „bolno razočaranje" držanjem H rvata. I u najm jerodavnijim po­
litičkim krugovim a ozbiljno se govori o mogućnosti, da hrvatsko pi­
tan je izazove krizu m adžarskog kabineta.91

80 OG X I 191. sjed. 4. VII. 1907.

90 D A SIP PO sv. 1/1907, 980.
91 HHSA KA D irektionsacten sv. 16, 1907/28.
202 ~ MIRJANA GROSS

,,Lex K ossuth“, kako bečka štam pa naziva K ossuthov udar, nije

zaprepastio samo H rvate već i same m adžarske nezavišnjake, koji
većinom nisu im ali ni pojma, što se sprem a. K ossuth je izjavio, da
nije imao drugih m ogućnosti dia sačuva „pravo m adžarskog jezika“.
N ezadovoljne poslanike, koji ovaj čin sm atraju „fatalnim povlače­
njem " vlade i negoduju što tako važno pitan je nije rješavano na stra ­
načkoj konferenciji, u m iru ju W ekerle i Apponyi, obilazeći pojedine
grupe u couloirim a. Po razgovorim a se vidi da neki poslanici sm atra­
ju taj čin porazom Nezavisne stranke i očekuju n jen pad. Prenose se
glasine o k raljev u utjecaju na donošenje „Lex K ossutha". Neki su
poslanici uvjereni, da je učinjena usluga kralju, je r će se odsad i on
moći poslužiti istim m etodam a, kad bude htio provesti Nagodbu i po­
višenje reg ru ta pro tiv volje većine parlam enta. K ossuth je čak želio
pooštrenje poslovnog reda parlam enta, jer se sadašnji pokazao nedo­
statan, da skrši opstrukciju. Što će tek biti, kad na dnevni red dođe
osnova o općem pravu glasa, pretpostavlja K ossuth. M eđutim, čla­
novi Nezavisne stranke u strahu, da bi se pooštreni poslovni red
mogao okrenuti protiv njih, odbijaju K ossuthov prijedlog.92 Uzbu­
đenje m adžarskih poslanika potpuno je razum ljivo. M adžarska koa­
licija, koja se u opoziciji sam a borila m etodam a opstrukcije protiv
nasilja i koja zahtijeva od kralja ustavne garancije, daje nasilnim
kršenjem opstrukcije delegata H rvatske opasan presedan, za kojim će
se kralj moći povesti, kad bude htio provesti svoje interese protiv Ma­
džarske koalicije. Stoga je prirodno da m adžarski poslanici vjeruju,
da je „Lex K ossuth" nastao pod neposrednim utjecajem Beča. Nasilje
u parlam entu i početak apsolutizm a u H rvatskoj pobjeda je W eker-
leova „šezdesetsedm aškog" stava suradnje s Bečom, nad „četrdese-
tosm aškim " gledištem Nezavisne stranke, što velikom diijelu njenih
poslanika, usprkos m ržnji na H rvatsku, nije nipošto svejedno. Zna­
čajna je izjava D. B anffyja, da je hrvatsko p itanje izazvalo najveću
krizu ugarskog parlam en ta od 1867. na ovamo.93 Pobjeda M adžarske
vlade nad hrvatskom opstrukcijom u pravom je sm islu Pirova pobjeda,
je r je vlada prisiljena, da upotrebi neparlam entarno sredstvo, koje
i njoj samoj može postati sudbonosno, i to upravo u toku nagodbenih
pregovora, i je r ne može da provede željezničarsku pragm atiku za­
konskim, nego samo naredbenim putem .94

02 Pester L loyd a 149'3. VII., 158/4. VII. F rem d en b la tt 180/4. VII. 1907.
Već 1908. ugarski će p arla m en t p rih v atiti novi, pooštreni poslovni red.
03 Neue Freie Presse 15394/2. VII. 1907.
04 N epszava 159/5. VII. 1907.
D. Poslije sloma novoga kursa

1. H rvatsko-srpska suradnja — posljedica novoga kursa

U borbi pro tiv željezničarske pragm atike su djeluju i hrvatski i

srpski poslanici, poduprti jednodušnim javnim m išljenjem u H rv at­
skoj i Dalm aciji. Ova sloga, jedini pozitivni rez u lta t novog kursa od
trajn ije vrijednosti, garancija je, dia se otpor u H rvatskoj ne će moći
tako lako slom iti ni apsolutističkim m jeram a.1 Do Riječke rezolucije
austrijski i m adžarski vladajući krugovi nisu uopće računali s H r­
vatskom kao s nekim faktorom , zahvaljujući upravo raspirivanju n a­
cionalne m ržnje. H rvatsko-srpska sloga jača otpor protiv tuđinske
prevlasti i postaje u sklopu opće jugoslavenskog i balkanskog p itanja
sve opasnija za M onarhiju. U pravo zajedničkom borbom protiv željez­
ničarske pragm atike postaje očigledno, da hrvatsko-srpska sloga us­
prkos postojanju šovinističkih hrvatskih i srpskih grupacija u H rv at­
skoj i šovinističkim predrasudam a u samoj K oaliciji nije samo p riv re ­
mena, kao što je bilo „prijateljstvo" s Talijanim a i M adžarim a, već
tra jn i rez u lta t novog kursa. „Mi se možemo nagađati i razgađati sa
drugim narodim a, piše Šupilo, ali sloga i sporazum H rvata i Srba ne
smije biti predm etom nagađanja, nego condito sine qua non narodne
politike novog k u rsa."2 A ustrijskim vladajućim krugovim a nesum njivo
nije potrebna željezničarska pragm atika, da uoče opasnost srpsko-
hrvatske sloge za svoje interese. M eđutim , m adžarski vladajući k ru ­
govi, koji su dosada koristili m adžarsko-jugoslovensko prijateljstvo
kao strašilo protiv Beča, upravo povodom željezničarske pragm atike
nastoje m eđusobno izigrati H rvate i Srbe. Budući da se M adžarska
koalicija u svakom pogledu vraća sve više na stajalište m adžarskih
liberala, sasm a je prirodno, da i u hrvatsko-srpskom p itan ju koristi
kuenovske m etode.3 Nakon pojave željezničarske pragm atike m adžar­

1 G rlović u svom dnevniku hvali B udisavljevića, je r je kao S rbin b ranio

hrvatsko p ravo i sm a tra to ozbiljnim korakom izjednačen ju um išljenih opreka
između H rv a ta i S rba. Spas je u slozi, koje se naši protivnici n ajv iše boje.
SKZ R4612 1907/11, 17. VI.
2 A rh iv Č ingrija, Šupilo Čingriji, R ijeka, 9. III. 1908.
3 Uoči željezničarske pragm atike A eh ren th al razgovara s W ekerleom i
A pponyijom o jugoslavenskom p itanju. HHSA MA PA Serbien XI/1 A eh ren ­
thal B urianu, Wien, 20. IV. i B urianov odgovor W ien, 22. IV. 1907.
204 MiRJANA GROSS

ski se političari izjašnjavaju protiv Srba. Na parlam entarnoj sjednici

25. V. m inistar u n u trašn jih poslova G. A ndrassy žestoko napada na­
rodnosti, što izaziva ogorčenje i Srba u H rvatskoj, osobito što na istoj
sjednici poslanik B. Rakovszky zahtijeva, da se suspendira srpska
crkvena autonom ija, jer Srbi teže za osnivanjem srpske dtržave i
nep rijatelji su M onarhije.4 G. Polonyi u govoru, u kojem daje svoju
verziju događaja oko R iječke rezolucije, poziva H rvate da ne padinu
pod utjecaj Srba, nego dia ostanu v jern i „saveznici" M adžara!5 Ma­
džarski nezavišnjaci, koji su sami bili u Beogradu i oduševljavali se
p rijateljstvom sa Srbijom , predbacuju sada delegatim a H rvatske, d'a
stoje pod utjecajem Srbije. I ne samo to! M adžarska štam pa optužuje
H rvatsko-srpsku koaliciju, da šuruje s Italijom , iako je madtžarsko-
talijansko p rijateljstvo već tradicionalno, kao i da stoji pod utjecajem
A ustrije!0 Dok M adžarska koalicija, s jedne strane napada Srbe, ona
s druge strane nastoji, dia ih u toku opstrukcije odm am i od H rvata.
G. Ugron piše u M agyar nem zetu, da odbrana od Velike H rvatske spaja
M adžare i Srbe, koje tre b a pom agati u južnoj Ugarskoj, H rvatskoj,
D alm aciji i Bosni. M adžarski utjecaj na B alkanu lakše će se širiti
preko Srba, m isli Ugron, nego preko H rvata.7 V jerojatno je ideja,
da se srpski delegati natjeraju , da ostave H rvate, raspravljana na sjed­
nicam a m inistarstva i predsjedništva parlam enta, na kojim a se v i­
jećalo, kako da se skrši opstrukcija. Naime, 2. VII.., t.j. dan prije
K ossuthova prijedloga, m adžarski je poslanik T haly [Tali] povjerljivo
rekao Pribićeviću i Popoviću neka ostave H rvate. M adžari će im
pomoći da ostvare Veliku Srbiju, pa zašto da se bore zajedno s H rva­
tim a! Pribićević i Popović su na to odgovorili, da se osjećaju dobro
s H rvatim a, da im ne treba V elika Srbija i da će se za svoju dom ovinu
H rvatsku boriti svim silam a zajedno s H rvatim a.8 Ovaj podatak uka­
zuje na mogućnost, da je m adžarska vlada m islila n a jp rije izolirati
H rvate od Srba, a zatim u pogodnom času prikazati Srbe kao vele­
izdajnike, koji teže za Velikom Srbijom , i tako onem ogućiti i jedne
i druge.
W ekerleova izjava o pripadnosti Bosne M adžarskoj, također
sm jera na izazivanje sukoba Srba i H rvata. Biankini je u carevinskom
1 Mnogi m adžarski političari nem aju ni pojm a o n ajosnovnijim čin jen i­
cam a hrvatsko-srpskog pitan ja, oni na pr. ne znaju da je srpski i h rv atsk i isti
jezik! P red sjed n ik sjednice R akovszky prek id a D. Popovića, je r tobože ne
govori hrv atsk im već srpskim jezikom , na što nem a pravo u p arlam en tu , i
poziva, ga da govori hrv atsk i ili m adžarski! Iz povika koji p ra te o b ja šn ja v an ja
vidi se, da i drugi m adžarski poslanici m isle da se rad i o dva jezika. OG X I
190. sjed. 3. VII. 1907.
8 OG X I 184. sjed. 25. VI. 1907.
8 OG X I 190. sjed. 3. VII. 1907. T uškanov govor.
T O bzor 156'12. VI. 1907.
8 ANRH Z birka Šurm in, sv. 23. Š urm inova b ilješk a od 2. VII. 1907. u 9
sati uvečer.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA ~ £05

vijeću naziva „paklenim m anevrom ", da se rasprši H rvatsko-srpska

koalicija, od koje se očekuje, da će i u jesenskom zasjedanju p arla­
m enta zadati vladi mnogo briga. Ovi su pokušaji uzaludni, ističe
Biankini, je r su H rvati i Srbi ipak nešto naučili iz historije, a to bi
treb ali da zapam te svi čislajtanski i translajtanski m inistri. I H rvati
i Srbi ostaju kod svojih stavova o Bosni, ali ne žele da dođu u sukob,
je r o Bosni treba dia odluči sam n arod u Bosni.9 U općem uzbuđenju
u m adžarskom parlam entu nakon K ossuthova prijedloga 3. VII. A n-
drassy brani odluku m adžarske vlade o nasilnom k ršen ju opstrukcije
i uvođenje apsolutizm a u H rvatskoj, pozivajući se na opasnost jugo­
slavenske propagande u H rvatskoj. Svrha hrvatsko-srpskog saveza
nije više tajna, kaže A ndrassy; zato treb a energično rješavati ovo pi­
tan je .10
P rem a tome, m adžarska vlada i Koalicija u p o trebljavaju u borbi
protiv hrvatsko-srpske opozicije već prokušano sredstvo veleizdajnič-
kih optužbi, i to srpsku veleizdaju (suradnju sa Srbijom ) i hrvatsku
veleizdaju, (suradnju s Bečom). Ne začuđuje, da se osnovne optužbe
ruše na glavu čovjeka, kojeg već dvije godine progone kao veleizdaj­
nika — F rana Šupila, glavnog organizatora opstrukcije u ugarskom
p arlam en tu .11 M adžarska štam pa žestoko napada Šupila kao pobor­
nika „jugoslavenskog carstva". P rikazuje ga kao talijanskog agenta,
koji je izazvao jezično pitanje, da digne Balkan protiv M onarhije u
korist Italije. P rem a O bzorovim inform acijam a, W ekerle je ove o p tu ­
žbe iznio pred k ra lja .12 U isto vrijem e N ovom listu je oduzeta poštan­
ska pogodnost za C islajtaniju i list izlazi od 19. VI. pod nazivom R i­
ječki novi list, ali m u se oduzim a i poštanska pogodnost za Bosnu i
H ercegovinu.13 M adžarska vlada želi uništiti Šupila, još više ga
ocrniti p red Bečom i odijeliti od Koalicije. Na W ekerleov zahtjev m i­
n istar vanjskih poslova A ehrenthal naređuje da se sastavi rezim e svih
podataka o Supilu, s kojim a raspolaže inform acioni ured. Značajno
je da A ehrenthal u popratnom pism u od 27. VI. konstatira, da se
najveći dio tog m aterijala tem elji na konfidentskim izvještajim a, koji

0 OR X V III. sesija I 11. sjed. 10. VII. 1907. D akako da je W ekerle ipak
uspio da stvori stanovito neraspoloženje. O rgan Srpske stran k e D u b ro vn ik
s nezadovoljstvom bilježi neke izjave B iankinija, Tresića i Ivaniševića, iz ko­
jih proizlazi njihova želja da Bosna p rip ad n e H rvatskoj. D ubrovnik 29/20.
VII. 1907.
10 P ester Lloyd 158/4. VII. 1907.
11 M adžarski poslanici vikali su na Šupila: „Ovaj je svem u k riv “ ! P ester
L loyd A 138/19. VI. 1907. K huen za v rije m e opstrukcije piše Tom ašiću, da je
Supilu odzvonilo i ra d u je se što B udapesti H irlap piše, da ga treb a izbaciti iz
p arla m en ta kao iredentistu. SKZ R 6294b, O stavština Tom ašić, N uštar, 23.
VI. 1907.
12 O bzor 165/21. VI., 169/25. VI. 1907. J. F ra n k se ironički čudi m a đ a r­
skim n ap ad im a protiv Šupila. P ester L loyd A 142/24. VI.
18 HHSA MA IB 1905/62.
206 * " m 1 rJ a n a g ro ss

se, dakako, ne mogu kontrolirati. Pa ni službeni izvještaji nisu pou­

zdani dokazni m aterijal, sm atra A ehrenthal, je r su im podaci vrlo
neprecizni. N avedeni agitator je i suviše oprezan, da bi dao iz svoje
ruke pism ene kom prom itirajuće dokaze svog rušilačkog rada, piše
m inistar.14 Uskoro zatim W ekerle lično daje A ehrenthalu poznati
falsificirani dokum ent, tobožnji izvještaj dr. M iroslava Spalajkovića
Pašiću, koji će b iti upotrebljen u Friedjungovu procesu.15 Ovaj je do­
kum ent nastao prvi u nizu falsifikata, koji će se tom prilikom
objaviti. Po A ehrenthalovu nalogu kopije se šalju F ran ji Josipu, F ra ­
nji Ferdinandu, m inistru predsjedniku Bečku, m inistru financija Bu-
rianu, m inistru ra ta Schonaichu i beogradskom poslaniku Forgachu
[Forgač].10 Pod u tjecajem ovog dokum enta, skrojenog prem a potre­
bam a m adžarske vlade, da ocrni pred Bečom Šupila i K oaliciju kao
plaćenike Pašićeve velikosrpske propagande, kako bi predusrela even­
tualnu podršku Beča H rvatskoj protiv M adžarske, A ehrenthal u pi­
sm u W ekerleu poziva m adžarsku vladu, da odlučno istupi protiv beo­
gradske velikosrpske propagande, H rvatsko-srpske koalicije i ugar­
skih Srba, što bi imalo povoljan utjecaj na trgovinske pregovore sa
Srbijom , koji predstoje ujesen. P ritom bi A ehrenthal želio da m a­
džarska vlada odlučno utječe na izbor novog srpskog p a trija rh a i da
eventualno poništi zaključke crkvenog kongresa, ukoliko bi se oni
protivili potrebam a m adžarske vlade.17
Vidi se prem a svemu, kako se iza sloma novog kursa ocrtava su­
radnja Pešte i Beča u oštrim m jeram a protiv H rvatske, Srbije i Bosne
i Hercegovine pomoću veleizdajničkih m etoda. Zasada stvar još nije
sasvim aktuelna, je r nije sklopljena A ustro-ugarska nagodba, a p ri­
prem e za aneksiju Bosne i Hercegovine nalaze se tek u počecima.18
Tek šest m jeseci kasnije, za vrijem e vladavine bana Raucha, ova će
se politika ostvarivati u praksi.

14 HHSA MA IB 47/233 - 1907, Wien, 27. VI. 1907.

13 F r i e d j u n g, A ktenstiicke. A kten stiick e z u r grosserbischen Propa­
ganda in O esterreich Ungarn. Den \Viener G eschow orenen u n terb reitet von
dr. F. Funder, W ien 1909. Pored Š upila spom inju se u dokum entu Pribićević,
P otočnjak i Lukinić.
10 HHSA MA PA Serbien XI/1 W ekerleov teleg ram A eh ren th alu 3. X II.
1907, u kojem ga m oli neka mu hitno pošalje navedeni dokum ent. N ije teško
pogoditi, da m u je dokum ent potreban za sa stan a k s J. Frankom . Vidi str. 226.
U istom se fondu nalazi Spalajkovićev dokum ent na njem ačkom jeziku (pre­
veden je sa m ađarskog) D ostavljen je 13. VII. 1907. HHSA KA D irektions-
acten, sv. 16. 1907/27. D okum ent je navodno d o stav ljen W ekerleu u fotokopiji.
Na spisu se nalazi p a ra f F ra n je Josipa.
17 HHSA MA PA Serbien XI/1, A eh ren th al W ekerleu, Sem m ering, 3.
V III. 1907.
18 K onfidenti ponovno ja v lja ju o Supilovoj pomoći srpskoj propagandi
u Bosni. HHSA MA PA Serbien X I ’3. Izvještaj BiH vlade od 27. V III. 1907.
Š u p i l o , n. d. si. 193—4.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 2 0 7

M adžarska je vladia očito uspjela da im presionira Beč tobožnjim

Spalajkovićevim izvještajem . M eđutim bilo je potrebno utjecati i na
javnost u M adžarskoj, naročito zbog nesuglasica u samoj Koaliciji.
U tu svrhu W ekerleu bolje služi hrvatska nego srpska veleizdaja. Da
bi skrenula pažnju sa činjenice, da Beč upravo preko m adžarske vlade
izaziva hrvatsko-m adžarski sukob, m adžarska vlada nastoji uv jeriti
javnost, da iza otpora H rvata stoji bečka kam arila. M adžarskoj je vladi
potrebno da digne cijelo javno m išljenje protiv H rvatske, kako bi
im ala podršku za svoju politiku željezne ruke prem a H rvatskoj. Da bi
to postigla, ona se koristi vezam a J. F ranka s velikoaustrijskim k ru ­
govima. Pester L loyd vjerojatno po W ekerleovu n aređenju iznosi ne­
koliko dana iza slom a hrvatske opstrukcije „velikohrvatske zakulisne
ta jn e “, ne ustručavajući se nimalo, da H rvatsko-srpsku koaliciju i
frankovce baci u isti kotao velikoaustrijskih težn ji.10
Povodom im enovanja Rakodczayja za bana delegati H rvatske
izdaju proglas, u kojem se tvrdi, da je zadatak novog bana, da skrši
narodno predstavništvo. Glavna snaga svakog protunarodnog režim a
bila je nesloga H rvata i Srba. Pošto delegati očekLiju, da će ovaj re ­
žim nastojati da poruši slogu, koja postoji, poslanici pozivaju narod,
da u straje u teškim borbam a, koje se sprem aju.20 Uzor novog režim a u
H rvatskoj, bivši ban K huen -H edervary, daje značajnu izjavu Pester
Lloydu, dia kao bivši voditelj hrvatske politike i M adžar „dušom i ti­
jelom " žali sukob, koji sm atra nepotrebnim . K huen kaže, da je beziz­
gledan pokušaj, da se razdvoji Koalicija, je r se hrvatska većina ne će
dati izigrati protiv Srba, n iti se može Srbe nulificirati. P rem a tom e
K huen n ap u šta svoje stare m etode i čini se da već im a svoj stav o
tome da se bolje isplati slom iti K oaliciju njenim korum piranjem , što
će u rad iti kao m inistar-predsjednik.21 Sve m anifestacije u H rvatskoj
protiv M adžara i bana Rakodczayja dem onstrativno ističu srpsko-
hrvatsku slogu. N aročito je zapažen zajednički telegram Srba i H rvata
iz Gospića, gdje su m eđusobni sukobi dotada bili česti, koji je upućen
velikoj protestnoj skupštini u Zagrebu. I dalm atinski Srbi odlučno
podupiru H rvatsko-srpsku koaliciju.22 T adašnja atm osfera hrvatsko-
srpske sloge djeluje čak i na najzagriženije ,,nepriznavatelje“ Srba.
Don I. P rodan izjašnjava se na jednoj đačkoj skupštini u Beču za

19 P ester Lloyd, A 157/12. VII., A. 158/13. VII., 167/14. VII., 171/19. VII.
1907. Z anim ljivo je da W ekerle javno la n sira preko P ester Lloyda h rv atsk u
veleizdaju 12. VII., dok 13. VII. stiže u Beč S palajkovićev dokum ent.
20 D A SIP PO 1907. pov. 952. P okret 147/28. VI. 1907.
81 Pester Lloyd, 161/7. VII. 1907.
82 P okret 148/1. VII., Pester Lloyd A 147/1. VII. 1907. K arak terističn o je,
da biskup Drohobecky, koji je stupio u K oaliciju poslije m ajskih izbora 1906.,
u kojoj je vodio politiku u interesu dvora, istupa sada iz K oalicije i u Kossuth
hovu listu B udapest daje izjavu protiv K oalicije i h rv atsk o srp sk e sloge. Po­
kret, 155/9. VII. 1907. ANRBiH ZVBH 1907/637 pr., 3118 res. IB.
208 — MIRJANA GROSS

hrvatsko-srpsku slogu. Pošto je izjava izazvala veliku senzaciju, on

je povlači.23
Popuštanje M adžarske koalicije Beču m oralo je izazvati ne samo
prekid s H rvatsko-srpskom koalicijom nego i sa Srbijom . P rijateljstv o
sa Srbijom i onako je služilo samo kao strašilo protiv Beča, diok je
S rbija očekivala od tih veza popuštanje bečkog p ritisk a.21 Javnost je
u Srbiji na početku borbe oko željezničarske pragm atike potpuno za­
okupljena stranačkim trzavicam a izm eđu radikala i sam ostalaca, koji
su ovom prilikom došli do izražaja u sukobu Pašić—Vujić. Srpska
opozicijska štam pa ustaje protiv M adžara i podupire borbu H rvatsko-
srpske koalicije. Trgovinski glasnik ističe da M adžari djeluju pod u tje ­
cajem bečke kam arile. Politika piše o opasnoj igri Madižara povodom
rušenja ustavnog sistem a u H rvatskoj, napom injući odvažnost, kojom
je narod u H rvatskoj dočekao ove teške prom jene.25 Pašićeva se Sa­
m ouprava drži vrlo rezervirano, što nije slučajno, je r je srpska vladia
nezadovoljna sukobom M adžarske i H rvatsko-srpske koalicije. Pašić
želi ublažavanje odnosa s M onarhijom . On se sastao s A ehrenthaiom
upravo uoči donošenja željezničarske pragm atike.20 K rajem lipnja po­
novno započinju austro-srpski trgovinski pregovori. Nakon slom a ju -
goslavensko-madtžarskog p rija te ljstv a srpska vlada ne može očekivati
intervenciju Pešte u svoju korist, dok se Beč više ne osjeća ugrožen
jugoslavensko-m adžarskom suradnjom i može odlučno n astupiti pro­
tiv Beograda. P rem a tome, srpska se vlada nalazi u teškom položaju.
Pregovori se bez rezu ltata prekidaju krajem srpnja. G ranica ostaje
i dalje zatvorena. P rem a jednom konfidentskom izvještaju m inistar
u n u trašn jih poslova P rotić žali hrvatsko-m adižarski konflikt i želio bi
dia se i dalje održe dobre hrvatsko-m adžarske veze. V jerojatno je da
srpska vlada u tom sm islu nastoji utjecati na K oaliciju.27 Peštanski
srpski konzul Petković, koji je za vrijem e opstrukcije održavao veze
sa delegatim a H rvatske, pokazuje sim patije za ovu borbu. K ratak pe­
riod p rija te ljstv a Srbo-H rvata i M adžara na tem elju R iječke rezolu­
cije je završen, jav lja Petković u Beograd. Borba, koja počinje, bit

23 Sloboda, 30/6. VII. D ubrovnik 27/6. VII., 29/20. VII. 1907. P ro d an je

„čisti" pravaš, ali nije frankovac. On „priznaje" S rbe sam o u S rbiji. N jegova
H rvatska kruna, štoviše podupire S rbiju u carinskom ra tu p ro tiv A u strije i
piše, da su „naši osjećaji za p rav i srpski narod iskreni." H rva tska kruna,
188/27. VII., 217/1. X., 246/7. XI., 266/2. X II. 282/22. X II. 1906. N akon raskola
frankovačke stra n k e P rodan će se otvoreno sukobiti s Frankom .
i i Đ o r đ e v i ć , n. d.
25 T pzoeuncK u zjiacnuK, 129/9. VI., 133/17. VI. noJiuruKa, 1235/17. VI. 1907.
20 CaM,oynpaea, 137/18. VI. donosi član ak iz bečkih i p eštan sk ih izvora
s m ađarskim stavom pro tiv K oalicije! U b ro ju 138/19. VI. list povlači ovaj
stav i p rizn a je da je pravo na stra n i H rvatsko-srpske koalicije! HHSA MA PA
Serbien IX, sv. 55. Zapis razgovora A eh ren th al-P ašić u Beču, 12. V. 1907.
27 ANRBiH ZVBH 1907/2905 res. IB (original), 637 pr. (prijepis), HHSA
MA IB Gz 19/19/1209-1907. (br. 341/4). Đ o r đ e v i ć , n. d.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 209

će štetna i H rvatim a i M adžarim a, a korisna samo A ustriji. Po P etko-

vićevu m išljenju mogao se izbjeći sukob, da je bilo više uviđavnosti,
a m anje šovinizm a kod m adžarskih političara. On je uvjeren, da je
M adžarska koalicija u ovoj borbi vrlo oslabila i da se održava „veštač-
kim sredstvim a jedino iz stra h a pred neizvesnom budućnošću, koja
u sebi skriva mnoge opasnosti."28 M adžarsko-hrvatski sukob doveo je
srpsku vladu u težak položaj, izvještava austrijski poslanik u Beo­
gradu Forgach, ali misli, da je reakcija na ove dogođaje slaba u srp ­
skoj javnosti, jer je srpsko-m adžarsko prijateljstvo bilo samo taktički
m anevar. U srpskoj štam pi objavljeni su dugi izvještaji o hrvatskoj
opstrukciji, ali samo k ratk i kom entari. Opozicijska Štam pa napada
srpsku vladu radi m adžarofilstva i zanem arivanja interesa srpsko-
hrvatskog jezika i nacije. Forgach m isli, da je Pašiću nezgodan h rv at-
sko-m adžarski sukob zbog njegovih veza sa srpskim radikalim a u
Ugarskoj, koji sada žive u m iru s m adžarskom vladom. Pašić ne bi
htio, da se to stanje izm ijeni. Forgach vjeruje, da Pašić želi da se p ri­
bliži M onarhiji, jer je S rbija ostala izolirana propašću ideje saveza
balkanskih država, zaoštrenjem odnosa s Bugarskom i Crnom Gorom,
inertnošću Rusije povodom revolucionarnih dogođaja, a naročito otpa-
danjem m ogućnosti da se izigra P ešta protiv Beča.29 U skladu s Paši-
ćevim otporom protiv politike H rvatsko-srpske koalicije prem a Ma­
džarim a Srpska radikalna stranka istupa iz Koalicije i dalje održava
dobre veze s M adžarskom vladom .30 Dok cijela srpska štam pa odu­
ševljeno podupire borbu H rvatsko-srpske koalicije ujesen 1907. protiv
apsolutističkog režim a i m adžarske vlade, Pašić bi prem a Forgache-
vim inform acijam a htio da i Srpska sam ostalna stranka napusti Koa­
liciju i da se povrate vrem ena kad se unionistička vlada u H rvatskoj
oslanjala na Srbe pro tiv H rvata. Pašić u razgovoru s Forgachem osu­
đuje jesensku opstrukciju H rvatsko-srpske koalicije protiv A ustro­
ugarske nagodbe. Poslanik m u vjeruje, jer su njegove izjave u skladu
s držanjem Srpske radikalne stranke u U garskoj.31

38 DASIP PO sv. 1/1907, pov. 941, 952, 980.

29 HHSA MA PA S erbien XI/1 Forgachev izvještaj od 16. VII. 1907; S er­
bien IX 89-B/24. VII. 1907.
30 H apodnu uiacnuK, 65/6 (19) V III. 1907. Šupilo n. d., 187. Šupilo tv rd i
da su to urad ili zbog toga da bi nakon sm rti p a trija rh a B rankovića, mogli
izab rati svog p a trija rh a uz naklonost m adžarske vlade. Šupilo ne žali njihov
odlazak. A rhiv Č ingrija, Šupilo Č ingriji, Rijeka, 19. V III. 1907.
31 HHSA MA PA S erbien XI/1 104—B, Beograd 12. X., 111—E, Beograd
30. XI. 1907. G ovorka se da srpska v lad a čak d aje i novac kako bi o trg la sa-
m ostalce od K oalicije. ANRBiH ZVBH 1907/4830 res. P o slan ik F orgach iz­
vještav a 30. X. 1907. o ta jn o m boravku Pribićevića i B udisavljevića u Beo­
gradu. On dakako tvrdi, da su došli po novac. N avodno su izjavili da je m o­
guć ponovni sporazum s N ezavisnom stranko m i da bi m ogli ponovno doći
do n ajv iših položaja u H rvatskoj. HHSA MA PA Serbien XI/3, 107.

14 V ladavina Hrvatsko-srpske k oalicije

210 — MIRJANA GROSS

2. Beč i slom novog kursa

U Beču se dakako vrlo radiuju, što im je uspjelo ubrzati sukob

izm eđu H rvatsko-srpske i M adžarske koalicije upravo u vrijem e na-
godbenih pregovora. Ponovno se očekuje, da će H rvatska poslužiti
Beču protiv M adžarske. Značajno je u tom pogledu držanje veliko-
austrijskih krugova u H rvatskoj. K lerikalno H rvatstvo još od početka
sukoba kori K oaliciju zbog blagosti prem a M adžarim a, ustaje protiv
svih pregovora i poziva na opstrukciju i polaganje mandiata peštan-
skih delegata u nadi, da će se izazvati pad „velikog kabineta" i ve­
ćine Nezavisne stranke. List čak nalazi riječi pohvale za djelatnost
predstavnika Koalicije, koje je dotada napadao kao svoje najveće
protivnike. I S tadlerov se H rvatski d n evnik veseli što su se svi
H rvati našli na okupu u borbi protiv M adžara.32 J. Frank se ponovno
nalazi u teškom položaju zbog popularnosti borbe, koju vodi K oali­
cija. On m ora računati s mogućnošću približavanja Beča i Koalicije
sada, kada je konačno propala antibečka politika novog kursa, a to bi
štetilo njegovim dotadašnjim vezama s Bečom. On i dalje vodii že­
stoku borbu protiv K oalicije u nadi, da će nakon propasti novog kursa
slijediti i kraj same K oalicije.33
Bečka liberalna štam pa, povezana s krugovim a m adžarskih libe­
rala, piše o željezničarskoj pragm atici potpuno u Wekerleovu. duhu.
Neue Freie Presse naziva razloge sukoba neznatnim a, ne razum ije
zbog čega se hrvatski delegati bune, potpuno odobrava m adžarizaciju
željeznica u H rvatskoj i uvjerena je u pobjedu M adžara. List odo­
brava sve m jere predsjedništva parlam enta protiv delegata H rvatske.34
V elikoaustrijska štam pa dakako pozdravlja otpor H rvatsko-srpske
koalicije. U prvi m ah osjeća se malo nevoljko, što lju.dii, prikazani kao
plaćenici i korupcionaši, iza kojih stoji isključivo tuđi novac, a n i­
pošto načela, — sada ustaju odlučno protiv svojih tobožnjih „naredbo-
davaca" i brane prava H rvatske, koju su na stranicam a velikoaustrij-
ske štam pe već tisuću puta izdali. Stoga Gross Oesterreich krajem
svibnja piše, da je sukob dogovorena kom edija sa ciljem , da se po­
digne Supilov ugled, kojem u narod više ne vjeruje! I Reichspost kon­
statira, da nije bilo tako brutalnog k ršen ja nagodbe, rezolucionaši,
kao m adžarski „stipendisti", ne bi se bili nikada oduprli. Sada su to
morali uraditi, je r bi se inače onem ogućili u očima hrvatske javnosti.35
Iz pisanja velikoaustrijske štam pe izbija nada, da će se Beč ipak po­
vezati s H rvatsko-srpskom koalicijom. Štaviše i Gross Oesterreich
m ora da prizna, da K oalicija donekle zastupa nacionalno hrvatske in-

32 H rvatstvo, 111/15. V., 113/17. V., 114/18. V., 117/23. V., 142/22. VI. H r­
va tski d n e v n ik 114/21. V. 1907
33 H rvatsko pravo 3454/25. V., 3458/31. V., 3460/3. VI. 1907. i d.
34 N eue Freie Presse 15359/27. V. 1907.
35 Gross O esterreich 22/27. V. Reichspost 127,6. VI. 1907.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 211

terese, dtok Reichpost dioduše sm atra, da nije dorasla svojoj zadaći,

ali ipak čini svoju diužnost. List brani pred k raljem hrvatske delegate,
koji ne sudjeluju na svečanosti 50-godišnjice kru n isan ja F ranje Josipa
za ugarskog kralja, ističući da se ne radi o antidinastičkoj dem onstra­
ciji. Razum ljivo je, što Reichspost ustaje protiv svakog pokušaja po­
sredovanja i hrvatsko-m adžarskog kom prom isa. List ističe, da je re ­
zultat opstrukcije slab, je r je K oalicija propustila da zainteresira
austrijsku štam pu za svoju borbu, t.j. nije se povezala s Bečom. Veli-
ko-austrijski krugovi bi željeli, da H rvati i narodnosti napuste ugarski
parlam ent i da na stran i A ustrije sudjeluju u nagodbenim pregovo­
rima, kako bi se slomio otpor M adžara. Ovo obećanje, da bi H rvatska
mogla postati treći faktor u M onarhiji, pokazuje „prijateljski" stav
Nove A ustrije prem a Hrvatskoj i bezuvjetno je potrebno, piše
Reichspost, je r hrvatsko nepovjerenje prem a M adžarskoj nije iden­
tično s povjerenjem prem a A ustriji! List se dioduše nada, dia car ne će
pomoći M adžarim a u kršenju nagodbe, ali ipak vjeruje, da će on
potvrditi željezničarsku pragm atiku.30 V elikoaustrijski krugovi da­
kako likuju povodom nasilnog kršenja hrvatske opstrukcije. Reichspost
se nada, dia su „najviša m jesta" tim povodom naučila, da se u M adžar­
skoj može vladati i naredbenim putem ! H rvatsko se pitanje može ri­
ješiti samo u okviru reorganizacije M onarhije, ističe list. Narodnosti,
koje žive u Ugarskoj nisu ni približno tako važne za M onarhiju kao
H rvatska. M adžarska se vlada m orala povući pred hrvatskom opstruk­
cijom, što pokazuje, dia je H rvatska protivnik, koji se ne može olako
slom iti.37
Cijelo austrijsko javno m išljenje s radošću pozdravlja ,,Lex
K ossuth" kao sam oubilačku politiku m adžarske vlade, kako je naziva
veliki liberalni list Die Zeit, koji ističe, da na bojno polje um jesto po­
slanika dolazi pučanstvo H rvatske. I M adžari odsada mogu biti lako
skršeni naredbenim putem i gube pravo da se ddče svojom ustavno-
šću napram a A ustriji, piše Die Zeit i sm atra ,,Lex K ossuth" najvećom
griješkom M adžarske koalicije od njena postanka. M adžari su otjerali
H rvate, koji su se stavili na njihovu stranu, u neprijateljski tabor, pa
se list nada da će M adžari u borbi s poteškoćama, koje su sami iza­
zvali, postati koncilijantniji prem a A u striji.38 I Neue Freie Presse,
koja je u toku borbe stajala na strani m adžarske vlade, piše o opasnom
presedanu za m adžarsko pitanje.39 Socijalistički organ A rbeiter Zei­
tung ističe slom ugarskog parlam enta i „m ušku i dostojnu" izjavu N
hrvatskih delegata, ali predbacuje H rvatsko-srpskoj koaliciji, da nije
bolja od m adžarske, je r nije m ogla uvesti ustavne reform e. Ipak

30 R eichspost, 127/6. VI., 139/20. VI., 14021. VI., 142/23. VI., 145/27. VI.,
146/28. VI., Gross O esterreich, 23/3. VI. 1907.
37 R eichspost 150/4. VII., 151/5. VII. 1907.
38 Die Z eit 1715/5. VI., 1716/6. VII. 1907. (Č lanak D. Popovića).
30 N eue Freie Presse 15396/4. VII. 1907.

14
212 ~ MIRJANA GROSS

A rbeiter Zeitung sim patizira s H rvatim a kao sa slabijom stranom i

nada se, da će M adžarska koalicija izbiti zube na hrvatskom zalogaju.
I gradiački socijalistički A rb eiteruville vjeruje, da je M adžarska koa­
licija nakon svoje tobožnje pobjede nadi H rvatim a stupila na put, koji
je vodi u propast.40
Za vrijem e borbe oko željezničarske pragm atike sve su oči upe­
rene u službeni Beč. Sto će u raditi F ranjo Josip? Kako će koristiti
hrvatsko-m adžarsku krizu s obzirom na pregovore za novu austro­
ugarsku nagodbu? Usprkos svim lošim iskustvim a s Bečom, koja su
zapravo bila odlučna za prihvaćanje antibečke politike novog kursa,
ponovno se, čak i u rezolucionaškim krugovim a p o javljuju nade, dia
će se kralj staviti na stran u H rvatske, da ne će dopustiti uvođenje
apsolutizm a u H rvatskoj i dia ne će sankcionirati željezničarsku p ra ­
gm atiku. Ako kralj odobri postupak m adžarske vlade, piše Pokret,
onda to znači da odobrava i jednostrano m ijenjanje nagodbe.41 Franjo
Josip sada može da bira: ili da se postavi na stran u H rvatske, dia upo­
trebi oštre m jere protiv M adžarske i da željeznom rukom prisili Ma­
džarsku koaliciju na sklapanje nagodibe, koja odgovara Beču, što bi
uglavnom bilo po volji krugu oko F ran je F erdinanda (dakako uz opa­
snost, dia ponovno izazove krizu, koja je prevladana dolaskom Ma­
džarske koalicije na vlast), ili da se postavi na stran u M adžarske, da
prepusti H rvatsku na m ilost i nem ilost m adžarskim vladajućim Ma­
sam a i da ih, na račun H rvatske, onako oslabljene n a tje ra da sklope
nagodbu povoljnu za Beč, a da otpor protiv M adžarske u H rvatskoj
upotrebljava kao strašilo za um ekšavanje M adžarske koalicije isto
onako, kao što je M adžarska koalicija dosada upotrebljavala Riječku
rezoluciju kao bauk protiv Beča. Prirodno je, da F ranjo Josip bira ovu
drugu alternativu, jer se drži dualističkog stanovišta i ne želi da iza­
zove ponovnu m adžarsku krizu, koja bi mogla ugroziti status quo i
opstanak i onako labave M onarhije. Pravo značenje jugoslavenskog
p itan ja za opstanak M onarhije Franjo Josip tada još ne shvaća. Osim
toga on vjerojatno i lično odobrava najoštrije m jere pro tiv H rvatsko-
srpske koalicije, koju m u već skoro dvije godine prikazuju kao vele-
izdajničku i antiddnastičku grupu, što ga svakako jako pogađa.
Šupilo na svoj način tum ači bečke m otive. On ističe, da Beč p ri­
hvaća stav M adžara u jezičnom p itan ju ne iz ljubavi prem a njim a
nego zato, što se boji posljedica za bosanske željeznice, koje im aju
službeni njem ački jezik. M adžari i sami „u 4 oka (p. Šupilo) priznaju
da nem aju zakonske podloge, samo se boje javnoga m nienja svoga“,
piše Šupilo Čingriji i sm atra, da bi upravo zbog toga M adžari u slu­
čaju uspjeha H rvatsko-srpske koalicije m ogli prijeći preko željezni­
čarske pragm atike, je r tre b a ju hrvatsko-srpske poslanike u teškoj

40 A rb eiter Z eitung 182'6. VII., A rbeiteriville 157/5. VII. 1907.

11 P okret 145/26. VI. 1907.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — £13

situaciji, koja im se sprem a. Takav razvoj dogođaja Beč svakako ne

želi. „Ako nasuprot nas M agjari pobiede, te nam nam etnu jezik, onđia
ne može biti m ira m eđu nam a za decenije i vjekove. Onda je od Ma-
gjara pobieđena, ali neuništena (p. Šupilo) H rvatska opet za decenije
najbolje sredstvo Beča i proti M agjarim a i proti sebi samoj. — Stoga
razloga je i Beču puno stalo, da kod nas izposluje, da mi — pokorava-
juć se sili m agjarskoj — pristanem o na kom binacije (p. Šupilo), koje
nam M agjari u svom ludom i zasliepljenom šovinizm u nu đ aju i koje
bi u H rvatskoj izazvale neizbrisivo nezadovoljstvo, a vodu na bečki
mlin. Zato im u ovom p itan ju nudi svoju podipunu ,nezainteresiranu’
pomoć.“ Šupilo misli da istupi p ro tiv ove taktike službenog Beča na­
stojanjem , da se M adžari slome svim sredstvim a, a zatim da im se
ponovno ponudi savez protiv Beča. On bi prem a tom e htio da silom
„opam eti" M adžare.42
Nakon stanovitih kolebanja Franjo Josip odobrava uvođenje
apsolutizm a u H rvatskoj, tj. im enuje Rakodczayja za bana, dopušta
odgodu hrvatskog sabora i sankcionira željezničarsku pragm atiku.43
V elikoaustrijski i vojni krugovi nisu zadovoljni ovim postupkom .
Oni također žele apsolutizam u H rvatskoj, kako bi se onemogućile
jugoslavenske težnje, ali ne apsolutizam m adžarski nego austrijski
na čelu sa carskim generalom kao kom esarom ili banom, a eventualno
i s nadvojvodom , koji bi imao zadatak da stvara prodinastijske ele­
m ente u H rvatskoj, koji bi se u zgodnom m om entu mogli upotrebiti
p rotiv M adžarske.44
Dan prije im enovanja Rakodczayja, 25. VI. m inistar A ehrenthal
izvještava cara o prilikam a u H rvatskoj na tem elju razgovora s pen­
zioniranim dom obranskim generalom Đ urom Čanićem. G eneral se
vrlo nepovoljno izražava o Rakodczayju, koji je kao K huenov državni
odvjetnik stekao vrlo loše ime u H rvatskoj i ne sm atra se pravim
Hrvatom . Njegovo bi se im enovanje shvatilo kao izručenje H rvatske
M adžarskoj i izazvalo bi još veće uzbuđenje nego što već vlada. Canić
se također izjašnjava pro tiv im enovanja P. R aucha za bana, kojega u
H rvatskoj ne sm atraju ozbiljnim čovjekom. Od svih banskih kandi­
data general dtrži grofa M iroslava K ulm era najpogodnijom ličnošću.
P rilike u H rvatskoj razvile su se u neku vrstu anarhije, pa Čanić ra ­
čuna i s kraljevskim kom esarom . U H rvatskoj pevladava uvjerenje,
da će se H rvatska izručiti M adžarskoj, stoga je po m išljenju genera’a
potrebna odlučna akcija, da se odstrani nepovjerenje prem a Beču.45
Ne samo Canić, nego i drugi generali u H rvatskoj protivni su Ra-

42 A rhiv C ingrija, Šupilo C ingriji, B udim pešta, 4. VII. 1907.

48 HHSA KA W echsel d er Ba-nus von K roatien. P rijed lo g W ekerlea 26.
VI. 1907. V ortrage 1907/2058, 2059.
44 Vidi str. 65, 96.
48 HHSA KA D irektionsacten sv. 16, 1907/23.
214 ~ MIRJANA GROSS

kodczayjevu im enovanju. 26. VI., na sam dan njegova imenovanja,

carevu ad u tan tu Bolfrassu dolazi general Tersztyanszsy [Tersćanski]
iz H rvatske. Bolfrass m u naređuje, dia pođe u audienciju caru i da ga
izvijesti o političkim prilikam a u H rvatskoj. Audiiencija je održana
tek 27. VI., kad je Rakodczay već bio im enovan, i Franjo Josip o tome
više ne govori. Ali je Tersztyanszky izjavio Bolfrassu, da će se Ra-
kodczayjevo postavljenje osjetiti u H rvatskoj kao udarac bičem preko
lica. Franjo Josip dočekuje generala Tersztyanszkoga s riječim a: „te­
ška vrem ena, gospodine generale!" U svom izvještaju o prilikam a u
H rvatskoj general ističe, da je Frankova stranka jedina iskreno di­
nastička stranka. „Vi zaista sm atrate i po V ašem najdubljem uvje­
renju Starćevićeva stran k a je ona stranka, na koju bih se mogao oslo­
niti i u koju bih se mogao pouzdati?", pita ga F ranjo Josip. Terszty-
anszky odgovara, dia on to m isli i da bi svaki general 13. zagrebačkog
korpusa dao isti odgovor! G eneralov hvalospjev o lojalnosti, pouzda­
nosti, dinastičnosti i odanosti frankovačke stranke caru, Franjo Jo­
sip prekida sa sm iješkom : „Da, ali ona ipak suviše zahtjeva od mene."
(P. u dokum entu)45a D rugim riječim a car nije nim alo oduševljen „Ve­
likom H rvatskom ". Cini se, da general odobrava samo otpust P eja-
čevićev, kojeg sm atra bezbojnom ličnosti, dok bi želio, da dosadanji
odjelni predstojnici ostanu na dužnosti. Stoga on hvali naročito Niko-
lića, kao odanog dinastiji, financijski neovisnog i vještog političkog
činovnika. G eneral je uvjeren, da dinastija može H rvatsku još uvijek
pridobiti, ali bi Rakodczayev režim mogao prouzročiti potpuni gubitak
dinastičkog osjećaja u H rvatskoj. Carev ađ u tan t žali nakon audien-
cije, što T ersztyanszky nije došao prije, je r bi tada svojim izvještajem
mogao eventualno spriječiti im enovanje Rakodczayjevo. Terszty-
anszky posjećuje i nadvojvodu F ran ju Salvatora, kojem u izražava
svoje uvjerenje, da bi jedan nadvojvoda trebao da postane hrvatskim
banom, jer bi samo nadvojvoda bio oslobođen pokoravanja m adžar­
skom m inistru-pređsjedniku.40 U skladu s akcijom carskih generala
nije nimalo slučajno, što šef generalštaba Conrad sa svojim surad­
nicim a boravi u drugoj polovici lipnja na inspekciji u H rvatskoj.47
Iako je postavljen Rakodczay, Franjo Josip za svaki slučaj p ri­
prem a kom esarijat u H rvatskoj. D otadašnji kom andant 13. zagre­
bačkog korpusa C havanne odstupa „iz zdravstvenih razloga", a po­
stavlja se general Rade Gerba. Izbor ove ličnosti ilu strira bečku tak ­
tiku. G erba održava veze s nekim uglednim predstavnicim a Koalicije
4r’a ,,Schw ere Z eiten, H err G eneral!". ,.Sie glauben also w irklich und
h alten nach Ih re r in n ersten U eberzeugung dafiir, dass die P artei, auf die ich
m ich sttitzen und verlassen konnte die Starčević P a rte i is t? “ „Ja, ab er sie
verlarigt h a lt zu viel von m ir."
40 KA N achlass C onrad Ba 1 Izvještaj g en erala T ersztyanszkoga, G or-
lice, 30. VI. 1907.
47 C o n r a d , n. d., 71.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 2 1 5

i njegovo im enovanje kao domaćeg čovjeka ne može naići na veći

otpor, a može korisno poslužiti u slučaju uvođenja izvanrednih m jera.
Javnost shvaća G erbino im enovanje kao priprem u za uvođenje kom e­
sarijata.48 Za kom esara je određen glavni predstavnik bečke politike
u Dalmaciji, general M arijan Varešanin, ogorčeni protivnik novog
kursa. 30.VI. m inistar rata Schonaich piše V arešaninu, da je trebao
postati poglavar Bosne, ali su to prilike u H rvatskoj spriječile, jer su
toliko ozbiljne, da m inistar rata očekuje nem ire. Za provođenje izvan­
rednih m jera V arešanin je najpozvaniji, pa je car naredilo Schonaichu
da mu piše u tom smislu. V arešanin u pismu, koje ratn i m inistar po­
kazuje F ran ji Josipu, izražava svoju odanost caru i sprem nost da
opravda njegovo povjerenje. H rvatski je narod vjeran caru, piše Va­
rešanin, ali se p o javljuju elem enti koji nastu p aju kao „usrećitelji
naroda", a stvarno potkopavaju naslijeđene najsv etije tradicije svoga
naroda. V arešanin ovom izjavom nesum njivo cilja na predstavnike
novog kursa. Pod „pravim " vodstvom hrvatski bi narod postao pou­
zdani oslon p rijestolja i dom ovine.40
G enerali opširno izvještavaju šefa generalštaba Conrada i m ini­
stra rata Schonaicha o prilikam a u H rvatskoj. Novi zagrebački ko­
m andant G erba jav lja m inistru rata krajem srp n ja o velikom uzbu­
đenju u vezi sa željezničarskom pragm atikom , koje je obuhvatilo i
najšire slojeve naroda. Zasada vlada m ir, za koji su zaslužni n a ju tje ­
cajniji članovi Koalicije. Oni naim e ne žele, da se borba vodi na ulici,
nego u peštanskom i zagrebačkom saboru. Ipak G erba pom išlja na ne­
mire, ako m adžarska vladia izvrši novi pritisak u pravcu m adžarizacije.
Svaki korak ograničenju hrvatskog jezika i razvoja nacije može im ati
teške posljedice. O tprilike od prije godiine dana, t.j. od dolaska Koa­
licije na vlast nacionalna svijest i ponos digli su se u H rvatskoj tako
snažno, kako se nitko nije nadao. U tom pravcu postignut je izvan­
redan (grossartig) uspjeh ne samo kod inteligencije, nego i u najsiro­
m ašnijoj seljačkoj kolibi. Željezničarska pragm atika, taj udarac u
srce H rvatske, dovela je do sloge svih stranaka, što p rije toga nikada
nije uspjelo. H rvatska se nada, ističe general Gerba, da kralj ne će
sankcionirati željezničarsku pragm atiku, je r se zakon razlikuje od'
zakonske osnove, kojoj je data predsankcija. Sva hrvatska srca bila
bi tim e za u vijek predobivena za cara! Za razliku, od drugih oficira,
koji žele oslon na frankovce i uništenje Koalicije, general G erba bi
htio dia K oalicija i dalje ostane na vlasti. Dakako ona bi m orala da
iz tem elja prom ijeni karakter, koji je im ala pod Supilovim vodstvom.

48 F rem denblatt 182/6. VII. 1907. ANRH PZV 1907/1929. SKZ, R 4612 G r­
lović: D nevnik, 1907/11, 9. VII.
40 KA N achlass C onrad Ba 1 — U vezi s p rip rem am a za k o m esarijat -po­
stav lja se na čelo zagrebačkog dom obranskog d istrik ta novi k o m andant S.
Borojević. HHSA N achlass F ranz F erdinand V/a B orojević F ran ji F erd in an d u
17. VII. 1907.
210 — MIRJANA GROSS

G erba je zam išlja kao buduću Nikolićevu stranku, koja bi napustila

antibečku politiku novog kursa, a on hvali Nikolića kao čovjeka odana
dinastiji. U budućoj stranačkoj grupaciji bili bi okupljeni: H rvatska
stranka prava, bivši ,,obzoraši“ (koji predstavljaju velik dio inteli­
gencije, financijskog svijeta, in d u strije i uopće viših d ruštvenih slo­
jeva), Starčevićeva hrv atsk a stran k a prava (ali, čini se, bez J.
Franka, za kojeg G erba tvrdi, da želi samo osigurati svoje novčane
poslove i dia je njegova ličnost dosada sprečavala porast inače popu­
larne Starčevičeve stranke). Stranačkoj grupaciji pripadali bi i oni
Srbi, koji žele da ostvare svoje nacionalne zahtjeve u n u tar H absbur­
ške m onarhije. Zanim ljivo je, da G erba sm atra, da klerikalna stranka
nije uopće vrijedna pom ena. Po njegovu m išljenju izvan nove stranke
ostali bi samo oni Srbi, koji žele odcjepljenje od M onarhije i p rik lju ­
čenje Srbiji, i naprednjaci, koji su povezani sa socijalistim a, članovi
su slobodnozidarskog saveza i stvarni pokretači Riječke rezolucije.
Da bi privolio bečke krugove na svoj prijedlog, G erba m ora nasto­
jati, da odstrani veleizdiajnički pečat, kojim je označena cijela K oa­
licija. Stoga p rije svega ustaje protiv onih, koji caru prikazuju H rv at­
sku kao revolucionarnu zem lju, dok narod tobože stvarno osjeća
dinastički. Ali, da bi se taj osjećaj održao, treb a pomoći H rvate!
Pojedine su ličnosti besavjesno oklevetane samo zato što su „grčko-
ortodoksne" vjere. On hvali Sum anovića i M edakovića, kao odane
dinastiji i financijski neovisne ljude, ističući, da ih dobro pozna.
G eneral čak tvrdi, da Šupila i Pribićevića svi sm atraju poštenim
ljudim a. Šupilo živi u sirom aštvu, a bio je žrtva n eistinitih optužbi,
da je nabavljao puške iz Italije. G erba sm atra, da bi trebalo oživjeti
ideje Eugena Savojskog i sjediniti sve narode uz D unav i pritoke,
kao i na B alkanu pod H absburškom m onarhijom , kojoj bi na taj način
bila osigurana vlast na Jadranskom i Egejskom m om . On se nada
ostvarenju tih ideala u Velikoj A u striji.50 A ehrenthal u svom pism u
šefu carske kancelarije Schiesslu prim jećuje, da G erbin opis
hrv atsk ih prilika odgovara stvarnosti i da je u skladu s inform aci­
jam a, koje je dao i V arešanin. Z ahvaljujući griješkam a m adžarske
vlade značenje jugoslavenskog pitan ja je poraslo, piše m inistar. Zato
kru n a m ora da zauzm e odlučan stav. On se pridružuje m išljenju ge­
n e ra li, da car ne bi trebalo sankcionirati željezničarsku pragm atiku
u njenom sadašnjem osakaćenom obliku, sve dok ne dođe do suglas­
nosti M adžara i H rvata o tom pitanju. Cini se, da je A ehrenthal već
p rije toga iznio caru prijedlog u tom sm islu.51

60 HHSA KA D irektionsacten, sv. 16, 1907/23. Pism o FM L G erbe m in istru

ra ta Schonaichu, Zagreb, 26. VII. 1907.
51 Isto. Pism o A eh ren th ala direk to ru k ab inetske k an celarije Schiesslu.
Sem m ering, 4. V III. 1907.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 217

Utjecaj m adžarske vlade na bečkom dvoru jači je od zahtjeva

velikoaustrijskih krugova. 16.VIII. Franjo Josip sankcionira željezni­
čarsku pragm atiku.52 Budiući dia u H rvatskoj ne dolazi do nem ira, ne
ukazuje se ni potreba da se uvede kom esarijat, koji bi bio po volji
velikoaustrijskim krugovim a. H rvatska je prepuštena m adžarskom
apsolutizm u!
„Radionica" F ra n je F erdinanda nikako se ne slaže s ovom po­
litikom . U svojoj predstavci od 10.VIII. 1907 J. K ristoffy konstatira,
da je Beč pomagao M adžarskoj koaliciji da skrši hrv atsk u opstrukciju,
iako H rvati vode borbu na život i sm rt protiv najvećeg n ep rijatelja
dinastije. Da li će Beč i nadalje dati M adžarskoj koaliciji oružje, da
uništi H rvate, pita se K ristoffy nekoliko dana p rije sankcioniranja
željezničarske pragm atike, um jesto da pomogne borbu H rvata, koja
sada počinje na terito riji H rvatske? K ristoffy je uvjeren, da će h rv a t­
sko pitanje im ati odlučan utjecaj na sudbinu M onarhije.53 Može se
pretpostaviti, da i F ran jo Ferdinand im a sličan stav. N ije isključeno,
da je A ehrenthal u dogovoru s nadvojvodom savjetovao caru, da ne
sankcionira željezničarsku pragm atiku. Kako smo vidijeli F ranjo Josip
ih nije poslušao. U svom m em orandum u A ehrenthalu, sastavljenom
za vrijem e vladavine bana Raucha, K rist6ffy konstatira, da je Ne­
zavisna stran k a pružila H rvatim a i narodnostim a b ratsku ruku, koja
se skupila u šaku m adžarske nadimoći u času, kad je došlo do spora­
zum a s dinastijom . P rem a tome, ako dinastija dopušta hrvatsku poli­
tik u W ekerleove vlade, koja se poslužila željezničarskom pragm ati­
kom, da se riješi obaveze stv aran ja neovisne H rvatske, koju je Neza­
visna stranka tobože dala u vezi s Riječkom rezolucijom , ona također
dopušta, da „anti dinastičke pustolovine" Riječke revolucije postanu
u svojim posljedicam a stvarno pitanje M onarhije i dinastije. Drugim
riječim a, H rvatska se ne okreće samo protiv M adžarske nego i protiv
M onarhije i dinastije.54 U času, kadla prepušta H rvatsku m adžarskom
apsolutizm u, vladar dualističke M onarhije ne gleda na stvari s toga
sudbonosnog aspekta.

3. Epilog politike novog kursa

26.IV. im enovan je novi ban Rakodczay, koji je za vrijem e K hu-

enova režim a bio državni odvjetnik, poznat i om ražen u cijeloj zemlii.
Cini se, da je bio lični p rijatelj Kossuthov i Polonyijev. Po svom osje­
ćaju on je „skroz na skroz" M adžar, tvrdi general Gerba, koji se sam

52 HHSA KA V ortrage, 1907/2351.

e3 K r i s t o f f y , n. d., 510.
HHSA N achlass F ran z F erd in an d V/A (prijepis), K ristoffy želi da se
m ak n u W ekerleova i R auchova vlada, koje svojom politikom sam o koriste
jugoslavenskoj ideji, a htio bi p o v ratak na K huenove m etode rasp iriv a n ja
hrvatskog i srpskog šovinizm a.
218 ~ MIRJANA GROSS

u to uvjerio. W ekerle ga sm atra pogodnom ličnosti za okupljanje po­

litičkih grupa, je r dotada nije istupao kao političar.55 Povodom n je­
gova im enovanja Koalicija izdiaje proglas, u kojem poriče kom peten­
ciju ugarskog parlam enta i vlade, da izigravaju ugovore obiju k ra ­
ljevina. Ban je izvršitelj m adžarske volje. P ri njegovu im enovanju
ignorirana su n ajprim itivnija načela ustavnosti i parlam entarizm a,
jer je ban odgovoran hrvatskom saboru, preko kojeg se potpuno pre­
šlo. K oalicija očekuje tešku borbu, a naročito pokušaje rušenja h rv a t­
sko-srpske sloge.50 Odjelni predstojnici vlade daju ostavke, a za
njim a i veliki župani.57 Svuda u H rvatskoj vlada veliko uzbuđenje.
Protestnoj skupštini u Zagrebu p ridružuju se i protivnici Koalicije —
frankovci i radićevci.58 Socijalisti više ne sudjeluju. Suviše su razo­
čarani slabim držanjem Koalicije u borbi za ustavne slobode. P eštan-
ski delegati apeliraju na građanstvo, da zadrži m ir. D em onstracije
bi izazivale iznim ne m jere.59 P ri povratku iz Budim pešte delegati su
posvuda, a naročito u Zagrebu, dočekani s velikim slavljem . Cijeli je
grad okićen, sve su trgovine zatvorene. D elegate obasipaju cvijećem.
U povorci su d jelu je oko 30.000 ljudi. Slavlje ne prolazi bez obaveznog
pjevanja pred spom enikom bana Jelačića. K oalicija želi sazvati sabor,
ali kralj odigađa zasjedanje na Rakodczayjev zahtjev.60
Politika novog kursa leži u prahu. P ostavlja se pitanje: što sada7
U sjeni austro-ugarskih nagodbenih pregovora ocrtava se politika tri-
jalizm a. Ona nije nipošto nova. N jeni su elem enti fungirali u raznim
hrvatskim planovim a za rješenje nacionalnog pitanja. N apuštajući
načela A nte Starčevića u času privrem enog približavanja obzorašima
1894, pravaši form uliraju svoj trijalistički program o okupljanju
hrvatskih zem alja u okviru H absburške m onarhije.01 Ovog se pro­

5B A rhiv T rum bić, M. 418, Šupilo T rum biću, Rijeka, 14. X. 1905. HHSA
Wechsel d er Banus von K roatien 1959/26. VI. 1907. HHSA KA D irektionsacten,
sv. 16. 1907/23.
*" Pokret, 147/28. VI. 1907.
" HHSA KA V ortrage 1907/2324-2326. ANRH HMB 1907/X, 159, -
162, 176.
os P okret 148/1. VII. H rvatske novine, 27/4. VII., 29/18. VII. 1907.
5W P okret 150/3. VII. 1907. GAZ G P 1907/30506. 31475. P ester Lloyd, se
grozi iznim nim m jeram a, 156/2. VII. 1907.
,i0 SKZ R 4612 G rlović:*•D nevnik II 1907/3-6. VII. ANRH HMB 1907/151
(1907/42). U poslovnim krugovim a dolazi do po k u šaja im itacije m adžarskog
,,tulipanskog“ po k reta tj. bojkota protiv a u strijsk e robe. Š ire se proglasi t r ­
govcima u H rvatskoj da ne kupuju m adžarsku robu. Iako taj po k ret uopće n ije
ozbiljan, on izaziva u Pešti golemo uzbuđenje. K ossuth upućuje R akođczayja
neka upozori pučanstvo, da će upotrebiti sva sred stv a p ro tiv ovih „neoprav­
danih napada" a to će biti gore po ekonom ske in terese „posesti'im a zemalja**
nego „m atere zemlje**. ANRH PZV 1907/2242. Pester Lloyd, 156/2. VII. Neue
Freie Presse, 15394/2. VII. 1907.
81 Mazzura Š. D e r e n č i n M., Program i oporbenih stranaka u H r­
vatskoj, Zagi’eb 1894.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 2 1 9

gram a drži i rezolucionaška H rvatska stranka prava. Dakako da ovaj

stav u sklopu državnopravne politike u devedesetim godinam a nije
imao značenje u općem onarhijskim razm jeram a, je r se jugoslavensko
pitanje još nije pojavljivalo kao životno p itanje M onarhije. Poslije
Riječke rezolucije, a uoči aneksije Bosne i Hercegovine, trijalistička
ideja dobiva svoje pravo značenje i tek sada zapravo započinje njen
krivuda vi i kom pleksni razvoj.
U ju lu 1907. trijalističku politiku m ogu da prihvate svi g ra­
đanski političari, je r je ona još m aglovita i svatko može da zamišlja,
što m u odgovara. Političari, koji žele slom M onarhije kao Šupilo, gle­
daju u novoj politici nastavak novog kLirsa, t.j. dalju postepenu orga­
nizaciju jugoslavenskih sila protiv Beča, a sada i protiv Pešte. Ovaj
je stav moguć zbog toga, što su rezolucionaši dosada istupali za sub-
dLializam, t.j. za ugarsko-hrvatski i austrijski dio M onarhije povezan
jedino personalnom unijom , dok bi H rvatska sjedinjena s Dalm aci­
jom uživala u n u tar ugarskog dijela najširu autonom iju. S obzirom
na teški pritisak m adžarske hegem onije korak iz subdualizm a u trija -
lizam vrlo je lak.02 Frankovci i klerikalci vide u trijalizm u jugosla­
vensku grupu u n u ta r M onarhije pod hegem onijom „katoličkih H rvata
i Slovenaca", t.j. V eliku H rvatsku. Jugoslavensku grupu u n u tar Mo­
narhije mogu da zam isle i oni, koji zastupaju hrvatsko-srpsku slogu,
kao i oni, koji sm atraju trijalizam etapom k federalizaciji M onarhije
ili k potpunom nacionalnom oslobođenju. Nova politika nosi zasada
pečat Supilovih shvaćanja, jer on još uvijek vođi Koaliciju.
M anifestom K oalicije od 12.VII.1907. Šupilo se vraća na „staru
nezavisnu politiku H rvatske", t.j. staru pravašku državnopravnu po­
litiku uperenu pro tiv Beča i Pešte. H rvatsko-srpska koalicija se oba­
vezala, da ne će pokretati državnopravna pitanja, dok se ne saniraju
prilike u H rvatskoj u pravcu ustavnih sloboda. Ovim postupkom ona
je olakšala borbu M adžarske koalicije protiv Beča. M anifest K oali­
cije ističe, da u novoj političkoj situaciji m ora da postavi na dnevni
red, ne samo željezničarsku pragm atiku, nego i cijeli kom pleks ne-
rješenih državnopravnih p itan ja.03 Ova Supilova državnopravna po­
litika više nije sta ra „nazdravičarska" politika. Ona je oplođena e le ­
m entim a, koji su preživjeli slom novog kursa: načelom samopomoći
u vidu složne, zajedničke akcije H rvata i Srba i aktivnom politikom
iskorišćavanja slabosti M onarhije, ovaj pu t austro-ugarskih pregovora.
Težište nove akcije prenosi se nakon sporazum a jugoslavenskih
cislajtanskih i tran slajtan sk ih političara u austrijsko carevinsko vijeće.

02 T resić—Pavičić ustaje u carevinskom vijeću za trijalizam . OR X V III.

sesija II/III, 13. sjed. 12. VII. 1907. Ul svojim bilješk am a M elko C ingrija kon­
statira, da se čak i R iječka rezolucija može sh v atiti kao k orak trijalizm u. A rhiv
C ingrija B ilješke pod naslovom : T rijalizam .
03 Vidi Supilov opis dogođaja iža slom a novog kursa. Š u p i l o , n. d..
183 i d.
220 ~ MIRJANA GROSS

P rem a konfidentskim izvještajim a Šupilo je organizator ove zajed-

ničke akcije, i on zasada uspijeva da paralizira utjecaj onih poslanika,
koji bi h tjeli da se otvoreno postave na stran u Beča.64 Šupilo još
uvijek goji nadiu u nastavak politike Riječke rezolucije, t.j. u surad­
n ju s M adžarim a protiv Beča. On bi htio prisiliti M adžare na ovu
alternativu, piše on Čingriji, „...ili da cielu U garsku sa svim svojim
pravim a im penjaju Beču a conto snage što će im d at za nas pobiediit
— ili dia nam a popuste. U vjeren sam da bi se s vrem enom izazvala
tim e situacija, koja bi tražila da se popusti nama (p. Šupilo). Ali to
treb a provesti u redu, do kraja. Hoćemo li moć? Hoćemo li u m je t? “05
Ovo je shvaćanje Supilovo vrlo nerealno, je r su u toku dogođaji, koji
vode prem a trećoj alternativi: zajedničkom pritisku Beča i Pešte, t.j.
apsolutizm u u H rvatskoj, je r jugoslavensko pitanje dobiva razm jere,
koji bacaju u sjenu austro-m adžarske protivnosti. Na svaki način
Šupilo ljeti 1907. nem a n am jeru dia uzmakne, radije će p re trp je ti po­
raz Koalicije, koji bi iznio na površinu „ovaj tuđinski talog, koji se
buni, ometa, ru je i kleveće, (franko-klerikalce M. G.) I on će onda sam
sebe razsut.“ „...Jer vladat u Hrvatskoj proti M agjarim a i proti S r­
bim a je nemoguće (p. Šupilo). Svaki kom prom is bi razkrinkao švind-
la riju .“ Tako Šupilo predviđa povezivanje frankovaca s m adžarskom
vladom za vrijem e Rauchova režima.
Iako jugoslavenski poslanici u carevinskom vijeću nisu okupljeni
u zajedničkom klubu (slovenski klerikalci se posebno organiziraju),
oni svi zajedtno započinju akciju, da se H rvatskoj prizna pravo, da
sudjeluje u nagodbenim pregovorim a kao treći ravnopravni faktor u
M onarhiji.00 Interpelaciju jugoslavenskih poslanika potpisuje 136 n je­
m ačkih i slavenskih poslanika carevinskog vijeća. B iankini opet drži
jedan od svojih blještavih govora, iza kojeg ne-slijede djela. H rvatski
je narod uvjeren, grm i on, da je njegovim m ukam a k riv Beč i svi
m jerodavni faktori M onarhije, koji su ga kroz 40 godina prepustili
Pešti. I narodi im aju svoju logiku, grozi se Biankini, i jao onim vla­
dama, koje to ne razum iju.67 Jugoslavenski se govornici nižu jedan
za drugim i bečki im p arlam en t pljeska, jer su ustali protiv Ma­

°* K onfident Vaso Josipović iznosi svoj razgovor sa Supilom , koji tobože

sprem a teren za eventualni oslon na Beč. Iz Supilove d jelatn o sti se vidi, da
njegova politika ostaje dosljedno antibečka, ali je moguće, da se n ije u stru ­
čavao upotrebiti takvu taktiku, da pridobije n a jista k n u tije probečke elem ente
m eđu poslanicim a. ANRBiH ZVBH 1907/3729 res., 3836 IB, 4005 IB.
05 A rhiv Č ingrija Šupilo Č ingriji, Rijeka, 19. VIII. 1907.
00 O vaj se zah tjev tem elji na tum ačen ju h rvatsko-ugarske nagodbe, p re ­
m a kojem se prim a austro -u g arsk a nagodba 1867., ali se u tv rđ u je da se u b u ­
duće tak v e nagodbe ne mogu sklap ati bez učešća H rvatske. Jugoslavenski
poslanici sm atraju , da se to odnosi i n a 'fin a n c ijs k e nagodbe.
07 OR X V III. sesija II/III, 7. sjed. 3. VII., 11. sjed. 10. VII. 1907.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA v— 2 2 1

džara.68 Govornici svih nacija u parlam entu oštro napadaju M adžare

i na taj način podiupiru svoju vladu, koja doduše taktizira, ali u cje­
lini dosta odlučno vodi nagodbene pregovore. F ran jo Josip i m inistri
predsjednici Beck i W ekerle nastoje da što prije svrše s nagodbom,
kako bi se sm irile u n u tra šn je prilike i stvorila m ogućnost za vanjsko
političke akcije na Balkanu. H rvatski zahtjevi sam o kom pliciraju i
onako težak položaj, izazivaju otpor M adžara, koji su upravo dove­
deni do popuštanja, i otvaraju v rata ponovnom rasplam savanju krize.
Zato je odgovor službenog Beča jasno i odlučno: ne! M inistar predi-
sjednik Beck izjavljuje u parlam entu, da on poznaje samo dva ustavna
faktora u nagodbi: austrijske zem lje i zem lje k ru n e Sv. Stjepana
predstavljene u carevinskom vijeću odnosno u m adžarskom p arla­
m en tu .69 Bečki parlam ent, koji toliko pljeska jugoslavenskim govor­
nicim a i ne m isli na to da ustane protiv Bečka i da odlučno potpo­
m ogne zahtjev jugoslavenskih poslanika. Već u sam om početku trija -
listička politika pokazuje jednu od svojih osnovnih karakteristika.
Poslanici carevinskog vijeća potpisali su jugoslavenski prijedlog
samo zato da uplaše M adžare i učine ih popustljivijim a u nagodbenim
pregovorim a. Ovaj se dogođaj poklapa s postupkom samog prijesto­
lonasljednika, koji u siječnju 1910, u jeku m adžarske krize, želi da
se „šezdesetsedm aškim " vođam a saopći „neka potvrde sve bez kon­
cesija, inače dolazi K ristoffyjeva vlada ili sigurno trijalizam . Možda
će u svom strah u ipak popustiti." A. Brosch u program u za buduću
vladavinu F ran je F erdinanda (sastavljenom 1910/11) kaže da se trija ­
lizam sm atra sredstvom za pokoravanje M adžarske. „Po m om m išlje­
nju, on je sam o sasvim dobro strašilo protiv m adžarskih šovinista,
a da ne donosi prave koristi dinastiji ili A u striji."70 Tom se prilikom
može vidjeti, da ni velikoaustrijski krugovi nem aju određeniji jugo­
slavenski program . N jim a je jasno samo to da tre b a upotrebiti H rv at­
sku u interesu bečke politike, naročito zato što je R iječka rezolucija
svakome pokazala, da H rvatska može biti i vrlo važan faktor. U ovim
uvjetim a Josip F rank postaje ličnost presudne važnosti.

08 OR X V III. sesija II/III, 13. sjed. 12. VII. (Tresić), 15. sjed. 18. VII.
(Krek, L aginja, Ivčević). 19. sjed. 23. VII. 1907. (Baljak).
00 OR X V III. sesija II/III, 25. sjed. 18. VII. 1907.
70 sie sollen alles ohne Conzessionen bew illigen, sonst kom m t K ri-
stoffyregierung oder bestim m t Trialism us. V ielleicht geben sie im Schrecken
doch nach.“. C h 1 u m e c k y, n. d., 335.. T elegram F ra n je F erd in an d a Broschu
od 10. I. 1910. „M einer M einung nach ist er aber n u r ein ganz gutes Schreck-
m ittel gegen die ungarischen C hauvinisten, ohne ab e r w ii'kliche V orteile fiir
die D ynastie oder fiir O esterreich zu bringen." S o s n o s k y , Franz Ferdi­
nand, 186. P rijedlog jugoslavenskih zastupnika potpisali su i K. K rem af i
drugi Česi, koji zaista na mogu biti pristaše trijalizm a. I ovaj m om enat u ka­
zuje n a svrhu ovog istupa.
 222 Mir ja n a g r o ss

U žaru borbe W ekerle još krajem lipnja prijeti delegatim a H rv at­

ske, da će se povezati s Frankom , ukoliko oni ne popuste.71 I Frank
je sprem an na suradmju, kao što se vidi iz njegove izjave Pester
Lloydu, da je Rakodczay korektni ,,gentlem an“ i objektivni sudac.
M eđutim ova taktika ne dolazi u obzir p rije sklapanja nagodbe. W e-
kerle naprotiv koristi šurovanje J. F ran k a s velikoaustrijskim k ru ­
govima, dia optuži H rvate zbog veleizdaje, jer je F rank s Luegerom
pregovarao o priključenju H rvatske A ustriji. Ova m u je taktika po­
trebna, da postigne pod'ršku m adžarske javnosti za vladavinu željezne
ruke u H rvatskoj.72 Tom prilikom vođa kršćanskih socijala Lueger
izražava svoje sim patije za H rvate, ali ne želi odgovoriti na pitanje,
da li bi podržao prijed'log za storniranje nagodbenih pregovora, pošto
se ođiržavaju bez predstavnika H rvatske. D rugim riječim a, veliko-
austrijski krugovi, koji su se teoretski u štam pi često izjašnjavali za
trijalizam , ne žele da pristupe konkretnoj akciji u tom pravcu.73
Ovaj je postupak razum ljiv dvije godine poslije Riječke rezolucije i
gođ'inu dana poslije ledenog dočeka F ran je Ferdinanda u Dalmaciji.
Riječka rezolucija je upozorila Beč da H rvati više nisu bezuvjetni
osi on Beča i da postoji opasnost da se ponovno stave na stranu Ma­
džara, ukoliko im to bude odgovaralo, je r H rvatsko-srpska koalicija još
uvijek postoji i uživa podršku najvećeg dijela javnosti u H rvatskoj.74
Za vrijem e m adžarske krize Franjo F erdinand i vojni krugovi htjeli
su H rvatim a „utisnuti u ruku m ač“ protiv M adžara. Na n jih je sva­
kako utjecala pom isao na Narodni pokret 1903. F ranjo Ferdinand u
proljeće 1905. podnosi caru predstavku u tom smislu. Riječka rezolu­
cija pokazala je nerealnost prijestolonasljednikovih planova i iza­
zvala „vidljivo slabljenje njegovih trijalističk ih planova, ukoliko su
ovi uopće ikada poprim ili čvrstu fo rm u “.7fi Dok je K arl L ueger re­
71 HS 1908—1913 I 21. sjed. 20. IV. 1910. G ovor G. Š urm ina, 854—5. Pester
Lloyd, 157/3. VII. 1907.
7a R adi se o F rankovu putu u Beč poslije R iječke rezolucije. Vidi str. 60.
Pester Lloyd A 157/12. VII., 167/14. VII., 171/19. VII. 1907. L ueger i F ran k de­
m a n tiraju ove vijesti i tv rd e da su razgovarali sam o kao „školski drugovi",
je r su zajedno posjećivali bečko sveučilište. A gram er Z eitung 196/21. VII.,
Pester Lloyd, 167/14. VII., H rvatsko pravo 3501/22. VII. 1907.
73 Reichspost, 68/22. III., 140/21. VI., 142/23. VI. 1907.
74 M ajor Brosch navodi ovu m ogućnost kao jed an od glavnih arg u m en ata
protiv trijalizm a, pozivajući se pritom na R iječku rezoluciju. S o s n o s k y.,
Franz Ferdinand, 86.
73 K i s z 1 i n g, n. d., 122, 250. Za sh v aćan je n ekih njem ačkih krugova o
upotrebi H rv ata za u ništenje M adžara k ara k terističn a je b ro šu ra: V. R e i s -
n e r , Ein Staatsstreich, Berlin 1906. Kod nas se još v je ru je da je F ran jo F er­
dinand dosljedni pobornik trijalizm a, iako iz lite ra tu re o njem u (Kristoffy,
K iszling, Sosnosky, F ranz, Funder, M argutti, Bibl i t. d.) proizlazi, da p rijesto ­
lonasljednik stalno m ijen ja svoje planove o reorganizaciji M onarhije, u sklopu
kojih se povrem eno p o jav lju je i trijalizam u i*aznim svojim form am a; da su
stv arn e težnje F ra n je F erdinanda najbliže P opovicijevu velikoaustrijskom
program u i da se F ra n jo F erdinand pred ra t v raća n a m odificirani dualizam ,
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 2 2 3

zerviran prem a trijalizm u, on u svojoj izjavi poziva H rvate, da po­

m ognu velikoaustrijski program . „Velika A ustrija kulm inira u tome,
da se svi narodi, koji žive na obali D unava nizvodino od Passaua i na
obalam a utoka, i koji su stvorili diržave na Balkanskom poluotoku,
ujedine zbog unap ređ en ja svojih k u ltu rn ih i ekonom skih interesa.
Na taj način oni dobivaju vlast nad jadranskim i egejskim m orem i
postižu punu nezavisnost. Danas se pravilnost ove ideje više osjeća
nego što se razum ije. M adžari nastoje, da se u g u raju kao klin (p. Lue-
ger) i teže za t.zv. Podunavskom federacijom — idejom starog Kos-
sutha. A ustrijanci žele odstraniti ovaj klin i ostvariti prirodnu vezu
svih spom enutih naroda. To je pravi borbeni cilj (p. Lueger), za koji
se otvoreno ili prikriveno vodi borba.“76 U ovoj izjavi Lueger ostavlja
otvoreno pitanje, na koji će se način u n u tar Velike A ustrije riješiti
jugoslavenski problem . Pom išlja li on pritom na Popovicijev program ,
prem a koiem hrvatske zem lje sačinjavaju jednu od članica Velike
A ustrije s pokrajinskom autonom ijom ? P ro širu je li možda taj okvir
sa slovenskim zem ljam a i Bosnom i Hercegovinom ? N ajispravnije
tum ačenje ovog L uegerova poziva H rvatim a sastojalo bi se u tome,
da on traži pomoć H rvata velikoaustrijskim planovim a i uništenju
Madžara, a za u zv rat nagovještava sprem nost za pregovore s H rvatim a
0 rješen ju jugoslavenskog p itanja u n u tar M onarhije. Ovo tum ačenje
dopuštaju odnosi J. F ranka i vojnih krugova zimi 1907.
Luegerova izjava nailazi na velik odjek. On je vođa najveće
stranke u parlam entu, je r se nakon m ajskih izbora kršćanski socijali i
katolički centar fuzioniraju u jaku klerikalnu stranku, koja će uskoro
davati m inistre. „N jem ačka A ustrija — to smo m i“, ponosno ističe
Reichspost. Osim toga se predpostavlja, da iza Luegerove izjave stoji

je r je sada i za njega rizik p reu ređ en ja M onarhije suviše velik. U „radionici"

F ra n je F erd in an d a ne vlada jedinstven stav prem a reorganizaciji M onarhije.
Čini se da su n ajdosledniji pobornici trija liz m a generali C onrad i A uffenberg.
1 kod n jih se m ijen ja sadržaj te ideje. A uffenberg sm a tra do 1910., da preko
Velike H rvatske vodi p u t do trija liz m a ,,welchen m an n u r zogernd beschritten
und von ihm gleich w ieder abgeschvvenkt w a r“. S ada on m isli organizirati
jugoslavensku grupu „m it H eranziehung der S erb en “ u M onarhiji i S rbiji!
A u f f e n b e r g , n. d., 142.
70 „Gross O esterreich gipfelt darin, dass alle V olker, w elche an der Do-
nau von P assau ab w a rts und an den N ebenflussen w ohnen und die auf der
B alkanhalbinsel S taaten gebildet haben, sich zur F orđ eru n g ih re r k u ltu rellen
und w irtsch aftlich en Interessen vereinigen. D adurch gelangen sie zur Be-
herrschung des adriatischen und agaischen M eeres und erlangen die volle
U nabhangigkeit. Die R ichtigkeit đieser Idde w ird h eu te m eh r gefiihlt als voll-
standig verstanden. Die M agyaren suchen sich w ie ein K eil dazvvischen zu
schieben und streben die sogenante D onaufoderation — eine Idee des alten
K ossuth — an. Die O esterreicher w ollen disen K eil beseitigen und eine na-
turgem asse V erbindung aller erw ah n ten V olkerschaften herbeifiihren. Das ist
das eigentliche K a m p fziel um das offen oder v ersteck t gerungen w ird .“ A g ra ­
m er Z eitung 196/21. VII. 1907.
224 ~ MIRJANA GROSS

i sam prijestolonasljednik.77 Šupilo naziva Luegera predstavnikom

im perijalističke Velike A ustrije s njem ačkim Bečom kao centrom,
njem ačkim državnim jezikom i Nijem cim a kao glavnim oslonom. On
ne v jeru je u m ogućnost autonom ije nenjem ačkih nacija u ovom ok­
viru, niti želi dia kraljevina H rvatska postane jugoistočni Tirol. Lue-
gerova sprem nost, da p rihvati neke zahtjeve Slavena, daleko je od
stvarne ravnopravnosti kao i m adžarski šovinizam, kaže Šupilo. Iz­
m eđu austrijskog i m adžarskog im perijalizm a razlika je samo u m e­
todi. P rvi je b rutalan ali iskren, dok ie drugi fin, gladak i zavodljiv,
dovršava Šupilo.78
Zasadia velikoaustrijska akcija nužno ostaje u pozađtini, dok se ne
riješi pitanje nagodbe. Pregovori austrijske i m adžarske vlade užur­
bano se n astav ljaju i uspješno svršavaju 8.X .1907. Nova se nagodba
ponovno sklapa na deset godina. A ustrijska vlada popušta m adžarskoj
težnji za sam ostalnošću utoliko što izm jenom naziva carinsko-trgo-
vački ,,savez“ u ,,ugovor“ de iu re priznaje pravo M adžarske na ca­
rinsku sam ostalnost. Buduće ugovore sa stran im državam a potpisivat
će i m adžarski predstavnik. De facto ovom se nagodbom m adžarski
kapital ne osam ostaljuje od austro-njem ačkog, štaviše ugarska se
kvota za zajedničke poslove povisuje, dok se austrijska adekvatno
snizuje. Nagodbom je zaključena izgradnja dalm atinske željeznice.
Očuvana je carinska zajednica, jedinstvo M onarhije i prevlast austro-
njem ačkog kapitala, pa nije čudo, da se nagodba općenito sm atra po­
bjedom austrijske vlade. Stoga je m adžarski nezavišnjaci prim aju s
velikim negodovanjem , ali i F ranjo Ferdinand i drugi austrijski k ru ­
govi bijesni su zbog juridičke koncesije M adžarima, koja bi jednog
dana mogla postati opasna.79
Nagodba dolazi pred austrijski i m adžarski parlam ent, i Šupilo
ponovno organizira opstrukciju. Njegov je položaj vrlo težak poslije
slom a novog kursa. P ritisak Beča, da se m akne Šupilo, sve je veći.
U tom pravcu najviše radi V. Nikolić, a čini se, da i srpski samostalci
i pravaši već žele da se riješe Supilova vodstva. Teško je držati na
okupu Koaliciju, koja je bila više-m anje sprem na da slijedi Šupila,
k ad se radilo o dolasku na vlast i dok je bila na vlasti, ali ona ne može
izdržati tešku borbu iz opozicije i protiv Beča i protiv Pešte. I sam
Šupilo već lje ti 1907. m isli, da će se K oalicija raspasti.80 Usprkos
svim tim poteškoćam a 15.XI. počinje otvorena opstrukcija delegata

77 R eichspost 117/24, V., 125/4. VI., A gram er Z eitung 198/23. VII. 1907.
78 Riečki N ovi list, 30/23. VII. 1907.
70S i e g h a r t , n. đ., 119 i d. K i s z l i n g , n. d. 100 .i d. B e r e n d -
R a n k i , n. d., 256. OG X III. 214. sjed., 11. XI. 1907. Obzor 281/18. X. 1907.
D A SIP PO sv. 4/1907, pov. 1657. I na au strijsk e stran k e m orao je b iti izvršen
p ritisa k da p rih v ate nagodbu. HHSA KA D irektionsacten sv. 18/1907. br. 29.
80 A rh iv C ingrija, Šupilo C ingriji, Rijeka, 19. V III. 1907.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — £25

H rvatske u ugarskom parlam entu protiv austro-ugarske nagodbe,

koju podržavaju i neki jugoslavenski poslanici u carevinskom vijeću
govorim a pro tiv nagodbe. Ova jesenska opstrukcija još je teža od)
proljetnje i izaziva velike skandale u parlam entu.81 Sada to više nije
borba samo protiv M adžara, nego i protiv A ustrije i samog F ranje
Josipa, koji želi, da p arlam ent što prije prih v ati nagodibu.82 O pstruk­
cija dakako ne može spriječiti p rih v at nagodibe, ali izaziva mnoge
neprilike za Beč i Peštu, gdje dolaze do uvjerenja, da se u H rvatskoj
može vladati samo apsolutističkim sredstvim a uz prethodno razbi­
janje hrvatsko-srpske suradnje tim više što odm ah nakon sklapanja
Nagodbe na dnevni red dolazi pitanje aneksije Bosne i H ercegovine.83
Zato je shvatljivo, da W ekerle upravo za vrijem e opstrukcije predlaže
zajedničkom m inistarskom vijeću diobu H rvatske, i to tako, da tri
slavonske županije pripadnu M adžarskoj^ a ostale A ustriji! I A ehren­
thal je sklon da prih v ati ovo rješenje.84
Tek što je osigurana nagodba, započinju priprem e za aneksiju
Bosne i Hercegovine, a s tim e u vezi postaje aktuelna i akcija u sm i­
slu Luegerova poziva H rvatim a. Poslanik N jem ačke napredne stranke
J. Redlich izjavljuje još za vrijem e nagodbenih pregovora, da je ju ­
goslavensko, a naročito hrvatsko pitanje jedno od najvažnijih buduće
austrijske politike s obzirom na konačno u ređ en je odnosa izm eđu A u­
strije i Bosne i H ercegovine.85 Vojni krugovi, koji su još od jeseni
1906. u stalnom dodiru s J. Frankom , nastoje sada da iskoriste n je ­
govu stranku za svoje aneksione planove, p ri čem u vjerojatno ne
škrtare s obećanjim a za rješenje nacionalnog p ita n ja u velikohrvat-
skom sm islu. S Rakodcz&yjem je došlo „naše uvađanje i uplitanje u
najviše i n a jta jn ije političke problem e m onarhije", sjeća se tadašnji
član Frankove stranke I. Peršić. Zimi 1907. F ran k održava strogo
tajne konferencije sa svojim najužim suradnicim a, na kojim a se ras­
pravlja na tem elju dopisa i dokum enata m inistarstva vanjskih poslova,
m inistarstva ra ta i generalštaba o problem u aneksije.86

81 Isto. Šupilo Č ingriji, B udim pešta, 24. XI. 1907. OG X III sv., Š u p i l o ,
n. d., 190-191.
82 Za vrijem e o p strukcije jedna visoka ličnost zatražila je od hrvatsko-
srpskih poslanika da obustave opstrukciju, je r k ralj želi nagodbu. Ali oni su
odgovorili: „Und w as tu t die K rone ftir u ns?“. Ip ak je o p stru k cija uskoro za­
tim prestala. KA N achlass C onrad B a l M em orandum gen erala A uffenberga
generalu C onradu od 1. IV. 1908.
83 Već u studenom 1907. uporno se šire glasovi o skoroj aneksiji. U to
v je ru ju i poslanici H rvatsko-srpske koalicije D A SIP PO sv, 4/1907, pov.
1772, 1918.
84 K i s z l i n g , n. d., 125. KA N achlass C onrad B a l . Razgovor pukov­
nika Csicsericsa s A ehrenthalom u trav n ju 1908.
85 A gram er Z eitu n g 205/30. VII. 1907.
88 AGZ O stavština Peršić sv. 16. Govor I. Peršića, 8. V. 1922.

15 V ladavina Hrvatsko-Srpske koalicije

226 — MIRJANA GROSS

O pstrukcija u ugarskom parlam entu ubrzava događaje. Po ca­

revu nalogu vjerojatno pod u tjecajem generala, koji su neum orno
hvalili Franka, W ekerle poziva na razgovor J. Franka, kojeg je pet
m jeseci p rije toga optužio zbog veleizdaje. W ekerle tom prilikom po­
kazuje F ran k u m aterijal o „veliko-srpskoj propagandi" i vrlo je vje­
rojatno da su oni u toku svog petsatnog razgovora dogovorili zajed­
ničku akciju pro tiv srpske veleizdaje. M jesec dana kasnije P. Rauch
postaje ban, a uskoro zatim prestaje i Supilovo vodstvo u K oaliciji.87
H rvatska je izvrgnuta zajedničkom p ritisku austrijskog i m adžarskog
apsolutizm a u skladu s uvjerenjem F ran je Josipa, koji je često go­
vorio generalu Conradu: „V jerujte mi, M onarhijom se ne može ustavno
v ladati."88

Osim vanjskopolitičke konstelacije tri su osnovna u n u trašn ja po­

litička m om enta omogućila novi kurs i njegovu realizaciju — vla­
davinu H rvatsko-srpske koalicije. Ekonom ski napredak domaće b u r­
žoazije znatan je s obzirom na osam desete i devedesete godine XIX.
stoljeća. Ova činjenica daje buržoaziji osjećaj stanovite snage i po­
tiče je na aktivnu borbu za obranu od stranog kapitala i proširenje
vlastitih ekonom skih pozicija, tim više, što je taj relativni ekonomski
n apredak upravo bijedan u usporedbi s postignućim a ekonom ski raz­
vijenijih zem alja M onarhije, za kojim a teži i hrvatsko-srpska buržo­
azija. S u rad n ja hrvatske i srpske buržoazije i svijest o zajedničkim
interesim a s južnoslavenskim narodim a izvan M onarhije drugi je ele­
m ent, koji daje našem građanstvu snagu za aktivnu politiku, jer se
sada hrvatska odnosno srpska buržoazija više ne osjeća osam ljena i
nem oćna. Na kraju, kriza dualizm a i izgledi za preuređenje M onarhije
pobuđuju velike nade u m ogućnost skorog sjedinjenja H rvatske i
Dalm acije i stv araju kod pristaša novog k u rsa potrebni elan, da se
upuste u politiku, koja nije nipošto neopasna. V idjeli sm o da je po­
litika novog kursa u suštini nacionalno-revolucionarna, je r ona
objektivno pom aže sve sile, koje slabe M onarhiju, bez obzira na to,
što mnogi pristaše novog kursa svijesno ne žele raspad M onarhije.
Sredstva politike novog kursa su m eđutim izrazito oportunistička.
R azum ljivo je prem a tome, da novi kurs stavlja težište na sve one
faktore, koji su značajni za postepeno raspadanje M onarhije, a m a­
n je računa s onima, koji djeluju u pravcu njena održanja. M eđutim,
ovi drugi zasada su jači. Koliko god teške bile suprotnosti izm eđu

87 KA N achlass C onrad B a l . Razgovor pukovnika C sicsericsa s F ra n ­

kom u Z agrebu 20. IV. 1908. Obzor, 334/10. X II., 335/11. X II., 338/14. X II. 1907.
C o n r a d , n. d., 525—6. Pism o J. F ra n k a C onradu, A gram , 14. X II. 1907.
88 C o n r a d , n. d., 38.
 POSLIJE SLOMA NOVOGA KURSA — 2 2 7

austro-njem ačkih i m adžarskih vladiajućih klasa, zajednički interesi,

t.j. m eđusobna potpora u svrhu održanja njihova privilegirana polo­
žaja u m nogonacionalnoj M onarhiji jači su u presudnim časovima.
Zato i politika F ran je Josipa redovito pobjeđuje protum adžarsku po­
litiku F ra n je Ferdinanda, koja se čak u toku razvoja i sama vraća na
dualizam . S obzirom na H rvatsku, zajednički interesi austro-njem ač­
kih i m adžarskih vladajućih klasa nužno nadilaze m eđusobne pro­
tivnosti zbog rasta centrifugalnih jugoslavenskih elem enata. Stoga
nakon slom a novog kursa dolazi do suradnje m adžarske i austrijske
vlade u njihovu suzbijanju, a u interesu održanja M onarhije sudje­
luju i velikoaustrijski protum adžarski krugovi. Zbog prim arnosti za­
jedničkih austro-m adžarskih interesa nad suprotnostim a politika je
novog ku rsa već u naprijed osuđena na propast. Pravo je čudo, što se
održala i godinu dana! T eorija o oslonu na M adžare protiv Beča nije
provedena u praksi za vrijem e vladavine H rvatsko-srpske koalicije,
jer se borba vodila otvoreno protiv Beča, a m anje više prikriveno
p rotiv Pešte. Uostalom, sva privrem ena postignuća novog kursa u
P ešti m ogu se pripisati samo Šupilovoj i Trum bićevoj vještini i či­
njenici, što su sam i m adžarski nezavišnjaci neko vrijem e vjerovali,
da će moći da sputaju politiku novog kursa u okviru svojih vlastitih
interesa.
Slom novog kursa povlači za sobom i razdvajanje osnovnih pro­
turječnosti ove politike na njene logične sastavne dijelove: oportu­
nistički i nacionalno-revolucionarni. H rvatsko-srpska koalicija uz­
miče sve više pred zajedničkim austro-m ađžarskim pritiskom .
A ktivna politika iskorištavanja poteškoća H absburške m onarhije iz
razdoblja novog kursa sve više prepušta m jesto politici inertnog če­
kan ja na raspad M onarhije, a u m eđuvrem enu K oalicija p ak tira s
režim om do te m jere, da naposljetku prelazi onu tragičnu granicu,
nakon koje pada na pozicije svoje nekadašnje protivnice, m adžaronske
N arodne stranke. S druge strane, pojavljuje se nacionalno-revolu-
cionarna om ladina, koja će terorističkim akcijam a odgovarati na teški
pritisak austro-m adžarskog apsolutizm a.
Osnovna posljedica novog kursa je hrvatsko-srpska suradnja,
koja je — i pored toga, što još nije bila učvršćena — prije svega omo­
gućila sve privrem ene, stvarne i m oralne uspjehe za vrijem e vlada­
vine H rvatsko-srpske koalicije i stvorila neuništivu podlogu za cijeli
razvoj do raspada M onarhije.
 ZUSAMMENFASSUNG

DIE REGIERUNG DER K ROATISCH—SERBISCHEN K O ALITIO N IN DEN

JA H REN 1906/7

Die P olitik des „neuen K urses“, w ie sie von ih ren T rag ern g enannt
w urđe, um den A bbruch m it d er alten staatsrech tlich en P o litik zu bezeichnen,
gestaltete sich in K roatien b ereits Ende der neunziger Ja h re im Schosse der
F ortschrittlichen Jugend, die u n te r dem Einfluss M asaryks štand. Die gesam te
politische A uffassung des „neuen K urses“ en tstan d a b e r e rst in d er Zwi-
schenzeit von 1903—1905 und zw ar nach der E rneu eru n g des D reibundes, dem
V ordringen O esterreichs und D eutschlands am B alkan, nach den V eran d eru n -
gen in Serbien, die zu ein er Veschlim/merung der B eziehungen m it d er Mo-
n arc h ie fu h rte n und, endlich, nach der durch den russisch-japanischen
K rieg und die Russische Revolution hervorgerufenen A bnahm e des Einflusses
Russlands am B alkan. Die grundlegenden innenpolitischen M om ente, die zur
E ntw icklung des „neuen K urses“ G elegenheit boten, sind die folgenden: 1) die
K rise des D ualism us und die A ussichten auf eine U m gestaltung d er M onarchie,
die eine V ereinigung K roatiens m it D alm atien moglich erscheinen liess; 2) die
erzielte Z u sam m enarbeit der kroatischen und d er serbischen Bourgeoisie
nach vielen Ja h i’en d er W iderstreite zw ischen beiden, die seitens d er
osterreichischen u n d d er u ngarischen R egierung geschtirt w u rd en , im In-
teresse einer Schw achung der B estrebungen nach d er V ereinigung k roatischer
L ander, da diese die dualitische E inrichtung d er M onarchie gefahrden
\vurde; 3) d er bescheidene w irtsch aftlich e F o rtsch ritt des k ro atisch en und
sei'bischen B urgertum s, der ihm ein Gefiihl gew isser S tark e zu r aktiven
A usnutzung der K rise des D ualism us verleihte und es zum K am p f fiir die
V erteidigung gegen das deutsche, deutsch-osterreichische und u n g arisch e K a­
p ita l und zur E rw eiterung eigener w irtsch aftlich er P ositionen anregte.
A uf den obengenannten U nterlagen envuchsen die G rundforderungen
des „neuen K urses“. Das en tfe rn te Ziel ist ein selb stan d ig er sudslaw ischer
S taat, w elcher allm ahlich errungen w ird, durch ak tiv e A usnutzung d er K rise
d er M onarchie, d urch S tark u n g d er eigenen K rafte, d. h. d u rch Z usam m enar­
b eit d er K roaten und d er Serben, sow ie durch V erstandigung m it allen
M achten, die durch den deutschen „Drang" g efah rd et sind, v o r allem m it
U ngarn und Italien. Die V e rtre te r des kroatischen und serbischen B urgertum s
u nterstiitzen die U ngarn in ih rem K am pf gegen den K onig und O esterreich,
um durch planm assige A usnutzung aller gtinstigen S itu atio n en ih r M inim al-
program m zu erreichen: die U m sturzung des Regimes der A n h an g er K huens
in K roatien und die E infiihrung d er dem okratischen F reih eiten bis zu jen er
Grenze, die d er Bourgeoisie notw endig erscheint, um sich d er ungarischen
V orherrschaft, m ehr oder w eniger erfolgreich, zu w idersetzen; die S anierung
d er hoffnungslos, schlechten w irtschaftlichen V erh altn isse und die Losung der
S prachenfrage in D alm atien und, als H ohopunkt — die V ereinigung K roatiens
m it D alm atien.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 2 2 9

Die S pannw eite zw ischen dem M inim al — und dem M axim alprogram m ,
sowie eine P olitik, w elche durch opportunistische M ittel nach d er V e m irk li-
chung eines national-rev o lu tio n aren Zieles strebte, erm oglichte die A nsam m lung
sehr h eterogener E lem ente m it dem iiberw iegenđem Teil jener, w elche d er
neuen P olitik n u r in ih ren ersten S chritten folgten und noch n ich t b ereit
w aren ih r Endziel anzunehm en. O hne R iicksicht au f die su b jek tiv e S tellung
der E inzelnen, fo rd e rte d er „neue K u rs“ objektiv die A uflosung der H absburgi-
schen M onarchie.
Die T rag er des ..neuen K urses" w aren kroatische P o litik er aus D alm atien.
Wegen der w irtsch aftlich en V erw ahrlostheit D alm atiens, erfre u te sich in dieser
Gegend die w ienfeindliche Politik ein er grossen P o p u laritat. In K roatien
w u rd e d er „neue K u rs“, w egen seiner A nlehnung an die U ngarn, schw erer
angenom m en, da es kaum zwei Ja h re w aren seit dem A usbruch d er V olksbe-
w egung gegen das Regim e des Banus K huen, bzw. gegen die ungarische Hege-
monie. A nlasslich d er Z usam m enkunft kroatischer P o litik er aus K roatien und
D alm atien, die am 3 O ktober 1905 in R ijeka sta ttfan d , w u rd e die Poli­
tik des „neuen K u rses“ zum ersten M al offen verkiindigt. Den K roaten
schlossen sich, bereits nach 14 Tagen, serbische P o litik e r aus K roatien und
D alm atien durch die sog. Resolution von Z ad ar an. Im D ezem ber 1905 w u rd e
aus sam tlichen P arteien , die sich zugunsten d er R esolution e rk la rt h atten ,
die K roatisch—serbische K oalition gebildet. Die Resolution von R ijeka
v eru rsach te in W ien eine unangenehm e U eberraschung. Die grossosterreichi-
schen K reise, die sich gerade zu dieser Z eit organisierten, w aren b estreb t den
„neuen K urs" zu vereiteln, es gelang ihnen dies ab er nicht. Die U ngarische
K oalition begriisste freudig die Resolution. Die kro atisch-ungarischen V er-
handlungen kam en w ah ren d der ungarischen K rise n ic h t zustande, obw ohl
die V orbereitungen dazu getroffen w urden. Das Schicksal des „neuen K u rses“
w ar in diesem Z eitrau m zw eifelhaft. D urch die M ach tu b ern ah m e seitens der
U ngarischen K oalition im A pril 1906 b rach die G rundlage des „neuen
K urses“ zusam m en, d. h. die Z usam m enarbeit zw ischen der K roatisch-ser-
bischen und d er U ngarischen K oalition im K am pfe gegen Wien. Da die U nga­
rische K oalition d er P o litik W iens nachgab, b rau c h te sie die U nterstiitzung
K roatiens n ic h t m eh r und folglich fiel auch die M oglichkeit weg, dass die U n­
g arn w enigstens einige M inim alforderungen d er R esolutionsanhanger bew il-
ligen w urd en w ie z. B. die S anierung der B riiche des K roatisch-ungarischen
A usgleichs. Es ist d ah e r selbstverstandlich, dass die neue ungarische Regierung
zw ischen den R esolutionsanhangern und d er P a rte i K huens schw ankte,
obw ohl diese au f d er S eite W iens štand. Im schw eren K am p f um die G unst der
U ngarischen K oalition siegten jedoch die R esolutionsanhanger. In den bevor-
stehenden V erhandlungen iiber den O esterreichisch-ungarischen A usgleich
b rau c h te sie B udapest als ein Schreckbild gegen W ien. A usserdem dachte m an
in B udapest iib erh au p t n ic h t daran, dass die K roatisch-serbische K oalition die
M ehrzahl bei den W ahlen erreichen konnte und m an begriff nicht, dass sie
die w ah re V ertrete rin des einheim ischen K apitals sei und als solche gerade
entgegengesetzte In teressen von jenen der U ngarischen K oalition habe. (Die
Z usam m enstosse zw ischen den V ertrete rn der K roatisch-serbischen K oalition,
w elche die finanzielle U nabhangigkeit K roatiens v erlan g ten und der unga­
rischen R egierung, die b estre b t w a r K roatien auch kiinftig hin in einer kolo-
n ialen Lage zu erh a lten , w aren am heftigsten gerad e auf dem G ebiet d er
W irtschaft). Die ungarische Regierung und F ranz Joseph liessen in K roatien
freie W ahlen zu (bisher w urde die M ehrheit seitens des Regimes im m er der
regierenden P artei gesichert, w as keinesfalls zu sch w er w ar, da n u r 2% der
gesam ten B evolkerung W ahlrechte besassen), aus denen ganz u n erw arte t die
K roatisch-serbische K oalition den Sieg davontrug.
230 “ MIRJANA GROSS

G anz K roatien und D alm atien begriissten m it B egeisterung den S turz

eines Regimes, das tiber 20 Ja h re K roatien unterđriickte. (Der B anus K huen
verliess K roatien bereits im J a h re 1903; sein Einfluss auf die P o litik der
kroatischen R egierung bleib, aber, bis zu dieser Z eit erhalten). N ach grossen
S chw ierigkeiten gingen F ranz Joseph und der ungarische M in isterp rasid en t
W ekerle au f die A uflosung der P a rte i K huens ein; der bisherige B anus P eja-
čević blieb auch w eiterhin au f seinem Pošten, e r m usste sich ab e r verpflichten,
die P olitik im E invernehm en m it der K roatisch-serbischen K oalition zu fiihren.
Den H au p tv erd ien st ftir diese Ereignisse erw arb sich der kro atisch e P o litik er
Šupilo, w elcher nun zum F u h re r d e r K roatisch-serbischen K oalition w urde.
Die neue K oalitionsregierung w u rd e e rst zwei M onate sp a ter ern a n n t, wegen
stark en W iderstandes W ekerles und der U m gebung des K aisers F ran z Joseph,
w egen der A nklage des H ochverrats gegen die K oalition und der S tellungnahm e
der V e rtre te r des „neuen K urses“ in den D elegationen gegen die offizielle Aus-
senpolitik der D ruckausiibung au f Serbien.
O bw ohl m an in W ien und in B udapest die Regierung d er K roatisch-ser-
bischen K oalition vorlaufig duldete, tra f m an d o rt doch h astige V orbereitungen
um sie unm oglich zu m achen. Die jugoslaw ische P o litik d er K oalition stellte eine
grosse G efah r dar, besonders w egen des Z ollkriegs m it Serbien. D er erste
Schlag tra f den schw achsten P u n k t des „neuen K u rses“ — die Z u sam m en arb eit
zw ischen Jugoslaw en und Italien ern in D alm atien gegen den „D rang nach
O sten“. N ach den provizierten D em onstrationen in Rijeka, im S eptem ber
1906, w aren die Zusam m enstosse zw ischen den K roaten und den Italien ern
in D alm atien w ieder an der T agesordnung. Aus diesem G rund kam es zu einer
V erscharfung der Beziehungen zw ichen der M onarchie und Italien , w as den
K rigsplanen des neuen G eneralstabschefs C onrad vollkom m en en tsprach. Der
kuhle E m pfang w elcher F ranz F erdinand in D alm atien, im S ep tem b er 1906,
zuteil w urde, sow ie die E rnennung Aehi’enth als und C onrads bedingten eine
intensive T atig keit d er grossosterreichischen K reise in D alm atien und K ro­
atien. Da die P olitik des „neuen K urses" ein P rogram m d er V ereinigung
K roatiens m it D alm atien in n erh alb des ungarischen Teils der M onarchie auf-
stellte, kam es zum S tre it zw ieschen W ien und B udapest um D alm atien.
J. F ra n k tr a t offen als E xponent d er grossosterreichischen P o litik au f und
verzichtete, au f diese W eise au f die letzten S puren d er anti-o sterreich isch en
G rundsatze A n te Starčevićs. Diese T atsache gab A nlass zu einem S tre it in der
P artei F ranks, d er im Ja h re 1908 zu ein er S paltu n g in ihren R eihen fiihrte, als
F ra n k zum A genten des gem einsam en D rucks des osterreichischen und u nga­
rischen A bsolutism us w urde. Ih H erb st 1906 bekam F ra n k die A ufgabe, den
„neuen K u rs“ zu vernichten. (Im F rtihling 1906 h a tte er die p o p u lare K oalition
u n te rsttitz t da er w idrigenfalss grosse politische Schaden erlitten hatte). F ran k
suchte die A rb e it des K roatischen L andtags zu v erh in d ern , um dadurch
die E rnennung einer K o m m issarvenvaltu n g hervorzurufen. D urch so-
zialjptische D em onstrationen vor dem L andtagsgebaude w u rd en F ran k s Ab-
sichten vereitelt, da die Sozialisten von dieser L andtagsitzung die von der
K oalition versprochenen V erfassungsreform en erhofften. Zu A nfang des Jah res
1907 fiih rte F ran k s P artei eine O bstruktion im L andtage gegen den G ebrauch
des serbischen N am ens in d er A dresse an den Konig. A uf diese W eise v erh in -
derte diese O bstruktion die V erfassungsreform en, die eine V orbedingung zum
U ebergang zu r Losung der n ationalen und staa/tsrechtlichen F ragen darstellten .
Die O bstruktion endete m it einem K om prom iss.
Im F ruhling 1907 fingen die V erhandlungen iiber den osterreichisch-
ungarischen A usgleich an. Es w a r die hochste Z eit fu r W ien und ungarische
G egner a e r U nabhangigen P artei, die jugoslaw isch-ungarische ,,F reundschaft“
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 2 3 1

zu sprengen, falls sie die Schliessung des A usgleichs n ich t in G efah r b rin g en
w ollten. D urch A usnutzung der inneren S treitig k eiten in den Reihen d er Reso-
lutio n san h an g er in D alm atien gelang es W ien, gelegentlich d er R eichsratw ahlen,
den „neuen K u rs“ in D alm atien zu sttirzen. Zu gleicher Z eit kam die E isen-
b ah n e rp ra g m atik zum Vorschein, m it d er u n erw arte terw eise eingeschalteten
B estim m ung, die auf U m w egen den G ebrauch d er u ngarischen S prache au f den
k roatischen E isenbahnen zum G esetz erhob. (Nach dem A usgleich w a r kro-
atisch die einzige am tliche S prache im kroatischen Staatsgebiet). A n sta tt
einer E nveiterung, erleb te die K roatisch-serbische K oalition eine E in sch ran -
kung d er ohnehin sehr bescheidenen kroatischen A utonom ie. Solite es den
U ngarn gelingen, durch die E isenbahnerpragm atik die u n garische S prache zu r
am tlichen S prache in K roatien zu m achen, w urd en sie sp a ter in d er Lage sein,
in gleicher W eise die kroatische A utonom ie, einen Teil nach dem an d ern ,
abzuschaffen. D urch die E isenbahnerpragm atik sah sich d er F iih rer der K ro-
atisch-serbischen K oalition Šupilo m it einem Schlag gezw ungen au f seine
bisherige opportunistische T ak tik der B eruhigung und des V erzugs zu v er-
zichten, in jenen F ragen die zu Z erw iirfnissen zw ischen K roaten und
U ngarn fiihren konnten. Die K roatisch-serbische K oalition begann ih ren
schw eren K am pf gegen die U ngarische K oalition. Die T ragik d er w ien fein đ -
lichen P o litik des „neuen K urses“ bestand darin, dass sie, u n te r den obengenan-
nten U m standen, die P ositionen der U ngarn zugunsten O esterreichs schw achte,
und zw ar am V orabend des O esterreichichisch-ungarischen Ausgleichs. U n ter
der L eitung Supilos obstruierten die V ertrete r K roatiens im u ngarischen P a r ­
lam en t gegen die E isenbahnerpragm atik. Sie griffen dabei diese P ra g m atik
nicht n u r vom nationalen S tan d p u n k t an, sondern tad elten dem agogischerw eise
auch ih re gegen die A rb eiter gerichteten Bestim m ungen. Die K roatisch-serbische
K oalition w ies zw ar noch im L aufe ihres Regierens nach, dass sie von rea k ti-
onaren E lem enten druchdrungen w ar, aber als Bourgeosie u n te rd riic k te r
Volker, in deren Interesse eine m assige D em okratisierung des politischen
Lebens lag, w a r sie allerdings w eit w eniger rea k tio n ar als d er aggressive
ungarische Im perialism us. Die ungarische Regierung brach die O bstruktion der
D elegierten K roatiens durch einen G ew altak t und bot dadurch Wien einen
P razedenzfall in seinem K am pf gegen die U nabhangige P artei dar. Die R e­
gierung d er K ro atisch—serbischen K oalition w u rd e geztiirzt und Wien m usste
sich fiir eine der beiden M oglichkeiten entschliessen: en tw ed er fiir den deutsch-
osterreichischen A bsolutism us in K roatien, d er von gross-osterreichischen
K reisen v erlan g t w urde, m it einem kaiserlichen G eneral als K om m issar oder
ab er fiir den ungarischen A bsolutism us. Im Interesse des bevorstehenden oster-
reichisch-ungarischen Ausgleichs lieferte F ranz Joseph K roatien w ieder einm al
dem ungarischen A bsolutism us aus.
D er „neue K u rs“ lag in T rum m ern. Von ali seinen P ostu laten blieb n u r
noch die kroatisch-serbische E in trac h t erhalten , die den W iener und B uda-
p ester M achthabern am gefahrlichsten erschien. Die kroatischen und se rb i­
schen D elegierten kam pften im ungarischen P a rla m e n t gem einsam und alle
V ersuche der U ngarn, sie voneinander zu tren n en , blieben erfolglos. G erade
dam als w u rde im Interesse d er ungarischen R egierung, das b ek an n te S palajko-
vić—D okum ent gefalscht, das im F riedjung—Prozess zum V orschein kom m en
w ird, m it der A bsicht den O bstru k tio n sfu h rer Šupilo vor den W iener M acht-
232 “ MIRJANA GROSS

h abern zu verleum den und eine eventuelle U n terstu tzu n g K roatiens seitens
W iens zu v erhinđern. Die offentliche M einung in S erbien, die sich vor einem
J a h r zu r jugoslai\visch-ungarischen F reundschaft bekannte, štan d je tzt an der
Seite der K roatisch-serbischen K oalition. Dem M in isterp rasid en t Pašić, aber,
d er keine V erscharfung der Beziehungen m it der M onarchie w iinschte, ent-
sprach diese P o litik nicht. Die Serbische radikale P a rte i schied aus der K roa­
tisch-serbischen K oalition aus um kunftighin dem u ngarischen A bsolutism us
in der gleichen W eise w ie die P artei F ranks, V orschub zu leisten.
Die T atigkeit und der Z usam m enbruch d er P o litik des „„neuen K urses"
zeigt deutlich, dass die kroatisch-serbische Bourgeoisie n ic h t im stande w ar,
w enigstens einen kleinen T eil ih rer B estrebungen im R ahm en der H absburgi-
schen M onarchie zu verw irklichen. M it dem Z usam m enbruch des „neuen K ur-
ses“ fan g t die V orgeschichte der A nnexion von Bosnien und H erzegovina an,
und die zur Z eit der Resolution von R ijeka ein g etreten e E ntw icklung, durch
w elche die jugoslaw ische F rage zur L ebensfrage d er M onarchie w urde, b etra t
ih re akute Phase.
 KRATICE
A A ben d b latt (večernje izdanje P ester Lloyda).
AVA MI O esterreichisches S taatsarchiv, A llgem eines V erw altungs-
archiv, M inisterium des Innern.
DASIP PO D iplom atski arh iv S e k re ta rija ta za inostrane poslove u D u­
brovniku, Političko odelenje
ANRBiH ZVBH D ržavni arh iv u S arajevu, Z em aljsk a vlada Bosne i H erce­
govine.
DAZ DNP D ržavni arh iv u Z adru, D alm atinsko nam jesništvo, P re d ­
sjedništvo.
DAZ DNT D ržavni arh iv u Z adru, D alm atinsko nam jesništvo, T ajn i
spisi.
ANRH D ržavni arh iv u Zagrebu.
ANRH HMB D ržavni arh iv u Zagrebu, Spisi hrvatsko-slav.-dalm . M ini­
sta rstv a u B udim pešti, P redsjed n ištv o
ANRH PZV D ržavni a rh iv u Z agrebu, P redsjed n ištv o zem aljske vlade.
DS B rzopisna izvješća zasjed an ja pokrajinskoga sabora d a lm a ­
tinskoga.
AGZ G radski arh iv u Zagrebu.
AGZ G P G radski arh iv u Zagrebu, P oglavarstv o kr. slob. glavnoga
g rada Zagreba, R edovna upi*ava.
HHSA O esterreichisches S taa tsa rc h iv W ien, H aus-H of und S ta a ts­
archiv.
HHSA KA O esterreichisches S taa tsa rc h iv W ien, H aus-H of und S ta a ts­
archiv, K abinetsarchiv.
HHSA MA IB O esterreichisches S taa tsa rc h iv W ien, H aus-H of und S ta a ts­
archiv, M inisterium des A ussern, Inform ationsbureau.
HHSA MA PA O esterreichisches S taatsarchiv, H aus-H of und S taatsarch iv ,
M inisterium des A ussern, P olitisches A rchiv.
HS Stenografički zapisnici i prilozi sabora k raljev in e H rv a t­
ske, Slavonije i D alm acije.
KA O esterreichisches S taatsarchiv, K riegsarchiv.
OG Az 1906. ćvi m&jus ho 19-<§re h ird e te tt O rszšggyules
K epviselohšzžnak N aplćja.
OR S tenographische P rotokolle iiber die Sitzungen des H auses
d er A bgeordneten des osterreischischen Reichsi’ates X V II.
Session.
SKZ S veučilišna knjižnica u Z agrebu.
 PO PIS IZVORA I LITERATURE
%

A rh iv sk i m aterijal

A rhiv S rpske akadem ije nauka, H artije L jube Stojanovića.

D iplom atski arh iv S e k re ta rija ta za ino stran e poslove u D ubrovniku, Političko
odelenje.
D ržavni a rh iv u D ubrovniku: A rhiv C ingrija, Zapisnici općinskog vijeća.
D ržavna arh iv a F N R J u B eogradu: O stavština S. Pribićević.
D ržavni arh iv na Rijeci: R iječki gubernij, P rezid ijaln i spisi.
D ržavni arh iv u S arajevu: Z em aljska vlad a Bosne i Hercegovine.
D ržavni a rh iv u Z adru: D alm atinsko n am jesništvo (Predsjedništvo, tajn i
spisi).
D ržavni arh iv u Z agrebu: P redsjedništv o Z em aljske vlade, H rvatsko m in ista r­
stvo u Budim pešti, O stavštine: Šurm in, Spinčić.
G radski arh iv u Z agrebu: G radsko poglavarstvo, O stavštine: Josipović, Peršić,
Radić.
G radska knjižnica u S plitu: A rhiv Trum bić.
Sveučilišna knjižnica u Z agrebu: O stavštine Tomašić, Šurm in, M azzura; D nev­
nik M. Grlovića.
O esterreichisches S taatsarch iv W ien:
A llgem eines V erw altungsarchiv, M inisterium des In n ern ; H aus-H of und
S taatsarchiv, M inisterium des A ussern (Politisches Ai'chiv, Inform a-
tionsbureau, G eheim acten), K abin etsarch iv (D irektionsacten, G eheim ac­
ten, V ortrage, U ngarische M inisterrats — Protokolle, W echsel der Banus
von K roatien), N achlass F ranz F erdinand, N achlass B aeh ren reiter;
K riegsarchiv: N achlass Conrad.

Štam pa

Beč: A rb eiter Zeitung, D alm atien, F rem denblatt, Gross O esterreich, Neue
Freie Presse, O esterreichische Rundschau, Reichspost, W iener A llge-
m eine Zeitung, Die Zeit.
B eograd: OdjeK, IlojiuTUKa, Padnum ce noeune, CaMoynpaea, T p z o b u h c k u
ZJiaCHUK.
B udim pešta: B udapest, B udapester Tagblatt, B udapesti Hirlap, Egyetertes,
N epszava, Pester Lloyd.
D ubrovnik: C rvena H rvatska, D ubrovnik, Prava Crvena H rvatska.
Gospić: Starčevićanac.
G raz: Arbeitervoille, Tagespost.
L ju b ljan a: R deči prapor, Slovenec, Sloven ski narod.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 2 3 5

O sijek: N arodna obrana.

P u la: Naša sloga.
R ijeka: N ovi list (R iječki novi list).
S arajevo: H rva tski dnevnik.
Split: D alm atinski težak, Dan, Naše jedinstvo, Sloboda.
Š ibenik: H rvatska riječ.
T rst: Edinost.
V irje: H rvatske novine.
Z adar: H rvatska kruna, Narodni list, P učki glas, Sm otra dalm atinska.
Z agreb: A gram er Tagblatt, A gram er Zeitung, H rvatska, H rva tski trgovački
list, H rvatski udrugar, H rvatsko pravo, H rvatstvo, Napred, H obu Cpčo-
6pan, Novosti, Obzor, Pokret, npu sp ed u u K , Slobodna riječ, Sm otra trgo­
vačkog doma.
Z em un: H apodnu zjiacnuK.

Saborski zapisnici i Delegacije

Stenografički zapisnici i prilozi sabora k raljev in e H rvatske, S lavonije i D alm a­

cije 1901-1906 i 1906-1907.
B rzopisna izvješća zasjed an ja pokrajinskog sabora dalm atinskoga 1903—1905.
Az 1906. evi m ajus h ć 19-ere h ird etett O rszaggyules K epviselohazanak N aplćja
ćs F o rendihazžnak N aplćja.
Stenographische P rotokolle iiber die Sitzungen des H auses d er A bgeordneten
des osterreichischen R eichsrates X V II. und X V III. Session.
S tenographische Sitzungs — P rotokolle d er D elegation des R eichsrates, 41. Ses­
sion, W ien 1906/7.

Z b irke izvora

A d l e r F r i e d r i c h , V ictor A dler, Briejvoechsel m it A u g u st B ebel und

K arl K autsky, W ien 1954.
F r i e d j u n g H e i n r i c h , A k ten stu c ke zur G rossserbisćhen Bevoegung in
O esterreich-U ngarn, W ien, 9. X II. 1909.
F u n d e r F r i e d r i c h , A k te n stu c k e zu r G rosserbischen Propaganda in
O esterreich-U ngarn, W ien, D ezem ber 1909.
Istorijski arhiv KPJ, t. IV, Beograd 1950.
Mendelssohn-Bartholdy Albrecht und Thimme Fried­
r i c h , Die ausvoartige P olitik des deutschen Reiches 1871—1914, II, B er­
lin 1928.
P a f l e H H h A H f l p w j a , ftoKVM emu o cov^ujaJiucTuuKOM noKpery y CpeMy
1894— 1908, Hobu Can 1955.
R a d i ć a B o g d a n , Supilova pism a Ferrerovim a, Buenos A ires 1957. P. O.
iz H rvatske re vije VII/4.
Šišić F e r d o , K orespondencija R ački—Strossm ayer, III, IV, Zagreb 1930/31.

S ta tistik e i izv je šta ji

Com pass, F inanzielles Ja h rb u c h fiir O esterreich-U ngarn, Ja h rg an g 39, 40,

Wien 1906/7.
H rvatska kom ercialna banka, Zagreb 1906/7.
E rste kroatische S parkasse 1846—1906, A gram 1907.
236 — MIRJANA GROSS

Izvještaj P rv e h rv atsk e štedionice za up rav n u godinu 1907, Zagreb 1908.

Izvještaji Trgovačko-obrtničke kom ore u Z agrebu 1903—1908, Zagreb 1904—1909.
K rška Josip: S tatistik a i šem atizam veleposjednika u H rvatskoj i Slavoniji,
Z agreb 1902.
O svrti na razvoj narodnoga gospodarstva u p o d ru čju trgovačko-obrtničke ko­
m ore za Slavoniju 1904—1908, O sijek 1905—1909.
S tatistički godišnjak kraljev in e H rvatske i Slavonije, II 1906—1910, Zagreb 1917.
Z em aljski savez hrvatsko-slavonskih in d u strijalaca, G odišnji izvještaj saveznog
vieća predložen I redovnoj glavnoj skupštini 26. III. 1905, Zagreb 1905.

Literatura

A l l m a y e r - B e c k J o h a n n C r i s t o p h , M inisterprasident Baron Beck,

W ien 1956.
A n t o l j a k S t j e p a n , D alm atinsko p ita n je kroz vjeko ve, Zagreb 1944.
A u f f e n b e r g - K o m a r o v , A us O esterreichs Hohe u n d Niedergang, M un­
chen 1921.
B a n j a n i n J o v a n , Šupilo i R iječka rezolucija, N ova Evropa, XIV.
B a t t h y a n y T h e o d o r , Fiir Ungarn gegen H ohenzollern, Zui’ich, Leipzig,
W ien, 1930.
B e r e n d I v a n —R a n k i G y o r g y, M agyarorszag gyaripara az im peria-
lizm us elso vilaghaboru elotti idoszakaban 1900—1914, B udapest 1955.
B i b l V i k t o r , Der Z erfall O esterreichs II. V o n R evolution zu R evolution
1848—1918, W ien, Berlin, Leipzig, M unchen 1924.
B o g d a n o v V a s o , O živo tu i radu Frana Šupila, predgovor knjizi: F. Š u ­
p i l o : P olitika u H rvatskoj, Zagreb 1953.
B o g d a n o v V a s o , L iko vi i pokreti, Z agreb 1957.
C h ć r a d a m e A n d r e , L ’Europe et la question d’A u strich e au seuil du X X e
siecle, P ariš 1901.
C h l u m e c k y L e o p o l d , O esterreich-U ngarn und Italien, 2 izd., Leipzig,
W ien 1907.
C h l u m e c k y L e o p o l d , Erzherzog Franz F erdinands W irken und MVollen,
B erlin 1929.
C o n r a d F e l d m a r s c h a l l , A u s m ein er D ienstzeit 1906—1918 I. Die Z eit
der A n n exio n skrise, W ien, Berlin, Leipzig, M unchen 1921.
C r o a t i c a e r e s , Izjave hrv atsk ih političara, Z agreb 1906.
T i o p o B n h Bj i af l HMHp, Odnocu U3Met)y CpGuje u A ycrpo~yzapcvie y X X
eeKy, B eorpa« 1936.
Č u l i n o v i ć F e r d o , D ržavnopravna historija jugoslavenskih zem alja X I X
i X X vijeka , I, Zagreb 1956.
Č u l i n o v i ć F e r d o , D ržavnopravni značaj riječke i zadarske rezolucije,
Z bornik P ravnog fak u lteta u Zagrebu, VII/1, Z agreb 1957.
D a n z e r M. C a r 1, Das neue Oesterreich. E ine politische Rundfrage, Wien
1908.
D e š k o v i ć P e t a r , M agjarska politika u D alm aciji, S p lit 1905.
D u j a k J a n k o , Varalica Štrasnof, Sisak 1906.
Đ o r đ e v i ć D i m i t r i j e , Saradnja srpske vlade i S rp sko -h rva tske koalicije
sa ugarskom vladom protiv hegem onističke po litike grofa Goluchoivskoga
1906. R eferat na II kongresu histo ričara Ju g o slav ije (Rukopis).
E i s e n m a n n L o u i s , Le com prom is austro-hongrois de 1867., Etude sur
le dualism e, P ariš 1904.
E r e n y i G u s t a v , G raf S tephan Tisza, Leipzig 1935.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 2 3 7

F i s c h h o f A d o l f , O esterreich und die B iirgschaften seines B estandes,

W ien 1869.
F r a n z G e o r g , E rzherzog Franz Ferdinand u n d die Plane zur R eform der
H absburger M onarchie. Siiđosteuropaische A rb eiten 35, M unchen 1943.
F u n d e r F r i e d r i c h , V om G estern ins H eute, 2 izđ., Wien, M unchen 1953.
r o n n e B n h E o j k o , „Cečunna dpydtcuna“, CpaMora 3a Cpncrao, 3 a^ a p 1906.
G o r n i č i ć - B r d o v a č k i J o s i p , R a zvita k željezn ica u H rvatskoj do 1918,
G rađ a za ekonom sku povijest H rvatske 3, JA ZU , Zagreb 1952.
G o r n i č i ć J o s i p , Ž eljeznička pragm atika sa strukovnog hrvatskog gledi­
šta, Z agreb 1907.
G ovori h rv a tskih delegata na zajedničkom saboru u B udim pešti, Zagreb 1907.
G r o s s M i r j a n a : Socijalna dem okracija u H rva tsko j i politika „novoga
kursa“. R adovi Filozofskog fa k u lte ta u Zagrebu, H istorijska grupa II,
Z agreb 1960.
H a n t s c h H u g o , G eschichte O esterreichs 1648—1918, 2 izd., Graz, W ien,
K oln 1953.
H a n t s c h H u g o , Die N ationalitatenfrage im alten O esterreich, W iener hi-
storische S tudien I, W ien 1953.
H a v a s s R u d o l f , Die B ahnlinie B udapest—Spalato, B udapest 1907.
H a v a s s R e z s o , Dalmdcia, B udapest 1905.
H a v a s s R u d o l f , D alm atien in seinen B eziehungen zu Ungarn m it R iick-
sicht a u f Fium e, B udapest 1898.
H a v a s s R e z s o , A dalm at vasutak kiilonds te k in te tte l a dalm acziai sziget-
vasutra, B udapest 1907.
H e r m a n K a r e i , N ovoslovantvi a češka buržoasie, K apitoly z dčjin vza jem -
n y c h v z ta h u narodu ČSR a SSSR . S bornik p raci vydany peči Česko-
slovensko-sovetskeho institu tu ČSAV, P ra h a 1958.
H i n k o v i ć H i n k o , Carinska raztava, R ijeka 1905.
H o r v a t J o s i p , P olitička povijest H rvatske, I, Z agreb 1936.
H o r v a t J o s i p , Šupilo, Ž ivo t jednoga hrvatskog političara, Zagreb 1938.
H o r v a t J o s i p , H rvatsko pitanje u žarištu europske politike, Obzor Spo-
m en-knjiga, Z agreb 1935.
H r i b a r I v a n , M oji spom ini, I, L ju b ljan a 1928.
H r o n K a r l , In zw d lfte r Stunde, Die W ah rh eit iiber die W iener O rientpolitik,
G raz 1909.
I b l e r J a n k o , H rvatska politika 1903, Z agreb 1914.
I b l e r J a n k o , H rvatska politika 1904—1906, Z agreb 1914/17.
Istina, jed an prilog najnovijoj politici sprske stra n k e u P rim orju, Z ad ar 1907.
I s t i n o v i ć, V iva la m orte, D ubrovnik 1906.
Izvješće o sk u p štin i stranke prava dne 12. svibnja 1906 u D ubrovniku, Z ad ar
1906.
J e l i n o v i ć Z v o n i m i r , Borba za jadranske pruge i njen i ekonom ski c i­
ljevi, G rađ a za gospodarsku povijest H rv atsk e 6, JAZU, Zagreb 1957.
K a n n A. R o b e r t , The m ultinational Em pire. N ationalism and n atio n al
reform in the H absburg M onarchy 1848—1918 I. E m pire and n atio n alities
II. E m pire reform , New York 1950.
K a r a m a n F o r t u n a t o , La clauzola dei vini, S p lit 1903.
K i s i ć V i n k o , N a jn o viji dogodaji. D odatak k raz p ra v i H rvatski zavod u
Rim u, Z ad a r 1902.
K i s i ć V i n k o , Na obranu poštenja. N am jestn ičk a afera u D alm aciji, Z a­
d a r 1904.
K i s z l i n g R u d o l f , Franz Ferdinand von O esterreich-Este, G raz—K oln 1953.
238 — MIRJANA GROSS

K o r a ć V i t o m i r , P ovjest radničkog pokreta u H rva tsko j i S lavoniji, I, III.

Zagreb 1929/33.
K o s i e r L j u b o m i r , Prva hrvatska štedionica, 1846—1921, Z agreb 1921.
K r i s t o f f y J o z s e f , M agyarorszag Kalvariaja, B udapest 1927.
K r l e ž a M i r o s l a v , Slom Frana Šupila; Razgovor sa sjenom F ra n a Šupila,
Sabrana djela 14—15, D eset k rvavih godina, Zagreb 1957.
L e b l A r p a d , B eočinska kaja, Prilozi novijoj ekonom sko-socijalnoj istoriji,
I, Novi Sad 1959.
J I e 6 ji Apnaf l , n o K p e r n o jb o n p u B p e d n u x p a d n u tca y C peM y 1906 —7, MaTnija
CpncKa, 3 6 o p m iK 3a d p y v x r e e H e n a y ice 17, Hobh Ca« 1957.
L o r k o v i ć I v a n , Sto m isle naprednjaci o crkv i i vjeri, Z agreb 1907.
M a g r i n i L u c i a n o , II pericolo tedesco, M ilano 1906.
M a k a l e M a n f r e d , Z a d n ji popis pučanstva u Dalm aciji, Beč 1912.
M a n t e g a z z a V i c o , L ’altra sponda, 2 izd., M ilano 1906.
M a r g u t t i A l b e r t o , L ’im peratore Francesco Giuseppe, M ilano 1931.
M a š t r o v i ć V j e k o s l a v , Zadarska rezolucija, Z ad arsk a rev ija V/3.
M a z z u r a Š i m e —D e r e n č i n M a r i j a n , P rogram i oporbenih stranaka
u H rvatskoj, Zagreb 1894.
M e y e r C o r d H e n r y , M itteleuropa in germ an th o u g h t and action 1815—
1945, The H ague 1955.
M i l i ć V i n k o (V. M.), P ostanak riečke rezolucije i n jezin e posljedice, Z a­
d ar 1907.
M i r k o v i ć M i j o , E konom ska historija Jugoslavije, Z agreb 1958.
M u s u l i n F r e i h e r r , Das Haus am Ballplatz, M unchen 1924.
O m e g a (G. G i l b e r t ) , W as soli m it B osnien geschehen? W em gehort Dal­
m atien? W ien 1910.
O ž a n i ć S t a n k o , P oljoprivreda D alm acije u prošlosti, S p lit 1955.
P a u l o v a M i l a d a , V zn ik R jecke rezoluce, Sbornik venovany Jaroslavu
Bidlovi, P ra h a 1828.
P e e z A l e x a n d e r , Die A ufgabe der D eutschen in O esterreich, W ien 1907.
P e l l e g r i n i B a t t i s t a , Verso la guerra? Rom a 1906.
P l i v e r i ć J o s i p , Spom enica o državopravnih p ita n jih hrvatsko-ugarskih,
Z agreb 1907.
P o p o v i c i C. A u r e l , Die V ereinigten Staaten von G ross-Oesterreich,
Leipzig 1906.
P o t o č n j a k F r a n k o , Iz m o jih političkih zapisaka, Z agreb 1914.
P rogram „Hrvatske stra n ke“ odobren na sk u p štin i održanoj u S p lje tu dne 14.
m aja 1906, D ubrovnik 1906.
Program i organizacija H rvatske pučke napredne stranke, Z agreb 1906.
n. C., P a d cp n cK o z p o d o jb y 6 a C n u p u d o n a r o n u e B u h a 3 a c p n c r e o , 3a&ap 1907.
P a f l e n H h A H f l p i i j a : nojiootcaj u 6op6a ce/bamT8a y CpeMy od k pa ja
X I X Beica do 1914, CAH, O ^ejieite flpyuiTBeHnx HayKa, k h >„ 27, Beo-
rpafl 1958.
R a d i ć S t j e p a n , H rvati i M ađari ili „Riečka rezolucija“ od 3. X . 1905 s gle­
dišta evropske, pučke i realne politike. A n t u n R a d i ć , Sabrana djela,
VII, Zagreb 1936.
R a d i ć S t j e p a n , Slavenska politika u H absburškoj m onarhiji, Zagreb 1906.
R a d o š e v i ć M i j o , Frano Šupilo, Zagreb 1930.
R e g e l e O s k a r , F eldm arschall Conrad, A uftrag und E rfu llu n g 1906—1918,
W ien 1955.
R e i s n e r V i c t o r , Ein Staatsstreich, B erlin 1906.
R e n n e r K a r l ( R u d o l f S p r i n g e r ) , G rundlagen u n d E ntivicklungsziele
der O esterreichisch-ungarischen M onarchie, W ien, Leipzig 1906.
 VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE — 239

S e t o n - W a t s o n R. W i l l i a m , Racial problem s in H ungary, London 1908.

S e t o n - W a t s o n R. W i l l i a m , T he Southern slav question and the H abs-
burg m onarchy, London 1911.
S e t o n - W a t s o n R. W i l l i a m ( S c o t u s V i a t o r ) , Die Z u k u n ft O ester-
reich-U ngarns und die H altung der G rossm achte, Leipzig, W ien 1908.
S i e g h a r t R u d o l f , Die letzten Jahrzehnte einer G rossm acht, B erlin 1932.
S o s n o s k y T h e o d o r , Franz Ferdinand, M unchen, B erlin 1929.
S o s n o s k y T h e o d o r , Die P olitik im H absburgerreiche, I, II, 2 izd., B erlin
1912/13.
Spom enica Središnjeg saveza h rva tskih seljačkih zadruga, Zagreb 1929.
S t e e d W i c k h a m H e n r y , Mes souvenirs 1892—1914, P ariš 1926.
S t e i n a c k e r E d m u n d , Lebenserinnerungen, M unchen 1937.
S i i d l a n d L u d w i g ( I v o P i l a r ) , Die Siidslaivische Frage und der W elt-
krieg, W ien 1918.
Š u p i l o F r a n o , P olitika u H rvatskoj, Zagreb 1953.
S t e i n e r V l a d i m i r , Novčani zavodi, Zagreb 1915.
Š u r m i n Đ u r o , Prve priprem e za aneksiju Bosne 1908, N ovosti 100/11. IV.
1926.
T r u m b i ć A n t e , Su to n A ustro-U garske i R iječka rezolucija, Zagreb 1936.
T r u m b i ć A n t e , R iječka rezolucija, Obzor Spom en-knjiga, Zagreb 1935.
V u c i n i c h S. W a y n e , Serbia betvoeen East and W est. The events of 1903—
1908, S tanford, London 1954.
V u s i o M. E u g e n i o , Le piaghe della Dalmazia, V ienna 1907.
V u s i o M. E u g e n i o , Pravo podignuće Dalm acije, Beč 1904.
W e n d e l H e r m a n n , Borba Jugoslavena za slobodu i jedinstvo, Beograd b. g.
Z a g o r a c S t j e p a n , Istina o riečkoj rezoluciji ili T ko vara narod, Z a-’
greb 1905.
Z a g o r a c S t j e p a n , N ovi pravac hrva tske politike, G ovor saborski od 14.
X II. 1906, Zagreb 1906.
Ž i v a n o v i ć M i l a n , Posle zadarske rezolucije, Z adarska revija VI/2.
KHBa HOBHh M m ji a h , O d o z a ^a ju M a y R a jiM a n u ju 3 a B p e M e a n e K C U o n e
K pu3e 1908— 1909 zo d u n e. M cTopucK u n a co n u c C AH , VII, 1957.
 PO PIS LIČNOSTI
A eh ren th a l A lo ys (1854—1912), au­
s tr o u g a r s k i poslanik u P etro-
g rad u (1899—1906), austro-ugarski
m in ista r v an jsk ih poslova 1906—
1912 - 9, 123, 152, 160, 161, 162,
163, 164, 165, 205, 206, 208, 213,
216, 217, 225
A ka čić Cezar (u. 1935), p redsjednik
H rvatskog sokola — 113
A n d ra ssy G yula m l. (1860—1929), m a­
d žarski m in ista r u n u ta rn jih po­
slova 1906-1910 - 49, 71, 72,
102, 182, 203, 205
A n to n ić V asilije, m in ista r vanjskih
poslova K ra lje v in e S rb ije 1905/6
- 64
A p p o n yi A lb e rt (1846—1933), m adžar­
ski m in ista r prosv jete 1906—1910
- 49, 52, 53, 54, 55, 71, 102, 116,
182, 201, 202, 203
A u ffe n b erg M oritz (1852—1928), ko­
m a n d a n t 36. in fan terijsk e divi­
zije u Z agrebu 1905—1907, ko­
m a n d a n t k o rpusa u S arajevu
1909—1911, m in ista r ra ta 1911
- 11, 125, 126, 141, 161, 223
A x m a n n Julius, kršćansko-socijalni
p o slanik u carevinskom vijeću
- 200
B abić-Đ alski L ju b o m ir (1854—1935),
k n jiževnik, poslanik N apredne
stra n k e u h rv atsk o m saboru —
114, 149, 191
Badaj A leksa n d a r (1858—1937), od-
je ln i p red sto jn ik hrv atsk e vlade
za provosuđe 1906/7 — 88, 158
B a lja k Dušan, p oslanik dalm atinske
S rpske stra n k e u carevinskom
v ijeću — 177
Ba nf f y D esider, m adžarski m inistar
p red sje d n ik 1893—1895 — 49, 69,
158, 182, 202
16 V lad avin a Hrvatsko-srpske koalicije 1906^7
B an ja n in Jovan, u red n ik N ovoga
Srbobrana, poslanik S rp sk e sa­
m ostaln e stran k e u h rv atsk o m
saboru — 13, 42, 109
Barčić E razm o (1830—1913), p o slan ik
H rvatsk o -srp sk e koalicije van
stra n a k a u hrvatskom sab o ru —
14, 81, 109, 195
B arta Oedon, poslanik u ugarskom
saboru — 189, 190
B a tth y a n y Tivadar (1859—1931), p red ­
sta v n ik ljevice m ad žarsk e Ne­
zavisne stranke, p o slan ik u
u garsk o m saboru — 49, 72, 73,
74, 76, 84, 100, 102, 160, 166, 167,
168, 169, 170, 179, 181, 182, 190
B auer A n te (1856—1937), poslanik
H rv a tsk e stran k e p rav a u h rv a t­
skom saboru, zagrebački n a d ­
b iskup 1914-1937 - 41, 131, 193
B eck M a x V ladim ir (1854—1943),
a u s trijsk i m in istar p red sje d n ik
1906-1908. - 99, 101, 121, 122,
123, 160, 161, 164, 166, 168, 173,
2 0 0 , 221
B ia n k in i Ju ra j (1847—1928), u red n ik
Narodnog lista, poslanik d alm a­
tin sk e H rv atsk e stran k e u care­
vinskom vijeću — 11, 14, 27, 44,
51, 63, 97, 98, 100, 103, 104, 105,
118, 125, 167, 173, 175, 177, 204,
205, 220
B ien erth R ichard (1863—1918), au ­
strijsk i m in istar u n u ta rn jih po­
slova 1906—1908, m in ista r p red ­
sje d n ik 1908-1911 - 173
B jeladinović M ihajlo, poslanik d al­
m a tin sk e Srpske stra n k e u ca­
revinsk o m vijeću — 177
Bolfrass A rth u r (1838—1927), p red ­
sto jn ik vojne k an c elarije F ra n je
Josipa 1889-1916 - 214
Borčić Lovro, poslanik u d alm atin ­
skom saboru — 175
2 4 2 — VLADAV,NA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906— 1907
B orojević Svetozar (1856—1920), ge­
n era l — 215
B ošnjak Karlo, poslanik F rankove
stra n k e u h rvatskom saboru — 60
Bothe i E hrm ann, tvornica pokuć-
tv a — 32
B ranković G eorgije (1830—1907), srp ­
ski p a trija rh — 209
Brlić V atroslav (1862—1923), poslanik
H rv atsk e stra n k e p rav a u h rv a t­
skom saboru — 41, 65, 133, 192
Brosch A le xa n d er (1870—1914), p red ­
stojnik vojne k an c elarije F ra n je
F erd in an d a 1906—1911 — 11, 47,
59, 119, 161, 221, 222
B udisa vljević B ude (1872—1914), po­
slanik S rpske sam ostalne s tra n ­
ke u h rvatskom saboru — 149,
150, 192, 193, 203, 209
B ukšeg V ilim (1874—1924), vođa so­
cijalista — 134, 150
B ulić Frane (1846—1934), arheolog,
poslanik u carevinskom vijeću —
175, 176, 177
B urian Step h a n (1851—1922), zajed­
nički m in ista r fin an cija i m ini­
sta r za Bosnu i H ercegovinu —
161, 164
Cavour Cam illo (1810—1861), ta lija n ­
ski m in ista r pred sjed n ik (1852—
1861) - 18
Cerovac Stjepan, poslanik H rvatske
stra n k e p rav a u h rvatskom sa­
boru — 193
C havanne R udolf, kom an d an t zagre­
bačkog korpusa — 214
C hlum ecky Johann (1834—1924), a u ­
strijsk i m in ista r — 99, 119
C h lu m ecky Leopold (1873—1940), u-
red n ik O esterreichische R u n d ­
schau, p o v jeren ik F ra n je F e r­
d in a n d a - 94, 99, 100, 117, 119,
121, 165
Conrad von H dtzendorf Franz (1852
—1925), šef g eneralštaba au stro ­
u garske vojske 1906—1911 i 1912
-1917 - 6, 117, 126, 141, 161,
214, 215, 223, 226
C rnadak M ilivoj, rav n a telj P rv e
h rv atsk e štedionice — 25, 45
Crnica Josip, kanonik, dubrovački
fra n k o -k lerik alac — 98, 121, 124,
125, 176
C vijić Jovan (1865—1927) profesor
sveučilišta — 65
C zikann, au stro-ugarski poslanik u
Beogradu (1905-1907) - 108
Čanić Đuro (1849—1911), general —
213
Č avrak L evin (1852—1913), podban
1905/6 i 1910 - 65, 66, 69, 83
Cingrija M elko (1873—1949), političar,
sin P ere C ingrije — 26, 45, 46,
47, 121, 175, 219
Cingrija Pero (1837—1921), začetnik
novoga k u rsa u D alm aciji, p red ­
sjed n ik H rv atsk e stra n k e 1905—
1907, načelnik D ubrovnika 1899
-1911 - 11, 12, 14, 17, 18, 21,
26, 45, 46, 47, 49, 50, 51, 52, 54,
55, 56, 57, 58, 67, 70, 71, 72, 73,
74, 85, 88, 89, 98, 99, 103, 106,
110, 111, 113, 117, 121, 122, 123,
124, 125, 128, 135, 156, 159, 161,
166, 170, 171, 172, 173, 176, 177,
184, 186, 188, 212, 220
D aranyi Im re, m ad žarsk i m in istar
p o ljo p riv red e 1906—1910 — 182
De G iulli Ivo, u red n ik C rvene H r­
va tske — 46
D ešković Petar, pisac p ro tu rezo lu -
cionaške bro šu re — 15
D rinković M ate (1868—1931), d alm a­
tin sk i p rav ašk i p o litičar — 57
D rohobecky Josip (1853—1934), k ri-
ževački grkokatolički biskup —
79, 84, 85, 87, 103, 110, 196, 207
D ulibić A n te (1867—1935), d alm atin ­
ski p rav aš — 55, 177
D vornik M ate (1847—1914), zadarski
n ad b isk u p — 156
Đ urdević Vaso, m adžaronski p re d ­
sjed n ik h rv atsk o g a sabora 1897
-1906 - 67
Đ urković Đuro (u. 1908) m adžaronski
n o v in ar — 68
Elegović Ivan, poslanik F ran k o v e
stra n k e u h rv atsk o m saboru —
120, 135, 137, 139, 142, 143, 146,
148, 151, 155
Fejerv&ry Geza (1833—1914), m ad žar­
ski m in ista r p red sjed n ik 1905/6
- 49, 50, 62, 68, 74, 167, 180, 191,
197
F ischhof A dolf, p reteča v elik o au strij-
ske ideje — 97
F olnegović Fran (1848—1903), p ra ­
vaški p o litičar — 143
Forgach Johann (1870—1935), au s tro ­
u g arsk i poslanik u Beogradu
1907-1911 - 206, 209
F rank Josip (1844—1911), vođa S ta r-
čevićeve h rv atsk e stra n k e p ra v a

zvane „frankovačke" ili ,,čiste“
- 12, 19, 37, 38, 60, 61, 68, 78,
82, 83, 94, 95, 97, 108, 109, 120,
124, 125, 126, 128, 132, 133,- 134,
135, 138, 140, 141, 142, 143, 144,
145, 146, 150, 151, 152, 153, 155,
156, 166, 184, 205, 206, 207, 208,
210, 214, 216, 221, 222, 223, 225,
226
F rank V ladim ir (u. 1916), poslanik
F rankove stra n k e u hrvatskom
saboru — 120, 127, 169
F ranz F erdinand (1863—1914), p rije ­
stolon asljed n ik — 6, 7, 10, 11, 43,
44, 46, 47, 59, 60, 61, 69, 94, 97,
,99, 100, 101, 105, 117, 118, 119,
120, 121, 122, 123, 124, 125, 137,
141, 142, 164, 176, 197, 206, 212,
217, 221, 222, 224, 227
F ranz Joseph (1830—1916), car i k ralj
- 7, 10, 49, 52, 59, 62, 69, 74, 79,
82, 84, 94, 107, 108, 110, 119, 123,
137, 157, 196, 197, 206, 211, 212,
213, 214, 215, 217, 221, 225, 226,
227
F riedjung H einrich (1851—1920), pu ­
b licist i historičar — 65, 88, 122,
141, 150, 206
F under Friedrich, ured n ik kršćansko-
socijalnog organa R eichspost —
60
G aribaldi Riccioto (1847—1924), sin
G iuseppe G arib ald ija — 61, 117
G autsch Paul (1851—1918), au strijsk i
m in ista r p red sjed n ik 1905/6 — 51
G erba Rade (1849—1918), kom andant
13. zagrebačkog korpusa 1907—
1913 - 41, 214, 215, 216, 217
G lum ac M ilan (1884—1914), socijali­
stički vođa u S rijem u — 132,
134
G oluchow sky A genor (1849—1921),
austro -u g arsk i m in istar van jsk ih
poslova 1895-1906 - 99. 102, 103,
104, 105, 106, 122, 117, 142, 162
G opčević Spiridon (1855—1936), au-
strofilski publicist — 172
G orjup M ilan, riječki in d u strijalac
- 109
G rahovac M irko, poslanik H rvatske
stra n k e p rav a u hrvatskom sa­
boru — 191
Grgić, poslanik u dalm atinskom sa­
boru — 51
G rlović M ilan (1852-1915), novinar
- 6, 54, 78, 87, 145, 203
16 *
POPIS LIČNOSTI — 2 4 3
G ubec M ati ja, vođa seljačkog u sta n ­
ka 1573 - 134
G uttm ann, k ap italističk a porodica —
33
H andel Josip, d alm atin sk i n am jesn ik
1902-1905 - 20
H aram bašić A u g u st (1861—1911), k n ji­
ževnik, poslanik H rv atsk e stra n ­
ke p rav a u h rv atsk o m sab o ru —
12, 20, 49, 54, 55, 83, 114, 158
Harrach Johann (1828—1909) velepo­
sjed n ik i in d u strijala c — 62
Havass Rezsd, m adžarski p u b licist —
15, 45, 168
Hegediis Roland, m adžarski in d u stri­
jalac — 106
H ideghety Im re (1860—1920), veliki
župan S rijem ske žu p an ije 1903—
1910 - 132
H inković H inko (1854—1929), p o liti­
čar - 44, 52, 54, 55
Hodža M ilan (1878—1947), slovački
poslanik u ugarskom sab o ru —
113, 131
H ohenlohe K onrad (1863—1918), au­
strijsk i m in istar p red sjed n ik
1906 - 101
Holo Lajos (1859—1918), p oslanik lje­
vice m adžarske N ezavisne s tra n ­
ke - 76
H orm ann K ošta (u. 1921), sekcijski
šef bosanske vlad e 1904—1910 —
65, 109
H orvat A leksa n d a r (1875—1928), po­
slan ik F ran k o v e stra n k e u h rv a t­
skom saboru — 151
H ribar Ivan (1851—1941), načelnik
L ju b ljan e i poslanik slovenske
L ib eraln e stran k e u carevinskom
vijeću — 26, 47, 113, 114
Ilić Gedeon, poslanik v an stran a k a
u hrv atsk o m saboru — 194
Ivanić Iva n (1867—1935), šef o d jelje­
n ja za štam pu srpskog m in ista r­
stva v an jsk ih poslova — 65
Ivanišević Frane, p oslanik d alm a­
tin sk e H rv atsk e stra n k e u care­
vinskom vijeću — 45. 46, 177, 205
Ivčević Vic.ko (1843-1922), p red sje d ­
nik dalm atinskog sab o ra i posla­
n ik u carevinskom vijeću — 43,
47, 51, 117, 172, 177
Jagić V atroslav (1838—1923), profe­
sor sveučilišta — 78, 159, 162
Jankovics M arczell. poslan ik u u gar­
skom saboru — 189
244 ~ VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906— 1907
Jelačić Josip (1801—1859), ban 1848—
1859 - 125, 218
Josipović Geza, m in ista r za H rvatsku
1906-1910 - 71, 72, 107, 113, 131,
184, 185, 187, 190, 191, 192
Josipović Im bro (1834—1910), m ini­
sta r za H rv atsk u 1889—1898 —
68, 71, 75, 83, 96
Josipović Vaso, agent bosanske vla­
de - 18, 109, 220
Ju sth G yula (1850—1917), poslanik
ljevice m adžarske N ezavisne
stranke, p red sjed n ik ugarskog
sabora 1905-1909 - 76, 86, 178,
182, 192, 194
K arađorđević Petar (u. 1921), srpski
k ralj — 65, 108
K a u tsky K arl (1854—1938), vođa n je­
m ačke socijalne dem okracije — 6
K huen-H edervary K aroly (1849—
1918), ban 1883—1903, m adžarski
m in istar p red sjed n ik 1903, 1910—
1912 - 10, 11, 15, 16, 17, 28, 34,
35, 36, 37, 42, 58, 60, 67, 68, 69,
71, 75, 77, 84, 85, 87, 96, 97, 102,
106, 107, 108, 110, 128, 12.9, 131,
132, 134, 135, 141, 148, 149, 152,
154, 159, 161, 178. 184, 187, 189,
205, 207, 213, 217
Klaić Pero, poslanik u d alm atin ­
skom saboru — 55
Klaić V jekoslav (1849—1928), profe­
sor sveučilišta — 93, 94
Klofać Vaclav, poslanik češke Na-
rodno-socijalne stra n k e u care­
vinskom vijeću — 63, 113, 114
Koloman, ug arsk o -h rv atsk i k ralj
1095-1117 - 85
Korać V ito m ir (1877—1941), vođa so­
cijalista — 21, 150, 151,.152
Korporić Svetim ir, član N apredne
stran k e — 91
K ossuth Ferencz (1841—1914), vođa
m adžarske N ezavisne stra n k e od
1894, m in ista r trgovine 1906-
1910 - 13, 49, 50, 51, 52, 55, 57,
61, 68, 70. 71, 73. 74, 76, 79, 95,
102, 106, 109, 113, 116, 125, 127,
128, 129, 130, 131, 132, 141, 146,
167, 181, 182, 183, 184, 185, 186,
187, 188, 189, 190, 191, 194, 200,
201, 202, 204, 205, 207, 211, 217.
218
K ovaćević Stjepan, m in ista r za H r­
vatsku u FejervaryjevO j vladi —
69, 192
K ram ar K arei (1860—1937), m ladoče-
ški poslanik u carevinskom vi­
jeću - 27, 63, 221
K rasojević Đorđe (1852—1923), po­
slan ik S rpske rad ik aln e stran k e
u h rv atsk o m saboru — 49, 55,
64. 83, 103, 105, 108, 155
Kri st of f y Jć zse f (1857—1928), m ini­
sta r u n u ta rn jih poslova u F ejer-
v ary jev o j vladi, povjerenik F ra ­
n je F erd in an d a — 7, 10, 61, 85,
86, 118, 164, 180, 217. 221
K ršn ja vi Iso (1845—1927), profesor
sveučilišta, odielni predstojnik
K huenove vlade, od 1906 fran -
kovac - 94. 95, 96, 97, 126, 127,
140, 141, 156
K ućinić F ran, p red stav n ik Ja d ran sk e
b an k e u T rstu — 26
K ulm er M iroslav (1860—1943). p red ­
sjed n ik P rv e h rv atsk e štedioni­
ce, poslanik H rvatsko-srpskn
koalicije van stran a k a — 25, 37,
40. 42, 72, 75, 79, 129, 213
L aginja M atko (1852—1930), p red sta v ­
n ik istarsk ih H rv ata, poslanik u
carevinskom vijeću — 20. 41, 177
L engyel Zoltan, poslanik lievice
m ad žarsk e N ezavisne stran k e —
131. 180, 193
L iepopili A n te, kanonik, dubrovački
fran k o -k lerik alac — 123, 124
Lisavac M laden, poslanik S rpske ra ­
d ik aln e stra n k e u hrvatskom sa­
boru — 194
Lom broso-Ferrero Gina, ta lijan sk a
so cijalistk in ja — 87, 90, 117, 118,
137
L orković Ivan (1876—1926), poslanik
N ap red n e stra n k e u hrvatskom
saboru - 55, 89, 92, 93, 137, 138,
139, 148, 150, 151, 174, 193. 198
L ovdssy M arton, poslanik m adžar­
ske N ezavisne stra n k e u u g ar­
skom saboru — 76
Lueger K arl (1844—1910), načelnik
Beča, vođa K ršćansko-sociialne
stra n k e - 59, 60, 143, 222, 223,
224. 225
L u kin ić E dm und (1870—1928V posla­
nik H rv atsk e stran k e p rav a u
h rv atsk o m saboru — 41, 140, 142,
193, 206
M agdić Pero (1863—1922), poslanik
H rv atsk e stra n k e p rav a u h rv a t­
skom saboru — 41, 55, 131, 133,
192

M ajstorović Ivan, dalm atinski p ra ­
vaš — 95
M andić M atko (1849—1915), p red ­
sta v n ik istarsk ih H rvata, posla­
n ik u carevinskom vijeću — 177
M andl Leopold, publicist, agent m i­
n ista rstv a v an jsk ih poslova —
64, 153
M angjer Ivan, poslanik u dalm atin ­
skom saboru — 51
M arćelić Josip (1847—1928), dubro­
vački biskup — 123
M arjanović M ilan (u. 1956), napred-
n jačk i publicist — 147
M arx K arl (1818-1883) - 135
M atijević V la d im ir (1854—1929), p red ­
sjed n ik S rpske ban ke — 46
M azzini G iuseppe (1805—1872), borac
za u je d in je n je Ita lije — 81
M azzura Sim e (1840—1918), urednik
O bzora - 42, 54, 55, 71, 133
M ažuranić Bogoslav (1866—1918), po­
slan ik H rv atsk e stran k e prava u
h rv atsk o m saboru — 41, 89, 192
M ažuranić Iva n (1814—1890), pjesnik,
ban 1873-1880 - 15
M edaković B ogdan (1854—1930), p red ­
sje d n ik h rvatskog sabora i S rp ­
ske sam ostalne stran k e — 41, 49,
55, 57, 65, 73, 83, 85, 88, 89, 103,
108, 109, 110, 122, 127, 128, 132,
134, 135, 136, 166, 216
M ihaljević V icko (1861—1911), načel­
n ik S p lita i pred sjed n ik dalm a­
tin sk e H rv atsk e stran k e 1907—
1911 - 176
M iladinović Ž arko (1862—1926), srpski
rad ik a lsk i p o litičar — 53, 55
M ilić V icko (1833—1910), jedan od
začetnika novoga k ursa u D al­
m aciji, načelnik S plita 1900—1906
- 11, 14, 43, 45, 49, 50, 54, 55, 73,
99, 100, 111, 126
M ilovanović M ilovan (1869—1912),
srp ski poslanik u Rimu 1902—
1907, m in ista r v an jsk ih poslova
1907-1909 - 116
M odrušan G ustav, poslanik H rvatske
stra n k e p rav a u hrvatskom sa­
boru - 41, 193
M oltke H elm u t (1848—1916), šef n je­
m ačkog g en eralštab a 1906—1914
- 123
M ontecucolli R udolf (1843—1922), šef
m o rn aričk e sekcije m inistarstva
ra ta — 122
POPIS LIČNOSTI — 2 4 5
M orpurgo V id (u. 1911), sp litsk i ka­
p ita list — 47
M uaćević Vaso (1851—1928), poslanik
S rpske sam ostalne stra n k e u
h rv atsk o m saboru — 29, 42, 55,
195
M usulin A leksandar, funkcioner m i­
n istarstv a v an jsk ih poslova — 11,
162
N agy Ferencz, poslanik u ugarskom
saboru — 189, 191
N akić Filip (1837—1910), sp litsk i bis­
kup - 99, 124, 156
N ardelli N ikola, d alm atin sk i n am jes­
n ik 1906-1911 - 20, 43, 44, 50,
51, 56, 59, 65, 70, 98, 99, 118, 119,
121, 123, 124, 128, 166, 172, 173,
176, 177
N eum ann D ragutin (1856—1911), p re d ­
stav n ik H rv atsk e stra n k e p rav a
u Slavoniji — 55
N ikolić V la d im ir (1853—1931), veliki
župan 1895—1905, podban 1906/7
- 36, 42, 79, 88, 105, 131, 133, 139,
151, 155, 157, 159, 165, 169, 175,
176, 179, 185, 216, 224
O brenovići, srp sk a d in a stija — 15
Pašić N ikola (1846—1926), m in ista r
p red sjed n ik K raljev in e S rb ije —
17, 56, 77, 103, 108, 201, 206, 208.
209
P avelić A n te (1868—1938), poslanik
F ranko v e stranke, jed an od p red ­
stav n ik a opozicije p ro tiv F ra n k a
- 134, 143, 144, 149
P avelić Jerko (1858—1911), poslanik
F ranko v e stranke, jed an od p red ­
sta v n ik a opozicije p ro tiv F ra n k a
- 146
Pavia Luigi, talijan sk i p u b licist — 118
Pejačević Teodor (1855—1928), ban
1903-1907 - 10, 33, 66, 68, 69,
72, 73, 74, 75, 82, 84, 85, 107, 108,
110, 128, 130, 141, 152, 157, 167,
195. 196, 214
Pellegrini Batista, talijan sk i publicist
- 117
Penjić Bogdan, poslanik van s tra n a ­
ka u hrvatskom saboru — 194
Perić Vergil, dalm atin sk i poslanik u
carevinskom vijeću — 14, 21, 95,
125, 177
Peršić Ivan, poslanik F ran k o v e s tra n ­
ke, jed an od p red stav n ik a opo­
zicije p ro tiv F ran k a — 142, 143,
155, 225
2 4 g — VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906— 1907
P etković Todor, konzul kraljev in e
S rb ije u B udim pešti — 103, 199,
201, 208, 209
P etrović Danilo, crnogorski knežević
- 120, 121
Pierotić Sim e, agent m inistarstva
v an jsk ih poslova — 141, 142, 143
P interović A n te (1865—1940), posla­
nik H rv atsk e stran k e p rav a u
h rvatskom saboru — 41, 132, 198
Pitacco, ta lija n sk i poslanik u care­
vinskom vijeću — 117
P ittreich H einrich, austro-ugarski
m in ista r ra ta — 105, 122, 167
P liverić Josip (1847—1907), profesor
sveučilišta i m adžaronski poli­
tič ar - 78, 190
Polit M ihajlo (1833—1920), p red sta v ­
nik S rpske lib e raln e stran k e u
V ojvodini, poslanik u ugarskom
saboru — 190, 194, 197
Polonyi Geza, m adžarski m in istar
pravosuđa 1906/7 — 49. 50, 71,
109, 116, 127, 128, 143, 146, 150,
204, 217
Popovici A u rel (1863—1917), veliko­
au strijsk i publicist — 7, 59, 61,
62, 96, 97, 222, 223
Popović D ušan (u. 1959), poslanik
S rpske sam ostalne stran k e u
h rvatskom saboru — 42, 192,
193, 195, 204
Posilović Juraj (u. 1914), zagrebački
nadbiskup 1894—1914 — 140
P otočnjak Franko (1862—1932), posla­
nik v an stra n a k a u hrvatskom
saboru — 21, 54, 55, 56, 65, 66,
87, 89. 109, 193, 194, 206
Pribićević S vetozar (1875—1936). po­
slan ik S rpske sam ostalne stra n ­
ke u h rv atsk o m saboru — 20, 42,
55, 64, 65, 87, 89, 109, 136, 148,
149, 152, 166, 174, 192, 194, 198,
204, 206, 209, 216
Prodan Ivo (1852—1933), dalm atinski
pravaš, poslanik u dalm atinskom
saboru i carevinskom vijeću —
21, 95. 124. 177, 207. 208
Prodanović Jaša (u. 1948), sam ostal-
ski političar, ured n ik O djeka —
18, 66
Protić Stojan (1857—1923), m inistar
K raljev in e S rb ije — 208
Pugliesi A n tu n , p red sjed n ik S rpske
stran k e u D alm aciji — 45, 49, 55,
73
Purić Josip (u. 1909), poslanik H rv a t­
ske stran k e p rav a u hrvatskom
saboru — 41, 192
R ački Franjo (1828—1894) h isto ričar
i p o litičar — 16, 176
Radić S tjep a n (1871—1928), p red sjed ­
n ik H rv atsk e pučke seljačke
stra n k e - 21, 77, 78, 91, 137, 152
R akodczay Sandor, ban 1907 — 196,
200, 207, 213, 214, 217, 218, 222,
225
R akossy Jend, u red n ik B udapesti
H irlapa — 130
R a ko v szk y Bela, poslanik u u g ar­
skom saboru — 194, 204
R a ko v szk y Istvan, p o d p ređ sjed n ik
ugarskoga sabora — 193, 199, 204
R am berg. general, k raljev sk i kom e­
sa r 1883 — 96
R auch Pavao (1864—1933), ban 1908—
1910 - 72, 84, 159, 206, 213, 217,
226
R edlich Joseph (1869—1936), poslanik
N jem ačke n ap red n e stran k e u
carevinskom vijeću — 225
R iedl Richard, sekcijski šef u a u s trij­
skom m in istarstv u trgovine — 8
R oje M ilan, p red sto jn ik odjela za bo-
goštovje i n astav u h rv atsk e v la­
de 1906/7 - 42, 88. 107, 156, 159
R y b a f O tokar (1865—1927), p red stav ­
n ik tršćan sk ih Slovenaca, posla­
n ik u carevinskom vijeću — 26
R ubetić C vjetko (u. 1906), poslanik
H rv a tsk e stran k e p rav a u h rv a t­
sk o m saboru —12
Salvator F ranz, nadvojvoda — 214
Salvator Leopold, nadvo jv o d a — 159
S a vo jski Eugen (1663—1736), vojsko­
vođa — 216
Schiessl Franz (1844—1932), p red sto j­
n ik careve kab in etsk e k an c elari­
je - 216
Schiller Friedrich (1759—1805), p je ­
sn ik — 79
Schdnaich Franz (1844—19161. au stro ­
u garski m in istar ra ta 1906—1911
- 123, 125, 206, £15
Seton -W a tso n R. W illia m (1879—
1951), škotski publicist — 13, 122
Sim ić Đorde (1843—1921), srpski po­
slan ik u Beču 1906—1912 — 105,
196
Singer Sigrnund (1851—1913), u red n ik
P ester Lloyda — 75, 79, 80
Sm odlaka Josip (1869—1956), vođa
d alm atin sk e N apredne stran k e
- 11, 19, 55, 57, 63, 65, 91, 97, 98,
117, 167, 173, 174, 175, 176
Sosnosky Theodor, velik o au strijsk i
v p ublicist — 44

Sp a la jko vić M iroslav, načelnik srp ­
skog m in ista rstv a van jsk ih po­
slova — 206, 207
Spinčić V jeko sla v (1848—1933), p red­
sta v n ik istarsk ih H rvata, posla­
n ik u carevinskom vijeću — 12,
20, 177, 199
Srb V la dim ir, načelnik P ra g a — 113
S tadler Josip (u. 1918), sarajevski
n ad b isk u p — 80, 95, 120, 146,
155, 210
S ta n o jević Stanoje (u. 1937), profesor
sveučilišta — 80
S tarčević A n te (1823—1896). ideolog
p ra v a štv a — 96, 184, 218
Starčević M ile (1862—1917), poslanik
F ran k o v e stran k e u hrvatskom
saboru, 1908 osnivač a n tifra n -
k ovačke S tarčevićanske stran k e
- 83, 142, 143, 144, 152. 156
Steed H enry W ickham , engleski pu­
b licist — 10, 63. 119
S te in F ranko, svenjem ački poslanik
u carevinskom vijeću — 61
S to ja n o vić L jubom ir (1860—1930),
srp ski m in ista r p redsjednik 1905,
sam ostalski političar — 17, 18,
19, 56. 66
S tra ssn o ff Ignaz, varalica — 140, 141,
143
Strossm ayer Josip Juraj (1815—1905),
đakovački biskuo — 16. 64, 157
Siipilo Frano (1870—1917), vođa
H rv atsk o -srp sk e koalicije 1906/7
- 9, 11, 12, 13, 17, 18, 19, 20, 21,
26, 27, 38, 39, 40, 43, 49, 50, 52,
53, 54, 55, 56, 58, 59, 61, 63, 64,
65, 66, 67, 68, 70, 71, 72, 78, 80,
81, 84, 86, 87, 88, 89, 90, 92, 93,
103, 106, 109, 110, 111, 113, 114,
115, 116, 118, 119, 122, 125, 128,
129, 130, 131, 132, 133, 134, 135,
136, 137, 138, 139, 140, 141, 142,
144, 146, 149, 151, 152, 153, 154. -
155, 156, 157, 159, 161, 166, 167, -
168. 169, 174, 175, 177, 178, 179,
180, 181, 184, 186, 187, 188. 189,
194. 195, 201, 203. 205. 206, 20P.
210. 212, 213, 216, 219, 220. 224,
22.6. 227
S zte ren v i Jozsef. državni t.ainik u
m adžarskom m inistarstvu trgovi­
ne 1906-1910 - 158, 168, 169, 181,
182, 185, 184, 194
S u klje F ran (1849—1935), slovenski
k le rik aln i političar — 146
S u m a n o vić Svetislav, podban 1903—
1905 - 216
POPIS LIČNOSTI — 2 4 7
Š u rm in Đuro (1867—1937), poslanik
N apredne stran k e u h rv atsk o m
saboru - 35, 42, 78, 151, 193, 198
T ersztya n szky Karl, g en eral — 158,
214
T haly K alm an, poslanik u ugarskom
saboru — 204
Tisza Istvan (1861—1918), m ad žarsk i
m in istar p red sjed n ik 1903/5 i
1913-1917 - 10, 56, 70, 179, 180,
187
T itto n i Tomaso (1855—1931), ta lija n ­
ski m in istar v an jsk ih poslova
1903/5 i 1906/9 - 117
Tom ac Juraj, poslanik F ran k o v e
stran k e — 62
Tom ašić N ikola (1864—1918), vođa
K huenove N arodne stran k e, ban
1910-1912 - 10, 31, 35, 36, 42,
65, 67, 68, 71, 72, 74, 75, 79, 82,
87, 96, 106, 128, 131, 141, 142, 154,
158, 159, 161, 178, 184, 205
Tom ičić Juraj (1843—1916), p o d m ar-
šal - 79, 155, 168
Tom ić Jaša (1856—1922), p rv a k S rp ­
ske rad ik aln e stra n k e u U g ar­
skoj — 55
Tončić Josip (1847—1927), pod p red -
sjednik dalm atinskog n am jesn i-
štva — 186
Tresić-Pavičić A n tu n , d alm atin sk i
poslanik u carevinskom vijeću
- 11, 176, 177, 200, 205, 219
T rste n ja k D avorin (1848—1921), uči­
telj - 114
T rum bić A n te (1864—1938), p o k retač
novoga k u rsa u D alm aciji, n a­
čelnik S plita 1905/7, poslan ik u
dalm atinskom saboru — 9, 12, 14,
18, 19, 20, 21, 27, 38, 43, 45, 47,
49, 50, 51, 54, 55, 56, 57, 58, 63,
66, 67, 68, 71, 72, 73, 75, 85, 88,
89, 92, 98, 99, 103, 110, 111, 114,.
115, 121, 122, 128, 131, 135, 136,
137, 139, 144, 152, 153, 166, 170,
174, 176, 177, 179, 227
T u ška n Grga (1845—1923), p red sje d ­
nik H rv atsk e stra n k e p ra v a —
41, 55, 62, 83, 87, 89, 103, 104,
105, 122, 136, 167, 186, 187, 195,
200
Ugron Gabor, poslanik u ugarskom
saboru — 204
V ajda A leksandar, ru m u n jsk i p o sla­
nik u ugarskom saboru — 197
248 ~ VLADAVINA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906— 1907
V arešanin M arijan (1847—1917), za­
povjednik dalm atinskog 15. kor­
pusa 1905—1909, poglavica Bosne
i H ercegovine 1909—1911 — 99,
120, 121, 125, 175, 215, 216
V aszonyi V ilm os, poslanik u u g ar­
skom saboru — 190, 191
V in k o vić Bozo (1862—1924), poslanik
H rv atsk e stra n k e p rav a u h rv a t­
skom saboru — 41, 62, 83, 131,
136, 139, 149, 150, 194
V lad A urel, ru m u n jsk i poslanik u
u garskom saboru — 192, 193
Vdros Lajos, m in ista r trgovine
1905/6 - 167, 168
V rbanić Fran (1847—1909), poslanik
H rvatsko-srpske koalicije van
stra n a k a — 54, 55, 139, 152, 189,
190
V u jić M ihajlo (1853—1913), srpski po­
slanik u Beču 1903—1906 — 63,
102, 103, 108, 119, 208
V u ko v ić A n tu n , dalm atin sk i po­
slan ik u carevinskom vijeću —
45, 63, 103, 177
Vusio Eugenio, v elikoaustrijski pu­
blicist - 60, 98, 121, 156
W allenstein A lbrecht, vojskovođa u
T ridesetgođišnjem ra tu — 79
W eissm ayer, k ap italist u O sijeku —
31, 37
W ekerle Sandor (1848—1921), m ad žar­
ski m in ista r p red sjed n ik 1892/4
i 1906-1910 - 70, 72, 74, 75, 79,
82, 83, 84, 86, 106, 107, 109, 110,
119, 125, 127, 128, 152, 157, 159,
160, 161, 166, 167, 168, 170, 178,
179, 180, 181, 184, 187, 193, 195,
196, 197, 199, 200, 202, 203, 204,
205, 206, 207, 210, 217, 218, 221,
222, 225, 226
W ilh elm II, njem ački car 1888—1918
- 102
Zagorac S tjep a n (u. 1936), poslanik
H rv atsk e stra n k e p rav a — 12, 36,
41, 49, 54, 59, 89, 106, 149, 156,
179, 200
Z agorka-Jurić M arija, n o v in ark a —
88, 130
Z aninović Jordan, hv arsk i biskup —
176
Z a tlu ka Ivan, poslanik F rankove
stra n k e — 27
Z ichy Aladar, m ad žarsk i političar
- 49
Z oček Ivan, n om inalni u red n ik F ran -
kovog H rv atsk o g p rav a — 142
Ž ivk o vić Ljuba, sam cstalski p olitičar
- 17
 S A D R Ž A J

Str.
A. UVOD

I. P ostanak politike novog kursa

1. P o stu lati novoga kursa _ — — 5

2. R iječka i zadarska rezolucija — — — — — — — — 11

II. E konom ska podloga novoga kursa

1. Banke, poduzeća i kapitalističke organizacije, na koje se o slanja

H rvatsko-srpska koalicija — — — — — — — — — 23
2. T ežnje za ekonom skom sam ostalnošću — — — — — — 33
3. Uloga zastupnika H rvatsko-srpske koalicije u poslovnom sv ijetu 41
4. E konom ska podloga novoga k u rsa u D alm aciji — — — — 43

B. B O R B A Z A V L A S T

I. Rezolucionaši i M adžarska koalicija do rješenja krize

1. D ruga riječk a konferencija — — — — — — — — 49

2. Beč i jugoslavensko-m adžarsko p rija teljstv o — — — — — 58

II. Maj ski izbori i n jihove posljedice

1. M adžarska koalicija na vlasti i borba rezolucionaša i m adžarona

o n jen u naklonost — — — — — — — — — — 67
2. Izbori i konačni slom m adžaronskog režim a — — — — — 77
3. T riu m f F ra n a Šupila — — — — — — — — — — 87

III. Borba za im enovanje koalicione vlade

1. Rezolucionaške stran k e poslije izbora — — — — — — 91

2. Beč i ncvi kurs poslije izbora — — — — — — — — 94
3. Novi kurs u D elegacijam a — — — — — — — — — 100
4. Oko im enovanja vlade — — — — — — — — — — 105
C. V L A D A V I N A H R V A T S K O - S R P S K E K O A L I C I J E

I. Beč, Pešta i novi kurs u jesen 1906

1. K raj p rim irja s T alijan im a _ — — _ — — 113

2. P u t F ra n je F erd in an d a u D alm aciju — — — — — — 119
3. In d u strijsk i zakon i o tv a ra n je h rv atsk o g sabora — — — — 129
4. K oalicija i opće pravo glasa — — — — — — — — 136

II. F rankovačka opstrukcija protiv novog kursa

1. K riza Frankove stran k e — — — — — — — — — 140

2. O pstrukcija rad i srpskog im ena — — — — — — — — 145
3. K raj saborskog rad a i zaoštrenje odnosa s M adžarim a — — — 154

III. Slom novog kursa u D alm aciji

1. P očetak pregovora za austro -u g arsk u nagodbu i novi ku rs — — 160

2. A kcija za sjed in jen je D alm acije i H rv a tsk e — — — — — 161
3. Izbori za carevinsko vijeće u D alm aciji — — — — — 171

IV. S lom vladavine H rvatsko-srpske koalicije

1. P o jav a željezničarske prag m atik e — — — — — — 178

2. B orba u ugarskom p arlam en tu — — — — — — — — 137
3. P ad vlade i ,.Lex K ossuth" — — — — — — — — 195

D. P O SLIJE SL O M A NOVOG K U R S A

1. H rvatsko-srpska su rad n ja — posljedica novoga k u rsa — — — 203

2. Reč i slom novoga k u rsa — — — — — — — — — 210
3. Epilog politike novoga k ursa — — — — — — — — 226

Z usam m enfassung — — — — — — — — — — 228

K ratice — — — — — — — — —_ _ _ _ _ 233
P opis izvora i lite ra tu re — — — — — — — — — 234
Popis ličnosti — — — — — — — — — — — 241
Štampa: N ovinsko-izdavačko i Štam parsko preduzeće „ K u ltu ra " ,
B eograd, M ak ed o n sk a 4