glavnih gradskih i vojnih središta i glavnih prometnica i od pravaca njemačkog

napada, pa ovdje nije bilo ratnih sukoba. Tad je u Travniku bilo sjedište 27. puka
Vojske Kraljevine Jugoslavije, stacioniran u Travniku, nakon mobilizacije istog je
dana napada prešao Savu kod Broda te pošao dalje po Slavoniji. 10. travnja
proglašena je NDH i ušao je Travnik u sastav te države. Ovuda je prošao i Đački
bataljun Vojske Kraljevine Jugoslavije koji nakon 15. travnja povukao se ka Jajcu i
Varcar Vakufu gdje se sukobio s njemačkim snagama, jednim od rijetkih sukoba te
vojske s njemačkim snagama prije kapitulacije Jugoslavije 17. travnja. Njemačke su
snage u Travnik ušle 17. travnja bez ikakva otpora. Već 22. travnja formirana je
civilna i vojna vlast u Travniku. Na mjesto gradonačelnika imenovan je Namik
Ibrahimpašić, dogradonačelnika dr. Ivan Jelinović, veliki župan velike župe Lašva–
Glaž dr. Nikola Tusun, dožupan Muhamed Sudžuk, tajnik župe Hamid Trebinjac,
kotarski poglavar Marko Matić, ustaški stožernik poručnik Johan Dovgan, kojega je
poslije zamijenio Petar Paradžik, logornik Mirko Zec Baškarad, stožernik muške
ustaške mladeži Ljuban Puškarić, ustaški tabornik Travnika Drago Zličarić,
upravitelj župske redarstvene oblasti Muhamed Smajilbegović, zapovjednik oružničkog
krila Vilim Švob, kojega je poslije zamijenio bojnik Bervaldi, predsjednik sudbenog
stola Juraj Raef, kotarski predstojnik Vladislav Bernadžikovski, a predstojnik
kotarskog suda Marko Matić. Crkvena je organizacija ostala ista, ostala je upravna
i vojna organizacija za uspostaviti a Travnik je imao važno mjesto kao jedno od
Domobranskih popunidbenih zapovjedništava u NDH. Sjedište jedne od šest pješačkih
pukovnija NDH iz BiH bilo je u Travniku. Domobransko organiziranje išlo je brže od
ustaške vojnice, premda je grad odmah dobio stožernika. Prva ustaška vojna
postrojba osnovana je dosta kasnije i tek u veličini satnije. Razlog boljeg
organiziranja domobranstva valja tražiti što je Travnik bio značajno i važno
središte domobrana. Zapovjednik III. Zbornog područja bio je pukovnik Kozelj,
zapovjednik mjesta pukovnik Zuch, zapovjednik 9. pješačke pukovnije bio je prvo
Artur Gustović, a potom jedno vrijeme potpukovnik Šram, a poslije njega pukovnik
Franjo Šmerc. Demarkiranjem utjecajnih zona Njemačke i Italije u NDH Travnik je
pripao njemačkoj zoni.[8]

Nakon kapitulacije Kraljevine Italije, u drugoj polovici 1943. dio snaga NOVJ
prebacuje se iz Dalmacije i okolice netom oslobođenog Kupresa na područje Travnika
gdje su započeli vojne operacije na širem području Lašvanske doline. Prvi napad na
Travnik izvršila je Prva proleterska divizija NOVJ 15. listopada 1943. protiv
domobranskih i ustaških postrojbi koje su bile utvrđene u gradu. Glavninu snaga
unutar grada činila je Zagrebačka konjička pukovnija vojske NDH kojoj su se
pridružile manje skupine ustaša iz okolnog područja, te topnička posada s pet
topova, žandarmerija i manji broj njemačkih vojnika. Taj napad na Travnik bio je
uspješno odbijen. Drugi napad partizanskih snaga započeo je 29. studenog 1943. i
bio je tijesno povezan s održavanjem drugog zasjedanja AVNOJ-a. Nakon odbijanja
drugog napada na grad, partizanske postrojbe su se našle u borbama da spriječe
protuofenzivu ustaša i domobrana koji su pokušali prodrijeti od Travnika preko
Komara prema Donjem Vakufu. Treći napad na Travnik pokrenut je puno kasnije, tek u
noći 30. rujna 1944., a u napad je krenula Deseta krajiška udarna divizija NOVJ s
dijelovima Sedme krajiške brigade. Obrana grada koju je činilo ukupno oko 2600
vojnika je u prvo vrijeme uspješno odbijala partizanske snage sve do konačnog
četvrtog napada na grad kad je u pomoć partizanskim postrojbama došlo devet
bataljuna Petog bosanskog korpusa NOVJ s jakom topničkom podrškom. Žestoke borbe za
grad trajale su od 20. do 22. listopada 1944. kada je na posljetku grad osvojen.
Prema podacima vojske NOVJ, snage NDH su pretrpjele gubitke od oko 900 vojnika, a
712 ih je zarobljeno. Među poginulima na strani snaga NOVJ bili su i partizanski
zapovjednici Josip Mažar-Šoša, Petar Mećava i Lazar Marin.[9]