Althanova komisija u Hrvatskoj 1755.

Buna seljaka i krajišnika 1755. počinje 23. veljače na imanju Dubovec grofa Raffaya i traje do 2.ožujka
iste godine. Nakon tog perioda u kojem seljaci spaljuju neke od plemićkih kurija te i opljačkaju,
nastupa period od 15 dana u kojem kraljevinska vojska, predvođena podbanom Ivanom Rauchom,
provodi svojevrsnu kaznenu ekspediciju.

Ubrzo nakon gušenja bune dvor će pokušati istražiti uzroke bune, ali će u tome naći prepreku u vidu
kraljevinskih institucija. Uvidjevši to Marija Terezija će donijeti odluku o osnutku istražnog
povjerenstva, nama poznatijeg kao Althanova komisija.

Članovi povjerenstva bili su Mihovil Ivan Althan kao predsjednik povjerenstva, Ivan Juraj Mullensdorff
dvorski vijećnik Vrhovnog sudbenog vijeća, Gabrijel Pecsy prisjednik Stola sedmorice i Adam Najšić
prabilježnik Kraljevina kao suci Ladislav Bisztriczey kao voditelj zapisnika.

Mihael Ivan Althan, poznat i kao Mihalj ili Mihajlo, bio je gospodar Međimurja od 1719. koje mu je
darovao Karlo VI. Althan je također bio i župan Zaladske županije kojoj će pripojiti Međimurje.
Zanimljiv je način na koji je Althan postao gospodar Međimurja. Naime, njegova žena markizica
Marija Ane Pignatelly bila je careva ljubavnica te se car na taj način želio iskupiti Althanu i vjerojatno
ga pridobiti na šutnju.

Adam Najšić jedini je koji dolazi s hrvatskog područja te će kasnije postati i podbanom.

U vrijeme same bune, kao i rada komisije dužnost hrvatskog bana obnašao je Karlo Batthyany
(Baćani), dok je podban bio Ivan Rauch.

Povjerenstvo počinje s radom 21. svibnja 1755. te se za ugodan boravak i rad članova povjerenstva
morao pobrinuti sam ban, koji je zbog izostanka to povjerio svom nećaku Adamu Bathyanyu. Prije
nego što je samo povjerenstvo počelo s radom Marija Terezija će upozoriti bana kako je primila
izvješća seljaka o žalbama protiv ponašanja vojske pod vodstvom podbana Ivana Raucha te je izričito
zabranila rad vlastelinskih sudova prije i tijekom rada komisije. Althan je i sam sudjelovao u
ispitivanju pobunjenih seljaka te će vjerojatno to njegovo iskustvo, kao i činjenica da je kraljica
pročitala njegova izvješća, pridonijeti njegovom izboru kao predsjednika povjerenstva.

Prve odredbe povjerenstva odnosile su se na način rad i organizaciju istog. Tada je odlučeno kako će
se preko Adama Najšića zatražiti od banskog namjesnika Adama Bathyanya, nećaka samog bana,
sljedeće:

1. Da se zatočenici , koji su se nalazili u Velikom Kalniku, Želini, Ludbregu, Varaždinu i drugdje,

dovedu u Zagreb pred Povjerenstvo, gdje će biti ispitani, zatim da se Povjerenstvu predoče
podaci o onim zatočenicima koji još nisu bili ispitani (ime i prezime, čiji su podložnici i odakle
su) te neka zapovjedi da zatočeni seljaci koji su po naredbi vlastelinskog prefekta (Koji ovdje,
u Povjerenstvu, piše zapisnik) iz Čakovca bili prebačeni u Varaždin, da potom budu prebaćeni
pod jurisdikciju Kraljevine i dovedeni u Zagreb.
2. Neka zatočeni seljaci budu u što većem broju zatočeni u biskupskoj palači. Za tu je dužnost
bio zadužen banski namjesnik.
3. Da se prilikom određenja ispitivanja poveća sigurnost oko zatočenika i da se poveća straža.
4. Prvake i poticatelje bune treba odvojiti od ostalih zatočenika. Ako namjesnik to neće moći
učiniti zbog prenapučenosti zatvora, neka prilagodi kuće građana.
 5. Čuvarima nije dopušteno razgovarati sa zatvorenicima i neka za prvake budu odvojene straže
kako bi se odagnao strah od bijega.
6. Građanske kuće, koje će se prilagoditi za zatvorenike, neka se dobro zatvore, a na prozore
neka se stave rešetke.
7. Namjesnik treba odrediti prefekta zatvora, koji bi dnevno obilazio zatvore i imao popise
zatvora i zatvorenika kako bi mogao nadzirati zatvorenike.
8. Neka magistrati ove Kraljevine budu na raspolaganju Povjerenstvu.
9. Da se dostavi protokol Konferencija glede gušenja bune, da se dostave izvješća koja su
Drašković i podban poslali Dvorskoj kancelariji.

Povjerenstvo je također zatražilo zapisnike ispitivanja u Zagrebu te ispitivanja Matije Dumića iz

Rakovca i Mihovila Podvorca. Također je zanimljivo kako je Althan upozorio nazočne da se o sadržaju
sjednice ne smije pričati. Na kraju sjednice čitani su i zapisnici seljaka ispitanih u Čakovcu.

Na kasnijim sjednicama biti će zabranjen bilo kakav kontakt zatvorenika s vanjskim svijetom, pa čak i
s obitelji. Povjerenstvo je kroz svoj rad pročitalo različite zapisnike ispitivanja kao i izvješća podbana,
generala i sl. Također je i samo ispitalo zatočenike. Svi zapisnici zasjedanja povjerenstva slani su
samoj kraljici što svjedoči o njenoj upućenosti u rad istog. Usred svih događaja i ispitivanja zanimljivo
je kako je banski namjesnik odlučio da će se iz blagajne Kraljevine uzeti 4 krajcara kako bi zatvorenici
jeli meso ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom.

Cjelokupni rad povjerenstva požurivati će samo Marije Terezija, a u tu svrhu odredila da Althan
ispituje zatočenike s prisjednikom Pechyem i novoimenovanim članom Povjerenstva Ivanom
Juršićem, a Mullensdorff ispituje s Najšićem i Bistriczeyom. Ispitivanje zatočenika provedeno je kroz
lipanj 1755.

Nakon donošenja odluke protiv zatočenih seljaka, Povjerenstvo će zatražiti od banskom namjesnika
da učini sljedeće:

1. Dostavi tablicu kako kraljevinske tako i krajiške vojske s podacima o zapovjednicima i

mjestima na kojima su zapovijedali, te koje su sve stvari i posebno koliko od prirodnina
iznosili.
2. Radi veće sigurnosti okrivljenika i puka treba iznijeti koliko im je štete bilo naneseno te
obavijest i tome treba dostaviti Povjerenstvu
3. Banski namjesnik je trebao zatražiti od zagrebačkog biskupa, kao duhovnog poglavara, da
župnici s propovjedaonica priopće puku da iznesu štete koje su im nanesene.

Banski je namjesnik podastro odgovore na 42. sjednici, održanoj 14. lipnja. On je izvijestio da su
podban Rauch i Nikola Škrlec, kao njegov ađutant, određeni kao začetnici kraljevinske „ekspedicije“.

Na sjednici održanoj 19. lipnja Povjerenstvo će narediti uhićenje plemića iz sela Lemeša i Bojnikovca
jer su ih teretile izjave seljaka.

Na sjednici 1. srpnja sastavljena su bila pitanja za časnike pod zapovjedništvom podbana Raucha te su
bila podijeljena u dvije skupine. Prva skupinu činila su pitanja vezana uz presude i smaknuća seljaka
kao što su: Tko je donio zapovijed? Koliko je bilo sudaca i onih kojima je bilo povjereno izvršavanje
presuda? Je li netko imao naredbu da to učini i ako je, tko je je izdao? Po čijoj je zapovijedi i po kome
je presuda bila pripremljena i odobrena? Je li postojala prethodna istraga i spoznaja zločina, i na koji
način? Po čijim to očitovanjima? Zašto je u tom iznimnom zločinu, jer je poznato da je to po zakonu
rezervirano za vladara, i dok su već krivci kao zatočenici bili zadržani i više se nisu mogli opirati niti
izbjeći pravdu i kaznu, zapovjedio tu egzekuciju? Je li im u to vrijeme bilo dopušteno vrijeme za
iskupljenje savjesti i je li za to bio dopušten sudac? Tko, zbog čega i zbog kojeg zločina je odredio
krvnike za četvoricu seljaka?

Druga skupina pitanja odnosila se na pitanje šteta: Tko je, od koga i s kakvim naredbama bio prvi
određen protiv seljaka? Tko je i po čijoj naredbi tjerao plijen (stoku)? Tko je i po čijoj naredbi dijelio
plijen? Među koliko je vojnika i četa bio podijeljen?

Povjerenstvo je u svrhu istrage ispitalo veći broj časnika, ali i samog podbana Raucha. Ivan Rauch
pokušavao je smicalicama omesti rad kao što je molba da mu se dostave pitanja i da će pismeno
odgovoriti i sl. Kada se pojavio pred Povjerenstvom Rauch je izjavio kako mu je mandat za gušenje
bune dala Kraljevinska konferencija, suđenje i egzekucije seljaka pravdao je time da se nije moglo sve
seljake prevesti u Zagreb te člancima Ugarskog sabora iz 1655. i 1659. Također se pozivao i na
odredbe Vladislava II. Jagelovića iz 1514. Njegovim opravdanjima nije povjerovao nitko te je kraljica
4. rujna obavijestila bana da Rauch, Juraj Jelačić, Josip Raffay, Juraj Petković i Nikola Mateković
moraju namiriti štetu seljacima.

Pročitati dio u knjizi 347. str.!

Na posljetku je određeno kako Rauch mora platiti 6000 rajnskih forinti, Jelačić i Raffay po 3000, a
Mateković 1000.

Povjerenstvo je završilo s radom 8.rujna kada je i kraljici poslan zadnji izvještaj.