1.

UVOD

Mikroorganizmi (npr. virusi, bakterije i mnoge gljive) mogu se naći gotovo posvuda na Zemlji,
stvarajući izuzetno raznolike i sveprisutne zajednice.

MIKROBIOLOGIJA

Mikrobiologija proučava organizme teško vidljive golim okom. Mikroorganizmi ili mikrobi je
skupni naziv za bakterije, arheje, gljive i protiste. Mikroorganizmi se upotrebljavaju kao fizički
dokazi u forenzičnim istraţivanjima. Koriste se pri rekonstruiranju dogaĎaja u raznim slučajevima
ubojstva, trovanju hranom i bioterorizmu. Razna primjena mikroorganizama je definicija moderne
forenzične mikrobiologije. Razvoj moderne tehnologije omogućio je forenzičnim znanstvenicima
otkrivanje novih tragova zločina. Korištenje informacijama o mikrobiološkim zajednicama u
forenzičnim istraţivanjima otvoreno je novo područje kojim se olakšavaju napori u rješavanju
zločina

FORENZIKA

Riječ forenzika dolazi od latinske riječi forensic (na trgu) koja je izvedenica od latinske riječi forum
(trg). Kada je u antičkom Rimu osoba preminula, a nije se znao točan uzrok smrti, trupla su izlagana
na trgu kako bi ih stručnjaci mogli pregledati i dati svoje mišljene o uzroku smrti. Forenzičnim
znanostima nazivamo znanstvene discipline koje svojim metodama pomaţu pravosuĎu pri
rješavanju stručnih pitanja. Moderne forenzične znanosti počinju se razvijati u 18. i 19. stoljeću.
Ocem moderne toksikologije smatra se Matheau Orfilia koji je dokazao da je osoba ubijena
trovanjem. Krajem 19. stoljeća Cesare Lombroso pokušao je antropološki odrediti biološki profil
kriminalca, na temelju glave, čela i ušiju. Ta saznanja iskoristio je Alphonse Bertillion, te je
napravio osnovu za razvoj forenzične fotografije. Za razvoj forenzične mikrobiologije odgovoran je
Robert Koch koji je istraţivao bakteriju Bacillus anthracis, uzročnik antraksa. Značajnija istraţivanja
su započeta nakon biološkog napada sporama antraksa u pismu, 2001. godine na senatora
Sjedinjenih Američkih Drţava

FORENZIČNA MIKROBIOLOGIJA

Iz sjecišta znanja i stručnosti iz mikrobiologije i forenzike nastala je mikrobna forenzika (MF ili
forenzička mikrobiologija) (Kuiper 2016). Ova disciplina koristi mikrobiološke metode za analizu
dokaza uključenih u mnoštvo kaznenih predmeta s klasičnim ciljem forenzičke atribucije
(pripisivanje izvoru), u rasponu od bioterorizma, biokriminala, prijevara, izbijanja i prijenosa
patogena ili slučajnog oslobađanja biološkog agensa i/ili toksin

Forenzična mikrobiologija je simbioza izmeĎu primjene znanstvenih metoda i sustava kaznenog

pravosuĎa i relativno je novo polje proučavanja. Od mikroorganizama se očekuje da 2 daju uvid u
napade kemijskim oruţjem, uzroke i vrijeme smrti, te pruţaju dokaze u slučajevima kao što su
seksualno zlostavljanje i nesavjesno liječenje pacijenta. Mikroorganizmi se mogu koristiti i za
odreĎivanje uzroka smrti.
UTVRĐIVANJE UZROKA SMRTI

- UTAPANJE
- TOKSIKOLOGIJA
- BOLNIČKE INFEKCIJE

UTVRĐIVANJE VREMENA SMRTI

UTVRĐIVANJE MJESTA SMRTI

POST MORTEM INTERVAL

MIKROBIOLOŠKI SASTAV TLA

Posljednjih godina, analiza mikrobnih zajednica tla ima

smatra se potencijalno korisnim u forenzici koja pruža diskriminatornu moć pri finoj razlučivosti.
Budući da struktura
mikrobne zajednice duboko je određeno nekoliko
čimbenici (npr. vrsta tla, sezonske varijacije, upravljanje gradilištem,
vegetacijski pokrov i uvjeti okoliša), bakterijske i
gljivične zajednice posjeduju izrazito specifičan profil

IDENTIFIKACIJA OSUMNJIČENIKA

Mikrobiomi mogu pružiti informacije o podrijetlu ljudi ili

etničko porijeklo i prošle izloženosti ili zemlje/
prethodno posjećene zemljopisne lokacije. Ova inteligencija
može se koristiti za isticanje subjekta kao osobe od interesa
za domovinsku sigurnost i službe za provođenje zakona;
kršenje prava pojedinca na privatnost. Štoviše, ljudski
MIKROBIOM KOŽE I tjelesnih tekućina kao čimbenik identifikacije

tip tjelesne tekućine predstavlja specifičan sastav mikroorganizama koji se mogu koristiti kao
bioindikatori, budući da je moguće
zaključiti o vrsti prisutne tjelesne tekućine na temelju njezinih mikroba
sastav (Hanssen i sur. 2017). Na primjer, slina bi mogla
identificirati otkrivanjem specifičnih bakterija, kao npr
Veillonella atypica, Streptococcus mutans i Streptococcus
salivarius; dok se vaginalna tekućina mogla identificirati detekcijom
specifičnih bakterija, kao što su Lactobacillus crispatus i
Lactobacillus gasseri (Choi i sur. 2014; Giampaoli i sur.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE

BIOTERORIZAM

U slučaju bioterorističkog napada, određeni biološki agens (npr. bakterije, virusi, gljive i toksini) se
namjerno oslobađa s ciljem izazivanja panike, masovnih žrtava ili ekonomskih gubitaka, motiviran
ideološkim, političkim ili vjerskim uvjerenjima (Jansen i dr. 2014.). Ovi se agensi mogu koristiti
onako kako su prisutni u prirodi ili biti genetski modificirani za poboljšanu masovnu diseminaciju,
značajniju smrtnost ili otpornost na trenutno dostupne lijekove i/ili cjepiva (Pavlin 1999.). Kada se
suočimo s mogućnošću bioterorističkog napada, ključno je identificirati uključeni agens, ne samo da
bi se spriječila panika stanovništva nego i da bi se obuzdao morbiditet i smrtnost povezani s
širenjem takvog agensa

file:///C:/Users/ljagatic/Downloads/seminar%209.pdf

https://link.springer.com/article/10.1007/s00253-018-9414-6

https://journals.asm.org/doi/pdf/10.1128/CMR.00033-15

Primorac, D. & suradnici (2008). Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuĎu, Medicinska
naklada, Zagreb.