SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŢMENT U TURIZMU I

UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON

PRISTUPANJA EUROPSKOJ UNIJI

OPATIJA, 2019

1
 SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŢMENT U TURIZMU I
UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON PRISTUPANJA

EUROPSKOJ UNIJI

Naziv kolegija: Financiranje zaštite okoliša Studenti: Benjamin Matić, Ana-Marija Kamber
Mentor: dr. sc. Sabina Hodžić Matični broj: 23765/16, 23847/16
Smjer: Menadžment održivog razvoja

OPATIJA, prosinac 2019.

2
SADRŽAJ
POPIS ILUSTRACIJA.......................................................................................................................II
UVOD...................................................................................................................................................1
1. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U EUROPSKOJ UNIJI.....................................................2
1.1. Povijest zaštite okoliša u EU...............................................................................................2
1.2. Osnovni okviri djelovanja EU.............................................................................................2
1.2.1. Programi djelovanja za okoliš........................................................................................2
1.2.2. Horizontalne strategije i međunarodna suradnja............................................................4
1.3. Primjena, provedba i nadzor..............................................................................................4
1.4. Buduće zemlje članice i zaštita okoliša...............................................................................6
2. ZAŠTITA OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ..............................................................7
2.1. Zaštita okoliša prije pristupanja EU..................................................................................7
2.2. Zaštita okoliša danas...........................................................................................................7
2.2.1. Zaštita tla.......................................................................................................................8
2.2.2. Zaštita vode....................................................................................................................8
2.2.3. Kvaliteta zraka...............................................................................................................9
2.3. Potrebne mjere za daljnje razvijanje zaštite okoliša.........................................................9
ZAKLJUČAK....................................................................................................................................11
LITEARTURA..................................................................................................................................12

I
POPIS ILUSTRACIJA
Tablica 1 Programi djelovanja zaštite okoliša...........................................................................3

Grafikon 1 Prikaz ekoloških poreza u Europskoj Uniji.............................................................5

Grafikon 2 Emisija CO2 u EU...................................................................................................5
Grafikon 3 Emisija CO2 u RH nakon ulaska u EU....................................................................9

II
UVOD

Čovjekov utjecaj na prirodu postaje sve očitiji i sve veći problem današnjice te su se
mnoge svjetske velesile odlučile poduzeti potrebne mjere za sanaciju i prevenciju daljnjih
šteta za okoliš. Jedna od tih velesila je i Europska Unija koja svojim djelovanjem aktivno
nastoji učiniti razliku u svijetu. Hrvatska, kao zemlja članica, dužna je provoditi odrednice
EU o okolišu te brinuti o svom okolišu pošto on tehnički spada i pod okoliš Europske Unije.
U ovom seminarskom radu dotaknuti ćemo se razvijanju svijesti EU o okolišu, kao i stanju
istog u Republici Hrvatskoj prije pristupanja te nakon pristupanja Europskoj Uniji te aspekte
koje još mora unaprijediti.
1. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U EUROPSKOJ UNIJI

Europska unija je ekonomska i politička zajednica europskih zemalja koja je nastala

kao rezultat „Europske zajednice za ugljen i čelik“ koja je nastala između Francuske,
Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske, a službeno je osnovana 1993. godine te danas
ima 28 država članica među kojima je i Republika Hrvatska. Svaka zemlja članica mora
provoditi odrednice EU, uključujući i one o zaštiti okoliša.
1.1. Povijest zaštite okoliša u EU

U samom početku Europske unije, tj. zajednice nije se pridavala velika pažnja prema
okolišu niti njegovoj zaštiti, tek su 70-ih prošlog stoljeća, vrijeme koje je obilježeno naftnim
krizama, zemlje članice uvidjele da problematika vezana uz okoliš i ekologiju mogu utjecati
na gospodarstvo Zajednice te su odlučile poduzeti potrebne mjere.
1971. godine Europska komisija je izgradila prvi detaljan Komunikacijski plan za
Vijeće o potrebi uređivanja zaštite okoliša u Zajednici 1. No tek se 1972., nakon Pariške i
Stokholmske konferencije, počelo ozbiljnije raspravljati o zaštiti okoliša te je doneseno oko
250 zakonodavnih akata koji se odnose na ograničenje zagađenja uvođenjem minimalnih
standarda2 pogotovo što se tiče upravljanjem otpada te zagađenja vode i zraka, a od 1973.
Komisija počinje objavljivati višegodišnje programe djelovanja za okoliš u kojima određuje
buduće zakonodavne prijedloge i ciljeve politike EU-a u području zaštite okoliša (trenutno ih
je sedam).1990. u Kopenhagenu osnovana je Europska agencija za okoliš, EEA (European
Enviroment Agency) koja se brine o provedbi ciljeva o očuvanju, zaštiti i unaprjeđivanju
kakvoće okoline, unaprjeđivanju zaštite zdravlja ljudi, osigurati racionalno korištenje
prirodnih resursa, no njena uloga je isključivo savjetodavna.
Danas je Europska Unija među glavnim promotorima zaštite okoliša i održivog
razvoja, te se takav stav i angažiranost očekuje od svake zemlje članice te onih koje će to
postati.

1.2. Osnovni okviri djelovanja EU

1.2.1. Programi djelovanja za okoliš

Kao što je već napomenuto, Europska Unija od 1973. aktivno objavljuje višegodišnje
programe djelovanja za okoliš, a trenutno ih je objavljeno sedam. U tablici 1. su prikazani
svih sedam akcijskih programa te njihovo trajanje.

Prvi akcijski program 1973.-1976.

Drugi akcijski program 1977.-1981.

Treći akcijski program 1982.-1986.

1
Črnjar Mladen, Ekonomika i politika zaštite okoliša: ekologija, ekonomija, menadžment, politika, Rijeka,
EFRI, Glosa 2002., str. 299.
2
Črnjar, Mladen, Črnjar, Kristina, Menadžment održivog razvoja: ekonomija, ekologija, zaštita okoliša, Rijeka,
FMTU, Glosa, 2009. str. 410.

2
 Četvrti akcijski program 1987.-1992.

Peti akcijski program 1993.-2000.

Šesti akcijski program 2002.-2012.

Sedmi akcijski program 20013.-2020.

Tablica 1 Programi djelovanja zaštite okoliša

1.2.1.1. Prvi akcijski program

Prvi akcijski program nastao je 1973. godine, a odnosi se na razdoblje do 1976. godine. Ovaj
program postavlja osnovna načela prioritete zaštite okoliša Europske zajednice. Ova načela
obuhvaćaju sprečavanje onečišćenja na samom izvoru, potrebe uključivanja okoliša u sve
faze odlučivanja, potrebu očuvanja ekološke ravnoteže te izbjegavanje iskorištavanja resursa
koji štete okolišu, a po prvi put se i javlja „načelo onečišćivač plaća“.
1.2.1.2. Drugi akcijski program
Drugi program odnosio se na razdoblje od 1977. do 1981. godine, a imao je veliki
naglasak na onečišćenje zraka i vode te na buku. Služio je kao svojevrsno proširenje prvog
programa. Poseban naglasak stavljen je na racionalno upravljanje resursima.
1.2.1.3. Treći akcijski program

Treći akcijski program donesen je 1982. godine te se odnosi na razdoblje do 1986., a

njime se pokušala napraviti sveobuhvatna strategija zaštitu okoliša i prirodnih resursa u
Europskoj zajednici. Njime se određuje potreba smanjenja ili potpunog odstranjivanja
onečišćenja na izvoru i potiče uvođenje novih, čišćih izvora energije.
1.2.1.4. Četvrti akcijski program

Četvrti akcijski program je bio prekretnica za usvajanje ideologije o ekološkoj

modernizaciji te podržava ideju da zaštita okoliša ne konkurira rastu i razvoju već je njezin
osnovni uvjet.3 Djelovao je u razdoblju od 1987. do 1992., a glavna karakteristika je ta da je
glavni cilj postao spajanje ekološke politike sa ostalima. Tokom djelovanja ovog programa
predloženo je i osnivanje već spomenute EEA.
1.2.1.5. Peti akcijski program

Peti po redu, ovaj program obuhvaća razdoblje d 1993. do 2000., a u njemu se prvi
put spominje održivost, odnosno sam naziv glasi „Prema održivosti“ te on nalaže usmjerenje
na novi model razvoja koji zadovoljava osnovne potrebe stanovništva i unaprjeđuje njihovu
kvalitetu života. Stavlja se veći naglasak na učinkovitije obrasce proizvodnje i potrošnje te
bolje upravljanje ekološkim sustavima.4
1.2.1.6. Šesti akcijski program

Prvi akcijski program Europske Unije u 21. stoljeću nosio je naziv „Okoliš 2010.:
Naša budućnost, naš izbor“ te je odredio okolišne ciljeve i prednosti za razdoblje od 10
3
Črnjar, Mladen, Črnjar, Kristina, Menadžment održivog razvoja: ekonomija, ekologija, zaštita okoliša, Rijeka,
FMTU, Glosa, 2009. str. 426.
4
Črnjar, Mladen, Črnjar, Kristina, Menadžment održivog razvoja: ekonomija, ekologija, zaštita okoliša, Rijeka,
FMTU, Glosa, 2009. str. 427.

3
 godina, tj. Od 2001. do 2012., a osnovna nit vodilja je bila upravo održivi razvoj.
1.2.1.7. Sedmi akcijski program

„Živjeti dobro unutar granica našeg planeta“ sedmi je akcijski program Europske
Unije koji djeluje u razdoblju od 2013. do 2020. godine, a odredio je devet ciljeva kojih bi se
zemlje članice Europske Unije trebale pridržavati, a doprinose zaštiti prirode i okoliša,
povećanju resursno učinkovitog rasta s niskom razinom emisije CO₂ te unapređivanje
zdravlja te otklanjanja ikakvih štetnih faktora za zdravlje stanovnika Unije.
1.2.2. Horizontalne strategije i međunarodna suradnja

2001. Europska Unija objavljuje strategiju za održivi razvoj, čime je dodavanjem

dimenzije okoliša nadopunjena ranija Lisabonska strategija za promicanje rasta i otvaranja
radnih mjesta, zatim se 2006. ta strategija obnavlja kako bi objedinila unutarnju i
međunarodnu dimenziju održivog razvoja te se teži se stalnom unapređenju kvalitete života
poticanjem prosperiteta, zaštite okoliša i socijalne kohezije 5.

Europska Unija kao takva ima veliku ulogu u međunarodnim pregovorima o okolišu i
održivom razvoju. Doprinijela je postizanju sporazuma o globalnoj strategiji za zaustavljanje
gubitka biološke raznolikosti do 2020 te je također u oblikovanju nekoliko važnih
međunarodnih sporazuma donesenih 2015. na razini UN-a, kao što je Program održivog
razvoja do 2030., Pariški sporazum o klimatskim promjenama i Okvir iz Sendaija za
smanjenje rizika od katastrofa.
1.3. Primjena, provedba i nadzor

Danas Europska Unija ima nekoliko stotina direktiva, uredbi i odluka iz područja
okoliša, no njihova učinkovitost ovisi o njihovim provedbama na nacionalnim, regionalnim i
lokalnim razinama zemalja članica.

Kako bi se riješio problem velikih razlika u razini primjene u državama članicama,

2001. Europski parlament i Vijeće usvojili su (neobvezujuće-) minimalne standarde za
inspekcije u području zaštite okoliša. Kako bi se poboljšala provedba prava EU-a u području
zaštite okoliša, države članice moraju osigurati postojanje učinkovitih, proporcionalnih i
odgovarajućih kaznenopravnih sankcija za najteže prekršaje u području okoliša.6 Sukladno
tome Grafikon 1 prikazuje porast ekoloških poreza u periodu od 2013. do 2018. godine dok
grafikon 2 s druge strane prikazuje pad emisije CO₂ u razdoblju od 2013. do 2017. godine iz
kojih se može zaključiti kako Europska Unija shvaća svoju ulogu u zaštiti okoliša veoma
ozbiljno te doprinosi smanjenu zagađenja okoliša.

Važno je napomenuti kako kroz godine Europska Unija daje sve veći značaj zaštiti
okoliša te je sam okoliš bitan dio svih segmenata EU i sve zemlje članice zajedno nastoje
pridonijeti njegovoj zaštiti.

5
Laky, Zsuzsanna, Politika zaštite okoliša: opća načela i osnovni okvir, 2019.,
http://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/71/politika-zastite-okolisa-opca-nacela-i-osnovni-okvir
6
Laky, Zsuzsanna, Politika zaštite okoliša: opća načela i osnovni okvir, 2019.,
http://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/71/politika-zastite-okolisa-opca-nacela-i-osnovni-okvir

4
 Ekološki porezi
390,000.00

380,000.00

370,000.00

360,000.00

350,000.00

340,000.00

330,000.00

320,000.00

310,000.00
2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018.

Ekološki porezi

Grafikon 1 Prikaz ekoloških poreza u Europskoj Uniji

Emisija CO2 u EU
3,050,000,000

3,000,000,000

2,950,000,000

2,900,000,000

2,850,000,000

2,800,000,000
2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Emisija CO2

Grafikon 2 Emisija CO2 u EU

5
1.4. Buduće zemlje članice i zaštita okoliša

Kao što i Europska Unija vrlo ozbiljno shvaća zaštitu okoliša, to isto se očekuje i od
zemalja koje imaju namjeru postati članice Unije.

Od potencijalne zemlje članice se očekuje da ispuni sve uvjete koje je postavila

Europska Unija te da prihvati pravnu stečevinu koja sadrži preko tristo propisa koji se odnose
na onečišćenje zraka i vode, kemikalije, zbrinjavanje otpada, biotehnologiju, zaštitu od
radioaktivnog zračenja i očuvanje prirodnih izvora. Prioriteti za preuzimanje pravne stečevine
obuhvaćaju: okvirno zakonodavstvo, mjere koje proizlaze iz međunarodnih konvencija koje
je potpisala Unija, smanjivanje ukupnoga i prekograničnog onečišćenja, zaštitu prirode radi
očuvanja prirodnih izvora, te mjere koje osiguravaju djelovanje unutarnjeg tržišta. Iako su
financijski troškovi potrebni za usklađivanje podosta visoki, pogotovo za malene zemlje te
one sa slabijim gospodarstvom, Komisija je predložila. Te strategije moraju biti u skladu s
nacionalnom strategijom usklađivanja zakonodavstva i moraju imati jasan raspored
konkretnih ulaganja, posebno za najvažnija područja; za kvalitetu voda i zraka te za
zbrinjavanje otpada. Jako je bitno da zemlja kandidat shvati ove standarde ozbiljno i da ih
usvoji, ne samo zbog očuvanja okoliša Europske Unije nego i sprječavanje njegovog daljnjeg
onečišćenja.

Implementacijom odrednica EU o zaštiti okoliša buduće zemlje članice unaprjeđuju

kvalitetu života svojih stanovnika, održavaju svoj okoliš te dugoročno gledajući imaju veliku
korist.

6
2. ZAŠTITA OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska, kao turistička destinacija, ali i kao zemlja članica EU, mora težiti
očuvanju svog okoliša i njegovoj zaštiti. Zaštitu okoliša u Hrvatskoj na državnoj razini
provodi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a na regionalnoj razini lokalne jedinice
samouprave i uprave. Sam okoliš je zaštićen Ustavom Republike Hrvatske.
2.1. Zaštita okoliša prije pristupanja EU

Prije neovisnosti, kao dio bivše Jugoslavije, hrvatska politika zaštite okoliša bila je
usklađena sa jugoslavenskom. Ta politika, iako je bila ravnomjerno razmjerno razvijena,
davala je skromne i ograničene rezultate ponajviše zbog nedostatka sredstva, nedovoljnog
broja ekološki obrazovanih stručnjaka te nepotpunog pristupa.

Hrvatska je postala neovisna država 1991. godine nakon Domovinskog rata te joj je
okoliš bio višestruko devastiran kao rezultat ratne agresije 7. U Ustavnom članku 52. ističe se
„posebna skrb i zaštita države za okoliš i pojedine dijelove okoliša“. 1992. donesena je
Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske. To je „politički“ dokument kojim se
Republika Hrvatska trajno opredjeljuje za očuvanje okoliša, nadzire gospodarsku pretvorbu te
zabranjuje uvoz „prljave“ tehnologije. 1994. donesen je Zakon o zaštiti okoliša te je on bio
prvi zakon u Hrvatskoj kojim su određivana pravila na području zaštite okoliša. 2002.
donesena je Nacionalna strategija zaštite okoliša, krovni je strateški dokument za okoliš u
Hrvatskoj, koji naglašava koncept održivog razvoja kao glavnu odrednicu razvojne strategije
Hrvatske. Krajem 2002. godine osniva se Agencija za zaštitu okoliša te Fond za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost 2003. godine. Dugoročni ciljevi zaštite okoliša su očuvanje
i unaprjeđenje kvalitete vode, mora, zraka i tla, očuvanje biološke raznolikosti i prirodnih
resursa. 2006. utvrđen je Strateški okvir za razvoj (SOR) za razdoblje od 2006. do 2013., to je
nacionalni strateški dokument koji služi kao okvir za postojeće strategije i razvoj sektorskih
strategija te definira nacionalne razvojne ciljeve Sabor je, 20. veljače 2009., usvojio
Strategiju održivog razvoja Republike Hrvatske, kao ključni dokument za usmjeravanje
dugoročnog ekonomskog i društvenog razvoja prema održivom razvoju.

Od svog samog osnutka Hrvatska je izrazila želju i osjećaj pripadnosti Europskoj

Uniji, te je i svoje zakone o okolišu usklađivala sa europskim odrednicama.
2.2. Zaštita okoliša danas

Od ulaska u Europsku Uniju Ministarstvo je uložilo velike napore u stvaranju

preduvjeta za smanjenje postojećih i sprečavanje novih onečišćenja okoliša kroz usklađivanje
postojećih propisa sa zakonodavstvom Europske Unije.

Kao zemlja članica EU Hrvatska može koristiti sredstva iz europskog fonda za zaštitu
okoliša, te je uvrštena u popis Natura 2000, odnosno ekološka mreža zaštićenih područja na
području Europske unije. To je najveća koordinirana mreža područja očuvanja prirode u

7
Črnjar Mladen, Ekonomika i politika zaštite okoliša: ekologija, ekonomija, menadžment, politika, Rijeka, EFRI,
Glosa 2002., str. 263.

7
svijetu te obuhvaća 36,6 % površine Hrvatske (druga najveća mreža u EU-u kad je riječ o
postotku površine države članice). Hrvatska je također ostvarila značajan u gospodarenju
otpadom, no i dalje kaska za ostalim zemljama članicama te je 2016. Komisija pokrenula
postupke zbog povrede protiv Hrvatske zbog neusklađenosti hrvatskog zakonodavstva s
Direktivom o staništima i Direktivom o pticama. 2017. donijeta je Strategija i akcijski plan
zaštitu prirode za razdoblje 2017. – 2025. u skladu s uvjetima navedenima u Ustavu i Zakonu
o zaštiti prirode iz 2013.
2.2.1. Zaštita tla

Tlo je ograničen i iznimno osjetljiv resurs koji u EU-u sve više propada. 8 Hrvatska
trenutno ima 3,5% umjetnog pokrova zemljišta te je dosta blizu Europskom prosjeku od
4,11%, Postotak umjetnog pokrova zemljišta može se smatrati mjerilom relativnog pritiska na
prirodu i bioraznolikost kao i mjerilom ekološkog pritiska na ljude koji žive na urbaniziranim
područjima. Procijenjeno je da su se na približno 2,8 milijuna lokacija u EU-u odvijale ili se
još uvijek odvijaju djelatnosti koje su potencijalni izvor onečišćenja, Hrvatska ih je
registrirala 2264, a već pet lokacija su sanirane ili su poduzete mjere naknadnog održavanja.

Još jedan problem u zaštiti tla je erozija tla vodom. Iako je ona prirodni proces, može
se pojačati klimatskim promjenama ili ljudskim djelovanjem kao što su neprimjerene
poljoprivredne prakse, krčenje šuma, šumski požari ili građevinski radovi. Ona može imati
negativne utjecaje na produktivnost u poljoprivredi te na bioraznolikost i usluge ekosustava,
ali i na rijeke i jezera. Prema modelu RUSLE2015 u Hrvatskoj prosječna stopa gubitka tla
uzrokovanog vodom iznosi 3,16 tona po hektaru godišnje (tha−a god − y) u odnosu na srednju
vrijednost u EU-u 2,46 tha−a god − y što pokazuje da je erozija tla u Hrvatskoj veća od one u
EU.
2.2.2. Zaštita vode
Cilj je Okvirne direktive o pomorskoj strategiji postići dobro stanje okoliša u morskim
vodama EU-a do 2020. Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja
(Barcelonska konvencija) ima važnu ulogu u postizanju ciljeva propisanih Okvirnom
direktivom o pomorskoj strategiji, no Komisija nije mogla ocijeniti jesu li hrvatske mjere
primjerene za postizanje dobrog stanja okoliš jer je izvještaj podnesen prekasno (rok je bio
31. ožujka 2016., a predan je 31. listopada 2017.). Hrvatsko je zakonodavstvo od lipnja 2017.
usklađeno s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji.
Najznačajniji pritisak na površinska vodna tijela dolazi od onečišćenja iz raspršenih
izvora iz poljoprivrede (57 % površinskih vodnih tijela) te ispuštanja koja nisu povezana s
kanalizacijskom mrežom (54 %). Najznačajniji pritisak na podzemna vodna tijela također
dolazi od onečišćenja iz raspršenih izvora iz poljoprivrede (6 %).9 Onečišćenje hranjivim
tvarima imalo je najznačajniji učinak na površinska vodna tijela (43 %) i na podzemne vode
(6 %).

Hrvatska je 2018. završila prenošenje zahtjeva iz Direktive o pročišćavanju

komunalnih otpadnih voda u svoj nacionalni pravni okvir, te bi ga u skladu s Ugovorom o
8
Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska,
https://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf
9
Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska,
https://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf

8
pristupanju trebala u cijelosti uskladiti sa zahtjevima iz Direktive do kraja 2023. Potrebna
ulaganja da se osigura odgovarajuće prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda u preostalim
urbanim aglomeracijama procjenjuje se na 2,9 milijardi EUR. Hrvatska je donijela i dostavila
svoj prvi Plan upravljanja rizicima od poplava u skladu s Direktivom te je Europska komisija
provela ocjenu, te je utvrdila da su ostvareni pozitivni rezultati u postavljanju ciljeva i
utvrđivanju mjera usmjerenih na prevenciju, zaštitu i pripravnost.
2.2.3. Kvaliteta zraka

Emisija CO2 u RH
14,000,000

13,800,000

13,600,000

13,400,000

13,200,000

13,000,000

12,800,000

12,600,000

12,400,000
2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Emisija CO2

Grafikon 3 Emisija CO2 u RH nakon ulaska u EU

Grafikon 3 prikazuje emisiju CO₂ u Hrvatskoj od ulaska u Europsku Uniju, odnosno

2013., do 2017. godine, iz njega se može predočiti da iako je Hrvatska imala lagani pad
emisija, ona opet raste u 2017. godini, no to je i dalje znatno smanjenje u usporedbi sa
razdobljem prije ulaska u EU. No kvaliteta zraka u Hrvatskoj razlog je za zabrinutost.
Europska agencija za okoliš procijenila je da se 2015. otprilike 4500 slučajeva preuranjene
smrti moglo pripisati koncentracijama sitnih lebdećih čestica, 230 slučajeva koncentracijama
ozona, a 430 slučajeva koncentracijama dušikova dioksida. Zabilježena su prekoračenja
godišnje granične vrijednosti dušikova dioksida.
2.3. Potrebne mjere za daljnje razvijanje zaštite okoliša

Iako je Hrvatska na dobrom putu razvijanja adekvatne zaštite okoliša, potrebne su

značajnije mjere kao i odgovornost nadležnih tijela.

Neke od prioritetnih mjera koje je Europska Unija predložila Republici Hrvatskoj u

svom Pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. za Hrvatsku su sljedeće;

 Poboljšati i proširiti odvojeno prikupljanje otpada, uključujući biološki otpad.

Utvrditi minimalne standarde za uslugu odvojenog prikupljanja (npr.

9
 učestalost prikupljanja, vrste kontejnera) u općinama kako bi se osigurala
visoka stopa prikupljanja otpada koji se može reciklirati.
 Izraditi i provoditi programe potpore provedbi za općine kako bi im se
pomoglo u nastojanjima da organiziraju odvojeno prikupljanje otpada,
provode programe „plati koliko baciš” i povećaju učinkovitost recikliranja
 Uvesti i postupno povećavati naknade za odlaganje kako bi se postupno
ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti na odlagališta.
 Osigurati pravodobno izvješćivanje o raznim elementima na temelju Okvirne
direktive o pomorskoj strategiji tako da i Hrvatska može biti obuhvaćena
budućim ocjenama Komisije.
 U kontekstu predstojećeg nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka
poduzeti mjere za smanjenje glavnih izvora emisija.

10
ZAKLJUČAK

Potaknuta naftnim krizama 70ih Europska Unija počinje pridavati veću pažnju okolišu
i njegovoj zaštiti te je izdala niz programa, strategija i odrednica za svoje zemlje članice u
nastojanju zajedničkog očuvanja okoliša Europe.

Iako je Hrvatska prije ulaska u EU imala dobre zakonske osnove zaštite okoliša ona je
i dalje predstavljala problem pri usklađivanju pravne stečevine sa zakonima RH. U
međuvremenu donesen je niz zakona, strategija i deklaracija o okolišu kako bi osigurali ne
samo ulazak u Europsku Uniju nego i očuvanje okoliša za buduće generacije. Kao zemlja
članica Hrvatska je pokazala volju i odlučnost u primjenjivanju europskih smjernica za
zaštitu okoliša, no pred njom je još dalek put prema ostvarivanju zadanih ciljeva. Posebnu
pozornost mora obratiti odlaganju otpada, zaštiti vode i tla te kvaliteti zraka. Dugoročno
gledajući zadovoljavanje standarda Europske Unije dovest će do poboljšanja kvalitete
stanovnika RH, ali i očuvanju prirode.

EU shvaća veoma ozbiljno zaštitu okoliša te isto očekuje i od svojih zemalja članica
stoga je potrebna veća svijest za odgovornost nadležnih tijela jer iako je Hrvatska pokazala
dobru volju i dalje zaostajemo za ostalim zemljama članicama što je zabrinjavajuće pogotovo
jer je upravo na okoliš taj koji nam daje prednost na turističkom tržištu.

11
LITEARTURA
Črnjar Mladen, Ekonomika i politika zaštite okoliša: ekologija, ekonomija, menadžment,
politika, Rijeka, EFRI, Glosa
Črnjar, Mladen, Črnjar, Kristina, Menadžment održivog razvoja: ekonomija, ekologija,
zaštita okoliša, Rijeka, FMTU, Glosa, 2009
Laky, Zsuzsanna, Politika zaštite okoliša: opća načela i osnovni okvir, 2019.,
http://www.europarl.europa.eu/factsheets/hr/sheet/71/politika-zastite-okolisa-opca-nacela-i-
osnovni-okvir
Pregled aktivnosti u području okoliša za 2019. – Hrvatska,
https://ec.europa.eu/environment/eir/pdf/report_hr_hr.pdf

12