1.

TEMELJNI EKONOMSKI POJMOVI

- OSKUDNOST (OGRANIČENOST) – nedovoljna/ograničena mogućnost zadovoljenja
svih želja pojedinaca ili skupina ljudi ili država
- ZAKON OGRANIČENOSTI
o ljudi žele potrošiti mnogo više nego što gospodarstvo jedne države može
proizvesti iz resursa kojima raspolaže
o glavni problem – povezivanje ograničenih/oskudnih resursa i neograničenih
potreba i želja

o
o problem se javlja kad vlada mora donijeti odluku o potrošnji u nekom od
područja državne uprave, sektora javnih djelatnost
o problem se rješava na sljedeće načine
 OPTIMIZIRANJE – usporedbom između koristi i troškova nekog izbora
 EKONOMIZIRANJE – racionaliziranjem upotrebe oskudnih resursa tako
da minimaliziramo trošak, a maksimaliziramo učinak zadovoljenja
potreba i želja
- OPORTUNITETNI TROŠAK – vrijednost najbolje alternative mogućnosti koju ste
umjesto svojega izbora mogli odabrati

o
- Temeljna gospodarska pitanja: što, kako i za koga proizvoditi

- DOBRO – sredstvo kojim zadovoljavamo određenu potrebu ili želju

- Podjela dobra prema dostupnosti:
o sloboda (prirodna, neograničena) dobra – nisu rezultat privređivanja pa ih
nalaizmo u prirodi u neograničenoj količini, besplatna su i svima dostupna
o ekonomska (tržišna, ograničena) dobra – rezultat su privređivanja pa ih zato
ima u ograničenoj količini, kupujemo ih i ima ih manje nego što ima naših
potreba i želja

- Da bi se dobro smatralo ekonomskim mora sadržavati sljedeća obilježja:

- Ograničenost – postojati u ograničenoj mjeri, primjerice, zrak nije ekonomsko dobro
zato što u prirodi postoji u neograničenoj mjeri. Međutim, može poprimiti
ekonomsku prirodu u određenim okolnostima kao što je slučaj pri ronjenju.
- Korisnost – mora biti korisno, odnosno biti u mogućnosti zadovoljiti određenu
potrebu.
- Dostupnost – mora biti dostupno, odnosno mora postojati fizička i ekonomska
mogućnost posjedovanja.
- Ekonomska dobra su korisna, ograničena i dostupna te ponajprije služe za
zadovoljenje naših potreba

- Ekonomska dobra mogu biti u obliku proizvoda ili usluga

- Proizvodi – materijalna dobra koja se mogu potrošiti odmah nakon proizvodnje ili se
mogu zadržati kao zaliha za buduću potrošnju, a u fazi razmjene i na tržištu nazivaju
se robom.
- Usluge – nematerijalna dobra koja se ne mogu čuvati u obliku zaliha niti prenositi na
drugo mjesto potrošnje. Usluge su izvedbe koje ljudi pružaju kako bi zadovoljili
potrebe.
- Da bismo zadovoljili svoje potrebe, ne koristimo se samo proizvodima nego i
uslugama koje pružaju ljudi (primjer škola)

- Postoje trajna i potrošna dobra (kaput i jabuka)

- S obzirom na namjenu potrošnje ili korištenja njima, razlikuju se sljedeće vrste dobra:
potrošna dobra – koriste se za izravno zadovoljenje potreba (piće ili sendvič)
proizvodna dobra – koriste se za proizvodnju nekoga drugog dobra (vuna za
proizvodnju pulovera)
kapitalna dobra – trajna su dobra koja se koriste za investicije, to jest ulaganje u
poslovanje (strojevi, oprema, građevinska oprema)
neko dobro može se smatrati izravnim (potrošnim) za jednu situaciju, a
instrumentalnim (investicijskim) u drugoj situaciji:

- Komplementarna dobra – dobra koja bolje zadovoljavaju potrebe ako se njima

zajedno koristi jer se međusobno nadopunjuju
- Zamjenska , supstitutna dobra – različita dobra koja mogu zadovoljiti iste potrebe,
čak i ako je, općenito, jedna potreba kvalitativno inferiorna u odnosu prema drugoj
 -

2. EKONOMSKI PROCESI
- Privređivanje – svjesna i svrsihodna djelatnost ljudi kojoj je cilj raspoloživim
(oskudnim) proizvodnim čimbenicima (inputima) stvoriti proizvode (outpute) koji će,
nakon njihove raspodjele i razmjene, potrošnjom poslužiti zadovoljenju prirodno
uvjetovanih i povijesno stečenih potreba
- Ekonomski proces – spoj aktivnosti proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje

- Proizvodnja – djelatnost stvaranja proizvoda i usluga (outputa) korištenjem vještina,

sposobnosti i znanja ljudi opremljenih fizičkim kapitalom i tehnologijom radi
zadovoljenja ljudskih potreba. Ona je i organizirana, svjesna, svrhovita i unaprijed
planirana aktivnost kojoj je svrha stvaranje i povećanje materijalnog bogatstva,
odnosno ukupne količine proizvoda.
- Resurs – sredstvo potrebno za provođenje ili dovršavanje jedne radnje, a može biti
materijalno dobro ili nematerijalna imovina, najčešće oprema za proizvodnju, novac,
tlo, sirovine, energija ili ljudski potencijali.
- Reprodukcija – proces proizvodnje koji se stalno obnavlja

- Proizvodni čimbenici: input, faktori, resursi

- Podjela proizvodnih čimbenika:
- Prirodni resursi (zemlja) – ključan su čimbenik u predindustrijskom gospodarstvu. To
je sve živo i neživo čime se koristimo u procesima proizvodnje: životinje i biljke,
prirodne sile, tlo, rude, plin, nafta, ugljen, zemljišta, Sunčeva energija, voda
- Rad – ključan čimbenik u industrijskom gospodarstvu, a sastoji se od umnih i fizičkih
čovjekovih napora pri čemu on upotrebljava svoja znanja i vještine
- Kapital – ključan je čimbenik u postindustrijskom gospodarstvu, a obuhvaća
proizvedena dobra kojima se koristi u daljnjim procesima proizvodnje, a ne za
neposredno zadovoljenje potreba: strojevi, računala, prometna infrastruktura,
građevinski objekti i druga sredstva za proizvodnju
- Poduzetništvo – ključan je čimbenik u suvremenom gospodarstvu, to je sposobnost
stvaranja novih proizvoda i usluga te razvijanja postojećih, ali i organiziranja
proizvodnje proizvoda i usluga

- INPUT – proizvodi i usluge kojima se koriste poduzeća u procesu prozivodnje

(proizvodni čimbenici)
- OUTPUT – proizvodi i usluge koji se koriste u daljnjoj proizvodnji ili se troše, rezultat
su procesa proizvodnje
- Ekonomska učinkovitost određuje se stavljanjem u odnos novčanih izdataka za
potrebne proizvodne čimbenike i cijene gotova proizvoda po jedinici proizvoda, a
izražava se u novčanim jedinicama

- NAČELA PROIZVODNJE
- dobro upravljati proizvodnjom (ostvariti učinkovitost)
- povećati učinkovitost (proizvoditi više proizvoda i usluga)
- povećati proizvodnju (porast životnog standarda)

- Razmjena – proces pretvaranja raspoloživih novčanih sredstava u konkretne

proizvode namijenjene osobnoj ili proizvodnoj potrošnji
- Raspodjela – dio ekonomskog procesa u kojoj se zajednički rezultat društvene
proizvodnje raspodjeljuje na sve sudionike
- U raspodjeli sudjeluje cjelokupno stanovništvo:
o sudionici u poslovnim procesima (zaposlenici, vlasnici, dobavljači)
o svi ostali građani (umirovljenici, djeca, bolesni, nezaposleni i dr)
- Načela raspodjele:
o dobro upravljati raspodjelom (povećati pravednost)
o raspodijeliti podjednako izglede i/ili proizvode i usluge
o povećati pravednost (podjednako zadovoljenje potreba pojedinca i društva)

- Potrošnja – pojedinačno ili društveno trošenje u proizvodnji stvorenih vrijednosti

kako bi se zadovoljile pojedinačne i društvene potrebe (obrazovanje, zdravstvo,
socijalna skrb, kultura, znanost, unutarnja i vanjska sigurnost)
- Kružni tok novca – prikazuje posredovanje razmjene i raspodjele između proizvodnje
i potrošnje
 -
- dva temeljna subjekta na tržištu čije se aktivnosti usklađuju posredovanjem tržišta:
kućanstva i gospodarski subjekt
- Kućanstva – sve fizičke osobe koje trebaju proizvode, a imaju proizvodne čimbenike
- Gospodarski subjekti – pravne osobe koje trebaju proizvodne čimbenike da bi mogle
proizvoditi

- NOVAC – sve što služi kao općeprihvaćeno sredstvo razmjene ili sredstvo plaćanja

- U povijesti čovječanstva razmjenjivanje dobara pojavljuje se u dvama oblicima

NATURALNA RAZMJENA (TRAMPA) – u nerazvijenim je društvima doslovna razmjena
dobara. Trampa je razmjena robe/dobra za robu/dobro, odnosno vrijednost jednog
dobra izražava se vrijednošću drugog dobra
NOVČANA RAZMJENA – u razvijenijim je društvima prodaja dobara za novac

- FUNKCIJE NOVCA
SREDSTVO RAZMJENE – kupnja bez izravne zamjene (trampe), sredstvo namirenja
svih potraživanja
OBRAČUNSKA JEDINICA – mjerilo vrijednosti svih dobara, općeprihvaćena novčana
jedinica
SREDSTVO OČUVANJA VRIJEDNOSTI – očuvanje vrijednosti u vremenu (štednja), brza
pretvorba u proizvode i usluge
SVJETSKI NOVAC – predmet međunarodnih transakcija, mogućnost zamjene za drugu
valutu (konvertibilnost)

3. EKONOMSKI SUSTAVI
- Ekonomski sustav – poredak koji čini skup pravila, ciljeva i poticaja koji upravljaju
ekonomskim odnosima u društvu i koji daje okvir za pronalaženje odgovora na
temeljna gospodarska pitanja.
 TRI TEMELJNA GOSPODARSKA PITANJA
- Što proizvoditi?
Proizvođači su motivirani proizvoditi proizvode koje potrošači najviše traže – posebno
je važno procijeniti troškove i prihode ostvarene prodajom proizvoda i usluga kako
bismo utvrdili koliko nečega proizvoditi, to jest odredili opseg proizvodnje
- Kako proizvoditi?
Odnosi se na proizvodne tehnike
Odabir jedne od metoda proizvodnje:
pojedinačne proizvodnje (brodovi)
serijske proizvodnje (automobili)
masovne proizvodnje (kruh, gazirana pića, žarulje)
- Za koga proizvoditi?
Problem uspostave načina raspoređivanja proizvedene robe među potrošačima u
zajednici

- Svaki se ekonomski sustav suočava s temeljnim gospodarskim problemima i rješava ih

različitim strategijama
- Razlikujemo četiri osnovna oblika ekonomskih sustava

OBIČAJNO
GOSPODARSTVO

KOMANDNO
(PLANSKO)
GOSPODARSTVO
 TRŽIŠNO
GOSPODARSTVO

MJEŠOVITO
GOSPODARSTVO

- Danas je uvriježeno da se mješovita gospodarstva također nazivaju tržišnim jer

tržišna u doslovnom obliku ne postoje, a u mješovitim gospodarstvima tržište je
glavni, iako ne i jedini, regulator razmjene i oblikovanja cijena

4. NAČELA SUVREMENOG GOSPODARSTVA

- Suvremena gospodarstva – mješoviti ekonomski sustavi utemeljeni na tržišnome
ekonomskom sustavu uz utjecaj države, ali i uz obilježja gospodarske tradicije i
običaja nekog kraja
- Odgovornost – sposobnost/odluka da preuzmu i ispune obveze te prihvate posljedice
svojega djelovanja temeljenog na slobodnom izboru
- Sloboda – mogućnost samostalnog, neovisnog djelovanja i samoodređenja
pojedinca/čovjeka, ali nije bezgranična nego je određena slobodom ostalih članova
zajednice

- djelovanje pojedinca i njegovo odgovorno ponašanje ostvaruje se individualno, u

skupini ili u organizaciji
- nije se dovoljno odgovorno ponašati samo u privatnom životu (obitelj, susjedi, znanci,
prijatelji) nego i u različitim organizacijama (škola, fakultet, ustanove, poslovne
organizacije, udruge)
- Odgovorno ponašanje proizlazi iz:
o stručnog i savjesnog obavljanja povjerenih zadataka
o stvaranja ozračja povjerenja
 o prihvaćanja kulture poštovanja i suradnje
o odgovornog ponašanja prema zajednici (i to na svim razinama od globalne do
lokalne) i okolišu
- Društveno odgovorno poslovanje (DOP) – koncept u kojem poslovni subjekt
dobrovoljno odlučuje integrirati brigu o društvu i okolišu u svoje poslovanje te u
odnose sa svojim dionicama
o pridonosi razvijanju građanske svijesti da svi imamo obavezu u privatnom i
poslovnom životu

- Velike poslovne organizacije imaju nezanemariv utjecaj na gospodarski razvoj i

prirodni okoliš jer djeluju u velikom okružju velikog broja dionika – zaposlenika,
potrošača, društvenih zajednica
- Poslovanje takvih gospodarskih subjekata na dionike u okružju ima dugoročne
posljedice na gospodarstvo, prirodni okoliš, ali i na cijelo društvo
- GOSPODARSTVO
Učinkovitija upotreba resursa, nove proizvodne tehnologije, kvaliteta proizvoda i
usluga, pravedna raspodjela materijalnih dobara, nova radna mjesta, organizacija
vlasti, veća konkurentnost na razini korporacije i sveukupnoga gospodarstva
- PRIRODNI OKOLIŠ
Očuvanje prirodnih resursa, održavanje prirodnog i genskoga potencijala biljnih i
životinjskih vrsta, očuvanje biološke raznolikosti i ekološke stabilnosti.
- DRUŠTVO
Sloboda, sigurnost, stabilnost, zdravlje, razvoj osobnosti, ljudska prava, solidarnost,
održanje kulturne različitosti
- Društvena odgovornost – dosljedno poštovanje zakonskih propisa ponajprije u
području zaštite okoliša i radnih prava

- TRŽIŠTE – ukupnost odnosa ponude i potražnje, odnosno točka sučeljavanja ponude i

potražnje i oblikovanja cijena. Ono je i mehanizam kojim kupci i prodavači određuju
cijenu i količinu nekog dobra.
- CIJENA – vrijednost dobara izražena u novcu
- TRŽIŠNA CIJENA – omjer u kojem se razmjenjuju dobra za novac i novčani izraz
ekonomskog dobra, odnosno količina novca za koju se neko dobro može kupiti u
danim uvjetima nekog tržišta
- POTRAŽNJA (demand) – ukupna količina proizvoda i usluga koju su potrošači (kupci)
spremni kupiti po određenoj cijeni u određenom razdoblju, ali ne nužno i ono što je
potrošačima stvarno potrebno

- ZAKON POTRAŽNJE – pokazuje da potraživana količina dobra raste kad cijena dobra
padne i obrnuto, da potraživana količina dobra pada kada cijena dobra raste, uz uvjet
 da ostali čimbenici ostanu nepromijenjeni (vrsta dobra, dohodak, cijena i dostupnost
povezanih dobara, veličina tržišta, ukusi, trendovi, buduća očekivanja)
- PONUDA (supply) – ukupna količina proizvoda i usluga koju su proizvođači
(prodavači) spremni proizvesti i ponuditi na tržištu po određenoj cijeni u određenom
razdoblju
- Odnos između cijene dobra i ponuđene količine prikazuje se krivuljom ponude koja
pokazuje da postoji odnos usporedne ovisnosti između ponude i tržišne cijene jer idu
u istom smjeru

- ZAKON PONUDE pokazuje da ponuđena količina dobra raste kad cijena dobra raste i
obrnuto, da ponuđena količina dobra pada kad cijena dobra pada, uz uvjet da ostali
čimbenici ostanu nepromijenjeni (stanje zaliha, predvidiva proizvodnja, troškovi
proizvodnje, troškovi tehnologije, cijena povezanih dobara, dobra organizacija
tržišta..)

- EKONOMSKI ZAKONI – pojave koje proizlaze iz gospodarskog djelovanja čovjeka i

koje djeluju mimo volje ljudi ponavljajući se
- RAVNOTEŽNA CIJENA – ona cijena o kojoj se slažu i usklađuju odluke koje donose
kupci i odluke koje donose prodavači
- Tržišna ravnoteža – ravnotežna cijena i ravnotežna količina uspostavljaju se na onoj
razini na kojoj je ponuđena količina jednaka potraživoj količini
o odstupanja od tržišne ravnoteže – višak ponude (zaliha dobra) ili višak
potražnje (nestašica dobra)
- Zakonom ponude i potražnje cijena bilo kojeg dobra prilagođava se dok se ne
izjednači ponuđena i potraživana količina
o savršena tržišna ravnoteža koja se pojavljuje u idealnom obliku tržišne
strukture – POTPUNA KONKURENCIJA
- Monopolističko tržište – tržište na kojem postoji monopol sa samo jednim
prodavateljem i velikim brojem potencijalnih kupaca i monopson s jednim kupcem i
većim brojem davatelja
- Oligopolističko tržište – karakteriziraju ga oligopoli s najmanje dva ili manjim brojem
prodavatelja i velikim brojem kupaca te oligopsoni s najmanje dva kupca ili manjim
brojem uz veliki broj prodavatelja nekog dobra

- U suvremenim tržištima prevladavaju značajke nepotpune konkurencije – tržišta s

ograničenom konkurencijom
- Kriteriji podjele tržišta:
prostorni obuhvat – lokalno, regionalno, nacionalno, međunarodno, svjetsko
predmet razmjene – tržišta različitih dobara (poljoprivredni proizvodi, nafta, rude,
koža, dijamanti, usluge, rad, vrijednosni papiri…)
- Tržište odgovara na temeljna gospodarska pitanja svojim osnovnim funkcijama:

SELEKTIVNA
FUNKCIJA

ALOKACIJSKA
FUNKCIJA

DISTRIBUCIJSKA
FUNKCIJA

INFORMACIJSK
A FUNKCIJA

RAZVOJNA
FUNKCIJA