(Radovi Staroslavenskor institute, knj. 2, 1955) DA LI JE SACUVAN ORIGINAL ISPRAVE KULINA BANA Paleografijsko-jezitna studija o primjercima isprave iz g. 1189. Josip Vrana uvoD Rezultati dosadainjih istrazivanja i njihova ocjena Istrazivanja na8ih starih jezitnih spomenika, zapoteta jo8 u prvoj polovici XIX. stoljeéa, u toku posljednjih decenija postigla su lijepe rezultate. Iza8lo je nekoliko izdanja tih spomenika, vi8e ili manje kri- titkih, Stampane su o njima rasprave diplomati¢koga, paleografijskog i jeziénog karaktera. Tim raspravama osvijetljena su mnoga pitanja nage najstarije kulturne, knjiZevne i jeziéne povijesti, ali isto tako velik broj pitanja éeka jo8 uvijek na svoje rjeSenje, Najotitiji primjer za to mogu pruiZiti dosadainja istraZivanja Kulinove isprave iz g. 1189. S tom ispravom upoznao je nautni svijet pred vie od sto dvadeset godina Jeremija Gagié, tada8nji ruski konzul u Dubrovniku. Njegovoj priti o otkriéu toga naSeg najstarijeg datiranog éirilskog spomenika g. 1817. i njegovu spasavanju (zapravo njegova primjerka, koji je sada u posjedu Akademije nauka u Lenjingradu) vjerovalo se sve do novijega vremena. Tek g. 1929. ustanovio je Ljubo Sto- janovié, da se taj primjerak nalazio u dubrovatkom arhivu jo8 g. 1832., jer ga je te godine prepisao Dorde Nikolajevié i kasnije izdao u Srpskim spomenicima Da nestanak toga primjerka iz dubrovatkog arhiva treba okvalificirati kao obiénu kradu, vidi se i iz Bnjenice, da su u to vrijeme iz istog arhiva nestale i neke druge isprave, koje su se nakon nekoliko godina pojavile i kod Dorda Niko- Jajeviéa i u Beogradu: isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1249., 1 Uspor. Liubo Stojanovié, Stare srpske | ovale 1 ghana; Rengien 1, Prvi deo, Beograd-Sr. Karlovei 1929, str. 2 ispod telisprave kralja UroSa I. i Zupana Radoslava iz g. 1254. te pisma kralja Uroéa I, iz g. 1265. i kralja Tvrtka I. oko g. 1385. Dvije od tih isprava bile su kasnije u posjedu Dorda Nikolajeviéa, jedna u posjedu Jev- rema Obrenoviéa, a dvije su od Pavla Karano-Tvrtkoviéa pre’le u posjed Srpskog uéenog druStva. Dordu Nikolajeviéu bilo je g. 1832. povjereno prepisivanje éiril- skih isprava dubrovaékog arhiva, pa je on mogao uzeti navedene isprave i pisma, a preko njega je i Jeremija Gagié vjerojatno doSao u posjed spomenutog primjerka Kulinove isprave, koji je kasnije poltlo- nio ili prodao Akademiji nauka u Lenjingradu2 Da je kradljivac bio oprezan i ratunao s time, da bi se njegovo djelo moglo otkriti, vidi se iz. Ginjenice, da su, koliko je poznato, nestala svega dva pisma, a od isprava samo one, od kojih su postojali prijepisi ili druge isprave, koje su ih mogle nadomjestiti. Tako su se u ono vrijeme u dubrovatkom arhivu nalazila jo dva primjerka Kulinove isprave; pored isprave bana Mateja Ninoslava iz g. 1249. postojala je jo8 jedna njegova isprava iz g. 1240. od istoga pisara i uglavnom s istim sadréajem; isprava kralja Uro8a I. Dubrovatékoj opéini iz g. 1254. imala je dva originala, a pored toga postojao je i stari prijepis isprave Dubrovatke opéine kralju Urogu I. iz iste godine;$ isto je tako isprava Zupana Radoslava Dubro- vatkoj opéini iz g. 1254. imala dva originala, a pored toga postojao je i koncept isprave Dubrovatke opéine Zupanu Radoslavu iz iste godine. Kradu navedenih isprava mogao bi otkriti samo dobro upuéen strug njak, a takvih, koliko je poznato, u ono vrijeme nije bilo u dubro- vatkom arhivu. Kako su veé naredne godine ¢irilske isprave dubrovat- kog arhiva prenesene u Bet, nitko od toga ni kasnije nije pravio pitanje. Kulinova isprava naila se odmah u srediStu interesa tadainjeg nautnog svijeta (Sreznjevski, Safajik, a kasnije Jagi¢). Navedeni le- Uspor. Gregor Cremosnik, Bosanske 1 humske povelje sred- ‘iva vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Sv. II, Sarajevo 1948, str. 104—107 8 Uspor. F, Miklosich, Monumenta serbica spectantia historiam Ser- biae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858, str. 17. Prema MikloSiéevoj biljeSci po- stojala su dva originala Uroieve isprave: jedan kod Jevrema Obrenovita, a drugi w betkom (cada u dubrovatkom) arhivu, — Uspor. takoder Milo Kos, Dubrovaéko-srpski ugovori do sredine 13. veka, Glas Srpske kraljevske akademije CXXIII, Beograd-Zemun 1927, str. 23, Kos nazivlje drugu ispravu prijepisom, jako MilloSié za nju kaze: lo munitum este. — Uspor. fakoder, Sto lanovié, o. c, siz. 19. I Stojanovié twrdi, da ova drugs isprava @ prvu uopée ne spominje, — a tUsPor. takoder Cremosnile o. c in 131. Gromotait & bijesel ispod ‘teksta tvrdi, da je original i satuvana isprava Dubrovatke opéine kralju Uro8u, 6 tnjingradski primjerak Stampao je prvi put Dimitrije Tirol wu beogradskom Yasopisu Golubica g. 1839. Do danas je taj primjerak dozivio oko dvanaest izdanja (ne ratunajuéi objavijivanje teksta u znanstvenim djelima i ¢asopisima), Druga dva primjerka, koji se danas nalaze u dubrovatkom arhivu, bila su g. 1833. prenesena u Beé, pa je jedan od njih, t. zv. stariji prijepis, Siampao Miklo8ié g. 1858. u djclu Monumenta serbica. Do danas je taj primjerak dozivio svega pet izdanja4 Usprkos velikome interesu za Kulinovu ispravu veé u devet- naestom stoljeéu (u tom stoljeéu iza¥lo je desetak razlititih izdanja), tek na poéetiu dvadesetoga stoljeéa, i to g. 1906. priredio je G. A. Iljinski kritiéko izdanje lenjingradskog primjerka s raspravom o paleografiji, grafiji, jeziku i historijskom znatenju same isprave® Ovom raspravom Ijinskoga zapravo potinje krititko proutavanje Ku- Iinove isprave. Iako je od toga vremena proteklo gotovo pedeset go- dina, Stampana literatura 0 Kulinovoj ispravi dosta je oskudna. Na nedostatke krititkoga izdanja Iljinskoga i njegove rasprave upozorio je naredne godine Milan ReSetar u svojoj ocjeni, stampanoj u Jagiéevu Arhivu.’ Diplomatitki karakter Kulinove isprave prikazao je g. 1927. Milko Kos u Glasu Srpske kraljevske akademije,’ a njezin historijat i paleografijski opis t.zv. originala i mladeg prije- pisa dao je g. 1948..Gregor Cremo8nik u Glasniku Zemalj- skog muzeja u Sarajevu.* O grafiji Kulinove isprave pisao je g. 1936. Aleksadar Belié u Svetosavskom zborniku u vezi s najstarijom Girilskom grafijom.’ To su uglavnom svi radovi, koji u bilo kojem po- gledu osvjetljuju podrijetlo i karakter ove nae najstarije ¢irilske isprave. Ako se navedena literatura prouti kao cjelina, vidimo, da je kri- titko prouéavanje Kulinove isprave y mnogom pogledu jo8 uvijek da- Jeko od definitivnih rezultata. Odnosi se to prije svega na pitanje ori- ginala ove isprave. Od prvoga poéetka lenjingradski je primjerak sma- tran originalom, a druga dva kasnijim prijepisima, MoZda je u toj 4 Sva izdanja Kulinove isprave nabrojena su kod Cremosnika, 0. c., str. 104, 5 Gramota bana Kulina, Opyt kritiéeskago izdanija s kommentarijami G. A Il'inskago s prilozeniem fototipiéeskago snimka, Pamjatniki drevne} Pis'mennosti i iskustva CLXIV, Sanktpeterburg 1906, str. 3-35. ©M, ReSetar, Die Urkunde des bosnischen Banus Kulin, Archiv fir evince Paiaiogie 20%, Berlin 1907, str. 149—154. Wilke Kes. 9.¢. se. a * 0. c. str. 104—11 9 AL Belié, Uéeice, sv. Save i njegove Skole u stvaranju nove redakcije srpskih Girilskih’ spomenika, Svetosavski zbornik, Knjiga 1, Rasprave, Beo- grad 1936, str. 226—228.stvari najvise indirektnog utjecaja imao Miklo8ié, koji je obadva pri- mjerka betkog arhiva posve pravilno ocijenio kao prijepise, pa tako u opée priznatu originalnost lenjingradskog primjerka nije nitko dirao. Originalom ga je dréao i Iljinski, ali to svoje stanoviste nije nigim obrazlozio. Tek je ReSetar uvidio potrebu, da se pitanje origi- nala Kulinove isprave prouti krititki. Kako je Ijinski u svome izdanju objavio fototipiéki snimak lenjingradskog primjerka, a ostala dva pri- mjerka bila su u drzavnom arhivu u Bevu, gdje je Redetar u to vri- jeme boravio, bilo mu je moguée proutiti sva tri primjerka. Uz pomoé betkog profesora paleografije Ottenthala ReSetar je ustanovio, da je latinski tekst lenjingradskog primjerka napisao isti dubrovatki notar, koji se na latinskoj ispravi kneza Miroslava iz g. 1190. potpisao kao dijakon Marin2° Ova konstatacija samo je uévrstila dotadainje milje- nje, da je lenjingradski primjerak faktiéni original Kulinove isprave. Da se ova Ottenthalova i ReSetarova konstatacija nije osnivala na évrstim temeljima, utvrdio je u najnovije vrijeme CremoSnik u spo- menutoj raspravi o bosanskim i humskim poveljama srednjega vijeka. Pored kriza na potetku obadviju isprava jedino se slovo g sa svojom ulijevo razvuéenom petljom moze uzeti kao siguran zak, da obadvije isprave potjetu od istoga pisara. Da latinsko pismo jedne i druge isprave, iako ih je pisao isti pisar, imade tako malo zajednitkih indi- vidualnih erta, prema Cremofnikovu mi8ljenju razlog je u tome, Sto je Miroslavljeva isprava pisana vrlo brizljivo, dok je Kulinova isprava pisana brzo i nemarno. Cremofnik je medutim u dubrovatkom arhivu pronaSao joS dvije latinske isprave (jedna je ugovor Dubrovatke opéine s Rovinjem iz g. 1188., a druga ugovor s Kaéiéima iz g. 1190.), koje takoder potjetu od dijakona Marina. Obadvije isprave pisane su isto tako brzo i nemarno kao i latinski tekst lenjingradskog primjerka Kulinove isprave, pa u tima trima ispravama sva slova, osobito r i s imadu karakteristitne Marinove poteze.* Ovom konstatacijom Cre- moinik je ponovo uévrstio opée mifljenje, da je lenjingradski pri- mjerak original Kulinove isprave. Medutim &injenica, da je latinski tekst lenjingradskog primjerka pisao dijakon Marin, ni kojem sluéaju ne moze sluZiti kao dokaz, da je ovaj primjerak original Kulinove isprave, Dijakon Marin mogao 10 Uspor. o. c., str. 152—153, 41 Stampali su ih T. Smiéiklas, Diplomatiéki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Svezak II, Zagreb 1904, str. 231 1 241, 1 J. Radoats, Dubrovatka akta i povelje, Knj. I, Sv. 1, Beograd 1934, strana 42 Uspor. 0. c., str, 108,je isto tako pisati koncept isprave ili njezin prijepis. Za ovu drugu pretpostavku, t. j. da je lenjingradski primjerak koncept ili eventualno prijepis Kulinove isprave kao i ostala dva primjerka, postoji teZak razlog diplomatiéke prirode: sva tri primjerka nisu imala petata, koji se redovito nalazio na éirilskim ugovorima sa zakletvor — a takav je ugovor i Kulinova isprava — Sto ih je u ono vrijeme Dubrovatka opéina sklapala sa susjednim vladarima. Ono malo éirilskih ugovora sa zakletvom iz prve i potetka druge polovice XIII. stoljeéa, koji nemaju petata, ili su hirografi (isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1240. i isprava Dubrovatke opéine kralju Uro8u I. iz g. 1243.), ili se smatraju prijepisima ili konceptima (isprava Dubrovatke opéine kralju Stefanu Viadislavu iz g. 1234./5. i isprava Zupanu Radoslavu iz g. 1254.) ili se ne slau mifljenja 0 njihovoj originalnosti (usporedi kod Miklogi¢a i Stojanoviéa biljeSke o ispravama kralja Stefana Vladislava iz god. 1238,/40,, kralja UroSa IL. iz g. 1252, i Dubrovatke opéine kralju Uro’u I, iz g. 1254), Imade jedna isprava, koja se sve do novijega vremena smatrala originalnom ispravom kralja Stefana Prvovjenéanog. To je povelja o trgovini, koju je izdao MikloSié pod br. 20, a Stojanovié pod br. 5. Obadvojica tvrde, da joj je petat otpao. Cremosnik je medutim po- sumnjao u njezinu originalnost i dokazao, da ova isprava bez petata nije original, veé koncept iz treée éetvrti XIII. stoljeéa.!? Ovakvo kri- titko stanovi8te treba zauzeti i prema lenjingradskom primjerku Ku- Iinove isprave, jer ni na njemu nije bilo peéata.!t ReSetar se doduse pozivlje na mifljenje profesora Ottenthala, da ovakva isprava nije tre- bala petata, jer ga nadomjeStava zakljuéna formula dijaka Radoja.!* Ali slignu formulu ima i isprava bana Mateja Ninoslava iz g. 1232/5. (datiram je prema Kosu i Cremoniku), koju je pisao njegov dijak Desoje, pa je ipak na njoj bio objeSen petat. Cremofnik, koji u spo- menutoj raspravi o bosanskim i humskim poveljama posveéuje naro- %itu paznju petaéenju isprava, prelazi Sutke preko &injenice, da lenjin- gradski, kao ni druga dva primjerka Kulinove isprave, nije imao pe- ata, iako bi o tome i te kako trebalo voditi raéuna. Buduéi da diplomatici i paleografi nisu posumnjali u originalnost lenjingradskog primjerka Kulinove isprave, naéeli su to pitanje filo- lozi, kojih se rad kod izdavanja isprava i ocjenjivanja njihove origi- 13 G. Cremonik, Studije iz srpske paleografije i Sipiometiie, Clee nik Skopskog nauénog druitva, Knjiga XXI, Skoplje 1940, str. 44 Uspor. Il'inski, 0. c, str. 15-16. 15 0. cy str. 152,nalnosti testo malo cijeni. U pitanju originala Kulinove isprave zau- zeo je Belié jo8 g. 1936. krititko stanovi8te rijetima: »Da li je dubro- vathi tekst — taj prvobitni prevod (t. j. original, napomena pisca) ili prepis sa njega iz docnijega vremena, to je zasebno pitanje...«!° Bu- duéi da se kasnije nitko, koliko mi je poznato, nije kritivki osvrtao na to pitanje, pokuSat éu, da na temelju dosada’njih znanstvenih re- zultata i svoga viastitog istraZivanja svestrano prikazem sve, sto je potrebno, da se ono pravilno postavi i rijesi. I. PRVI POSTANAK I DIPLOMATSKI OBLIK KULINOVE ISPRAVE Postanak ugovora sa zakletvom Da se totno odredi odnos satuvanih primjeraka prema originalu Kulinove isprave, potrebno je prije svega ispitati njezin postanak i diplomatitki karakter, Kulinova isprava prema Kosovoj ocjeni imade sve bitne oznake ugovora sa zakletvom, to th je potkraj XI. iu prvoj polovici XIII. stoljeéa Dubrovatka opéina sklapala sa svojim susjedima.4? Sklapanje takvih ugovora bilo je posljedica diplomatskih pregovora, koji u svim slutajevima nisu jednako tekli, jer je inicija- tiva mogla doi od jedne ili od druge ugovorne strane, a i tok samih pregovora mogao je biti razlitit. Iz satuvanih dokumenata mozemo priblizno rekonstruirati tok pregovora i natin postanka samo nekih isprava. Tako je na primjer ispravi Dubrovatke opéine kralju Stefanu Viadislavu iz g. 1234./5. i ispravi kralja Stefana Vladislava Dubro- vatkoj opéini iz iste godine prethodio u Dubrovniku sastavljen latinski Koncept obadviju isprava.* Taj koncept odnijeli su dubrovatki posla~ nici kralju Stefanu Vladislavu, na éijem je dvoru bio redigiran éirilski tekst isprave Dubrovatke opéine, koji se u pojedinostima razlikovao od koncepta. Original te dubrovatke isprave potvrden je u Dubrovniku i poslan kralju Stefanu Vladislavu. Tek poslije primitka dubrovatke isprave bila je na dvoru kralja Stefana Vladislava sastavljena i potvr- dena njegova isprava, koja je bila predloZena u drugom dijelu latin- 216 O. c., str. 228 u_napomeni, 47 0. c,, str. 42—46, 48 Uspor. Kos, 0.¢., str. 14-18. — Cirilske tekstove (prijepis prve i original druge isprave) Stampao je MikloSié na str. 2223 i 25, a Sto- janovié nastr. 12-—14; latinsii koncept zajedno s prijepisom ¢irilske isprave Dubrovatke opéine Stampao je Smiéiklas u III. svesku Diplomatitkog zbornika, Zagreb 1905, str. 427—431. 10skog koncepta. (Kos je stavlja u istu godinu kao i dubrovatku ispravu, a Stojanovié u g. 1238). Kod ostalih ugovora sa zakletvom iz prve polovice XIII. stoljeéa ne moze se tako vjerno pratiti procedura ugovoranja, Da su i drugi takvi ugovori bili posljedica diplomatskih pregovora, i da je proce- dura izmjene diplomatskih akata bila otprilike ista, vidi se iz saéuva- nih isprava © ugovoru izmedu Dubrovatke opéine i Zupana Radoslava iz g. 1254. Od ovoga ugovora satuvane su dvije jednake originalne Girilske isprave Zupana Radoslava (jedna od dubrovatkog anonimnog notara, a druga vjerojatno od Radoslavljeva pisara) i jedan koncept Girilske dubrovatke isprave.” Prema tome je i u ovom sluéaju prije pisanja definitivnih isprava bio natinjen koncept. Tako se vjerojatno postupalo i kod ostalih ugovora sa zakletvom.?t Diplomatitki karakter isprava bez sumnje je polazna totka kod ‘ocjenjivanja njihova postanka i njihove originalnosti, No da se o tome izrete konatan sud, potrebno je prouéiti i njihovu paleogratiju, gra~ fiju i jezik. Kao primjer navest éu ispravu velikog Zupana Stefana, koja je nastala izmedu g. 1214. i 1217., a saéuvana je u originalu i latinskom prijevodu.* Upada u oti, da je ovu éirilsku ispravu pisao dubrovatki anonimni notar, koji je inate pisao samo dubrovatke isprave (isprave Dubrovatke opéine kralju Stefanu Vladislava iz g. 1238/40. i kralju Uro’u I. iz g, 1243), ili prijepise (prijepis isprave kralja Uro8a I. iz g. 1252), ili duplikate (duplikat isprave Zupana Ra- doslava iz g. 1254.), ili takve isprave, koje su sastavljene u Dubrov- niku u prisutnosti druge ugovorne stranke (ispravu bana Mateja Ni- noslava iz g. 1240. i njezinu obnovu iz g. 1249. te ispravu Krajinjana iz g. 1248.; u posljednja dva sluéaja imena bosanskih plemiéa, odnosno Krajinjana, pisali su njihovi pisari). Ako se ova Stefanova isprava usporedi s drugim ispravama, koje potjetu od dubrovatkog anonimnog 19 Uspor. CremoSnik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, str, 136-130. ® Original Radoslavjeve isprave, koju je pisao dubrovaéid anonimni no- tar, tampa je Stojanovié na str. 25—28 s varijantama drugoga origi- nala, koji je Miklosié na str. 4445 pre8tampao iz Smpskih spomenika Karano-Tvrtkoviéa, Da ni Stojanovié ni Millosié nisu vidjeli ovaj drugi, ukradeni original, moze se zakljutiti iz njihovih biljeZaka na kraju Stampanog telsta. — Koncept isprave Dubrovatke opéine stampao je Mi- KloSié na str, 4243, a Stojanovié na str. 24—25. 2t Uspor. Kos, 0. c,, str. 24-26 i Cremo8nik, Bosanske i humske Povelje srednjega vjeka, str. 139. 22 Original je Stampao Stojanovié na str. 3, a latinski prijevod za- jedno s or'ginalom Smiéiklas u II. svesku Diplomatitkog zbornika na Str. 140-141, 1notara, vidi se, da u njoj tako re¢i nema onih grafijskih i jezitnih osobina, koje su karakteristiéne 2a ovoga pisara (mijeSanje samogla- snika & i e, zamjena poluvokala » samoglasnikom e, mijeSanje rodova i padea kod imenica i pridjeva). Prema tome moze se s priliénom sigurno¥éu zakljuéiti, da je tu ispravu dubrovaéki anonimni notar pre- pisao iz isprave, koja je bila pisana pravilnom grafijom i jezikom.— Imajuéi u vidu sve te Uinjenice pokuSat éu najprije na temelju diplo- matitke i stvarne analize ustanoviti natin postanka Kulinove isprave. Postanak isprave Kulina bana Kulinova isprava nije samo prva isprava, nego i prvi ugovor sa zakletvom na hrvatskom jeziku, koji je izaSao iz dubrovatke kance- larije, Za razliku od drugih irilskih ugovora sa zakletvom iz toga vre~ mena on je dvojezitan, jer u njemu dolazi najprije latinski, a iza njega hrvatski tekst. Svaki tekst za sebe predstavlja formalno potpun ugovor, ali postoje medu njima stvarne razlike. Hrvatski tekst nije prijevod, veé slobodno ponavljanje latinskoga teksta, jer je unjemu reéenica (citiram lenjingradski primjerak) i pravb goi drbati sb vami, i pravu véru 5—6, lat. (et) recta(m) uod(is)cu(m) pace(m) manutene(re), (et) amicitja(m) uera(m) 3—4% prosirena izrazom do- kola sbmb Zivb 6, a izmedu izraza svoevb volovs poklonb 11 te izraza i dokolé u mné budu 12—13 dodana je retenica i da imb ne bude od» moihn testenikov sile 11—12, koje nema u latinskom tekstu. U hrvatskom tekstu izostavljena je samo rijet am(en), koja dolazi u la-- tinskoj verbalnoj invokaciji. Samo u hrvatskom tekstu dolazi zakljuéna. formula s imenom dijaka Radoja i datiranjem isprave. S obzirom na sve te Ginjenice latinski tekst je genetiéki ipak koncept ili u Du- brovniku sastavljen prethodni akt u odnosu prema definitivnom hrvat- skom tekstu, koji je redigiran na dvoru bana Kulina. Stvarno se- tek na ovaj tekst ban Kulin zakleo, pa bi on sam mogao predstavljati njegovu ispravu, a to se ne bi moglo reéi o latinskom tekstu. Treba uopée postaviti pitanje, da li su se obadva teksta nalazila u originalu Kulinove isprave. Sva tri saéuvana primjerka imadu latinski tekst. Kako oni nisu prepisivani jedan iz drugog, Sto 6e se kasnije ustanoviti, treba pretpostaviti, da je tako bilo i u originalu, iz koga su prepisani 33 U citatima latinskog teksta stavljam u okrugle zagrade one dijelove- rije&i, koji nisu isplsani slovima, nego su oznateni kraticama ili kakvim dru- gim znakovima. U citatima hrvatskoga teksta stavljam u okrugle zagrade ispu— Stene dijelove onih rijeti, koje nad sobom imadu title. 12t. zy. stariji i mladi prijepis, a lenjingradski primjerak mogao mu je sluziti kao koncept. Navedene razlike izmedu latinskoga i hrvatskoga teksta dokazuju, da definitivni hrvatski tekst nije obiéan prijevod latinskog koncepta. Retenice dokola ssmb Zivs te i daims ne bude odb moih cbsténi- Kovs sile ne predstavljaju doduSe poseban zahtjev, veé samo upotpu- njuju pojedine totke ugovora, ali su unesene u njegov tekst vjero- jatno po Zelji dubrovatkih poslanika. Jamatno su se kod sklapanja ugovora prije pisanja definitivnog teksta vodili pregovori o pojedinim njegovim totkama, pa su dubrovatki poslanici zatrazili, da se u ugo- voru i te injenice tofno fiksiraju, U vezi s tima dopunama treba istaknuti, da definitivni hrvatski tekst ugovora ne Gini utisak, da je nasumce prevoden s latinskoga, Za pojedine latinske rijeti traten je adekvatan hrvatski izraz; u drugim slutajevima latinske su rijeti opi- sivane, da se izbjegne nejasnoéa: tako latinski izrazi moercantes, seu habitantes, u(e)l transeuntes opisani revenicama trigujuke, godé si kto hoke krévati, godé si kto mine 8—9. S obzirom na sve te tinjenice treba raéunati s moguénoSéu, da je prije pisanja definitivnoga teksta ugovora sastavljen i hrvatski koncept, koji se donekle razlikevao od latinskog koncepta. Taj hrvatski koncept mogao je nastati veé u Du- brovniku, ali je vjerojatnije, da je nastao tek na dvoru bana Kulina. Ban Kulin imao je razloga, da unaprijed vidi, odnosno tuje, kako ée glasiti definitivni tekst ugovora. Ukoliko je ova pretpostavka oprav- dana, vidjet ée se kod paleografijske, grafijske i jezitne analize satu- vatnih primjeraka Kulinove isprave. Il. PALEOGRAFIJSKE OSOBINE SACUVANIH PRIMJERAKA KULINOVE ISPRAVE Opéi karakter éirilskoga pisma u ispravama XII. stoljeéa Na temelju analize diplomatitkoga oblika i sadrzaja Kulinove isprave moze se pretpostaviti, da dubrovatka kancelarija nije samo izradila njezin latinski tekst, nego da su njezini predstavnici sudjelo- vali i kod izradbe i formulacije hrvatskoga teksta, koji je pisao Kuli- nov dijak Radoje, Ako s tom moguénoséu raéunamo kod analize paleo- grafije, grafije i jezika satuvanih primjeraka, uotit éemo neke Ginje- nice, koje su izmakle dosadaSnjim istrazivatima. Radi kratkoée i pre- glednosti oznatit éu u daljem prikazivanju sva tri saguvana primjerka 13Kulinove isprave slovima, i to lenjingradski primjerak ili t. zv. ori- ginal, Stampan kod Ijinskoga, oznavit éu slovom A, t.zv. mladi ne- Stampan prijepis slovom B, a t. zv. stariji prijepis, Stampan kod Miklo- Siéa, slovom C. Za8to t.zv. mladi prijepis oznatujem slovom B, a t.zv. stariji prijepis slovom C, a ne obratno, objasnit ¢u prigodom analize njihove paleografije i grafije. Paleografijske osobine pojedinih primjeraka Kulinove isprave nisu jo8 do danas toéno proutene, Paleografijski prikaz pisma primjerka A dao je Iljinski u raspravi uz njegovo krititko izdanje2! Veé je Re- Setar konstatirao, da taj prikaz ne zadovoljava, jer ne daje opéu karak- teristiku samoga pisma.* Pojedina slova ovoga primjerka ('k, wth tts 4,4 2%. Mf 1M) opisao je kasnije Kuljbakin u vezi s pismom Miroslavljeva evandelja i ustanovio, da njihovi oblici odgovaraju obli- cima ustavnog pisma XI. i XII. stoljeéa, iako se po njegovu misljenju opti karakter pisma primjerka A dosta razlikuje od pravoga crkvenog ustava** U %emu je ta razlika, Kuljbakin nije objasnio. Analizom pi- sma primjeraka B i C sve do novijega vremena nije se nitko poblize bavio. Tako se pismo ovih dvaju primjeraka ne razlikuje bitno od pisma primjerka A, oni su smatrani znatno mladima, ReSetar je na pr. na osnovu pisma, koje ni on nije podvrgao iscrpnoj paleografijskoj ana- lizi, obadva primjerka stavio u drugu polovicu XIII. stoljeéa? Da je ova pretpostavka bez temelja, moze se zakljutiti veé iz tinjenice, da u to vrijeme nije imalo smisla prepisivati Kulinovu ispravu. Njezini su prijepisi, kako je to dobro opazio CremoSnik, imali tu svrhu, da sluze kao wzorak za sastavljanje kasnijih ugovora.* Kao takvi oni su mogli biti aktuelni potkraj XII. i na potetku XIII. stoljeéa (u vrijeme pisanja isprave velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17. i vjerojatno jo8 nekih drugih isprava iz istoga vremena). Da postanak primjerka B treba prenijeti u to vrijeme, utvrdio je Cremo8nik u spomenutoj ras- pravi Bosanske i humske povelje srednjega vijeka. Cremoinik je usta- novio, da je latinski tekst primjerka B pisao isti pisar, koji je napisao nedatiranu zakletvu panhipersevasta Dimitrija, feudalnog gospodara Kroje, za dubrovatke trgovee u potetku XIII. stoljeca. Prema svim znacima ovaj je pisar kao dubrovaéki notar bio nasljednik dijakona 2% 0. c, str. 14-16, 35 O. c, str. 150-151, 26 St. M.Kuljbakin, Paleografska i jezitka ispitivanja o Miroslavije— vorn jevandelju, Sremski Karlovei 1925, str. 8—21. 37 0. ¢, str. 153, 28 0. c, str. 113—114, 14Marina u vremenu izmedu 1199. i 1206, godine? Ova konstatacija omoguéava totnije datiranje primjerka B, a isto tako i primjerka C, koji se po oblicima slova i opéem karakteru pisma ne razlikuje mnogo od njega. Prema tome su sva tri primjerka A, B i C nastala otprilike u isto vrijeme, a kako e se kasnije vidjeti, i u istoj sredini, Za prvi i drugi primjerak utvrdeno je, da je njihov latinski tekst nastao u dubrovatkoj kancelariji, a kod treéeg primjerka moti ée se pribliZno odrediti mjesto postanka tek na osnovu analize njegove grafije. Cinjenica, da su sva tri primjerka Kulinove isprave nastala otpri- like u isto vrijeme i u istoj sredini, omoguéava dublji uvid u karak- ter inatin oblikovanja njihova pisma. Veé sam spomenuo, da je prema Kuljbakinovu misljenju pismo primjerka A ustavno, ali da se njegov opéi karakter dosta razlikuje od pravog crkvenog ustava. To se moze reéi i za pismo primjeraka B i C, No u éemu je ta razlika? Na to pi- tanje moéi éemo najlakSe odgovoriti, ako uzmemo u obzir karakter ovih spomenika j sredinu, u kojoj su oni nastali. U samome Dubrov- niku, kao i na Gitavom Jadranskom primorju, vladala je u XII. sto- Ijeéu latinska kultura, Latinica je na tome podruéju bila glavno pismo, pa mo%emo pretpostaviti, da je i jedan dio Girilskih pisara svoje osnovno pisarsko znanje stjecao u latinskim skriptorijima. Jamatno je medu njima bilo takvih, koji su se jednako dobro sluzili latinskim i Girilskim pismom. Svoje iskustvo i ste’ene navike u latinici primje- njivali su i na Girilicu. Na taj nagin neka su éirilska slova dobila nesto- Gruktije oblike, a druga su postepeno iz dvolinijskog sistema presla u %etverolinijski, CremoSnik, koji se specijalno bavio prougavanjem Girilskoga pisma u ispravama XII,—XIV. stoljeéa, uveo je za to pismo novu terminologiju.” S njime se uglavnom slozio i Vladimir MoSin. Prema Mofinovu mifljenju dubrovatka kancelarija bila je ono 2ari§te, u kojem se na potetku XIII. stoljeéa pod utjecajem dubrovatkog anonimnog notara razvilo to novo oblikovanje ¢irilskoga pisma (kancelarijska poluminuskula, iz koje je kasnije nastala kance- larijska minuskula). Tendenciju prema ovakovu oblikovanju vidi Mo- Sin veé u éirilskom zapisu o signiranju Nemanjine latinske isprave iz g. 1186, i u éirilskom pismu primjerka A Kulinove isprave.*! K ovim spomenicima treba pribrojiti i ¢irilski zapis na kopiji Nemanjine isprave: 29 0. c, str. 110. 30 Studije iz stpske paleografije i diplomatike, str. 18. 81 Uspor. Mosinovu ocjenu Cremosnikove rasprave Bosanske i hum- ske povelje srednjega vijeka u Historijskom zbornilu II, br. 1—2, Zagreb 1949, str, 319321, 15.iz g. 1186, Nemanjinu hilandarsku povelju iz g. 1198/9. i primjerak B Kulinove isprave, Cirilsko pismo spomenutih isprava imade mnoge zajednitke crte, tako da bi se moglo reéi, da njihovi pisari nastavijaju tradiciju iste pisarske Skole, Prema svim znacima ta je pisarska skola nastala na podrudju, na kojem se pisalo latinicom i éirilicom. Pisarske manire i naéin oblikovanja latinske minuskule izvrSili su jak utjecaj i na oblikovanje éirilskog pisma nabrojenih spomenika, iako se to kod svih isprava ne opaza u jednakoj mjeri. Neposredan utjecaj oblikova- nja latinske minuskule najbolje se ofituje u pismu zapisa na originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., pa éu se njegovim pismom najprije pozabaviti. Prikaz Girilskoga pisma u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. iu Nemanjinoj hilandarskoj povelji iz g. 1198./9. Cirilsko pismo originala Nemanjine isprave,*? ako se usporedi s ustavnom éirilicom XII. stoljeéa, éini se na prvi pogled nepravilno i nejednoliéno. No ako se pagljivo razmotri, odaje vjeStu i ispisanu ruku, koja je dobro poznavala elemente pisma i znala se njima pra- vilno sluziti. Letimiéna analiza ovoga pisma upuéuje na latinskog pi- sara, koji nije bio naviknut vuéi ravne, jednako debele erte i jedno- e lukove, kao Sto je to bio sluéaj u ustavnoj éirilici. Kod ijeg promatranja mogu se raspoznati tri glavne crte, po- moéu kojih je pisar oblikovao vesinu slova, i to: 1. debela uspravna crta s tankim podetnim potezom nalijevo, koja prema potrebi moze biti i kosa (ova erta nije nikada posve ravna, a ni jednako debela kao u ustavnoj Girilici); 2. luk razligito zaobljen i nejednake debljine i 3. tanka vodoravna crta, Ta tri elementa mogu se raspoznati i u pismu glavnoga pisara Miroslavljeva evandelja, koji je takoder svoje pisarsko znanje stekao u latinskom skriptoriju. Upotreba samo triju crta nuZno je dovodila do izjednativanja po- jedinih slova, odnosno njihovih dijelova. Tako se na pr. u zapisu ori- ginala Nemanjine isprave, kao u mnogim spomenicima ustavne firilice oblikuju jednako slova € ic. Obadva slova sastoje se od slabo za- obljena luka, koji na gornjem kraju imade kvaticu ili zadebljanje. Ova kvatica, kao Sto se to jasno vidi u prvoj rijeti se, zatim u rijetima veli i knezb, oblikovana je posebnim potezom pera. Slovo ¢ razlikuje se od slova € samo u tome, Sto nema jezitca. No pored toga se u ovom 32 Uspor. sliku na kraju rasprave i kod Stojanoviéa sliku br, 1. 16zapisu oblikuju jednako i neka druga slova. Tako se na pr. osnovni dio slova 4 oblikuje na isti natin kao i slovo a, samo mu je dodana podnica sa samostalno izvedenim nozicama, a slovo m oblikovano je kao dvostruko a. Petlja poluvokala b i slova & izvodi se na posve isti natin, a sastoji se od luka i tanke vodoravne crtice. Slovo B sastoji se od dviju okomitih crta, jedne ravne, a druge slomljene; kutove medu njima zatvaraju dvije vodoravne ertice, koje su tanke kao i kod nekih drugih slova (3, , 1) & i 6) Ne treba posebno dokazivati, da je ovakva teZnja za izjednativa- njem oblikovanja pojedinih éirilskih slova posljedica utjecaja latin- skoga pisma. Navike, koje su pisari stekli u pisanju latinske minu- skule, silile su ih, da traze Sto jednostavniji i Sto uniformniji natin izvodenja pojedinih éirilskih slova. Njihovo pismo, koje je u poéetiu imalo duktus latinske minuskule, postepeno je sve vise poprimalo ka- rakter Girilskoga pisma, ali je saéuvalo neke osnovne elemente, po Kojima se razlikovalo od tadainje ustavne éirilice. Na taj naéin potelo se formirati novo pismo, t.zv. kancelarijska poluminuskula, Njezin je izraziti predstavnik dubrovaéki anonimni notar iz prve polovice XIII. st. Cirilsko pismo navedenih isprava iz tetvrte tetvrtine XII. i prve éetvrtine XIII. stoljeéa predstavlja prijelaznu fazu od crkvenog ustava do kancelarijske poluminuskule. Pismo tih isprava pokazuje i neke druge zajednitke erte, pa sam veé naprijed spomenuo, da njihovi pi- sari nastavljaju tradicije iste pisarske Skole. Prema mome misljenju tu 8kolu najbolje predstavlja pismo Nemanjine hilandarske povelje iz g.1198./9, Analiza toga pisma omoguéava bolji uvid u pismo primjerka A Kulinove isprave, pa éu se njime pozabaviti malo optirnije. Pismo Nemanjine hilandarske povelje prikazao je jo8 g. 1914. Lavrov u svojoj Grilskoj paleografiji.™ Njegov opis pojedinih slova uglavnom je to%an, ali uza sve to njihovo detaljno prouéavanje iznosi na svijetlo i injenice, kojih Lavrov nije primijetio. Radi toga éu ovdje azbuénim redom ukratko prikazati sva ona slova, koja su karakteri- stifna za samu Nemanjinu hilandarsku povelju, za itavu skupinu isprava, 0 kojima govorim, ili samo za neke od njih. Narotito éu istaknuti one osobine, koje nalazimo i kod Girilskih slova u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., jer prema svim znacima obadva pisma potjetu od istoga pisara. Pored toga éu se osvrnuti i na pojedina slova makedonskog Dobromirova evandelja iz XII. stoljeéa, jer njegovo 38 P. A.Lavrov, klopedija slavjanskoj aleografiéeskoe obozrénie kirillovskago pisma, Enci~ ilogii, Vypusk 4, 1, Petrograd 1914, str, 25. Q Radovi Sturoslavenskog institute Tl 17pismo imade mnoge zajednigke crte s pismom navedene skupine isprava te u neku ruku predstavlja uzorak crkvenog pisma, iz kojega se razvilo ovo drugo pismo. No da se pravilno ocijeni oblik, duktus i na&in oblikovanja pojedinih slova Nemanjine hilandarske povelje, potrebno je prije svega spomenuti neke opée erte samoga pisma. Veé je Lavrov istaknuo kao glavna svojstva ovoga pisma, da su kod pojedinih slova zaobljene crte, koje su u Gizilici inate ravne, da sva slova ne potinju od donje linije srednjega prostora, a mnoga od njih imadu nalijevo tanke vodoravne ertice. Sva ta svojstva imade i Girilsko pismo originala Nemanjine isprave iz g. 1186., ali je uza sve to opéi izgled jednoga i drugoga pisma razlitit. U pismu éirilskog za- pisa Nemanjine isprave, kako je veé spomenuto, na prvi pogled upada u oti obli duktus latinske minuskule, naprotiv pismo Nemanjine hilan- darske povelje, iako potjeve od istoga pisara, kako ée se vidjeti kasnije, imade uglavnom Girilski duktus: njegove su erte u vetini sluéajeva ravne, a lukovi pravilno zaobljeni. Ali to nije sve, Sto Zini opéu ka- rakteristiku ovoga pisma. Drugo je njegovo vaino svojstvo velika slo- boda u oblikovanju pojedinih slova, upravo trazenje posebnog, indivi- dualnog, u svakom sluéaju jednostavnijeg nadina oblikovanja nego u ustavnoj Girilici, Analiza pojedinih slova osvijetlit ée konkretno ove &injenice.* U Nemanjinoj hilandarskoj povelji opazaju se uglavnom dva tipa slova 4. Kod prvoga tipa stablo je u svojem gornjem dijelu savinuto u luk otvoren nalijevo i zalazi duboko u donji prostor. Petlja ovoga slova obi&no je sitna, lijepo zaobljena i priljubljena uz gornji dio stabla, neSto nize od samoga vrha, Kod drugoga tipa stablo je ravno i polozeno koso nadesno. Na gornjem kraju ono esto imade tanku vodo- ravnu erticu nalijevo, a donjim krajem obiéno ne zalazi u donji pro- stor. Ovo slovo obitno imade dugoljastu petlju, koja je objeSena o gornji kraj stabla. Kod nekih slova ovoga drugoga tipa petlja je obje~ Sena lijevim krajem o vodoravau crticu, koja je u tom sluéaju priliéno duga, a desnim krajem o stablo. Obadva tipa slova a, drugi dosta rijetko, dolaze i u Dobromirovu evandelju, samo to njihovo stablo nikada ne zalazi u donji prostor, a drugi tip nema vodoravne crtice nalijevo U originalu Nemanjine isprave slovo « prvoga tipa dolad u prvoj rijeti podpisah» i u rijetima Zupane i miroslave, a slovo a 34 Kod analize pojedinih slova sludim se litografitkim snimkom u knjizi Dimitrija Abramoviéa, Sveta Gora sa strane vere, hudozestva i povest- nice, Beograd 1848. Jedan dio ovoga snimka nalazi se na kraju rasprave. 85 Uspor. slike kod Lavrova, 0. c, str. 54-59. 18drugoga tipa u drugoj rijeéi podspisah®, ali bez tanke vodoravne crtice nalijevo. Na slovo a prvoga tipa testo takoder podsjeéa isto slovo du- brovatkog anonimnog pisara iz prve polovice XIII. stoljeéa, samo Sto njegovo « redovito zalazi i u gornji prostor.** Slovo & karakteristiéno je po svome stablu i njegovoj petlji, koja se pravi na isti natin kao i petlja slova b, prve polovice slova bi i +, a sastoji se od luka i tanke vodoravne ertice. Gornji dio stabla ovih slova, izuzev8i slovo &, redovito imade tanku vodoravnu erticu nali- jevo. Njegov donji dio testo je savinut takoder nalijevo, narotito kod nekih slova b i %, tako na pr. u rijetima pravedsnikb 24—25 (drugo b), gré8niks 25 (prvo b), vb 25, kirs 35i dédomb 8 (slovo #), te dni s petljom istokratan trokut, na koji kao da je nastavijen gornji dio stabla. U rijetima sijuvy 8 i dbva 57 slovo b sastoji se samo od takva trokuta, koji na svom vrhu imade tanak luk savinut nalijevo, a slitan je stablu slova 4 bez nozica, samo je neSto manji. Sligno je izvedeno i prvo slovo b u rije’i mézdovbzdatels 23—24, a u rijeti sudpstvo 58 imade oblik osmice, nezatvorene u gornjem lijevom uglu. Mjesto slova b! dolazi u nekoliko primjera slovo us kruzi¢em ili trokutiéem na donjem kraju lijeve okomite crte, tako u rijetima vladiky 5—6, Stedry 23 i krbstiénbsky 39. Vodoravna erta slova , koja sijete sta- blo, koji put je bez privjesaka na krajevima, tako u rijetima neizmérnéi 7 (prvo 6), dédinu 11, vb%delévati 17, bréme 21, sbpléskanié 23 (drugo 6), gr&niks 25, mbné 25, prés(ve)té 30 (prvo &) i drugdje. Na isti natin kao u Nemanjinoj hilandarskoj povelji oblikovana su slova b i # i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186., a vodoravna crta slova & u drugoj rijeéi ézb takoder nema privjesaka na kraju. Slovo B oblikuje se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji kao i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. te se sastoji od dvije okomite erte, od kojih je desna slomljena, a kutove medu njima zatvaraju dvije tanke vodoravne crte, Ali je i lijeva crta éesto savinuta nalijevo, kat- kada u tolikoj mjeri (na pr. u rijeéima ovi 2, nravy 5, svoeju 6, vptbtenb 18 i drugdje), da imade oblik gore i dolje odsjetene osmice ili uspravnog & hrvatske glagoljice. Stablo slova r takoder je Sesto savinuto nalijevo i svojim donjim krajem zalazi u donji prostor. Posebnu painju zasluzuje oblikovanje slova a, 0 kome je veé naprijed bilo govora. Veé je Lavrov primijetio, da se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji stablo ovoga slova produzuje u notice, ali to se dogada samo u nekim slutajevima, dok se veéina slova m oblikuje na 38 Uspor, kod Stojanoviéa sliku br. 4, 19Grugi, ali ne uvijek isti natin. Oblikovanje ovoga slova u kopiji Ne- manjine isprave iz g. 1186. u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, u pri- mjerku A Kulinove isprave te u kasnijoj kancelarijskoj poluminuskuli i minuskuli najbolje éemo razumjeti, ako podemo od ustavnoga slova 4. U kaligrafskom crkvenom ustavu ovo se slovo sastoji od pet crta: dva kraka stabla, koji stoje na vodoravnoj podnici, a na ovu su privjeSene dvije nozice. Tako ga oblikuje na pr. pisar teksta Miro- slavljeva evandelja. Ali kod rubrikatora Gligorija opaza se te%mja za jednostavnijim oblikovanjem ovoga slova. U nekim sluéajevima, tako na pr. u rijeti doZds 358a 8 i drugdje,*” oblikuje ga s dva poteza pera: jednim potezom desni kralc, i desnu nozicu, a drugim potezom lijevi krak, lijevu nozicu i podnicu. U pojedinim primjerima Dobromirova evandelja susreéemo se s neSto druktijim oblikovanjem slova a. U ovom spomeniku slovo 2, kao i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji i u primjerku A Kulinove isprave, redovito ostaje u srednjem prostoru zajedno sa svojim nozicama, samo je ne&to veée od ostalih slova, a obli- kuje se na dva natina. U prvom sluéaju izvodi se jednim potezom pera lijevi krak i lijeva nozica, drugim potezom desni krak, koji je neSto kraéi od lijevoga, a tre¢im potezom podnica i desna nozica. U drugom sluéaju obadva su kraka kraéa, pa se podnica i obadvije nozice prave jednim potezom pera. Sva tri natina oblikovanja slova 4 (Gligorijev natin u Mirosla- vijevu evandelju i obadva nagina Dobromirova evandelja) dolaze i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji, a povrh toga i éetvrti natin, koji spominje Lavrov. U pojedinim slutajevima tesko je doduSe odrediti postanak ovoga slova, ali imade primjera, gdje se dosta jasno razabira njegov naéin oblikovanja. Pisar Nemanjine hilandarske povelje redo- vito je najprije povukao vodoravnu crticu i desni krak. Drugim pote- zom pera izveo je lijevi krak, lijevu nozicu i podnicu u rijetima stado 3, pradédoms 8, danovb 12, trudoms 15, nedostoins 34—35 i drugdje. U pojedinim slutajevima izvevli podnicu ponovo je prevlatio preko desne nozice. U rijetima odvesuda 16 i radovo 58 natinio je desni kak neSto kraéi, pa je drugim potezom pera izveo lijevi krak, lijevu nodicu, podnicu i desnu noicu, No u veGini takvih slutajeva izvu- kav8i lijevi krak i lijevu nozicu dignuo je pero i posebnim potezom izvukao podnicu i desnu noiicu, tako u rijetima budu 18, divino 27 i drugdje. Napokon je u nekim slutajevima navinio obadva kraka kraéa, pa je podnicu i nozice izveo jednim potezom pera (ukoliko nije 87 Uspor. Lj. Stojanovié, Miroslavljevo jevandelje, Bet 1897. 20notice izvodio posebno), tako u rijetima za koimbide 57, odb 61 i dru- gdje. Cetvrti natin oblikovanja, t.j. da se krakovi stabla produzuju u nozice, a podnica se izvodi posebnom vodoravnom crticom, dolazi u rijetima vladiky 2, utursdi 4, kogozde 5, razdétivs 5, dédoms 8, utvrbdihe 11, suda 18 i drugdje. Kako sam veé spomenuo, u pojedi+ nim sluéajevima teSko je odrediti nagin oblikovanja slova a. S toga razloga za prva tri natina navodim samo najsigurnije primjere, a za éetvrti nagin nije potrebno navoditi vise primjera. Slova ¢ i c oblikuju se u Nemanjinoj hilandarskoj povelj na isti nagin kao i u zapisu originala Nemanjine isprave iz g, 1186., a sastoje se od slabo savijena luka, koji na gornjem kraju obiéno imade kvaticu. Ova kvatica u mnogim slutajevima imade tanku vodoravnu erticu na- lijevo, koja se vrlo lijepo vidi u rijevima komuide 3, daste 3, stroe 9, vb svétéms (sic!) 10, odvssuda 16, srb(ds)cemb 21 i drugdje. Ovakva slova s kvatéicom, kako je to veé spomenuto kod analize ¢irilskoga pisma u originalu Nemanjine isprave, mogao je pisar oblikovati s dva poteza pera, Cini se, da ipak u veGini sluéajeva, posto je izveo kvaticu, nije podigao pera, veé je odmah dalje povukao luk, koji je obitno za- vrio naglim zaokretom pera nadesno gore. Kod slova ¢ dodao je pisar u sredini luka tanak jeziéac u obliku ¢ekiéa. Slovo ¢ u veéini sluéajeva imade vike ili manje vidljivu kvaéicu ili zadebljanje. Naprotiv slovo ¢ u nekim primjerima nema na gornjem kraju kvagice ni zadebljanja, tako na pr. u rijetima grbke 4, ugre 4, sie 9, krbSteni 10, se 17, mene 20, semu 33 i drugdje. Uz slova € i c spomenut éu i slovo K, koje se sastoji od okomite crte i luka, koji se nikada ne dotite ove crte. Oko- mita crta slova K imade isti oblik kao i prva okomita erta slova u, a luk je na prvi pogled slian luku slova ei c. Ipak taj luk u svim sluéajevima tuva svoj karakteristiéan oblik te nema posebne kvatice, a gornji mu je dio jave zaobljen nego donji. Slovo 3, kako je veé ustanovio Lavrov, sastoji se u Nemanjinoj hilandarskoj povelji od triju crta, koje se sijeku u jednoj totki; sred- nja okomita crta je debela, a kose erte su tanke i na krajevima kat- kada zadebljane ili savinute. Ipak imade i nekoliko primjera, u kojima je slovo > izvedeno na poseban, individualan naéin, tako na pr. u rijetima komuzde 3, témbde 6, semuze 32, eXe 37, nikakoZe 40 i nikotorize 41, Cini se, da je u ovim rijetima slovo » oblikovano na taj natin, Sto je pisar jednim potezom pera povukao lijevi krak i luk sa- vinut prema dolje. Drugim potezom pera povukao je srednju uspravnu ertu i desni krak. Pojedina slova uy nabrojenim rijetima mogla su biti 21izvedena i neSto druktije, ali to se ne moze sigurno ustanoviti. Na po- seban naéin izvedeno je takoder slovo x u rijeti Zupana 34. — Slovo 3 u velikoj veéini primjera nema posebnog repiéa, veé mu se stablo zaobljuje u viSe ili manje pravilan luk, otvoren nadesno, i spusta se ispod donje osnovne linije. Tropotezno « sa zadebljanjima ili privje- scima na krajevima kosih erta i slovo 3, kojemu se stablo produzuje u repié, nalazimo i u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. Obadva slova mogla su imati svoj uzor u ‘stim slovima Dobromirova evandelja. Slova 4, K, 4, M, # i 1 u Nemanjinoj hilandarskoj povelji imadu dvije zajednitke osobine: vodoravni potez nalijevo na potetku nekih uspravnih erta, a takeder zaobljenost uspravnih cria, koje su u ustav- noj Girilici ravne. Tanku vodoravnu erticu nalijevo imade na gornjem kraju prva uspravna crta slova # i K, slovo a i prva polovica slova M, H im. Povrh toga, kako je ve¢ spomenuto, ovu erticu imadu éesto i slova a, b i prva polovica slova bl, a takoder slovo 0, koje se u takvim slu%ajevima oblikuje s dva luka. Nije moguée posve sigurno odrediti podrijetlo ove crtice, ali ne ée biti na odmet spomenuti, da je tanka vodoravna crtica nalijevo potetni potez kod izvlatenja crta bene- ventanskim perom. Na latinsku obrazovanost pisara upuéuje i druga osobina navedenih slova, t. j. zaobljenost uspravnih crta, koje su u ¢iri- lic inate ravne; takve su na pr. gotovo redovito druge uspravne crte slova H, mi bt, a u pojedinim slutajevima i okomite crte nekih drugih slova, Sva slova navedena u ovom odlomku oblikujy se na isti naéin iu zapisu u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. Posebno istitem oblikovanje slova H i m. Kod slova w karakteristiéno je u obadva spo- menika, da je spojna crta zaobljena u blagi luk, a njezin potetal: izlazi nalijevo preko vrha lijeve uspravne crte. Cini se, da je ova crta za- jedno s desnom uspravnom crtom izvedena jednim potezom pera, a drugim potezom lijeva uspravna crta. Tako su i kod slova n, 3to se moje opaziti kod velikoga broja primjera, tanka vodoravna crta i desna uspravna crta izvedena jednim potezom pera, a drugim lijeva uspravna erta. Vjerojatno su i kod slova a, 1 i prve polovice slova M tanka ertica nalijevo i desni krak oblikovani jednim, a lijevi krak drugim potezom pera. Ovo izjednativanje oblikovanja u pojedinim skupinama slova, kako sam veé spomenuo, treba takoder pripisati latinskoj obra- zovanosti pisara. ‘Veéina ostalih slova Nemanjine hilandarske povelje (P sa sitnom glavicom, pravilno T, oy i8, , x,w, yr U1, u,1 16.10 i €) nemaju poseb- nog znatenja kod odredivanja karakteristike njezina pisma. Spomenut 22u samo slova h i 4. Slovo h dolazi samo jedamput u rijeti dursgevo 58. Ovo slovo sligno je istome slovu u Vukanovu evandelju. Imade oblo i nisko podnozje, iz sredine kojega se uzdize uspravno stablo s potetnim potezom nalijevo. Citavo slovo nalazi se u srednjem prostoru. Slovo 4 imade oblik plitke %a8ice, ali se Gini, da je ova %aéica izvedena s dva poteza pera, ukoliko nije jedna polovica %aSice zajedno sa sta~ blom izvedena jednim, a druga polovica %aSice drugim potezom pera; uspor. primjere clovékoms 8, Clovéé 8, groébke 13, Sislo 18, vlad(ijéice 51, hoéa 54 i druge. Analizu pisma Nemanjine hilandarske povelje namjerice sam po- vezao s analizom pisma Girilskoga zapisa u originalu latinske Nema- njine isprave iz g. 1186. Usporedivanje jednoga i drugoga pisma dovodi do posve sigurnog zakljutka, da je obadva spomenika pisao isti pisar: prvi vjerojatno na potetku svoje éirilske pisarske prakse, a drugi kao zreo i iskusan éirilski pisar. Obadva pisma odaju vjeStu i sigurnu ruku, koja je veé na potetku imala ustaljene pisarske manire, Te su manire zadrzane i u kasnijoj pisarskoj praksi, jer su gotovo sva slova azbuke u obadva spomenika oblikovana na isti naéin, Krupnija razlika postoji samo u oblikovanju slova 4, ali ona se dade objasniti genetitki. U za- pisu originala Nemanjine isprave oblikovao je pisar ovo slovo na sta- riji nagin, kako je to bio obitaj u starom erkvenom ustavu. Tokom godina upoznao se s novijim natinom oblikovanja slova a, koji je iz miladih crkvenih spomenika uSao u tadainji kancelarijski ustav, pa ga je tako oblikovao u Nemanjinoj hilandarskoj povelji. Ova razlika u oblikovanju slova 4 ne zna&i mnogo pored tolikih zajednitkih, testo posve individualnih erta u oblikovanju pisma jednoga i drugog spome- nika. Usporedujuéi obadva pisma upoznajemo razvojni put, kojim je profao pisar latinske obrazovanosti, dok se nije usavr8io u dobroga Girilskog pisara. Tim istim putem prolazili su i pisari svih triju saéu- vanih primjeraka Kulinove isprave. Zbog toga analiza pisma Nema- njine hilandarske povelje omoguéava bolji i jasniji uvid u pismo ove trojice pisara. Prikaz pisma primjerka A Kulinove isprave Cirilsko pismo primjerka A Kulinove isprave, kako je to vet naprijed istaknuto, imade mnoge zajednitke erte s pismom zapisa u originalu Nemanjine isprave iz g. 1186. i pismom Nemanjine hilandar- ske povelje. No da se ono pravilno ocijeni, potrebno je takoder usta noviti njegov odnos prema pismu Girilskog zapisa u kopiji Nemanjine 23.isprave iz g. 1186. Odnos ove kopije prema originalu tofno je odreden uraspravi Vinka Foretiéa »Ugovor Dubrovnika sa srpskim ve- likim Zupanom Stefanom Nemanjom i stara dubrovatka djedina.«® Foretié doduge ne ulazi u pitanje autorstva latinskoga i éirilskoga teksta jednoga i drugog dokumenta, ali je posve sigurno, da je latinski tekst originala i kopije pisao dubrovatki notar dijakon Marin, Cirilski zapis o signiranju originala, kako sam to malo prije utvrdio, pisao je Nemanjin pisar, i to crnilom razlititim od onoga, kojim je pisan latin ski tekst, sastavljen u Dubrovniku u prisutnosti Nemanjinih izaslanika. Posve isti zapis 0 signiranju imade i navedena kopija Nemanjine isprave, te se ova kopija na prvi pogled ne razlikuje od originala, iako se éirilsko pismo kopije dosta razlikuje od pisma originala. Kako je zapis kopije pisan istim crnilom kao i latinski tekst, nije iskljuéena moguénost, da i on potjete od dijakona Marina, t.j. da je ovaj falzi- fikat u cijelosti izradio dijakon Marin, Analizom éirilskoga pisma ovoga zapisa i njegove srodnosti s latinskim i éirilskim pismom primjerka A Kulinove isprave utvrdit ée se, ima li konkretnih Zinjenica, koje govore za ovu pretpostavku. Cizilsko pismo kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. na prvi pogled dosta se razlikuje od pisma originala’* Duktus ovoga pisma uglavnom Je Girilski, t.j. crte pojedinih slova jednako su debele i ravne, pa se ono u prvi mah inj pravilnije od pisma originala. Ali ako se ovo pismo malo bolje prouéi, vidi se, da potjete od nevje8ta pisara, koji nije do- voljno viadao svim elementima éirilskoga pisma. Kao primjer mogu se uzeti slova x i ¢. Ustavno Girilsko K, kao Sto je poznato, sastoji se od dviju uspravnih erta, od kojih je prva ravna, a druga imade vise ili manje oStro koljeno. Ova druga crta obitno ima na gornjem kraju kvadicu, koja je u originalu Nemanjine isprave, kako se ini, izvedena posebnim potezom pera. Pisar zapisa u kopiji Nemanjine isprave obli- Kuje slovo K s dvije gotovo jednako duge kose erte, od kojih druga na gornjem kraju imade pristavljenu kvaku. Ova je kvaka vrlo velika i 8 ertom, na koju je pristavljena, Gini o8tro Koljeno. Na taj nagin slovo K dobiva poseban izgled. Njegova druga crta u rijedi klinb podsjeéa na istu crtu slova x u Savinoj knjizi, u Dobromirovu evan- delju i na desetom lista Vukanova evandelja, Jamaéno je pisar kopije 88 Rad JAZU, Knj. 283, Zagreb 1951, str. 51118, 99 Uspor. sliku na kraju rasprave i kod Stojanoviéa sliku br, 2 24Nemanjine isprave imao pred oéima takvo slovo x, ali nije bio to&no upuéen, na koji se natin ono oblikuje. Pisareva nesamostalnost vidi se iu oblikovanju slova €. U obadvije rijeéi se ovo se slovo sastoji od lijepo savijena Iuka sa zadebljanjem na gornjem kraju. U drugoj se slovo € imade sitan jeziéac, a u prvoj rijeti se kao da je pisar mje- sto jeziéea stavio kvaticu u sredini slova. U rijeti knezb je kvaticu slova € stavio neito nize od gornjega kraja luka, koji je lijepo zaobljen, a jezitac u sredini slova gotovo se i ne vidi, Nesigunost u izvodenju slova x i € dokazuje, da je pisar kopije Nemanjine isprave bio potet- nik fli samouk, Koji se nije sigurno sluzio criama, pomoéu kojih je oblikovao ova dva slova. — Ako se razmotre ostala slova u zapisu ko- pije Nemanjine isprave, upada u o&i natin oblikovanja slova 1 i petlje slova b i 6. U ovom zapisu krakovi slova a produzuju se u notice kao iu nekim primjerima Nemanjine hilandarske povelje. Samo se ove nozice spuStaju ispod donje osnoyne linije i pri kraju savijaju se prema unutra; pri tome, jamatno sluéajno, desna nozica obuhvata lijevu, Mjesto podnice povuéena je tanka vodoravna crta, koja sijeve krakove iznad donje osnovne linije. — Kod oblikovanja slova b i 6 u kopiji Nemanjine isprave treba istaknuti, da se njihova petlja izvodi jednim potezom pera te imade oblik jako savijena luka, koji s donjim krajem stabla Gini o’tar kut. Poseban natin oblikovanja slova 4 i petlje slova b i 6 u zapisu Kopije Nemanjine isprave istigem radi toga, Sto se ova slova na isti natin oblikuju iu primjerku A Kulinove isprave. Slovo a, kojemu se kraci produzuju u nozice, iako vrlo sitne, priliéno se dobro razabire u rijetima d(u)ha 1, dokola 6, drbZati 10 i dokolé 12. Ali to nije jedini natin oblikovanja slova u primjerku A Kulinove isprave. U rijetima dubrovetane 7, godé 8 i 8—9, zledi 10, devety 19 i d(b)nb 19 lijevi krak, lijeva nokica i podnica izvedeni su jednim potezom pera; u rije- dima devets 18 i dsvadeseti 19 lijevi je krak neSto kra¢i, pa su lijeva noZica i podnica izvedene jednim potezom pera; u rijetima da 11, bude 12, i radoe 16 kraéi je desni krak, pa su podnice i desna no¥ica izvedene jednim potezom pera. Prvi, drugi i éetvrti natin oblikovanja slova a, kao Sto se vidjelo sprijeda, dolazi i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji. U kasnijoj kancelarijskoj poluminuskuli i minuskuli redovito se slovo oblikuje na jedan od navedenih nagina. Obadva kraka slova X spustaju se ispod donje osnovne linije, a presjetena su vodoravnom ertom iznad te linije u konceptu isprave kralja Dragutina, koji potjete 25iz tre¢e éetvrti XIII. stoljeéa“? Na sliéan naéin oblikovano je slovo 1 u ispravi velikoga Zupana Stefana iz g. 1214./17., koju je pisao dubro- vatki anonimni notar,t u ispravi kneza Crnomira iz g. 1252./54. i u kasnijim ispravama pisanima kancelarijskom minuskulom.? U ostalim rijetima primjerka A Kulinove isprave oblikovanje slova 1 nije tako otito, jer je njegov donji dio posve skraéen, pa su noZice jedva vidljive, kao u rijeti dubrovbéams 3—4, ili se slijevaju u jednu mriju, kao u rijetima dovéka 5, srbdbcemb 9—10, dati 13, diékb 16, osmbdesetb 17- 18 i drugdje. Razlog skrativanja donjega dijela slova a treba trazZiti i, da Gitavo slovo ostane u srednjem prostoru, kao Sto je to u Nemanjinoj hilandarskoj povelji i u Dobromirovu evandelju. Petlja slova &, b i & u primjerku A Kulinove isprave takoder se oblikuje na sligan nagin kao i u zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. t. j. imade oblik jako savijena luka, koji s donjim krajem stabla tini oStar kut. Njezin natin oblikovanja najbolje se vidi kod slova 6 u rijesima bans 11 bezb 10, kod slova b u rijetima volove 11, éstbnikovb 12, pomoks 13 i sbto 17, a kod slova ‘k u rijeti prictels 4. U rijetima volovb, ébstbnikovs (prvo b) i prigtels donji kraj petlje produzuje se ispod stabla koso nalijevo. I u drugim primjerima donji kraj petlje Gini sa stablom Siljat kut, iako taj kut nije uvijek dosta izrazit, pa se katkada Gini, da su stablo i petlja oblikovani jednim po- tezom pera; tako na pr. u rijetima tebé 2, dubrovstane 7i sebé 13—14. Pored toga je u nekoliko sluéajeva, kako se tini, petlja oblikovana s dvijecrte; tako na pr.u rijetima bosbnsski 1—2 (prvo b), sb 6 i avegu- sta 18. U prvom primjeru spomenuto slovo b imade oblik trokuta kao i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji u rijetima sijuvs 8 i diva 57, a u ostala dva primjera ne mode se raspoznati, da li je prvobitno tako napisano, ili je petlja naknadno dotjerivana, kao Sto je to sluéaj u rijetima banb 1 i srbdbcems 9—10 (srednje 4). — Vrh stabla slova b i 6 obiéno je savinut nalijevo. Posebno treba spomenuti vodoravnu crtu, koja sijeée stablo slova +. U zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. dolazi slovo & svega jedamput. Njegova je vodoravna crta vrlo tanka, a sa svake strane 4 Uspor. P, A. Lavrov, Albom snimkov s jugo-slavjanskyh rukopisej bolgarskago i serbskago pis'ma, Enciklopedija slavjanskoj filologii, Prilozenie k vypusku 4, 1, Petrograd 1916, slika br. 94, — Ispravu je stampao Miklo3ié pod br. 20, a Stojanovié pod br, 5. Obadva je pripisuju kralju Stefanu Prvovjenéanom, Da je nastala u trooj Setvrtini XIII. stoljeca, dokazao Je Cremosnik, kako je navedeno sprijeda u raspravi 41 Uspor, kod Stojanoviéa sliku br. 4. 42 Uspor. P, A. Lavrov, Al'bom, slika br. 96. — Uspor. takoder faks!- mila uz Mo§inovu ocjenu u Historijskom zborniku I, kod str. 220. 26imade po jedan debeo privjesak. Lijevi privjesak nalazi se otprilike u sredini lijeve polovice vodoravne crte, a desni na kraju njezine desne polovice, te se ini, da su taj privjesak i vodoravna cria izvedeni jed- nim potezom pera. U primjerku A Kulinove isprave vodoravna crta slova nije uvijek ravna, njezini privjesci nisu uvijek na kraju, veé su jedan ili obadva pomaknuti prema sredini vodoravne crie, a takoder su nejednake velitine; tako na pr. u rijeti dovéka 5 mjesto desnoga privjeska dolazi jedva vidljiva totka. — Vodoravna erta slova obli- kuje se uglavnom na isti natin kao i vodoravna erta slova 6, samo je u veéini sluéajeva lijevi privjesak dulji od desnoga. Treba istaknuti, da se i u Dobromirovu evandelju moze nati petlja slova b, bi %, koja s donjim krajem stabla Gini Siljat kut, a i vodoravna erta slova T, kojoj Je lijevi privjesak dulji od desnoga. Ali je stablo slova b i u svim tim primjerima pri vrhu ravno, a vodorayna crtica iznad njega redo- ‘vito se proteze na oba kraja. U oblikovanju slova x, 3 i 9 u zapisu kopije Nemanjine isprave iz g. 1186. i u primjerku A Kulinove isprave postoji takoder velika slignost. Slovo > u kopiji Nemanjine isprave oblikovano je s tri una- kersne erte; obadvije tanke kose crte imadu na donjim krajevima de- bele privjeske. Sligne privjeske imade slovo * i u Dobromirovu evan- delju. U primjerku A Kulinove isprave slovo x je tropotezno samo u aijetima knede 2, Zivs 6 i drb£ati 10, U ostalim primjerima ove isprave Ldrbzati 5, b(o}ée 15 i rozstua 17] oblikovano je na poseban individu- alan natin, a takvih primjera, kao Sto se vidjelo, imade i u Nemanji- noj hilandarskoj povelji. U svim slutajevima zavrSeci kosih erta slova % u primjerku A Kulinove isprave podsjeGaju na njihove zavréetke uu kopiji Nemanjine isprave i u Dobromirovu evandelju. — Slovo 3 u kopiji Nemanjine isprave u rijetima ézb i knezs nema posebnog repiéa, a sastoji se od tanke vodoravne erte, s privjeskom nedaleko od njezina lijeva kraja, i lijepo zaobljena luka, koji se w prvom primjeru spu8ta neSto nize ispod donje osnovne linije nego u drugome. Sa slit nim slovom 3 susreemo se u originalu Nemanjine isprave i u Nema- njinoj hilandarskoj povelji. Gotovo isto 3 kao i u kopiji Nemanjine isprave imademo i u primjerku A Kulinove isprave u rijeti bezb 10 i 14, dok u drugim rijetima ovog primjerka donje koljeno i repié vise ili manje dolaze do izraZaja. — Slovo 9 u kopiji Nemanjine isprave ini se da je oblikovano jednim potezom pera. Njegova je glavica obla i uska. Sa sliénim slovom p susreéemo se takoder y primjerku A Kuli- nove isprave i u Dobromirovu evandelju, U rijetima primjerka A 27Kulinove isprave pravs 5, véru 6, trbgujuke 8, krévati 8, srbdbcemb 9—10 i kolikore 14 njegova je glavica dolje otvorena i u nekima od tih primjera (pravb, trogujuke i srbdscems) kao da je ovo slovo tako- der izvedeno jednim potezom pera. Posebnu painju zasluzuju slova ei ¢ primjerka A Kulinove isprave. O natinu oblikovanja ovih slova u zapisu originala Nemanjine isprave iz g. 1186. i u Nemanjinoj hilandarskoj povelji bilo je veé go- vora sprijeda. U ovim spomenicima, a takoder u kopiji Nemanjine isprave i u primjerku A Kulinove isprave slovo ¢ imade na gornjem kraju kvagicu kao i u mnogim drugim starim Girilskim rukopisima. Pisari, koji su svoje obrazovanje stekli u latinskim skriptorijima, ja~ maéno su ovo slovo dovodili u vezu s latinskim minuskulnim c, pa su kvatice jednoga i drugoga slova oblikovali na isti naéin, U zapisu ori- ginala Nemanjine isprave i u mnogim primjerima Nemanjine hilan- darske povelje jasno se vidi, da se ova kvatica oblikovala posebnim potezom pera. To isto opaza se i u latinskom tekstu primjerka A Kuli- nove isprave u rijedi co(n)scientja 7. Ovu &injenicu treba imati u vidu, ako hoGemo pravilno ocijeniti oblikovanje slova € u kopiji Nemanjine isprave i u primjerku A Kulinove isprave. Spomenuto je veé, da ovo slovo u zapisu originala Nemanjine isprave kao iu vetini primjera Nemanjine hilandarske povelje imade kvaticu, koja se oblikuje na isti nagin kao i kvatica slova c. Ali u Nemanjinoj hilandarskoj povelji imade i nekoliko primjera, u kojima slovo € nema kvatice. Pisar ¢iril- skoga zapisa u kopiji Nemanjine isprave kao da se kolebao izmedu jednoga i drugoga naéina oblikovanja slova ¢, pa je kvaticu stavio na kxrivo mjesto (u rijei knezs) ili na mjesto jeziéca (u prvoj rijeti se). Za ovu posljednju funkciju kvatice kao da se odlutio pisar primjerka A Kulinove isprave. Na prvi pogled tini se, da je u ovom spomeniku slovo € oblikovano na nekoliko nagina, PaZljivim proutavanjem moze se ipak ustanoviti, da su gotovo sva njegova slova e oblikovana uglavnom na isti nagin, Pisar je najprije povukao uspravan luk, koji je u vetini sluéajeva dolje vi8e zaobljen nego gore. Taj luk presjekao je kvaticom, koja u nekim slutajevima, kao i u prvoj rijeti se u kopiji Nemanjine isprave, izlazi na lijevu stranu luka; tako na pr. u rijetima prisezaju 2 i knee 2. U vetini slutajeva ova je kvatica izrazita i stoji u sredini slova, a imade oblik jezitca savinuta prema dolje, koji se katkada gotovo dotiée donjega kraja luka; tako na pr. u rijetima hoke 8, srbdbcems 9—10, vbsakoe 10, ne 12, mne 13, kakore 13 i drugo € u rije8i evansgelie 15. U drug'm slutajevima ova je kvatica sitna { 28