ODJEL ZA EKONOMIJU I TURIZAM

«DR. MIJO MIRKOVIĆ»

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

SEMINAR
ZA TURISTIČKE VODIČE

POSEBNI DIO
ISTARSKA ŽUPANIJA

Izdavač:
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Odjel ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković"
Uredila:
doc.dr.sc. Kristina Afrić Rakitovac
Pula, 2009.
 GOSPODARSKI RAZVITAK ISTARSKE ŽUPANIJE
Predavač: doc.dr. Kristina Afrić Rakitovac

1. OPĆI PODACI
Istarska je županija određena Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici
Hrvatskoj, kao jedna od 20 hrvatskih županija1. Konstituirajuća sjednica Županijske skupštine održana
je 16. travnja 1993. godine u Pazinu. Istarska županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja
poslove od područnoga (regionalnog) značaja, a osobito poslove koji se odnose na: školstvo, zdravstvo,
prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj te planiranje i razvoj mreže obrazovnih,
zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Skupština Istarske županije, na sjednici održanoj 23. rujna
2002. godine, donijela je odluku o proglašenju Dana Istarske županije, koji se obilježava 25. rujna 2.
Skupština Istarske županije, na sjednici održanoj 30. ožujka 1994. godine, donosi STATUT ISTARSKE
ŽUPANIJE. Županijska je skupština, na sjednici održanoj 23. rujna 2002. godine, donijela odluku o
proglašenju Dana Istarskog statuta - la Giornata dello Statuto istriano, koji se u Istarskoj županiji
obilježava 30. ožujka.
Administrativno je Istarska županija podijeljena na 41 teritorijalnih jedinica lokalne
samouprave, odnosno 10 gradova i 31 općina.
Gradovi su: Buje-Buie, Buzet, Labin, Novigrad-Cittanova, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj-Rovigno,
Umag-Umago i Vodnjan.
Općine su: Bale, Barban, Brtonigla-Verteneglio, Cerovlje, Fažana, Funtana, Gračišće, Grožnjan-
Grisignana, Kanfanar, Karojba, Kaštelir - Labinci, Kršan, Lanišće, Ližnjan, Lupoglav, Marčana,
Medulin, Motovun, Oprtalj-Portole, Pićan, Raša, Sveti Lovreč, Sveta Nedelja, Sveti Petar u šumi,
Svetvinčenat, Tar-Vabriga, Tinjan, Višnjan, Vižinada, Vrsar i Žminj.
Sjedište Istarske županije i Skupštine Istarske županije je u Pazinu. Sjedište Poglavarstva
Istarske županije je u Puli. Istarska županija je prva županija u Hrvatskoj koja je rad regionalne uprave
certificirala prema standardu kvalitete ISO 9001:2000, koji je stekla za razdoblje od 3. lipnja 2004. do
2. lipnja 2007. godine.3 Na osnovi navedene certifikacije, u Županiji je u tijeku certifikacija rada
regionalne samouprave prema standardu zaštite okoliša ISO 14001.

1
Sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01 i 106/03),
županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu,
gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga
(regionalnog) interesa.

2
25. rujan ima svoje utemeljenje i izniman povijesni značaj, jer su tog dana, 1943. godine, predstavnici
hrvatskog i talijanskog naroda na Istarskom saboru u Pazinu potvrdili odluku NOO Istre od 13. rujna 1943. o
potpunom odcjepljenju Istre od Italije i njezinom priključenju Hrvatskoj.
3
Prema: www (2009): Istarska županija – opći podaci, www.istra-istria.hr

2
Prirodne značajke

Istarska županija obuhvaća veći dio Istre, najvećeg jadranskog poluotoka. Najzapadnija točka
Republike Hrvatske je u Istarskoj županiji (Bašanija, rt Lako) na 45° sjeverne zemljopisne širine.
Smještena u sjeveroistočnom dijelu Jadranskog mora, Istra je s tri strane okružena morem, a sjevernu
granicu prema kopnu čini linija između Miljskog zaljeva (Muggia) u neposrednoj blizini Trsta i
Prelučkog zaljeva, u neposrednoj blizini Rijeke. Tako povoljnim zemljopisnim položajem, na pola puta
između ekvatora i sjevernog pola, Istra je oduvijek predstavljala most koji je povezivao srednjoeuropski
kontinentalni prostor s mediteranskim.
Istarski poluotok obuhvaća površinu od 3.476 km2, od čega najveći dio, 3.130 km2, odnosno 90
posto površine, pripada Republici Hrvatskoj. Većina hrvatskog dijela poluotoka nalazi se u Istarskoj
županiji – 2.820 km2, što čini 4,98 posto od ukupne površine Republike Hrvatske. Ostali dio
administrativno-teritorijalno pripada Primorsko-goranskog županiji.
Osnovnu značajku podneblja istarskoga poluotoka daje sredozemna klima. Sredozemna klima
duž obale postupno se mijenja prema unutrašnjosti i prelazi u kontinentalnu, zbog hladna zraka koji
struji s planina i zbog blizine Alpa. Glavna su obilježja sredozemne klime topla i suha ljeta, s prosječnim
brojem od blizu 2.400 sunčanih sati godišnje. Zime su blage i ugodne, a snijeg je rijetka pojava.
Godišnji prosjek temperatura zraka duž sjevernog dijela obale iznosi oko 14°C , a na južnom području i
otocima 16°C. Siječanj je najhladniji mjesec sa srednjom temperaturom uglavnom oko 6°C, a srpanj i
kolovoz najtopliji, sa srednjom temperaturom oko 24°C. Razdoblje kada je dnevni srednjak temperature
zraka viši od 10°C traje približno 260 dana godišnje, a vruće vrijeme, s dnevnim maksimumom iznad
30°C, traje najviše dvadesetak dana. Količina padalina povećava se od zapadne obale prema
unutrašnjosti. Karakteristični vjetrovi su bura, jugo i maestral. Bura puše od sjevera prema jugu i donosi
suho i vedro vrijeme. Topli vjetar jugo donosi kišu, a blagi maestral puše ljeti s mora prema kopnu.
Temperatura mora najniža je u ožujku kada se kreće između 9 i 11° C, a s 24° C najviša u kolovozu.
Zaleđivanje obalnog ruba u malim i plitkim uvalama vrlo je rijetka pojava.4
Istarski poluotok najveća je jedinica s vlastitim i specifičnim hidrogeološkim karakteristikama.
Površinske tekućice predstavljaju značajne vodne resurse Istre. Najznačajniji površinski vodotoci na
području Istarske županije su Mirna, Raša, Boljunčica, Dragonja, te ponornica Pazinčica. U
vodoopskrbnom smislu značajnu funkciju imaju površinske akumulacije Butoniga i Boljunčica.5
Prema geološkoj i geomorfološkoj strukturi istarski se poluotok dijeli na tri sasvim različita
područja. Brdoviti sjeverni i sjeveroistočni rub poluotoka, zbog svog oskudnog biljnog pokrova i
ogoljelih kraških površina poznat je kao Bijela Istra. Jugozapadno od Bijele Istre pruža se prostor koji je
morfološki znatno bogatiji. To su niža pobrđa fliša, koji se sastoji od nepropusnih lapora, gline i
pješčenjaka, pa odatle i naziv Siva Istra. Vapnenačku zaravan uz morsku obalu, pokrivenu zemljom
crvenicom, nazivamo Crvenom Istrom. Pod šumama se nalazi trećina istarskog poluotoka. Duž obale i
na otocima prevladavaju borove šume i makija, koju krase stabla crnike i planike. Kao osobitost istarske
vegetacije ističemo hrast lužnjak uz rijeku Mirnu, koji je inače karakterističan za kontinentalne nizinske
dijelove Hrvatske.6

4
xxx (2001): Prostorni plan Istarske županije, Polazišta, Knjiga 1, Istarska županija, str. 9-11
5
Ibid, str. 13-24
6
Ibid, str. 25-28

3
 Dužina istarske obale, zajedno s otocima i otočićima iznosi 539 kilometara. Zapadna je obala
Istre razvedenija i duga zajedno s otocima 327 kilometara. Istočna je obala zajedno s otočićima duga
212 kilometara. Obala predstavlja jedan od najosjetljivijih dijelova litoralnog sustava gdje su
antropogene aktivnosti vrlo intenzivne i u dubokom srazu s tim vrlo osjetljivim sustavom životne
sredine. Vrlo naglašeni pritisci intenzivne litoralizacije, osobito vezane uz izgradnju mnogih
gospodarskih i urbanističkih sustava, ukazuju da vrijednost tih područja nije još dovoljno valorizirana.7
Zakonom o zaštiti prirode zaštićeno je različitim kategorijama zaštite 78 različitih dijelova
prirode, što čini 56.070 ha, odnosno 19,86 posto površine poluotoka. Najvišom kategorijom zaštite,
nacionalnim parkom proglašeno je još 1983. godine otočje Brijuni, slijede park prirode Učka, zaštićeni
krajolik Limski zaljev, Motovunska šuma, park šuma Zlatni rt i ornitološki rezervat Palud pokraj
Rovinja, park šuma Šijana pokraj Pule i zaštićeni krajolik Kamenjak na samom jugu Istre, itd. 8 No,
nepostojanje cjelovite analize stanja biološke i krajobrazne raznolikosti kao i postojeći slabo
uspostavljen sustav zaštite prirodne baštine iziskuju ulaganje većih napora u smjeru unapređenja
postojećeg sustava zaštite i gospodarenja biološkom i krajobraznom raznolikošću, posebno s obzirom na
činjenicu da se sadašnji i budući razvoj županije temelji velikim dijelom temelji na korištenju resursa
biološke i krajobrazne raznolikosti (turizam, ekološka poljoprivreda i sl.)9

Demografske značajke

Demografska povijest Istre pokazuje velike oscilacije u broju stanovnika, što je najvećim
dijelom uvjetovano brojnim društveno-političkim promjena tijekom duge povijesti. Kretanje broja
stanovnika u razdoblju od 1931. do 2001. godine prikazano je u Tablici 1. Broj stanovnika županije
činio je 2001. godine 4,65 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. Zanimljivo je istaknuti da na području
Županije danas još uvijek ima manje stanovnika nego 1910., u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, kada
ih je bilo 236.981, odnosno 14,7 posto više.
Prema gustoći naseljenosti 2001. godine, 73 stanovnika/km 2, neznatno je ispod prosjeka
Hrvatske za istu godinu (78,4 stanovnika/ km2, odnosno 92 posto hrvatskog prosjeka). Prosječna starost
stanovništva Županije (40,0) na razini je istog pokazatelja za Hrvatsku (39,3). Prema spolu, udio
ženskog stanovništva čini 51,55 %, a udio muškog stanovništva 48,45%. U gradovima živi 70,7%
stanovništva, a 29,3% u općinama.

7
Ibid, str. 33-34
8
Ibid, str. 125-127
9
Prema: OIKON (2006): Program zaštite okoliša Istarske županije (s Izvješćem o stanju okoliša) Prijedlog za
širu raspravu i usvajanje, OIKON d.o.o. Zagreb, str. 142

4
Tablica 1

KRETANJE BROJA STANOVNIKA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI

Popisna godina Broj stanovnika Indeks 2001 =100

1931. 223.949 108,5
1948. 183.340 88,9
1953. 175.094 84,9
1961. 176.838 90,5
1971. 175.199 84,9
1981. 188.332 91,3
1991. 204.346 99,0
2001. 206.344 100,0
Izvor. Izvedeno iz: xxx (2001): Prostorni plan Istarske županije, Polazišta, Knjiga 1, Istarska županija, str. 50 i SLJH-2004,
str. 626
Kretanje stanovništva po dobi je nepovoljno, budući da se povećava broj stanovnika iz
postranog kontingenta, uz istovremeno smanjenje broja stanovnika iz predradnog kontingenta, što je
posljedica depopulacije koja traje od početka 90-ih godina prošlog stoljeća. Prema stopi prirodnog
priraštaja za 2003. godinu (-3,2 promila), Županija je gotovo na razini prirodnog kretanja stanovništva
Hrvatske iste godine (-2,9 promila). Podaci iz Tablice 2 pokazuju da se broj stanovnika u predradnom i
postradnom kontingentu stanovništva u 2001. godini izjednačio. Indeks starenja, koji se u prikazanim
godinama značajno povećao, ukazuje na produbljivanje procesa demografskog starenja, što bi, ako se
broj stanovnika županije ne poveća migracijskim kretanjima, imalo nepovoljne posljedice na
demografski i gospodarski razvoj.

Tablica 2

USPOREDBA DOBNE STRUKTURE STANOVNIŠTVA ISTARSKE ŽUPANIJE 1991. I 2001.

GODINE

Broj stanovnika
Dobna skupina
1991. 2001.
0-19 52.783 44.971
20-59 113.610 116.548
60+ 35.551 44.825
Ukupno 204 346 206 344
Indeks starenja 0,67 1,0
stanovništvo 60 i više godina

Indeks starenja = _____________________________

stanovništvo 0-19

Izvor. Izvedeno iz: xxx (2001): Prostorni plan Istarske županije, Polazišta, Knjiga 1, Istarska županija, str. 50 i SLJH-2004,
str. 626

5
 Značajan pokazatelj demografske slike je prostorni razmještaj stanovnika. Provizorna podjela na
priobalni (Bujština, Poreč, Pula i Rovinj) i središnji dio (Buzeština, Pazin i Labin) pokazuju da su
razmještaj stanovništva i promjene udjela stanovništva nepovoljni za područje središnjeg djela Istre
(Tablica 3). Radi se o području koje zauzima 43,9 posto površine Županije, na kojem je 2001. godine
živjelo tek 19,8 posto stanovništva. S druge strane, područje priobalja je kroz promatrano razdoblje
značajno gravitacijsko središte, kako za stanovništvo iz središnjeg dijela županije, tako i za imigracijska
kretanja. Indeks starenja u priobalnom dijelu iznosio je 1991. godine 0,63 a u središnjem čak 0,81. 10
Prema navedenom, stanovništvo središnjeg dijela Istre je sve malobrojnije i sve starije.

Tablica 3

STANOVNIŠTVO PRIOBALNOG I SREDIŠNJEG DIJELA ISTARSKE ŽUPANIJE PREMA

POPISIMA STANOVNIŠTVA

Dijelovi 1971 1981 1991 2001

Istarske Udio Udio Udio Udio
županije Broj Broj Broj Broj
(u %) (u %) (u %) (u %)
Priobalni
121.989 69,9 136.078 72,3 151.918 74,3 165.570 80,2
dio
Središnji
53.210 30,4 52.254 27,7 52.428 25,7 40.774 19,8
dio
Ukupno 175.719 100,0 188.322 100,0 204.346 100,0 206.344 1000,0

Izvor: xxx (2001): Prostorni plan Istarske županije, Polazišta, Knjiga 1, Istarska županija, str. 51 i Popis stanovništva RH
2001, www.dzs.hr, izvedeno za 2001. godinu

Promjene u strukturi stanovništva u promatranom razdoblju prema završenom stupnju

obrazovanja mogu se smatrati povoljnijima, iako je udio stanovnika s višom i visokom spremom i
nadalje nedovoljno visok u usporedbi s razvijenim zemljama (Tablica 4). U usporedbi s prosjekom
Hrvatske, pokazatelj je tek neznatno viši.
Tablica 4

STANOVNIŠTVO STARO 15 I VIŠE GODINA PO ZAVRŠENOJ ŠKOLI

Završeni stupanj obrazovanja 1981. 1991. 2001.
Bez škole 7,8 4,7 1,5
Osnovna škola 54,9 46,3 35,8
Srednja škola 30,5 38,9 50,2
Viša škola 3,8 5,4 5,3
Fakulteti i umjetničke akademije 3,0 4,7 7,2
UKUPNO 100,0 100,0 100,0
Izvor: SLJH-2001, str. 99

10
Ibid, str. 51

6
1. ODABRANA GOSPODARSKA OBILJEŽJA
Povijesni pregled

Turbulentna povijest Istre implicirala je višestruke utjecaje na njezin gospodarski, socijalni i

kulturni razvoj u kojem su kroz duga stoljeća prepoznatljivi udjeli romanske, slavenske i germanske
civilizacije.
Sve do sredine 19. stoljeća istarsko je stanovništvo pretežito živjelo od poljoprivrede i
pomorstva. Značajnije gospodarske i svekolike promjene započinju od 1853. godine kada Pula postaje
glavnom ratnom lukom Austrije (preimenovane 1867.g. u Austro-Ugarsku monarhiju). Od godine 1976.
Istra je, putem željezničke pruge od Divače do Pule, povezana s Trstom, Bečom i Europom. Time je još
jače potaknut razvoj industrije, obrtništva, trgovine i turizma, sve do početka Prvog svjetskog rata 1914.
godine.
U narednom razdoblju, značajnije oživljavanje gospodarstva dogodilo se tek poslije pedeset
godina, uslijed uključivanja u međunarodnu razmjenu roba (brodogradnja) i usluga (turizam) kao i
upotpunjavanjem prometne infrastrukture izgradnjom i otvaranjem Zračne luke Pula (1967. g.) i
cestovnog tunela kroz Učku (1981.g.).
Tijekom Domovinskog rata, od 1991. godine, dolazi do osjetnog smanjenja gospodarskih
aktivnosti, što je osobito izraženo u padu bruto domaćeg proizvoda, investicija, zaposlenosti i niza
drugih parametara te posljedično razine blagostanja.

Suvremena gospodarska kretanja

Jedan od temeljnih pokazatelja dostignute razine razvijenosti gospodarstva je bruto domaći

proizvod (BDP). Prema podacima DZS, donedavno se posljednji izračun BDP-a po županijama odnosio
na 1995. godinu. Prema tadašnjim statističkim podacima, Istarska županije je ostvarivala BDP/per c. u
visini od 4.104 USD, te je sudjelovala u ukupnom BDP Hrvatske s oko 6,2 posto. 11 Na osnovi procjene
HGK, u Županiji je 1998. godine ostvaren BDP/per c. u visini oko 5.850 USD, odnosno cca 7 posto
ukupnog BDP-a (Tablica 5).12
U ožujku 2006. godine DZS je, prvi put nakon 1995. godine, objavio podatke o BDP-u po
županijama za 2003. godinu. Prema navedenim podacima, BDP/per c. iznosio je za Hrvatsku 5.909 eura
(cca 6.500 USD), a za Istarsku županiju 8.122 eura (cca 9.015 USD) , odnosno 37,5 posto više od
državnog prosjeka. Prema tom pokazatelju, Županija je na drugom mjestu u Hrvatskoj, nakon grada
Zagreba (10.586 eura). Godine 2004. prosječni BDP/per c. iznosio je 10.982 USD. Može se zaključiti
da u promatranom razdoblju Istarska županija premašuje za 35 – 38 posto prosječni BDP po stanovniku
Republike Hrvatske i ostvaruje 6,3 - 6,5 posto hrvatskog BDP-a.

11
HGK (2004): Aktualna gospodarska kretanja u Istri, Hrvatska gospodarska komora, Županijska komora Pula,
str. 4-5
12
HGK (2002): Gospodarstvo Istarske županije, HGK, Županijska komora Pula, str.1

7
Tablica 5

USPOREDBA BDP-a HRVATSKE I ISTARSKE ŽUPANIJE (u USD)

Godina 1990.* 1995.* 1998.** 2002.** 2003.** 2004.*

Hrvatska 5.114 4.029 4.663 4.507 6.550 7.140

Istarska 6.846 4.104 5.850 7.097 9.015 10.982

županija

* Procjena DZS **Procjena HGK

Izvor: Izvedeno iz: HGK (2002): Gospodarstvo Istarske županije, HGK, Županijska komora Pula, str.1

Prema evidenciji Državnog zavoda za statistiku, na dan 31.03.2006. u Istarskoj županiji bile su
zaposlene 82.515 osoba, od toga u pravnim osobama 62.914 te u obrtima i slobodnim zanimanjima
19.601 osoba. Godinu dana kasnije bilo je zaposleno 86.843 osoba, što je činilo 5,8 posto ukupno
zaposlenih u R. Hrvatskoj.

Najviše je zaposlenih u Istarskoj županiji 2007. godine bilo u djelatnostima:

• prerađivačka industrija - 22,06 %

• trgovine i servisi – 17,45 %

• hoteli i restorani – 9,5%

• poslovanje nekretninama – 7,59%

• građevinarstvo – 7,48%

• obrazovanje -7,58%

• javna uprava – 6,98%.

Stopa nezaposlenosti u Istarskoj županiji se u tijekom devedesetih godina 20. stoljeća kretala
između 10 i 14 posto, što ju je svrstalo u skupinu županija sa najnižom stopom nezaposlenosti u R.
Hrvatskoj. Krajem 2004. godine godini iznosila 7,8 posto (6.182 nezaposlenih), dok je na državnoj
razini iste godine iznosila 22,2 posto. Krajem 2006. godine nezaposlenost u Istarskoj županiji je bila cca
7 posto, a u R. Hrvatskoj 16,6 posto. Krajem 2007. godine stopa nezaposlenosti u Istarskoj županiji bila
je 6,6 posto (5.819 osoba), a u R. Hrvatskoj 14,8 posto (264.448).
Prema podacima FINA-e, u lipnju 2007. godine prosječna neto plaća u Istarskoj županiji
iznosila je 4.667 kn. Najviše plaće su isplaćene u djelatnostima financijsko posredovanje i rudarstvo, a
najniže u ribarstvu i trgovini i servisima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u lipnju 2007. godine je bilo registrirano na
području Istarske županije 18.827 pravnih osoba slijedeće strukture:
• trgovačka društva - 10.107; od čega 8.148 aktivnih
• poduzeća i zadruge - 5.875; od čega 339 aktivnih

8
 • ustanove, tijela udruge i organizacije - 2.845.

Radi potpunijeg pregleda ukupnog broja gospodarskih subjekata, ovim podacima treba dodati i
evidentiranih 8.613 subjekata u obrtu i slobodnim zanimanjima.
Istarsko gospodarstvo je vrlo raznoliko. Po broju gospodarskih subjekata i prema financijskim
pokazateljima poslovanja prednjače djelatnosti: prerađivačka industrija, trgovina te hoteli i restorani.

Prerađivačka industrija
U strukturi prerađivačke industrije, kao dugoročno najznačajnije djelatnosti u strukturi BDP-a
Županije, najznačajnije su grane: brodogradnja, kao izrazito izvozno usmjerena grana (Brodogradilište
„Uljanik” koje preko 150 godina na svojim navozima gradi tehnološki najsofisticiranije brodove
nosivosti i preko 275.000 tona i permanentno predstavlja oko 50% robnog izvoza istarskog
gospodarstva), potom slijede proizvodnja duhanskih proizvoda (Tvornica duhana Rovinj), proizvodnja
dijelova za automobilsku industriju (P.P.Cimos , Buzet), proizvodnja građevinskih materijala (Holcim –
Koromačno, Istra cement – Pula, Istarska tvornica hidratiziranog vapna – Most Raša, Istarska ciglana -
Cerovlje), kemijska industrija (Hempel –Umag, Bifix – Buje), prerada plastičnih masa (Sipro – Umag,
Istraplastika – Pazin), proizvodnja borosilikatnog stakla (Schott Boral – Pula), drvoprerađivačka
industrija (Hain Istra – Buje, Drvoplast – Buzet, Pin –Pazin), metalna industrija (Feroplast – Buzet, Big
Toys - Potpićan, Histria Tube – Potpićan), tekstilna industrija (Pazin textiles– Pazin, Pola textile - Pula,
ARENA – Pula, Alida - Brtonigla), prehrambena industrija (Puris – Pazin, Agrolaguna – Poreč, Mirna –
Rovinj, Brionka – Pula), itd.

Turizam
Istarska županija je najrazvijenija turistička županija u Hrvatskoj. U razdoblju od 1991. do
danas, razdoblju tranzcije s planskog na tržišno gospdoarstvo, sudjelovala je s cca 30 posto u ukupnom
broja dolazaka i s oko 35 posto u ukupnom broju noćenja (Tablica 6).
Najznačajnije zemlje dolazaka turista u Istarsku županiju su Njemačka, Italija, Austrija,
Slovenija, Nizozemska I dr.

Tablica 6

TURISTIČKI PROMET ISTARSKE ŽUPANIJE U RAZDOBLJU TRANZICIJE, ODABRANE

GODINE

Godina Broj turista Udio u ukupnom Ostvarena noćenja Udio u ukupnim

broju dolazaka u ostvarenim
Hrvatsku (u %) noćenjima u
Hrvatskoj (u %)

1991. 614.061 26,7 4.025.823 38,4

1992. 888.527 41,6 6.153.482 55,9

1993. 1.068.463 42,5 7.852.659 57,4

1994. 1.419.507 41,7 9.253.281 46,6

9
1995. 893.017 36,6 6.217.213 48,2

1997. 1.758.996 33,8 12.300.882 40,6

1999. 1.576.716 28,8 10.628.107 40,0

2001. 2.377.801 29,1 16.135.451 37,1

2002. 2.354.931 28,3 15.942.279 35,7

2003. 2.436.799 27,4 16.213.896 34,8

2004. 2.515.701 26,9 16.532.510 34,7

2005. 2.391.286 25,8 16.235.163 32,9

2006. 2.575.090 24,8 16.968.695 32,0

2007. 2.719.949 24,4 17.613.132 31,7

2008. 2.729.618 24,2 17.965.984 31,5

Izvor: Turistička zajednica Istre, obrada HGK, Županijska komora Pula; Ministarstvo turizma RH, Obrada autora

Istarska županija danas raspolaže s oko 250.000 postelja, što čini 30 posto ukupnih turističkih
kapaciteta R. Hrvatske. Od toga, cca 25 posto se odnosi na osnovne kapacitete (hoteli, turistička naselja,
aparthoteli, turistički apartmani), cca 45% na kampove, 22% na privatni smještaj, cca 6 posto na luke
nautičkog turizma te preostalih 2 posto na odmarališta, omladinske hostele I nekategorizirane objekte.
Županija je početkom 2009. godine raspolagala s oko 26.000 postelja u ukupno 87 hotela, što u
ukupnim hotelskim kapacitetima Republike Hrvatske iznosi oko 26 posto. Od stoga, 13 hotela
kategorizirano je s dvije zvjezdice, 51 hotel s tri zvjezdice, 21 hotel s četiri zvjezdice, a dva hotela s
zvjezdica.
Posljednjih godina je zahvaljujući vlasničkoj transformaciji i značajnim financijskim ulaganjima
u podizanje kategorizacije smještajnih objekata učinjen veliki iskorak u repozicioniranju istarskog
turizma. Sve se više promoviraju razni selektivni oblici turizma u pravcu poboljšanja kvalitete ukupnog
turističkog proizvoda Istre i povećanja njene konkurentnost na svjetskom turističkom tržištu. U
turističkoj ponudi sve je veći naglasak na nautički, seoski, kongresni, izletnički, kulturni i sportsko-
rekreativni turizam, uvode se pješačke i biciklističke staze, vinske ceste, ceste maslinova ulja te cesta
lavande. Osim toga, županija je prva u Hrvatskoj donijela Master plan razvitka turizma Istarske
županije.

Poljoprivreda
Djelatnost poljoprivrede (uključujući lov, ribarstvo i šumarstvo), iako u ukupnim prihodima
ostvarenima u Županiji sudjeluje s tek cca 2 posto, ima značajnu ulogu u podmirivanju prehrambenih
potreba lokalnog stanovništva i turista kao i u zaustavljanju procesa depopulacije u ruralnom području
Županije. Najznačajniije kulture su vinogradarstvo, maslinarstvo, proizvodnja voća i povrća, uzgoj
stoke, marikultura I ribarstvo, etc. Godine 2003. osnovana je Agencija za ruralni razvoj Istre – AZRRI,

10
sa zadatkom povezivanja koordiniranja proizvodnih aktivnosti u ruralnom području Istre povezujući
javni I privatni sektor. Cilj Agencije je pokretanje gospodarskih i razvojnih programa u ruralnom
prostoru Istre. Osnivač Agencije je Istarska Županija koja je imatelj poslovnog udjela u omjeru od
100%. Budući da su mnogi tipični istarski proizvodi standardizacijom proizvodnje i uvođenjem novih
tehnologija postigli vrlo visoku kvalitetu i prepoznatljivost na tržištu (vino, maslinovo ulje, tartufi,
suhomesnati proizvodi, kravlji i kozji sir, ovčji sir, proizveden od mlijeka istarske ovce, meso janjadi
istarske ovce, magareće mlijeko, tjestenine, itd.), jedan od zadaka AZRRI-a je prepoznati, zaštiti,
valorizirati i promovirati ih kao tipične istarske proizvode. S tim ciljem, pokrenuti su projekti zaštite
istarskog goveda (boškarina), istarske ovce, koze i magarca.

Vanjskotrgovinska razmjena
Ukupna vrijednost izvoza gospodarstvenika iz Istarske županije je 2007. godine iznosila
1.231.620.000 USD, što je činilo 9,94 posto ukupnog izvoza R. Hrvatske. Vrijednost uvoza iste godine
bila je 1.446.310.000 USD, odnosno 5,59 posto ukupnog uvoza R. Hrvatske. U strukturi
vanjskotrgovinske razmjene Istarske županije najveći udio ima prerađivačka industrija koja čini oko 90
posto ukupne razmjene. U tome, brodogradnja sudjeluje s preko 50 posto, potom slijede proizvodnja
duhanskih proizvoda, cementa i dijelova za automobilsku industriju. Najznačajnije zemlje partneri
Istarske županije u izvozu su Italija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Slovenija i SAD, dok su u
uvozu najzastupljeniji Italija, Slovenija i Njemačka.
Županija ostvaraje najveći izvoz po stanovniku u Republici Hrvatskoj. Godine 2006. iznosio je
5.061 USD, dok je prosjek ukupnog hrvatskog izvoza po stanovniku bio 2.410 USD. Godine 2007.
iznosio je 5.969 USD, dok je prosjek ukupnog hrvatskog izvoza po stanovniku bio 2.786 USD.
Navedeno ukazuje na izrazitiju izvoznu usmjerenost gospodarstva Istarske županije u usporedbi s
ukupnim hrvatskim gospodarstvom.
Istarska županija provodi sustavnu izgradnju poduzetničke infrastrukture putem programa
sufinanciranja, poticajnog kreditiranja, osnivanja potpornih institucija, izgradnje i opremanja poslovnih
zona, promocije i edukacije. Značajnu ulogu u poticanju poduzetništva ima Istarska razvojna agencija
IDA (Istrian Develoment Agency). Županija je dobitnik priznanja Hrvatske udruge poslodavaca za
2000. i 2002. godinu za najveći doprinos u poticanju razvoja poduzetništva.
Strateški zemljopisni položaj i dobra prometna povezanost između Europe i Mediterana,
očuvanost prirodnih bogatstava, stabilnost regionalne politike i suradnja s mnogim regijama u
inozemstvu čine Istru primamljivom destinacijom za strana ulaganja. Od 1993. do lipnja 2005. godine
ukupno je u Istarsku županiju uloženo 329,7 milijuna USD izravnih vlasničkih ulaganja, što je činilo
oko 5 posto ukupnih stranih vlasničkih ulaganja u hrvatsko gospodarstvo u navedenom razdoblju.
Najznačajnije djelatnosti u strukturi ulaganja bile su hoteli i restorani, proizvodnja cementa, proizvodnja
ostalih nemetalnih mineralnih sirovina, proizvodnja i distribucija električne energije (TE Plomin), itd.
Od investicija u prometnu infrastrukturu, kao preduvjeta razvoja gospodarstva, treba istaknuti
završetak zapadnog kraka Istarskog Y i početak gradnje dionice Vodnjan – Pula, dovršenje projekta
Vodoopskrbnog sustava Butoniga i izgradnja magistralnog plinovoda kojim će zemni plin iz podmorja
nedaleko od Pule poteći preko Istre prema Karlovcu.
Polazeći od važnosti visokih obrazovanih kadrova u poticanju gospodarskog razvitka, udio kojih
je u županiji, iako nešto viši od prosjeka Hrvatske, nedovoljan za pristupanje «društvu znanja», značajno
je istaknuti osnivanje Sveučilišta “Jurja Dobrile” u Puli 2006. godine. Time su stvoreni temelji za daljnje
podizanje razine obrazovanosti u Županiji i pridonosi konkurentskoj sposobnosti njezina gospodarstva i
ukupnog hrvatskog gospodarstva.

11
12
 Literatura:

1. AZZRI (2009): Aktivnosti AZZRI, Agencija za ruralni razvoj Istre, www.azzri.hr

2. FET (2006): Studija razvoja Istarske županije do 2010. godine, Fakultet ekonomije i turizma „Dr.
Mijo Mirković” Pula

3. HGK (2007): Gospodarski profil Istarske županije u 2006. godini, Hrvatska gospodarska komora,
Županijska komora Pula

4. HGK (2004): Aktualna gospodarska kretanja u Istri, Hrvatska gospodarska komora, Županijska
komora Pula

5. HGK (2002): Gospodarstvo Istarske županije, HGK, Županijska komora Pula

6. xxx (2009): Obilježja Istarske županije, www.istra-istria.hr

7. xxx (2009): Gospodarski profil županije, Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Pula,
www.hgk.hr

8. xxx (2001): Prostorni plan Istarske županije, Polazišta, Knjiga 1, Istarska županija

9. Bilten Hrvatskog razvoda za zapošljavanje, razna godišta

10. Statistički ljetopis, DZZS, razna godišta

13
 POVIJEST ISTARSKE ŽUPANIJE
Predavač: Željko Šek, prof.

ISTRA U PRAPOVIJESTI I STAROM VIJEKU

Istarski poluotok bio je nastanjen još u paleolitiku. Godine 1961. otkrivena je spilja 4 km
sjeveroistočno od Pule s bogatim fosilnim materijalom, kostima lovnih životinja i kamenim oruđem
izrađenim od oblutaka. Otkriveni su sjekutići pračovjeka koji pripadaju najstarijem paleolitiku u
Europi.Godine 1962. god. pronađena je druga spilja na istom prostoru s raznim tipovima kamena i
koštanog oruđa, te kostima lovnih životinja. Nalazišta su dobila nazive Šandalja I i Šandalja II prema
krškom brijegu Sv. Danijel, a arheolozi ih datiraju 1.200.000 godina pr. Kr.
Jedno od značajnijih nalazišta je Romualdova spilja u Limskom fjordu.
Kontinuitet života postojao je i u mlađem kamenom dobu što je vidljivo iz brojnih nalaza keramičkih
predmeta.
Prvi poznati žitelji Istre bili su Histri, doseljeni u sklopu velike seobe Indoeuropljana, u rano
metalno doba. Razvijali su se pod uijecajem Veneta sa sjeveroistoka Italije, a od IV. st. pr.Kr. Kelta koji
su donijeli sa sobom utjecaje.kulture La- Tene, tj. bolju tehnologiju obrade željeza.
A. Stipčević Histre svrstava-bliže I1irima nego Venetima, na temelju njihove materijalne
kulture.
Histri su živjeli u gradinama - utvrđenim naseljima na brežuljcima. Svoje su mrtve spaljivali, a
pepeo polagali u keramičke urne (žare), po kojima je njihova kultura dobila naziv - kultura žarnih polja.
Ovakav način pokapanja mrtvih proširio se najvjerojatnije iz Panonije.
Bogata nalazišta Histra su: NESACTIUM (nedaleko Valture), Picugi (poreč), te gradina iznad
Limskog kanala (nedaleko Krunčića).
Ime Istra vezuje se uz mit o Argonautima, prvim grčkim moreplovcima koji su išli u potragu za
zlatnim runom - simbolom bogatstva trgovine. Oni su plovili Dunavom kojeg su Grci nazivali Histar, te
se kretali prema Crnom moru, tj. zemlji Kolhidi. Kolhiđanima (perzijancima) su oteli zlatno runo, zbog
čega su ih ovi progonili došavši do Istre. Drži se da su Kolhiđani Istri dali ime prema današnjoj
rumunjskoj pokrajini Dobrudži, a ondašnjoj Istri, zbog velike sličnosti riječnih utoka u more. Malo je
poznato da se rumunjska pokrajina Dobrudža nazivala Istra, prema Dunavu kojeg su Grci nazivali
Histar.
Rimsko osvajanje Istre započelo je već u III. st. pr. Kr., a završeno je 177 .godine pr. Kr. padom
Nesactiuma. Histre je u borbi protiv Rimljana predvodio EPULON- grčki pijanac, nepopustljivi i
ratoborni "kralj", koji je dugo odolijevao rimskim napadima.
Kad su Rimljani skrenuli tok rijeke koja je okruživala zidine Nesactiuma, Histri su mislili da se
dogodilo čudo. Ubijali su vlastitu djecu i žene i bacali ih preko zidina kako ne bi živi pali u ruke
neprijatelja.
Epulije je počinio samoubojstvo zarivši si mač u grudi. Ove dogadaje zabilježio je rimski
povjesničar Tit Livije. Histrima je oduzeta trećina zemljišta koja je postala AGER PUBLICUS (općinska
ili državna zemlja), te se više nisu smjeli baviti trgovinom.

14
 Istočna granica Italije bila je 42. godine pr. Kr. na rijeci Rižani, a 12. god. pr. Kr. u doba cara
Augusta pomaknuta je na rijeku Rašu. Dva stoljeća kasnije granica se pomaknula do TARSATICE
(Trsata).
Istra je pod rimskom vlašću dosegla veliki gospodarski i kulturni procvat, osobito gradovi Trst,
Poreč i Pula. O tome svjedoče brojni spomenici kulture. -:
Razvilo se poljodjelstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo. U okolici Pule nalazila se valjaonica
sukna, na Brijunima se proizvodio tekstil, nedaleko Fažane je postojala ciglana, a u Červaru kod Poreča
izrađivale su se amfore. Istra je bila bogata bjelutkom - sirovinom za proizvodnju stakla, a najvažniji
proizvod bio je istarski kamen visoke kakvoće, koristio se za izradu najsvečanijih spomenika.
Kršćanstvo se širilo iz Akvileje i Rima, a prve zajednice kršćana mogle su nastati između
sredine i konca III. stoljeća. Kršćanstvo je uglavnom dolazilo do gradova dok je ruralno stanovništvo
bilo pogansko.
Pretpostavlja se da je Sv. Jeronim - prevoditelj Biblije na latinski jezik, podrijetlom iz ZRENJA (selo
nedaleko Buzeta). Talijanski povjesničari pišu da STRlDON - rodno mjesto Sv. Jeronima odgovara
srednjovjekovnom selu ZRENJ.

ISTRA U SREDNJEM VIJEKU

Istrom je 476. godine zavladao ODOAKAR, ujedinitelj germanskih plemena i rušitelj Zapadnog
Rimskog Carstva, nakon čega je usljedila vladavina Ostrogota (Istočnih Gota). Gotska vlast nije donijela
bitnije društvene promjene.
Godine 538. započela je bizantska vlast. Car Justinijan I. Veliki djelomično je obnovio
nekadašnje Rimsko Carstvo, a granice na zapadu sezale su do Italije.
Istra je s Venecijom uključena u RAVENNSKI EGZARHAT. Civilnu i vojnu vlast imao je
poseban činovnik MAGISTER MILITUM, a čitava pokrajina bila je podijeljena na gradske municipije
(Pulu, Poreč, Kopar, Novigrad i dr.). Provala slavenskog življa u Istru zabilježena je već 599. godine, a
poslije 611. godine o slavenskom stanovništvu više nema podataka. No, oni su zasigurno već živjeli na
poluotoku. Najveći dio Istre naselili su Hrvati, dok su njezin sjeverozapadni rub naselili Slovenci.
Nakon rata s Bizantom 788. god. Istrom su zavladali germanski Franci pod Karlom Velikim.
Društveni odnosi izmijenili su se iz temelja. Ukinut je municipalni sustav, a po uzoru na Franačku uvodi
se feudalni sustav. Istrom upravlja VOJVODA (DUX) sa sjedištem u Novigradu. Budući da je gradovima
ukinuta samouprava dolazilo je do sukoba s vojvodom. Spor je riješen na Rižanskom saboru kod Kopra
804. godine uz posredovanje izaslanika Karla Velikog. Istarskim je gradovima vraćena samouprava, ali
ne i okolni teritorij.
Istra je 952. godine pripojena vojvodini Bavarskoj, pa je znatno ojačao njemački utjecaj. Oton I.
Veliki uključio je Istru u Sveto Rimsko Carstvo.
Već od X. stoljeća za Istrom posiže Venecija, a prvi istarski grad koji je preuzeo neke obveze
prema Veneciji bio je Kopar (Ugovori iz 932. i 977.godine).
Tijekom XI. i XII. st. za prevlast u Istri vodi se borba između akvilejskog patrijarha i Venecije
da bi se kasnije. u tu borbu uključili i Habsburgovci.
Godine 1374. Pazinskom grofovijom (kneževinom) zavl~9ali su Habsburgovci. U drugoj
polovici XY. st. svoju su vlast proširili do Kvarnera, Rijeke i Kastva.
U XV. st. završena je borba između Venecije i Habsburgovaca diobom Istre na mletački i
habsburški dio. Unutrašnjost Istre s Pazinom bila je pod Habsburgovcima, dok su zapadna i južna Istra
bile pod Venecijom. Ovakva je podjela ostala do propasti Venecije l797.(Mir u CAMPOFORMIU)

15
 Mletačkom Istrom vladao je RAŠPORSKI KAPETAN. Sjedište je imao u Rašporu, a kasnije u
Buzetu, dokje habsburškom Istrom upravljao kapetan sa sjedištem u Pazinu.
Iz prve polovice XIV. st. datira jedinstveni politički i jezični spomenik, tzv. ISTARSKI
RAZVOD koji govori o razgraničenju goričkih grof ova, Venecije i akvilejskog patrijarha u Istri. Zapisan
je latinskim i njemačkim jezikom, te hrvatskom glagoljicom. Hrvatski je tekst nastao najvjerojatnije u
XYI. st.
Grad Trst je 1382. god. priznao vlast Habsburgovaca - bio je pod upravom gradskog načelnika -
PODESTATA.

ISTRA U NOVOM VIJEKU

Tijekom XVI. st. teritorij Istre bio je opustošen ratovima između Austrije i Venecije, ali i
epidemijama kuge i malarije. Između XIII. i XVI. st. nestalo je oko 70% istarskih sela i zaselaka.
Gradovi nazaduju, a Kopar - metropola tadašnje Istre gubi značenje pomorskog središta. Pula je
u XVI. st. imala između 500 i 800 stanovnika. Jedino je Rovinj, uslijed povoljne klime, bio zaobiđen
kugom, pa je imao 4000 žitelja.
U XVI. i XVII. st. istarski poluotok naseljavaju skupine Albanaca, Rumunja i Crnogoraca.
Stanovništvo postaje šaroliko. Hrvati doseljavaju iz Dalmacije.
Zabilježeni su česti sukobi domorodačkog i doseljenog stanovništva. Novi stanovnici su dobili
besplatno zemlju i bili oslobođeni svih davanja na 20 godina, ali zemlju nisu dobili u nasljedstvo.
Zahvaljujući doseljenicima kultivirane su velike površine zemlje.
Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, mirom u Campoformiu, Napoleon je
mletačke posjede u Istri dao na upravu Austriji.
U tzv. I. austrijskom razdoblju gradovi gube samoupravu, a plemići i građani su izjednačeni u
pravima. Utemeljena je privremena vlada u Kopru.
Napoleon je 1805. godine nakon ponovnog poraza Austrije kod Austerliza, Istru uključio u
tzv .Kraljevinu Italiju (mir u POŽUNU) - Istra je bila pod upravom civilnog magistrata u Kopru, a
ANGELO CALAFATI bio je predsjednik istarske vlade. Uveden je CODE CIVILE (Napoleonov
građanski zakonik). Istra je postala departman, a gradski su statuti postali nevažeći.
Godine 1809. Istra je uključena u Ilirske pokrajine zajedno s Dalmacijom i dijelovima Hrvatske
od desne obale Save do ušća Une, te dijelom slovenskih zemalja. Središte francuske uprave nalazilo se u
Ljubljani, a provincijama je upravljao maršal A UGUSTE MARMONT. Istra je bila organizirana kao
provincija s glavnim gradom Trstom.
Svi gradani su formalno izjednačeni u pravima, a ograničen je utjecaj crkve.
Ilirske provincije su za Napoleona imale strategijsko mačenje zbog planiranog napada na
Rusiju. Francuska uprava završava 1813. godine, nakon što je Napoleon poražen kod Leipziga u tzv.
bici naroda. Odlukom Bečkog kongresa 1815. god. Istra je dodijeljena Austriji, te započinje II.
austrijsko razdoblje koje će trajati do 1918. godine.
U XIX. st. razvijaju se Trst i Pula kao vodeća gospodarska i vojna središta. Trst širi svoj
gospodarski utjecaj prema sjevernoj Istri, a Pula postaje snažan vojnički grad poslije 1853. god., kad
postaje vojna luka Habsburške monarhije. Izgradnjom željeznice do Pule 1876. god. istarski poluotok je
povezan s europskom željezničkom mrežom, što je pogodovalo bržem gospodarskom razvitku. Pula je u
Austro-Ugarskoj monarhiji imala više od 50.000 žitelja.
U doba risorgimenta (talijanskog preporoda) Giuseppe Mazzini za Italiju traži Trst 1831. god., a

16
1866. god. postavlja zahtjev za Istrom, Krasom i Postojnom. Prava Hrvata i Slovenaca na istočnoj obali
Jadrana branio je ministar Sardinskog kraljevstva Camilo Benso Cavour.
Poslije 1848. god. u Trstu jača nacionalizam te se pojavljuje netrpeljivost prema Hrvatima i
Slovencima, dok je u Istri talijanski nacionalizam bio puno izraženiji i ranije. Nacionalna svijest
istarskih Hrvata i Slovenaca još se nije oblikovala. Hrvatsko stanovništvo bilo je seljačko, te je dugo
vremena bila bitna regionalna pripadnost (svi su se smatrali Istranima).
Talijanski iredentizam počinje se jače razvijati nakon ujedinjenja Italije.
Vođe pokreta ltalia irredenta (neoslobođena Italija) traže da se Italiji pripoje Alto Adige, Trst,
Istra, Rijeka i Dalmacija. Iredentisti vide granice Italije na istočnim obroncima Julijskih Alpa i na Raši,
a ultranacionalisti na Rijeci.
Narodni preporod istarskih Hrvata započeo je 60-ih god. XIX. st., a godine 1861. Istra je dobila
svoj prvi sabor u Poreču. Imala je samo jednog zastupnika Hrvata, dok su ostali bili Talijani.
Vodeću ulogu u preporodnom pokretu imalo je svećeništvo s porečko-puljskim biskupom J.
Dobrilom. Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja i Matko Mandić prihvatili su radikalni kroatizam dr. Ante
Starčevića iz banske Hrvatkse o pripojenju Istre Hrvatskoj. Preporoditelji su se borili za uvođenje
hrvatskog jezika u upravu, sudstvo i školstvo, te za gospodarsko i kulturno uzdizanje zemlje. Godine
1866. osnovana je prva čitaonica u Kastvu, a potom u Lovranu, Puli, Mošćenicarna, Pazinu i Buzetu.
Godine 1870. počeo je izlaziti list Naša sloga koji je uređivao Mate Bastijan. Preporod se širio na
taborima (skupovima), a od 1893. god. u Puli je postojalo Društvo sv. Ćirila i Metoda za podizanje
pučkih škola. U Pazinu je 1899. god. osnovana prva hrvatska gimnazija, a 1906. god. u Kastvu prva
muška hrvatska učiteljska škola. Središte preporoda bio je Pazin.
Na izborima za Carevinsko vijeće u Beču pobijedila je 1907. godine Hrvatsko-slovenska
narodna stranka. Borila se za ujedinjenje hrvatskih zemalja i federalizaciju Austro-Ugarske monarhije.

XX. STOLJEĆE
U drugoj godini I. svjetskog rata 1915. god. Italija je istupila iz saveza s Njemačkom i Austro-
Ugarskom i temeljem tajnog ugovora u Londonu pristupila Antanti. Saveznici su joj obećali kao nagradu
Istru i veći dio Dalmacije.
Budući da je južna Istra bila proglašena ratnom operativnom zonom stanovništvo tog prostora
moralo se iseliti u Austriju, Moravsku, Češku i Mađarsku. Najviše iseljenika bilo je iz kotareva Pula i
Rovinj. Istarski su Hrvati dijelili sudbinu ostalih Hrvata kao prisilno unovačenih vojnika Austro-ugarske
monarhije.
Rapallskim ugovorom iz 1920. god. Italija je dobila Istru bez Kastva i Trst, te sjevernojadranske
otoke bez Krka. Rijeka je proglašena samostalnom i neovisnom državom, ali su stvarnu vlast imali
Talijani. Rijekom su od 1919. do 1921. god. divljali D'Annunzijevi arditi ( Jurišnici), kao prethodnici
fašista, da bi 1924. god. tzv. rimskim sporazumom Rijeka bez Sušaka bila prepuštena Italiji (sporazum
Nikole Pašića i Benita Mussolinia). Time je započelo doba totalitarizma.
Mussolinijevi su fašisti sustavno provodili denacionalizaciju Istre čineći nasilja nad hrvatskim i
slovenskim stanovništvom. 1920. god. zapalili su Narodni dom u Puli, uništavali su čitaonice i škole.
Protiv fašističkog terora istupili su seljaci jugoistočne Istre početkom veljače 1921. god.
(Proštinska buna), a početkom ožujka iste godine pobunili su se rudari Labinštine.
Talijanski jezik nametao se kao službeni, a 1923. god. hrvatski i slovenski nazivi mjesta
zamijenjeni su talijanskim. Godine 1927. pristupilo se talijaniziranju hrvatskih i slovenskih prezimena.
Protiv fašizma borila se tajna organizacija istarskih Hrvata i Slovenaca TIGR (Trst - Istra - Gorica -

17
Rijeka). Njen član Vladimir Gortan bio je uhićen, osuđen na smrt i strijeljan 1929. god.
Istra je ušla u II. svjetski rat kao talijanska pokrajina. Sve do rujna 1943. hrvatska je Istra imala
svoj najviši organ vlasti - Okružni NOO za Istru, te novine Glas Istre.
Općenarodni ustanak razbuktao se nakon pada Italije 8. rujna 1943. god. Oslobođena je cijela
Istra, a talijanski upravni aparat povukao se u Pulu i Trst ,do prodora njemačke vojske.
U antifašističkoj borbi sudjelovalo je oko 30.000 istarskih Hrvata i Slovenaca, mnogi u
prekomorskim brigadama ili četama angloameričke vojske.
13. rujna 1943. god. Okružni NOO za Istru proglasio je u Pazinu sjedinjenje Istre s maticom -
zemljom Hrvatskom, a time i Jugoslavijom. Navedenu odluku prihvatio je i potvrdio ZA VNOH. Između
Hrvata i Slovenaca bilo je nesuglasica glede granica u Istri već tijekom rata. Konačno je dogovoreno da
se povuče granica na crti Dragonja - Topolovac - Pregori i Črnci, a na sjeverozapadu na crti Obrov -
Rupa.
Trst je do 12. lipnja 1945. god. bio pod upravom Jugoslavenske armije, a teritorij Julijske
krajine bio je podijeljen na zonu A pod zapovjedništvom savezničke vojne uprave, te zonu B pod
zapovjedništvom jugoslavenske vojne uprave. Pula je s okolnim gradskim teritorijem pripojena zoni A.
Godine 1947. osnovan je STT (slobodni teritorij Trsta) koji je bio podijeljen ponovno na Zonu A i zonu
B.
Londonskim memorandumom 1954. godine, zona B i manji dio zone A pripojeni su Hrvatskoj i
Sloveniji, a veći dio zone A s Trstom Italiji

18
Literatura:

Balota, Mate, Puna je Pula, Zagreb 1954.

Bertoša, Miroslav, Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću, I-II, Pula 1986.
Istarsko vrijeme prošlo, Pula 1978. Zlikovci i prognanici, Pula 1989. Proština 1921, Pula 1972. Beuc,
Ivan, Istarske studije, Zagreb 1975.
Crnobori, Tone, Borbena Pula, Zagreb 1960.
Darovec, Darko, Pregled istarske povijesti, Pula 1996.
Dukovski, Darko, Fašizam u Istri 1918. -1943, Pula 1998.
Fučić, Branko, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982.
Terra incognita, Zagreb 2001.
Kos, Milko, Studija o Istarskom razvodu, Rad JAZU, 1931.
Matijašić, Robert, Antička Pula, Pula 1996.
Mladin, J., Umjetnički spomenici prahistorijskog Nezakcija, Pula 1960.
Mlakar, Štefan, Amfiteatar u Puli, Pula 1996.
Antička Pula, Pula 1978.
Radetić, Ernest, Istra pod Italijom 1918. -1943, Zagreb 1994.
Starac, Alka, Rimsko vladanje u Histriji i Libumiji, I-II, Pula 1999.
Stipčević, Aleksandar, liiri, Zagreb 1991.
Stulli, Bernard, Istarsko okružje 1825. -1860, Pazin 1984.
Šetić, Nevio, Napoleon u Istri, Pula 1989
Istra između tradicionalnog i modernog, pazin 1995. Tentor, Ante, Vodič kroz Pulu, Pula 1961. Ujčić,
Vitomir, Pula, Pula 1963.

19
 TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA
Predavač: Dejan Tibinac, prof.
Topografska orijentacija obuhvaća pojam orijentacije u prirodi pomoću prirodnih pojava, ali isto
tako i pomagala koja je napravio čovjek. Postoje dvije vrste orijentacije, topografska i geografska.
Geografska orijentacija obuhvaća odrđivanje osnovnih i sporednih strana svijeta (sjever, jug, istok,
zapad), topografska orijntacija obuhvaća odrćivanje točnog položaja tj. stajališta ili polazištasa kojeg se
krećemo dalje po terenu. Potoje nekoliko tipova orijentacije, pomoću Sunca, pomoću zvijezde
Sjevernjače.
Orijentacija pomoću Sunca se izvodi bez kompasa, ali postoji problem koji ograničava točnost
orijentaciju pomoću Sunca, a taj je da Sunce samo dva puta godišnje izlazi točno na istoku i zalazi točno
na zapadu. Najčešće se koristi sat s kazaljkama. Sat se postavi u vodoravan položaj i malu kazaljku
okrenemo prema Suncu, polovica kuta koji zatvara mala kazaljka i brojka 12 na satu pokazuje jug.
Orijntacija pomoću zvijezde Sjevrnjače je pouzdaniji način orijentacije, a moguća je samo za vrijeme
vedoih noći. Prvo treba pronaći sazvježđe Velika i Mala Kola, od zadnje dvije zvijezde Velikih Kola
produžimo pet puta i zvijezda koju smo odredili na taj način je zvijezda Sjevernjača. Kod ostalih metoda
orijentacija treba istaknuti da su poprilično nepouzdane i netočne. Jedan od načina je orijentacija
pomoću vjetrova jer svaki vjetar ima svoj smjer puhanja tako da lokalni vjetrovi koji su nam dobro
poznato mogu poslužiti za orijentaciju. Bura puše iz smjera SI i sa kopna prema moru. Nagnutost
vegetacije isto tako može nam pomoći pri orijentaciji. Prisojne strane padina imaju gušću vegetaciju od
osojnih, a i kod nekih društvenih pojava možemo odrediti osnovne strane svijeta. Ulazi u katoličke
najčešće su okrenuti prema istoku, kod prvoslavnih prema zapadu, minaret je kod džamija na jugu.
Najpouzdanija sredstva za orijentaciju u prirodi su kompas i GPS uređaj. Kompas pokazuje
magnetski pol na Zemlji koji se ne poklapa sa geografskim smjerom sjevera. Označeni dio magnetske
igle nam pokeazuje smjer sjevera. Orijentirati kartu znači postaviti ju u pravilan položaj, kompas
postavimo uz lijevi ili desni rub karte te ju okrećemo ok je ne postavimo u pravilan smjer. Razlika
između magnetskog smjera i geografskog smjera sjevera je magnetska deklinacija. GPS uređaj je danas
najpouzdnji uređaj koji služi za orijentaciju, a radi na principu satelitskog određivanja položaja na
Zemlji, te sa velikom točnošću pokazuje smjer sjevera, kooradinate na kojima stojimo.
Mjerilo nam pokazuje odnos između veličin au prirodi i onih na zemljovidu. Dvije vrste mjerila
su brojčano i grafičko, ali najbolje je kada su na arti ucrtana oba tip mjerila. Brojčano mjerilo se
prikazuje u obliku odnosa 1:50 000, a čitamo ga „jedan naprama petsto tisuća“ te označava da je jedan
centimetar na karti označava 50 000 centimetara u prirodi. Postoji krupno i sitno mjerilo, krupno mjerilo
se koristi na topografskim kartama, a sitnije mjerilo na preglednim kartama. Gafičko mjerilo nam
pokazuje kolika je dužinska udaljenost između dvije točke u prirodi. Ova oba mjerila moraju biti u
jednakom odnosu. Topografski znakovi su jednostavni znakovi koji se ucrtavaju na kartu i prikazuju
razne prirodne i društvene objekte. Ovim znakovima se prikazuju naselja, vodene površine, prometnice,
vegetaciju tj. svaki objekt ili prirodnu pojavu koja se nalazi u prirodi. Znaci za prikazivanje nadmorskih
visina su najčešće izohipse koje povezuju mjesta iste nadmorske visine te izobate koje povezuju mjesta
iste dubine mora. Danas je najčešće u upoterbi metoda bojanja koja je preglednija. Postoje nekoliko
temeljnih tipova i vrsta zemljovida. Najznačajnije i najrsprostranjenije su pregledne karte na kojima je
ucrtan mali broj sadržaja, ali nam daju veliku preglednost terena. Za točnije određivanje položaja nam
koriste topografske karte koji vjerno i detaljno prikazuju određeno područje. Najtočniji zemljovidi su
planovi grada na kojima je prikazana sva infrastruktura u gradu, sve ulice i svi važniji objekti, a najčešće
ih koriste turisti.

20
 PRIRODNA OBILJEŽJA ISTARSKE ŽUPANIJE
Predavač: Dejan Tibinac, prof.
Istra je naš najveći poluotok koji je smješten na sjeverno dijelu Jadranskog mora. Reljefno Istra
je podijeljena tri zone crvenu, sivu i bijelu. Crvena obuhvaća prostor zapadne obale gdje prevladava
zemlj crvenica i smeđa tla. Siva Istra ili središnja Istra je dobila ime zbog svog svog glinastog tla koje
prevladava na tome prostoru. Bijela Istra je obuhvaća padine Učke i Čićarije koje karaterizira kamenita
podloga i ogoljele stijene. Na dijelu crvene Istre lokalno stanovništvo se u prošlosti bavilo isključivo
poljoprivredom zahvaljujuć vrlo plodnom tlu koje je plodnije od istih tipova tala na prostoru Dalmacije.
Ribarstvo je oduvijek bila vrlo začajna grana gospodarstva koja se i danas zadržala i još uvjek postoji
veliki broj koćarica i ribarica na ovome dijelu Jadrana. Obale su stjenovite, te gotovo da nema pješčanih
ili šljunkovitih nanosa osim u malim uvalama koje su izložene direktnim udarima valova. Ovakve niske
kamenite obale su vrlo privlače turistima jer su vrlo pogodne za razvoj kupališnog turizma.
Klimatse osobine Istre pokazuju da je ovo područje izuzetno pogodno za razvoj gotovo svih
djelatnosti, a danas pogotovo pogoduje razvoju turizma. Istra pripada u pojas mediteranske klime sa
blagim zimama i toplim ljetima. Za prošlu godinu bitno je istaknuti da je srednja godišnja temperatura
odstupala od višegodišnjeg prosjeka i to za 1.2 – 1.5ºC te da je prošla godina bila ekstremno topla.
Prosječna ljetna temperatura iznosi 22ºC što čini Istru vrlo povoljnim područjem za bavljenje turizmom,
a zimska temperatura je nešto niža od južnih krajeva te iznosi 5ºC. Ovakve balge zime doprinose tome
da se sezona znatno produljuje i na istarski poluotok i zimi dolazi veliki broj turista. Padaline su sa
druge strane nešto veće nego na južnom Jadranu zbog blizine genovskog zaljeva gdje se formiraju
ciklone koje donose veće količine padalina na područje Istre. Količina padalima tijekom godine nema
prevelika odstupanja i u srpnju iznosi nešto više od 80 mm, a u veljači više od 110 mm padalina
najčešće u obliku kiše. Ovakve klimatske prilike posljedica su položaja Istre.
Prirodna i kulturna baština Istre je od neprocjenijve važnosti i bitno je očuvati ju u što je moge
većoj mjeri. Većina gradova Istre imaju tisućljetnu tradiciju naseljenosti te stoga predstavljaju veliki
mamac za turiste. Istra nije značajna i zanimljiva po svojoj obali već je vrlo interesantna zbog svoje
unutrašnjosti koja se sve više razvija i počinje uspostavljati ravnotežu između sela i poljoprivrede i
turizma. Ovakav vid turizma je vrlo unosan jer današnja klijentela sve više traži odmor u izvornom
krajoliku i autohtonom načinu života. Poluotok Istra najdalje je otišla u tome pogledu i ima vrlo dobre
smjernice razvoja svih svojih dijelova te pri tome se ne zanemaruju niti najmanja i najizoliranija mjesta i
zaselci Istre. Od antičkih gradova i mjesta kao što su Pula, Rovinj, Novigrad, Poreč pa sve do
akropolskih naselja Motovuna, Grožnjana, Oprtlja drugih svi oni su zadržali dio svoje izvornosti i u
njima je još uvijek prisutan duh prošlosti. Ljudi Istre su oduvijek bili marljivi težaci, ribari, radnici te su
i danas to svoje nasljeđe prenijeli na svoje potomke. Gostoljubivost, prijaznost samo su neke od
karakteristika domaćeg stanovništva. U Istri su registrirani brojni oblici zaštite prirode od kojih su
njavrijedniji nacionalni park Brijuni, Park prirode Učkai veliki broj ostalih oblika.

21
LITERATURA
Blažević, Ivan: Turistička geografija Hrvatske, II izdanje, Pula, 1997.
Bratulić, Josip: Istra, zavičaj starina i ljepota, Pula
Skupnina autora: Istra – Terra Magica
Prirodne znamenitosti Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1985.
Crkvenčić, Ivan: Geografija Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1974.

22
 KULTURNO POVIJESNI SPOMENICI ISTRE
Predavač: dr.sc. Alka Starac

1. Muzejske ustanove Istre i kulturne institucije

Kulturne institucije:
- knjižnice i čitaonice
- Pučka otvorena učilišta
- HNK u Puli
- Državni arhiv u Pazinu
- Mediteranski kiparski simpozij Dubrova
- Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
- Multimedijalni centar "Luka" u Puli
Muzejske ustanove Istre:
- kompleksne
- specijalizirane
Kompleksni muzeji:
- NP Brijuni: Odjel za zaštitu kulturne baštine Brijuni (arheološka zbirka, zoološki vrt,
povijesna zbirka, kopije fresaka)
- Narodni muzej Labin: arheologija, etnografija, rudarstvo, galerija
- Muzej grada Pazina (pučko otvoreno učilište): arheološka zbirka, zvona, Juraj Dobrila,
Pazinski kaštel i bune
- Zavičajni muzej Poreštine u palači Sinčić (pučko otvoreno učilište)
- Zavičajni muzej grada Rovinja
- Zavičajni muzej Buzet (pučko otvoreno učilište)
- Muzej grada Umaga (najmlađi)
Specijalizirani muzeji:
- Arheološki muzej Istre (Pula):
 Marmont prikuplja zbirku spomenika u Augustovom hramu
 konzervacija Augustovog hrama počinje nakon posjete cara Franje I Puli 1816.

 Museo Civico utemeljen 1902.

 1921. konstituiran Kraljevski muzej Istre i odabran smještaj u zgradi Kraljevske
gimnazije; ujedninjeni spomenici iz lapidarija u Aug. hramu i Amfiteatru, iz
Nezakcija i Porečke sabornice. Službeno otvoren 1930.
 1947. imenovan AMI
 1970-73. otvoren stalni aktualni postav izložbe
- Povijesni muzej (Pula):
 zbirka fotografija u vezi s austro-ugarskom ratnom mornaricom, izgradnjom
Arsenala i Vojne komande, namještaj iz Mornaričkog kazina
- Etnografski muzej Istre (Pazin)
- Etnografski muzej Buje (pučko otvoreno učilište)

23
 - Crkveni muzej Eufrazijane (Poreč)
- Duhanski muzej u Rovinju
Galerije:
- Galerija Rigo (Novigrad)
- Galerija Amfiteatar (Pula)
- Galerija Cvajner (Pula)
- Galerija Dom oružanih snaga (Pula)
- Vincent od Kastva (Pula)
- Galerija Maslina (Pula)
- "CP Art" Galerija (Dom za osobe s cerebralnom paralizom)
- Galerija Nemeš (Pula)
- Turistički informativni centar (Pula)
- Memorijalna galerija Antona Rukavine (Brtonigla)
- Galerija Aura (Buzet)
- Galerija Fonticus (Grožnjan)
- Palača Spinotti-Morteani (Grožnjan, heraldičke zbirke)
- Galerija "Pet kula" (Motovun)
- Gradska galerija (Labin)
- Galerija Alvona (Labin)
- Galerija Zuccato (Poreč)
- Mala galerija učilišta (Poreč)
- Galerija "Zgor murve" (Poreč)
- Galerija Batana (Rovinj)
- Galerija Sveti Toma (Rovinj)
- Galerija Tvornice duhana (Rovinj)
- Galerija Marin (Umag)
Umjetničke institucije i zbirke:
- Multimedijalni centar Luka (Pula)
- Istarska sabornica (Poreč), multimedijalni centar
- Multimedijalni centar Rovinj
- Centar vizualnih umjetnosti „Batana“, Rovinj
- Park skulptura Dušana Džamonje (Vrsar)
- Mediteranski kiparski simpozij Dubrova
- Međunarodna studentska kiparska škola Montraker, Vrsar
Memorijalni spomenici:
- Memorijalni postav Matije Vlačića Ilirika (Labin)
- Rodna kuća Jurja Dobrile, Veli Ježenj
Arheološke zbirke:
- Amfiteatar u Puli
- Samostan sv.Franje u Puli
- Augustov hram u Puli
- Nezakcij
Sakralne zbirke:

24
 - crkva sv.Marije Tješiteljice (Labin)
- župna crkva Navještenja Majke Božje (Svetvinčenat)
- crkva sv.Foške (Vrsar)
- Zbirka franjevačkog samostana (Rovinj)
- Zbirka crkvene umjetnosti Vodnjan
Akvariji:
- Aquarium Verudela
- Aquarium Rovinj, star oko 100 g. (početkom XX. st. vlasništvo Berlinskog akvarija), danas
pri Centru za pomorska istraživanja instituta “Ruđer Bošković“
- Aquarium u Poreču

2. Kulturno povijesni spomenici Istre

Pula
Amfiteatar:
- namijenjen borbama gladijatora i borbama sa zvijerima
- šesti po veličini u Rimskom carstvu
- jedini amfiteatar s tornjevima
- građen tijekom cijelog I. st.
- u podzemnim prostorijama danas izložba “Maslinarstvo Istre u antici”
Hram Rome i Augusta:
- hram smješten na čelu pulskog foruma
- pretvoren u ranokršćansku crkvu
- jedno vrijeme bio je uključen u sastav Gradske palače i služio kao skladište za žito
- 1546. A. Palladio radi tlocrt hrama bez prednje stijene, koja je rekonstruirana s
ugradnjom mletačkog lava u XVIII. st.
- u XVII. st. izgorio mu krov: pri obnovi dograđen gornji kat (Piranesi)
- u XVIII. st. dobija vanjski ugaoni kontrafor i služi kao konjušnica knezu. Otraga
dodano prizemno skladište
- za Napoleona zbirka arheoloških spomenika
- srušen u bombardiranju u II. SR.
Forum:
- glavni trg rimske Pule
- sadržavao hramove službenih rimskih kultova
- mramorni kipovi članova carske obitelji
- oivičen trijemom sa stupovima na kat
- odvojen svečanim ulazom od glavne gradske prometnice (dekuman)
Rimska kazališta:
- malo kazalište
- veliko kazalište. Pretvoreno u utvrđeni Palazzo Rolando. Stupovi fasade i portika
dospjeli navodno u XVII. st. u s.Maria della Salute u Veneciji.

25
Vodoopskrba rimske Pule:
- gradski vodovod s crpilištem na Karolini
- nimfej na Karolini
- cisterna na Kaštelu

26
Privatni rimski spomenici:
- oktogonalni mauzolej (nadgrobni spomenik)
- mozaik Dirke (mozaik stambene zgrade)
- Sergijev slavoluk
Bedemi, ceste, raster, gradska vrata:
- Dvojna vrata
- Herkulova vrata
- Sergijev slavoluk na glavnom ulazu u rimsku Pulu (Zlatna vrata)

Otočić Uljanik:
- boravište zatočenog roksolanskog kralja Rasparagana
Katedrala:
- bazilika iz V. st. na mjestu ranije crkve iz IV. st. (dio zida crkve iz IV st. vidljiv na
začelju). Imala je krstionicu iz V. st. križnog tlocrta s kupolom.
- jugozap. od katedrale, u pravcu Admiraliteta, episkopij sa središnjim dvorištem
- obnova u IX. st. za Franaka, za biskupa Handegisa (zabat s dva pauna,
monogramom i natpisom biskupa)
- spaljena u XIII. st. od Venecije. U XIII. st. dograđena s južne strane kapela (danas
sakristija)
- obnovljena u XV. st.; obnovljene arkade
- južni portal iz 1456., donesen iz porušene opatije sv.Mihovila
- fasada poč. XVIII. st., neorenesansna, s baroknim prozorom
- zvonik: kraj XVII.-poč.XVIII. st.
- moći sv.Jurja i Teodora, sv.Dimitrija, sv.Bazilija priznavaoca, sv.Florijana
priznavaoca (biskup Opitergija), blaženog ugarskog kralja Salomona (rex
Pannoniae, kraj XI st.), sv.Purpurina (rimski mučenik, relikvije dopremljene
posljednje, u XVII. st.)
- ugarski kralj Salamon došao je u Istru nakon što ga je bratić Geza I zbacio s
prijestolja: odabrao je Istru jer je bio oženjen sestrom njemačkog cara Henrika IV.,
koji je bio vrhovni gospodar Istre. Prvo je živio kao pustinjak kod sv.Petra u šumi,
pa je prešao u benediktinski samostan sv.Mihovila i Klementa u Puli. Pokopan je u
crkvi sv.Klementa, koja je služila kao mauzolej istarskih markiza, a njegove su
moći prenijete u pulsku katedralu još prije rušenja opatije.
- pulski statut nalaže svetkovinu sv.Teodora 9. XI., te sv.Florijana 27. X. Crkveni
izvori prenose da je sv.Florijan/Flor živio isposnički kod Fažane.
Sv.Marija Formoza (južna memorijalna kapela):
- bazilika izgrađena na intervenciju nadbiskupa Maksimijana iz Veštra
- legenda o Maksimijanu: našao zakopano blago, obogatio se, poklonio dio blaga
Justinijanu i zauzvrat imenovan ravenskim nadbiskupom.
- Maksimijan je postavljen kako bi proveo carsku politiku i razriješio sukob
Justinijana s istarskim biskupima (istarska shizma) ograničivši njihove pretenzije
- Maksimijanovi posjedi u juž.Istri nazivaju se feud sv.Apolinara (nekad carski
posjedi), imaju posebnog upravitelja čiji se dvor nalazio nedaleko katedrale

27
- pulski statut nalaže svetkovinu sv.Maksimijana 21. II.

28
Sv.Nikola (nekad Mala Gospa):
- bizantska crkva VI. st.
- romaničko pročelje dodano oko 1200. (sačuvana samo trifora)
- u XVI. st. Mleci daju crkvu doseljenim ciparskim pravoslavnim Grcima
Crkva i samostan sv.Franje:
- podignuta 1314., kada je popustilo pravilo da se franjevačke crkve i samostani
podižu izvan grada
- “prijenos” ranije osnovanog franjevačkog samostana iz poč.XIII. st. unutar grada,
na mjesto ranokršćanske crkve sv.Ivana. Dio starije crkve tada je pretvoren u
grobnu kapelu Castropola
- duh romanike (dominira kontinuitet mase), no ima i gotičkih elemenata (rozeta,
portal, prozori svetišta)
- prizemni klaustar XIV. st.
- klaustar obnovljen u XVIII. st., tom prilikom su gotički stupovi podignuti na prvi
kat
- moći bl.Otona priznavaoca. Pulski franjevac. Kada Napoleon ukida fr.samostan,
njegove su moći prenesene u katedralu, a 1938. vraćene sv.Franji.
Izgubljene crkve:
- zaštitnik Pule mučenik sv.German: prigovarao gradskom upravitelju zbog
nesnošljivosti prema kršćanima, pa je u areni javno osuđen na smrt oko g.290.
Odrubljena mu je glava na cesti za Nezakcij, kod Kostanjevice. Njegove su
relikvije izgubljene, a praznik mu je 30. V. (svetkovina u gradskom statutu Pule)
- ranokršćanske crkve: bazilika sv.Stjepana, sv.Nikola u ulici Sergijevaca, sv.Martin,
sv.Ivan od Nimfeja, sv.Ivan i Feličita, sv.Mihovil, crkve na pulskim otočićima
- sv.Vid na kaštelu, porušen prije izgradnje venecijanske utvrde
- sv.Tomo kod katedrale, kraj IV.-XVII. st. (katekumenej)
- sv.Hermagora (Samager) neobičnog trolisnog tlocrta: relikvijarij od bjelokosti,
izrađen u Rimu u V. st., prikazuje rimske bazilike. Hermagora (Mohor) je biskup
Singidunuma, prebjegao u Sirmij i mučen za Dioklecijana. Relikvije su mu već
početkom V. st. prenijete u Akvileju, gdje je zamijenjen s istoimenim apostolskim
učenikom i prvim biskupom Akvileje. Kult proširen na području akvilejskog
utjecaja, u Sloveniji i Istri.
- ženski samostan i crkva sv.Teodora iz XV. st. na mjestu tvornice duhana, samostan
napušten 1789.
Izgubljene palače i kašteli:
- kaštel Castropola, izgrađen u XIII. st. na središnjem brijegu
- Duždeva palača u SZ dijelu grada, vlasništvo pulske općine
- palača patrijarha, vjerovatno jedna od tri romaničke zgrade između dva hrama na
forumu
Gradska palača:
- spajala bivša dva hrama: u XII. i XIII. st. izgrađene tri romaničke zgrade između
dva hrama, koje služe kao gradska palača i privatni stan velikaša
- gradski toranj, preko ulice istočno od gradske palače i povezan s njom mostićem,
izgrađen u XII-XIII. st. i srušen već u XVI. st.

29
 - krajem XIII. st. gradnja prve reprezentativne gotičke palače
- oštećena u ratovima Venecije i Genove, pa se u XVI. st. obnavlja u renesansnom
stilu
- 1630. više nije upotrebljiva za stanovanje ni za skupove
- 1651. srušio se veći dio: fasada s lođom
- slijedi obnova krajem XVII. st. prilikom koje su tri medaljona s likovima Pravde,
Snage i Mudrosti preseljena na stambenu zgradu u Sergijevoj ulici
- u obnovi korišten zid opatije sv.Marije Formoze
- konjanik: Bartolomeo de Vitrei iz Padove, podestat iz XIII. st. koji je dao izraditi
novi statut i gradsku palaču, a ne gorički grof Albert I
- romanički telamon, dvorepa sirena
- kapela sv. Marka dograđena uz sjeveroist.ugao palače krajem XVII.-poč.XVIII. st.
- u XIX. st. stara barokna zvonara sa satom na krovu pročelja obnovljena
Kaštel:
- De Ville gradi kaštel 1630.-1633. Postaje sjedištem providura.
- u gradnji korišteni dijelovi velikog rimskog kazališta
- danas sjedište Povijesnog muzeja
Palače:
- Palača Demartini u Kandlerovoj - venecijanska gotika
- renesansne i barokne kuće (Kandlerova ulica)
Spomenici, palače i vile austrijskog doba:
- hotel Riviera
- Dom oružanih snaga
- škole, gimnazije
- Pedagoški fakultet – nekada Provincijski ženski licej
- veliko preuređenje i niveliranje donjeg grada za Austrije
- vile Münz, vila Horthy, vila Trapp: vile na Verudi neke su neoklasicističke, a druge
egzotično kontinentalne; vila Maria u Boškarici, vila Idola za kćer nadvojvode
Leopolda von Habsburga
- Pomorski Admiralitet na rivi
- Vojna komanda Arsenala kod Mornaričke crkve
- Gospa od mora
- Mornaričko groblje
- Mornarički park, posvećen Maksimilijanu, bratu Franje Josipa I i meksičkom caru
- Mornarička zvjezdarnica:
- najstarija astronomska ustanova u Hrvatskoj
- dio austrijskog Hidrografskog zavoda ratne mornarice
- osnovana 1869. preseljenjem HZRM iz Trsta
- pri izgradnji HZ na Monte Zaru uređen je i park sa spomenikom
viceadmiralu Tegethoffu. Spomenik je skinut 1920. i prebačen u
Veneciju, kasnije vraćen Austriji i danas se nalazi izložen u Grazu
- Mornarička biblioteka,
- sastavni dio HZ
- 1918. ukinuta ustanova HZ, instrumenti i oprema razdijeljeni srodnim
ustanovama po Italiji

30
Talijansko doba:
- dominira nacrt s dominantnom centralnom prizmom i bočnim simetričnim
kubusima
- naglasak na jednostavnosti, simetriji i masivnosti. Minimalizam.
- zgrada Palazzo della Banca d’Italia 1940., s autobusnom stanicom
- Dom zdravlja, Zavod za javno zdravstvo, Dječji dispanzer (nekad Osiguravajuće
društvo),
- Dječji vrtići (na mjestu Museo Civico)
- Pošta, najuspjelije djelo tal. arh. u Puli, pomalo futuristička
- stambene kuće u Flanatičkoj (Casa Brussich), na Giardinima i pred arenom: često u
obliku slova V, U
Bombardiranje:
- Saveznici bombardiraju Arsenal i luku krajem II SR
- posljedica: mnoštvo parkova
Legendarnih sedam pulskih brežuljaka:
- Kaštel
- Arena
- sv.Martin
- sv.Mihovil
- Kaštanjer
- Zaro
- sv.Ivan (Monte Manjo)

NP Brijuni
- bogata povijest otočja (14 otoka i otočića)
- fosili iz jure i krede (iguanodon)
- prvo zapisano ime u VI. st.: Brevona
Prapovijesna naseljenost:
- u neolitiku prvi stanovnici
- eneolitičko naselje sa zemunicama na morskoj obali kod uvale Soline
- brončano doba: 5 gradina na Velikom Brijunu i 1 na Malom
Antika:
- luksuzne vile, religiozni i proizvodni kompleksi
- carska vila u uvali Verige
- slojevito naselje Kastrum
Srednji vijek:
- uz bizantsku baziliku sv.Marije kod Kastruma gradi se benediktinski samostan u
XI. st. Naseljavanje Hrvata.u Kastrumu.
- posjed akvilejskog patrijarha (toranj s pokretnim mostom iz XII. st.)
- Venecija u XVI. st. dograđuje kaštel oko tornja
- sv. Rok, XVI. st.
- sv. Antun – porušen

31
Paul Kupelwieser:
- austrijski industrijalac (metalurgija)
- kupio Brijune 1893., umro u Beču 1918.
- zatekao toranj sa stambenom kućom iz XV. st. i sv.Germana, gotičku crkvu
izgrađenu na mjestu starije crkve
- ekološka ulaganja
- uređenje vegetacije, sadnja suptropskih biljki
- sadnja visoke šume umjesto makije
- istrebljenje malarije (Koch)
- gradnja putova
- gradnja cisterni, luke, hotela, vila
- Karel Kupelwieser 1930. počinio samoubojstvo zbog bankrota. Pokopan na otoku.

Poreč
Eufrazijana:
- slojeviti sakralni ranokršćanski kompleks
- najstariji sloj: Maurov oratorij (riba, III. st.: Iesous Hristos Theou Hyios Soter)
- prva bazilika, IV. st. (mozaik s kantarosom): u njoj se nalazio sarkofag mučenog
biskupa Maura iz III. st., nastao u IV. st.
- U IV. st. tijelo sv.Maura prenijeto je s izvangradskog groblja u gradsku baziliku
- osim Maura, mučeni su i drugi predstavnici porečkog klera: sv.Eleuterije,
sv.Projekt, sv.Akolit
- praznik sv.Maura 21. XI.
- bazilika Predeufrazijana (V. st., lošiji kvalitet mozaika)
- bazilika Eufrazijana (sačuvana do danas)
- romanička reprezentativna zgrada Kanonika (1251) na ulazu u Eufrazijanu
- biskupska palača (VI. st.)
- jedan dio Maurovih kostiju (i drugih svetaca iz Istre i Dalmacije) opat Martin
g.641. donosi u Rim na papin zahtjev. Pohranjene su u kapeli sv.Venancija pored
Lateranske bazilike. Papa Ivan IV. bio je zabrinut za svetačke moći u okružju
novodošlih poganskih stanovnika.
- u XIII. st. u Maurov sarkofag dodane su kosti sv.Eleuterija: u XIV. st. Đenovljani
pljačkaju grad i odnose svetačke moći u Đenovu, gdje ostaju sve do g.1934. kada su
vraćene. Danas se nalaze u glavnom oltaru Eufrazijane.
Forum:
- peribol, ogradni trijem oko trga
- Neptunov hram
Bedemi i kule:
- peterokutna kula iz XIII. st., obnovljena u XV. st.; u unutrašnjosti vidljivi ostaci
rimske kule
Palače i stambene zgrade:
- palača Sinčić – muzej Poreštine. Barokna palača.
- romanička kuća

32
- kuća "dva sveca"

33
 Sabornica:
- povijesna zgrada, preuređena crkva sa samostanom sv.Franje
- u XIX st. postaje Sabornicom
- danas multimedijalni centar i galerija

Ostala mjesta u Istri:

Ližnjan
- crkva Majke Božje od Kuj: prvobitno sv.Toma, ranokršćanski mozaik prve crkve iz
V. st. Kasnije, po padu ostrogotske države, za nadbiskupa Maksimijana pripada
feudu sv.Apolinara

Nezakcij
- arheološki lokalitet i muzejska zbirka. Glavni grad Histra, osvojen 177. pr. Kr. i
pretvoren u rimski municipij.
- Sv. Foška kod Peroja:
- sv. Fusca, mučenica iz Afrike, pogubljena u Ravenni oko g. 250. zajedno
sa sluškinjom Maurom. Relikvije prenesene iz Ravenne u Torcello. Kult joj
se proširio iz Ravenne u Istru i Kvarner. Atributi: palma, mač i đavoli u
bijegu. Blagdan 13. II. pripisane iscjeliteljske moći

Rovinj
- urbana cjelina gradinskog rastera
- otok, spojen s kopnom drvenim mostom: u XVI. st. izgrađen je kameni most, a u
XVIII. st. zatrpan kanal
- na vrhu brežuljka gradina, pa castrum Ruginium
- sv.Juraj u V-VI. st., zatim na njegovom mjestu sv.Eufemija
- sv. Eufemija iz Kalcedona u Maloj Aziji, rođena 290., mramorni sarkofag doplovio
mistično u Rovinj g.800.
- svetkovina 16. IX.
- atributi: mač, palmina grana, lav, kotač
- vjerovatno su Eufemijine moći dopremljene kako bi bile spašene od pokreta
ikonoklasta koji je tada buktao u Carigradu
- sarkofag sv.Eufemije je ravenatskog tipa, nastao u VI. st.
- današnja crkva sv. Eufemije sagrađena u XVIII. st.
- gradski bedemi

Palud
- močvara i ornitološki rezervat
- 1906. prokopan kanal do mora, u sklopu radova na austro-ugarskoj vojnoj bazi u
Barbarigi, radi uništenja malarije
- kanal je danas urušen; planovi radova na obnovi
- sv.Damjan jugoist. od Paluda: papa Aleksandar III služio misu 1175. na putu iz
Dalmacije u Veneciju, kada se zaustavio u Veštru

34
 Monkodonja
- gradina brončanog doba nedaleko Veštra
- u tijeku arheološka iskopavanja i konzervacija naselja
- atraktivan primjer prapovijesnog utvrđenog naselja

Limski kanal
- rezervat u moru
- špilja sv.Romualda, osnivača pustinjačkog reda kamaldoljana (ogranak
benediktinaca)
- sv.Romuald je došao u Istru i, prema legendi, 1101. osnovao samostan sv.Mihovila:
crkva sv.Mihovila postojala je već od VI. st.
- sv.Romuald umro je u južnoj Italiji.

Dvigrad
- nastao u kasnoj antici na rubu pulskog agera
- utvrda
- crkva sv.Sofije
- u XIV. st. Lovreč pristaje uz Đenovu i pljačka mletački Dvigrad. Tom prilikom
moći sv.Viktora i Korone prenesene su u Lovreč.

Lovreč
- bazilika iz IX. st.
- sačuvana urbana srednjovjekovna cjelina s fortifikacijama

Kanfanar
- freske u sv.Agati, iz XI/XII. st., romanika
- razvija se napuštanjem Dvigrada

Bale
- jedini ulaz u grad prolazio je kroz jednu od dvije susjedne kule, između kojih je
naknadno dograđen dvorac Soardo-Bembo u XIV.-XV. st.
- sv.Mihovil kod Bala: opatija kamaldoljana, kasnije franjevci
- u sv.Mihovilu živio je i umro bl. Julijan, franjevac: u XV. st. moći prebačene u
balsku župnu crkvu kada je ukinut samostan sv.Mihovila

Svetvinčenat
- kaštel Grimani XIII-XIV.
- sv.Vincent na groblju: freske iz XIII. st.

Mutvoran
- trostruka gradska vrata

35
- sačuvana srednjovjekovna fortifikacija

Rakalj
- prvi put se spominje 1508., kao kaštel
- Stari Rakalj razoren 1510. u ratu između Venecije i Fridriha III. Razorili su ga
Mutvoranci, koji su bili pod Venecijom. Nakon toga Rakalj postaje sjedištem
venecijanskog zapovjednika.
- razvijena keramičarska tradicija

Raša
- urbana cjelina, spomenik talijanske arhitekture između I. i II. SR (arhitekt Gustavo
Pulitzer)

Labin
- antička Albona u liburnskom dijelu Istre
- sačuvan gradinski raster
- napušteni rudnik Ripenda – budući muzej rudarstva
- Dubrova, park skulptura

Vrsar
- legenda o posjeti Giacoma Casanove
- Park skulptura Dušana Džamonje

Novigrad
- biskupija ukinuta 1831., pripojena Trstu: danas pripada porečko-pulskoj biskupiji,
kao i Pićan

Umag
- relikvije mučenika sv.Pelegrina, koji je pogubljen kod Umaga, danas ne postoje, ali
sv. Pelegrinu u Umagu su posvećene dvije crkve, starija van grada i župna crkva

Savudrija
- luka od II. st. pr. Kr.

Pazin
- kaštel se prvi put spominje u X. st. U XV. st. Habsburzi dodaju još jednu kulu, a u
XVI. st. kaštel dogradnjama dobija zatvoreni oblik s dvorištem.
- imao je rov i pokretni most
- kaštel-tamnica: seoski ustanci u Hrvatskoj počinju upravo u Pazinskoj knežiji u
XVI. st i završavaju ustankom Matije Gupca

36
 Pićan
- biskupija sv. Nicefora, ukinuta 1788., danas u sklopu Porečko-pulske biskupije

Draguć
- sv.Elizej na groblju, crkva iz XII. st., freske iz XIII.
- sv.Rok, oslikao Antun iz Padove (Kašćerga) u XVI. st.

Roč
- glagoljaško središte
- najstariji top sačuvan u Istri, venecijanski bombardo iz XV. st.

Hum
- Aleja glagoljaša: 10 spomenika, postavljeni 1977.-1981. Osmislio Zvane Črnja,
Josip Bratulić i kipar Želimir Janeš
- romaničke freske u crkvi sv.Jerolima, XII. st.

Kašteli
• Kožljak i Pietra Pelosa - feud akvilejskog patrijarha (XII-XIV. st.)
• Momjan
• Šumber nad Rašom

Ladanje u Istri
• krajem XV. st. knez Auersperg gradi ladanjski dvor Belaj s kapelom sv. Henrika
• Ladanjski dvor Rigo u Karpinjanu, XVIII. st.
• Dajla, klasicistički ljetnikovac oko starije crkve, XIX. st.

Ambijentalne urbane srednjovjekovne cjeline

• Momjan,
• Grožnjan,
• Završje,
• Oprtalj,
• Višnjan,
• Motovun,
• Vižinada,
• Buje,
• Buzet,
• Boljun,
• Gračišće,
• Lindar,
• Paz,

37
 • Gologorica,
• Grimalda,
• Plomin

Prirodne zaštićene cjeline

U Istri čak 33 zaštićena prirodna područja:
• NP:
 Brijuni
• Park prirode:
 Učka
• Park šume:
 Zlatni rt, uz Trsteno najznačajnija
 Šijanska šuma,
 Busoler,
 Škaraba,
 Punta Kašteja,
 brdo Soline (Vinkuran)
• Rezervati:
 ornitološki rezervat Palud
 šume: Motovunska (zajednica hrasta lužnjaka i jasena) i Kontija
 Limski kanal, rezervat u moru
• Geološki spomenik prirode:
 napušteni kamenolom Monfiorenzo kod Rovinja (Fantazija)
• Ostala zaštićena područja:
 Istarske Toplice,
 Pazinska jama,
 Rovinjski otoci,
 rt Kamenjak,
 Medulinsko priobalje s arhipelagom,
 Gračišće-Pićan,
 Labin-Rabac-Prklog,
 špilja Feštinsko kraljevstvo

38
LITERATURA:

V. EKL, Gothic Sculpture in Istria, Zagreb 1982.

B. FUČIĆ, Istarske freske, Zagreb 1963.
Istarska enciklopedija, Zagreb 2005.
I. KARAVANIĆ, J. BALEN, Kamenje govori. Šandalja u svjetlu litičke tehnologije, (katalog izložbe
AMI), Pula 2000.
D. KOLIĆ, Kulturno-povijesna baština Pule u funkciji turizma, diplomski rad, Opatija 1997.
A. KRIZMANIĆ, Sviluppo architettonico del complesso francescano a Pola, Hortus Artium
Medievalium 7, 2001., 77.-100.
A. KRIZMANIĆ, Prostorni razvitak austrijske Pule, Pula. Tri tisućljeća mita i stvarnosti, Pula, 2005., 113.-
192.
I. MATEJČIĆ, The episcopal palace at Poreč – results of recent exploration and restoration, Hortus
Artium Medievalium 1, 1995., 84.-89.
R. MATIJAŠIĆ, Antička Pula s okolicom, Pula 1996.
R. MATIJAŠIĆ, Arheološki muzej Istre u Puli 1902-1982, HA 13-14 (1982-1983), Pula 1984, 1-32.
K. MIHOVILIĆ, R. MATIJAŠIĆ, Nesactium, Pula 1998.
K. MIHOVILIĆ, A. STARAC, Pula – iza Herkulovih vrata, Arheološka istraživanja 1997.-1998. godine
(katalog izložbe), Pula 2001.
K. MIHOVILIĆ, B. TERŽAN, B. HÄNSEL, D. MATOŠEVIĆ, C. BECKER, Rovinj prije Rima,
Rovinj-Pula-Berlin 2002.
Š. MLAKAR, Amfiteatar u Puli, Pula 1996.
Š. MLAKAR, Brioni, Brioni 1971.
A. MOHOROVIČIĆ, Utvrđeni gradovi i kašteli sjevernog Jadrana, Rijeka 1997.
Muzeji i galerije Istre. Vodič. Pazin 2003.
M. PRELOG, Poreč, grad i spomenici, Zagreb 2007.
M. PRELOG, Povijesno-umjetničke studije I, Između antike i romanike, Djela 2, Zagreb
A. RUBBI, Pula, Tri tisuće godina urbaniteta, Pula 1995.
Ž. UJČIĆ, Ranokršćanska bazilika sv. Marije Formoze u Puli (katalog izložbe AMI), Pula 2005.

39
ISPITNA P I T A N J A

1. Prirodna baština Istre (oblici zaštite)

2. Muzejske ustanove Istre
3. Kulturno povijesni spomenici Pule
4. Nezakcij
5. Kulturno povijesni spomenici Poreča
6. Kulturno povijesni spomenici unutrašnje i sjeverne Istre

40
 BURNA POVIJEST FAŽANE
Napisala Walmer Vidos
Turistički vodič
Istarska županija
Fažana

Na jugozapadnoj obali poluotoka Istra, na rimskoj cesti od Pule do Fažane (na cca 8 km
udaljenosti) nastalo je naselje Fažana. U 21.stoljeću, tj. 13.06.2001. formirana je Općina Fažana.
Površina Općine uključujući Valbandon, Šuridu i Pinetu je 13,86 km2 s oko 3500 stanovnika.
Svakako se počeci Fažane vezuju za početak izgradnje Pule i otoka Brioni.
Padom Nezakcija, uporišta Histra, (177.g.pr.kr.) Istra pada pod vlast Rimskog carstva. Carstvo
osniva Colonie, a u Puljskom zaljevu osnovana je „COLONIA IULIA POLA“, a njezino upravno
poljoprivredno područje (AGER) obuhvaćalo je cijelu južnu Istru, tako i fažansko područje.
U Antičko vrijeme, u razdoblju Augustovog mira, razvijao se društveni i privredni život.
Doseljavaju se ratni veterani, no s njima dolaze i kulturni običaji, latinski jezik i tehnika gradnje.
Svakodnevni život uvjetovao je da se koristi prirodna okolina, stvarali su se osjećaji pripadnosti
zajednici i vodile rasprave što postaje temelj za civilizaciji koju poznajemo. U to vrijeme gradila se
Fažana kao VICUS FASANA, što znači seosko naselje ili VASIANUM po mjestu s tvornicom za
proizvodnju keramičkih proizvoda. Ulice su pokrivale kamene ploče ispod kojih se preplela mreža
vodovoda, cisterna za vodu i kanalizacije. Uz obalu osnivaju se ladanjski posjedi sa svim potrebnim
zgradama i pomagalima za gospodarski razvoj. Cvala je prerada maslina i vinove loze. Podignute su
manufakture (tvornice) za izradu transportne ambalaže – AMFORA.
Vlasnik imanja i tvornice amfora bio je stari konzul Gaj Lekanije Bas. Nakon njegove smrti,
(40.g.) radionicu preuzima njegov sin istog imena, također konzul (64.g.). Budući da nije imao
nasljednike, nakon smrti (78.g.), tvornicom upravlja adoptivni sin koji se krije iza žiga PAC... (PACIUS
PAELIGNUS). Nakon njegove smrti radionica postaje carsko dobro, a krajem 2.st. istu u zakup uzima
Marco Aurellie Justus, vlasnik rimskog ljetnikovca u uvali Dobrika na otoku Veliki Brioni.
Nakon propasti Rimskog carstva 476.g, ovim područjem prolaze i vladaju Goti, Avari, Bizant,
Franci.... , a godine 1150. Fažana se spominje kao „VICUS WASANA“ (u dokumentu nadbiskupije u
Ravenni) kao ravenski posjed.
U 10-11.st, za Istrom teži i Venecija radi trgovine, izvoza drva i kamena i slobodne obalne
plovidbe. Kad je Venecija u potpunosti ojačala, osvaja Istru i vlada poluotokom punih 466.g. (od 1331-
1797.g.).
Tijekom 11. i 12.st. vodi se borba za vlast u Istri između Akvilejskih patrijarha i Venecije.
U godinama vladavine, Mlečani su vodili ratove protiv Pazinske grofovije kojom su vladali
Habsburgovci i koji su u 15.st. vlast proširili do Rijeke i Kvarnera.
Mletačkom Istrom vladao je rašporski kapetan, visoki mletački činovnik, najviši vojni i politički
autoritet. Brinuo je za sigurnost seoskih područja, a odlukom senata 1592.g. imao je zadaću osigurati
nove doseljenike, tj. provesti kolonizaciju tog područja. Sjedište kapetana bilo je u Rašporu, a nakon rata
s Cambraiskom ligom 1507-1517.g, utvrdu su zauzeli i opljačkali vojnici pod vodstvom Kristofora

41
Frankopana, te vojnici koje je predvodio tršćanski kapetan Nicolo Rauber. Iz sigurnosnih razloga
rašporski kapetan premješten je u Buzet.
Žitelji Fažane su u prošlosti stradali od raznih bolesti tako i kuge koja je ovim prostorima harala
1631.g. Nakon niz godina Fažana postepeno oživljava, te 1681.g. ima oko 400 duša u 100 kuća.
Godine 1562 (11.11.), pred samo zatvaranje Tridenskog koncila, koncilski oci donijeli su
zaključak o obvezi vođenja matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih. Odluka je 20.02.1784.
potvrđena i od strane austrijskog cara Josipa II. Svaka Župa vodi knjige, pa tako i Župa u Fažani koja je
1688.g. proglašena Nadžupom i obuhvaća Fažanu, Brione, Peroj, Šuridu i Valbandon.
17.10.1797.g. propašću Republike S. Marco (mletačke republike Venecije), te proglašenjem
mira u Campoformiu, Napoleon je mletačke posjede u Istri dao na upravljanje Austriji. 1805.g. nakon
ponovnog poraza Austrije kod Austerliza, Napoleon je Istru uključio u tzv. Kraljevinu Italiju,
predsjednik Istarske vlade bio je Angelo Calafati, uveden je „CODE CIVILE“ – Napoleonov Gradski
zakonik.
Godine 1809. Istra je zajedno s Dalmacijom uključena u Ilirske provincije Napoleona
Bonaparte. Francusko upravno sjedište bilo je u Ljubljani, a njime je upravljao maršal Auguste
Marmont. Građani su tada formalno izjednačeni u pravima, a ograničen je utjecaj crkve. Francuska
uprava završava 1813.g. nakon što je Napoleon poražen kod Leipziga.
Na Bečkom međunarodnom skupu, tj. kongresu, kojeg su vodile četiri sile: Engleska, Austrija,
Prusija i Rusija, 9.06.1815.g. donešen je i potpisan završni dokument. o novom ustroju i novi zemljovid
Europe, sa granicama i uspostavom ravnoteže među glavnim silama. Austriji su vraćene Istra i
Dalmacija.
Nakon raspada Austro-Ugarske, Hrvati i Talijani dva su se dana dogovarali o preuzimanju
vlasti, pomorskoj floti i imovini. 31.10.1918.g. admiral Horty predao je flotu i bojni brod „Viribus
unitis“. U noći tijekom preuzimanja flote, dva talijanska časnika, Paolucci i Rossetti minirali su brod,
hrvatski admiral Janko Vuković Potkapelski dao je znak za uzbunu, mina je eksplodirala u zoru (6:30
ujutro 1.11.1918.g.). Poginulo je 250 mornara, a s brodom je potonuo i admiral. Bio je zapovjednik flote
svega 14 sati.
Dana 5.11.1918.g. u Puli su uplovili talijanski ratni brodovi pod zapovjedništvom admirala
Umberta Cagni. Talijanske postrojbe iskrcale su se na obalu Fažanskog kanala i tako zauzele grad Pulu.
24.04.1915.g. potpisan je tajni Londonski sporazum. O tom Sporazumu Hrvati nisu ništa znali.
Saveznici su Sporazumom obećali Italiji (pošto su bili na njihovoj strani tijekom rata), ne samo Pulu i
Istru, već i Apeninske pokrajine do Alpa, te dio Dalmacije i otoka.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, talijanska okupacija u Istri mjenja ustrojstvo; ukuniti su
odbori, a Rapallskim ugovorom iz 12.11.1920.g. Istra je priključena Kraljevini Italiji, Rimskim
ugovorom od 27.01.1924.g. Rijeka pripada Italiji.
Benito Mussolini 23.03.1919.g. na trgu S.Sepolcro u Rimu, osniva „ Il fascio di combattimento“
– fašističku stranku, a 6.06. objavio je program stranke, Politiku diktature. Fašističke metode bile su
nasilje, teror, ubojstva i palež. Fašisti su bili odjeveni u crne košulje.
Bila su to teška vremena za Istru.
Godine 1921. Fažana s okolicom imala je oko 1400 stanovnika sastavljeno od ribara, graditelja
brodica i poljoprivrednika. Za vrijeme austrijske dominacije, u Fažani je otvorena tvornica za preradu
ribe (1884.g.), gdje je radilo 240 radnika. Obitelj Marinković porijeklom sa Komiže na otoku Visu,
posjedovala je tvornicu likera i mnoge ugostiteljske objekte. U Fažani se govorilo talijanski, a ribolov je
bio dobro organiziran uz pomoć ribarske zadruge.
Mladi fažanski fašist Innocente Marinovich, rođen 26.08.1911. objesio se o maslinu nedaleko

42
Peroja (5.05.1929.g.) Fašisti su podigli uzbunu, jer su mislili da je to djelo mještana Peroja i odlučili se
obračunati sa selom, opkolili ga i maltretirali stanovnike. Nekoliko je mladića završilo u zatvoru.
Intervencijom Dr Giacomo Bemba, mladići su oslobođeni, a selo ipak nije spaljeno.
U vrijeme vladavine Italije, 28.10.1931.g. Pulu su posjetili princ Umberto d'Savoia, sin
talijanske kraljice Elene sa suprugom Mariom Jose, princezom od Piemonta.
Otvorili su Osnovnu školu u Fažani i Medulinu, gradski stadion u Puli i „Casa Balilla“, kasnije
Dom „Braće Ribar“.
Mnogi žitelji Fažane učestvovali su u građanskom ratu u Španjolskoj (1936.g), čiji je cilj bio
borba protiv fašizma. Mnogi su zarobljeni, te završili u logorima i zatvoru „Coroneo“ u Trstu. Zanimljiv
je bio i oproštajni govor Dolores Ibaruri u Barceloni koja je 1938.g. pozdravila „braću“ koji su pomogli
u stvaranju slobode i nezavisnosti jedne zemlje, koju su ugrozili njemački i talijanski fašisti. Vikala je
Dolores Ibaruri: „Vi ste povjest! Vi ste legenda! Vi ste heroji solidarnosti i demokracije.“
Tijekom Dana solidarnosti 29.05.1938.g. na Španjolskom sudu završila su 32 člana KP Italije.
Kazna je bila u prosjeku 5 godina zatvora. Među njima bio je i moj stric – Fažanac Romildo Rabar
pok.Petra i pok.Katarine Zaitz, rođen 21.04.1905 u Fažani, sa stanom u Puli (kod Arene, Fažanska ulica
br.18), oženjen, uhićen 17.06.1938.g. i osuđen na 4 godine zatvora.
Početkom Drugog svjetskog rata, iz Fažane je mobilizirano 19 mladića.
Iskrcavanje saveznika na Siciliju 10.07.1943.g. i pad Mussolinijeve vlade 25.07.1943. ubrzali su
izlazak Italije iz rata. Njenom kapitulacijom (8.09.1943.g.) Njemci su okupirali Istru, te kod Fažane
zarobili i streljali 17 mladića. Fažana je tijekom rata dala 47 boraca za NOVJ, od kojih je 14 poginulo, 6
ranjeno a ostali su nestali.
Nakon kapitulacije Italije 1943.g., u Pazinu je osnovan operativni štab 43. istarske divizije, koji
je već 23.09.1943, donio odluku da se Istra pripoji matici Hrvatskoj.
Od 1944. do 1945.g. razdoblje je ratovanja za oslobođenje od njemačkog okupatora.
Nakon oslobođenja Istra se na međunarodnom planu dijeli je na dva djela (Morganova crta):
zona A (Trst i Pula) koja je pod savezničkom upravom, a zona B je pod vojnom upravom Jugoslavije.
Jugoslavija je 10.02.1947.g. potpisala mirovni Ugovor s Italijom poznat kao Pariški ugovor.
Stanovništvo je u Istri nezadovoljno, kriza dovodi do iseljavanja poznatog kao „egzodus“. Politička
situacija se počela smirivati nakon potpisivanja Londonskog memoranduma 5.10.1954.g. Ukinuta je
zona A koju preuzima Italija (Trst), a zonu B preuzima Jugoslavija. Problem pograničnih odnosa između
Italije i Jugoslavije, rješio se tek Osimskim sporazumom potpisanim 10.11.1975.g. u Osimu kod
Ancone.
U Fažani je, neposredno nakon rata djelovala talijanska Osnovna škola s jednim hrvatskim razredom. U
Fažani su se održali i prvi izbori nakon rata 25.11.1945.g. Pravo glasa imalo je 711 birača. Glasalo je
463 Fažanaca ili 64,47%.
Nakon oslobođenja i pripojenja Istre Hrvatskoj, Fažana živi mirnim životom, svojom
svakodnevicom sve do 19.07.1956.g. kad je zahvaljujući potpisivanju „Brionske deklaracije“ – između
Tita, Nasera, Nehrua, otočje Brioni s Fažanom postalo najpoznatije mjesto na svijetu. Na fažansko tlo
su kroz stoljeće dolazili i odlazili državnici iz cijelog svijeta, okrunjene glave, aristokrati, glumci i
poslovni ljudi...s čime Fažana, tj. fažanci žive i danas.
Obilazak – razgled Fažane – stare povjesne jezgre
Danas (još neko vrijeme) mogu se vidjeti dvije stare ruševne tvornice koje su zapošljavanjem
mještanima i okolnim stanovnicima poboljšale životni standard, pa se tako i broj stanovnika u Fažani
kao i u susjednim mjestima povećao:

43
 Fažana 608-717, Peroj 222-267, Štinjan 167-239, itd.
Da li znate kada su se počele konzervirati hrana, meso i ribe?
Oduvijek je bila inspiracija čovjeka da otkrije nešto novo i da osvoji nove prostore, a isto tako
da konzervira hranu. U samom početku ideje bilo je nezamislivo sačuvati meso za deset ili više dana.
Napoleon I je 1795.g. otvorio natječaj za najbolju ideju za konzerviranje hrane koja je bila važna za
njegovu vojsku prilikom ratovanja i osvajanja neke zemlje. Jedan francuski proizvođač piva, kuhar i
slastičar Nicolas Francois Appert (1750-1841.g.), pronašao je najbolje rješenje – metodu konzervacije
uz pomoć sterilizacije u limenim kutijama. Napoleon je bio zadovoljan i sa punim entuzijazmom 1810.g.
nagradio je „izumitelja“ sa 12.000 franaka. U Nantesu je 1824.g. sagrađena prva tvornica konzerviranja
ribe u svijetu.
1877.g. u Rovinju je takođe izgrađena i otvorena tvornica koja je već prvu godinu proizvela
232.000 konzerviranih sardela.
Sardela je isto što i sardina, to je sitna riba koja je dobila ime po otoku Sardiniji u Italiji.
Nije samo Sredozemno more bogato ribom, već i sjeverno Jadransko more koje je privuklo
austrijskog industrijalca i poduzetnika Carla Warhaneka da 6.01.1884. u Fažani otvori tvornicu ribljih
konzervi. Carl Warhanek rođen je 1829.g. u Beču i imao je samo 5 godina kada je prvi put kušao
sardelu iz limene kutije proizvedenu u Nantesu (Francuska). Kao dijete ostao je oduševljen okusom i
izgledom ambalaže. Kao odrastao, poslovan čovjek imao je čak 17 tvornica za preradu ribe. Umro je
1900.g. a tvrtka s njegovim imenom posluje i danas sa sjedištem u Beču. Tvornica u Fažani radila je
samostalno do 1918.g. Nakon toga, pripada Italiji i postaje vlasništvo tvornice „Arrigoni“ iz Trsta. U
tvornici je 1927.g. radilo 139 radnika s plaćom od 100 lira. Najviše je bilo žena koje su solile sardele u
drvenim „barilima“ – bačvama, kuhale i konzervirale sardelu u limenim kutijama. Tvornica je dobro
poslovala, radilo se u smjenama do kapitulacije Italije 1943.g.
1947.g. njezin prostor koristi tvornica za preradu riba „Mirna“ – Banjole do njezinog zatvaranja
60.god. XX stoljeća.
Nakon Carla W. na tom malom obalnom prostoru stiže drugi bogati austrijski industrijalac Paul
Kupelweiser. 15.08.1893.g. kupio je otočje Brioni za 75.000 guldena ili forinti i udario temelj elitnog
turizma, a time i napredak kao i prosperitet Fažane. Treba napomenuti da je i prije dolaska močnih
Austrijanaca, Fažana već tada bila poznata po luci iz koje su se izvozili kamen, drvo, maslinovo ulje i
vino.
Od 1853.g. uspostavljena je brodska linija Trst-Poreč-Rovinj-Fažana-Zadar. Brod „Croazia“ bio
je u vlasništvu Lloyda. Osim putnika i robe, prevozio je i poštu. Fažana je tako dobila poštanski ured,
otvoren 1.07.1864, a nalazio se u prizemlju kuće na Trgu „Piazza Grande“ (kuća moje pokojne none
Pierine Consoli), rođena Rabar.
Nakon niza godina Fažana dobiva svoje značajno mjesto kad je 1876.g. uspostavljena dnevna
parobrodska veza Trst-Pula-Vrsar-Fažana. Vezu su održavali brodovi „Aida“, „Castor“, „Melarina“.
Nakon bitke kod Visa 20.07.1866.g, dvadesetak viških obitelji doselilo se u Fažanu. Među
njima bila je i obitelj Marinković, budući vlasnici tvornice likera, ugostiteljskih objekata i nakladnika.
Rodolfo Maroncovich otvorio je1897.g tvornicu likera. Tvornica je radila do 90-tih godina 20.st.
Proizvodila je alkoholna i bezalkoholna pića: „Maraschino“ (1897), „Marsala all'uovo“, „Crema pero“,
„Baciamo subito“, „Brionska ruža“... razne sirupe i mini bočice alkoholnih pića. U vrijeme Italije
(1939.g.) dozvola za promet-trgovinu likera „Premiata disteleria e fabrica liquori“ koštala je 500 lira.
Od 1897. do 1953.g. tvornica se nalazila na mjestu današnjeg sjedišta Zajednice Talijana u
Fažani (u blizini škole). Od 18.07.1949. nosi ime „Tvornica likera Fažana“. Nakon preseljenja, tvornica
proširuje proizvodnju i pojačava prodaju dobrih i kvalitetnih proizvoda poznatih u cijeloj zemlji i izvan

44
nje. 1963.g. tvornicu preuzima „Badel“ iz Zagreba. Zbog društveno-političkih okolnosti 90-tih godina,
tvornica se pretvara u dioničko društvo, ali 1991.g. ratno stanje u Hrvatskoj prouzrokuje pad potrošnje,
nezaposlenost a time i zatvaranje tvornice.
Godine 1951. otvorena je i tvornica za preradu žuke (brnistra) i užarija (konopa).
U Fažani je 1947.g. osnovana stanica za preradu brnistre, zatim lana i konoplje. Svrha osnivanja
poduzeća bila je uzgoj brnistre, vlakna kao finalni produkt, te usavršavanje tehnološkog procesa.
Brnistra se uzgajala na vlastitim plantažama od 1948. do 1950.g. Ukupna površina iznosila je cca 800
hektara. Međutim, za kultivaciju brnistre bila je potrebna stručna suradnja. Taj nedostatak doveo je do
zabrinutosti uspjeha sadnje, pa je ideja 1950.g. napuštena.
Obična vrsta konopa proizvodila se do 1951.g., a sirovina kudelja (koju su upotrebljavali i
vodoinstalateri) nabavljala se iz udaljenih poduzeća unutrašnjosti.
10.03.1949.g. osnovana je i uspješno poslovala „Poljoprivredna zadruga Fažana“. Zadruga se
bavila poljoprivredom, trgovinom, ugostiteljstvom i stočarstvom. Kasnije je pripojila i ribare koji su
pripadali tvornici za preradu ribe iz Banjola.
Godine 1961. na dobrobit zadruge i ribara, u fažansku luku uplovio je novi ribarski brod.
Interesantno je da su ribari dobivali plaću svake sedmice, dok su radnici zadruge plaću dobivali svakih
mjesec dana.
Nakon opisa nekadašnjih tvornica i nekoliko napravljenih koraka stiže se do Trga stare škole.
Taj naziv trga daje na znanje da se tu 1817.g. otvorila prva Osnovna škola u Istri. Škola je otvorena u
kući bilježničke obitelji Muazzo-Cieni. Prvi učitelj bio je Giuseppe Liano, koji je zbog pijanstva i lošeg
rada otpušten početkom 1818.g. Na njegovo mjesto postavljen je Francesco Zuliani s plaćom od 150
forinti kojem je dodijeljen besplatan stan. Školu je polazilo 70-tak djece. U školi je osim predmeta
čitanja, pisanja i matematike obavezan bio i vjeronauk koji je predavao mjesni svećenik Antonio Tesser
(započeo radom 23.01.1818.g. s godišnjom plaćom od 200 forinti). Predavao je kratko vrijeme jer je
imenovan nadžupnikom. Rođen je u Galižani 1770.g., a umro u Fažani 1840.g. Pokopan je na starom
mjesnom groblju, gdje se nalazi i jednobrodna crkva Sv Ivana Apostola iz 16. st. bez apside, s lopicom i
preslicom na jedno zvono. Unutrašnji dio crkve je vrlo jednostavno oblikovan s tri oltara. Vanjski dio je
također jednostavnog oblika, a sa lijeve strane fasade nalazi se spomen-ploča posvećena svečeniku i
predavaču Antoniu Tesseru.
Na njegovo mjesto postavljen je Giuseppe Mattassi. Predavanja su se u školi održavala na
talijanskom, a zatim i na njemačkom jeziku. Od 1817. do 1827.g. u Istri je otvoreno 34 osnovnih škola.
Nasuprot današnje ribarnice, otvorena je prva trgovina prehrambenim proizvodima, čiji je
vlasnik bio Dante Privilegio. U toj su trgovini kupovali mještani i stanovnici okolnih mjesta, a
snabdjevala je i novoizgrađene hotele i vile na otoku Brioni.
Napuštajući Trg stare škole i dalje šetnjom ulicom mogu se vidjeti tipični istarski „baladuri“,
kuće sa zaštitnim kutnim kamenom. Na taj su se način štitile kuće kad su prolazili vozovi, kola, a danas i
motorna vozila. Stiže se do Velikog trga – „Piazza Grande“. Na samom završetku desno je kuća gdje se
u prizemlju nalazio „Caffe Piccio“ (Piccolo) čiji je vlasnik bio gospodin Pinosa. Treba naglasiti da je u
maloj Fažani tada bilo 12 caffeteria-oštaria. „Piazza grande“ prije „Piazza Italia“ . Na samom trgu lijevo
kuća je gdje je 1.07.1864.g, u prizemlju otvorena pošta. Još danas ispred kuće nalazi se trotoar od
bijelog istarskog kamena s niskim kolonama. Nekada su bili visoki i imali su ulogu pridržavanja
nadstrešnice koja je štitila ulaz u poštanski ured. Na katu se kao i danas nalazio stan. Tu je nekada
živjela moja nona, kao i ja nakon rođenja. Na kući gdje se nalazi natpis s imenom trga, nekada su živjele
bogate sestre Villio. Prizemno (na samom trgu) otvorile su trgovinu za prodaju tekstila (manifatura). Na
toj kući stoji naslonjen desetljećima najviši dimnjak u Fažani. Visok je 12m (od dna 18m) i napravljen
od same cigle. Lijevo od trga nalazi se manji trg poznat kao „Korta“ tj. dvorište. Tu se može vidjeti kuća

45
ispred koje ponosno već desetljećima stoji stražar od kamena tj. bunar. Vlasnik kuće, ujedno i bunara
bio je gospodin Italo Deltin koji je imao i brodogradilište (škver) za batane. Njegov suparnik u izradi
batana bio je Nicola Trolis koji je u Pineti imao brodogradilište (škver) „Scalo“ . Fažanci još i danas,
mjesto na rivi gdje se čamci spuštaju u more nazivaju scalo-spuštanje. Na tom su se mjestu batane
dovozile iz radionice i snažnim rukama gurale u more. S tog trga vodi ulica do same luke.
Napuštajući „Piazzu Grande“, ulazimo u najdužu ulicu povijesne jezgre „Via Lunga“ – danas
Ulica žrtava fašizma. Lijevo od kuće sestara Villio vidi se i dvorište te kuće gdje su sestre imale manju
građevinu gdje su osim tekstila prodavale ugljen, keramičke pločice i vapno. Nasuprot glavnog ulaza
same kuće-desno nalaze se mala vrata gdje je bila brijačnica. U toj ulici pronađeni su ostaci antičkih
amfora i vaza.
Na samom kraju najduže ulice-desno može se vidjeti i najkraća ulica u Fažani. Nekada se zvala
„Via Andronella“, široka je 130 cm i duga 7m. Samo nakon par koraka stiže se na obnovljeni Župni trg
(fontana ? dimenzije? )
Prilikom obnavljanja trga, iskopavanjem je pronađena zidana struktura 10 x 1,25m cisterne.
Zapremina cisterne nije utvrđena jer su iznad nje izgrađene kuće.
Otkopana dužina cisterne iznosi 12,30 x 7,30m, a dubina 2,10m. Širina zida unutar cisterne
iznosi 65cm, visina 1,90cm. Vanjski zid cisterne širok je 125cm.
(rezultat istraživanja 2006-2007.g.)
Da bi keramička radionica mogla postojati, mora se imati ilovaču koja je osnovna sirovina za
proizvesti proizvod. Prilikom radova, na nekoliko mjesta stare Fažane otkrivene su gomile ilovače koja
se miješala sa zemljom crvenicom. Dopremala se brodovima, a ti isti brodovi odvozili su kupcima u
veće antičke gradove.gotovu keramičku ambalažu napunjenu vinom, uljem, medom i drugim
proizvodima.
Ono što je upečatljivo na Župnom trgu je crkva Bl. Djevice Marije od Karmela, koju mještani
popularno zovu „La Madoneta“. Sagrađena je na rubnom dijelu stare Fažane u 14.st. na temeljima starije
crkve iz 9.st. To je jednobrodna crkva koja na pročelju, iznad ulaza ima preslicu s jednim zvonom.
Unutar crkve nalaze se ostaci fresaka iz 15.st. Na oltaru je sačuvana drvena skulptura Bogorodice s
djetetom iz 15.st. (domaći rad koji je nastao pod utjecajem furlanskih radionica).
Ostaci fresaka danas
Madonetta:
Freske vjerojatno potjeću iz 12-13 st. Tu je prikazan fratar, tj. glave franjevačkih svetaca.
Prepoznaje se Sv Grgur Veliki, Papa i Sv Jeronim. Ne mogu se prepoznati dva lika svetaca, jedan s
desne strane Sv. Jeronima i drugi između Sv. Jeronima i Sv. Grgura Velikoga. Može se pretpostaviti da
je Sv. Ambrozije, biskup i Sv. Augustin. Tu se nalaze i glagoljski grafiti, a u pojedinim segmentima i
malteški križevi. Kip majke sa djetetom bio je 1989.g. izložen u New Yorku. Lopica (loggia) je
nadograđena u 13-14 st. kao zaštita kapelice.
Na početku Brionske ulice nalazi se danas mali atelje. Tu se nekada nalazila brijačnica u
vlasništvu obitelji Borsatti.
Na kraju Brionske ulice stiže se do „Titove Rive“. Tu se nalazi Turistički ured Fažane,
slastičarna
Na mjestu gdje se danas nalazi Uprava NP-a Brioni, 1905.g . Fausto Marincovich otvara hotel
„Caffe zum Neuer Molo“. Arturo Marinovich otvara restoran „Belvedere“, danas restoran „Plavi“. Iste
godine 1905. g. Giacomo Marincovich pušta u rad tvornicu octa i bombona (poznate karamele pod
imenom „Silele“. Kasnije se u istoj tvornici proizvode i bomboni „Štolver“ – bomboni slični današnjim

46
bombonima pod nazivom „Bronhi“.
Razlog otvaranja restorana, caffeteria i raznih proizvoda bio je opskrba otočnih hotela i njihovih
gostiju, a prije odlaska na otok moglo se od gostiju zaraditi i na kopnu.
Sjećate se da smo spomenuli prvu trgovinu prehrambenim proizvodima na „Starom trgu“ u
vlasništvu Dantea Privilegia. Njegov brat Vittorio sjetio se da djeca ne mogu piti ukusno istarsko vino,
pa je otvorio tvornicu za proizvodnju i punionicu bezalkoholnih pića „Passarette“. Tvornica se nalazila
na mjestu današnjeg restorana „Riva“.
Što je zanimljivo kod tog pića? U praznu bocu se sa donje strane (gdje je boca šira) stavljao
stakleni okrugli čep prije samog punjenja. Nakon toga vršilo se punjenje boce pod pritiskom, a čep bi
dospio do vrha. Prilikom otvaranja prstom je trebalo gurnuti stakleni čep prema unutra. Djeca su bila
najsretnija kada se „Passaretta“ popila; bocu bi razbili, a u rukama bi im se kotrljao stakleni okrugli čep.
Bila je to igračka, popularni „kliker“ ili fažanska „Šćinka“.
Uz Rivu državnika nalazi se Trg župne crkve Sv Kuzme i Damjana. Zanimljivo je da je crkva
sagrađena na samoj morskoj obali i nalazi se na najnižoj nadmorskoj visini u Istri – samo 2 metra. Crkva
je jednobrodna gotička građevina iz 15.st. Uz crkvu je podignut zvonik koji završava lučnim biforama i
piramidom. Visok je 27 m. Na vanjskom zidu vide se dvije spolije iz 8.st. koje vjerojatno pripadaju
starijoj građevnoj fazi crkve. Na pročelju je ugrađen ulomak grede predromanične oltarne pregrade s
natpisom: „Maeirminio episcop“, što sluti da je ime pulskog biskupa. Unutrašnjost crkve opremljena je s
pet mramornih oltara na kojima su postavljeni drveni retabli iz 16-17.st. To je jedna od rjetkih crkvi koja
čuva takve oltare.
Od glavnog ulaza desno, nalazi se natpis od 29.06.1706.g. kojim rašporski kapetan, sukladno
odlukama Providura provincije Istre, Nicole Salamona i sukladno s starijim odlukama mletačkog Senata
od 27.03.1582. g. Fažancima ostavlja u posjed Valbandon kao i zemljišta.
Uvijek od glavnog ulaza ali lijevo, na zidu, nalazi se platno „Posljednja večera“ slikara Zorzija
Venture iz 1598. g. Slikar se rodio u Zadru, a radio je u Kopru. I glavni oltar ima kvalitetno slikarsko
ostvarenje „Uskrsli krist i sveci“ – ulje na platnu, rad iz 1590.g. venecijanskog slikara Leonarda Corone
(1562-1605.g.) Po brojnim značajkama ponajviše sliči Coroninoj slici „Gospa od pojasa i sveci“.
Naslikao ju je na zamolbu bratovštine opasanih Sv Augustina i Sv. Monike, za oltar u crkvi Sv. Stjepana
u Veneciji. Njena je sličnost u rasporedu osoba. Gornjim djelom slike gospodari samotni NK: tamo
Gospa, ovdje uskrsli krist.
U donjem djelu slike su poredani likovi svetaca: Sv. Kuzma i Sv. Damjan, Sv. Jeronim, Sv.
Nikola i Sv. Katarina.
Crkva ima i svetih relikvijara, srebrni inventar i misnicu koju je prigodom odmora na Brionima
poklonio prijestolonasljednik Ferdinand, koji je kasnije ubijen u sarajevskom atentatu 1914. g. (Misnica
je poslijednji komad liturgijskog ruha koji misnik oblači. Ona je odjelo koje pokriva ostale odjevne
predmete.)
Godine 1635. crkva raspolaže posebnim dobrom. Župom djeluju po dva svećenika, a Kapelana
je birao narod. Župa se spominje 1150. g. a 1688. proglašena je Nadžupom. Postoji i župni Arhiv od
1638. g. Orgulje su iz 1858. g.
Zanimljivo je da su sa Fažanom povezana dva biskupa; Sv. Fior i Bernardin Corniani. Sv. Fior
bio je pulski biskup između 4. i 6. st. Predaja govori da je išao na hodočašće u Svetu zemlju. Izabrali su
novog biskupa Bernardina Corniani, doktor prava i pulski biskup. Prije toga bio je lektor prava na
sveučilištu u Padovi. Godine 1679. povukao se sa službe i živio u Fažani gdje je umro 26.10.1689. g. u
59. godini života.
Zemljište istočno od Fažane zove se Fioran, vjerojatno po prvom svetom biskupu.

47
 Prilikom restauracije crkve 1990.g. nađen je ostatak prozora na sakristiji iz 12. st. koji je
navodno ostatak prijašnje crkve kao i ostaci fresaka iz 16. st. Crkva je današnji oblik dobila već 1680.g.
U šiljatom luku iznad gotskog portala ucrtani su likovi svetaca Kuzme i Damjana (nekada su bili
neobojani). Oni su fažanski zaštitnici čiji se blagdan slavi 26.09.
Sv. Kuzma i Damjan su rođena braća iz Alepa u Siriji. Liječili su ljude i životinje. Bili su
omiljeni, pomagali su i poganima. Za svoje usluge nisu traželi naplatu. Desilo se jednom da je Damjan
od neke gospe uzeo dar, Kuzma je tada ljutito izjavio da ne želi biti pokopan u istom grobu s bratom.
U doba imperatora Dioklecijana, koji je bio veliki progonitelj kršćana, u Egeju je poslao
najokrutnijeg rimskog upravitelja Lizija koji je u progonima uhitio braću. Mučili su ih čupanjem mesa.
Ranjene su ih bacili u more koje ih je i vratilo. Bačeni su u vatru koja ih nije ozlijedila. Bacali su
kamenje, gađali ih strelicama, ali ništa im nije bilo. Zapovjednik Lizija naredi da im odrube glavu.
Pokopani su zajedno. Na njihovom grobu zbivala su se ozdravljenja. Simbol bolesti i zla je zmija. I car
Justinjan je ozdravio i u znak zahvalnosti im je podigao crkvu.
Lijevo od crkve nalazi se restoran „Feral“. Nekada je tu bila kuća „Sanita“ (ambulanta), zatim
žardamerija. Danas hotel „Marina“ nekada je bila „Trattoria della Sanita“.
Fažanski kanal morski prolaz dug 9 km, širina od 4,5 km do 1,5 km na jugu.
Dubina mora od 10 do 36 m. U doba Antike, Venecije i Austrije kanal se služio kao zaklon i
prometno područje. Zanimljiv je i Napoleonov atlas, uvez je od kože, dimenzije su 67*100 cm i nalazi
se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Otkrio je 1978.g. splitski kolekcionar T. Radman u Londonskom
antikvariatu „Weinreb&Douwma“. Zalaganjem pojedinaca i institucije u Hrvatskoj otkljupljen je za
22.000 funti (od 1979 nalazi se u Zagrebu).
Vodeći francuski kartograf Charles-Fransois Beautemps-Beaupre (1766-1854). Izradio je
posebni izvještaj hidrografske izmjere istočnog Jadrana koja je provedena 1806.g. prema zahtjevu
Napoleona. (Karte – vodene boje i tuš = 65 stranica). Na stranici 32 do 34 „Canal de Fasana“ opisuje
kanal, otoke, smještaj,... što je kasnije uočila Austrija i odlučila tu podići moćnu ratnu luku i flotu. Ono
što nije učinio Napoleon, učinio je Franjo Josip 1856. kada je postavio kamen temeljac za budući
Arsenal u Puli.
Iz sidrišta sigurnog kanala krenuo je i admiral Wilhem von Tegetthoff u povijesnu pobjedu –
Višku bitku 1866.g.
Iz Pule kočijom do Fažane stigao je i mladi James Joyce (Dublin 1867-1941) i gostio se u
tamošnjim gostionicama. Za 23. rođendan 2.02.1905. s nevjenčanom suprugom Norom Bernacle i
prijateljima iz Berlitzove Škole stranih jezika plovi preko Fažanskog kanala na otok Brioni.
10.03.1910.g. Fažanu je razgledao i Saski kralj Fridrik August III (1865-1932). Posjetio je Pulu,
Vodnjan, Peroj. Na povratku s Krfa brodom „Brunn“.
12.03. sastao se na Brionima s Franzom Ferdinandom, i nakon službenih razgovora jahtom
„Lilly“ plovili su po Fažanskom kanalu. Kanal je poznat po bitki između Venecije i Genove (opis bitke)
1379 godine.

48
 DODATI:
Doria, genovska plemička obitelj koja je od 12.st. bila jedna od najuticaljnijih u gradu, iz koje
potječu ugledni vojnici i političari. Najpoznatiji je bio Andrea (1466.-1560.), plaćenik Pape Inocenta
VIII i admiral Carske flote Karla v Habsburškoga. Za istarsku povijest značajan je admiral Paganino,
koji se 1354. na Jadranu borio protiv Venecije, pri čemu je pljačkana istarska obala (napadnuti su Poreč
i Kaštelmilje).
Pisani, Vettore, mletački admiral rođen u Veneciji 1324 istaknuo se 1378.g. u IV Mletačkom-
Genovskom katu, poznatom pod nazivom „Rat za Chioggiu“. Osvojio je Rab, Šibenik i Kotor, a bez
uspjeha napao je i Trogir. Genovska flota ga je porazila 1379.g. u Fažanskom kanalu, nakon koje je
pobjegao. Vratio se u Veneciju gdje je završio u zatvoru. Postao je opet zapovjednik flote, vratio se u
Istru, zauzeo Kopar i Pulu i otjerao Genovežane s poluotoka. Bio je pripadnik stare mletačke obitelji iz
10.st. koja se obogatila trgovinom. U vrijeme reforme 1297. pripadala je Velikom vijeću, a Veneciji je
dala mnoge ugledne ličnosti.
Vettore Pisani je podlegao borbenim ranama 1380.g. u Manfredoniji. Zamjenio ga je Carlo Zeno
koji je ranijih godina osvojio Tirensko i Egejsko more. Godine 1381. u Torinu je potpisao primirje
između Genove i Venecije koja tada postaje najveća pomorska i trgovačka snaga istočnih mediteranskih
puteva.

ZANIMLJIVO:
U jednom zapisu iz 1969.g. filmski redatelj i književnik Pier Paolo Pasolini (1922-1975) Fažanu
je nazvao „čarobnim malim mjestom“.
Nakon šetnje po malim trgovima, ulicama i rivom, susretao se sa mještanima i turistima koji su
na odmoru. U jednom malom gradiću, razni jezici činili su jednu veliku obitelj na kamenoj terasi s
pogledom na more.
.................................
Bernardo Benussi: „L'Istria nei suoi due milleni di storia“, godina 1924.
- Gaj Lekanije Bas, konzul je 64.g. i vlasnik imanja i tvornice Amfora u Fažani. Bio je vlasnik
iste tvornice i u Vercelli (Italija).
................................
Antonio Smareglia (praunuk Mariarosa Rigotti Longo) kompozitor rođen u Puli (na forumu –
danas je u kući-muzej) 5.05.1854.g. otac Francesco, rodom iz Vodnjana, majka Giulia Stiglić, hrvatica
iz Ičića nedaleko Lovrana, živio je u Fažani u villi „Oceana“ (Fažancima poznata pod imenom „Crvena
vila“) pred kojom mu je uz more supruga Jetti opisivala krajolik – sunca i more. Kompozitor je oslijepio
nakon neuspjele operacije 1900.g. (navodno je bolovao od dijabetesa). Napisao je operu „Oceana“, tj.
diktirao je sinu Mariju takt po takt i dragom učeniku Vito Levi. Libretist je bio Silvio Benco. Premijera
opere bila je u Milanu
„Teatro La Scala“, 1903.g. pod dirigentskom palicom Artura Toscaninia.
Opera „Oceana“ bilo je djelo kakvo u Italiji još nije stvoreno, fantastična komedija, bila je
povod novog poglavlja u talijanskoj lirici. U publici je sjedio i Gabriele d'Annunzio koji je ostao
inpresioniran operom. Opera je prvi put izvedena i u INK – Pula 2004.g.
Napisao je i opeeru „Abisso“ (Ponor). Izvedba premijere bila je takođe u Milanu 1914.g, opera „Falena“
(1897). Istru je ovjekovječio svojom operom „Nozze Istriane“ (Istarska svadba) 1895.
Tokom Prvog svjetskog rata kompozitor je živio u Fažani s cijelom obitelji: supruga Maria Jetti
i njezina majka Antonia Flora udovica Pola, sinovi Mario i Ariberto, kćerke Silvia, Maria i giulia koja se

49
udala i živjela u Milanu. Umro je i pokopan u mjestu Grado kraj Trsta, 15.04.1929.
Njegov brat Giulio Smareglia rođen je u Puli 28.08.1866.g. Bio je skladatelj, orguljaš i glazbeni
pedagog zbora katedrale. Napisao je operete „Don Gasparo“, „La notte di S. Silvestro“ i „La perla
dell'Adriatico“. Umro je 7.01.1935.g. u Puli, gdje je i pokopan na gradskom groblju.
......................................
Krstarica „Fasana“ – projektirana je 1869.g. i izgrađena u Trstu 1870.g. bila je duga 68m, široka
12m. Pet puta je plovila u svijet. Rute su trajale 2 do 3 godine. Plovila je do Australije i Peloponeza,
Kine i Japana, Indije i Azije. Uz fažansku zastavu koja je bila: bijela pozadina, na štitu sidro crne boje,
kotva sidra, lijevo i desno obavijena trakama žute, bijele i smeđe boje, a ispod štita je lovorov vjenac,
vijorile su i ostale zastave svijeta. Iz Pule je korveta „Fasana“ dvaput krenula na put oko svijeta 1889 i
1891.g. Posada broda bila je i obitelj austrijskog konzula u Calcuti 1888.g.
U Valbandonu na sjevernoj strani, ispred portika Rimske vile protezao se lukobran dug 50m,
koji je štitio pristanište i ribnjak od vjetra i valova. Vila je bila iz 1.st. Pronađen je novac iz epohe careva
Augusta i Claudia. Novac je bio iz iste kovnice i za vrijeme Marka Urelija i Lucija Vera kao i careva iz
3. i 4.st, Konstansa I (225-306.g.), Maksencija (278-312.g.), Konstantina (306-338.g.), Valentinijana
(321-395.g.) i Teodozija (334-395.g.). Sva ta imena careva nam dokazuju da se vila u Valbandonu
kontinuirano koristi, sve do pada Rimskog carstva 476.g.
.....................................
Pulsko-Fažanski akvatorij ima površinu od 60 četvornih milja.
.....................................
Najstarije razglednice koje prikazuju sidrište ratne flote i Pulu su iz 1892.g, a Fažane iz 1898.g
(3.12.) koja tada nije imala niti tisuću stanovnika (973).
Nakladnici razglednica bili su: C.Warhanek, I.M.Marinovich i sestre Villio tiskane u tiskari
„Guttman“ u Trstu. Razglednice su bile 9x14cm do 30 godina, kasnije 10x15cm. Jedna razglednica
Fažane se izdvaja jer je dvostruko duža i pokazuje panoramu mjesta (1914 – Marinovich).
Tiskane su na tri načina: dvojezično (talijanski-njemački), talijanski i njemački. Od 1919 do
1945.g. 80% koristio se talijanski jezik. Do kraja 1904.g. na poleđini razglednice smije biti samo adresa
primatelja, poštanska marka i poštanski žigovi.
Tekst – pozdravi je ispred na razglednici. Najčešći motivi, prikazi na razglednici su bili:
tvornica sardina, Vila Lorenzo, Piazza Italia, Župna crkva Sv. Kuzme i Damjana, motiv luke i Fažanski
kanal kao sidrište ratne austrijske flote. Veliku zaslugu imao je pulski fotograf L.Mioni. Dosadašnja
istraživanja dokazuju da je prvi pulski fotograf bio Luigi (Ludwig) Mioni koji je utemeljio fotografski
studio 1863. g. (Stabilimento fotografico) koji je bio smješten u hotelu „Ribolli“ na k.br. 480, a drugo
mjesto se navodi na Forumu. Imao je foto atelje i u Trstu i Splitu. Snimao je vedute, pejzaže i
eksterijere. Pozadine su mu bile jednostavne i bijele. Jedan je od prvih fotografa koji je dokumentirao
snimke za potrebe Austrijske ratne mornarice. Nagrađen je diplomom 1871. na izložbi u Trstu, 1873. na
Svjetskoj izložbi u Beču, a 1875. dobio je diplomu Fotografske udruge u Beču.
Studio u Via Sergia br.67 na III katu vodi se pod imenom Erminio (Erminius) Mioni, utemeljen
1862. g. Od 1897. nositelj je c.kr.patenta u Beču i najvažnijim europskim gradovima. Nakon diploma
dobiva i zlatnu medalju u Bruxellessu 1910. g.
Godine 1913. spominje se i pulski fotograf Rudolf Marinković, vlasnik fotoateljea „Venus“ u
ulici Promontore br.11, a u to vrijeme ovdje je imao i svoje poduzeće „Adrija film“ koje je među
prvima snimalo filmove u Puli (npr. Sahrana viceadmirala grofa Lanjusa 1913. na mornaričkom
groblju).

50
 Klagenfurtski fotograf Alois Beer (1840.-1916.) snimio je najveći opus fotografija Pule. Od
1890. do 1910. navedeno je 1009 motiva Pule. Brojni su i snimci Briona i okolnih mjesta.
U Puli u posebnim prigodama dolazi snimati i istaknuti riječki fotograf Carlo Zamboni. Snimao
je manevre Austrougarske flote 1887.g. u Puli i Fažanskom kanalu, kojima je prisustvovao i car Franjo
Josip I.
....................................
Mornarička zrakoplovna postaja na otočiću Sv. Katarina (u pulskoj luci) službeno je otvorena
23.02.1912, nakon dovršenja hangara i preuzimanja prvog hidroplana. Prvi zrakoplov izgradio je 1911. u
pulskom arsenalu inženjer Jozef Mickl uz pomoć 8 mehaničara i radnika. Puntižela nedaleko Pule bila je
glavna operativna središnjica za održavanje zrakoplova. Jozef Micul umro je u Klagenfurtu 1965.g.

51