asopis Hrvatskog

asopis Hrvatskog
olimpijskog odbora
olimpijskog odbora
BrojBroj
34 /34
ožujak 2010.
/ ožujak 2010.

ISSN ISSN
1331-9523
1331-9523

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE: OLIMPIJSKE

OLI NADE: OLIMPIJSKE LEGENDE: ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA:
Ivica Kosteli & Jakov Fak Manuel
M
Ma Štrlek Petar Skansi Radiša Mladenovi

VANCOUVER 2010:

S tri odlija
iz Kanade!
 Sadržaj

Vancouver 2010. Prilog

Dva srebra i bronca 29 Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende
Petar Skansi
42 Djeca i šport
Hokej, plivanje, tenis ili...?

Olimpijske nade
Manuel Štrlek
44 Šport i društvo
Gdje su granice?

Nastanak modernog športa

Veslanje
48 Žene i šport
Zrinka Grancari

MOO
Jacques Rogge

Za nakladnika: Uredništvo:
asopis Hrvatskog
olimpijskog odbora

Broj 34 / ožujak 2010.

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE:
Ivica Kosteli & Jakov Fak
Josip Čop Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Željko
OLIMPIJSKE
O NADE: OLIMPIJSKE LEGENDE: ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA:
Manuel
M Štrlek Petar Skansi Radiša Mladenovi

VANCOUVER 2010:
Hrvatski olimpijski odbor Klarić, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro
S tri odlija
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb
Naslovna stranica: AFP / CROPIX

iz Kanade!
Produkcija:
Glavni urednik: M 14 d.o.o (Jet-set magazin)
Ante Drpić Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa: Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić Marin Stojić

Olim
mp 4
 zadovoljstvo mi je predstaviti vam prvi ovogodišnji broj Olimpa,
koji osim moderniziranog dizajna, donosi i nekoliko novih te-
matskih rubrika, kao i sažetke svih tekstova na engleskom jeziku.
Uvjeren sam da će ove novosti omogućiti da naš časopis dođe do
još većeg broja čitatelja.
Ujedno, Olimp je dostupan i u elektronskom obliku (www.hoo.
hr), što je važno zbog mlađe populacije sklonije internetskom
mediju, a koji redovito, u svojim osnovnim ili srednjim školama,
dobivaju Olimp u školske knjižnice.
U ovom su broju uvodne stranice posvećene najvećem ovogo-
dišnjem športskom natjecanju - XXI. zimskim olimpijskim igrama
u Vancouveru na kojima su nas naši sjajni športaši i te kako ra-
zveselili - ne samo nastupima,
nego i ponašanjem, kako na
Športska terminologija
50 Od skokova do prepreka
športskim borilištima tako i
izvan njih.
Naravno da su nam najviše
radosti pružili osvajači medalja:
54 Znanost i šport
Inženjeri športa
brončani biatlonac Jakov Fak i
osvajač dviju srebrnih kolajni
Ivica Kostelić.

58 Športska fotograja
Radiša Mladenovi
Zahvaljujući njihovim odličji-
ma Hrvatska je, kao mediteran-
ska zemlja, u konkurenciji 2.500
športaša iz 82 zemlje izborila
62 Od Olimpa do Olimpa
Vijesti iz HOO-a
21. mjesto na listi od samo 26
država čiji su športaši u Vanco-
uveru osvojili odličja. Ako bi se Glavni tajnik Hrvatskog
olimpijskog odbora
65 Internet
www.hoo.hr
medalje uspoređivale po broju
stanovnika, tad smo u samom Josip Čop, dipl. oec.
svjetskom vrhu (jedno odličje na
svakih milijun i pol stanovnika).
Nastupima naših olimpijaca, ali i ozračju na olimpijskim bo-
rilištima, posvetili smo uvodne stranice Olimpa, a o tome će vam
svoje svjedočanstvo prenijeti istaknuti novinar Ivan Blažičko.
Želio bih vam, poštovani čitatelji, skrenuti pozornost i na novu
rubriku “Djeca i šport” u kojoj će, iz broja u broj, vrsni poznava-
telj te problematike Vitomir Spasović, sugerirati prednosti pravo-
dobnog početka bavljenja djece športom, kao i ukazati na mnoge
dvojbe koje se pojavljuju tijekom tih mladenačkih dana.
U također novoj rubrici, “MOO danas i sutra”, Jura Ozmec pi-
sat će o aktualnim pitanjima međunarodnog olimpijskog pokreta,
a meni je posebno drago što je središnje mjesto u našem časopisu
i nadalje ostalo rezervirano za prilog “Povijest hrvatskog športa”.
Urednica priloga od ovog je broja Ana Popovčić, autorica brojnih
osvrta o nastanku modernog športa, i „sljednik“ uglednog povje-
Prijevod: sničara Zdenka Jajčevića koji je punih deset godina uređivao taj
SPES, Garićgradska 11, prilog.
10 000 Zagreb Koristim prigodu i zahvaljujem Zdenku Jajčeviću za doprinos
Tisak:
koji je dao u istinskom razumijevanju činjenica o hrvatskom špor-
Tiskara Meić Rotooffset tu i njegovom utjecaju na svjetski športski i olimpijski pokret kroz
Velika cesta 17, 10 000 Zagreb brojna desetljeća njegova razvoja.
Poželimo svim športašima i športskim djelatnicima uspješne
www.hoo.hr
Naklada: športske rezultate na svim natjecanjima koja ih još očekuju tije-
hoo@hoo.hr
2000 primjeraka kom 2010. godine, a nama, Hrvatskom olimpijskom odboru, mo-
gućnost da ih financijski i logistički u tome pratimo.
Olim
mp 6
 Olimpijske igre: Vancouver 2010.

Tekst: IVAN BLAŽIKO

Fotograje: AFP / CROPIX

Sva srea da smo imali Faka i Kostelia.

S dva srebra i jednom broncom, puni
ponosa vratili smo se u domovinu.
Dojam o Igrama brzo e se zaboraviti,
a naša tri odlija ostat e zauvijek
zapisana!

7 Olim
mp
 Olimpijske igre: Vancouver 2010.
I Fak je, kao i Kostelii, Blanka Vlaši ili neki
drugi sjajni hrvatski športaši, puno više plod
osobnih angažmana, no nekog sustava.
Podrška postoji, HOO pokušava napraviti
apsolutno sve što može, ali pitanje je hoe
li to biti dovoljno. Odluka e na kraju biti
Fakova, ma što mi mislili o tome...
Olim
mp 8
amislio sam ovaj tekst kao
svojevrsni dnevnik s Olimpij-
skih igara. I poeo precizno
bilježiti dogaaje od prvog
dana. A onda, kako to obi-
no biva, tempo posla jednostavno je
pojeo moju prvotnu namjeru. Kada su
zapoela putovanja iz Whistlera (gdje
sam bio smješten i gdje su se održa-
vala skijaška natjecanja) u Vancouver i
cjelodnevni boravci u dvorani za hokej
- nije više bilo vremena za dnevnike
bilješke. Zbog toga je tekst mijenjao
formu i na kraju se, eto, pretvorio u
osvrt na Igre, ali time, nadam se, nee
izgubiti nimalo na zanimljivosti...
Dolazak u Whistler, no je, izgleda
dobro, ali nakon 24 sata puta ovjek
više nema snage nizašto, tek za “pad u
nesvijest”.
Drugi dan, srijeda. Whistler danju.
Prva kiša, no unato tomu ugoaj je
obeavajui. Slažemo ured, o kabinu,
montiramo tehniku, magnetoskope,
monitore. Na treningu spusta pojavio
se ris - sjajno.
 Trei dan, etvrtak. Pripreme za
prijenos otvaranja igara. Kiša pada
svakih pola sata. Postaje mi jasno da
je Whistler tono malo ispod snježne
granice. Na brdima iznad pada gusti
snijeg, ali ovdje kiša. Ostajem u sobi i
slažem materijale koje sam ponio na
put. Tu su bilješke i podatci o skijanju,
ali i hokeju (prvi put radim olimpijski
turnir), te bobu - to još nikada nisam
prenosio.
U petakk smo o se Draggo o
osi i ja
spustili prvi put u Vancouver. Prati
nas kiša cijelim putem, a cesta (neka-
da su je zvali „Horror Highway“) nije
nimalo ugodna za vožnju.
IBC (meunarodni TV centar ) i MPC
(glavni press centar) su impresivni.
Smješteni su u dvije goleme zgrade
na pristaništu velikih brodova. Orga-
nizacija funkcionira dobro. BC place,
otvaranje. Pod krovom. Predugo traje,
probili su termin 45 minuta. Pomalo
je sve to dosadno. Reporteri imaju
ozbiljnu dvojbu - ako puno priamo,
pokrijemo svu ljepotu glazbe. Ako šu-
timo, ljudi doma teško mogu razumi-
jeti što to zapravo znai i koje poruke
šalju organizatori...
Tragina pogibija gruzijskog sanj-
kaša glavna je vijest. Gruzijci izlaze u
mimohod s crnim orom na zastavi,
pognutih glava. Dvorana je na no-
gama, pljesak gromoglasan, ali život
21-godišnjeg klinca se ugasio... Poka-
zat e se kasnije da je ta sjena smrti
na borilištu ostala lebdjeti iznad Igara,
sve do kraja.
Vraamo se u Whistler, kiša pljušti,
a gužva na cesti je neopisiva. Stižemo
iza 1 u noi.
Peti je dan, dežurni sam za središnji
dnevnik. U Vancouveru golemi sukobi
prosvjednika i policije. Optužbe: MOO
je zloinaka, majaška organizacija
koja reketari potencijalne organizato-
re. Prosvjednici nasiljem brišu svaki
smisao svojih prosvjeda i poruka.
Opet kiša. Otkazan je muški spust
i ženska kombinacija. Spust je preba-
en na ponedjeljak, kombinacija na
slobodni dan, etvrtak.
Ljudi su ovdje vrlo
ljubazni, svi se smiješe
i neprekidno zapitkuju
odakle smo. Volonteri
silno žele pomoi, toliko
silno da ak i smetaju.
Zastrašuje me injenica
da smo toliko navikli na našu nelju-
baznost i osornost, da nas ovdašnja
ljubaznost na svakom koraku pomalo
umara. Je li uistinu prirodno cijeli dan
biti nasmiješen?
atko želi nešto
Sva o rei, ne
ekud vas
uputiti. Voze loše, preplašeno. Ovo je
sjeverna Amerika, cijeli je kontinent
postavljen tako da ga mogu razumijeti
i najvei bedaci...
Nedjelja, kreem u ured. Nisam ni
ušao, a vani pljusak. U Whistler Parku
pada gusti snijeg, a Jakov Fak radi
senzaciju i osvaja broncu. Gledamo u
uredu i ne vjerujemo. Nismo mogli ni
sanjati takav rezultat. Kamera je bila
tamo, imamo sve.
9 Olim
mp
 Olimpijske igre: Vancouver 2010.

Taj deko tri svoje utrke uvijek potpuno

sam. Sponzori i gosti su u Vancouveru, u sho-
ppingu, biatlon ih ne zanima. Nakon ove, neo-
ekivane medalje, umjesto Jakova Faka i bia-
tlona, u središte pozornosti doi e pitanje o
njegovim nastupima za Hrvatsku ili Sloveniju,
u budunosti. I Fak je, kao i Kostelii, Blanka
Vlaši ili neki drugi sjajni hrvatski športaši,
puno više plod osobnih angažmana, no ne-
kog sustava. Podrška postoji, HOO pokušava
napraviti apsolutno sve što može, ali pitanje
je hoe li to biti dovoljno. Odluka e na kraju
biti Fakova, ma što mi mislili o tome...

Nak kon togg dan na poeo jee klasiini mliin

na Olimpijskim Igrama. Dogaaj za dogaa-
jem, stres koji melje... Muški spust. U cilju raz-
govaram s najboljima. Defago, osvaja zlata,
zateen je pitanjem kome posveuje medalju.
Nitko njegov nije u Whistleru, supruga uva
djecu, roditelji rade, brat je negdje na Cipru, a
on bi najradije baš sad s bratom popio pie.
Iste veeri ponovo vozim u Vancouver,
sutra prenosim hokej. Prvi susret s dvoranom,
Canada Hockey Place i ledena ploha NHL
dimenzija. Gledam fasciniran - dvorana je
sjajna, moderna, a led!? etiri metra uži od
klasinih, europskih klizališta. I zato se igra
toliko muški i brzi hokej, s puno nabijanja
na bande, vrsto na svakom djeliu leda. I
velianstveno. Kakav tempo, kakvo klizanje,
kakva tehnika!
U Zagrebu proživljavamo lijepu renesansu
hokeja i to je odlino, ali ovo je neki drugi svi-
jet, neka druga galaksija. Taj dan pobjeuju
Rusi, Kanaani i Amerikanci. Naziru se favo-
riti turnira. Dan kasnije komentiram obraun
eha i Slovaka. esi pobjeuju, ali Slovaci
nisu bili slabiji, srea im je okrenula lea...
Na ženskom spustu stravian let i pad Anje
Paerson. Godinama smo tu malenu, okruglu
Šveanku nekako gledali kao neprijateljicu,
najveu suparnicu naše Janice. Danas osje-
amo samo simpatije i zgroženi smo padom.
Sreom, osim šoka, nema ozljeda.
Slovenka Petra Majdi postaje junakinja
Igara. Zagrijavajui se za utrku skijaškog tr-

Olim
mp 10
11 Olim
mp
 Olimpijske igre: Vancouver 2010.
Austrijska muška reprezentacija, najjaa i daleko najbogatija
skijaška momad na svijetu, ostala je bez ijedne medalje!
Listam na webu austrijski tisak, za njih je to katastrofa vea od
našeg nogometnog poraza protiv Turaka na EP-u.
anja pala je u rupu pored staze i sve-
jedno osvojila broncu.
Mitovi se ipak ruše nakon Igara.
Pisalo se da je trala sa slomljenim
rebrima, sada se zna da ozljede nisu
bile tako teške, no svejedno, rije je o
pothvatu...
Dan u Vanco ouverru iz zgled
da ova ako:
buenje oko osam, priprema za hokej
i ve oko deset Mio Dušanovi i ja
kreemo u dvoranu. Prva je utakmica
u podne. Dvorana je tvornica novca.
Silni štandovi s hranom i piem. Obini
sendvi košta 10 dolara. Golemi shop
s dresovima i ostalim hokejaškim
memorabilijama. Dres je 120 dolara,
T-shirt izmeu 30 i 50 dolara. Zani-
mljivo je vidjeti kako nestaju dresovi
pojedinih reprezentacija nakon njiho-
vih utakmica. Nema izlaska iz dvorane
do kraja treeg dvoboja, iza 23 sata.
Uživo gledam kako Slovaci pobjeuju
Ruse, kako velike probleme imaju
Kanaani i Šveani, dvoboj Ovekina
i Jagra od kojeg “pucaju kosti”. Nepro-
cjenjivi užitak. Bio je to tjedan kada je
u Whistleru bilo lijepo i sunano, a ja
sam ga proveo u dvorani u
Vancouveru.
Vraam se u planine i
radim mušku kombinaciju.
Ivica Kosteli je srebrni. Da
slalom nije smiješan, da se
voze dvije vožnje slaloma
kao u klasinoj kombinaciji,
Ivica bi bio i najbolji. Novo
poglavlje prie o Kostelii-
ma, prie koju emo, mož-
da, shvatiti tek ako Gips
jednog dana objavi svoje dnevnike.
Poeo je bob. Prvo je dvosjed na
redu. Favoriti se okreu, nove ozljede
- Whistler Sliding Centre je preopasno
borilište. Tu se briše ideja olimpizma,
športa openito. Pretvara se sve u
gladijatorstvo.
Dani lete, kiša i dalje pada. A bori-
lišta raaju nove junake. Amerikanac
Evan Lysacek pobjeuje u umjetni-
kom klizanju Rusa Jevgenija Plušenka,
jedinog koji skae etverostruke sko-
kove. Meni je Rus bolji, suci meutim
presuuju drukije.
Olim
mp 12
 Summary 
Ivan Blažičko, a journalist
and commentator for Croatian
Television, spent three weeks in
Vancouver, the scene of the 2010
Winter Olympic Games. He is not
sure whether it was the extremely
Igrama sve više dominiraju športovi
bad weather with two weeks of rain
koji su se pojavili u posljednjih pet-
that influenced his final impression,
naestak godina - freestyle, ski cross,
but he says he was not too impressed
snowboard, moguls. To je neminovno
with the Games, adding that it will
praenje trendova, to traže i time se
not be too difficult for Russia and
bave mladi ljudi i zato MOO podržava
Sochi to outperform these Games.
širenje Igara i uvoenje novih discipli-
The truth is, Blažičko says, the
na. Osobno, ne svia mi se ta tenden-
people in Vancouver were very kind.
cija i mislim da bi se moglo ozbiljno
They were always smiling and asking
raspravljati o olimpijskom duhu nekih
people where
od novih disciplina. No, tradicionalisti
they were from.
poput mene ostaju u manjini.
The volunteers
Ivica Kosteli zatvara igre novim
were so eager
srebrnim slalomskim odlijem i ulazi
to help that
u legendu. Od devet zimskih odlija
they even got
naše zemlje, osam je plod Kostelieve
in your way.
obiteljske radionice - Janice i Ivice.
In general, the
Austrijska muška reprezentacija,
overall grade
najjaa i daleko najbogatija skijaška
for the Games
momad na svijetu, ostala je bez ijed-
is not very high. But surely the tragic
ne medalje! Listam na webu austrijski
death of the Georgian luger during
tisak, za njih je to katastrofa vea
training on the eve of the Games is
od našeg nogometnog poraza protiv
part of the reason.
Turaka na EP-u.
However, if judging Vancouver
based on the results of Croatian
Kannaaani ruuše reekordde poo bro
oju
athletes, we have reason to be more
osvojenih medalja domaina Igara.
than satisfied! The bronze medal
Malo sam zloban, veina tih medalja
of biathlete Jakov Fak and the two
je u tim novim, „sumnjivim“ discipli-
silver medals of Ivica Kostelić were
nama. ekaju domaini samo jedno
great successes. And if the success
pravo zlato. I doekali su ga...
of a particular country is measured
Na silu su gurali Sydneya Crosbya,
by the number of medals won as a
mladog, odlinog, ali daleko od najbo-
proportion of the population of that
ljeg hokejaša svijeta, na pijedestal, na
country, Croatia ranks at the very
tron koji bez dvojbe pripada Aleksan-
top, and among the most successful
dru Ovekinu. No, Rusi su ostali bez
participants of these Olympic
medalje, a upravo je Crosby u velikom
Games!
nalu protiv SAD-a Kanaanima donio
hokejaško zlato. I tako je spušten
zastor na Olimpijske Igre...
Odradili smo i zatvaranje, proveli još
jedan dan kupujui suvenire i lutajui
Vancouverom, a onda dugi povratak
doma. Ne znam je li izrazito loše vrije-
me uz dva tjedna kiše toliko utjecalo
na završni dojam, no na kraju nisam
bio impresioniran. Rusija i Soi nee
imati pretežak posao nadmašiti ove
Igre. Po svemu!
Sva srea da smo imali Faka i Koste-
lia. Puni ponosa slijeemo u domovi-
nu. Dojam o Igrama brzo e se zabora-
viti, naša tri odlija ostat e zauvijek
zapisana! z
 Legende

J
edan od najveih hrvatskih košarkaša i trenera, ovjek koji je u prvoj
postavi ušao u splitsku Kuu slave, najljepšom i najatraktivnijom igrom
poeo se baviti - na silu. Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao
vaterpolo u “Jadranu”, ali to mu nije pomoglo kod profesora tjelesnog odgoja,
strogog Rusa Mioinskog.
- Onako krakat i nejak imao sam problema na gimnastikim spravama; Mioinski mi je
rekao da u dobiti prolaznu ocjenu jedino ako odem trenirati košarku. U suprotnom, imat
u “asa”! Ja sam proveo ljeto na košarci, pa se vratio vaterpolu, a on meni opet negativnu
ocjenu. Tako sam bio primoran uhvatiti se košarke za ozbiljno...
izrasti u igraa koji e obilježiti uzlet Jugoplastike od Druge lige do naslova prvaka Jugosla-
vije (1971.), te plasmana u nale Kupa prvaka (1972.) koje su za dlaku izgubili od talijanskog
Ignisa sa 72-71.
- Iako bi se najviše trebao sjeati pobjeda i medalja, meni najprije na pamet pada ta utakmica
u Tel Avivu. Naš prvi izlazak na europsku scenu i odmah do nala, poraz od jedan razlike uz oi-
gledni, ali na našu žalost nedosueni prekršaj na Šolmanu pri kraju utakmice.
Kad se jednom pokrene vremeplov, sjeanja naviru sama od sebe. Od olimpijskog srebra iz
Mexico Cityja (1968.), do zlata na SP-u u Ljubljani (1970.).
- U Meksiku smo, na primjer, prvi put bili ispred Rusa i prvi put igrali sa strašnim
Amerikancima. Ljubljana je bila spektakl, naslov svjetskog prvaka bila je korak za-
mašnjak u nevienoj popularnosti košarke. Slian primjer je danas s rukometom u
Hrvatskoj, dok košarka eka pravi rezultat koji bi joj vratio popularnost.
Skansi je obožavao igrati s Krešimirom osiem u reprezentaciji i s Ratom
Tvrdiem u klubu:
- Krešina genijalnost je neponovljiva, za mene je on naš najbolji košar-
kaš svih vremena. Mislim da smo bili dobar tandem. ak bih rekao avan-

Petar Skansi
Na silu
u košarku
Tekst: DAVOR
VOR BURAZIN

Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao

olo u “Jadranu”, ali to mu nije pomogalo
vaterpolo
kod profesora tjelesnog odgoja, strogog
Rusa Mioinskog. Pa je silom prilika
završio meu obruima.

Olim
mp 14
15 Olim
mp
 Legende

garda. Ja sam znao pogoditi izvana,

imao sam dobar prodor i dodavanje, uz  Summary 
to sam igrao i odlinu obranu. Petar Skansi was born on November
Skansi se nakon završetka igrake 23, 1943 in Sumartin, a small town
karijere, odmah uhvatio trenerskog on the island of Brač. He was the first
posla u svom matinom klubu s Gripa. I member of the national basketball
s njim je ostvario prvi hat-trick kad su team from the basketball club
1977. godine osvojeni naslov prvaka Jugoplastika. He won a silver medal
Jugoslavije, domai kup i Kup Radivoja at the Olympic Games in Mexico City
Koraa: in 1968 while playing for Yugoslavia
- Mislim da sam bio podjednako us- and a gold medal in 1970 at the
pješan, iako je teže biti trener. Kad sam World Championships in Ljubljana,
poeo, bio sam trener dojuerašnjim where he was ranked among the top
igraima i prijateljima. S jedne strane five world players.
to je bila dobra stvar, ali moglo je biti i When the “yellows” were chasing their
problematino... Kao najveu vrijednost first title as champions of Yugoslavia
toga razdoblja smatram uspješno obav- in 1971, Skansi was a key player. One
ljenu smjenu generacija koja je u klub - Sreom, imao sam momad izvan- year later this team played in the
donijela puno trofeja. serijskih igraa koju je vodio strašan finals of the European Champions’
Najvei dio svog trenerskog opusa, zanos. Ja sam morao voditi rauna o Cup (now the Euroleague) in Tel Aviv
Skansi je proveo u Italiji. Za najljepše i organizaciji, razmišljati o suparnicima, (losing 72-71 to Ignis).
najuspješnije razdoblje smatra godine a sve ostalo prepustiti njima. Kljuna As a coach, Skansi was the first
provedene u “Benettonu” iz Trevisa je bila utakmica za nale u kojoj smo person to get the “triple” in Yugoslav
kojega je s Tonijem Kukoem doveo do nadoknadili veliku prednost tadašnjeg basketball, three titles in the same
praga europskog naslova 1993. godine ZND-a. Nekoliko godina, kasnije moj ta- year (1977) – the National Cham-
(u nalu je bolji bio Limoges). dašnji igra Bazarevi mi je priznao da pionship of Yugoslavia, the National
- U Trevisu je doista bilo lijepo. Am- nikad nee zaboraviti taj poraz u polu- Cup of Yugoslavia and the Korać
bijent, prijatelji, vlasnik Luciano Be- nalu, baš kao što ja ne mogu zabora- Cup. As an assistant to Aleksandar
netton koji mi je vjerovao i bio spreman viti Tel Aviv. Mislim da su bili presigurni Nikolić, he also was part of the gold
investirati ogroman novac. Mislim da u sebe i da su smatrali da im je sueno medal winning team at the World
su se Benettonu isplatila ta ulaganja, igrati nale s Amerikancima. Championships in Manila in 1978.
imali smo odline rezultate... Uglavnom Petar Skansi svoju je trenersku ka- He also won a bronze medal at the
sam radio s momadima koje su rasle, rijeru završio tamo gdje je i poeo - na European Championship in Torino
podizao sam ih i dovodio do vrha. Tako Gripama. Nagovorio ga je Dino Raa in 1979 as the national coach. He
je bilo i u Pesaru i u Bologni. za još jedan, posljednji ples, u kojem achieved his greatest success as the
Jedan od najemotivnijih trenutaka je 2003. godine prvi i jedini put Split coach of the Croatian national team
bile su Olimpijske igre u Barceloni pri- postao prvak Hrvatske. that played against the USA in the
je 18 godina, kad je izbornik Skansi Sada uživa u mirovini, ali ne miruje finals of the Olympic Games in
doveo Hrvatsku do nala i utakmice s - postao je prvi predsjednik splitskog Barcelona in 1992.
prvim i jedinim Dream Teamom: Kluba olimpijaca. z Skansi worked for six clubs in Italy
(Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma,
ŽIVOTOPIS Fortitudo Bologna, and Benetton). He
also worked for PAOK in Greece. He
Petar Skansi je roen 23. studenoga 1943. u Sumartinu na otoku Brau, prvi won the Italian championship with
je košarkaški reprezentativac iz Jugoplastike, a igrajui za Jugoslaviju osvojio Benetton and was a finalist in the
je srebro na OI u Meksiku (1968) i zlato na SP-u u Ljubljani (1970) kad je iza- European Champions League in 1993.
bran u najbolju petorku svijeta. He finished his coaching career by
U pohodu “žutih” na prvi naslov prvaka Jugoslavije (1971.), Skansi je bio winning the Croatian championship
kljuni igra, a ta je momad samo godinu dana poslije igrala u nalu KEP-a u with Split in 2003 – the first time that
Tel Avivu (71-72 protiv Ignisa). Cibona did not win it.
Kao trener, Skansi je potpisao prvi “triple” u jugoslavenskoj košarci, tri na- Today, Skansi is the president of the
slova u istoj godini (1977.) -prvenstvo Jugoslavije, Kup Jugoslavije i Kup Ra- Olympians Club of Split.
divoja Koraa. Kao asistent Aleksandru Nikoliu sudjelovao je u osvajanju
zlatne medalje na SP-u u Manili (1978.), a kao izbornik reprezentacije uzeo je
broncu na EP-u u Torinu (1979.). No, najvei uspjeh kao izbornik ostvario je
sa Hrvatskom na OI u Barceloni (1992.) igrajui u nalu protiv SAD-a.
U Italiji je radio u šest klubova (Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma, Fortitu-
do Bologna, Benetton), imao je i izlet u Grku (PAOK). S Bennettonom je bio
prvak Italije i nalist europske Lige prvaka (1993.). Trenersku karijeru za-
kljuio je naslovom prvaka Hrvatske sa Splitom (2003) - bilo je to prvi put da
Cibona nije bila najbolja.
Skansi je danas predsjednik splitskog Kluba olimpijaca.

Olim
mp 16
 Olimpijske nade

u hipu

Olim
mp 18
Manuel Štrlek (21) kao dijete se bavio tenisom i nogometom, išao na
taekwondo, no kako mu je otac rukometni trener, nekako logino je da je u
rukometu i završio. Ve sad nestrpljivo oekuje svoje prve Olimpijske igre u
Londonu 2012. i nada se onom najsjajnijem odliju.

Tekst: ANTON SAMOVOJSKA

Fotograje: CROPIX
nogi športaši cijelu karijeru
traže put do zvijezda i ne
uspiju ga pronai. Oni jedin-
stveni do zvijezda doskoe
u hipu. Manuel Štrlek, mladi
rukometaš CO Zagreba svoj je carpe diem
ostvario odmah, na prvome velikom na-
tjecanju. Štrlek (21) je na Europskom pr-
venstvu 2010. u Austriji zgrabio srebro te
izborio mjesto u prvoj sedmorci natjecanja.
- Bilo je to veliko iznenaenje. Moj je
jedini cilj bio igrati, skupljati iskustvo i što
bolje iskoristiti minute koje mi je dodijelio
izbornik Lino ervar. Nisam ni sanjao da
bih mogao ve na prvome velikom na-
tjecanju, u konkurenciji velikana, biti dio
idealne momadi prvenstva - veli Manuel
Štrlek.

o Što vam je don nijelo više zadoovoljsttva

- srebbro ili izbor u najjbolju
u mommad Eu-
rope?
- Srebro je mnogo vrjednije. Kolektivni
ciljevi uvijek su bitniji od pojedinanih.
Momad je, uostalom, ta koja podiže poje-
dinca. Da drugi nisu dobro radili za mene,
što je osobito bitno u mome sluaju, bu-
dui da igram na krilu koje živi od pravih
lopti vanjskih igraa, niti ja ne bih bio ništa
posebno.

o Što vas je
e poveelo prrema rukom metu??
- Kao dijete bavio sam se svaime. Igrao
sam tenis i nogomet, išao na taekwondo.
No, kako je moj otac rukometni trener i
kako je trenirao “Dubravu”, bilo je nekako
logino da se okušam i u rukometu.
Rukomet mi se neobino svia. To je
atraktivan, gotovo atomski šport, u kojemu
nema mjesta za mekušce.

o Proitali smo u jedn

nome e interrvjuu
kako je vašš velik
ki uzo
or Dra
ažen Petrov vi.
- To je tono.

o Kakko je mogue da je va aš uzoor Dražžen

Petrovi ko ojega nikadda nisste moogli vi-
djeti. Vi ste
e, naim
me, im
mali tek peet god dina
kad je
e taj veliki športtaš, je
edan od na aj-
boljih
h hrvattskih športtaša svih vreme ena,
1993. pogiinuo u fata alnoj prome etnojj
nesreei?

19 Olim
mp
 Olimpijske nade
- O Draženu Petroviu znam gotovo
sve. Priali su mi kako je on, koji je
bio najbolji, ostajao u dvorani nakon
treninga i vježbao, vježbao... Ako je
najvei radio više od ostalih, ako je
morao ispaliti “još sto trica”, razmi-
šljao sam, to ne može biti bez vraga.
Petrovi me je pouio da je rad, krvavi
rad, najvažniji korak do napretka. Jest,
talent je nužda, ali bez rada nema kru-
ha. Ni u emu, pa ni u športu.
o Koji su vaši rukom metnni ido
oli?
- Patrik avar. Lakoa kojom je igrao
i zabijao s krila doista je neponovljiva.
Drugi je Nijemac Stephan Kretschmar.
o Kreetschmmar vam se sv via stogaa jer
je bio
o eksstrava
aganttni ruukommetašš?
- Ah, ne. Da je to u pitanju, bio bih
sav istetoviran... Poput avara. Krets-
chmar je bio udesan rukometaš. On
je bio jedinstveno krilo, on je bio rijet-
ki krilni napada koji je mogao zabi-
ti iz svake pozicije i koji je dizao mom-
ad.
o Vašš je ta
alentt bio zapaažen vrlo raa-
no. Lino ervarr pozzvao vas je na pri-
premme rep prezeentaccije za Olim
mpijsske
igre u Pek kinguu 20008. godine e?
- Tad sam bio 18-godišnjak i još
sam igrao u “Dubravi”. ervarov poziv
za mene je bio šokantno iznenaenje.
Peking nisam vidio, što nisam ni oe-
kivao, ali injenica da me je ervar
vidio dala mi je dodatni poticaj za rad.
o Nisste vid
djeli Pekiing, no oekiva
ali
ste da bisste mogli zaigrrati na Svjjet-
skomm prveenstv vu 20
009. u Hrv vatsk
koj?
- Jesam, ali tome se nastupu ispri-
Olim
mp 20
jeila nesrea. U studenome 2008. nove hrva atske
e mom maddi na putu
ozlijedio sam križne ligamente. Bio je prem ma Olimmpijsskim igramma 2012.
to užasan dogaaj. Najteža sportska Što oeku ujete od Olimppijskih
h igara u
ozljeda u najgorem trenutku. No, ako Londonu??
ovjek nešto želi, ništa nije toliko te- - Izmeu Europskog prvenstva
ško da bi ga moglo slomiti. Ozljeda 2010. i Olimpijskih igara 2012. postoji
me je zaustavila, ali istodobno mi je i još jedna važna postaja - Svjetsko
pomogla da postanem jai. prvenstvo. I to natjecanje poslužit e
nam kao priprema za najvažniji tre-
o Kak ko je danaas vašše ne
esrettno de- nutak - nastup na Olimpijskim igrama
sno koljen no? u Londonu. Ako se po jutru, dakle po
- Nije kao novo, no - dobro je. Osje- Austriji, dan poznaje, London bi tre-
am se super. Ne osjeam nikakav bao biti još jedan veliki trenutak ruko-
strah, idem kao da mi se nikada ništa metne sree. Svi živimo za Olimpijske
nije dogodilo. igre i oekujemo da emo u Londonu
biti spremni dati najviše. Dakako, uz
o Kakkav je
e odn nos sttarih
h i mla
adih nadu da e to naše najviše biti do-
igraa u hrvatsskoj rukom metnnoj re
e- voljno da uzmemo i najvrednije odlije
prezeentacciji? - kazao je Manuel Štrlek, velika hrvat-
- Stari-mladi, to je uvijek zanimljivo ska olimpijska nada. z
pitanje. Obino se,
sukladno godinama,  Summary 
formiraju skupine ko-
je gdjekad prerastu Manuel Štrlek (Zagreb, December
u jaz. Hrvatska je 1, 1988) is a Croatian national
reprezentacija, meu- handball team player. As a child
tim, jedinstven sluaj. he played tennis, football, and
Niti u jednome asu taekwondo, but finally settled on
nisam osjetio da bih handball. He began his career with
mogao imati proble- “Dubrava”, and has continued with
ma stoga što sam CO Zagreb. Štrlek plays left wing. He
mlad. Naprotiv. Stariji is great at counter attacks and has a
igrai pomagali su mi very wide range of shots.
i hrabrili me. Što je He was invited to train with the
neobino bitno. Croatian national team for the
Beijing 2008 Olympic Games and
o Je
edna a od najve eih he was a candidate for the play in
zaggonettaka za la aike the 2009 World Championships
jestt šutt ruko
ometta- in Croatia, but he was unable
ša. To, naime e, nissu participate in the latter after
samo o bom mbe, ve i suhii listo ovi te
e suffering a cruciate ligament injury.
najrazliittije “ffrljokke”. Kolikoo je po- Štrlek returned from the injury in
trebn no da a bi ru
ukom metašš ovla adao the autumn of 2009, and in his
svom m tom m serijjom razliitih udarraca? first major competition, the 2010
- Cilj je svakoga rukometaša biti što European Handball Championships
raznovrsniji u napadu. Dakako, važno in Austria, he won the silver medal
je vježbati, ali nije sve iskljuivo u and was picked to the all-star team
vježbanju. Neke su stvari ovjeku uro- of the championship.
ene. Netko može, a netko ne može. His sports role models are basketball
Moram priznati, iako sam štošta bez- player Dražen Petrović and handball
broj puta pokušavao, ponekad ni sam players Patrik Ćavar of Croatia and
ne znam odakle sam izvukao neki Stephan Kretschmar of Germany.
udarac.
o Hrvvatskka ruk kome etna repre ezentta-
cija najusp pješnniji je
e našš športski ko-
lektiv
v. Dva a olim
mpijsska zlata, osvo oje-
na 19996. u Atllanti i 200 04. u Atenni,
govore sv ve o veliin ni i vrijed
dnostti
rukommeta a. Eurropsk ko prvvensttvo u
Austrriji biila je,, premma ervarrovimm
zamisslima a, sam mo ussputn na po
ostajaa
 Nastanak modernog športa
azvojem željeznice i kopne-
nih puteva u 19. stoljeu, ri-
jeke gube ekonomski znaaj,
a veslanje prestaje biti izvor
zarade i svakodnevica radnike klase,
ve prelazi u domenu imunijeg gra-
anstva i aristokracije kao športsko-
rekreacijska aktivnost. Ipak, amaterski
veslai nisu se mogli nositi s profesio-
nalnim laarima s Temze i Tyne i izbje-
gavali su meusobne susrete.
Amaterima se nije svialo gubiti od
onih koji su im na društvenoj ljestvici
podreeni, a još im je manje privlano
bilo druženje s pripadnicima radnike
klase (jer važan aspekt športa oduvijek
je bila i socijalizacija nakon športskog
susreta koja se svodi na ugodno druže-
nje pripadnika iste društvene klase).
Vrlo mali broj veslaa amatera
mogao se uope usporediti s profesi-
onalcima kao što su bili „Gateshead
Clipper“, „North Star“ ili „Crowcat-
cher“. Ti profe-
sional-
Henley regata 1882.
- posljednja
ci dobivali su imena slina onima koja
imaju konji, i utrkivali su se na susreti-
ma koje su organizirali kladioniari za
novane nagrade.
Osnovna ideja Amaterskog atletskog
kluba (Amateur Athletic Club) kojeg su
1866. godine osnovali studenti Oxfor-
da i Cambridgea, bila je da se iskljue
ne samo profesionalni športaši (oni koji
su se natjecali za novac), ve i pripad-
nici radnike klase, odnosno svi oni koji
su rukama zaraivali za svoju egzisten-
ciju.
Kak
ko je šporrt openitto poostajaao
sve popularniji, u britanskim klubo-
vima jaala je inicijativa da se strogo
zabrani ulanjivanje mehaniarima i
obrtnicima. Oko te ideje lomila su se
koplja, pa je, na primjer, londonski od-
vjetnik Walter Rye uspio probiti klasnu
barijeru i postati lan kluba. On je inzi-
stirao da amater može biti džentlmen
porijeklom, ali i obrazovanjem. Kada
je 1872. godine u Londonski atletski
klub (London Athletic Club) dopušten
upis trgovcima, šezdeset lanova se u
revoltu ispisalo iz kluba.
asopis “The Times” podržavao je
segregaciju, pa je u to vrijeme objav-
ljeno da „ za zanatlije, radnike i ostale
takve osobe nema mjesta u klubu.
Apsolutno je poželjno da im se zabrani
pristup, jer je time status (amaterski,
op. a.) svih ostalih lanova bolje osigu-
ran i osloboen svake mogue sumnje
koja bi se inae mogla pojaviti.“
Iako su društvene razlike ostale jako
izražene i bitne unutar samih klubova,
u konanici je demokratski princip
odnio pobjedu na nacionalnoj razini. Za
to su posebno zaslužni osnivai Ama-
terskog atletskog saveza (Amateur
Athletic Association) koji su smatrali
da bavljenje športom mora biti dostu-
pno svima, pod samo jednim uvjetom
- da se ne natjeu za novac.
Veslanje je po tom pitanju postalo
iznimka. Od svih športskih saveza, jedi-
no je Amaterski veslaki savez (Amate-
utvrda elitnog amaterizma
ur Rowing Association, ARA), osnovan
1882. godine, tvrdoglavo ustrajao na
formalnom iskljuenju zikih rad-
nika iz svojih redova. Nisu svi bili za
takav iskljuivi i elitistiki pristup ama-
terizmu, pa je 1890. godine osnovan
Nacionalni amaterski veslaki savez
(National Amateur Rowing Associati-
on, NARA) koji je bio otvoren za sve
osim za profesionalne veslae. Razlika
u percepciji amaterizma izmeu ova
dva veslaka saveza, uzrokovala je
raskol u britanskom veslanju koji e
potrajati 66 godina.
Ammaterrski veslaki savez z (AR
RA)
od 1839. godine organizira ekskluziv-
nu Henley regatu u mjestu Henley-on-
Thames. Ta regata ima svoja posebna
pravila, budui da prethodi bilo kojoj
nacionalnoj ili meunarodnoj veslakoj
organizaciji. Organizatori regate uglav-
nom su i sami bivši veslai, a prema
njihovom ustroju i Pierre de Coubertin
je formirao neke elemente organizacije
Meunarodnog olimpijskog odbora.
Regata je od samog poetka bila nami-
jenjena iskljuivo za veslae amatere.
Godine 1879. u Henleyu je sastav-
ljena i prva formalna denicija amate-
ra. Prema toj deniciji status veslaa ili
kormilara amatera ne može imati:
• onaj tko se ikada natjecao za ulog,
novac ili prijavninu na bilo kojem
otvorenom natjecanju,
• onaj tko se ikada natjecao zajedno
sa ili protiv profesionalca za bilo
kakvu nagradu,
• onaj tko je ikada zaraivao za život
na nain da se bavio, poduavao ili
asistirao u bilo kojem obliku športa,
Tekst: ANA POPOVI
Amaterski veslai nisu se mogli nositi s
profesionalnim laarima s Temze i Tyne
i izbjegavali su meusobne susrete.
Amaterima se nije svialo gubiti od onih
koji su im na društvenoj ljestvici podreeni, a još im je manje
privlano bilo druženje s pripadnicima radnike klase...
• onaj tko je ikada bio zaposlen na bro-
du ili oko broda, za novac ili okladu,
• onaj tko jest ili je bio zaposlen
za plau kao mehaniar, majstor ili
ziki radnik.
Godine 1884. ista pravila poela su
se primjenjivati i na strane sudionike
regate, a 1886. dodano je još jedno
pravilo koje zabranjuje sudjelovanje
svim osobama koje su zaposlene u
uslužnim djelatnostima (posluga). S
vremenom, kako se poveao broj sudi-
onika regate iz stranih zemalja, stroga
pravila postala su izvor sve veih
nesuglasica, budui da je u drugim
zemljama denicija amatera bila puno
slobodnija.
Najpoznatiji incident zbio se 1920.
John B. Kelly
23 Olim
mp
 Nastanak modernog športa
godine kada je budui olimpijski pobjed-
nik, Amerikanac John B. Kelly, iskljuen
s regate zato što je izuavao zanat za
krovopokrivaa i radio kao šegrt. Kellyju
je zabranjeno sudjelovanje u regati na
temelju pravila o zikim radnicima, ali
i zato što je bio lan Vesper Boat kluba
kojem je bilo zabranjeno sudjelovanje
na regati još od 1906. godine radi doga-
aja koji se odigrao godinu dana ranije.
Naime, 1905. godine, lanovi Vesper
Boat kluba koji su nastupili na Henley
regati, novac za put skupili su putem
donacija, ime su u oima
strogih organiza-
tora postali - pro-
fesionalci.
Kellyjevo iskljuenje bila je tad
velika vijest koja je snažno odjeknula
kako u Americi, tako i u Velikoj Brita-
niji. Zanimljivo je da je 1947. Kellyjev
sin, John B. Kelly mlai, pobijedio na
Henley regati, a njegova je ki kasnije
postala poznata lmska zvijezda - Grace
Kelly, što je cijeli taj incident još dugo
zadržalo u središtu pozornosti.
God dine 1936 6. doššlo je
e do novo og
spora: australskoj posadi osmerca koja
se pripremala za olimpijske igre u Berli-
nu, zabranjeno je sudjelovanje na Grand
Challenge kupu. Do zabrane je došlo
zato što su posadu sainjavali policajci,
koji su prema rigoroznim pravilima Hen-
ley regate, etiketirani kao ziki radnici.
Taj potez je u konanici doveo do vrlo
neugodne situacije koja je prisilila Ama-
terski veslaki savez da uvedu neke
promjene u svoja elitistiko shvaanje
amaterizma. Tako su 9. lipnja 1937. iz
pravila Amaterskog veslakog saveza
izbrisane uvredljive reference koje se
odnose na mehaniare, majstore, zike
radnike i uslužne djelatnosti, a sljede-
eg dana izmijenjena su i pravila Henley
regate.
U rujnu 1997. godine, Meunarodni
veslaki savez izbrisao je sve stavke
vezane za amaterizam iz svojih pravila,
a Henley je te izmjene prihvatio u pro-
Olim
mp 24
sincu 1998. Tim i-
nom je regata koja
je toliko inzistirala
na istom (ponekad
i prerigidnom) ama-
terizmu, otvorila
svoja vrata svima,
ukljuujui naravno
i profesionalce.
Još jedan vesla-
ki dogaaj koji je
prerastao u britan-
sku, pa i svjetsku instituciju je tradicio-
nalna sveuilišna utrka osmeraca sveu-
ilišta Oxforda i Cambridgea. Sama ideja
utrke potekla je od dvojice prijatelja iz
srednje škole Harrow - Charlesa Meriva-
lea koji je otišao na studij na Cambridge,
i njegovog kolege Charlesa Wordswor-
tha koji je studirao na Oxfordu. Dana
12. ožujka 1829. Cambridge je poslao
službeno pismo Oxfordu s izazovom na
veslaki dvoboj, i tako je roena tradici-
ja koja se održala do danas - da gubitnik
iz prethodne godine izaziva suparnika
na uzvratni susret.
Prva utrka održa-
na je u mjestu Hen-
ley na Temzi - istom
onom Henleyu koji je kasnije postao
mjestom održavanja druge slavne
veslake utrke. Legenda kaže da je
prvi sveuilišni susret 1829. bio toliko
posjeen i uspješan, da su mještani
Henleya odluili organizirati svoju vla-
stitu utrku koja je u konanici postala
slavna Kraljevska regata Henley.
Od 1845. godine utrka se održava u
Londonu, od Putneya do Mortlakea, na
relaciji koja je duga 6,7 kilometara - više
nego tri puta dulja od olimpijske staze.
Zanimljivo je da se lanovi oba osmerca
nazivaju „plavi“ (blues), a oba amca –
„plavi amac“ (Blue Boat), s time da je
boja Cambridgea svijetloplava, a boja
Oxforda tamnoplava.
Svoju veliku popularnost sveuilišna
utrka (osim injenice da je jedan od
najstarijih športskih dogaaja koji je
opstao do današnjih dana) jednim dije-
lom sigurno zahvaljuje i tome što stoji
u samim temeljima nastanka moder-
nog športa i sadrži njegove najbitnije
elemente - školski odnosno sveuilišni
šport i amaterizam. z
Literatura:
John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From
the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn
Books, Inc., New York, 1968.
Richard Holt, Sport and the British: A Modern History,
Oxford University Press, 1992.
Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon
and London, London i New York, 2004.
 Summary 
Upon the Amateur Athletic Club’s
founding in 1866, the organization
sought to exclude both professionals
(those who had previously competed
for monetary gain), and manual
laborers. After much debate,
and thanks in large part to the
progressive ideals championed by
their founders, the Amateur Athletic
Club gave into the democratic
principal that sport, like other
extra-curricular pursuits, should
be accessible to everyone under the
condition that they do not compete
for money.
In fact, only the Amateur Rowing
Association (ARA), who had
organized an exclusive regatta on
the Thames since 1839 (though who
did not officially register as a group
until 1882), maintained a policy
excluding manual laborers. In 1937,
the ARA reversed this regulation
after much controversy and debate
and since 1997 even the prestigious
Henley Regatta has opened its
admission policy to allow everyone,
including professionals. Despite
the Henley’s global reach, the
Oxford and Cambridge Boat Race
has remained a uniquely British
institution.
One of the key reasons for its
popularity and adoration, aside
from the fact that it is among the
oldest annual sporting events still
held today, is that it adheres to the
most important elements of modern
sport - namely its link between
university competition and amateur
athletics.
 MOO
listopadu 2009. Meunarod-
ni olimpijski odbor ponovno
je izabrao Jacquesa Roggea
za predsjednika u razdoblju
od etiri godine. Rogge je osmi pred-
sjednik jedne od najveih svjetskih
organizacija, a prvi je put povjerenje
glasaa dobio u Moskvi 2001.
U osam je godina pokrenuo mnoga
zbivanja unutar olimpijskog pokreta,
ukljuujui i akcije poput išenja
vlastitih redova od korupcije ili zaoš-
travanja naina dobivanja Olimpijskih
igara. Rogge je prvenstveno težio k
unaprjeenju sustava i zadržavanju
znaaja MOO u svijetu športa, ali i
stalnom naporu da Olimpijske igre
budu najvei športski dogaaj u svi-
jetu.
Njemu e se pripisati i vrlo agresi-
van antidopinški program i potpuna
potpora WADA-i (Svjetskoj antidopinš-
koj agenciji).
Orgganizzatorri Olim
mpijsskih igara
a Milenijske ciljeve razvoja (Millennium
zahvalni su Roggeu i njegovoj olimpij-
skoj politici što su ukupni troškovi te
broj sudionika unaprijed ogranieni i
da nema nikakvog naina da se pove-
avaju ili bitnije mijenjaju u buduno-
sti, barem dok Rogge vlada situacijom
(a najnovijim produžetkom mandata i
te kako je dokazao da vlada!).
No, najviše zbog ega gospodin
Rogge, belgijski lijenik, a nekadašnji
olimpijac jedriliar, tako mono drži
sve konce modernog olimpizma u svo-
jim rukama je - novac. Kad je došao na
mjesto predsjednika, olimpijske nan-
cijske rezerve iznosile su 105 milijuna
amerikih dolara, a danas su one vee
od 400 milijuna. Porastom te svote,
porasla su i davanja MOO-a prema
meunarodnim športskim savezima i
nacionalnim olimpijskim odborima. A
kad vas netko dobro hrani, tu ruku ne
grizete....
Olimpizam je u Roggeovoj viziji
nain života. Meunarodni olimpijski
odbor, s Roggeom na elu, svojom
teorijom olimpizma ulazi na velika
vrata u Ujedinjene narode i njihove
Development Goals), prilagoava i
ope prihvaene teze o zaštiti okoliša
svojim planovima za bilo kakav šport-
ski razvoj i arhitektonske ideje grae-
nja športskih objekata.
Isto
odobnno, ra
adi i u kon
ntra-ssmjerru:
na svim svjetskim politikim razinama
uspijeva zadobiti prihvaanje ideje o
olimpijskom primirju, koje želi zajedno
sa svjetskim politiarima graditi kroz
šport, obrazovanje, humanitarnu po-
mo i zdravstvenu zaštitu. Olimpizam
je poeo izlaziti iz športskih okvira još
za vrijeme Juana Antonia Samarancha,
ali je denitivno odluio postati stil
svjetskoga života u doba vladavine
Jacquesa Roggea.
 Roggeova era
Tekst: JURA OZMEC
Olimpizam je poeo izlaziti iz športskih okvira još za
vrijeme Juana Antonia Samarancha, ali je denitivno
odluio postati stil svjetskoga života u doba
vladavine Jacquessa Roggea.
Postoji, istina, i jedna mala nota
sumnje: može li ovim ritmom olimpij-
ska ideja i olimpizam i dalje rasti ili je
Rogge, okružen vrhunskim majstorima
ekonomije, prava i marketinga, odno-
sno vrhunskim tehnomenadžerima
došao do vrhunca?
Prodajom televizijskih prava za
praenje olimpijskih igara privatnim
ulagaima, a ne više multinacionalnim
udrugama poput Eurovizije, Rogge
i ekipa oko njega dobili su znaajno
veu nancijsku potporu nego što je
ona bila do sad. Isto tako, rast prihoda
povean je 5 do 10 posto u svakoj
olimpijadi (razdoblju od 4 godine iz-
meu ljetnih Igara).
S drugee straane - iakoo ne trebaa
sumnjati da e se na današnjem tele-
vizijskom tržištu svake zemlje nai tv-
kua koja e otkupiti prava za prijenos
Igara i po novim, etiri, pa i više puta
višim cijenama - pitanje je hoe li i
kvaliteta takvoga praenja biti visoka
ili e se tražiti rezervna rješenja.
U svakom sluaju, Rogge za sada
mijenja i lice i nalije olimpizma u ve-
likom stilu, a sponzori ni ne pomišljaju
izai iz ove prie, što je dokaz posto-
janosti i zalog za budunost.
Baš u Kopenhagenu, uoi glasanja
za novog/starog predsjednika MOO-a,
održan je i 13. Kongres MOO-a, koji
je iznjedrio neke vrlo zanimljive ideje
i zapravo preporuke za djelovanje
MOO-a.
U svjetlu injenice da je u dvorani
tijekom Kongresa bilo 1249 sudioni-
ka, ukljuujui lanove MOO-a (njih
trenutano ima 112), predstavnike
nacionalnih olimpijskih odbora (pa i
Hrvatske), predstavnike meunarod-
nih športskih saveza, te organizacij-
skih odbora Olimpijskih igara i novi-
nare, dakako da je Rogge neposredno
nakon ustolienja obeao da e slije-
diti te preporuke.
A o njima u sljedeem broju „Olim-
pa”. z
Literatura:
* Web stranica MOO-a (www.olympic.org)
* Mark Adams, Communications director IOC:
predavanje o MOO-u za predsjednike nacionalnih
udruga športskih novinara, Lausanne, sijeanj
2010.
* privatna arhiva
 Summary 
Why did the International Olympic
Committee (IOC) re-elect Jacques
Rogge as its President in 2009 in
Copenhagen?
They did it because in the past 8
years he has improved the work of
IOC at all levels, introduced new
systems for operations, and in-
creased the level of IOC funds four
times, thus increasing the amounts
that the IOC pays to international
sport federations and national Ol-
ympic committees.
The Olympic ideal to leave the sport
framework even under Juan Antonio
Samaranch, but it has definitely be-
come a global lifestyle under Jacques
Rogge.
The new face of the Olympic ideal
is also reflected in intensive coop-
eration with UN, and with global
movements, such as environmental
protection.
Rogge has announced new steps
to improve the work of the IOC,
following the conclusions and
recommendations of the Olympic
Congress, demonstrating that he is
an experienced, clever leader of the
new techno management trend in
the IOC.
27 Olim
mp




6


6
:





  
$


$

 !
 UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010.

romicatelj modernih športova u nas, Franjo Piše: MIRNA JAJČEVIĆ

Bučar, upoznao je skijanje na studiju u Šved-
skoj. On je u Zagreb donio i prve skije. Na U Hrvatskoj se 1911. godine
njegov prijedlog u I. hrvatskom sklizačkom
društvu je 12. XI. 1894. osnovana skijaška
nakanio izgraditi zimsko-
sekcija, prva skijaška organizacija u Hrvatskoj. športski centar nalik onom
Bučar je obučavao skijanje na Tečaju za učitelje gimna-
stike u Zagrebu zimi 1894./95. U siječnju 1896. pozvan je
u Bohinju. Poduzete su stoga
u Prag gdje je članovima Češkog ski-kluba održao kraći velike akcije da se pronae
tečaj skijanja, a sudjelovao je i na natjecanju u „strmoj
vožnji na 500 m“ i osvojio drugo mjesto. i izgradi slian centar u
Gorskom kotaru. Na preporuku
Prvii međun
narod
dni uspjeesi hrvvattskih
h skiijaašaa
Novo razdoblje u razvoju skijanja započelo je 1908. go- rijekih planinara i skijaša,
dine. Te se godine na međunarodnom skijaškom natjeca- koji su se u sve veem broju
nju u Češkoj istaknuo zagrebački advokat Janko pl. Vod-
varška koji je bio redoviti gost čeških skijaških natjecanja. poeli pojavljivati i u ovome
On je 9. II. 1908. godine u mjestu Jilemnici nastupio na gradu, izabrane su - Fužine.
“prvenstvu zemalja češke krune” i pobijedio u utrci na 10
km.
Potkraj iste godine, jedan drugi skijaški entuzijast, Ru- Kranjskem” još 1909. godine sagradila sanjkalište Belve-
dolf Zigmundovsky iz Zagreba, sudjelovao je na skijaš- dere dugo 2100 metara i posebnu stazu za skijaše obilje-
kom tečaju u Marija Sallu u Austriji. Tečaj je vodio Mat- ženu crvenim trakama. Na ovim terenima nastupili su i
hias Zdarsky, poznati austrijski skijaški učitelj i inicijator brojni hrvatski sanjkaši. Neki od njih, kao prvak Hrvatske
alpskog skijanja. Na poticaj Zigmundovskyog i uz podrš- Fritz Lovrenčić, postigli su i dobre rezultate.
ku Franje Bučara, početkom 1909. godine, ponovno je Sanjkaši su tamo imali prilike promatrati prva skijaška
aktiviran “posebni ski odjel” u Prvom hrvatskom skliza- natjecanja u Sloveniji. Sve to je pobudilo želju da se nešto
lačkom društvu, a Rudolf Zigmundovsky imenovan je za slično organizira i u Hrvatskoj. Prije svega javila se ide-
pročelnika odjela. Iste godine osnovana je i skijaška sekci- ja da se u Hrvatskoj izgradi zimsko-športski centar nalik
ja u Hrvatskom akademskom športskom klubu u Zagre- onom u Bohinju. Još iste 1911. godine, poduzete su velike
bu. Zahvaljujući njihovoj inicijativi, skijanje se naglo po- akcije da se pronađe i izgradi sličan centar u Gorskom
čelo širiti. Međutim to novo, tehnički savršenije skijanje, kotaru. Na preporuku riječkih planinara i skijaša, koji su
sa mnogo većim brojem poklonika, u svojem sse u sve većem broju
daljnjem razvoju tražilo je nove, prostranije i ppočeli pojavljivati i u
strmije terene sa sigurnijim i dugotrajnijim oovome gradu, izabrane
snijegom. U Hrvatskoj, takva područja mogla ssu Fužine.
su se pronaći jedino u Gorskom kotaru.
Gorrski kotaar -
Gorrsk
ki kotaar no
ovi sk
kijašški ceentaar ““zzraačno
o lječčiliištte”
Još kao sanjkaši, hrvatski poklonici zimskih U nastojanju da se
športova su se povezali sa istomišljenicima iz uuredi i promovira zim-
Slovenije. Naši sanjkaši nekoliko su puta nastu- ssko-športski centar
pali na međunarodnim natjecanjima, koja su ppomogle su turističke
organizirana na terenima Bohinjske Bistrice. oorganizacije koje su
Ovdje je “Deželina zveza za promet tujcev na

Ivan Lipovšćak,
2 prvi zdesna
(Delnice 1932.)

se tih godina počele formirati i u Hrvatskoj. Bila su to
Društva za promet stranaca, koja su po ugledu na slična
društva u Austro-Ugarskoj, počela priređivati športska
natjecanja za privlačenje što većeg broja turista u poje-
dina područja. Tako je npr. Društvo za promet stranaca
u Opatiji počelo organizirati tzv. “športske tjedne”, da bi
zainteresirani stranci posjećivali Gorski kotar, već tada
poznat kao “zračno lječilište”.
U Fužinama i Delnicama formirala su se takva društva
kako bi se iskoristile dobre turističke pogodnosti tog kra-
ja. U napisu zagrebačkog Obzora iz 1910. godine o turi-
stičkom potencijalu Gorskog kotara možemo pročitati da
su “Zimski sportovi stekli toliko prijatelja da su gorski
krajevi koji su zimi bili posve pusti, danas obilnije posje-
ćeni nego li ljeti, te su postali upravo prava izletišta”.
Drušštvvo za prom
mett stran
naca u Fu
užin
namaa
Društvo za promet stranaca u Fužinama, na preporuku
riječkih planinara i ljubitelja zimskih športova, poveza-
lo se sa zimsko-športskom sekcijom HAŠK-a iz Zagreba.
Dogovoreno je, da se na terenima oko Fužina, od 1. do
10. II. 1912. godine organiziraju brojna zimska športska
natjecanja. Društvo za promet stranaca bilo je “voljno
investirati u sanjkališta, klizališta i skijališta”. Preko svih
tadašnjih dnevnih i športskih listova pokrenuta je velika
Državno skijaško prvenstvo u Delnicama 1932. godine
propagandna akcija o tom događaju. Dataljne propozi-
cije športske priredbe objavljene su u javnosti. Patronat
nad međunarodnim sanjkaškim natjecanjem preuzelo je
Društvo za promet stranaca u Kraljevinama Hrvatskoj i
Slavoniji, a tehničku pripremu preuzeo je HAŠK po pra-
vilima Hrvatskog športskog saveza.
S novoformiranim poduzećem Ćirilometodski kinema-
tograf - Hrvatski kinematografski dnevnik, dogovoreno
je snimanje “zaključnog natjecanja i vježbi u tečaju”. Misli
se na skijanje kao posebnu “športsku atrakciju”. Poslije
natjecanja trebao se održati skijaški tečaj. Za to je angaži-
ran i posebni učitelj skijanja.
Uputte zaa skijjaše teečaajce
Napravljen je detaljan raspored priredbe. Sudionici te-
čaja trebali su stići 1. veljače. Od 2. do 10. 2. bila je pred-
viđena obuka u “norveškoj ski vožnji”. Završna utrka za
tečajce trebala se održati 10. 2, a dan kasnije utrka je bila
otvorena za sve vozače.
Interesantne su upute za skijaše tečajce. Navodi se, da
će se obučavati “Norveški način ski-vožnje, christijanija i
telemark”. Što se tiče opreme preporučene su “Telemark
- ski sa Bilgeri-vezom. Ski neka budu tako dugi da se
pruženom rukom lahko dohvate šiljci. Uz to su potrebne
dvije ski-batine sa tanjurićima za snijeg. Batine neka sižu
3
UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010.
do lakata. Cipele moraju biti nepromočive. Izvrsne su tzv.
lanpar cipele - okovane. Cipele mogu se rabiti samo na
vezu tvrdog sistema. Odijelo treba da je primjereni turi-
stički kostim. Osobito dobre treba da su čarape, svaka-
ko od vune. Kao rukavice najbolji su tzv. fäustlingi. Pre-
poruča se uzeti dva para. Dobro opremljeni naplećnjak
upotpunjuje opremu, a treba da je u njemu bezuvjetno
ski - vosak, a prema potrebi i sniježne očale”. Za tečaj je
“prijavljen lijep broj učesnika i dvije dame te riječki alpi-
nistički klub”.
Prikupljene su brojne nagrade za sve vrste natjecanja i
bile su izložene u izlogu tvrtke Jesenski i Turk - Elsa-Flu-
id dom u Zagrebu. Prijave su se primale u prostorijama
HAŠK-a u Opatičkoj ulici. Moglo se je prijaviti i na licu
mjesta u Fužinama.
“Pottpu
unomaa vješšt svvim tajnaama togg špo
ortaa”
U stručnom radu i propagandi skijanja naročito se isti-
ču Zagrepčani, Ico Lipovšćak i Ante Pandaković. Na pri-
jedlog Tome Cuculića skijaša iz Mrkoplja, oni odlaze u
potragu za novim skijaškim terenima na padine Maj vrha
i Čelimbaše kraj Mrkoplja. Oni su tamo stigli 12. XII.
1912. i bili oduševljeni s onim što su vidjeli. Čvrsto su
odlučili da ovaj kraj pretvore u skijaški centar Hrvatske.
“Već nakon nepunih mjesec i pol
dana njihovom inicijativom organi-
ziran je 3. II. 1913. skijaški tečaj sa
modernijom opremom i suvreme-
nijom skijaškom tehnikom.Vod-
stvo tečaja bilo je povjereno bivšem
aktivnom poručniku austrijske
vojske Rikardu Vickertu, koji je
prošao više vojničkih tečajeva i bio
4
Mirko Pandaković
potpunoma vješt svim tajnama
tog športa”.
Prvvi zim
msk
ki plan
nin
narskii
pon
usp
Nakon trodnevnog tečaja u
kojem je sudjelovalo 14. po-
laznika, izvršen je prvi zimski
planinarski uspon na skijama u
Hrvatskoj. Pandaković, Lipov-
šćak i poručnik Vickert uspeli
su se uz pomoć skija na vrh Bje-
lolasice (1533m) najvišeg vrha
Gorskog Kotara. Nakon drugog
skijaškog tečaja koji je održan u
Mrkoplju od 31. I. do 2. II. 1914.
godine, ski-sekcija HAŠK-a or-
ganizirala je veliko natjecanje
pod nazivom Prvenstvo na ski-
jama za Hrvatsku i Slavoniju. Na
tečaju je bilo 16. tečajaca, 14. iz
Zagreba, a dvojica iz ski sekcije
Planinarskog društva Liburnija
iz Rijeke. Istovremeno je u Mr-
koplju održavan i tečaj austro–ugarske vojske u skijanju.
Svi oni uzeli su učešća u prvenstvu.
Prvo
o prvvensttvo Hr vaatskee i Sllavvonijee
Prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije održano je na stazi
dugoj 7 km. “Pruga je bila vrlo interesantna sa jednako
uspona i spusta… start i cilj nalazili su se nedaleko jedan
od drugoga. Cijela staza bila je markirana crvenim zasta-
vicama i zaposjednuta vojničkim telefonskim odjelima,
tako da je svako rezanje staze bilo isključeno, a kontrola
vremena izvrsna”. Prvenstvo je osvojio Mirko Pandako-
vić. Drugi je bio Tomašić, a treći Ivo Lipovšćak. Jedan
sudionik na prvenstvu nastupio je na skijama izrađenim
u Delnicama, što je značajno jer su se skije tada isključi-
vo uvozile iz Austrije. Vojnici su se natjecali u patrolama,
po trojica u jednom odjeljenju. Organizator prvenstva,
HAŠK, nagradio je prvoplasirane plaketama. Prva pa-
trola nagrađena je džepnim satovima, a druga srebrnim
novcem.
Poslije I. svj. rata u Mrkoplju se održavaju Državna pr-
venstva, prvenstva Zagrebačkog zimsko-sportskog pod-
saveza i Prvenstva Banovine Hrvatske. U Mrkoplju je 28.
I. 1934. otvorena i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj,
za skokove do 45 metara.
LITERATURA:
1. Radan, Ž. (1970). Počeci skijaškog sporta u Hrvatskoj. Povijest sporta,
1 (1), 28 – 40.
2. Blašković, V. (1971). Delnički skijaški preporod.
Povijest sporta, 2(8), 671 – 686.
3. Škutelj, A. (1983). Kronika značajnih skijaških zbivanja u Hrvatskoj.
Povijest sporta,14 (56), 186 – 190.
4. Šport i umjetnost, god. I. 1912/13. br. 7 str 5-7. Zimski sportovi:
A.P. Šijama oko Mrkoplja.
5. HAŠK 1903. – 1923, Hrvatski akademski športski klub, Zagreb, 1923.
VATERPOLO U SPLITU
Članovi republika “Baluni” i “Mali puk” (1920.)
Piše: MIROSLAV ŠARIĆ
Prva splitska natjecanja u plivanju,
vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju,
održavala su se na javnim gradskim
kupalištima, a prva vaterpolska
utakmica u Splitu i Hrvatskoj, odigrana
je na improviziranom plivalištu na
Bavicama 1908. godine.
očetak razvoja organiziranih športova na
vodi u Splitu, nazire se u prvim godinama
XX. stoljeća. Prva natjecanja u plivanju,
vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju odr-
žavala su se na javnim gradskim kupalištima.
Prvo splitsko kupalište Bagno polo uređeno je u gradskoj
luci 1880., a kupalište Bačvice 1891.godine. Ljubitelji
športova na vodi okupljali su se i u uvalama Firule, Ba-
luni i Zenta. U ovim se uvalama osnivaju divlji klubovi,
a prvi je (Šator) osnovan 1904. godine na sadašnjem
prostoru kupališta Bačvice. Inicijativu za osnivanje dao
je ondašnji praški student Fabjan Kaliterna.
Četiri godine nakon osnivanja, odigrana je prva vater-
polska utakmica u Splitu i Hrvatskoj, na improviziranom
5
 VATERPOLO U SPLITU
plivalištu na Bačvicama. Sudio je Špiro Perišić prema
pravilima koja je Kaliterna donio iz Praga.
Oživvljaavaanjee dru
ugiih uvaala
S vremenom su oživjele i ostale uvale grada pod Mar-
janom, koje su zbog udaljenosti od centra do tada bile
puste. Pred početak I. svjetskog rata oživljavaju uvale
Baluni na zapadnoj i Firule na istočnoj strani grada.
Srednjoškolci koji se spominju kao prvi posjetioci u
uvali Baluni bili su Roko Celegin, Armano Nikolić, Toni
Šejbal, Marin Smoje, Niko Siriščević, Hrvoje Ljubić i
Joško Miler. Kao prvi kupači spominju se Ante Gabrić i
braća Bettini. U tim uvalama omladina je osnovala tzv.
Momčad “Jadrana” iz 1924. godine
Sredinom lipnja 1924. godine, PŠK
Baluni mjenja ime u Jugoslavenski
športski klub Jadran. Novi predsjednik
kluba bio je Pavao Britvi. Na državnom
prvenstvu 9. i 10.VIII.1924. vaterpolisti
Jadrana su osvojili drugo mjesto.
«republike», gdje su svi njeni «stanovnici» uživali potpu-
nu slobodu. Razvijalo se prijateljstvo, zdravi oblici života
u moru i kraj njega, borbenost i i razne vještine – više
ronjenja i izdržavanja pod površinom negoli natjecatelj-
sko plivanje.
Osim športova na vodi bavili su se trčanjem i hrva-
njem, no I. svjetski rat prekinuo je njihovu aktivnost...
„Rep
publike““ pok
kreetaači brojn
nih
h športtovaa
Pred kraj rata «republike» su ponovno procvale i nala-
zimo ih u svakoj splitskoj uvali, odnosno kupalištu. One
su bile pokretači gotovo svih športova u Splitu. Djelat-
6
nost «republika» nigdje nije službeno verificirana, ali je
njihovo postojanje temelj iz kojega su se razvili brojni
splitski klubovi.
Iz «republike» Mali puk u uvali Firule kasnije su na-
stali plivačko-vaterpolski klubovi Firule, Triton i POŠK.
U uvalama Bačvice i Baluni djelovale su istoimene
«republike», Bagno polo u gradskoj luci, a «republika»
Sustipan u uvali Zvončac.
»Republike» su imale statut, barjak, admirala, proto-
kol i amblem, a članovi su nosili jednake kupaće kapice.
Na Balunima su se tijekom cijele godine redovito
okupljali najvjerniji mladići. Čak i zimi su se kupali i
sunčali. Za ulazak u družinu bilo je potrebno položiti
ispit.
is
is On je sadržavao niz dugotrajnih gnjuranja i borbu
u dubokoj vodi s prokušanim protivnikom. Do 1921.
godine
g pripadnici «republike» nisu se opredijelili za
plivanje,
p jedrenje, veslanje ili izlete, nego su svi u svemu
sudjelovali.
s
Tijekom 1919. i 1920. godine prestaje djelovanje «re-
publika»
p i počinje organizirani razvoj plivačkog i drugih
športova
š u Splitu.
Pom
morrsk
ko sp
portsk
ki klub
b Ballun
ni
Na temeljima «Republike Baluni», na zapadnoj strani
ssplitske luke, počeo je nicati prvi plivački klub u Splitu i
DDalmaciji. U Sokolskom domu u Splitu u prostorijama
OOlimpijskog pododbora, 23. IX. 1920. godine održana je
kkonstituirajuća sjednica Pomorskog športskog društva
BBaluni. Osnivanje kluba inicirali su braća Paško, Frano,
IIvo, Oskar i Milan Bettini, Joško Miler, Danilo Majić,
Iv
PPetar Šerić, Ante Gabrić, Ante Raić, Gjerman Gjadrov,
BBogumil Doležal, Fabjan Kaliterna, Rudi Bičanić i dr.
PPrvi predsjednik bio je Frane Aljinović. Klub je 24.VII.
11921. godine otvorio dom u uvali Baluni, sagrađen do-
brovoljnim prilozima članova. Plivalište je bilo dugo sto
metara u smjeru sjever-jug, sa startnim zidom i okreti-
štem. Na otvorenje je pristiglo mnogo okićenih čamaca,
a dom je posvetio don Ivo Delale.
Prva javna utakmica u vaterpolu poslije I. svjetskog
rata odigrana je 30. VII. 1922. godine u Splitu na prvom
Podsaveznom prvenstvu u plivanju i vaterpolu. Susret
između momčadi Baluna i Firula završio je rezultatom
5-1.
Sudjelovvanjee na drržaavniim prr ven
nstviima
Na drugom državnom prvenstvu održanom 6.
VIII.1922. u Beogradu, postignut je zapažen uspjeh. PŠK
Baluni su osvojili drugo mjesto u sastavu: Ante Pilić,
Oskar Bettini, Hrvoje Macanović, Duško Žeželj, Milan
Bettini, Nenad Ožanić i Danilo Majić. Po povratku sa
državnog prvenstva, vaterpolisti Baluna su odigrali me-
đunarodni susret s momčadi britanskog broda Brionny.
Pobijedio je daleko bolji domaćin (9-0). U to vrijeme
igrao je Hrvoje Macanović, koji je bio jedan od prvih
trenera kluba koji je upoznao igrače s novim načinom
plivanja (kraul stil) i igranja vaterpola. Sastav Baluna
je 1923. godine sudjelovala na međunarodnom vater-
 Kupalište Bačvice 1920. godine

Međutim, Jadran nije želio ponovno na-

M
sstupiti jer mu nije dopušteno da u mom-
ččad uvedu nekoliko novih igrača...
U noći 18. IV. 1925. izgorio je dom JŠK
JJadrana.
Ja a Budući da je baraka bila osigu-
rrana na 200.000 dinara, klub je odmah
počeo izgradnju novog zdanja u uvali
p
ggdje je danas športska luka Jedriličarskog
kkluba Labud. Uređeno je i novo plivalište
olimpijskih dimenzija u smjeru istok-
o
zzapad.

B ojn
Bro ne neprrilik
ke naa držžavn
nim
m
p ven
prv nsttvim
ma
Unatoč neprilikama, državno prven-
polskom
po
p ols
lsko
kom
m tu
tturniru
urrn
nir
nir
i u u Za
Z
Zagrebu,
aggrreeb
bu kkoji
o i je
oj je p
priredio
rirreed
ri diio HAŠK
H ŠK
HAŠK na
na sstvo u plivanju i vaterpolu održano je
Maksimirskom jezeru povodom dvadesete godišnjice početkom rujna 1925. godine na plivalištu Jadrana.
djelovanja kluba. U finalu turnira Baluni su odigrali Tijekom susreta između Jadrana i Juga, pri vodstvu Du-
svoju prvu međunarodnu utakmicu s momčadi bečkog brovčana (2-0), sudac susreta Malešević bačen je u more.
Hakoaha. Utakmica je završila neodlučeno (3-3), ali su u Utakmica je prekinuta, a nova se trebala odigrati u Du-
produžetku gosti bili bolji (5-3). brovniku. Međutim, Splićani nisu otišli na taj susret. pa
Na trećem državnom vaterpolskom prvenstvu odr- je naslov prvaka pripao Jugu.
žanom 2-3. IX. 1923. godine u Sušaku, momčad Baluna Godine 1926. financijsko stanje u klubu je bilo toliko
je osvojila prvu titulu državnog prvaka. Taj su uspjeh loše da plivači i vaterpolisti nisu nastupili na državnom
ostvarili:Ante Pilić, Andro Kuljiš, Mirko i Duško Žeželj, prvenstvu. Polovicom travnja 1928. došlo je do spajanja
Ante Roje, Zlatko Mirković i Nenad Ožanić. Jadrana i Tritona s Firula. Međutim, većina članova Tri-
tona vratila se svom prvom klubu Firulama, tek je neko-
Prom
mjen
na im
menaa u JŠ
ŠK Jadra
Ja an licina prešla u Jadran. Ovo spajanje nije mnogo ojačalo
Sredinom lipnja 1924. godine, PŠK Baluni mjenja ime Jadran - na državnom prvenstvu 1929. godine u Ljublja-
u Jugoslavenski športski klub Jadran. Novi predsjednik ni vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto.
kluba bio je Pavao Britvić. Na državnom prvenstvu 9. i LITERATURA:
10.VIII.1924. vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mje- 1. Plivački klub Jadran 1921. – 1951. (1951). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija.
sto. Nakon susreta s momčadi Victorije (2-2), Jadran se 2. PK Jadran 1920. – 1960. (1960). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija.
3. Franceschi, M. ( 1970). Plivački klub Jadran. Split: Vojna štamparija.
žalio, pa je zbog nekih nepravilnosti utakmica poništena. 4. Petrić, T., Copič, M., Marković, B. (1990). PK Jadran- Koteks. Split: Vojna štamparija.

Vaterpolisti
“Baluna” -
prvaci 1923.
godine

7
 ORLOVSTVO U HRVATSKOJ
Grb Orlovske organizacije.
Orao nad štitom s bijelim križem
s orlovskom lozinkom
ŽEA - Žrtva /Euharistija /Apostolat.
Piše: SAŠA CERAJ
Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju i sletovima, Orlovstvo je
puno više od toga - sustav je to koji je odgajao kompletnog ovjeka i sve njegove
aspekte, one duhovne, intelektualne i tjelesne.
ri pokušaju definiranja Orlovstva neophod-
no je imati na umu svestranost ovog pokreta
te ga je potrebno promatrati s više strana. Pri
tome, neophodno je, ne gubiti iz vida razne
aspekte koji se isprepliću unutar Orlovstva,
što je jasan pokazatelj kako se nalazimo ispred kom-
pleksnog, vrijednog i zahtjevnog pitanja. Zaista, na koji
način definirati pristup koji odgaja čovjeka u samoj nje-
govoj biti i postaje načinom života? Iako riječi ne mogu
u potpunosti dočarati filozofiju i poslanje Orlovstva
parafrazirat ću dr. Protulipca koji Orlovstvo definira kao
prosvjetnu i tjelovježbenu katoličku organizaciju koja
najsvestranije obrazuje omladinu, na način da stvara
kršćanski odgojen, duševno i tjelesno zdrav, učen i orga-
niziran narod.
Uistinu, Orlovstvo po svojoj organizaciji, ciljevima
i načinu rada, čini posebnu pojavu u nizu tjelovježbe-
nih ali i katoličkih organizacija toga vremena, a njezin
nastanak je reakcija na nadiranje liberalizma u Europu
8
i ostvarivanje protuteža Sokolstvu koje je zastupalo pro-
svjetiteljsko-filantropske i liberalne ideje.
Sjem
me raazvojja
Kao prva reakcija na pojavu liberalizma i njegov sna-
žan pritisak putem praktički svih položaja kojima se mo-
glo utjecati na javni život, (tisak, mediji, sveučilišta…),
osnivaju se razna omladinska društva poput studentskog
društva Hrvatska u Beču 1903. godine, društva Domagoj
(1904.) u Zagrebu, te izlaze časopisi poput đačkog časo-
pisa “Luč”. Biskup Antun Mahnić želeći očuvati tradici-
onalne vrijednosti koje na ovim prostorima egzistiraju
više od tisućljeća, upozorava upravo na Orlovstvo kao
onaj pokret i odgovor koji će sačuvati tradiciju i odgojiti
mlade ljude u punini njihovog bića. Tako Mahnić ističe:
„(...) osobito preporučam proučavanje i širenje ideje Or-
lovstva (…) orlovska će ideja na samo jačati vaše tijelo,
nego će također unijeti u vaše redove još samoprijekora
i stege (…)“
Predsjedništvo Hrvatskog
orlovskog saveza u Zagrebu
1929. godine.
Donji red s lijeva na desno:
prof. Ivan Oršanić, dr. Ivan
Protulipac, mons. Milan
Beluhan, dr. Avelin Će-
pulić, prof. Dušan Žanko.
Gornji red s lijeva: dr. Dra-
gutin Cerovac, dr. Marko
Klarić, dr. Mijo Lehpamer.
Nasttan
nak
k Orrlovsstvva
Orlovstvo nastaje u Češkoj i Sloveniji čije početke
pronalazimo 1896. godine kada nastaje prva misao o
osnivanju katoličko-tjelovježbenog i prosvjetnog druš-
tva. Prvo društvo osniva se u Pragu 1896. godine, a bi-
lježi se i 1902. godina kada je u predgrađu Brna, točnije
Lišnju, osnovan gimnastički odsjek katoličkog radničkog
društva.
U Sloveniji se osnivaju tjelovježbene organizacije iz
kojih se razvija Orlovstvo koje svoj početak ima 18. stu-
denoga 1906. godine kada dr. Krek, predsjednik Sloven-
ske kršćanske-socijalne sveze otvara prvu vježbaonicu
u Unionu u Ljubljani. Nakon spomenutog događaja,
Orlovstvo se u Sloveniji vrlo brzo razvija te se primjećuje
značajno povećanje gimnastičkih tjelovježbenih odsjeka.
Održavaju se javni nastupi na kojima nastupa veliki broj
vježbača. Veliko oduševljenje za ideale Orlovstva i veliki
broj tjelovježbenih društava ipak nisu bili dovoljni da
nadvladaju nadolazeće teškoće. Prvi svjetski rat prekida
daljnji razvoj orlovstva, odgađajući ga za poslijeratne
godine.
U Češkoj i Sloveniji, odmah nakon završetka I. svjet-
skog rata, Orlovstvo se ponovno brojčano izgrađuje te
prerasta u najmoćniju prosvjetno-tjelovježbenu orga-
nizaciju što pokazuje i Mariborski orlovski slet, održan
1920. godine na kojemu je nastupilo 50.000 sudionika,
uključujući i 5.000 Hrvata.
Orlo
ovsstvvo u Hrvvatsk
koj
Orlovstvo se u Hrvatskoj počinje razvijati nakon I.
svjetskog rata i to upravo zahvaljujući gore navedenom
događaju koji je odredio prve formalne začetke hrvatskoj
orlovskoj organizaciji koja je za vrijeme svojeg posto-
janja bila najbrojnija i najjača organizacija za mladež u
Hrvatskoj.
Pokretanjem Orlovstva u Hrvatskoj prvi se počeo
baviti dr. Dragutin Kniewald u Senju (gdje je u rujnu
1919. godine osnovan prvi gimnastički odsjek), te vlč. P.
Jesih. Daljnji korak u širenju Orlovstva bilo je osnivanje
„Jugoslavenske orlovske sveze“ 1921. godine u Ljubljani,
a za predsjednika je izabran dr. Megler. Jugoslavenska
orlovska sveza predstavljala je organizaciju unutar koje
su osnovani Orlovski podsavezi sa sjedištem u Ljubljani
i Zagrebu, ali već nakon sleta 1922. godine javlja se želja
za ujedinjenjem svih katoličkih udruga i organizacija u
jedinstvenu organizaciju katoličke mladeži u Hrvatskoj –
u orlovski pokret.
Temelj ovakvog razmišljanja pronalazi se u snažnoj
razvijenost Katoličkog pokreta u Hrvatskoj, a čiji je član
bio i Hrvatski katolički omladinski savez s dr. Ivanom
Merzom na čelu. Tako je 16. prosinca 1923. godine u
Zagrebu osnovan Hrvatski orlovski savez koji je ujedinio
Hrvatski Orlovski podsavez i Hrvatski katolički omla-
dinski savez.
Na konstituirajućoj sjednici izabrano je predsjedniš-
tvo u sljedećem sastavu: predsjednik dr. Ivo Protulipac,
potpredsjednik Juraj Dušak, tajnik Jerolim Malinar i
prosvjetni referent koji će poslije postati tajnik – dr. Ivan
Merz.
Nakon osnutka, Hrvatski orlovski savez postaje naj-
brojnija organizacija za mladež u Hrvatskoj te osim na
polju tjelesnog vježbanja,svoje članove razvija u vjeri i u
jačanju uma, srca i volje te na području obrazovanja. Na
taj način, Orlovi se zalažu za razvoj čovjeka u cijelosti,
a ne samo nekih njegovih osobina, što predstavlja veliki
iskorak i doprinos za društvo u cijelosti.
Hrvatski orlovski savez intenzivno se bavio i izdavač-
kom djelatnošću te tako izdaju “Organizacijski vjesnik”
koji je 1926. godine preimenovan u “Orlovsku stražu”.
Kako bi osigurao svoju prepoznatljivost, Hrvatski orlov-
ski savez imao je svoju zastavu, himnu (Zastave gore),
pozdrav (Bog živi!) i grb, a članovi posebne odore. Za
vrijeme svog boravka u Parizu, na Ivana Merza dubo-
ki dojam ostavili su Euharistijski križari te je za geslo
Hrvatskog orlovskog saveza predložio njihovu lozinku:
Žrtva – Euharistija – Apostolat (ŽEA).
Utjecaj Ivana Merza
bio je odlučujući te
Orlovstvo postaje pre-
poznatljiva katolička
odgojna organizacija
s jasnim usmjerenjem
prema vjernosti Crkvi i
papi - kako će često on
sam isticati – zalažući
se dodatno za potpunu
političku neovisnost.
Kraj djjellovan
nja i
novii poččetakk
Žrtva šetsosiječanjske Blaženi dr. Ivan Merz.
ili karađorđevićevske
diktature među tolikim
hrvatskim društvenim organizacijama, bilo je i hrvatsko
Orlovstvo koje je ukinuto 1929. godine Zakonom o So-
kolu Kraljevine Jugoslavije. Velika žalost među njegovim
članovima nije trajala predugo, jer već u siječnju 1930.
godine - tamo gdje je Hrvatski orlovski savez stao – na-
stavlja nova organizacija pod imenom Križari, koji izo-
stavivši tjelovježbu i ime, ostaju vjerni istim orlovskim
idealima.
Hrvatski orlovski savez je u trenutku svoga ukidanja
brojio preko 200 društava i 11.000 članova; održano je
više od 120 različitih tečajeva, brojna predavanja i ono
najvažnije: putem svojeg djelovanja odgojio je cjelovite
moralne osobe – stupove zdravog društva.
Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju
i sletovima, Orlovstvo je puno više od toga – sustav je to
koji je odgajao kompletnog čovjeka i sve njegove aspek-
te, one duhovne, intelektualne i tjelesne.
LITERATURA:
Protulipac, Ivan., Hrvatsko orlovstvo, Hrvatski orlovski savez, Zagreb, 1926.
Nagy, Božidar., Hrvatsko križarstvo, Križarska organizacija, Zagreb, 1995.
9
 IN MEMORIAM

N
MIRO MIHOVILOVI ajstariji hrvatski olimpijac, vrhunski
(Split, 22. II. 1915. - Zagreb, 14. II. 2010.) športaš, trener, vaterpolski sudac,
svestrani športski djelatnik, znanstvenik
i publicist Miro Mihovilović, umro je u

VRHUNSKI Zagrebu 14. veljače 2010. godine, osam

dana prije 95. rođendana.
Miro Mihovilović rodio se u Splitu gdje je završio
osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Diplomirao je 1952.

ŠPORTAŠ I godine na Državnom institutu za fiskulturu u Beogradu

(DIF), a 1965. obranio je doktorsku disertaciju iz po-
dručja psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu. Na Springfield Collegeu u SAD je 1961. i 1962.

ZNANSTVENIK specijalizirao znanstveno područje “Slobodno vrijeme i

rekreacija”.

Osniivaač Zavvoda zaa tjjelessni odggoj

Piše: MIRNA JAJČEVIĆ
Kako je u prijeratnom razdoblju
vaterpolska momad Plivakog kluba
Jug iz Dubrovnika bila najbolja,
naješe je kompletna nastupala kao
državna reprezentacija, a na golu je
bio - Miro Mihovilovi.
U razdoblju od 1939. do 1945. godine, radio je kao
nastavnik tjelesnog odgoja na Klasičnoj gimnaziji u
Splitu. Nakon preseljenja u Zagreb 1945. godine, pa
do 1952., radio je u Ministarstvu zdravstva, a zatim u
Ministarstvu obrazovanja Republike Hrvatske. Osnivač
je Zavoda za fizički odgoj, čiji je direktor bio od 1952.
do 1959. godine. Niz godina je izvanredni profesor na
Visokoj školi za fizičku kulturu, danas Kineziološkom
fakultetu u Zagrebu.
Nakon toga je znanstveni savjetnik, voditelj projekata
i redovni profesor u Institutu za društvena istraživanja
Sveučilišta u Zagrebu (1963. – 79.). Od 1980. radio je
kao znanstveni savjetnik i redovni profesor te voditelj
istraživanja na postdiplomskim studijima Arhitekton-

Najbolji vratar na OI 1936. u Berlinu

10

Mihovilović predaje na Zavodu za fizički odgoj (1956.)
skog i Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vi-
šoj medicinskoj školi u Zagrebu i Interuniverzitetskom
centru u Dubrovniku.
Iznim
man vateerpo
olskii vraatar
Miro Mihovilović vaterpolo je počeo igrati u momča-
di Klasične gimnazije u Splitu 1931. Iste godine postao
je član omladinske momčadi JPK Jadran. Za seniorski
sastav tog kluba kao vratar zaigrao je od 1933. godine, a
1939, 1946, 1947. i 1948. osvojio je naslov državnog pr-
vaka. Za jugoslavensku vaterpolsku reprezentaciju prvi
put je nastupio na četvrtom EP u vaterpolu 1934. godine.
U prijeratnom razdoblju za vaterpolsku reprezentaciju
Jugoslavije odigrao je 22 utakmice, a za momčad Bano-
vine Hrvatske nastupio je jedanput. Za reprezentaciju
socijalističke Jugoslavije branio je tri puta. Kako je u
prijeratnom razdoblju vaterpolska momčad Plivačkog
kluba Jug iz Dubrovnika bila najbolja, najčešće je kom-
pletna nastupala kao državna reprezentacija, a na golu je
bio Miro Mihovilović.
Novaa teh
hnikaa braanjeenja
U tehniku vaterpolskog vratara Mihovilović je unio
niz novih elemenata koji se ni do danas nisu bitnije pro-
mijenili. Prvi je ustalio novu tehniku branjenja u kojem
se vratar nožnim škarama izbacuje iznad vode i predru-
čenjem nastoji zadržati udarac. Prema procjeni novina-
ra, Miro Mihovilović je bio proglašen najboljim vrata-
rom na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu.
Na tim je Igrama, Međunarodna plivačka federacija
(FINA), organizirala susret između vaterpolske selekcije
Europe i momčadi sastavljene od igrača sa svih ostalih
kontinenata. Za selekciju Starog kontinenta igrala su
trojica mađarskih, dva njemačka i jedan belgijski igrač, a
na vratima je bio - Miro Mihovilović.
Svesttraan i usspješšan
n športtski djjelaatniik
Nakon aktivne igračke karijere, Miro Mihovilović je
kao trener djelovao i pomogao da se vaterpolo razvija
u amaterskim vaterpolskim klubovima u Korčuli, Ma-
karskoj i Kaštelima. Bio je izbornik i trener vaterpolske
reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Lon-
donu 1948., a iznimno je cijenjen i kao ugledni među-
narodni vaterpolski sudac.
U JPK Jadran Miro Mihovilović je od 1937. do 1941.
godine obnašao dužnost stručnog tajnika. Član je Ze-
maljskog fiskulturnog odbora Hrvatske, utemeljenog
u travnju 1944. godine u Šibeniku, a u Fiskulturnom
savezu Hrvatske bio je stručni tajnik (1945.-1947.). Član
je Savezne komisije za fizičku kulturu Saveznog izvršnog
vijeća, Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku
kulturu i Jugoslavenskog olimpijskog komiteta.
Član
n bro
ojnih
h meeđu
unarod
dnih
h orgganiizacijja
Miro Mihovilović je bio član direktorija Svjetske or-
ganizacije za slobodno vrijeme i rekreaciju (WLRA) u
New Yorku i iste takve europske organizacije (ELRA) sa
sjedištem u Zürichu. Djelovao je i u znanstvenom odbo-
ru direktorija Međunarodnog savjeta za zdravlje, tjelesni
odgoj i rekreaciju (ICHPER), Međunarodnom sociološ-
kom udruženju (ISA), te Međunarodnom udruženju za
edukaciju roditelja (FIEP). Izabran je i za počasnog člana
Američke akademije za tjelesni odgoj i kineziologiju
(AAPEK).
Publliccisttičkaa djeelaatn
nost
Od 1952. do 1974. Miro Mihovilović je bio urednik
Sportske stručne biblioteke Saveza sportova Hrvatske.
Napisao je otprilike 400 radova iz područja tjelesnog
odgoja, športa, slobodnog vremena, rekreacije, turizma,
kulture, prostornog planiranja i istraživanja otoka. Po-
sebno treba istaći monografska izdanja: Osnovi vater-
pola (1952.), Badminton (1958.), Spašavanje utopljenika
(1964.), O fizičkom odgoju studenata Zagrebačkog Sve-
učilišta (1969.), Vrhunski sportaši (1974.) i Otok Hvar
(1995.).
Nagrađivan je brojnim priznanjima od kojih su naj-
značajniji Trofej Saveza sportova Hrvatske (1955.) i Tro-
fej Hrvatskog vaterpolskog saveza (1987.), a 2004. za svoj
dugogodišnji plodni rad na brojnim područjima dobio
je Državnu nagradu za šport Franjo Bučar.
LITERATURA:
1. Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Gradska knjižnica.
2. Mihovilović, M. (2000). Izabrani radovi. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo.
3. Arhivski omot Miro Mihovilović, Hrvatski športski muzej.
Jugoslavenska vaterpolo reprezentacija, Budimpešta,
kolovoz 1934. (Mihovilović - četvrti s desna)
11
 IN MEMORIAM
RADOVAN LIPOVŠAK
(Zagreb 16. VI. 1924. – Zagreb, 26. II. 2010.)
ŽIVOT POSVEEN
KLIZANJU
Piše: ANA POPOVČIĆ
Radovan Lipovšak svojim je
dugogodišnjim, neizmjerno vrijednim radom
afirmirao zagrebako i hrvatsko klizanje i
ukljuio ga u suvremena svjetska zbivanja.
R
adovan Lipovšćak diplomirao je na Ke-
mijskom odsjeku Tehničkog fakulteta u
Zagrebu 1951. godine, a radni vijek pro-
veo je u Institutu za naftu (1951.-1959.) i
poduzeću “Marijan Badel” (1959.-1989.).
Klizaač i veslaač
Športom se počeo baviti 1932. u Sokolskom društvu
Zagreb II. Godine 1938. nastupio je na X. svesokol-
skom sletu u Pragu. Od 1939. član
je klizačke sekcije Zagrebačkog
atletskog športskog kluba (ZAŠK).
Prvi puta je nastupio na klizačkom
prvenstvu Zagreba 1941. U umjet-
ničkom klizanju natjecao se do
1951. na prvenstvima Zagreba,
Hrvatske i Jugoslavije. Veslanjem se
počeo baviti 1940. u VK Gusaru, a
od 1945. veslao je u AVK Mladost.
Do 1950. godine nastupao je na
prvenstvu Hrvatske i Jugoslavije u
četvercu s kormilarom i osmercu.
Od 1950. do 1957. bio je tajnik
AVK Mladost, a bio je i predsjednik
i trener u klubu.
Svesttraani športsskii djelattnik
k Radovan Lipovšćak svojim je du-
U nekoliko je navrata obavljao dužnost tajnika i
predsjednika Sklizačkog saveza Zagreba i Hrvatske. Od
1960. bio je član izvršnog odbora i predsjednik komisi-
je za klizanje Saveza klizačkih i koturaljkaških sportova
Jugoslavije. Uz klizanje poticao je i razvoj umjetničkog
koturaljkanja. Bio je i predsjednik Akademskog kli-
začkog kluba Mladost.
12
Radovan Lipovšćak je bio i jedan od osnivača Me-
đunarodnog klizačkog prvenstva Zagreba od 1967.
godine. Ono se od 1973. naziva Zlatna pirueta Zagreba.
Jedan je od glavnih organizatora velikih međunarodnih
klizačkih natjecanja u Zagrebu, kao što su Svjetsko pr-
venstvo za juniore i dva Europska seniorska prvenstva.
Klizaačkii sud
dac najjviiše kateggorijje
Savezni klizački sudac je od 1960., međunarodni
sudac (1970.), međunarodni vrhovni sudac (1971.),
ISU bodovni sudac za EP, SP i OI (1973.) i ISU vrhovni
sudac je od 1976. godine.
Kao bodovni sudac sudio je 13 svjetskih, 16 europ-
skih prvenstava te na olimpijskim igrama 1980. i 1984.
godine. Nagrađivan je brojnim domaćim i međuna-
rodnim priznanjima među kojima su najznačajniji:
Trofej ASD Mladosti (1971.), Orden rada sa srebrnim
vijencem (1974.), Trofej SFK Zagreba
(1976.), Orden Republike sa bronča-
nim vijencem (1979.), Trofej SFK Hr-
vatske (1986.), Medalja George Ha-
sler međunarodne klizačke federacije
(1990.), Srebrna medalja povodom
100 godišnjice ISU (1992.). Dobitnik
je i državne nagrade za šport „Franjo
Bučar“ (1996.).
gogodišnjim, neizmjerno vrijednim
radom afirmirao zagrebačko i hrvat-
Sa Sandom
sko klizanje i uključio ga u suvreme- Dubravčić
na svjetska zbivanja. Svima onima
koji ga poznaju nedostajat će njegovo
vječno nasmijano lice s klizališta na kojima je provodio
sve svoje slobodno vrijeme...
 Djeca i šport

igurno ste, gledajui kako naši športaši diljem svijeta

osvajaju odlija, poželjeli baviti se športom. Možda su
vam i roditelji rekli kako je vrijeme da postanete športaš
koji e pronijeti slavu naše domovine. Posebno se pono-
se oevi koji esto znaju uzbueno govoriti: “Moje dijete je budu-
i prvak! Sigurno, cijeli je na mene.”
Vjerojatno su se i vaši roditelji, kada su bili vašeg uzrasta, bavi-

plivanje,
li nekim športom, pa se i sada rado sjeaju tih dana. Neki od njih
se i danas rekreativno bave nekim športom, dok drugi opet vole
samo gledati šport na televiziji uz grickalice i
hladno pie.
Ipak, i jedni i drugi se slažu da je pravilan od-

tenis ili...?
goj djece gotovo nezamisliv bez vježbanja i
bavljenja športom bilo u školi, športskim
klubovima, na djejim i športskim igra-
lištima, pa sve do igara na obinom
travnjaku, jer i stara, dobro poznata

Olim
mp 42
poslovica kaže: “U zdra-
vom tijelu, zdrav duh!”
Šport je, dakle, zdrav,
a uz to stvara radne na-
vike, uvršuje tijelo, pomaže
djeci da budu lijepa i vesela i usmje-
rava ih na pravi put, a dobar je i za
zabavu.
Ali, koji šport izabrati i odgovara li
svaki šport svakom djetetu?
Možda roditelji samo žele da im se
djeca neim bave, da se “malo umore
i ispušu”, pa e i doma manje gnjaviti.
A i razne vragolije i nestašluci nee im
padati na pamet, a uz to e bolje spa-
vati i više jesti.
Ali, kome prepustiti izbor športa -
roditeljima ili djeci?
Akoo bira
aju mama a ili tata, izbo
or,
u pravilu, pada na šport kojim su se i
oni bavili. Djeca e meutim izabrati
šport kojim se bave njihovi prijatelji,
onaj koji se može trenirati blizu doma
ili e pak odabir biti sasvim sluajan. A
i športovi su dakako razliiti - dvoran-
ski, na otvorenom, na bazenima, mori-
ma, jezerima...
U momadskim se športovima tuga
zbog poraza može podijeliti sa suigra-
ima, a s njima je i veselje zbog po-
stignute pobjede puno vee. S druge
Tekst: VITOMIR SPASOVI
Kome prepustiti izbor športa - roditeljima ili djeci?
Ako biraju mama ili tata, izbor, u pravilu, pada na šport
kojim su se i oni bavili. Djeca e meutim izabrati šport
kojim se bave njihovi prijatelji, onaj koji se može trenirati
blizu doma ili e pak odabir biti sasvim sluajan...
strane, u pojedinanim športovima ovi
siš samo o sebi i kriv si za sve loše po-
teze, ali naravno i zaslužan za sve do-
bre.
Za što se onda odluiti i zašto je
važan pravilan odabir športa kojim e
se dijete baviti?
Pojjedinni se športtovi poin nju tre-
nirati vrlo rano, s pet ili šest godina, a
u toj dobi djeca još ne poznaju sve
športove, pa roditelji odlue za njih.
Tek kad se djeca upoznaju s nekim
športom i odu na nekoliko treninga,
mogu zakljuiti svia li im se ili ne.
Zbog toga su esta lutanja od športa
do športa, a kako mnogi zahtijevaju i
kupnju posebne opreme, taj izbor neri-
jetko roditeljima postaje “skup šport”.
Gledajui televiziju i
listajui novine, slušajui
svoje roditelje koji sve znaju,
djeca nerijetko krenu treni-
rati odreeni šport, a kasnije
ga i zavole. Isprva se samo
dobro zabavljaju, no kad stignu prva
natjecanja, tu su i prva veselja, prvi
uspjesi, ali i razoarenja...
Mame i tate ili djedovi i bake, najma-
nje tri puta tjedno, plus na natjecanja
vikendom, svoju djecu dovoze i odvoze.
Ulažu puno truda i vremena i tako bar
nekoliko godina za redom. Prate svaki
pokret svojih mališana, a i najmanji
športski uspjeh obilježava se sveanim
obiteljskim rukom, gdje ponosni tata s
ašicom u ruci nazdravlja: “Jesam li vam
rekao, sav je na mene!”.
No, kadd maliišani narrastu u, dou u
dob od petnaest ili šesnaest godina, od
športa dobiju lijepe konture tijela, glas
im malo poinje “kriještati”, a misli lete
na sve strane. Javljaju se prve nedou-
mice, bude se interesi i zanimanja za
razne stvari koje ih privlae, sve do te
mjere da bi ih mogle odvojiti i od volje-
nog športa.
Ponekad se dogodi da ti mladi ljudi
ne uspijevaju više biti tako uspješni
u svom športu, jer možda odabir nije
bio najbolji, ili nisu dovoljno narasli pa
nemaju potrebnu visinu za športove
gdje je to važno ili im jednostavno taj
šport nije više dovoljno zabavan.
U toj dobi sigurno se, u veini špor-
tova, ne osvajaju olimpijske medalje, ali
ako im baš ne ide od ruke, gube zani-
manje i velike su šanse za odustajanje,
a tada su ve i “prestari” za prelazak na
novi šport...
Ipak, velika je šteta što djeca odu-
staju od bavljenja športom u
dobi od 15-16 godina, kada
on ima veliku ulogu u njihovu
tjelesnom razvoju i kada ih
štiti od mnogih napasti mo-
dernoga društva, a da i ne
spominjemo dotadašnji veliki
trud roditelja, djedova i baka,
 Summary 
It is well-known that sport is healthy,
that it also creates good work habits,
firms up the body, helps children to be
healthy and happy and puts them on the
right path. Playing a sport is also good
fun. But who should choose a sport, the
parents or the children?
If it is mom’s and dad’s choice, they will
usually choose a sport that they once
played. Children will choose a sport that
their friends play, or the one where the
training is close to home, or the choice
will be completely accidental.
It is important to help children to know
Olympic sports better, to learn about
their own traits and differences in order
to be able to choose the best sport, and to
motivate them to take part in it.
This is especially important today, when
children can play video games and, by
moving only two fingers on one hand,
they can play a brisk game of tennis,
football, basketball, and almost all
martial arts without sweating or leaving
their rooms.
For that reason schools, sport clubs
and associations, Olympic committees
and all sport fans have a “homework
assignment” – to attract and motivate
children and help them enter the world
of sports.
njihove želje i oekivanja, velikih govo-
ra i tatinih zdravica.
Zato je važno djeci pomoi da bolje
upoznaju olimpijske športove, da sa-
znaju njihove osobine i razlike, kako bi
i sama sudjelovala u izboru športa koji
im najviše odgovara, te ih motivirati da
se njime bave. To je naroito važno da-
nas kada djeca uz video igrice, pokre-
tom dva prsta jedne ruke žustro igraju
tenis, nogomet, košarku, gotovo sve
borilake športove, a da se nisu ni
oznojila, ni maknula iz svoje sobe.
Upravo zbog toga, škole, športski
klubovi i savezi, olimpijski odbor i
svi zaljubljenici u šport imaju “doma-
u zadau” privui i motivirati djecu
te im pomoi da uplove u športske
vode. z
43 Olim
mp
 Društvo i šport
ratka agencijska vijest po-
mutila je oduševljenje pred
poetak ovogodišnjih Zim-
skih olimpijskih igara u Van-
couveru. Dana 12. veljae internetski
portali i online izdanja dnevnih novina
prenijela su: „Gruzijski sanjkaš Nodar
Kumaritašvili poginuo je na treningu
kada je pri brzini od oko 130 km/h
udario u zaštitnu ogradu u Whistleru
pred sam poetak Zimskih olimpijskih
igara. Brza lijenika pomo u vidu
umjetnog disanja i masaže srca pruže-
na mu je na licu mjesta, nakon ega je
helikopterom prebaen u bolnicu, ali
pomoi 21-godišnjaku nije bilo. Tre-
ning je prekinut.“ (Jutarnji list)
Tužnu vijest popratile su šokantne
fotograje - u najboljoj maniri reality
showa, ozljeivanje koje je dovelo do
smrti mladog sanjkaša, precizno je
dokumentirano, suvremeni digitalni
foto-aparati i najmodernija optika
uredno su zabilježili svaki djeli se-
kunde: ispadanje sanjkaša sa staze
i oigledno koban udarac glavom u
stup. Potom i brzu reakciju spasitelja,
pri emu je fotograja u kojoj se vidi
je granica špor
Treb a jasno rei gdje
Olim
mp 44
lice mladog sanjkaša obliveno krvlju
nakon nekoliko sati skinuta s inter-
netskih portala.
Nesree e su svug gdje mogu ue,
udarac u glavu može biti koban i na
bitno manje opasnim mjestima od
ledene staze; sjetimo se samo na-
šeg pjevaa Vice Vukova koji se nije
probudio iz kome nakon što je pao i
udario glavom na stepenicama svog
radnog mjesta - Hrvatskoga sabora.
Nodar je nosio kacigu, no jasno
je da kaciga pri velikim brzinama ne
može biti potpuna zaštita, kao što to
ne mogu biti ni zrani jastuci u au-
tomobilu - udarac je jednostavno bio
prejak.
Ve prva vijest o nesrei donosila
je i traak sumnje kako u pitanju nije
bila samo nesrea. Jutarnji.hr je kratku
vijest zakljuio: „Staza ponire 152
metra, a ovo je trea nesrea u po-
sljednja dva dana. U petak je branitelj
zlata Talijan Armin Zoeggler izgubio
kontrolu, no nije pretrpio nikakvu
ozljedu.“
imamo
ta, jer tamo gdje
jednog poginulog, nekoliko ozlijeenih,
Formalna istraga koju su proveli
istražni sudac Britanske Kolumbije,
kanadska policija i Meunarodna sanj-
kaška federacija (FIL) pokazala je da
je do nesree došlo zbog pogreške
samog Kumaritašvilija. Je li to zaista
tako? Tri nesree, od toga jedna
sa smrtnom posljedicom - ve je to
navodilo na zakljuak kako u pitanju
nije samo stjecaj nesretnih okolnosti.
Sumnju je izrazio meu prvima gruzij-
ski ministar kulture i sporta Nikolaos
Rurua: “Nodar je iz grada u Gruziji koji
ima veliku tradiciju zimskih sportova.
On je bio 11. na zadnjem treningu, a u
Svjetskom kupu bio je ukupno 44. Bio
je vrhunski kvaliciran i veliki i isku-
sni športaš. Insinuacije o tome kako
je sam najodgovorniji za tragediju
obina su besmislica. Staza je opasna,
preopasna.“
Rijei gruzijskog ministra potvrdio
je nastavak natjecanja: njemaki
ženski bob-dvosjed, sastavljen od
kormilarke Cathleen Martini i koni-
arke Remy Logsch jednostavno se
prevrnuo. Na treningu se prevrnuo
i hrvatski bob-etverac, sreom uz
samo iskrivljenu osovinu. Ivan Šola,
Slaven Krajai, Mate Mezuli i Igor
Mari izgubili su kontrolu nad bobom
pri brzini od 147 km na sat. Ivan Šola,
predsjednik Hrvatskog bob i skele-
ton saveza te pilot reprezentativne
momadi je izjavio: „Staza je preduga,
zavoji su preblizu i postižu se enor-
mne brzine. Nikada se u karijeri nisam
susretao s ovakvim terenom. Organi-
zatori ne žele djelovati, konstantno
prebacuju odgovornost na nekoga
drugoga. Netko e tako stradati!“, stoji
na portalu Sportnet.
aza Whisttler Slidin
Sta ng Ceenterr
je bila opasna i za jedinu hrvatsku
sanjkašicu Dariju Obratov. Izlijetanje
je platila popucanim ligamentima. Ono
na što svakako treba obratiti pažnju
je njena izjava za Veernji.hr: „Ta je
staza jedino mjesto gdje smo morali
potpisati da se spuštamo na vlastitu
odgovornost. Kada su je projektirali
dovedenih
i vei broj onih
u opasne situacije
, ta granica je prije
Gdje je
granica?
nisu ni sanjali da e biti tako brza, da
e se voziti i do 160 km/h. Najvei je
problem što oko pri takvoj brzini ne
može percipirati neke zavoje, jedno-
stavno ih ne vidite. Vozi se napamet,
a kad se dogodi pogreška, u pravilu je
prekasno za reakciju. Malo je onih koji
su tamo imali ‘istu’ vožnju.“
Potpisivanje da se vozite na vlasti-
tu odgovornost? Ovaj detalj kojega su
mediji uglavnom previdjeli daje sa-
svim drugo svjetlo na bob stazu Whis-
tler Sliding Center i tragina dogaa-
nja oko nje. Jasno je da je bob opasan
šport, kao i uostalom svaka aktivnost
u kojoj se postižu brzine preko 100
ena. U ije ime?
km/h. Jasno je da e sanjkanje biti još
opasnije, jer sam bob daje kakvu-ta-
kvu zaštitu. No, potpisivanje posebne
izjave o spuštanju „na vlastitu odgo-
vornost“? Samo za tu stazu? To znai
nešto sasvim drugo.
Ovakav v pose ebann pravvni režimm
staze Whistler Sliding Center znai
da je netko odgovoran bio svjestan
da je staza jednostavno - opasna.
Uostalom, precizno napisan lanak o
toj stazi na internetskoj enciklopediji
Wikipediji uredno navodi niz nezgoda
od samog otvaranja staze.
Pokušajmo pretpostaviti kako je,
nakon otkrivenih problema sa stazom,
dalje išla pria. injenicu da je staza
opasna, neki je savjestan službenik
uredno prijavio nadležnima. I što se
onda dogodilo? Veliki novci su ve
potrošeni, Olimpijske igre se bliže,
promjena staze je možda i mogua ali
traži novce koji nisu planirani. Nakon
nekoliko radnih sastanaka netko je
JKOVI
Tekst: GORAN VO
45 Olim
mp
 Društvo i šport
upitao: „Hoemo li morati plaati od-
štetu ako se netko ozlijedi i dokaže
da je staza problematina?“ Potom, u
najboljoj maniri korporativne kulture,
problem dolazi do pravne službe koja
nudi spasonosno rješenje - izjavu koju
moraju potpisati svi športaši i po kojoj
se spuštaju „na vlastitu odgovornost“.
Prooblem mi su
u za gradiiteljee i org
ga-
nizatore time trebali biti riješeni: ako
netko i nastrada, oni nee biti odgo-
vorni. Bob i sanjkanje su ionako brz
šport, pa eto, dogaa se… „Problem“
za organizatora je nastao zato što je
ovjek poginuo prije sveanog otva-
ranja, pa su novinari napunili stranice
i stazu Whistler Sliding Center jako
dobro pratili tijekom cijelih Igara. Sam
organizator je dijelom priznao proble-
me napravivši manje izmjene na stazi
u ponedjeljak 22. veljae.
No, gdje je struna javnost? Gdje
su savezi? Gdje su ljudi koji rukovode
Meunarodnim olimpijskim odborom?
Dobra staza jednostavno nije ona
koja je najbrža. Davno su to shvatili u
formuli 1 ograniivši gotovo sve: mo-
tore, kotae, tehnika pomagala, pa i
same staze… Ljudi koji odreuju pra-
vila, prilino nemilosrdno su ogrania-
vali tehnologiju koja je omoguavala
sve vee i vee brzine. S razlogom.
Nije sve u brzini. Inae bi za bob mogli
napraviti stazu koja bi išla niz liticu,
smjestiti je u tunel, isisati zrak, dati
natjecateljima boce za kisik i evo 300
km/h bez problema.
Štoviše, kada stvari dou do situa-
cije u kojoj se pogaaju zavoji i vozi
se napamet, o emu govori Darija
Obratov, onda tu od športa ostaje
vrlo malo. Onda možemo u olimpizam
Olim
mp 46
ukljuiti igranje raunalnih igara: ta-
koer se na višim razinama igre esto
pogaa, sve djeluje atraktivno, a jedi-
na esta ozljeda je uglavnom izljeiv
sindrom karpalnog tunela.
Vaš autor esto mora pojašnjavati
poznatima da to što nedjelje provodi
u gorju oko Zagreba nije šport, ve
aktivnost, jer je netko pametan davno
zakljuio da od klasinog planinarenja
ne treba raditi šport. Šport možemo
raditi od nekih kontroliranih planinar-
skih aktivnosti, ili npr. od penjanja na
umjetne stijene, ali ukljuiti element
brzine i natjecanja na brdu s ograni-
enom mogunošu pomoi u sluaju
problema, jednostavno nije bilo ni
racionalno ni razumno.
Slino tomee, treb
ba jaasno rei
gdje je granica športa, jer tamo gdje
imamo jednog poginulog, nekoliko
ozlijeenih i vei broj onih dovede-
nih u opasne situacije, ta granica je
prijeena. U ije ime? Zar zbog veih
brzina kako bi televizijski prijenosi bili
atraktivniji? Da bi se u leksikonima
vidjelo kako je velik broj brzinskih
rekorda ostvaren na stazi Whistler
Sliding Center? Da bi se uštedjelo na
popravcima? Da nitko ne bi morao pri-
znati pogrešku u konstrukciji staze?
Danas tehnologija može gotovo sve.
Može vas poslati na Mars, a i može
napraviti sanjke koje se kreu 200
km/h. Ali, ovjek na tim sanjkama ima
jednako osjetljivu glavu kao i nekada,
i njegove stanice su jednako osjetljive
na deakceleraciju kao nekada. Negdje
se mora postaviti granica. Potpisiva-
nje izjave „na vlastitu odgovornost“
govori da se krenulo u sasvim pogreš-
nom smjeru. z
 Summary 
On the eve of the Olympic Games
in Vancouver, during a training
run on the Olympic luge track in
Whistler Sliding Centre, Nodar
Kumaritashvili, an Olympic luger
from Georgia, died after hitting
the protective wall at a speed of
approximately 130 km/hr. Numerous
other top athletes also had problems
on this track, but they had to sign a
legal liability waiver saying that they
will use the track “at their own risk”,
which means that problems with the
track were known before.
The line in sports should be clearly
drawn, because when there is a dead
person, a couple of injured athletes
and a larger number of people who
were placed in dangerous situations,
the line has been crossed. For what?
For the sake of higher speeds with the
aim of making TV broadcasts more
attractive? To show in encyclopaedias
that a large number of speed records
were achieved on the track in
Whistler Sliding Centre? To save
money on repairs? So that nobody
would have to admit that there is a
mistake in the track construction?
The International Olympic
Committee and other professional
organisations should set boundaries
in the application of technologies that
allow enormous speeds at which even
the smallest mistake can cause an
accident. Sports competitions must
not fall victim to a desire to achieve
great rating figures or of mistakes in
construction of sport facilities which
no one wants to admit.
 Žene i šport

ogodilo se sasvim sluajno,

još u djetinjstvu. Obiteljski
poznanici pozvali su me na

Život
jedrenje na krstašu i bila
je to ljubav na prvi pogled. Nažalost,
roditelji nisu imali puno sluha za moje
ambicije, zanimalo ih je jedino da se
držim škole, tako da mi nisu dozvolili
upis u školu jedrenja, pa su moja isku-
stva prvih godina vezana iskljuivo

s jedrima uz ljetni ir na tom krstašu - prisjea

se Zrinka Grancari, jedriliarka koja
danas djeluje u športu koji predstavlja
atraktivan spoj drevne tradicije i high-
techa, ali za koji bi se lako pomislilo
da su mu rodne uloge odreene još
davno, davno. Još prije nego je zna-
meniti Henrique Navegador osnovao
prvu jedriliarsku školu novog doba
iz koje su, prema legendi, potekle sve
ostale...

No, izglleda da see i sttav premaa

ženi na brodu ponešto izmijenio od
Henriqueovih vremena jer, kako naša
sugovornica - predstavnica nacional-
noga saveza u Mreži koordinatorica
Komisije za skrb o ženama u športu
- esto naglašava, hrvatsko jedrenje
na tom se podruju pokazuje izrazito
liberalnom i osviještenom sredinom.
- U Mrežu sam ušla na prijedlog
Hrvatskog jedriliarskoga saveza koji
me zadužio da u sklopu Mreže zastu-
pam interese jedriliarki, odnosno da
dadem naš doprinos poboljšanju po-
zicije športašica danas. U hrvatskom
jedrenju zasad nema mnogo seniorki
- ni na športskom, ni na dužnosnikom
polju - ali ne zato što bi bile zakinute
ili neim ograniene, ve zato što su
se ovim športom, koji se dugo smatrao
tradicionalno muškim, poele ozbilj-
nije baviti tek nakon Domovinskog
rata. Sa zadovoljstvom danas mogu
rei da kadetkinja ima prilian broj, a
za vei broj seniorki treba poraditi na
onom teškom prijelaznom razdoblju

Zrinka Grancari jedrenje je zavoljela kao djevojica.
Iako zbog rata u Hrvatskoj nije bila u mogunosti
ostvariti olimpijske ambicije, danas u Hrvatskom
jedriliarskom savezu djeluje
kao natjecateljica, dužnosnica
i novinarka.
Tekst: RATKO CVETNI
ŽIVOTOPIS
Zbog ope ratne stanke na regatnim polji-
ma, Zrinka Grancari s aktivnim angažma-
nom u jedrenju poinje tek u devetnaestoj
godini, što je za olimpijsko jedrenje bilo
prekasno. Amaterski staž bilježi u olim-
pijskoj klasi 470 kao okistica. Premda
to nije bio natjecateljski rang, fazu pamti
kao razdoblje intenzivnog naukovanja.
Istodobno skuplja iskustva na raznim
krstašima i regatama lokalnog tipa.
U JK Uskok Zadar lanica je posade
krstaša Gringo od osnutka, 1999. godine.

Olim
mp 48
koje se zove juniorski staž. Ženama su
u jedrenju putevi otvoreni, pitanje je
samo koliko se same žele angažirati.
U skladdu s tim op paža anjemm - ko
oje
nakon niza u najmanju ruku suzdr-
žanih ocjena što su ih iznijele naše
prethodne sugovornice doista djeluje
ohrabrujue - Zrinka Grancari ocje-
njuje i odnos kolega prema vlastitoj
poziciji u športu, usporeujui prva
iskustva s onima današnjim:
- Jedina bitna razlika je u tome da
me sad ljudi shvaaju ozbiljnije, jer
sam ja dužnosnike funkcije poela
obavljati vrlo rano, ve s dvadesetak
godina, pa je više skepse bilo prema
mojim godinama nego prema spolu.
Svjesna sam da bi u nekoj drugoj sre-
dini bilo možda drukije, no imala sam
sree da sam naišla na ljude koji su
mi pružili prigodu i slobodu da uim i
napredujem. I koji cijene dobro obav-
ljen posao bez obzira je li ga napravio
on ili ona.
Jedrenje je šport u kojem su natje-
catelji od poetka ravnopravni, jer se
djeaci i djevojice u kadetskom uzra-
stu natjeu u istoj konkurenciji, pa je
jednaka i skrb i o jednima i o drugima.
ak bih se usudila rei da se djevoj-
icama - jer ih ima manje od djeaka
- ponekad posveuje više pažnje nego
djeacima.
dna od tem
Jed ma oko koje se u
zadnjih nešto više od pola godine
nadmeu ne samo bolji asopisi, nego
i svi kavanski stratezi na potezu od
Macelja do Prevlake (a po svemu, ini
se - i šire), jest i funkcionalnost susta-
va na ijem hijerarhijskom vrhu stoji
žena. Ne treba naravno namigivati o
emu se radi; dobra prolazna vremena
koja za sada bilježi jedna domaa po-
litiarka, vjerojatno je mnoge, i žene i
muškarce, potaknula da “rekonsideri-
Posada na Gringu i Gringu 2 ostvaruje niz
odlinih rezultata na nacionalnoj razini, te
šesto mjesto na ORC Europskom prvenstvu.
Uz pobjede na svim najvažnijim hrvat-
skim regatama, najveim uspjehom posa-
de smatra to što se u istom sastavu drži
ve 11 godina, uz isti užitak u jedrenju i
regatnom nadmetanju.
Kao jedina žena u posadi, na poziciji
trimera prednjih jedara nazona je na
svih dvadesetak regata koliko ih Gringo
2 odradi na godinu. Sljedee godine
velik je izazov pred Gringom 2: Svjetsko
raju” svoje stavove o ideji žene-šefa.
Kako se Zrinka snalazi u situaciji
kad treba “trimati” kolege?
- Govorei iz osobnog iskustva mo-
gu rei da s tim nisam imala problema.
No, sve ovisi od osobe do osobe. I
od toga koliko se uspjete nametnuti,
odnosno zavrijediti poštovanje. Budu-
i da su danas žene na visokim pozici-
jama - govorim o svim sferama javnog
života - još uvijek vrlo rijetke, logino
je vjerovati da iza onih koje su uspje-
le, doista stoje dokazane kvalitete
i težak rad, i da su stoga zavrijedile
poštovanje podreenih. Svakako da je
starijim generacijama bilo teže prihva-
titi tako nešto, ali mlae generacije
muškaraca lakše nas prihvaaju kao
partnere. Valjda su se ve pomirili sa
sudbinom (smijeh).
No, nag glašavva oppasnnosti genee-
ralizacije. Opa mjesta – kako bi rekao
philosophus – uglavnom su tona, ali
uglavnom se ni na koga ne odnose.
Stoga na kraju domee:
- Poruila bih svim športašicama,
bez obzira je li im sredina liberalnija ili
konzervativnija, da se ne boje prepre-
ka. Samosvjesna žena može ispuniti
svaki cilj koji zacrta. Kad govorimo
o radu u športu nakon završene
športske karijere, što je velika boljka
športa u Hrvatskoj, smatram da nema
tog zaduženja koje uspješna žena ne
može svladati. A o mobbingu, ako su
se s tim susrele, žene trebaju progo-
voriti otvoreno i krivca prozvati ime-
nom. Bila bi velika šteta da se veliko
iskustvo i znanje koje naše športašice
imaju, ne pretoi u daljnji rad u športu
i ne prenese novim generacijama.
prvenstvo koje e se održati u Cresu.
S dužnosnikim radom krenula je prak-
tiki od prvog dana dolaska u Uskok. U
matinome klubu aktivno sudjeluje u
organizaciji svih regata, izmeu ostalog i
kao lan organizacijskog odbora za etiri
europska i jedno svjetsko prvenstvo koja
su od 2004. do 2009. održana za olim-
pijske klase ili njihove juniorske inaice.
Taj klupski posao obavlja bez naknade, iz
ljubavi prema svome športu i klubu.
Dogodine, Uskok e ugostiti veliku
regatu ISAF Youth, svojevrsnu juniorsku
 Summary 
Zrinka Grancarić became fond of
sailing when she was a young girl.
Although she was not able to realize
her Olympic ambitions because of the
war in Croatia, she is today active in
the Croatian Sailing Federation as a
competitor, official and journalist, po-
sitions that confirm that one’s attitude
and self-confidence are crucial in the
interrelationship between a woman
and the sports system.
She entered the “Network Coordina-
tor Commission for Women in Sport”
of the Croatian Olympic Committee
as a representative of the Croatian
Sailing Federation. She sees her sport
as a good example of gender equality
both in the competitive and the official
environments.
However, she is aware that such ex-
amples are still rare in our society
and that changes are taking place
very slowly. Her personal experience
tells her that respect is in first earned
through the results of one’s efforts,
and that possible cases of mobbing
cases should be addressed directly and
immediately.
In her opinion, the fact that women
leave sport their competitive careers is
a great loss for the sports community.
She wants to contribute to an im-
provement in this situation by work-
ing in the Network.
2011 will be a very important year
for her: she will compete as the only
female crew member of the sailboat
Gringo 2 in the World Championship
in Cres, a Croatian town on an island
of the same name. Her club in Zadar,
Uskok, will also be host a large regatta
for ISAF Youth – a sort of junior
version of the Olympic Games – for
which Zrinka will serve as Director.
verziju Olimpijskih igara, na kojoj e Zrin-
ka Grancari obavljati dužnost direktorice.
U športski životopis ide i podatak da je
pripravnik za suca.
Od jeseni 2006. godine angažirana je
u Hrvatskom jedriliarskom savezu na
funkciji glasnogovornice, odnosno - kako
se ta dužnost sada naziva - suradnice za
odnose s medijima i promociju. Na tom
zaduženju zasad najvei izazov bile su
Olimpijske igre u Kini, koje su joj, kako
kaže, i s novinarske i s jedriliarske strane,
bile zaista ogromno iskustvo.
49 Olim
mp
 Športska terminologija

Tekst: DARIJA OMREN
(HINA)
Snimio: CROPIX & DAMIR SENAR
U hrvatskome se jeziku u
svakome od etiri naziva za
atletske skokove (skok u vis,
skok u dalj, skok s motkom,
troskok) nalazi - skok. Ista je
situacija i u njemakom, no u
engleskom skok s motkom je
iznimka...
ra-
i skok s motkom). Ovdje se nee
ogatstvo disciplina, vrhun- li bilo bolj e umj e-
spravljati o tom e bi
ski športski rezultati koji skok mot kom ,
sto skok s mot kom rei
nadmašuju sva oekivanja i
ve e se uspo redi ti stru ktura nazi va
ljepota izvedbe ine atletiku
e- u nekoliko jezika.
kraljicom športova od drevnih vrem
dan as. Pos ljed ino je Dakle, u hrvatskome se jeziku u
na pa sve do
bogat i njezin vokabular koji priv
lai svakome od etiri naziva za atletske
skokove nalazi - skok. Indoeuropski
pažn ju stru nja ka u pod ruj u špor ta,
je korijen te rijei skek, u znaenju
ali i jezikoslovaca.
skakati ili initi hitre pokrete (Glu
hak,
Atletske se discipline dijele na tri
). Skok dois ta pod razu mije-
i 1993., 554
velike skupine – skokove, bacanja ete, te stog a nazi v
va brze , hitre pokr
tranja. a.
slikovito odražava sadržaj pojm
Dva su skoka u daljinu (skok u dalj
Ista je situacija i u njemakome
i troskok) i dva u visinu (skok u vis

va
jeziku u kojemu se skok u dalj nazi
, tros kok Drei spru ng, skok
Weitsprung
u vis Hochsprung, a skok s motkom
je-
Stabhochsprung. Drugim rijeima,
svim slu a-
dan od lanova naziva je u
zna i skok .
jevima rije Sprung koja

Za razlikuk od d hrv vatsk kog i njem ma-

eng lesk ome se jezik u pri-
kog jezika u
ekvi vale nt za rije skok – a taj
jevodni
vale nt glas i jum p – nala zi u tri od
ekvi
vi-
etiri naziva za skokove, i to u nazi
i high jum p.
ma long jump, triple jump
skok s mot kom
Meutim, u nazivu za
i
se kao lan uz rije pole (koja zna
vau lt, a ne jum p. To
motka) nalazi rije
skok s mot kom nije klas i-
je stoga što
, ve se letv ica pres kae uz
an skok
pomo sprave koja se zove motka.
K tomu, rije vault koja se rabi u
spomenutoj kolokaciji dolazi od la-
i
tinskoga glagola volvere koji zna
okrenuti. Naime, prig odo m prel aska
e
preko letvice skaka okree svoj
ju nek im njeg ovim dije lom
tijelo kako
ne bi sruš io...
-
Sva etiri naziva za atletska baca
nja u hrvatskome jeziku imaj u lan
kla-
bacanje - bacanje koplja, bacanje
baca nje kug le.
diva, bacanje diska te
puta stru ktur alne
Meutim, ovoga se
va
sheme hrvatskih i njemakih nazi
ne poklapaj u.
U njemakome se jeziku u tri na-
ni
ziva rabi rije Wurf koja je prijevod
ekvivalent hrvatske rijei baca nje,
dok se u nazivu za bacanje kugle
en –
umjesto rijei Wurf rabi rije Stoß
 Jurica Grabuši

do prepreka
a
kako ke pruge. Tako je, npr., natjecateljsk
leži primjenjuje isto naelo koje kaže nai nom
Kugelstoßen. Logika toga naziva nje, disciplina 50m slobodnim
bacanje kugle nije klasino baca Frei-
u injenici kako bacanje kug le nije
nazi- (engl. 50m Freestyle; njem. 50m
nje, te je to razlog zbog kojega se u nt odn osno
klasino bacanje, ve je više gura a stil) u plivanju tako er spri
je stru an nazi v vu ne nalazi isti lan kao u preostal prug e, kao što je to i
odnosno suvanje, što utrka na kratke
tsko m knjiž evn om tri naziva. za muš karc e i 7,5k m za
koji se rabi u hrva utrka 10km
gla- Dok u hrvatskom i njemakom jezi-
standardu. Na isti nain njemaki stoj e nazi vi žene u biatlonu.
ku kao istoznanice supo
gol stoß en, osim što zna i uda riti,
n) Potonji primjer pokazuje kako je
- sprint (njem. Sprint ili Sprintrenne ka
znai i gurnuti odnosno gurati (Han - pojam kratka pruga odnosno krat
9). i utrka na kratke pruge (njem. Kurz vari ra od
sen-Kokoruš i sur., 2005., 163 u udaljenost relativan i kako
streckenlauf), u engleskome jezik disc iplin e.
jedne do druge športske
ma sllino nae
zik im elo naziv sprint nema istoznanicu koja na zani mljiv ost
glesk
Eng ki jez u Sljedea se jezi
Bac anje se kopl ja bi bila doslovan prijevod za sintagm na za atletska tranja odnosi
oblikovanja naziva. veza
utrka na kratke pruge. Kao glagol,
naziva javelin thro w, baca nje klad iva
kre- na preponske utrke (engl. hurdles;
rije sprint znai utrkivati se ili se
hammer throw, bacanje diska disc
us
lje- njem. Hürdenlauf, Hürdenrennen,
Pri tati punom brzinom na kratku uda sa
throw, a baca nje kug le - shot put.
utrku Hürdensprint) i na utrku 3000m
- nost, a kao imenica znai kratku ; njem .
tom e je rije thro w prije vod ni ekvi zaprekama (engl. steeplechase
a rije u kojoj se natjecatelj kree punom aja natj e-
valent hrvatske rijei bacanje, ’s Hindernislauf). U oba slu
shot brzinom (Random House Webster u
shot znai kugla, dok se u nazivu catelji preskau prepreke za koje
prijevod ni Unabridged Dictionary, 1999.). iplin e u hrva tsko me
put (bacanje kugle), kao dvije razliite disc
Zanimljivo je napomenuti da rije nazi va –
ekvivalent hrvatske rijei bacanje, - jeziku postoje dva razli ita
ni- sprint uope ne podrazumijeva tra
odnosno njemake glagolske ime se u poje - prepona i zapreka.
nje, ve bilo koju utrku koja
ce Stoßen, nala zi rije put. Ta rije
krat- Muškarci se natjeu u preponskim
dinoj disciplini naziva utrkom na
u engleskome jeziku ima nekoliko utrkama koje se tre na 110m i
tre
znaenja – staviti, položiti, metnuti 400m, a žene u utrkama koje se
onsk ih
u, a u navedenoj kolokaciji ima zna- na 100m i 400m. Kod prep
ka
enje baciti/bacati, odnosno baca
nje. utrka za muškarce prepona je viso
Ponovno se u oblikova nju nazi va

51 Olim
mp
 Športska terminologija

U njemakome se
jeziku u tri naziva
rabi rije Wurf
koja je prijevodni
ekvivalent hrvatske
rijei bacanje,
dok se u nazivu
za bacanje kugle
umjesto rijei Wurf
rabi rije Stoßen –
Kugelstoßen.

eka
914 m ovisno o
4m, - prepona odnosno Hürde te zapr  Summary 
1 067
1,06 7m, odnosno 0 0,91
s - za opis ane dvije
na odnosno Hind erni
tome radi li se o utrci na 110m ili The aim of this text was to show
na uda ljen osti vrste prepreka.
400m, a postavlja se g how the usage of terms specific
hod- Za razliku od hrvatskog i njemako
od 9,14m, odnosno 35m od pret o je- for jumping, throwing and track
prep ona je vi- jezika, u engleskome postoji sam
ne. Kod utrk a za žene i za events in athletics varies in different
0,76 2m, a dan naziv - hurdle - i za preponu
soka 0,83 8m, odn osno languages. Translation equivalence
u zapreku.
razmak izmeu prepona iznosi 8,5m k- between Croatian, German and
400 m. Opisani nazivi pokazuju dva aspe
utrci na 100m i 35m u utrci na vale ncije . Jeda n se English as regards the names of
ta prijevodne ekvi
Prepona je napravljena od metala, osno athletic events was in the focus. The
aspekt odnosi na ad litteram odn
dok je 1,20m dugaka vodoravna vod nazi va, a drug i na analysed terms have shown two
rat doslovan prije
greda, iji je popreni presjek kvad od dosl ovn oga prijevod a. aspects of such equivalence. The
7cm , od drve ta. odst upa nje
s duljinom stranice polj e first aspect relates to ad litteram
jezi- Kod potonjeg se semantiko
Takva se prepona u njemakome translation of terms, whereas the
e, a u eng lesk ome je- upotrijebljene rijei širi na kontekst
ku naziva Hürd a zna- second points to the departure
olog ija je njem ako - športa, pri emu se prati odreen z
ziku hurd le. Etim
ovan ja nazi va. from such a translation. In the
m u enjska logika oblik
ga naziva u starovisokonjemako latter the semantic field of a word
rijei hurd koja je znaila pleter (PC- used expands and follows a specific
.), a Literatura:
Bibliothek Express, 1993.-2001 loški rjenik. (str. semantic logic of designing a term.
rije i crat is s Gluhak, A. (1993.), Hrvatski etimo
engleskoga u latin skoj 554) . Zagre b: Augu st Cesarec.
istim znaenje m kao i nave den a sta- r-Medinger, Z, Key words: translation equivalence,
Hansen-Kokoruš, R., Mateši, J., Peu
rovisokonjem aka rije . & Znika, M. (2005.), Deutsch-kroatis
ches Univer- jumping events, throwing events,
b: Nakladni zavod
salwörterbuch. (str. 1639). Zagre
Zapreka je u utrci 3000m sa za- Globus, Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje. track events
iše
prekama za muškarce visoka najv PC bliothek Express 2.1 (1993.-20
PC-Bi
01.), Revision
0,914m, a u utrci za žene 0,76 2m. 17. Bibliographisches Institut &
F.A. Brockhaus AG,
i
Napravljena je od drveta, a popren Langenscheidt KG.
d Dictionary.
ake vod orav ne Random House Webster‘s Unabridge
je presjek 3,96m dug systems, V3.0
a- (1999.), V2.2 for 16bit Windows
grede kvadrat ija je stranica dug for 32bit Windows systems, Rand
om House, Inc.
iu 8) Lemout &
ka 12,7cm. Dak le, i u hrva tsko me Collexion Reference Software (199
jezik u post oje dvije rije i Housepie.
njemakome

Olim
mp 52
 Znanost i šport
Meu strunim kadrovima u športu neizostavna su
kasta bili i ostali dužnosnici u športu: osobito tajnici i
direktori športskih organizacija, športski menadžeri i
ostali “inženjeri športa”.
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK
športa
intagma „društvo znanja“ po-
stala je sastavni dio politike
retorike, želja za diplomom
uvukla se u gotovo svaki dom,
a percepcija javnosti prema nekim
zvanjima - naroito onima vezanim uz
bijele kute - postala je i te kako važ-
na u brojnim aspektima ovjekovog
života. Primjerice, u traženju branog
partnera...
Nekako paralelno s razvojem te svi-
jesti, razvijale su se i privatne obra-
zovne institucije, postrožili se kriteriji
i smanjile upisne kvote za besplatno
studiranje na javnim sveuilištima, a
obrazovanje je postalo nešto što e, u
ne tako dalekoj budunosti, biti povla-
stica dobrostojeih.
Baš kao i u obrazovanju, nova reto-
rika zavladala je i u športu: hvalospje-
vi se ne štede kad su u pitanju špor-
tovi s velikim prometom na žiro rau-
nima, iji vlasnici plijene pažnju su-
protnog spola, pa i samo bavljenje
športom sve više postaje zabava ili
posao privilegiranih.
Ne ulazei u to hoe li „društvo
znanja“ u budunosti biti više interes
privatnih visokih škola - u kojima je
cijena jedne godine u rangu prosje-
ne godišnje plae - odnosno hoe li
„zdravo društvo“ biti interes raznih
tness-centara, privatnih poliklinika,
profesionalnih klubova ili dilera šport-
Olim
mp 54
ske obue, ipak moramo razmisliti o
tome što budunost nosi strunim
kadrovima u športu i kojim e se iza-
zovima u budunosti morati suoiti.
U teorijsskim i stru
unim
m rasppravaama,
kadrovi u športu obino se dijele na
trenere i na ostale kadrove. Športska
znanost se razvijala, a treneri su se
specijalizirali na kondicijske trenere,
trenere za rad s mlaim kategorijama,
trenere za tehniku, taktiku, za muške
ili ženske športaše i tome slino.
Razvijali su se i ostali kadrovi u
športu. Sve vea konkurencija unutar
domaeg i meunarodnog športa
iznjedrila je i športske nutricioniste,
športske psihologe, razne športske
koreografe... Razvoj medija i specija-
liziranih športskih kanala postavio je
nove, vee zahtjeve pred profesiju
športskih novinara. Ipak, meu stru-
nim kadrovima u športu neizostavna
su kasta bili i ostali dužnosnici u špor-
tu: osobito tajnici i direktori športskih
organizacija, športski menadžeri i
ostali „inženjeri športa“.
Govorei o obrazovnim institucija-
ma za školovanje kadrova u športu,
uglavnom mislimo na Kineziološki
fakultet. Meutim, stvari ovdje nisu
tako jednostavne. Športovi tehnike
prirode, primjerice automobilizam, mo-
tociklizam ili zrakoplovstvo, sukladno
Zakonu o športu moraju imati trenere
s višom ili visokom naobrazbom, ali, s
obzirom na specinosti tih športova,
uz kineziološku naobrazbu jednako je
potrebna i tehnika.
Mali ili vei problemi vidljivi su i kod
drugih kadrova u športu. Športskim
novinarima neophodno je obrazovanje
iz podruja novinarstva i medija, ali,
kvaliteta njihovog rada i te kako ovisi
o poznavanju osnovnih naela kine-
ziološke struke, povijesti i lozoje
športa itd.
Strunja aci za
a upra
avljan
nje šp
portsskim
sustavima moraju imati najveu širinu
znanja o športu, raznim društvenim i
ekonomskim aspektima športa. Ali, s
obzirom na izraženu kompetitivnost
brojnih subjekata u tom pozivu, ne bi
im smjela biti strana i vještina ratova-
nja, koja se, usput reeno, poduava
na vojnim školama.
 Za razumijevanje geneze sukoba
u raznim športskim sustavima, potreb-
no je dobro poznavati šport, vrijeme u
kojem živimo i prirodu samog ovjeka
kao temeljnog subjekta u raznim
športskim dramama i sapunicama.
Državna birokracija, razne administra-
tivne forme, odnosi unutar centara
moi..., oduvijek su bili inspiracija
piscima, lmskim režiserima i drugim
umjetnicima.
Od Gogoljevog “Revizora” ili “Mrtvih
duša” do Kerstnerovih “Gruntovana”,
intrigantni ljudski karakteri ispreplitali
su se kroz razliite forme, stvarajui
književnu i lmsku klasiku. Koliko god
da su znanosti i tehnologija evoluirali
kroz povijest, ovjek je i dalje ostao
ovjek. Njegove skrivene želje, osobni
interesi i želja za kontrolom svijeta
oko sebe, nisu se promijenili.
Soccijalnni psiiholo
ozi na
avodee broojne
uzroke ovjekove agresivnosti: bolno
iskustvo u djetinjstvu, neugodan do-
življaj frustracije, izloženost nasilju
putem medija, genetske predispozi-
cije, itd. Ipak, kao jedan od osnovnih
uzroka agresivnosti jest neispunjenje
ljudskih potreba i želja.
Suvremeni trendovi u društvu, iji
uzroci leže u ekonomiji prota, stvorili
su kult potreba i želja. Veliki prodajni
rezultat kod nekog modela automo-
bila nije mogue ostvariti bez dobrog
marketinga, odnosno stvaranja želje
kod velikog broja potencijalnih ku-
paca za posjedovanjem tog modela.
Problem koji iz tog proizlazi je taj što
ovjek tipinog "potrošakog menta-
liteta“ u tom automobilu uživa samo
do izlaska novijeg modela na tržište.
Tada se raa nova želja, obino još
skuplja i teže ostvariva, a s njom i
opasnost od nove frustracije.
Špoortskke žeelje i snov
vi sas
svim su
prirodna pojava u športu i predstav-
ljaju temelj cjelokupne športske ak-
tivnosti. Želja za uspjehom prisutna
je kod svih športaša, a ne tako davno
ostvarenje tih želja bilo je dostupno
samo športašima naglašenog talenta.
Meutim, znanost, ukljuujui i onu
športsku, evoluirala je tako da su
snovi za uspjehom postali mogui i
kod športaša slabijeg talenta, a veih
imovinskih mogunosti.
Dodatni kondicijski treneri, razni do-
datci prehrani, skupe inozemne pri-
preme, angažman športskih psihologa
itd. stvorio je sasvim nove odnose u
športu, otvorio potrebu za razvojem
i unaprjeenjem brojnih drugih po-
druja i struka vezanih uz šport, te
šport uinio dostupnim velikom broju
ljudi. Oajnika želja za pobjedom i
uspjehom kumovala je proizvodnji i
Iako veina športskih volontera,
roditelja športaša i raznih
športskih zaljubljenika djeluje
u športu iskljuivo iz humanih
razloga, postoje i oni kojima je
motiv za ulazak u športsku upravu
samo aktualizacija razliitih
dramskih scenarija.
prodaji raznih preparata koji se, naj-
blaže reeno, mogu nazvati štetnima
za zdravlje.
Meutim, športska karijera je za-
vršila, a želje su ostale i sve glasnije
vrište u glavama bivših športaša.
Poligon za ispunjenje tih želja više
nije na športskom borilištu. Želja za
pobjedom sada se seli u športsku
administraciju, a protivnici postaju
svi koji misle drukije. ak i kad bi
svi dužnosnici u športu mislili isto,
snažna kompetitivna karakterna crta,
koju športaši s vremenom razviju,
neminovno bi dovela do sukoba. Ma-
tematiki gledano, koliina stresa pro-
porcionalna je koliini interesa (broju
športskih klubova, športova i drugih
subjekata u športu), a obrnuto propor-
55 Olim
mp
 Znanost i šport
Interdisciplinarnost športa postavit e pred budue
strunjake koji e se školovati za upravljanje
športskim sustavima doista visoke zahtjeve. Hoe li
se školovanje za športske menadžere održavati na
Kineziološkom fakultetu, privatnim visokim školama ili
negdje drugdje, pokazat e budunost.
cionalna koliini nancijskih sredstava
koja stoji na raspolaganju.
Iako veina športskih volontera,
roditelja športaša i raznih športskih
zaljubljenika djeluje u športu isklju-
ivo iz humanih razloga, postoje i oni
kojima je motiv za ulazak u športsku
upravu samo aktualizacija razliitih
dramskih scenarija. Potisnute frustra-
cije na poslu, nerazumijevanje bra-
nog partnera ili djeteta, potiskivanje
bijesa prema šefu i sl. vide se na raz-
nim športskim sastancima gdje se
svakom „u brk“ može rei tko što misli
i gdje su svi u pravu. Ako protivnik ili
sukob ne postoje, valja ih pod hitno
izmisliti jer - šport je ipak borba. Tako
barem mnogi tvrde.
Na krajuu, doolazim
mo do kljjunoog
pitanja, a to je pitanje obrazovanja
kadrova za potrebe upravljanja šport-
skim sustavima. Iz svega prethodno
navedenog, uz kineziološku, ekonom-
sku, pravnu, pa ak i lozofsku podlo-
gu, budui kandidati moraju raspola-
gati itavim nizom vještina za preživ-
ljavanje u izrazito natjecateljskom i
esto puta nepredvidljivom okruženju.
Moraju biti dobri psiholozi kako bi
shvatili skriveni jezik bivših športskih
zvijezda, optereenih obinim životom
i svakodnevnim problemima. Njihov
"ja sam bio“ u prijevodu znai „ti nisi
bio“, njihovi napadi esto su vapaj
za pažnjom, a žestoke kritike svega
oko sebe tek podsjeanje na vlastite
kvalitete, o kojima je javnost nekad
davno toliko brujala.
Svakako da e razvoj novih tehno-
logija, predpristupni fondovi EU, in-
formatizacija športa, novi modeli -
nanciranja i tomu slino, u mnogo e-
mu izmijeniti sliku športa. Meutim,
Olim
mp 56
osnovni problemi ostat e i dalje ve-
zani uz prirodu samog ovjeka, njego-
vih želja za znaajem i svakodnevnih
frustracija uslijed neispunjavanja tih
želja.
Interdisscipliinarn
nost šporrta
postavit e pred budue strunjake
koji e se školovati za upravljanje
športskim sustavima doista visoke
zahtjeve. Hoe li se školovanje za
športske menadžere održavati na
Kineziološkom fakultetu, privatnim
visokim školama ili negdje drugdje,
pokazat e budunost.
Budui strunjaci, razni direktori,
športski menadžeri, tajnici športskih
udruga nee imati samo obvezu una-
prjeenja sustava športa, razvoj novih
programa i strategija, te osiguranje
nancijskih sredstava za funkcionira-
nje športskog sustava - važnija obve-
za bit e im razumijevanje bivših špor-
taša, roditelja športaša, raznih drugih
osoba koji u športu pronalaze izvor
vlastitog zadovoljstva ili im šport
predstavlja ispušni lter.
Buduim upravljaima športskih su-
stava zanimanje možda nee biti toli-
ko atraktivno i nee im biti neka oso-
bita referenca (primjerice kod traženja
branog partnera), ali po mnogo emu
podsjeat e na zanimanja vezana uz
bijele kute. z
Literatura:
1. Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R.M. (2005).
Socijalna psihologija. Zagreb, Mate d.o.o.
2. Bartoluci, M. (2003.). Ekonomika i menedžment
sporta. Zagreb: Informator Zagreb, Kineziološki
fakultet Sveuilišta u Zagrebu.
3. Milanovi, D., Juki, I., ustonja, Z., Šimek,
S. (2006). Kvaliteta rada u sportu. Zbornik
radova 15. ljetne škole kineziologa Republike
Hrvatske. Hrvatski kineziološki savez, Zagreb.
4. Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije.
Naklada Slap, Zagreb.
 Summary 
The phrases “knowledge-based so-
ciety” and “health-based society”
long ago became an integral part
of the rhetoric of politicians and of
people in education and science who
recognized an opportunity for good
earning. Science, including sports
science, has evolved, technologies
have advanced, but man and his
interests, and man’s need to control
the world around himself, have
remained unchanged.
Sports managers and various types
of sporting directors and officials are
professions that require extensive
knowledge in sports science, eco-
nomics, law, philosophy, and psy-
chology. They are exposed to great
amounts of stress as a result of the
very dynamic nature of sport itself,
but also of the personality traits of
former athletes, conflicting interests,
the increasing prices of sporting
competitions and the various media
strategies in which playing fields are
depicted as a battlefield in the eter-
nal struggle between good and evil.
Former athletes frequently continue
their careers as sporting officials
– because sport is their life. Their
understanding, knowledge and love
of sport can contribute to the devel-
opment of sports systems in many
ways. But various frustrations,
generated as by-products of sport
activities, unfulfilled goals in their
careers, and a routine daily life that
is deprived of the media coverage
to which they have become accus-
tomed, can turn that system into an
extremely stressful environment.
This fact should be taken into con-
sideration by all future managers of
sports systems - sport engineers.
 Športska fotografija

Radiša
Mladenović

R
adiša Mladenovi (78) svoju je prvu fotograju
fotograju objavio u
“Borbi” sa samo 16 godina. Od prvog dana bavljenja fotogra--
jom uoava jedinstvenu dinamiku športa, koja je u pozitiv-
nom, lijepom smislu fotogenina kao ni jedno drugo podruje života. a.
Ubrzo je i pronašao svoj stil koji je postao i trajno karakteristian i
prepoznatljiv kroz njegove radove.
Od 1948. godine radi u dnevniku “Borba”, 1954. godine nastavlja a
svoju djelatnost u “Sportskim novostima”, a od 1976. u “SN reviji”.
Na izložbi športske fotograje u Rimu, povodom OI 1960. nagra-
en je srebrnom medaljom. Prve nagrade osvojio je na izložbama
Jugoslavenske športske fotograje u Zagrebu 1960. i 1972. U više
navrata nagraivan je na YU PRESS-FOTO izložbama. S Mladenom
Tudorom priredio je za vrijeme košarkaškog SP u Ljubljani 1970.
godine izložbu “YU košarka”, koja je nakon Ljubljane organizirana u
svim veim gradovima.
Dobitnik je nagrade za životno djelo “Milan Milanovi” (1987.).
Dvije godine potom odlazi u u mirovinu koja nije baš nimalo smirila
njegov fotografski, športski duh - Radiša i danas obilazi športska
borilišta s foto-aparatom u rukama, snima za “Dinamo”, Hrvatski
olimpijski odbor, Zagrebaki športski savez.
U više od 60 (!) godina rada, Radiša Mladenovi majstorski bilježii
razvoj i povijest cijelog našeg športa i svakako je najvea legenda
hrvatske športske fotograje.

Olimp 58
59 Olim
limp
 Športska
p fotografija

Ollimp 60
O
R
ad
adiša
dišaa Mladenović
Mlad
Ml aden
e ov
ovićć ((78
(78)
78)) pu
publ
published
lis
ishe
hed his
h s first
hi rsst ph
phot
photographs
o og
ograaph
phss in
nBBor
Borba
orb
h h
when l 16 years old.
he was only ld From theh first day
d since h d
he started
taking photos he was able to perceive the unique dynamics
of sports which is more photogenic than any other area of life, in the
positive, beautiful sense. He soon found his own style which became a
permanent characteristic of his work.
In 1948, Radiša started to work for the daily newspaper Borba and
continued his career by moving in 1954 to Sportske novosti. Since 1976,
he has worked for SN revija.
He was awarded a silver medal at the sports photography exhibition
in Rome during the 1960 Olympic Games and won awards at exhibitionss
of Yugoslav sports photography in Zagreb in 1960 and 1972. He also
received several awards at YU PRESS-FOTO exhibitions. During
the FIBA World Championships in Ljubljana in 1970 he staged an
exhibition, YU košarka (Yugoslav Basketball), with Mladen Tudor. At
the conclusion of the championship the exhibition was organized in the
larger towns.
Radiša was awarded “Milan Milanović” Lifetime Achievement Award
in 1987. He retired two years later, but his spirit for photography and
sports could not rest – even today Radiša visits athletic fields with a
camera in his hands, snapping photographs for the Dinamo football club,
the Croatian Olympic Committee, and the Zagreb Sports Association.
For more than 60 years Radiša Mladenović has masterfully recorded
the development and history of sports at the national level and has surely
become the greatest legend in the Croatian sports photography.

Radiša
Mladenović

61 Olimp

Matešša kooordinnator studijje
izvedivostti EI
Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i lan Izvršnog od-
bora Europskih olimpijskih odbora Zlatko Mateša, koordinirat e
naruenu studiju izvodivosti i isplativosti održavanja potenci-
jalnih Europskih igara, koje bi bile pripravljene kao i Olimpijske
igre svake etvrte godine.
Ovu je odluku donio novi saziv Izvrš-
nog odbora pod predsjedavanjem ponov-
no izabranog predsjednika Patricka Hic-
keya, na prvoj sjednici održanoj u Rimu
26. i 27. sijenja 2010., a iji je lan od
izborne skupštine održane u studenome
2009. i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.
Izbor za koordinaciju studije veliko je priznanje osobno Mateši
(koji je doktorirao na podruju organizacije Olimpijskih igara),
kao i Hrvatskom olimpijskom odboru koji je u ovom pothvatu
ukljuen na najvišoj razini europskog olimpijskog pokreta.
Studija o izvedivosti Europskih igara odgovor je na brojne
sugestije da se i stari kontinent organizira po uzoru na Pana-
merike ili Azijske igre prvi put održane 1951, ili Panafrike
utemeljene 1965., i koje su u organizaciji udruženja nacio-
nalnih olimpijskih odbora tih kontinenata našle svoje mjesto u
stvaranju svjetske športske baštine.
"Suncce osiiguran
nje": hrvattskim
m
športtašimaa najb
bolji uvjetti!
Svaki evidentni, ali i potencijalni hrvatski olimpijac, kao i
korisnik bilo kojeg od šest razvojnih programa Hrvatskog olim-
pijskog odbora, imat e tijekom 2010. višestruku zdravstvenu
skrb, bilo da se radi o preventivi, lijeenju ili savjetovanju. Ove
pogodnosti hrvatskom športašu donosi sporazum Hrvatskog
olimpijskog odbora i tvrtke “Sunce osiguranje”, prepoznatljive
marke u podruju zdravstva.
Ugovor su potpisali 11. veljae 2010. glavni tajnik HOO-a
Josip op i predsjednica Uprave “Sunce osiguranja” Ivana Bra-
tani, u nazonosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, prvih
suradnika glavnog tajnika u podruju marketinga i zdravstvene
skrbi, Ranka etkovia i Mimi Vurdelje, te vrhunskih športskih
i olimpijskih imena - etverostrukog olimpijca plivaa Gordana
Kožulja, bronane olimpijke u taekwondou Martine Zubi,
srebrnog olimpijca gimnastiara Filipa Udea, svjetskog i europ-
skog prvaka u karateu Danila Domdjonija te bronane europ-
ske karatistice Ane Marije elan.
Tomisslav Poljak
k kand
didatt HOO
O-a
za Sin
ngapuur
Tomislav Poljak, apsolvent novinarstva na Fakultetu poli-
tikih znanosti i novinar-suradnik “Jutarnjeg lista", kandidat
je Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) za izbor 26 športskih
novinara koji e u organizaciji Meunarodnog olimpijskog od-
bora (MOO) volontirati na prvim Igrama mladih u Singapuru
ove godine.
Na natjeaj koji je trajao do 10. sijenja 2010., javili su se,
uz Poljaka, Mario Špoljari, Antonela Vukorepa i Katja Nemaš-
kalo, a HOO u suradnji s Hrvatskim zborom sportskih novinara
(HZSN) procijenio je da 22-godišnji mladi športski novinar
Tomislav Poljak ima dobrih izgleda ui u uži izbor zahtjevne
MOO-ove škole olimpijskog novinarstva za vrijeme prvih Olim-
pijskih igara mladih (OIM). Mentorstvo MOO-a mladim novi-
Olim
mp 62
narima ukljuuje uenje novinarskih vještina za potrebe svih
medija - od pisanih, televizijskih i radijskih, pa do novih kao što
su internet, blog i tweeter.
Jakov
v Fak - etv
vrti stjego
onoša
a
na ZO
OI
Jakov Fak, osvaja bronanog olimpij-
skog odlija u Vancouveru i bronanog
odlija sa Svjetskog prvenstva 2009., bio
je etvrti hrvatski stjegonoša na svea-
nosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara
od prvog samostalnog nastupa hrvatskih
športaša na Igrama 1992.
Tri puta za redom (1998., 2002., i
2006.) bila je to trostruka olimpijka
Janica Kosteli, jedna od najuspješnijih
svjetskih alpskih skijašica u povijesti, no-
siteljica šest olimpijskih medalja (etiri zlatne i dvije srebrne).
Prvi hrvatski športaš koji je tu ast imao pri prvom nastupu
hrvatske olimpijske delegacije na ZOI 1992. u Albertvileu bio
je kliza Tomislav ižmešija, a potom 1994. u Lillehammeru
skijaš i olimpijac Vedran Pavlek, jedno od kljunih imena da-
našnjeg vodstva hrvatske alpske reprezentacije.
asnu dužnost nošenja nacionalnog stijega na sveanosti
zatvaranja Igara (i to ak tri puta - od Salt Lake 2002. do Van-
couvera 2010.) imao je Ivan Šola, utemeljitelj hrvatskog boba.
HOO za me edije
e: pred
dstav
vljeni svi
olimp
pijci za Vanncouvver
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor
u društvu hrvatskih olimpijaca
Hrvatski olimpijski odbor, zahvaljujui suradnji s dugogodiš-
njim poslovnim partnerom ujedno i svojim generalnim spon-
zorom T-HT-om, organizirao je u Zagrebu, 1. veljae medijsko
predstavljanje svih evidentnih olimpijskih kandidata za Zimske
olimpijske igre u Vancouveru. Pozivu HOO-a odazvali su se
jednako dobro i športaši i mediji koji su time dobili jedinstvenu
priliku „ imati“ sve športaše na okupu - na jednom mjestu i u
isto vrijeme.
Veliki medijski dogaaj
održan je u edukacijskom cen-
tru T- HT u Zagrebu, a osim
športaša i novinara, okupio je
brojne uglednike hrvatskog po-
litikog i športskog života. Uz
Jadranka Kosor, Zlatko Mateša
i Antun Vrdoljak elnike HOO-a Zlatka Matešu i
Josipa opa, na zborno mjesto
vrhunskih športaša zimskih športova odazvali su se predsjed-
nica Vlade RH Jadranka Kosor, ministar znanosti, obrazovanja i
športa Radovan Fuchs, lan MOO-a Antun Vrdoljak te predsjed-
nik Uprave T-HT-a Ivica Mudrini
 Tekst: RADICA JURKIN

Istaknite primjere  Summary 

fair playa u športu! M
Mateša is coordinator of the feasibility study for the
r play odbor E
European Games
or (HOO) i Hrvatski fai
Hrvatski olimpijski odb pijske i športske The president of the Croatian Olympic Committee, and
lanove hrvatske olim
(HFPO) pozivaju sve ekipe iji stav i a member of the Executive Committee of the European
rtaše i športašice ili
obitelji da istaknu špo fai r playa u športu. O
Olympic Committees (EOC), Mr. Zlatko Mateša, will
ju istinski primjer
ponašanje u športu oda jed log e za fair play na- ccoordinate the feasibility study for the possible organization
primat e pri
Hrvatski fair play odbor esu : fai rplay@hoo.hr of the European Games, which would take place every four
ine na e-mail adr
gradu tijekom itave god kog olimpij- yyears, like the Olympic Games.
alne kampanje Hrvats
Ovaj je poziv dio nacion usmjeren k This decision was made by a new assembly of the Executive
kog fair play odbora
skog odbora i Hrvats bi „igra“, C
Committee of EOC chaired by the re-elected President
ti o fair playu, a kako
stalnoj izgradnji svijes P
Patrick Hickey at their first meeting in Rome on January
ostala „igra“. 226 and 27, 2010. Mr. Mateša has been a member of the
E
Executive Committee since November 2009.
H
His selection as coordinator of the study is a great tribute to
M
Mr. Mateša (who has a PhD in the organization of Olympic
G
Games) and to the Croatian Olympic Committee, which has
U ime športaša, medijima i uglednim športskim te državnim n
now been included in activities at the highest level of the
dužnosnicima obratio se olimpijac Ivica Kosteli, svjetsko ime E
European Olympic movement.
alpskog skijanja, nakon Vancouvera nositelj triju srebrnih olim- The feasibility study for the European Games will respond
pijskih medalja. Svojim kolegama športašima zaželio je u pr- to numerous suggestions that the old continent should
vom redu zdravlje jer je, kako je kazao, na vlastitom primjeru organize games on the model of Pan-American or Asian
iskusio brojne ozljede. Potom je izrazio svoje uvjerenje da e Games, which were first held in 1951, or the Pan-African
hrvatske vlasti imati trajno razumijevanje za razvoj športa. Games, which were established in 1965. All of these events
games have found a place in the creation of a global
sports legacy under the organization of the Associations of
Rogg
ge: u
uvajmmo nasslje
e kojje nam
m National Olympic Committees on each of these continents.
donose Ig
gre!
“Vancouver je prvi grad domain koji je osnovao neprotnu Rogge: Cherish the legacy brought to us by the Olympic
organizaciju s posebnom svrhom razvoja nasljea Igara za Games!
zajednicu - u podruju športa, umjetnosti, obrazovanja, zaštite “Vancouver is the first host city to set up a not-for-profit
okoliša, dostupnosti i volonterstva – prije, tijekom i nakon Igara organization specifically designed to develop community
2010. legacies — in sport, the arts, literacy, environment,
Planiranje ukljuuje širok raspon strategija, iji je cilj pobolj- accessibility and volunteerism — before, during and after
šanje svega: od socijalnih pitanja do svijesti o starosjedilakom the 2010 Games. The planning includes a broad range
stanovništvu i kulturnoj raznolikosti Kanade" - stoji u poseb- of strategies aimed at improving everything from social
nom obraanju svjetskoj javnosti, pa tako i hrvatskoj, prvog issues to the awareness of aboriginal people and Canada’s
ovjeka olimpijskog pokreta Jacquesa Roggea, predsjednika cultural diversity,” said Jacques Rogge, the President of the
Meunarodnog olimpijskog odbora. International Olympic Committee, while addressing the
Poruku predsjednika MOO-a Jacquesa Roggea o stvaranju world public, including the Croatian public.
i ouvanju svjetskog kulturološkog, gospodarskog i svakog In agreement with the IOC, the Croatian Olympic
drugog nasljea koje nose Igre, dakako ne samo Vancouvera i Committee published the message of the President of
Kanade, Hrvatski olimpijski odbor objavio je, prema dogovoru s the IOC about the creation and preservation of world
MOO-om, 5. veljae, u Olimpijskom kutku “Sportskih novosti”. cultural, economic and other legacies highlighted by each
of the Olympic Games, not just Vancouver and Canada.
HOA za 50 0. sim
mpozijj mla
adih The message was published on February 5 in the Olympic
Corner section of the newspaper Sportske novosti.
u Olim
mpiji
Dora Meimorec i Nenad Borkovi, odlini studenti Kinezio-
loškog fakulteta Sveuilišta u Zagrebu, hrvatski su predstav-
nici na 50. meunarodnom simpoziju mladih u Olimpiji (Grka)
koji e se održati od 16. do 30. lipnja u organizaciji Meuna-
rodne olimpijske akademije, a na temu olimpizam i olimpijski
pokret kao platforma za mir.
Ovu je odluku Hrvatske olimpijske akademije, a koja je u veljai
2010. raspisala natjeaj, potvrdila Meunarodna olimpijska
akademija.
- Osim obrazovanja u podruju olimpizma koji nam je osobito
važan za razumijevanje olimpijskog pokreta, od dvoje mladih
kineziologa oekujemo aktivno sudjelovanje u projektima
Hrvatske olimpijske akademije kao i Hrvatskog olimpijskog

63 Olim
mp
odbora na temu olimpizam - naglasila je voditeljica projekata
promocije olimpizma u HOA-i, bivša vrhunska športašica i hrvat-  Summary 
ska olimpijka Danira Bili Naki. The first Croatian generation of ASMC graduates
In cooperation with the International Olympic Committee,
Mali i Mo
ominnovi u vod
dstvu HOO provided education for the first generation of
Advanced Sport Management Courses – (ASMC).
VŠA do 201 14.
Professional development in management, the first of its
Po isteku petogodišnjeg mandata, lanovima Vijea športske
kind in accordance with the Olympic solidarity programme
arbitraže, osnovanoga kao i Arbitražno sudište pri Hrvatskom
in Europe, was greeted by the HOO as an investment in
olimpijskom odboru, Skupština HOO-a potvrdila je u prosin-
management in sports and the Olympic movement.
cu 2009. mandat dosadašnjem predsjedniku Jurici Maliu i
The training, which took place from February to November
dopredsjedniku Hrvoju Mominoviu na još jedan mandat, do
2009, was comprised of six basic modules that focused
2014.
on organization, strategic and financial management,
Isto tako, za sastav Vijea potvreni su dosadašnji lanovi
human resources management and marketing, and event
Igor Gliha, Stanko Hautz, Andrej Matijevi, Alica Pelicari, Zlatan
management.
Turi i Mladen Žuvela, a novi su Arno Vii, Siniša Petrovi,
The ASMC Program in Croatia was managed by Ms.
Damir Kramari, Branimir Pocrni i Miljenko Guinio.
Alma Papić, who has a diploma from the MEMOS project
Na sjednici 18. sijenja 2010., Vijee športske arbitraže iza-
of IOC and who conducted a special training session for
bralo je svoja tri stalna vijea kako bi u športskom posredovanju
managing the ASCM program. The program was completed
u sporovima mogli biti što operativniji. Za predsjednika I. stal-
by representatives from 14 national sport associations; Alen
nog vijea imenovan je Hrvoje Mominovi, II. Mladen Žuvela a
Gere (Croatian Deaf Sports Association), Većeslav Holjevac
III. Stanko Hautz. Za tajnika Vijea športske arbitraže, potvren
(Croatian Rugby Union), Goran Jukić (Croatian Table
je mandat dosadašnjem tajniku Ivanu Magliiu. .
Tennis Association), Ivica Urbanc (Croatian Orienteering
Federation), Lidija Petrinović Zekan (Croatian Badminton
Prva hrvattska generracija
a Association), Alen Nađsombat (Croatian Billiards
ASMCC diplo
omannata Association), Miro Jurmanović (Croatian Judo Federation),
U suradnji s Olimpijskom solidarnošu Meunarodnog olimpij- Snježana Šimunović Suknaić (Federation Croate De
skog odbora, Hrvatski olimpijski odbor školovao je prvu genera- Boules), Slaven Zlatar and Žarko Babić (Croatian Hockey
ciju športskih djelatnika u upravljanju športskom organizacijom Federation), Alojz Mauser and Goran Ahel (Croatian
(Advanced Sport Management Courses - ASMC). Struno usavr- Archery Association), Luka Markić (Croatian Ice Skating
šavanje u upravljanju, prvo takve vrste prema programu Olimpij- Association) and Ante Šalinović (Croatian Football
ske solidarnosti u Europi, prihvatio je Hrvatski olimpijski odbor Federation).
kao investiciju u upravljanju u športskom i olimpijskom pokretu. Prominent international professionals in the management
Obuka je provedena u šest temeljnih uenja (modula): o of sport organizations participated in the training,
naelima organizacije, strateškom i nancijskom upravljanju, including Thierry Zintz, professor at the Catholic
kadrovskim potencijalima, marketingu i organizaciji športskih University of Leuven, Belgium; Leigh Robinson, professor
priredbi, a trajala je od veljae do studenoga 2009. godine. at Loughborough University in Great Britain; and Alan
Program ASMC u Hrvatskoj kojeg je vodila Alma Papi u Ferrand of Lyon University in France. The experience of the
svojstvu direktorice sa diplomom MEMOS projekta MOO-a i HOO in project implementation is of great significance since
specijalnom obukom za voenje ASCM programa, uspješno su HOO was among the first Olympic Committees in Europe to
završili predstavnici 14 nacionalnih športskih saveza: Alen Gere conduct this important Olympic task.
(Hrvatski športski savez gluhih), Veeslav Holjevac (Hrvatski
ragbijaški savez), Goran Juki (Hrvatski stolnoteniski savez),
Ivica Urbanc (Hrvatski orijentacijski savez), Lidija Petrinovi Ze-
kan (Hrvatski badmintonski savez), Alen Nasombat
(Hrvatski biljarski savez), Miro Jurmanovi (Hrvatski
judo savez), Snježana Šimunovi Suknai (Hrvatski
boarski savez), Slaven Zlatar i Žarko Babi (Hrvatski
hokejski savez), Alojz Mauser i Goran Ahel (Hrvatski
streliarski savez), Luka Marki (Koturaljkaški savez
Hrvatske) i Ante Šalinovi (Hrvatski nogometni
savez).
U obuci su sudjelovali ugledni meunarodni
strunjaci upravljanja športskom organizacijom,
meu kojima Theirry Zintz, profesor katolikog sveuilišta
Louvain u Belgiji, Leigh Robinson, profesorica sveuili-
šta Loughborough u Velikoj Britaniji, te Alan Ferrand
sa sveuilišta Lyon u Francuskoj. Iskustvo Hrvatskog
olimpijskog odbora u provedbi projekta ima višestru-
ko znaenje, kao i injenica da je HOO meu prvima u
Europi proveo ovu važnu olimpijsku zadau.

Olim
mp 64
 HOO na internetu

rošli su, dakako, dani kada se je za

internet tvrdilo da je medij budu-
nosti, a elektronika pošta, pozna-
tija kao e-mail, bila gotovo nepoznanica.
No, upravo u to, sad ve poodmaklo doba,
“tesale” su se prve stranice Hrvatskog
olimpijskog odbora koje danas itamo na
istoj adresi - www.hoo.hr - kao i te 1996.
godine.
I nije to bilo tako davno, ali opet do-
voljno “davno” onima koji se ne sjeaju da
je to bilo uoi hrvatskom športu osobito
znaajnih olimpijskih igra u Atlanti 1996.
Naime, te su Igre donijele Hrvatskoj
prvo zlato (rukomet, op.a.), a HOO je bio
meu tek desetak nacionalnih olimpijskih
odbora u Europi koji su imali svije web
stranice.

- Biilo je to vrrijemee prv

vih uenja
e-mail komunikacije i internetskog
“slovkanja”, a za veinu nas s malim ili
nikakvim iskustvom, potpuno nova teh-
nologija - prisjea se voditeljica Odjela za
odnose s javnošu, web i izdavaštvo Ra-
dica Jurkin, kojoj je i danas kao športskoj
novinarki i glavnoj urednici portala www.
hoo.hr otvorenost HOO-a i dostupnost
svakoj informaciji iz HOO-a primarni cilj.
I nadodaje:
- Od te 1996. do danas, web portal
HOO-a promijenio je nekoliko koncepcij-
skih i dizajnerskih rješenja, no cijelo to
vrijeme ostao je dosljedan temeljnoj ideji
da bude pouzdan i informativan za svako
podruje u kojem HOO kao najviše šport-
sko tijelo Hrvatske djeluje - kaže Radica
Jurkin.
Danas, kako svjedoimo, www.hoo. hr
na spoju aktualnog novinarskog izvje-
štavanja, pa sve do službenih objava i
dokumenata, uspjeva povezati ne samo
internetske tehnološke mogunosti ve i
razliite korisnike skupine - od medija do
športskih znatiželjnika.
Ujedinjeni u “internetsku knjigu”,
na stranicama se mogu nai podrobne
informacije o uspjesima hrvatskih olim-
pijaca, podaci kako se HOO priprema za
budue Olimpijske igre (one u Londonu
2012.), kao i za prve Olimpijske igre
mladih koje e se ovoga ljeta održati u
Singapuru.
Medijimma osoobito važnno - tuu je
aktualni kalendar meunarodnih šport-
skih natjecanja, biograje športaša, kao i
on-line izvještavanje sa velikih športskih
priredbi, poput nedavnih Igara u Vanco-
uveru.
Onima kojima možda i nije poznata
interdisciplinarnost HOO-a, na nju e
Tekst: MILENA DRAGIŠI
Na internetu HOO se sa svojom stranicom pojavio još 1996. (uoi
OI u Atlanti) i tada je bio meu desetak europskih olimpijskih
odbora koji su imali svoj portal.
ih uputiti rubrike o fair playu, skrbi o
ženama u športu, djelovanju Hrvatske
olimpijske akademije, Hrvatskog kluba
olimpijaca, Zaklade hrvatskih športaša,
kao i brojne injenice iz povijesti hrvat-
skog olimpijskog pokreta: od osnutka
HOO-a 1991. i priznanja u meunarodnoj
olimpijskoj obitelji, pa do utjecaja HOO-a
u Meunarodnom olimpijskom odboru.
Svojedoobna prepo oruk
ka Kom misijee
za informiranje i izdavaštvo HOO-a i
njezinog elnog ovjeka Jure Ozmeca, da
stranice HOO-a postanu informativni ser-
vis nacionalnim i županijskim športskim
savezima, dobile su potvrdu u vlastitom
PR internetskom prostoru nazvanom - Vi-
jesti lanstva HOO-a. Time je HOO otvorio
veliku mogunost svim lanicama da o
svom djelovanju “govore” javno, neovisno
o tome imaju li svoje stranice ili ne.
Znajui za injenicu da je www.hoo.hr
prilino posjeivan, lanstvo HOO-a ima
sasvim dovoljno razloga za prihvaanje
ovog poziva na zajedništvo u internet-
skom prostoru...
Ovo je, naravno, samo ekspresni po-
gled na pravo bogatstvo informacija koje
donosi web stranica HOO-a. Zbog svega
 Summary 
The head of the Department for
Public Relations and Publishing,
Ms. Radica Jurkin, was one of
the initiators of the web site. She
remembers the start very well – they
decided to start with the project
for the Atlanta Olympic Games.
At that time the Croatian Olympic
Committee (HOO) was among
only seven European Olympic
Committees that had its own web
portal!
Since then, the HOO web portal has
seen several changes in its concept
and appearance, always striving for
new and improved ways to present
the work of HOO itself and of the
other sports associations that are
members of the HHO.of sports
systems - sport engineers.
toga, kao i njene sjajne preglednosti i
jednostavnosti, nije sluajno da je u više
navrata nagraivana, pa i 2003. kada je
uvrštena u deset naboljih u Hrvatskoj, u
kategoriji Šport i zdravlje. z

65 Olim
mp