Lana Marić

Esej Antigona

U ovom eseju analizirat ću ulomak Sofoklove tragedije „Antigona“ koja pripada klasičnom
razdoblju grčke književnosti. Djelo je svrstano u tragediju zbog sukoba Antigone i Kreonta,
koji ujedno predstavljaju utjelovljenje svjetovne moći i zakona nasuprot duhovnoj snazi
ljubavi i etike.

Antigona je svjesna svoje dužnosti da dostojno pokopa brata i ne posustaje ni pred čim što bi
je moglo zaustaviti. Upravo ovakve junake Sofoklo koristi da bi prikazao ljudima ideal kojem
bi trebali težiti. Nošena upornošću i željom za pravdom i bez ikakvih mana, Antigona se
protivi svim svojim instiktima, kako bi postigla cilj. Tako je bez premišljanja prekršila pisane
propise svog ujaka, zbog čega je bila osuđena, no ni tamnica je ne uvjerava da je učinila
nešto krivo.
Nakon što je bačena u tamnicu, ona ne žali za svojim postupcima, nego se opravdava
bogovima, jer novoga brata ne može imati.„Da muž mi umre, drugoga bih dobila/I dijete s
drugim ovo ako izgubim;/Al' kako roditelje meni krije Had,/Brat nijedan se više rodit ne
može.“ Antigona tijekom cijelog djela ne odstupa od svojih ideala i ističe moralnu narav kao
glavnu opreku svom nemoralnom ujaku, koji je na koncu uvidio svoj propust. Njen glavni
motiv je nada da će se u novom životu opet susresti sa svojom obitelji i zbog toga ne strepi
pred kaznom koja ju čeka.„Sad silazim dok žića ne navrših vijek./Al' čvrstu gajim nadu da ću
ocu svom,/Kad dođem, draga doći, draga majčice,/I tebi, draga tebi, brate premili.“
Bez obzira na njenu dobru narav, čeka je gorka sudbina. Kroz cijelodjelo se prepliću sukobi
božanskih i ljudskih vrijednosti, koji su na koncu neusporedivi. Antigona je od svih likova bila
jedina koja se za one nepisane zakone zalagala više nego za pisane. Bilo joj je jasno da sve te
nametnute ljudske vrijednosti nemaju za bogove nikakvo značenje i zbog toga se ona
priklonila božanskim vrijednostima, očekujući od bogova razumijevanje. Antigona izjavljuje
„oj, grobe, bračna ložnice“ s dozom ironije, a ustvari metaforično izriče da će prvu bračnu
noć provesti u grobu. Ni to Antigonu previše ne dotiče, jer je spremna podnijeti takvu žrtvu
za neki viši cilj, služenja svojoj zajednici i obitelji, za razliku od svoje sestre Izmene, koja se
pokazala preslabom za takvo što, kao što bi se takvim vjerojatno i mnogo nas, na njenom
mjestu pokazalo.

Unatoč tomu što je Antigonu na samom kraju dočekala smrt, ispunila je sve ono čemu je
težila. Tako se može zaključiit, iako je Antigona zaobišla ljudske zakone i propise i nije marila
za ikakve zemaljske vrijednosti, zavrijedila je božanske vrijednosti te je stoga i prikazana kao
idealan lik u ovoj tragediji, vjeran samo svojem sestrinskom nagonu.