Ivan plemeniti Zajc:Nikola Šubić Zrinski

Sara Marić IX.1

Vesna Šarić

O.Š. Petra Bakule

  Ivan Zajc
Ivan Dragutin Stjepan Zajc, poznat i kao kao Ivan pl. (plemeniti) Zajc, bio je
hrvatski kompozitor i dirigent.

o Biografija

-Rođen je u Rijeci, 3. augusta 1832. godine

-Zajc je komponovao s poslovičnom lakoćom i za sobom ostavio opus od oko

1200 raznovrsnih djela za orkestar, za komorne sastave, za klavir, zatim 19
opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij "Oče naš", oko 50 kantata, 19 misa,
14 Ave Maria, 200 zborova, 170 solo pjesama.

-Umro je u Zagrebu, 16. decembra 1914. godine.

-Razdoblje: Ilirizam (romantizam)

-Poznatija djela: Mislav; Ban Leget; Dolazak Hrvata

-Najpoznatije dijelo: Nikola Šubić Zrinski, praizvedba 4.11.1876.g u Zagrebu

-Ivan Zajc je bio hrvatski skladatelj, pedagog i dirigent koji se smatra

utemeljiteljem hrvatske opere kao umjetničke ustanove. Puna četiri desetljeća je
vladao glazbom hrvatskog naroda i najznačajniji je hrvatski glazbenik u
posljednjoj trećini 19. stoljeća. Njegova opera “Nikola Šubić Zrinski” je
najpopularnije glazbeno scensko djelo, a prvi put je izvedeno 4.11.1876. godine
u tadašnjem Narodnom kazalištu u Zagrebu.

-Obrazovanje
S očevom dozvolom 1850. godine odlazi na Konzervatorij u Milanu i sa sobom
nosi svojih dvadeset opusa. Ondje je bio učenik istaknutih talijanskih pedagoga i
skladatelja Mazzucata, Rossija i Ronchetti-Montevitija.

1855. godine završava studij, a na kraju studija učenici su dobili zadatak da na

isti libreto skladaju operu. Zajčeva opera u tri čina “La Triolese” je proglašena
najboljom i izvedena je 4.5.1855. godine. O tome koliko je bio uspješan
svjedoče brojne nagrade i priznanja te ponuda da ostane u Milanu i bude dirigent
u Scali.

-Privatni život

Rođen je 1832. godine u Rijeci. Njegov otac, Jan (Johann) Nepomuk Zajitz je
rođen u Češkoj, a kao vojni kapelnik je 1821. godine stigao u Bratislavu gdje se
osam godina kasnije oženio Annom Bodensteiner. Supružnici su se 1830. godine
doselili u Rijeku gdje su, osim Ivana, dobili i kćer Albinu. Ivanov otac je u
Rijeci u okviru glazbenog društva, škole i kazališta razvio znatnu glazbenu
djelatnost. Dvadesetak njegovih skladbi je sačuvano u Beču, Rijeci i Zagrebu.

Odrastajući u glazbenoj sredini Ivan je već od malih nogu pokazivao veliku

glazbenu nadarenost, ali njegov otac nije bio sklon ideji da se posveti glazbi.
Njegova želja je bila da mu sin nakon završene srednje škole studira pravo, ali je
kasnije ipak dao dozvolu za Ivanov odlazak u Milano.

Ivan se početkom 1857. godine vjenčao s Natalijom Jesenko, sedam godina

mlađom kćeri trgovca slovenskog podrijetla. 1857. godine su dobili kćer Anku,
a 1860. sina Karmela. S obitelji je nakon Rijeke živio u Beču, a po dolasku u
Zagreb kupuje kuću u Visokoj ulici, u kojoj je stanovao do smrti. Umro je
16.12.1914. godine.

Zajc je uživao u radu kasno navečer ili rano ujutro dok sve još spava. Skladao je
bez klavira i sam je prepisivao dionice i partiture. Jako je pazio na svoju
vanjštinu i uvijek je bio dotjeran, a njegovo dirigiranje je bilo dostojno i mirno,
bez velikih teatralnih kretnji. Kao učitelj i dirigent je uvijek bio strpljiv i miran,
na probe je uvijek dolazio na vrijeme, a svaku skladbu je savjesno proučavao i
uvježbavao

-Posao

Zajc je već s pet godina počeo učiti violinu i klavir, a s dvanaest je počeo
skladati i nastupati javno. Po završetku studija se vraća u Rijeku i pridonosi
snažnom razvoju glazbenih događanja u Rijeci. u sljedećih nekoliko godina
nakon povratka radio je u Zbornoj crkvi, Kazalištu i Muzičkoj školi, skladao je,
dirigirao i svirao, te odgajao mlade glazbenike.

U kazalištu je dirigirao brojnim vrhunskim opernim djelima poput Verdijevih

“Arolda”, Latinske triologije i Ferarrijevih “Gli ultimi giorni di Suli”. 1856.
godine su izvedeni odlomci iz opere “Romilda”, a dvije godine kasnije je
skladao nove opere, “Mesinsku nevjestu” i “Adeliu”, koje nisu izvođene.

1860. godina je obilježena njegovim velikim uspjehom, osim izvedbi Pacinijeve

opere “La regina di Cipro” i Donizettijeve “Marin Faliero”, Zajc je nakon
diplomske opere “La Tirolese” postavio i praizveo vlastitu prvu prikazanu
operu.

Opera “Amelila” ili “Il bandito” je u riječkom Kazalištu postavljena 14. travnja
1860. godine i bio je to velik događaj za grad jer se radilo o prvoj operi domaćeg
riječkog skladatelja. Prije odlaska iz Rijeke je skladao scensku glazbu za
vaudeville “I funerali del Carnevale”. Većina njegovih djela nastalih u Rijeci je
posvećena upravo njegovom gradu i sugrađanima. Dva valcera je nazvao “I
Musicisti fiumani” i “La bella Fiumana”, a napisao je i Vittoria quadrille
“Fiumaner Marsche” te “Liepa Riečanka”.

Naporan rad se loše odrazio na njegovo zdravlje, a nakon što je prebolio tešku
upalu pluća liječnici su mu savjetovali da promijeni podneblje. U listopadu
1862. godine odlazi u Beč gdje je u početku radio kao profesor u Pjevačkom i
opernom institutu društva Polyhymnia. Iako su u tom razdoblju u Beču vladale
melodije Suppea i Mozarta, Zajc se vrlo brzo afirmirao i u prosincu 1863.
godine je izvedeno njegovo prvo djelo – opereta “Mannschaft an Bord!” koja je
doživjela više od 60 izvedbi. Osim tog djela, veliku popularnost su stekli i
“Lazaroni iz Napulja”, “Fitzli-Putzli” i “Bojsijska vještica”.

Pridruživši se Hrvatskom akademskom društvu “Velebit” u Beču, Zajc se našao

u dvojbi hoće li kao skladatelj opereta i glazbenih komedija nastaviti graditi
svjetsku slavu ili će se vratiti u domovinu. Glazbeni zavod u Zagrebu ga 1867.
godine proglašava počasnim članom, a te iste godine počinju pregovori o
njegovom dolasku u Zagreb.

Pod utjecajem pjesnika Augusta Šenoe, Petra Preradovića, Ivana Trnskog i

Mirka Divkovića, te biskupa Josipa Jurja Strossmayera i studenata Franje
Markovića i Ivana Dežmana, Zajc odlazi u Zagreb gdje je 1869. godine
imenovan ravnateljem Opere koju je trebao osnovati s ravnateljem glazbene
učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda.

U Zagreb je doputovao 1.2.1970. godine, a nekoliko dana kasnije su u

Narodnom zemaljskom kazalištu izvedene njegove operete “Momci na brod!” i
“Mjesečnica”. Po dolasku u Zagreb je preuzeo i vodstvo škole Hrvatskog
glazbenog zavoda. Kao ravnatelj Opere je djelovao sve do 1889. godine, kada
zbog financijskih neprilika Opera neko vrijeme prestala djelovati, a u školi je
ostao do 1908. godine. Zajc je znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog
ansambla Opere koji je pod 19 godina njegovog vodstva izveo desetak opereta i
50 opera, a proveo je i temeljitu reorganizaciju.
Zajc je u listopadu 1899. godine zbog starosti zamolio ravnateljstvo da ga
oslobodi dužnosti ravnanja koncertima i održavanja pokusa koje je obavljao
godinama, a u veljači 1908. godine je umirovljen na vlastitu molbu.

-Najveća postignuća

Zajc je posjedovao lakoću skladanja, a njegov doprinos hrvatskoj glazbi je

neizmjeran. Iza sebe je ostavio opus koji se sastoji od oko 1200 različitih djela
za komorne sastave, orkestar i klavir, zatim 50 kantata, 19 opera, 26 opereta, 19
misa, oratorij Oče naš, 200 zborova, 14 Ave Maria i 170 solo pjesama.

U vrijeme dok je u Hrvatskoj vladala potpuna glazbena stagnacija Zajc je svojim

učiteljskim djelovanjem pridonio suzbijanju diletantizma koji je do tada cvjetao
i stvorio je hrvatsku operu sa suvremenim repertoarom.

Za zasluge na području glazbe je 1895. godine imenovan vitezom.

 Nikola Šubić Zrinjski (opera)

Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca zacijelo je najpopularnije hrvatsko
glazbeno-scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim
konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva
vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim
manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i
kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena,
estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene
glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana.
Djelo govori samo za sebe. Praizvedba Zrinjskog (libreto po Körnerovoj
drami Zriny napisao je Hugo Badalić).

Završna scena iz opere Nikola

Šubić Zrinjski. Izvodi Muški zbor
HNK Ivana pl. Zajca

U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki

prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim:
 "Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije)
vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put
prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina
Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su
nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje
publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu,
vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su
se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva
Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom
vrpcom nacionalnih boja."

Po podatcima Vladana Švacova u eseju Operni libreto u Hrvata te podatcima iz

Repertoara hrvatskih kazališta do 1990. godine, Nikola Šubić Zrinjski izveden je
1.317 puta, a do veljače 1992. godine samo je u Zagrebu opera izvedena 609
puta, što govori o njezinu veliku uspjehu kod publike. Dio opere je i pjesma "U
boj", nastala na stihove Franje Markovića. Zbog svoje hrabrosti i časne
samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje
poštovatelje i u dalekome Japanu. Spomenutu je pjesmu 26. veljače 2006.
godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo japanski muški zbor od 1.000
članova, pod ravnanjem maestra Katsuakija Kozaija.

Radnja se odvija u Sigetu, u rujnu 1566. godine. Prati Zrinjske i časnike Sigeta
za vrijeme turske opsade.

o Radnja

Nikola Šubić-Zrinjski zapovjednik je mađarske utvrde Siget. Turaka koji su

napadali bilo je oko 100.000, a grad je imao oko 2.500. Iako je turski vođa,
Sulejman Veliki umro, njegovu smrt njegovi najbliži podređeni skrivaju kako ne
bi došlo do pubune među vojnicima. Opsada se odužuje i Nikola shvaća da im
nema spasa. Zato Jelena traži Lovru Juranića da ju ubije. Nikola se svečano
oblači, spali sve blago i kreće u časnu smrt zadnjim jurišem, a Eva spali utvrdu.

o Lica

 Nikola Šubić-Zrinjski, hrvatski ban, zapovjednik Sigeta

 Eva, Nikolina supruga

 Jelena, njihova kći

 Lovro Juranić, Jelenin zaručnik, časnik u Sigetu

 Gašpar Alapić, časnik u Sigetu

 Vuk Paprutović, časnik u Sigetu

 Sulejman Veliki, turski car

 Mehmed Sokolović, veliki vezir

 Mustafa, bosanski paša

 Ali Portuk, zapovjednik topništva

 Ibrahim Begler-beg

 Levi, liječnik Sulejmanov

 hrvatski časnici i vojnici

 turski vojnici

 bule, odaliske, eunusi, čuvari saraja

 zbor vilâ

o Poznati brojevi opere

 Finale: U boj (napisao 1866. godine Franjo Marković, skladao Ivan Zajc,
a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu; izvodi ju muški zbor).
 o Zanimljivosti
 Glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta je iz ove opere.

 Jedan od osnivača bosanskohercegovačkog kazališta Jurislav Korenić,

diplomirao je na postavi ove opere.

 Na Kwansei Gakuinu, jednom od najprestižnijih i najstarijih japanskih

sveučilišta, upravo je hrvatska pjesma "U boj" iz opere Nikola Šubić
Zrinjski himna njihovog muškog pjevačkog zbora.

♪ CD br. 27: Nikola Šubić Zrinski, Zakletva Zrinskog iz 1.

čina
 Na bedemu Sigeta okupljeni branitelji slave junaštvo svojih
časnika. Pridružuje im se i zrinski sa ženom Evom i kćerkom
Jelenom, koje odlučuju da će za vrijeme opsade ostati u Sigetu
Tako meni boga velikoga

Branit ću Siget svojom krvlju ;

Ostavit vas nikad, braćo , neću,

Dok u meni živo srce bije!

Dok u nama živo srce bije !

Tako nam boga velikoga

Branit ćemo Siget svojom krvlju;

Ostavit te nikad, bane, neć;mo, Dok u

nama živo srce bije!

♪ CD br. 28: ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinski:

Uspavanka iz 3. čina

 Usnuvši s melodijom stare majčine
uspavanke, Jelena sanja zbor vila koje
slave njezino vjenčanje s Jurani ćem.

Je li melodija u

Koje se puhaće

Cvate ruža rumena Posred vrta bajna:

Kakva mi je ljuvena, Kano zora sjajna.

Oj, ti ružo, ružice,

Tko će ubrat tebe? Tobom kitit' sebe?

Čije li će ručice

Doć' će junak mladani, Ubrat će te

jednom, Moj će vrt se krašani Tugom
odjet' lednom!

♪ CD br. 29. Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinski, Finale U boj,
u boj