Petar Ilji ajkovski

(Votkinsk, 7. svibnja 1840. Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.)

Ruski je skladatelj i jedan od najveih skladatelja romantizma. Porijeklom je iz
ugledne ukrajinske obitelji ajka. Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a
kasnije je predavao na Konzervatoriju u Moskvi te pisao glazbene kritike. U ruskoj
carskoj glazbi pojavio se zajedno sa tzv. grupom petorice. Po svom glazbenom
izrazu je kasni romantiar.
Uzdravala ga je Nadeda von Meck. Osigurala mu je materijalnu sigurnost i
boravak u inozemstvu. ajkovski je kao dirigent nastupao po cijelom Ruskom
Carstvu, Europi i SAD-u.
Ve s etiri godine na svoj je zahtjev poeo pohaati satove glasovira. Kad je
imao pet godina, otac je iz Sankt Peterburga donio mehaniki klavir to je Petra
oduevilo. Obitelj je bila zadivljena s njegovim talentom. Ponekad je svirao bolje i
od uiteljice.
Kasnije je satove klavira pohaao kod pijanista Rudolfa Kundigera koji je
emigrirao u Rusiju. Sumnja se da je na Petra utjecaj imao i talijanski uitelj
pjevanja Piccioli.
U Moskvi izmeu 1861. i 1871. nastaju njegova prva uspjena djela, meu njima i
uvertira Romeo i Julija te opere Wojevoda i Oprinik. Svoju operu ,,Undine'' je
spalio jer su je odbili praizvesti.
Brojna svjedoanstva dokazuju da postaje sve vie depresivan i neurotian.
Njegova uvana tajna homoseksualnosti bila je duevna potekoa za njega. Ipak,
1868. je dolo do zaokreta u njegovom ivotu, kada je upoznao pjevaicu Dsire
Artt i elio se oeniti njome. No, njegovi prijatelji i Dsirina majka umijeali su
se u njihovu vezu. 1869. se Dsire udala za jednog panjolskog baritona.
Njegovo najvanije djelo koje je napisao u Moskvi je Koncert za klavir i orkestar
br.1 u b-molu op.23. Za to vrijeme nastale su njegove prve tri simfonije, osim
toga i glazba za "Snjeguljicu" i balet "Labue jezero" koje je 1877. praizveden. U
svoje slobodno vrijeme je ajkovski posjeivao mnoge europske gradove, meu
njima Napulj i Pariz.
Posljednjih svojih godina skladao je svoje najpoznatije opere. Od 1879. skladao je:
"Djevicu Orleansku", "Mazeppu" te "Jevgenija Onjegina". Meu ostalim svojim
poznatim djelima spadaju "Capriccio Italija", "Koncert za klavir i orkestar br.2 u Gduru op.44", "Koncertnu fantaziju za klavir i orkestar" i "Manfred simfonija".
Od 1888. su nastala njegova posljednja poznata djela: balet "Trnoruica", "Hamlet
uvertira", "Pikova dama", "V. simfonija u e-molu op.64" i balet "Oraar".
U godini svoje smrti skladao je nedovreni "Koncert za klavir i orkestar u Es-duru"
i "VI. simfoniju u h-molu "Patetinu" op.72", koju je sam dirigirao na praizvedbi
28. listopada.

ajkovski je iznenadno umro 6. studenog 1893. u dobi od 53 godine u St.

Petersburgu, a nekoliko dana prije je dirigirao "Patetinu simfoniju". Uzroci smrti
do danas nisu razjanjeni. Prema navodima njegovog brata Modesta, ajkovski se
zarazio kolerom koja je harala St. Petersburgom.