Sergej Prokofjev

Sergej Sergejevi Prokofjev (Soncivka, 23. travnja 1891. - Moskva, 5. oujka 1953.), ruski i ukrajinski skladatelj, potomak ruskih doseljnika roen u manjem ukrajinskom mjestu Soncivka.

Zbog svog brzog svladavanja skoro svih glazbenih anrova postao jedan od najpopularnijih i najznaajnijih skladatelja XX. stoljea.

majka Marija Grigorjevna Prokofjeva, roena itkova, bila je dobro obrazovana ena s istananim osjeajem za glazbu, ali i dobrom vjetinom sviranja klavira. Ona e dati najvei utjecaj glazbenom razvoju mladog Sergeja. majka ga je uila svirati klavir, a u dobi od pet godina napisao je svoju prvu skladbu - "Indijanski galop" - kompopoziciju koju mu je majka pomogla glazbeno uobliiti. zapravo Prokofvjevljevi roditelji usmjerili su glavninu njegovog obrazovanja u neglazbene smjerove, posebice matematiku i fiziku. Stoga nije ni udo to je mladi Prokofjev od rana zavolio i ah. Sam se nauio osnovama aha u dobi od 7 godina, a ah e ostati, kao i glazba, jo jedna strast koja e ga pratiti tijekom cijelog ivota.

Prvi njegov izlet bio je 1900. god. kad je otiao s majkom u Moskvu. Tamo je pogledao dvije opere; Fausta Charlesa Gounoda i Kneza Igora Aleksandra Borodina. Obije izvedbe imale su veliki utjecaj na mladog Prokofjeva. Odmah po povratku u Sonocovku, Sergej je poeo pisati svoju operu koju je nazvao Div. Sergej je napisao i libreto i glazbu za svoju operu te je 1901. god. isprobao 'uprizoriti' s lanovima obitelji i prijateljima.

Nakon Sergeja Ivanovia Tanejeva novi uitelj bio mu je mladi Reinhold Morisevi Glire, izueni skladatelj i vjet pijanist. Glire je odmah preuzeo naobrazbu 11godinjeg Prokofjeva koji je uspjeno proao zadane lekcije. Glire se ponovo vratio u ljeto 1903. godine kako bi nastavio s naobrazbom Prokofvjeva. Do tada Prokofjev je ve skladao drugu operu, simfoniju iz etiri dijela uz Glireovu pomo i 70-ak manjih djela.

 S 13 godina Prokofjev je poeo s formalnom glazbenom naobrazbom u Sankt Peterburgu. Aleksandar Glazunov, poznati ruski skladatelj i profesor na sanktpetersburkom konzervatoriju, uo je Sergeja i predloio mu da se prijavi. Glire mu je pomogao u pripremi i u rujnu 1904. god., Prokofjev je pristupio prijamnom ispitu za konzervatorij. U svojim memoarima Prokofjev ovako pie:

Prijamni ispit bio je senzacionalan. Kandidat prije mene bio je ovjek s bradom koji nije imao nita drugo za pokazati osim jedne romanse bez pratnje. Tada sam ja uao, nosei sa sobom dvije ogromne mape koje su sadravale etiri opere, dvije sonate, simfoniju i mnotvo manjih snanih djela. 'Ovo je malac po mom ukusu' primijetio je Rimski-Korsakov, voditelj prijamne komisije.
Prokofjev je bio primljen - najmlai student koji je ikad primljen. Bio je to mlad djeak na najpoznatijem ruskom carskom konzervatoriju meu dvostruko starijim mukarcima i enama. Njegovi najpoznatiji uitelji s konzervatorija, Glazunov, Rimski-Korsakov i Anatol Liadov, bili su potovani i ueni skladatelji zasjenjeni ranijim ruskim velikanima kao to su Mihail Glinka i Modest Musorgski.

Prokofjev je nastojao izgraditi svoj vlastiti stil - njegovi memoari ukazuju na to da je i u prvim godinama na konzervatorio bio samouvjeren, openito kritian prema svojim glazbenim kolegama studentima i esto kritiziran od strane svojih uitelja. Njegova bezuvjetna vjera u svoj novi inovativni stil i njegova kritinost prema kolegama studentima bila je okarakterizirana kao bahatost u njegovom okruenju. Svojom arogancijom i sklonou da okira uitelje svojom glazbom zaradio je nadimak derite (franc. enfant terrible) - naziv koji je Prokofjev oboavao.

Studirao je u Petrogradu, a od 1918. koncertrirao je po SAD-u i Europi. Definirali su ga kao kubista u glazbi, to je karakteristino za njegova ranija djela. Kasnije se pribliio ruskoj glazbenoj tradiciji XIX. stoljea i pojaao lirsku crtu i melodinost. Poslije izbijanja Oktobarske revolucije ivio je u emigraciji (1918. - 1932.) - Pariz, SAD i Njemaka. U tom periodu skladao je operu Zaljubljen u tri narane (1919.), Plameni aneo (1927.), balete Bludni sin (1928.), Na Dnjepru (1930.), simfonije 2, 3 i 4. Suraivao je u Parizu sa Ruskim baletom. Nastupao je kao pijanist po cijeloj Europi, a 1932. se vratio u Sovjetski Savez. Skladao je 1935. svoj najpoznatiji balet Romeo i Julija. U doba Drugog svjetskog rata saraivao je sa Sergejom Ejzentejnom na filmovima Aleksandar Nevski i Ivan Grozni. Tada je nastalo i jedno od njegovih najboljih djela, 6. simfonija u es-molu. Poslije rata, vlasti su bile sumnjiave i kritiki raspoloene prema Prokofjevu, tako da se on uglavnom povukao iz javnog ivota. Umro je u Moskvi 1953.god.

Opere
"Kockar" "Zaljubljen u tri narane" "Plameni aneo" "Vjenanje u samostanu" "Rat i mir"

Baleti: "Romeo i Julija" "Pepeljuga" "Pria o kamenom cvijetu

Skitska suita Simfonijska pria : "Pea i vuk