SLAVENSKA GLAZBA DO PRIJELAZA U XX STOLJEĆE

RUSKA GLAZBA DO OKTOBARSKE REVOLUCIJE

-druga polovina XIX stoljeća – procvat ruske culture
-1861. zakon o oslobađanju kmetova označio početak novog razdoblja, realističke težnje, sve
intenzivnije proučavanje narodnog života, običaja i potreba, kritika državnog aparata
-1859. osnovano RUSKO GLAZBENO DRUŠTVO u Petrogradu (Russkoe muzykaljnoe obščestvo),
sljedeće godine i u Moskvi; preuzima organiziranje koncertne djelatnosti koja više ne ovisi
isključivo o ukusu i volji plemićkih krugova; glavni cilj popularizacija vrijednih glazbenih djela
-prvo razdoblje aktivnosti – ističe se skladatelj i pijanist ANTON RUBINSTEIN, organizatorske
sposobnosti, uočava potrebu za stvaranjem profesionalnih glazbenih kadrova, bez čega bi svaka
zamisao o širenju glazbene kulture među širim slojevima društva bila nemoguća
-1862. osniva konzervatorij u Petrogradu, 1866. u Moskvi na čelu sa Rubinsteinovim bratom
Nikolajem, istaknutim pijanistom i dirigentom.
-1862. utemeljena i BESPLATNA GLAZBENA ŠKOLA u Petrogradu (osnovali Balakirev i zborovođa
Lomakin). Posjetitelji stjecali elementarno znanje iz teorije i sudjelovali u izvedbama zbornih i
orkestralnih djela.

-ubrzo se među glazbenicima javljaju različita mišljenja o tome kako treba usmjeriti rusku glazbu,
formiraju se dva suprotna tabora.
-1. Moćna gomilica – ispravniji pogledi u budućnost, suborac V.V. Stasov (on ih je nazvao tako),
moćnu gomilicu činili su kompozitori Balakirev, Cui, Musorgski, Rimski-Korsakov i Borodin, u
inozemstvu prozvani kao PETORICA, Balakirev je bio najautoritativnija ličnost među njima, pa se
također naziva i Balakirevljevim kružokom; muzički kritičari, u Glinki su gledali oca ruske glazbe
koji je prvi pokazao put novim naraštajima, asimiliranje vrijednosti narodne glazbe, narodnih priča
i legendi, realističke tendencije, posebne sklonosti za programno oblikovanje, naglašavanje
potrebe za sadržajnošću glazbe, izučavanje narodnih napjeva i obrađivanje, posebno zanimljiv
folklor istočnih naroda (Glinka se zanimao za španjolski)
-odnos petorice prema baštini glazbene prošlosti – visoko cijenili jedino Beethovena, Mozart i
Haydn za njih su bili staromodni naivčine, Bach bezosjećajna matematička duša, običan stroj za
komponiranje, od Chopinovih djela cijenili samo neke mazurka, cijenili romantičare – Schumanna,
Berlioza, Liszta (programna glazba), itd.
-poenta – moćna gomilica zastupala stav izgrađivanja nove ruske glazbe na značajkama narodne
umjetnosti
-2. Rusko glazbeno društvo, na čelu sa Antonom Rubinsteinom, petrogradski i moskovski
konzervatorij. Zalagali se za razvoj nacionalnog temlja ruske glazbene culture, no, koristeći
različita sredstva. Naime, smatrali su da je za ruske glazbenike najvažnije da ovladaju glazbenom
baštinom zapadne Evrope, nakon čega će tek biti moguće postići umjetničku samostalnost; često
nisu umjeli uočiti vrijednost narodnog stvaranja niti priznati njegovu golemu važnost za pobude
koje su skladatelji iz njega mogli crpsti, što je izazvalo polemike s obje strane.
-zategnutost u odnosima smjerova s vremenoom postaje sve manje osjetljiva; krčila je sebi put
ideja o potrebi neprekidnog izgrađivanja ruske nacionalne glazbene škole; vanjskim obilježjem
njene pobjede može se smatrati ulazak Korsakova u petrogradski konzervatorij (1871), gdje je
počeo predavati kompoziciju.; popušta monolitnost petorke

OKO PETORICE I ČAJKOVSKOG

-domaće operon kazalište doseže visok stupanj reproduktivnog kvaliteta; 1885. raspušta se
talijanska opera
-ruska pijanistička škola, u kojoj svjetsku slavu stječu braća Rubinstein
-razvija se glazbena publicistika; stručnu glazbenu kritiku utemeljuje A.N.Serov, dok V.V. Stasov
(1824.-1906), čovjek širokog znanja, brani ideju o umjetničkom stvaralaštvu koje mora služiti
narodu i boriti se protiv socijalne nepravde, postaje ideology napredne petorke, piše prvu
opsežnu biografiju Glinke, kao i Musorgskog i Borodina.
-G.A. Laroche, propagator Čajkovskog
-Cui, publicističko-propagandno područje
-Čajkovski također bio kritičar (Ruske novine)
-V-F. Odoevski i Serov – znanstveno obrađivanje ruskog glazbenog folklora

ALEKSANDAR SEROV
(1820-1871)
-nije pripadao ni jednom od smjerova, visoko cijenio Glinku, umjetnički interes u opera, prvi
propagator Wagnerove umjetnosti u Rusiji, bavio se strukturom ruskih narodnih pjesama, no nije
pokazivao mnogo razumijevanja za one koji su baš na glazbenom folklore ruskog naroda pregnuli
da izgrade novu rusku glazbu;
-od petorice cijenio jedino Rimski-Korsakova, prema ostalima prilično negativno
-popularnost potječe od izvedbe opera JUDITA (1863), toplo primili svi slušaoci, poznati biblijski
tekst obrađen sažeto
-ROGNEDA 1865., težište na sukobu dvaju svjetova: poganskog i kršćanskog
-MOĆ NEPRIJATELJSTVA, dovršena i izvedena posthumno; zanimljiv pokušaj u rješavanju ruske
nacionalne operne dramatike

ANTON RUBINSTEIN
(1829-1894)
-1885.-1886. serija klavirskih koncerata – hronološkim redom izvodio velik broj najznačajnijih
klavirskih skladbi svih melikih majstora klavira, od engleskih virginalista do svojih ruskih i
evropskih savremenika
--nadaleko pronio glas ruske pijanističke umjetnosti
-16 opera, 2 oratorija, 6 simfonija, nekoliko simfonijskih pjesama, 5 klavirskih koncerata, 20tak
kamernih djela, velik broj klavirskih skladbi, uspjele popijevke, itd.
-najmiliji uzor – Mendelssohn
-prvi među zemljacima obrađivao velike simfonijske forme
-Ocean (druga simfonija), naglašavanje sadržajnosti, široka slika nemirnog života vode
-četvrta simfonija (1874), dramatska
-peta, ruska, slavenska simfonija, vjerovatno pod uticajem djelatnosti petorice, pokušao dočarati
ugođaje narodne glazbene umjetnosti
-težnja k programnom oblikovanju još očitija u klavirskim skladbama, bliskim Schumannovoj
romantici, po tehničkoj strukturi raznovrsna
-opera – motivi iz ruske prošlosti, prošlosti drugih naroda, antike, religiozne teme;DEMON (1872),
prema istoimenom romanu Ljermontova, umjetničko oblikovanje unutrašnjeg svijeta –
prethodnik najvznatnijih opernih radova Čajkovskoga

PETORICA. BALAKIREV I CUI

-Balakirev – duša moćne gomilice, s pravom se smatrao nastavljačem Glinkinih tradicija; sam
Glinka je u Balakirevu gledao nasljednika

MILIJ BALAKIREV
(1837. Nižnji Novgorod - )
-najviše učio samouk
23.9. Balakirev, Cui, Borodin
24.9. Rimski-Korsakov, Musorgski
25.9. Čajkovski
26.9. Ljadov, Glazunov, Tanjejev
27.9. Rahmanjinov, Skrjabin, Ipolitov-Ivanov