26.

Joseph Haydn – biografija i kompozitorski opus

Rođen je 1732. u Rohrau (austrijsko selo na sjeveru Gradišća- Burgenland). Bavio se muzikom od
djetinjstva, dobija prve poduke iz čembala, violine i pjevanja. Pohađa horsku školu sv. Stjepana –
kompozitor i horovođa Reutter Haydna samo iskorištava zbog lijepog glasa, nije mu stalo do
Haydnove glazbene naobrazbe, pa se Haydn sam snalazio. Sa 17 godina napušta hor; pjeva u drugim
horovima, svira u malim orkestrima, jedva životari, stoga tada piše kraće kompozicije za orkestre.
Upoznaje libretista Metastasija koji ga odvodi talijanskom majstoru Porpori, kod kojeg Haydn
mnogo uči; pomaže mu kao korepetitor. Uskoro stižu narudžbe, nastaju – igrokaz Grbavi đavo 1751.;
prvi gudački kvartet 1755. za baruna Fürnberga, 1759. u službi grofa Morzina – piše prvu simfoniju.
God. 1761. ulazi u službu mađarskog kneza Paula Antona Esterházyja – za njega i njegovog brata
Nikolu Haydn će raditi trideset godina. Živi najprije u Esterházyjevom dvorcu, kasnije se seli u
knežev dvorac u Mađarskoj kod Neusiedlerskog (Niuziljskog) jezera. U tom periodu je napisao oko 60
simfonija, 40 gudačkih kvarteta, 30 klavirskih sonata, 11 opera – izvode se i po raznim europskim
gradovima. Obaveze koje je Haydn imao u službi Esterházyjevih su: da pazi na disciplinu i sporove
članova orkestra i pjevače, odgovornost za instrumente, skladati prema željama kneza, glazbene
poduke kneževoj obitelji, priprema glazbenih priredbi. Bračni život mu je bio veoma nesretan – oženio
je oholu kćerku nekog vlasuljara te bio s njom jer je smatrao brak časnom obavezom. Bio je prijatelj s
Mozartom, i žali ga jer ne nailazi na razumijevanje – odbio je napisati operu za Prag nakon praizvedbe
Mozartova „Don Juana“ jer, prema njegovim riječima, „nitko ne može stati uz bok Mozartu“. Kroz
dva putovanja u London (1791.-1792. i 1794.-1795.) mu daju uvid u muzički život Londona, englesko
građanstvo. Tu piše najzrelije simfonije kao i velike oratorije (npr. Stvaranje svijeta, Godišnja doba).
Pri prvom boravku u Londonu dobija titulu doktora glazbene umjetnosti od oksfordskog sveučilišta, a
na povratku iz Londona zadržava se u Bonnu gdje upoznaje mladog Beethovena kojemu će predavati u
Beču. God. 1809. umire iscrpljen, negdje u vrijeme kada Francuzi ulaze u Beč.

Opus:
104 simfonije
Uz gudačke kvartete predstavljaju njegova najznačajnija djela; razrađuje sonatni oblik prvog stava –
širi ga i povezuje. U drugom stavu najčešće koristi teme s varijacijama ili sonatni oblik; u trećem
menuet prožet duhom narodne muzike uz trio koji daje kontrast smirenosti, a u četvrtom upotrebljava
rondo ili sonatni oblik. Tokom vremena piše sve manje simfonija, ali sve značajnijih. Prve simfonije
su imale i do pet stavaka – slične divertimentima, neizražen sonatni oblik, puhači nesamostalni. U
kasnijim simfonijama je utvrđen klasični simfonijski stil, često uzima narodne napjeve, orkestar je
razvijen (falute, oboe, klarineti, fagoti, rogovi, trube, timpani, gudači), glavne teme izvode različite
grupe instrumenata, u razvojnom dijelu sudjeluju obično svi instrumenti, teži inidividualizaciji
instrumenata u orkestru – ravnopravno tretira instrumentalne grupe i instrumente te se često javlja
uvod polaganog tempa. Prve značajnije simfonije su 6 pariških simfonija (za priredbe „Concerts
spirituels“) i 12 londonskih simfonija. Simfonije mu uglavnom nisu programne, ali su zbog elemenata
programnosti dobile podnaslove npr. Jutro, Podne, Večer, Simfonija rastanka, Kokoš, Medvjed, Lov,
Kraljica – naslove nije dao Haydn nego Parižani. Ipak, neke simfonije jesu programne pa npr., u
simfoniji Le Matin (Jutro) u drugom stavku ocrtava glazbenu lekciju – solo violina je učitelj, a
instrumenti učenici koji namjerno krivo sviraju b umjesto h u G-duru, a u Simfoniji rastanka u petom
stavku svirači jedan po jedan napuštaju svoja mjesta, uzimaju instrumente i odlaze, ostaju dvije
violine.

Gudački kvarteti: 77 gudačkih kvarteta + ciklus kvarteta Sedam riječi Kristovih

U početku su srodni divertimentima, kasacijama i serenadama. Sastoje se uglavnom od pet stavaka, od
kojih često dva menueta, a u njima je melodija prve linije nadređena. U „Šest kvarteta op. 20“ javljaju
se počeci samostalnosti dionica, kontrapunktike, osobito u finalima. Nakon 10 godina pauze s
kvartetima piše ruske kvartete s produbljenijim sonatnim oblikom, a noviji ciklusi su pod utjecajem
putovanja u London. Također neki dobivaju nazive („jahački“, „ševin“, „ptičji“, „žablji“) zbog
elemenata programnosti
  38 klavirskih tria
 30 gudačkih tria
 12 violinskih sonata
 Koncerti: 4 za violinu, 2 za violončelo, dva za hornu, jedan za trubu, za flautu, 11 za klavir
 50+ sonata, fantazija i varijacija za klavir
 200 skladbi za instrument bariton
 3 oratorija (2 poznatija), 26 misa, 2 rekvijema, duhovne skladbe, 24 opere i igrokaza
Komične opere koje su nastale za Esterházyjevo kazalište na talijanski tekst: Vera costanza, Orlando
Paladino, La Canterina, L'incontro improvviso, L'isola disabitata, Il mondo della luna, komična opera
Ljekarnik (Lo speziale) – ismijavanje škrtosti
Za crkvena djela se smatra da u njima ima previše svjetovnog duha – poznata Nelson misa i Stabat
Mater
Oratoriji Stvaranje svijeta i Godišnja doba su nastali iz pobuđenosti izvedbama Händelovih oratorija
u Londonu – engleski tekst (piše ga van Swieten) – himne prirodi i čovjeku

28. Wolfgang Amadeus Mozart – biografija i kompozitorski opus

Rođen je 1756. godine u Salzburgu. Potekao je iz muzičke porodice - njegov otac Leopold je bio u
dvorskom orkestru violinista, a kasnije koncert-majstor i dvorski kompozitor. Wolfgangov stvaralački
talent se vidio još od malih nogu. Godine 1762. otac Leopold bilježi menuete svog sina u bilježnicu
kćerke Marije Ane. Iste te godine počinje razdoblje Mozartovih putovanja i turneja te veoma brzo stiče
slavu i popularnost, kao i dodir s različitim okolinama. Od 1762. do 1766. s roditeljima i sestrom
obilazi velika središta evropske kulture - Munchen, Beč, Stuttgart, Frankfurt, Brisel, Pariz, London,
Amsterdam i dr. Pored izvođenja, on u tom periodu i sluša mnoge izvedbe te komponuje uporedo. U
Londonu upoznaje Johanna Christiana Bacha koji utječe na njega čistoćom svoje melodike, a tu sluša
talijanske opere i Händelove oratorije. U Parizu upoznaje Schobertova klavirska djela te tu objavljuje
svoja prva štampana djela. Nakon turneje u Salzburgu i Beču nastaju i veća djela (igrokaz Bastien i
Bastiena, 1768.). U dvanaestoj godini postaje koncert-majstor nadbiskupovog orkestra. Od 1769. do
1773. boravi još nekoliko puta u Italiji, gdje još temeljitije upoznaje talijansku operu, talijanske
muzičare, izvodi vlastite opere, nastupa kao pijanist i orguljaš te pokazuuje izvanredan sluh (navodno
je pri samo jednom slušanju strogo čuvanog Allegrijevog "Miserere" zapisao bez ijedne greške).
Pokazuje iznimnu lakoću u čitanju s lista, improvizacijama i transponovanju – improvizira varijacije
na sonatu koju je prvi put vidio, ponavlja u drugom tonalitetu; komponuje ariju na zadati tekst i izvodi;
improvizira sonatu i fugu na zadane teme itd. Godine 1770. u Bologni neko vrijeme uči kontrapunktsa
Padreom Martinijem. Vraća se u Salzburg, koji stvara nezadovoljstvo u njemu. Grof Colloredo, novi
knez, traži od njega da piše samo duhovna djela i divertimenta, a Mozart želi da piše simfonije, opere,
koncerte. Nakon dugog ubjeđivanja kneza da ih pusti na turneju, knez Leopolda i Wolfganga otpušta.
Leopold ostaje u nadbiskupovom orkestru u Salzburgu, a Mozart odlazi na put s majkom – München,
Augsburg, Mannheim (upoznaje mannheimski orkestar, piše instrumentalne skladbe), upoznaje prvu
ljubav – Alojzija Weber. Nastavlja u Pariz gdje je prisutan cvat komične opere; diskusije između
Gluckovih pristaša i protivnika. Ipak, shvata da više nije dijete i nije u centru pažnje kao nekada; opere
mu dugo čekaju do izvedbe, a u međuvremenu mu umire majka. Godine 1779. vraća se u Salzburg
upoznat s Parizom, Gluckovom operom, francuskom komičnom operom i francuskom
instrumentalnom muzikom. Nadbiskup ga prima natrag ali se bezobzirno ponaša prema njemu. Godine
1781. piše operu Idomeneo na poziv bavarskog kralja i ona se smatra početkom njegovog zrelog
opernog stvaralaštva. Te godine Mozart odlučuje prekinuti veze s nadbiskupom Colloredom i odlazi u
Beč, gdje nastaju velika djela – opere Figarov pir, Don Juan i Čarobna frula, najznačajnije simfonije i
gudački kvarteti te Requiem. Tu osniva i porodicu, u doba izvedbe singspiela „Otmica iz seraja“ ženi
Konstancu Weber, sestru njegove bivše ljubavi. Prve godine u Beču su protekle u prilično ugodnom
životu – dešavali su se česti javni nastupi, izvedbe djela, te pristizali visoki prihodi. Vremenom, kako
porodica raste te njegovim lošim ekonomiziranjem, dolazi do neumornog rada na djelima koja vode do
zdravstvenih problema te zaduživanja. Godine 1785. piše Figarov pir, međutim, u Beču doživljava
neuspjeh te odlazi u Prag, gdje ga očekuje oduševljenje i sjajan prijem. Za Prag piše i Don Juan, koji je
isto tako imao ogroman uspjeh. Sve se više javljaju ekonomski problemi – lihvari dižu kamate na
zajmove, ima sve manje učenika. Godina 1791. je posljednja godina Mozartovog života, u kojoj piše
velika djela: operu Čarobna frula (znatan uspjeh) i Requiem naručen od nepoznatog čovjeka koji ga
požuruje na rad. Međutim, mentalna i tjelesna iscrpljenost sve više vode ka mislima o smrti, koje se
ubrzo i ispunjavaju. U bolesti i umoru piše Requiem, kao da ga piše za sebe, a smrt ga prekida u
dovršavanju. Pokopan je u zajedničku grobnicu sa siromasima. Ipak, u današnje vrijeme se sve više
odbacuje ova tvrdnja da je umro u siromaštvu te se navodi da je u to vrijeme vladao zakon koji je uveo
car Josip II koji govori da se umrli ne kopaju u sanducima, već u platnu, te da se sahrane u zajedničke
grobnice.

Opus:

Smatra se da je napisao više od 600 djela. Sva su njegova djela objavljena sredinom 19. st.. Popis
njegovih djela je objavio L. v. Kochel, stoga se njegova djela bilježe oznakom KV - Kochel
Verzeichnis. U novijim izdanjima se navodi da postoji 626 dovršenih djela, a 109 brojeva sačinjava
poseban popis izgubljenih i nezavršenih djela. Stvarao je na svim muzičkim područjima, ali ipak je
najviše pažnje posvećivao operi.

• Opere: ukupno 22
Prvi period (do 1777.)
opere buffe - La finta se semplice, La finta giardiniera;
opere serie - Mitridate i Lucio Silla;
pastorala - Il re pastore;
igrokazi s pjevanjem u stilu Singspiela – Bastien i Bastiena;
Drugi period (1777. do 1784.)
1780. Idomeneo – početak zrelog opernog stvaranja;
1782. Otmica iz seraja;
Treći period (1784.-1791.)
1786. Figarov pir;
1787. Don Juan;
1790. Cosi fan tutte;
1791. La clemenza di Tito (opera seria na Metastasijev tekst);
1791. Die Zauberflöte – Čarobna frula

• Simfonije: napisao oko 50 simfonija, 41 dovršena;

najznačajnije su posljednje tri (br. 39 u Es-duru, br. 40 u g-molu i br. 41 u C-duru "Jupiter")

• Koncerti:
27 koncerata za klavir i orkestar (poznatiji br. 20 u d-molu, br. 24 u c-molu, br. 26 u D-duru
"Krunidbeni", br. 27 u B-duru);
5 koncerata za violinu i orkestar (poznatiji u G-duru, D-duru i A-duru);
4 koncerta za hornu i orkestar
Koncert za fagot u B-duru, za obou u C-duru, za flautu u G-duru, za klarinet u A-duru
 • Sonate: 18 klavirskih sonata;
36 sonata za klavir i violinu;
17 crkvenih sonata

• Kamerna muzika:
- Dva gudačka dua i trija
- Gudački kvarteti: Kvartet br.1;
Milanski kvarteti (br. 2-7);
Bečki kvarteti (br. 8-13);
Haydn kvarteti (br. 14-19);
Kvartet br. 20 (Hoffmeister);
Pruski kvarteti (br. 21-23)
- Gudački kvinteti: Šest gudačkih kvinteta, KV 174, 406, 515, 516, 593, 614
- Klavirska trija: Šest trija
- Ostala djela: dva klavirska kvarteta, četiri flautistička kvarteta, kvintet za klavir i duvače,
klarinetski kvintet, 13 serenada (br. 13 Mala noćna muzika), 20 divertimenta, oko 15 marševa,
veliki broj plesova

• Ostala klavirska djela: 16 kompleta varijacija, 4, fantazije, 3 ronda te mnogo jednostavačnih

djela

• Vokalno-instrumentalna djela:
- Mise: 18 misa (poznatije Krunidbena misa, Misa solemnis, Velika misa u c-molu i
Rekvijem) te mnogo zasebnih stavova liturgije
- Moteti: 5 moteta, najpoznatiji Ave verum corpus
-Oratoriji: 3 oratorija
-Kantate: 7 kantata (poznatije Mala njemačka kantata i Mala masonska kantata)
-Veliki broj arija, dueta, canzzoneta, cavatina, solo-pjesama i kanona

30. Ludwig van Beethoven - biografija i kompozitorski opus

Ludwig van Beethoven rođen je 1770. g. u Bonnu u Njemačkoj. Njegova porodica je flamanskog
porijekla, otud potječe dio imena 'van'. Njegov djed i otac su bili dvorski muzičari. Njegov otac,
pijanica, je njegov talenat za muziku iskorištavao za izvedbe po krčmama te prisiljavao Ludwiga na
vježbanje klavira, još od pete godine. Dobivši mjesto pomoćnika dvorskog orguljaša 1782., Ludwig
postaje učenik Christiana Gottloba Neefea. S njim je temeljito izučio Bachov Dobro temperovani
klavir te stekao duboku ljubav prema Bachu i njegovoj muzici. Godine 1787. odlazi u Beč da uči uz
W.A. Mozarta, ali radi teške majčine bolesti primoran je da se vrati u Bonn nakon samo dva mjeseca.
Na ponuku Neefea 1789.g. upisuje Filozofski fakultet u Bonnu, ali ga napušta nakon jednog semestra
radi materijalnih poteškoća porodice. S obzirom da je te godine počela Francuska revolucija, boravak
na fakultetu je u njemu probudio simpatije za republikanske ideje te je tada uvidio potrebu socijalne
pravde i slobode. Prolazeći kroz Bonn 1790.g., Joseph Haydn uvidjevši Ludwigov talent se nudi da ga
podučava, stoga 1792.g. Ludwig odlazi u Beč i ostaje tamo do kraja života. Beethovenovom
revolucionarnom duhu nije odgovaralo to što Haydn traži previše pokornosti, stoga potajno počinje
raditi sa Johannom Schenkom. Haydn, odlazeći u London 1794., savjetuje Beethovenu da nastavi
studij sa Albrechtsbergerom, što ovaj i radi te s njim izučava kanon i fugu, a Salieri mu je davao
savjete na području dramske deklamacije i vokalne muzike. U Beču je Beethoven izgradio i ličnu
kulturu. Poznavao je francuski, talijanski i latinski te bio veliki ljubitelj raznovrsne književnosti; od
starogrčkih klasika, preko Shakespeara pa do njemačkih književnika Goethea, Schillera, Klopstocka.
U ovom periodu (1793.-1801.) su nastala već izuzetno uspješna djela koja spadaju u prvi od tri perioda
Beethovenovog stvaralaštva. Tu spadaju klavirska trija op. 1, sonate za violončelo i klavir op. 5,
gudački kvarteti op. 18, klavirske sonate, tri klavirska koncerta te prva simfonija. Međutim, oko
1796.g. počinje osjećati gubitak sluha. Sve jači gubitak sluha te niz neuspješnih zaljubljenosti dovodi
1802.g. do Beethovenovog ozbiljnog razmišljanja o samoubistvu, kad u Hajligenštatu nastaje
Hajligenštatski testament, upućen njegovoj braći. Ipak, ljubav prema umjetnosti ga je izvukla iz te
krize te nastavlja da stvara. Oduševljavaju ga republikanska načela, Napoleonove pobjede, te stvara
Treću simfoniju, prekretnicu u svom životu, koja je započela niz djela sa herojskim obilježjima. U tom
periodu Beethoven piše svoju prvu i jedinu operu Fidelio. Godine 1808. je dobio ponudu
Napoleonovog brata, kralja Jeromea, da dođe u Kassel i preuzme mjesto dvorskog dirigenta, međutim,
nadvojvoda Rudolf te knezovi Kinsky i Lobkowitz mu nude 400 forinti godišnje ukoliko ostane u
Beču i on prihvata tu ponudu. Godine 1812. u kupališnom mjestu Teplic u Češkoj, Beethoven stvara
sedmu i osmu simfoniju. Bečki kongres 1814. godine vodi Beethovena ka vrhuncu slave, međutim,
nakon kongresa osjeća manjak materijalnih sredstav jer u međuvremenu knezovi Lobkowitz i Kinsky
umiru te gubi njihov dio. Potpuna gluhoća, finansijski i zdravstveni problemi utječu na to da u
posljednjem razdoblju života (1815.-1827.) doživi i stvaralačku krizu. Njegova kasna djela su puna
inventivnosti i smjelosti te mu donijela mnoga priznanja. Ipak, zdravlje mu sve više slabi te umire
1827. godine od upale pluća.

Opus:

• Devet simfonija: Simfonija br. 1, op. 21

br. 2, op. 36
br. 3, op. 55 ("Herojska")
br. 4, op. 62
br. 5, op. 67
br. 6, op. 68 ("Pastoralna")
br. 7, op. 92
br. 8, op. 93
br. 9, op. 125

• Sonate: 32 klavirske sonate - stvarao od 1795. do 1822.

10 sonata za violinu i klavir
5 sonata za violončelo i klavir
Sonata za hornu i klavir, op. 17

• Koncerti: 5 koncerata za klavir i orkestar (najznačajniji 3, 4 i 5)

Trostruki koncert za violinu, violončelo, klavir i orkestar, op. 56
Koncert za violinu i orkestar, op. 61

• Uvertire i ostala orkestarska djela:

- Uvertire Coriolan, Egmont (sa scenskom muzikom) , tri uvertire Leonora, uvertira za
Fidelio;
- Scenska muzika: Ruševine Atine, Kralj Stefan
- Wellingtonova pobjeda
• Kamerna muzika:
- Gudačka trija: Pet trija, op. 3, 8 i 9
- Gudački kvarteti: Rani - Šest kvarteta, op. 18
Zreli - Tri kvarteta, op. 59 (Razumovsky); op. 74, op. 95
Kasni - poslije op. 95, 20 godina nije nijedan napisao, a zatim op. 127,
130, 131, 132, 133 (Velika Fuga) i 135
- Gudački kvinteti: Četiri gudačka kvinteta, op. 4, 29, 104 i 137
- Klavirska trija: Dvanaest trija, poznatiji su op. 70 i 97
- Klavirski kvarteti: Tri klavirska kvarteta, WoO 36
- Djela za veće sastave: seksteti, septet op. 20, oktet op. 103

• Ostala klavirska djela: 20 kompleta varijacija, 30 bagatela te mnogo jednostavačnih djela

• Vokalno-instrumentalna djela:
- Opere: jedna opera - Fidelio
- Mise: dvije mise (poznata Misa solemnis)
- Kantate: op. 136 te dvije Carske kantate
- Arije, dueti, ciklusi pjesama, horske kompozicije
- Aranžmani narodnih pjesama