SADRŽAJ

1.ATLETIKA 2

2.POVIJEST ATLETIKE 3

3.TRKAČKE DISCIPLINE 5

4.OPREMA 9

1|Page
 1.ATLETIKA
Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih
sportskih grana koja obuhvaća trkačke, bacačke
i skakačke discipline. Zbog svoje
sveobuhvatnosti naziva je se kraljicom
sportova. Atletskim vježbama stječe se fizička
snaga, izdržljivost, brzina i okretnost a
učvršćuju se svojstva volje kao što su
hrabrost, odlučnost i upornost.

Discipline atletike odlikuju se motoričkim

kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati
u toku obrazovnog procesa, ili kroz druge
oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno
utiče na podizanje opće psihofizičke
sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i
temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine
uključena je u redovni program Olimpijskih
igara.

2|Page
2.POVIJEST ATLETIKE
Atletika se naziva i “kraljica sportova” jer
obuhvaća sportska nadmetanja u trčanju,
hodanju, bacanjima i skokovima. Riječ Atletica
nalazimo kod Rimljana 600 g. p.n.e pa tako
Galenijus naziva gladijatore dok Pilinije
koristi riječ “ars atletica”.

Prve antičke Olimpijske igre održane su 776.

godine prije Krista. Utrka na jedan stadij
smatra se najstarijom disciplinom, te da je
prešla u panhelenske igre izravno od kulta.
Naime, svećenici koji su palili vatru na
žrtveniku u Olimpiji morali su pretrčati jedan
stadij ili 192,8 metara. Postojala je i utrka
pod nazivom Diaulos na dva stadija i odgovara
sadašnjoj dionici od 400 metara.

U današnje vrijeme atletika se dijeli na laku i

tešku atletiku. Prve suvremene Olimpijske igre
bile su održane 1896. godine, te se atletika
tada uključuje u redovan Olimpijski program.

Od trkačkih disciplina sportaši se natječu u

utrci na 100 metara, 200 metara i 400 metara,
dok se utrka na 60 metara održava najčešće u
dvorani. To su kratke pruge. Srednje pruge su
discipline na 800 metara, 1500 metara i 3000
metara. U dugoprugaške utrke spadaju dionice od
5000 metara, 10 000 metara i maraton od
standardne dužine 42,195 kilometara.

Kod utrka sa štafetom postoje dvije utrke. To

su 4x100 metara i 4x400 metara s ekipom od
četiri trkača koji izmjenjuju štafetnu palicu
svakih 100 odnosno 400 metara. Preponske utrke
su utrke sa preponama na 60 i 100 metara koje
su tzv. visoke, a tzv. niske prepone su one na
3|Page
400 i 3000 metara. Brzo hodanje uključuje
dionice 10 km, 20 km, 50 km.

U bacačke discipline spadaju koplje, disk,

kugla i kladivo. Kod skakačkih disciplina imamo
skok u vis, s motkom i troskok.

Višeboj je disciplina koja u sebi sadrži 10

disciplina(desetoboj), a kod žena 7 (sedmoboj).
To je utrka na 100 m, zatim slijedi skok u
dalj, bacanje kugle, skok u vis i utrka na 400
metara.

Drugog dana natjecatelj započinje sa utrkom na

110 m s preponama, pa bacanje diska, skok s
motkom, bacanje koplja, te na kraju utrka na
1500 m.

Sedmoboj sadrži slijedeće discipline 100 metara

prepone, skok u vis, bacanje kugle i utrka na
200 metara, skok u dalj, bacanje koplja i utrka
na 800 metara.

Svjetsko prvenstvo u atletici je treće po

veličini nakon Olimpijskih igara i Svjetskog
nogometnog prvenstva.

4|Page
3.TRKAČKE DISCIPLINE
 Kratke pruge: 100, 200 i 400 m

Startni blokovi obavezni su na svim utrkama na

100, 200 i 400 metara. Utrke počinju sa startne
linije, nakon što se svi natjecatelji umire na
pravilnom startnom položaju. Starter daje znak
za početak utrke pucnjem iz pištolja ili nekog
drugog odobrenog startnog uređaja. Natjecatelj
koji pogrešno starta opomenut je od suca, a
nakon druge opomene nastupa diskvalifikacija.
Natjecatelji trče svaki u svojoj stazi od
starta do cilja. Ako natjecatelj ometa drugog
natjecatelja tokom nastupa, može biti
diskvalificiran. Natjecatelji završavaju utrku
u ciljnoj ravnini, na način da bilo koji dio
tijela (misli se na trup, a ne na glavu, vrat i
ruke) dodirne zamišljenu ravninu okomitu na
unutarnji rub linije cilja. Mjerenje vremena
može se obaviti na dva načina: ručno i
automatskim mjerenjem vremena pomoću foto-
finiša. Prema IAAF-u, automatsko mjerenje
vremena trebalo bi upotrebljavati na svim
natjecanjima.

 Srednje pruge: 800, 1500 i 3000 m / Duge

pruge: maraton, 5000 i 10000 m

U utrci na 800 metara natjecatelji trče u

odvojenim stazama do linije koja je označena
preko staze na početku prvog dijela staze na
izlazu iz prvog zavoja, a poslije mogu
napustiti svoju stazu i ući u prvu stazu.
Starter daje znak jednu minutu prije završetka
utrke, upozoravajući tako natjecatelje i suce
da se utrka bliži kraju. Isto tako kao i na
kratkim prugama, mjerenje vremena može se
obaviti se na dva načina-ručno i automatskim
5|Page
mjerenjem vremena pomoću foto-finiša. Dužina
maratonske dionice je 42,195 km, te se smatra
najtežom atletskom disciplinom, ujedno i jednom
od najtežih sportskih općenito. Prvih 30 km
većina atletičara trči u grupi da bi se kasnije
probijali u prve redove. Općenito, što se tiče
utrka na 1000, 2000, 3000, 5000 i 10000 metara
kada na startu ima više od dvanaest
natjecatelja, natjecatelji mogu biti
podijeljeni u dvije grupe od kojih prva grupa
starta sa osnovne lučne startne linije, dok
druga grupa starta sa dodatne lučne startne
linije obilježene preko vanjske polovice staze.
Druga grupa trči vanjskom polovicom staze do
izlaska iz prve krivine. Za utrke na 1000, 3000
i 5000 metara označava se mjesto na ulazu u
prvi dio staze prema cilju nakon kojeg
natjecatelji koji su startali u vanjskoj grupi,
mogu ući u prvu stazu.

 Štafete: 4x100 m, 4x400 m

Startni blokovi obavezni su u prvoj dionici

štafeta. U utrci štafete 4x100 m natjecatelji
cijelo vrijeme trče u odvojenim stazama.
Prostor za izmjenu palice dug je 20 metara, 10
metara ispred i 10 metara iza srednje linije. U
utrci štafeta 4x100 m i 4x200 m trkači druge,
treće i četvrte dionice mogu početi zalet ne
više od 10 m prije početka prostora za izmjenu.
U svakoj stazi je jasno obilježeno mjesto od
kojeg je dozvoljen početak zaleta. U trci
štafeta 4x400 m u kojoj se prva predaja palice
vrši dok su natjecatelji još u odvojenim
stazama, natjecatelj druge dionice mora
započeti zalet unutar prostora za izmjenu.
Natjecatelji treće i četvrte dionice također
počinju zalet unutar prostora za izmjenu
palice.
6|Page
  Preponske utrke:110 m, 400 m, 2000 m i
3000 m (stipl)

Sve preponske utrke natjecatelji trče odvojeno

u svojim stazama za vrijeme cijele utrke.
Natjecatelj je diskvalificiran kada u trenutku
prelaska bilo koje prepone vuče nogu ili
stopalo ispod produžetka gornje ruba prepone,
odnosno preskoči preponu izvan svoje staze.
Glavni sudac prema svojem uvjerenju može
diskvalificirati natjecatelja ako isti namjerno
sruši bilo koju preponu rukom ili nogom.
Prepreku s vodom isto tako mora preskočiti ili
pregaziti, u suprotnom nastupa
diskvalifikacija. Kod utrke na 3000 metara sa
preprekama, natjecatelji moraju proći 28 puta
suhu i 7 puta vodenu prepreku, dok u utrci na
2000 metara 18 puta suhu i 5 puta vodenu
prepreku. Prva prepreka je postavljena kad
natjecatelji uđu u prvi krug.

 Brzo hodanje: 10, 20 i 50 km

U brzom hodanju dva su osnovna pravila kojih se

natjecatelj mora pridržavati. Prvo pravilo je
da jedno stopalo natjecatelja mora uvijek biti
u dodiru sa podlogom (vidljivo golim okom). Po
tome je brzo hodanje drugačije od trčanja gdje
postoji faza leta, gdje su noge istovremeno u
zraku. Drugo pravilo je da noga kojom
natjecatelj započinje korak mora biti ispružena
u koljenu od trenutka kontakta s podlogom do
trenutka kad se noga vrati u okomit položaj.
Ako se natjecatelj ne pridržava ovih pravila
tada ga sudac opominje. Nakon opomene od
trojice sudaca natjecatelj je diskvalificiran.
Znak za početak utrke daje se startnim
7|Page
pištoljem. Natjecateljima je dostupna voda i
druga sredstva za osvježenje na okrijepnim
stanicama.

8|Page
4.OPREMA
Prema pravilima IIAF-a, odjeća mora biti čista,
dizajnirana te izrađena od materijala koji nije
proziran ni kad je mokar. U međunarodnim
natjecanjima, natjecatelji nose dresove
reprezentacije ili kluba koju odobrava
nacionalna federacija. Najčešće je gornji dio
dresa majica bez rukava, a donji dio su kratke
hlače. Svaki natjecatelj dobiva ista dva broja
koja stavlja na prsa i leđa. Jedino u skoku s
motkom i skoku u vis, dozvoljena je upotreba
jednog broja na dresu. Taj broj mora odgovarati
sa brojem navedenim na startnoj listi. Obuća je
također definirana pravilima, te ne smije biti
napravljena na način da bi natjecatelju pružala
dodatnu prednost u odnosu na druge. Na
sprintericama je dozvoljeno najviše jedanaest
čavala. Kod natjecanja na umjetnim podlogama
dužina dijela čavla koji viri iz potplata ili
pete ne smije prelaziti 9 mm.

Kod disciplina skok u vis i bacanje koplja ta

je dužina čavala 12 mm. Promjer čavla koji je
dozvoljen iznosi 4 mm. Za ostale podloge
propisana dužina čavla je 25 mm, i promjer 4
mm. Za skok u dalj i skok u vis, najveća
debljina potplata može biti do 13 mm, a za skok
u vis dozvoljena debljina pete je 19 mm.

Bacači kugle natječu se kuglom težine 7,265 do

7,285 kg, izrađena od željeza, mesinga ili
drugog metala, odnosno može imati košuljicu
izrađenu od tih materijala koji pokrivaju
olovnu jezgru kugle. Glatke je površine a
prosječna hrapavost definirana je i ne smije
prelaziti 1,6μm. Promjer je od 110 do 130 mm.

9|Page
Disk je težine 2 kg i glatke je površine.
Vanjski promjer metalnog obruča je od 219 mm
do 221 mm, dok je promjer metalne ploče ili
ravnog srednjeg dijela diska minimalno 50 mm.
Ove se dimenzije odnose na muške bacačke
discipline.

Kladivo je težine 7,260 kg te se sastoji od tri

dijela. To su metalna glava, žica i drška.
Glava je izrađena od željeza ili mesinga koji
pokrivaju olovnu jezgru. Okruglog je oblika te
promjera minimalno 110 mm kod muškaraca a za
žene 95 mm. Žica je izrađena od jednog komada
elastične čelične žice, promjera najmanje 3 mm.
Drška kladiva je oblika istostraničnog trokuta,
izrađenog iz jednog komada, dok je hvat drške
dužine 115 mm. Dužina kladiva je 1175 mm.

Koplje se sastoji od tri dijela, a to su glava,

tijelo i hvat. Dužina koplja je do 2700 mm,
težina je 800 g. Metalna glava je dužine od 250
do 330 mm. Promjer tijela koplja na najdebljem
dijelu iznosi od 25 do 30 mm. Glava koplja
završava sa šiljkom čije stranice zatvaraju kut
maksimalno do 40º.

10 | P a g e