Projektni rad: Anamarija Katinac,

Ekonomist 4.D, S.S.Ivana Luciča, Trogir

ŽENSKA SPORTSKA GIMNASTIKA

1. UVOD

1.1. Povijesni pregled gimnastike

Gimnastika je jedan od najstarijih olimpijskih sportova, i u početku je

prakticirana na starim Olimpijskim Igrama, kada su natjecatelji izvodili raznolike
vježbe koji bi se mogli nazvati “gimnastičkim”. One su uključivale hrvanje i
preskakanje bikova, u skladu sa slikama koje su se mogle naći na starim glinenim
posudama. Ustvari, ime “gimnastika” dolazi iz stare grčke riječi “gumnos” što u
doslovnom prijevodu znači “nag”. Iz ovog razloga, žene su bile isključene iz
Olimpijskih Igara tog doba, ne samo kao natjecateljice, nego čak I kao gledateljice.
Povijest gimnastike je usko povezana sa Olimpijskim igrama iz starih
vremena, ali tisuću godina ranije (2700 P.Kr.-1400 P.Kr., 700 P.Kr-1.400 P.Kr) King
Minos i njegovi kolege, suvremenici su već dali svoje kraljevsko odobrenje i pečat za
tjelesne vježbe.
Sport u svojem suvremenom obliku se prvo razvio tijekom 19. stoljeća, kada
su dvije vrste gimnastike bile u sukobu: švedski sustav (uglavnom skupne vježbe
slobodnog stila) i njemački sustav (uz pomoć sprava za vježbanje)
Veliki tereni na otvorenom su se počeli pojavljivati u Europi tijekom 19 stoljeća, i
podsjećali su na avanturistička igrališta na kojima su gospoda imali mogućnost
impresionirati svoje dame penjanjem uz uže. Ta aktivnost se smatrala odličnim
oblikom discipline od strane vojske, i mnogi od tih vojnih termina i dalje postoje kao
što je “marširanje” ili “ salutiranje sucima”.
Međunarodno upravljačko tijelo za Gimnastiku, Međunarodna gimnastička
federacija (Fédération Internationale de Gymnastique (FIG)) je osnovana 1881.
godine u Liège-i (BEL). Trenutačno postoji 129 federacija koje su povezane sa FIG-
om i jedna združena federacija. (31.12.2005).
Na Olimpijskim igrama iz 1952. su se prvi put žene mogle natjecati
pojedinačno u vježbama na četiri sprave- strunjači, dvovisinskim ručama, gredi i
parteru.
 1.2. Sportska gimnastika

Sportska gimnastika je najraširenija i najpoznatija sportska disciplina

gimnastike. Čak se ponekad pod nazivom gimnastika u stvari podrazumijeva, iako
pogrešno, baš sportska gimnastika. Najčešće se dijeli na mušku i žensku športsku
gimnastiku, i to na način da se vježbači natječu na preskoku, ručama, konju s
hvataljkama, karikama, preči i na tlu, dok se vježbačice natječu na tlu, dvovisinskom
razboju, preskoku i gredi. Iako sama vježba, ovisno o spravi, može trajati relativno
kratko, ipak je u pravilu fizički vrlo zahtjevna, a traže vježbačevu snagu, pokretljivost,
izdržljivost te koordinaciju u prostoru najvišeg nivoa.

2. ŽENSKA SPORTSKA GIMNASTIKA

Sportska gimnastika u ženskoj kategoriji objedinjuje vježbe koje u prvi plan

ističu gracioznost, perfekciju pokreta, snagu, izdržljivost i samo disciplinu svake
gimnastičarke. Sportska takmičenja za žene u gimnastici sastavljena su od niza
raznovrsnih vježbi, koje obuhvaćaju vježbanje na više različitih sprava.
Gimnastikom se djevojčice mogu početi baviti već od 3. godine života kroz programe
tzv. gimnastičkih igraonica gdje se uče osnovni gimnastički elementi. U sklopu
treninga najmlađe vježbaju penjanje, kolutanje, skakanje te razvijaju osnovnu snagu
cijelog tijela.

2.1. Discipline ženske sportske gimnastike

Program ženske sportske gimnastike uključuje izvedbu vježbi na preskoku, ručama,

gredi i tlu.

2.1.1. Preskok

U ovoj disciplini vježbačica se nakon zaleta, tipično oko 25 metara dugog,

odrazi od odskočne daske prema konju za preskok, te se u preletu prebacuje na drugu
stranu uz doskok na strunjaču. Konj za preskok je na visini od 125 cm od strunjače.
Napredna vježbačica će u drugom dijelu leta izvesti određeni broj okreta i salta.
Obično se u natjecanju izvode dva različita skoka, a ovisno o natjecanju ukupna se
ocjena dobija ili zbrojem, ili srednjom ocjenom, ili se uzima bolji od dva izvedena
skoka. Od 2001. godine je tradicionalni gimnastički konj za preskok zamijenjen s
duljom i stabilnijom spravom koja olakšava preskok.

2.1.2. Dvovisinski razboj

Vježbačica izvodi pokrete krećući se između dviju pritki različite visine. Viša
pritka je na visini od 225 cm, a niža na 145 cm od strunjače. Razmak pritki je između
130 do 180 cm, a duljina 240 cm. U vježbi se koriste se zamasi, veleokreti, prelazi s
pritke na pritku, i drugi pokreti.

2.1.3. Greda
 Vježbačica izvodi koreografiju na gredi dugoj 5 metara i širokoj samo 10 cm,
koja se nalazi na visini 125 cm od tla. Prilikom izvođenja vježbe vježbačica koristi
cijelu duljinu grede, pazeći pri tome na sklad, gracioznost i težinu elemenata u vježbi.
Osnovna karakteristika vježbe na gredi je da zahtijeva fantastičan osjećaj za ravnotežu
uz oslonac na vrlo maloj površini grede.

2.1.4. Parter

Vježba na tlu ili parteru se izvodi na kvadratnoj površini od 12 x 12 metara.

Vježbačica vježba uz glazbu, kombinirajući pri tome teške akrobatske elemente uz
elemente plesa.

2.2. Format natjecanja u ženskoj sportskoj gimnastici

Prema sada važećim pravilima, na velikim natjecanjima se vježbačice natječu

u četiri dijela programa: ekipno prednatjecanje, ekipno finale, finale višeboja i finale
po spravama.
U ekipnom prednatjecanju vježbačice nastupaju na svih četiri sprave. Na
osnovu rezultata momčadi se plasiraju u ekipno finale, a pojedinci u finale višeboja
odnosno finale po spravama. Do 1996. godine se u timskom prednatjecanju vježbalo
po tzv. obaveznom programu, odnosno svi vježbači su izvodili identičnu vježbu
zadanu prije natjecanja. Kasnije je taj model ukinut, te je program koji izvodi vježbač
slobodan, odnosno bez obaveznih elemenata. Bodovi iz prednatjecanja se ne prenose
u finale, što znači da oni koju su se plasirali u finala u finalnim natjecanjima počinju
natjecanje iznova, bez prenesenih bodova iz prednatjecanja.
U ekipnom finalu 8 najboljih momčadi iz prednatjecanja se natječe za konačni
plasman. U finalu višeboja se sastaje 8 najboljih vježbačica po ukupnim bodovima sa
svih sprava. U finalu po spravama za svaku spravu se plasira 8 najboljih na toj spravi
iz prednatjecanja.

3.ZAKLJUČAK

Ženska sportska gimnastika iznimno je zanimljiv sport koji iziskuje ne samo upornost,
želju i sate treniranja već i hrabrost. Mnoge vježbe graniče sa mogućim, a upravo to
gimnastiku čini jednim od najzanimljivijih sportova za žene. S obzirom da obuhvaća
sve elemente potrebne za druge sportove možemo reći i da je gimnastika osnovni
sport koji je obuhvaćen, na ovaj ili onaj način, i u svim drugi sportovima. Upravo
stoga ženama daje mogućnost da u najranijoj dobi, baveći se sportskom gimnastikom,
razviju sposobnosti koje će im biti korisne ukoliko se i odluče baviti drugim
sportovima. Ono što žensku sportsku gimnastiku još čini drugačijom od drugih
sportova jest i činjenica da se velika pažnja pridaje i odjeći koju na natjecanjima nose
natjecateljice, a koja posebno ističe ženstvenost i gracioznost. Problem koji se
pojavljuje kod žena koje se profesionalno, na visokoj razini bave sportskom
gimnastikom, a što traži sate i sate dnevnog vježbanja, jest stalno održavanje niske
tjelesne težine što onda može dovesti do niza zdravstvenih problema, međutim
rekreativno bavljenje gimnastikom ima samo pozitivne učinke. Naravno, kod svih
sportskih aktivnosti, kada se istima bavimo na profesionalnoj osnovi u visokim
sustavima natjecanja dolazi do različitih problema koji se odnose na ozljede i zdravlje,
tako da, bez obzira na sve, smatram da je gimnastika dobar izbor za žene koje se žele
baviti sportom.