1.

KORUPCIJA
1.1. POJAM KORUPCIJE
1.2. OBICI KORUPCIJE
1.3. UTJECAJ KORUPCIJE NA DRUŠTVO
2. KORUPCIJA U HRVATSKOJ I NJENO SUZBIJANJE
2.1.STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
2.2. INSTITUCIJE ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE U RH
2.2.1. URED ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG
KRIMINALA RH (USKOK)
2.2.2. Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije
2.2.3. Sektor za suzbijanje korupcije Ministarstva pravosuđa
2.2.4. Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK)
2.2.5. Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanje
korupcije
2.3. „FIMI MEIDA“ – najveća korupcijska afera u Hrvatsoj
2.4. BORBA PROTIV KORUPCIJE I POLITIČKO DJELOVANJE
3. ZAKLJUČAK

1. KORUPCIJA

1.1. POJAM KORUPCIJE

Korupcija spada u pojmove kojima je teško odrediti potpuni sadržaj, dati

jednu jedinstvenu definiciju i to zato jer se njeno značenje mijenja u
različitim vremenskim, društvenim i političkim kontekstima.
Jedan od općenitih objašnjenja pojmova korupcije je da je korupcija
zloupotreba javne službe radi osobne koristi. Definiranje pojma korupcije
možemo sagledati kroz klasičan pristup ili kroz pojavu modernih i
demokratskih društava odnosno shvaćanja korupcije u njima.
Klasično shvaćanje korupcije u političkoj znanosti polazi od ideje o tome
da je korupcija izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva (Aristotel,
Machiavelli, Montesquieu). Korupcija je pojava u kojoj vladajuća
politička klasa osobni interes stavlja iznad interesa političke zajednice. U
takvom pristupu korupcija se osuđuje kao nemoralna i štetna po političku
konstituciju društva. U ovom shvaćanju korupcije poanta je na činjenici
da nositelji političkih funkcija zastupaju interese cjeline političke
zajednice, da ne preferiraju osobni ili grupni interes.
Pojavom modernog i demokratskog društva sve se više ističe sustavna
disfunkcionalnost korupcije. Ona se ne smatra samo moralno štetnom već
jednim od uzroka neučinkovitosti države. Korupcija je dakle ponašanje
koje je odstupanje od normalnog obavljanja javne dužnosti radi osobne
koristi; ona je kršenje normi radi ostvarenja osobnog interesa.1
Proučavajući različita tumačenja i definiranje pojma korupcije čini se
najjasnijim određenjem pojma uzeti u obzir dvije definicije:
- Prema građansko-pravnoj konvenciji o korupciji korupcija
podrazumijeva traženje, nuđenje, davanje ili prihvaćanje, direktno
ili indirektno, mita ili neke druge nedopustive koristi ili mogućnosti
koja izobličava valjano vršenje dužnosti ili ponašanje onoga koji
prima mito ili nedopustivu korist od toga
- Prema Konvenciji Vijeća Europe o korupciji korupcija predstavlja
podmićivanje i svaku drugu radnju od strane osoba kojima je
povjerena odgovorna funkcija u javnom ili privatnom sektoru ili
kao nezavisnom agentu ili osobi koja ima status takve vrste, koja je
izvršena u cilju stjecanja nelegitimne koristi za sebe ili nekog
drugog.
Uzimajući u obzir određenje prema dvije navedene osnove korupcijom se
označava odnos dvije osobe u kojem oni nedopuštenim i zabranjenim
postupanjem, kršeći pravne i moralne norme, povrjeđuju javni interes i
uzrokuju destrukciju povjerenja u funkcioniranje pravne države i njenih
sustava.2
1
Izvor: Financijska praksa, 1997,21,893-8908, autor prof.Josip Kregar
2
Izvorl: http://www.demos.ba/clanci/definicija-korupcije-2-10/159/ Borba protiv korupcije, Ismet
Šuškić, državni tužitelj Tužiteljstva BiH- pristupljeno 19.04.2020.
Uz navedena objašnjenja pojma korupcije možemo, radi cjelovitog
shvaćanja pojma, korupciju promatrati i sa sociološkog stajališta prema
kojem se korupcija može odrediti i kao devijantno ponašanje djelatnika
javne uprave, izabranih ili imenovanih, koje nije u skladu s njihovim
zadatcima po službenoj dužnosti, a nastaje zbog želje za stjecanjem
privatnog bogatstva ili statusa pojedinca, njegove uže obitelji ili povezane
grupe ljudi.3
Sadržaj pojma korupcije možemo sagledati i prema najčešćim vrstama
korupcije:
 politička korupcija prema kojoj se korupcija definira „kao
zlouporaba političke moći za osobne ili pristrane političke interese“
(Grubiša, 2010: 71).
 birokratska korupcija koja najčešće prati političku korupciju.
Dakle, „ dok se politička korupcija događa između državnih
zaposlenika i privatnog sektora, birokratska se korupcija događa
između djelatnika javne uprave i privatnog sektora“ (Letunić, 2011:
189-190.)
 sistemska korupcija je takva vrsta korupcije koja je toliko
sveobuhvatna da su se „institucije, pravila i norme ponašanja već
prilagodile na koruptivni način djelovanja“ (Grey i Kaufmann,
1998:

Bez obzira na različitost tumačenja pojma korupcije prema navedenim

definicijama kroz sve se provlači osnovna karakteristika pojma:
postupanje protivno moralu, normama i zakonskim propisima radi
stjecanja osobne koristi ili koristi za druge obično činjena od strane osoba
na nekim, višim ili nižim, funkcijama u izvršnom, pravosudnom ili
upravnom aparatu.

1.2. OBLICI KORUPCIJE

Oblici korupcije pobliže opisuju u čemu se korupcija sastoji, odnosno

koji su to korupcijski elementi u određenim ponašanjima i djelovanjima.
Naime, „korupcija e može pojaviti u najrazličitijim oblicima, u rasponu
od potpuno očitih slučajeva pa sve do suptilnijih oblika. U literaturi se
3
https://pravosudje.gov.hr/antikorupcija-6154/6154, pristupljeno 19.04.2020.
mogu naći različiti principi podjele oblika korupcije, od kojih se može
navesti poznata podjela oblika prema prihvaćanju javnosti (Hartelius i
Borgenhammar, 2011: 10.). Tu je podjelu razvio Arnold Heidenheimer
koji razlikuje „bijele“, „sive“ i „crne“ oblike korupcije. Prema njemu
„ pod tzv. bijelu korupciju svrstava postupke i ponašanja koje toleriraju
javnost i javni službenici; tzv. Sivu korupciju čine postupci ili ponašanja
koje osuđuju ili javnost ili javni službenici, ali između njih postoji
neslaganje oko tog određenja. Za kraj pod tzv. Crnom korupcijom smatra
postupke i ponašanja koje osuđuju javnost i javni službenici, a za koju u
pravilu postoje pravne sankcije“ (Šimac, 2004;14)
Već iz ovih općih određenja možemo zaključiti da se korupcija pojavljuje
u raznim oblicima i to ovisno o različitim potrebama osoba koje ulaze u
koruptivne, nedopuštene razmjene ili trgovanja odlukama.

Najčešći pojavni oblici korupcije su4:

 Podmićivanje (mito) – nuđenje i davanje novca ili druge
(ne)materijalne beneficije, kojima se utječe na odluku javne vlasti,

 Zahtijevanje mita – uvjetovanje pružanja usluge od strane

dužnosnika/službenika traženjem mita,

 Zlouporaba položaja – korištenje informacija ili ovlasti koje sa

sobom donosi obnašanje javne dužnosti za vlastitu ili korist
povezanih osoba,

 Pronevjera - oblici nezakonitog i neetičnog postupanja s javnim

sredstvima koji vode ostvarenju privatne materijalne koristi, a na
izravnu štetu financijskih sredstava predviđenih za ostvarenje
javnog interesa,

 Nepotizam - pogodovanje članovima obitelji ili drugim povezanim

osobama u stjecanju koristi koje inače podliježu natječaju ili
selekciji prema definiranim kriterijima,

 Pogodovanje u natječajima za zapošljavanje i javnu nabavu -

netransparentan ili arbitraran odabir između opcija ponuđenih na
javnim natječajima ili pristupnika za neki položaj,

4
https://pravosudje.gov.hr/pojavni-oblici-korupcije/21514 - pristupljeno 19.04.2020.
  Korištenje sukoba interesa za stjecanje koristi – sukob interesa je
situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s
javnim interesom ili privatni interes utječe, ili može utjecati, na
nepristranost dužnosnika u obavljanju javne dužnosti. Sukob
interesa nije korupcija, ali situacije sukoba interesa kojima se ne
upravlja predstavljaju „predvorje korupcije” jer olakšavaju pristup
koristima.

U odnosu na navedenu podjelu oblika korupcije objasnit ćemo najčešće

pojmove koji se veću uz korupciju:

 Mito – smatra se najraširenijim oblikom korupcije – do mjere da ga

ljudi često izjednačavaju sa samom korupcijom, a definira se kao
ilegalno plaćanje javnom službeniku u zamjenu za neku vrstu
koristi. Mito je oblik korupcije u kojem smjer utjecaja ide od
društva prema državi, odnosno od privatnih građana ili tvrtki prema
birokratima ili političarima
 Iznuda – obratan smjer mita – oblik je korupcije za koji je
karakteristično da „javni službenik prijeti upotrebom (ili
zloupotrebom) državne moći da bi naveo na plaćanje mita u
zamjenu za neku legitimnu ili nelegitimnu uslugu“ (Morris, 2011:
34). Iako je iznuda, kao i ucjena i mito, u osnovi koruptivna
transakcija, razlika je u tome što je novac dobiven na više nasilan
način i što je tzv. Razmjena usluga značajno nejednaka.
 Klijentelizam – odnos između pokrovitelja i klijenta u kojemu se
politička podrška zamjenjuje za privilegiran pristup javnim
dobrima. Fokus ovdje nije na bogaćenju pojedinog političara, već
na zadržavanju političke pozicije
 Nepotizam – nepropisno favoriziranje nečije obitelji od strane
državnih službenika pri dodjeli društvenih pozicija ili pozicija. Na
primjer kada bi ja kao državna službenica bila u prilici zapošljavati
u državnoj upravi pa onda od pristiglih prijava / kandidata/
zaposlim brata, prijatelja, člana obitelji i sl.
 Prijevara oblik korupcije koji uključuje korištenje laži i obmana za
osobno ili kolektivno bogaćenje, a na štetu državnih resursa

Osim navedenih oblika korupcije te povezanih pojmova kao dijelova

korupcije možemo spomenuti još nekoliko oblika ovog društvenog
fenomena. Treba spomenuti trgovinu utjecajem gdje je zapravo riječ o
razmjeni političkog utjecaja i, uz to, o najneuhvatljivijem obliku
korupcijske transakcije (Grubiša, 2010.). Dakle to je ilegalna praksa
kojom se koristi nečiji utjecaj u vladi ili u javnim poslovima, ili se koriste
veze sa članovima vlade kako bi se osigurale usluge ili povlašteni tretman
za nekoga drugog, tko obično nije povezan sa konačnom isplatom,
odnosno sa materijalnom kompenzacijom“ (Grubiša, 2010: 85.). Za neke
autore netransparentnost financiranja u politici, kao i različiti nelegalni
oblici financiranja izbornim kampanja također predstavljaju oblike
korupcije.
Jasno je zapravo da se korupcija pojavljuje u različitim oblicima koje je
zapravo nemoguće nabrojiti.

1.3. UTJECAJ KORUPCIJE NA DRUŠTVO

„Korupcija djeluje na društvo poput kronične bolesti. Preciznom

dijagnozom moguće je propisati djelotvornu terapiju kojom se bolest
može zaliječiti, ali ne i izliječiti“5

Iz samog navoda zaključujemo kako je korupcija toliko uvriježena u

društvenom okruženju, društvu kao cjelini, da je jedino što možemo
raditi, bez ambicije da se može u potpunosti iskorijeniti, stalno pratiti,
sprječavati, uočavati te na kraju sankcionirati. Kao tako rasprostranjena
negativna pojava naravno ostavlja dubok utjecaj na društvo.
Može se govoriti o političkim, gospodarskim i socijalnim posljedicama
korupcije na društvo u cjelini. U političkom smislu ona utječe na
povećanje nepovjerenja građana u institucije društva i pravnu državu što
rezultira nezainteresiranošću za sudjelovanje u politici. Korupcija
destabilizira politički sustav „napadajući“ institucije vlasti, posebno u
društvima u kojima one nisu dovoljno izgrađene, snažne i sposobne da
oblikuju i provode politiku, donose zakone i osiguravaju njihovu
provedbu. Građani gube vjeru u pravnu državu što učestalo dovodi do
rješavanja problema načinom koji sam po sebi nije u skladu sa normama
te se stvara zatvoreni krug koji narušava temelje društva. Posljedice
korupcije u gospodarstvu dovode do narušavanja društvene sigurnosti, do
povećanja javnog duga, nezaposlenosti. Koruptivne radnje u
gospodarstvu, primjerice reforme gospodarstva koje su se provodile u
državama koje su izlazile iz tzv. Socijalističkih sustava (među njima i
Hrvatska) vrlo često su bile gospodarska korupcija te su dovele do
osiromašivanja stanovništva ali i do potpune stagnacije gospodarstva.
Sagledavajući ukupne posljedice korupcije sa sigurnošću se može reći
kako ona uzrokuje opće siromaštvo, produbljuje nejednakost u društvu,
izaziva osjećaj besperspektivnosti (posebno kod mladih ljudi),
nesigurnost, opću apatiju, depresiju i osjećaj beznađa. (Skube, 2012; 13.)

5
Skube Karmen, Korupcija kao etički i sigurnosni problem, časopis Političke analize, izvor:
http://bib.irb.hr/ - pristupljeno 21.04.2020.
 Možemo zaključiti da je korupcija veliki problem u većoj ili manjoj
mjeri svakog društva. Kada korupcija uđe u društvo, a pogotovo kada se
dubinski ukorijeni, članovi društva prestaju vjerovati u pravnu državu i
pravni poredak. Dolazi do gubitka javnog povjerenja u tijela državne
vlasti, što se posljedično negativno odražava na poštene građanske i
gospodarske odnose. Stoga ne samo korupcija, već i sama sumnja u
korumpiranost te dojam korumpiranosti dovode u pitanje vjerodostojnost
svake vlasti i javnih institucija. Na političkom području korupcija čini
veliku prepreku za osiguravanje demokracije i vladavine prava. Ne
postoji društvo koje prihvaća i opravdava zloupotrebu položaja i ovlasti te
koje smatra opravdanim da se javna služba ili politički položaj koriste za
osobno bogaćenje. Moralno i etičko gledište takvog ponašanja nigdje nije
sporno već je sporna nedovoljno učinkovita volja te sposobnost vlasti i
društva da se iskorijeni korupcija i njene posljedice.

2.0. KORUPCIJA U HRVATSKOJ I NJENO SUZBIJANJE

2.1. STANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Uzroci korupcije u Hrvatskoj uglavnom su podudarni s uzrocima

korupcije kao pojedinačnog zabranjenog ponašanja, ali i kažnjive
masovne pojave u svijetu. Povijest korupcije u Republici Hrvatskoj
počinje osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine odnosno raspadom
Jugoslavije. Prema pisanju Petričića (2009) s korupcijske strane ratne
okolnosti u kojima je nastala Hrvatska uvelike su odredile društvene
odnose. U samoj pripremi oružanog otpora političari su se obraćali
kriminalcima, mafijašima i pripadnicima tajnih službi u vezi nabavke
oružja jer se legalno nije moglo nabavljati oružje. Zbog institucionalne
anarhije koja je uzrokovana ratnim prilikama, u Hrvatskoj su učinjene
mnoge povrede zakona, uredbi propisa i ljudskih prava, a sve se toleriralo
pod izlikom ratnog stanja. Stvaranje nove države značilo je donošenje
novih zakona i provođenje istih. U svom radu Petričić (2009) navodi kako
je neiskustvo u donošenju zakona imalo velike posljedice za sektor
ekonomije, monetarni sistem, fiskalnu politiku i poduzetništvo. Također
navodi kako su se zakoni donosili na principu pogrešaka i pokušaja. Čim
zakoni nisu bili uređeni na pravilan načina, građani imaju više
mogućnosti za nezakonite i korumpirane radnje. Tek 2001. godine
odnosno deset godina nakon osamostaljenja osnovan je USKOK odnosno
Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.
Na žalost problem korupcije protegao se u velikoj mjeri i do današnjih
dana. Najučestalije su političke afere odnosno korupcijske afere u kojima
su glavni akteri visoko pozicionirani političari, međutim na svakom
koraku možemo vidjeti tzv. „sitnu korupciju“ koja gotovo da je postala
uvriježeni način djelovanja gotovo u svim područjima života.

Prema istraživanju Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (Beč,

Austrija) sažetom u publikaciji Korupcija u Hrvatskoj – stvarna
korupcijska iskustva građana izdvajamo ključna saznanja:

 Prema mišljenju hrvatskih građana korupcija je treći po važnosti

problem u Hrvatskoj, odmah iza nezaposlenosti i rada Vlade.
• Devet od deset hrvatskih građana dolazi u kontakt s javnom
službom u toku godine.
• U posljednjih 12 mjeseci, 18 posto hrvatskih građana bilo je
posredno ili neposredno izloženo korupcijskom iskustvu s javnim
službenikom.
• Prisutnost korupcije zabilježena je kod 11 posto građana koji su u
tom razdoblju ostvarili kontakt s javnim službenikom.
• Nema značajnih razlika u prisutnosti korupcije između urbanih i
ruralnih područja Hrvatske.
• Najveća stopa korupcije zabilježena je u Dalmaciji i zagrebačkoj
regiji, dok je ona ispod nacionalnog prosjeka u Istri, Hrvatskom
primorju i Gorskom kotaru.
• Svaka deseta žena u Hrvatskoj sudjeluje u podmićivanju, dok to
isto čini 13 posto muške populacije.
• Ispitanici koji navode da su dali mito barem jednom u tom
razdoblju, u prosjeku su zapravo dali mito četiri puta, odnosno
jednom u tri mjeseca.
• Gotovo polovica (44 posto) mita isplaćena je u novcu, a više od
trećine (37 posto) u hrani ili piću.
• Prosječni iznos mita isplaćenog u novcu u Hrvatskoj iznosi 2.050
kuna, što je otprilike 280 eura.
• U više od polovice (58 posto) slučajeva podmićivanja građani su
sami ponudili mito, dok je u svakom dvanaestom slučaju (8 posto)
javni službenik izričito tražio mito od građana.
• Mito se u Hrvatskoj najviše daje u svrhu ubrzanja postupka (35
posto) ili osiguranja boljeg tretmana (18 posto).
• Hrvatski građani su skloni podmićivanju policijskih službenika i
djelatnika zaduženih za registraciju vozila kako bi izbjegli plaćanje
kazne ili smanjili njezin iznos.
• Više od polovice slučajeva podmićivanja u Hrvatskoj odnosi se na
mito dano liječnicima (56 posto), a više od trećine na mito dano
medicinskim sestrama (36 posto).
 • Među onim građanima koji odbijaju platiti mito, svaki četvrti (25
posto) odbija dati mito policijskom službeniku, a gotovo svaki peti
(19 posto) odbija podmititi liječnika.
• Samo 2 posto građana koji su doživjeli korupcijsko iskustvo
prijavljuje taj slučaj. Građani ne prijavljuju korupcijska iskustva jer
od njih dobivaju neke koristi (26 posto) ili zato što su mito dali
dobrovoljno, kao znak zahvalnosti (24 posto).
• Hrvatski građani ne vide smisao prijavljivanja korupcije. Više od
polovice građana smatra kako će oni koji prijave korupciju
vjerojatno to požaliti te da se ništa korisno neće oko toga poduzeti.
• Percepcije o vrlo raširenoj korupciji u javnom sektoru potvrđuju
iskustva 16 posto ispitanika koji su se u posljednje tri godine
poslužili mitom kako bi osigurali radno mjesto u javnoj upravi.
• Na posljednjim lokalnim i državnim izborima glasačima se nudio
novac, roba i protuusluge da bi se pridobili njihovi glasovi: 4 posto
građana dobilo je takvu ponudu na lokalnim izborima, a 3 posto na
posljednjim parlamentarnim ili predsjedničkim izborima.
• U usporedbi s drugim oblicima kriminala, slučajeva korupcije ima
više po ispitaniku od, primjerice, krađe, provale, pljačke i fizičkog
napada, što je u skladu s prilično niskom stopom kriminala u
Hrvatskoj, gdje se građani osjećaju sigurnima u svojim domovima
nakon što padne mrak te ne koriste napredne sustave za zaštitu
doma.

Iz navedenog razvidno je da je prema iskustvima građana korupcija

duboko ukorijenjena u našem društvu. Iako je situacija danas bolja u
odnosu na period 90.- tih godina, još uvijek se ne poduzimaju dovoljne
mjere kako bi se korupcija smanjila, odnosno ne postoji još uvijek prava
politička volja za obračun sa korupcijom. Nikako ne možemo reći da se u
Republici Hrvatskoj ne čini ništa kako bi se korupcija spriječila,
sankcionirala ili smanjila, no čini se, prema mišljenju samih građana, ali i
prema stalnim aferama kojima smo zasuti putem medija, ne čini se, ili se
ne želi činiti dovoljno.

2.2. INSTITUCIJE ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE U RH

2.2.1 Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala RH
(USKOK)
Jedna od najvažnijih institucija čija je primarna zadaća suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminala je Ured za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminala RH (USKOK). Ured je posebno državno
odvjetništvo, specijalizirano za progon korupcije i organiziranog
kriminaliteta, sa sjedištem u Zagrebu, a nadležan je za područje cijele
Republike Hrvatske. USKOK je osnovan 2001. godine Zakonom o Uredu
za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Navedeni Zakon je
stupio na snagu 19. listopada 2001. godine, a Ured je počeo s radom 3.
prosinca 2001. godine. Vlada Republike Hrvatske je, predlažući Zakon o
Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, htjela
osnivanjem jednog specijaliziranog tijela napraviti radikalan rez u
suzbijanju korupcije. Istovremeno je htjela stvoriti učinkovito tijelo za
djelovanje na području cijele države u suzbijanju organiziranog
kriminaliteta, praćenje pojavnosti organiziranog kriminaliteta i, u suradnji
sa sličnim tijelima iz drugih država, suradnju na suzbijanju
transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.
USKOK je osnovan jer postojeća mreža državnih odvjetništava i njihova
nadležnost za postupanje u slučajevima koruptivnih kaznenih djela i
kaznenih djela iz sfere organiziranog kriminala nije bila prikladna. Velika
opasnost i izuzetno štetna djelovanja takvih oblika kriminaliteta za
društvo u cjelini zahtijevala su djelotvornije rješenje u vidu osnivanja
specijaliziranog tijela koje bi uz represivnu funkciju osiguralo i
preventivno djelovanje.
Hrvatska je osnivanjem USKOK-a ujedno ispunila i obveze preuzete
ratificiranjem Kaznenopravne konvencije o korupciji (NN-MU 11/00) i
Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta (NN-MU 14/02 objava 13/03) koje su, sukladno Ustavu
Republike Hrvatske, postale dio unutarnjeg hrvatskog pravnog poretka.
Kao što sam naziv Ureda govori, USKOK se bavi suzbijanjem korupcije i
organiziranog kriminaliteta. U svim ostalim slučajevima nadležna su
druga državna odvjetništva.
Nadležnost Ureda propisana je Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije
i organiziranog kriminaliteta (NN 76/09, 116/10, 145/10, 57/11, 136/12,
148/13).
Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta mogu se
obratiti građani koji imaju ozbiljna i konkretna saznanja o organiziranom
kriminalitetu ili o počinjenju kaznenih djela primanja i davanja mita. U
tim slučajevima građani se mogu obratiti i policiji (www.mup.hr).
Kontakt s USKOK-om moguć je na više načina: putem pošte, telefona,
faksa, e-maila ili osobnim dolaskom u Ured.6
2.2.2. Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije
Izvršno je tijelo sastavljeno od najviših predstavnika tijela zaduženih za
provedbu mjera suzbijanja korupcije. Zadaće Povjerenstva su
procjenjivanje korupcijskih rizika te predlaganje i osmišljavanje mjera za
njihovo sprječavanje, koordinacija provedbe Strategije suzbijanja
korupcije s pripadajućim Akcijskim planom, unapređenje djelotvornosti
provedbenih mjera akcijskog plana, jačanje međuinstitucionalne suradnje
u provedbi mjera Akcijskog plana.
2.2.3. Sektor za suzbijanje korupcije Ministarstva pravosuđa
Unutarnja je jedinica Ministarstva pravosuđa zadužena za prikupljanje i
analizu podataka uz provedbu Strategije suzbijanja korupcije i Akcijskog
plana kao i obavljanje nadzora ciljeva Strategije, predlaganje strateških
pravaca, uspostavljanje suradnje i vršenje koordinacije s drugim
nositeljima provedbe antikorupcijskih mjera, te organiziranje promotivnih
aktivnosti i edukacija. Sektor također obavlja stručne poslove za
Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera za suzbijanje korupcije.

2.2.4 Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog

kriminaliteta (PNUSKOK)
Ustrojen unutar Uprave kriminalističke policije, Ministarstva unutarnjih
poslova prati i izučava pojavne oblike korupcije i organiziranog
kriminaliteta, njihovih trendova i načina izvršenja, izravno provodi
složenije kriminalističke obrade na nacionalnoj razini u suradnji sa
USKOK-om, drugim državnim odvjetništvima i nadležnim tijelima,
neposredno obavlja poslove nacionalne razine složenog i organiziranog
kriminaliteta, i to u kriminalističkim obradama koje se provode na
području više policijskih uprava ili više zemalja, odnosno u kojima je
potrebna zajednička međunarodna policijska istraga. Nadzire provođenje
složenijih kriminalističkih obrada u policijskim upravama, te vodi zbirku
kriminalističkih evidencija i provodi potražnu djelatnost. Utvrđuje
metode i načine rada na otkrivanju i suzbijanju pojavnih oblika
kriminaliteta, te izrađuje prijedlog prioriteta u borbi protiv složenog i
organiziranog kriminaliteta.

6
Izvor: http://www.dorh.hr/Default.aspx?sec=18 – posjećeno 20.04.2020.
2.2.5. Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanje
korupcije
Kao tijelo koje je osnovao Hrvatski sabor, obavlja parlamentarnu
kontrolu provedbe antikorupcijske politike. Nacionalno vijeće uz
predsjednika koji je iz redova najveće oporbene stranke i dopredsjednika
koji je iz vladajuće stranke ima još 9 članova iz redova saborskih
zastupnika i istaknutih javnih djelatnika. Nacionalno vijeće održava
sjednice o provedbi antikorupcijskih mjera kao i tematske sjednice.

2.3. „FIMI MEDIJA“ – najveća korupcijska afera u Hrvatskoj

Najveća korupcijska afera u hrvatskoj politici, slučaj Fimi media, u kojem
je uz bivšeg premijera Ivu Sanadera za izvlačenje novca iz državnih
institucija i tvrtki nepravomoćno osuđena i njegova bivša stranka, HDZ,
krajem rujna 2015. godine našla se pred Vrhovnim sudom. Naime, bivši
premijer Sanader je zbog "Fimi medije" osuđen na devet godina zatvora
te je obavezan vratiti 15,27 milijuna kuna koje je, po mišljenju
zagrebačkog Županijskog suda, stekao nezakonito. Nadalje, Hrvatska
Demokratska Zajednica je u prvostupanjskom postupku kažnjena s pet
milijuna kuna i oduzimanjem nezakonite koristi od 24,2 milijuna kuna.
Sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Ivana Čalić nepravomoćnu je
presudu donijela u ožujku 2014. godine ističući u obrazloženju da će se
korupcijske posljedice Sanaderove skupine dugo osjećati u javnim
tvrtkama koje su godinama “tretirali kao bankomat”, ali i da su njihovim
postupcima na stup srama stavljeni i oni članovi HDZ-a koji s
nezakonitostima nisu imali nikakve veze. U aferi izvlačenja državnog
novca za privatne i stranačke potrebe, kazala je sutkinja, stvoren je sustav
kojemu nisu pogodovali samo optuženici, već svi koji su za to znali, ali
su šutjeli ili okretali glavu. Naglasila je i da se tijekom suđenja, osim
Sanaderovih nezasitnih financijskih apetita, otkrio i skandalozan način
kadroviranja u javnim tvrtkama u kojima je poslušnost stavljana ispred
sposobnosti. Sve je to, po sutkinjinim, riječima dovelo da HDZ, kao
stranka na vlasti, pod Sanaderovim vodstvom u građana naruši povjerenje
u sustav te da se politička korupcija doživljava kao pravilo, a ne izuzetak.
Cijeli slučaj je zaključen 1. listopada 2015.godine kada je Vrhovni sud
RH po službenoj dužnosti ukinuo presudu izrečenu bivšem premijeru Ivi
Sanaderu, kao i ostalim okrivljenicima. Tako više nije na snazi
prvostupanjska odluka kojom je uz Sanadera i HDZ krivim proglašen i
nekadašnji stranački rizničar Mladen Barišić, koji je kažnjen s tri godine
zatvora. Bivša HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević osuđena je na
godinu i pol, a vlasnica agencije Fimi media Nevenka Jurak na dvije
godine zatvora i oduzimanje 2,5 milijuna kuna imovinske koristi. Uvjetnu
kaznu dobio je bivši Sanaderov glasnogovornik Ratko Maček koji se
jedini nije žalio na presudu. Vrhovni sud zaključio nisu imali pravedno
suđenje, pa će stoga cijeli “slučaj Fimi media” ponovno na Županijski sud
u Zagrebu u ponovljeni proces. Sanader, koji se nedugo nakon napuštanja
premijerske pozicije 1. srpnja 2009. našao na meti 41 Uskoka zbog
brojnih afera, više nije osuđen ni u jednom slučaju jer je Ustavni sud
ljetos ukinuo presudu u slučaju Hypo i Ina-MOL, koja je bila
pravomoćna.7

2.4. BORBA PROTIV KORUPCIJE I POLITIČKO DJELOVANJE

Hrvatski sabor donio je, 21. ožujka 2002. godine Nacionalni program za
borbu protiv korupcije unutar kojeg se izričito navodi kako postoji
politička obveza djelovanja, odnosno da uspjeh borbe protiv korupcije
ovisi o većem broju čimbenika, od kojih je najvažnija politička volja i
odlučnost. U Republici Hrvatskoj, ne samo prema mišljenju građana, već
i kao predizborno obećanje i opća obveza glavnih političkih stranaka,
pokreta i udruga, postoje pretpostavke općeg konsenzusa o potrebi
suzbijanja korupcije. Postoje pretpostavke stvaranja koalicije političkih
subjekata za borbu protiv korupcije. Politička obveza stoga nije obična
deklaracija nauma, već jasna politička obveza i odgovornost prema
biračima i građanima.
Za suzbijanje korupcije potrebno je poduzeti kompleksne mjere. Može se
utvrditi osam prioriteta za suzbijanje korupcije, a na sve od njih mora
utjecati političko djelovanje, odnosno mora postojati politička volja da se
ti prioriteti ostvare. To su:
1. Vladavina prava i učinkovitost pravne države
2. Postojanje posebnog tijela za učinkovito suzbijanje korupcije
3. Podizanje učinkovitosti kaznenog progona korupcije
4. Organizacijske mjere u upravnom sustavu
5. Decentralizacija
6. Mjere financijske odgovornosti i druge ekonomske mjere

7
Izvor: Poslovni dnevnik, http://www.poslovni.hr/hrvatska/najveca-korupcijska-afera-u-hrvatskoj-
politici-uponedjeljak-pred-vrhovnim-sudom-302324 ,pristupljeno 20.04.2020
 7. Međunarodne aktivnosti /povezivanje sa međunarodnim
institucijama usmjerenim suzbijanju korupcije
8. Poticanje političke i građanske odgovornosti.

U borbi protiv korupcije nužno je i ispunjenje nekih nužnih pretpostavki.

Uz moderne zakone, učinkovitu policiju i sudstvo uspješna borba protiv
korupcije traži aktivno sudjelovanje građana i to tako da:

 Kod sebe i drugih razvijamo visoku svijest o štetnosti korupcije -

izražavamo svoj stav da je nužno izbaciti korupciju iz sredine u
kojoj živimo i radimo, vlastitim primjerom utječemo na druge,
čvrsto držimo svoj stav, no znamo da to traži puno vremena

 Odbacujemo ponudu da sudjelujemo u korupciji - shvaćamo da

smo, ako se prepustimo korupciji, nanijeli društvu u kojem živimo
štetu koja je mnogo veća od koristi koju smo ostvarili, svjesni smo
da se izlažemo udaru kaznene sankcije, svjesni smo nemoralnosti
tog čina i na kraju, ako popustimo, svjesni smo da našim
postupanjem hranimo i potičemo korumpirane da jačaju svoje
pozicije

 Surađujemo s tijelima kaznenog progona - želimo spriječiti

korupciju u kojoj sudjeluju osobe za koje nema nade da će odustati
na vlastitu inicijativu, već samo ukoliko budu spriječeni
djelovanjem zakonskih sredstava pravne države.8

Samo koordiniranim i zajedničkim djelovanjem institucija sustava sa

građanima, odnosno društvom u cjelini mogu se postići dobri rezultati u
borbi protiv korupcije. Društvo sa malim postotkom korupcije društvo je
u kojem građani mogu ravnopravno ostvarivati svoja prava i potrebe,
osjećati se sigurno, ravnopravno i zaštićeno, a sve to preduvjet je
napretka kako osobnog života građana ali i društva u cjelini.

3. ZAKLJUČAK
Pokušati definirati korupciju gotovo je nemoguće na pravi način
upravo zato što postoji mnogo definicija od kojih je svaka točna
međutim ne u potpunosti jer postoje razne vrste korupcije koje se
8
Izvor: MUP HR https://mup.gov.hr/istaknute-teme/nacionalni-programi-i-projekti/nacionalni-
programi-237/borba-protiv-korupcije/322 - posjećeno 21.04.2020.
pojavljuju svugdje. Bitno je i napomenuti kako svatko može biti
sudionik korupcije, kako izravno tako i neizravno; ako osoba primijeti
korupciju, a ne reagira. Korupcija kao društvena pojava je
rasprostranjena u cijelom svijetu. Toliko je rasprostranjena da
praktički nema područja kojeg nije dotakla, krenuvši od ureda
najvećih svjetskih korporacija pa sve do afričkih prašuma. Pogađa sve
državne sektore i tu ne staje nego se dalje širi do najnižeg sloja
društva. Kako bi se smanjila korupcija za to su organizirane institucije
kako na državnoj tako i na globalnoj razini. Naravno njihov cilj je
sprečavanje i smanjenje korupcije te ukazivanje na posljedice koje ona
donosi. Korupcija u RH prisutna je od samog osamostaljena odnosno
od 1991. godine. Glavni razlog pojave korupcije je institucionalna
anarhija koja je uzrokovana ratnim prilikama, a u takvom slučaju su
učinjene mnoge povrede zakona, uredbi propisa i ljudskih prava, a sve
se toleriralo pod izlikom ratnog stanja. Druga relevantna činjenica za
pojavu korupcije je neiskustvo u donošenju zakona. Čak ni
poslijeratno stanje nije dovelo do smanjenja koruptivnih radnji jer
zakoni nisu bili uređeni na pravilan način, a to je građanima davalo
više mogućnosti za nezakonite i korumpirane radnje. Gledajući stanje
u državi danas stanje nije puno bolje od samih početaka. Istina,
ostvaren je napredak u pogledu donošenja pravnih normi i akata te
strategija i programa koji su osnova za borbu protiv korupcije te su
osnovane institucije čija je primarna zadaća otkrivanje, suzbijanje i
prevencija korupcije. Međutim, uvažavajući stavove građana koji su
ipak najmjerodavniji dati mišljenje o tome kako doživljavaju stanje
korupcije u RH, borba protiv korupcije u RH još uvijek je na vrlo
niskoj razini.

LITERATURA:
KNJIGA:
1. KREGAR, Josip, Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija,
RIFIN, Zagreb: RIFIN,1999., str. 268.
 2. Petričić, D. (2009), HRVATSKA u mreži mafije, kriminala i
korupcije, Zagreb
ČLANCI:
1. LETUNIĆ, Petar, “Korupcija i društveno-ekonomski razvoj”,
Politička misao, Vol.48,
2. GRUBIŠA, Damir,“Anti-corruption Policy in Croatia: Benchmark
for EU Accession”,
3. ŠIMAC, Neven, “Protiv korupcije: Stara pošast, nove opasnosti”,
Udruga za demokratsko društvo, Zagreb, (2004.), str. 55.
4. Politička misao, Vol.47, No.5, str. (2010.), str. 69-95.No.2,
(2011.), str. 186-204.
5. GREY, Clement, KAUFMANN, Diana, “Corruption and
Development”, Finance &
6. Development, Vol.35, No.1, (1998.), str. 7-10.

7. ŠUŠKIĆ, Ismet, Borba protiv korupcije (1998)

8. Skube Karmen, Korupcija kao etički i sigurnosni problem, časopis
Političke analize, prosinac 2012

Članci s interneta
1. MORRIS, Sandra, Forms of Corruption, (2011.), CESifo Dice Report
(<http://www.mtsu.edu/politicalscience/faculty/documents/Forms%20of
%20Corruption%20; Morris.pdf , zadnji pristup 21.04.2020.).

2. Poslovni dnevnik: Najveća korupcijska afera u hrvatskoj politici

<http://www.poslovni.hr/hrvatska/najveca-korupcijska-afera-u-
hrvatskoj-politici-uponedjeljak-pred-vrhovnim-sudom-302324 >,
zadnji pristup 20.04.2020.)
3. Transparency International – Hrvatska
(<http://www.transparency.hr/en >, zadnji pristup – 21.04.2020.
4. Pravosuđe RH: https://pravosudje.gov.hr/pojavni-oblici-
korupcije/21514 - zadnji pristup 21.04.2020.
5. Skube Karmen: izvor: http://bib.irb.hr/ - pristupljeno 21.04.2020
6.
7.