Professional Documents
Culture Documents
Seminarski rad
Rukomet
Datum: 13.4.2023
Sadržaj:
1. Uvod...................................................................................................................3
4. Takmičenja za reprezentacije................................................................................5
4.5.Oceanijska razina....................................................................................7
Rukometna lopta mora biti okrugla te izrađena od kože ili umjetnog tvoriva. Površina joj ne
smije biti sjajna ili skliska. Veličina lopte, odnosno njezin opseg i težina, ovisi o kategorijama
natjecanja za koje se koristi. Tako se lopta obujma 58-60 cm i težine 425-475 g
(EHF-ova/IHF-ova lopta broj 3) koristi za seniore i kadete (starije od 16 godina, lopta obujma
54-56 cm i težine 325-375 g (EHF-ova/IHF-ova lopta broj 2) za seniorke i kadetkinje (starije
od 14 godina) te mlađe kadete (12-16 godina), a lopta obujma 50-52 cm i težine 290-330 g
(EHF-ova/IHF-ova lopta broj 1) za djevojčice (8-14 godina) i dječake (8-12 godina).
Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak i imati bolji rezultat od protivničke ekipe.
Igra se po dva poluvremena od po 30 ili 20 minuta (ovisno o dobi igrača), i momčad koja
postigne više golova je pobjednik. Igrači smiju rukama dodirivati loptu i dodavati se
međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač smije napraviti do tri koraka držeći loptu u
ruci, dok za svaki sljedeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda, ili je mora dodati
suigraču da bi postigao gol.
Svi igrači se slobodno kreću po cijelom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom
prostoru smije stajati samo po jedan član obrambene momčadi koji se naziva vratar
(golman). Ostali igrači smiju iznad prostora od 6 m loptu pokušati uhvatiti ili dodati samo u
skoku, dakle za vrijeme leta.
Dvije osnovne faze igre za svaku momčad su faza napada i faza obrane. U fazi napada igrači
najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (lijevo i desno krilo), tri vanjska igrača (lijevi
vanjski, srednji vanjski i desni vanjski) te pivot ili centar. U obrani se koristi nekoliko različitih
varijanti, koje označavaju način postavljanja tj. formacije obrambenih igrača ispred svog
prostora od 6 m. Tako se recimo koriste obrana 6-0 (šesti igrača u ravnini ispred crte od 6 m),
zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora igre
protivničke momčadi), zatim 4-2 a rjeđe se koristi i formacija 3-2-1. Momčad u napadu će
ovisno o formaciji obrane pokušati naći način da dođu što bliže golu u što povoljniju poziciju
za šut na gol.
Obrambeni igrači smiju do određene mjere ometati napadače u pokušaju dodavanja lopte ili
šuta na gol. Ako se pri tome služe udarcima ili grubim potezanjem protivnika jedan od dva
suca će dosuditi prekršaj. Za izrazito grube prekršaje može se dobiti kazna žutog ili crvenog
kartona, isključenja na dvije minute ili trajnog isključenja iz igre. Kod isključenja na dvije
minute momčad nema pravo zamjene isključenog igrača za vrijeme trajanja kazne. Prekršaj
se izvodi s mjesta gdje je počinjen osim u dva slučaja:
ako je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike za
postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane crte deveterca
na mjestu najbliže prekršaju
ako je prekršaj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite šanse za postizanje pogotka
(već upućen šut ili igrač koji je slobodan u izglednoj poziciji za šut na gol) dosuđuje se
kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi obrambeni igrači moraju
stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje izravni udarac na gol s
pozicije sedam metara.
Rukomet se danas igra u muškoj i ženskoj konkurenciji, te u različitim dobnim skupinama.
Rukomet je i standardni olimpijski sport, u programu Igara neprekidno od Igara u München-u
1972. godine do danas.
4. Takmičenja za reprezentacije
4.1.Svjetska razina
Svjetska rukometna prvenstva za muškarce je takmičenje koje se održava od 1938.
godine, a stalno od 1954. godine. U početku se održavalo svake četiri godine, a od
1993. svake druge godine.
Svjetska rukometna prvenstva za žene se održavaju od 1957. godine. U početku su se
održavala u nepravilnim razmacima, koji su bili od pet do dvije godine, a ustalila su se
od 1993. godine, otkada se održavaju svake dvije godine.
Rukomet na olimpijskim igrama je prvi puta uključen u program na Igrama u Berlinu
1936. godine, i to samo za muškarce. Međutim, nakon tih Igara isključen je iz
programa, da bi ponovno bio vraćen tek na Igrama u München-u 1972. godine, i od
tada je standardno u programu svih izdanja ljetnih Olimpijskih igara. Takmičenja za
žene su uključena na Igrama u Montrealu 1976. godine.
Svjetski rukometni kup je rukometni turnir u Švedskoj, koji se održava od 1971.
godine. U početku turnir se neredovito održavao, a tek od 1984. igra se u
dvogodišnjem ritmu. U onoj godini kad se ne igra Rukometna superliga u Njemačkoj.
(osim 1999. gada se održao umjesto 1998. i 2000. Na jesen 2006. prvi put se nije
igralo samo u Švedskoj. Jedna skupina je igrala u Bremenu i Hannoveru u Njemačkoj.
Sve druge utakmice su odigrane u Švedskoj. Sponzor turnira je od 2004. naftno
poduzeće Statoil, pa se prema njima turnir danas nosi ime Statoil World Cup.
sl.7 OCN
4.6. Američka razina
Panamerička rukometna prvenstva za muškarce se održavaju od 1979. godine.
Panamerička rukometna prvenstva za žene se održavaju od 2003. godine.
Održava se svake dvije godine. Do 2007., najviše uspjeha su imale južnoameričke
reprezentacije, Brazil, Argentina i Urugvaj.
Rukomet na panameričkim igrama održava se od 1987. godine.
Ženski rukomet na panameričkim igrama održava se od 1987. godine.