Professional Documents
Culture Documents
Anotirana Bibiliografija
Anotirana Bibiliografija
Kompleksnost urbane jezične stvarnosti na najbolji način pokazuje da je, neovisno o tome što joj u
tome ''pomaže'' i velika terminološka zbrka i neusklađenost, nemoguće povući oštre granice
između različitih varijeteta, registara i stilova. Dva sociolekta koja su donekle različita, jer među
njima ima i podudarnosti, jesu žargon i standard ako ih se percipira kao jezik in vivo (spontano
nastao, mijenja se velikom brzinom, vrlo dinamičan) i jezik in vitro (formalan, produkt planiranja
jezika, mijenja se sporije, tj. elastično je stabilan). No žargon nije jednoznačan termin, naprotiv
njegov je opis antihjemslevovski jer nije samo neodređen i nejasan nego i proturječan. Budući da
percepcija žargona oscilira od jezika ulice do jezika struke, odnosno funkcionalnog stila
standardnog jezika, očito je da i njegov identitet nije jedinstven nego složen. Stoga je nužna
njegova kontekstualizacija. Specifičnost je žargona u odnosu prema standardu u leksiku i
frazeologiji, ali ima je i u gramatici i prozodiji jer je žargon i vrsta jezika i način govora.
Drugačija, intencionalno nerazumljiva semantika svim ne-članovima neke društvene grupe,
neovisno o parametru njezina jezičnog identiteta (profesija, rod, dob, ideologija, društveni status
itd.), očekivano implicira i negativne stavove ne-članova (outsidera) prema žargonu, za razliku od
standarda koji upravo ujedinjuje različite govornike, ali postaje i mjerilo korektnosti, čime
osigurava svoje povlašteno mjesto. Stoga kompetencija u standardu ponajprije upućuje na status, a
žargon na konstrukciju kolektivnog (psihološkog) identiteta. Što se pak tiče stručnog žargona,
postupno se standardizira pa time postaje dio standardnog jezika, za razliku od supkulturnog
žargona, inače vrlo kreativnog i inovativnog, koji ruši normu na svim jezičnim razinama.
Žargonizacija standarda pokazuje da ni njegove granice nisu nepropusne. Neki žargonizmi iz
supkulturnog idioma pronalaze svoje mjesto u standardu, a njihovo ishodišno mjesto brzo
zauzimaju novi, semantički neprozirni žargonizmi koje, što pokazuju brojni primjeri,
karakteriziraju naglašena ekspresivnost, metaforičnost i asocijativnost
Izvještava se o kroatistici dosad nepoznatomu radu pravnika Mate Malinara o šatrovačkome jeziku
kaznionice u Mitrovici iz 1912. Time se sustavno istraživanje supstandardnih hrvatskih varijeteta
pomiče tridesetak godina dalje u prošlost od rada Josipa Hamma iz 1939-1940. Potom se analizira
žargonski leksički sloj u bilješkama Franje Seiferta iz kaznionice u Lepoglavi, također iz 1912.
Usuprot uvriježenoj predodžbi da je sleng izrazito promjenljiv utvrđuje se da postoji nemalen broj
leksema koji su u istome ili sličnome značenju ostali dio hrvatskoga, upravo zagrebačkoga slenga
do danas.
U prvom se dijelu rada istražuje koliko su u današnje vrijeme u upotrebi i koliko su razumljive
šatrovačke riječi i izrazi koje je 30-tih godina prošlog stoljeća zabilježio hrvatski lingvist J.
Hamm. U drugom se dijelu uspoređuje tvorba šatrovačkih riječi u 30-tim godinama XX. stoljeća
sa sadašnjom tvorbom.