Egzistencijalizam je humanizam

U ovome tekstu Sartre brani teoriju/stajalište egzistencijalizma, konkretnije, ateističkoga

egzistencijalizma kojega i sam zastupa. Autor objašnjava kako se pojam počeo vrlo široko koristiti,a
zapravo nije dovoljno dobro shvaćen, često ni od strane onih koji sami sebe nazivaju
egzistencijalistima. Sljedeći problem s kojim se Sartre suočava jest pogrešno shvaćeno značenje
pojma tjeskobe u kontekstu egzistencijalizma. Sartre će reći kako je to normalno stanje čovjeka koji
ima bilo kakvu odgovornost, koristeći analogiju s narednikom koji vlastitim odlukama utječe na to
koliko će vojnika umrijeti. Daljnji razvoj misli u tekstu pobliže prati odnos egzistencijalista prema
pojmu boga, odnosno opstojnosti istoga. Egzistencijalistu bi na neki način bilo „lakše“kada bi Bog
postojao, jer bi tada određene vrijednosti i etičke norme mogao spoznati na „inteligelnom nebu“.
Francuski filozofi s kraja 19. Stoljeća htjeli su zadržati svojevrsni moralni objektivizam na način da
jednostavno ukinu Boga, a da pravila ostanu. Egzistencijalist u tome vidi nedosljednost.