Humoristično-satirički magazin Udruge hrvatskih aforista i humorista BROJ 04 – ožujak 2020.

Karikature izradio:
Dragutin Kovačević, Zagreb

JJaannddrree DDrrm
miićć

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je dobronamjerna i nije slučajna.

 UVODNIK UREDNIKA

Budi se satiričar, humorist, aforist, karikaturist...

Klimatološke promjene uvelike su se odrazile i na članove UHAH-a pa i
vanjske suradnike, koje je pogodila proljetna strjelica i ubrizgala nam
eliksir duhovitosti za nadolazeće proljeće. Ono je sve prisutnije u našoj
blizini, toplih i dužih dana je sve više, a inspiracija nije usahnula.
Dapače, gomila se i puni stranice našeg magazina do „prelijevanja“.

Daroviti i uvijek kreativno-razigrani Nađan priredio nam je prilagođeni

Internetska stranica Udruge hrvatskih aforista i humorista (https://uhah.hr)
logotip iz kojeg bujaju vijesnici proljeća i plodovi mora. Obogatio je ovaj
brojim novim humoreskama i karikaturama poput još desetina stalnih
suradnika koji svakodnevno šalju svoje dobrotvorne priloge. Naslovnica
je zasluženo pripala aktualnom i koloritnom novajliji u „Uh!Ahu“ –
Dragutinu Dadi Kovačeviću, čija će izložba u galeriji NSK-a u Zagrebu
nasmijati mnoge u ožujku mjesecu pa svakako dođite ako ste u blizini.

IMPRESSUM Oko 1. travnja – Dana šale organizira se u Oroslavju Susret hrvatskih

Glavni urednik: aforista na godišnjem predstavljanju njihovih radova. To je prilika za
osnaživanje i udruživanje u zajedničkom pothvatu provlačenja u više
Dražen Jergović Draž E-mail: uhah2019@yahoo.com
sfere i nove medije nas skromnih i samozatajnih peckajućih umotvoraca.
Karikaturisti i grafički suradnici:
U ovom mjesecu bit će i nekoliko promocija novih knjiga naših autora, a
Nađan Dumanić, Dragutin Dado Kovačević, Damir Markulj, Borislav Hegedušić, posebno raduje roman prvijenac našeg kolumnista Denisa Vidovića pod
Zdenko Puhin, Miro Georgievski, Emil Strniša nazivom „Normalni ljudi“ pa svratite u Sisak 6.3. i Osijek 13.3.2020.
Kolumnisti:
Matej Delaš, Ksenija Schindler, Damir Markulj, Nađan Dumanić, Đurđa Vukelić Rožić, Četvrti broj našeg magazina nekako je posvećen virusima te globalnim
razmjerima na koje se reflektira brzošireća korona. Kamoli sreće da se
Milan Rupčić, Denis Vidović, Danica Majnarić, Ivana Ilić, Luka Botić, Dražen Jergović
humor i satira šire barem upola ovolikom brzinom, gdje bi nam bio kraj?
Aforisti i humoristi:
Živko Prodanović, Danko Ivšinović, Josip Balaško, Mladen Vuković, Ivan Dermiček, Ni kravlje ludilo, ptičja gripa, trihinele ni salmonele nisu zatrli humor
Ivan Bradvica, Jandre Drmić, Velizar Radonjić, Sakiba Harčević koji je na ovim prostorima uvijek preživljavao obzirom da je duboko
ukorijenjen. Stoga se svake godine odavdje iznjedri desetke kvalitetnih
lucidnih mlađahnih autora koji pobude zanimanje i iskusnijih pa s
radošću nastavljamo pratiti njihov rad i sudjelovati na predstavljanjima
njihovih uradaka, a neke od njih afirmiramo i ovdje.

U ovome broju pridružili su nam se neki novi suradnici koji itekako

imaju što za reći i bit će okosnica naše humoristično-satiričke
publikacije. Na Godišnjoj skupštini UHAH-a dodijelili smo priznanja za
dosadašnji rad uvaženim članovima – vremešnim liscima koji su još u
proteklom stoljeću ispekli ovaj materijalno gotovo neisplativ zanat.

Guramo smjelo naprijed. Valentinovo je za nama, a Dan žena tek

„prijeti“. Sretno!

I dalje je otvoren poziv da nam se pridružite s vašim umotvorinama.

Materijale šaljite na e-mail uredniku: uhah2019@yahoo.com.
Za satiru – spremni!

IIvvaann D miiččeekk
Deerrm Dražen Jergović

*V J E S T I C E *

Dana 21. veljače 2020. godine u prostoriji Društva hrvatskih književnika održana je redovna Godišnja skupština UHAH-a.

Povelju za izniman doprinos hrvatskoj aforistici, humoru i satiri uručena je Josipu Balašku za jedinstvenu antologiju hrvatskog
aforizma od 1847.-2018. godine. "Hrvatska aforistika 1847.-2018." osebujno je remek-djelo.

Zahvalnice za izniman stvaralački doprinos hrvatskoj aforistici i književnosti dobili su: Marinko Mijović, Savo Ilić te Ivan Jurić.

Najbolju humorističnu i knjigu aforizama u 2019. godini "Lijepa naša, sve je njihovo"napisao je Abdurahman Halilović - Ahil.

Prije skupštine održano je drugo zagrebačko predstavljanje zbornika "Biseri uma", koje su predvodili: Ivo Mijo Andrić, Mladen
Vuković, Miroslav Vukmanić i Anto Radnić, koji je između ostalog čitao neke odabrane aforizme iz zbornika.

U prodaji je novi broj časopisa za humor, satiru i aforistiku „Potepuh“, kojeg možete nabaviti na kioscima Tiska po 14 kuna.

Pozivamo Vas na izložbu karikatura Dade Kovačevića u Galeriji NSK-e u utorak, 3. ožujka 2020. s početkom u 19 sati.

UH!AHA 04 Stranica 2
 ISTOSLOVNE PRIČE Mateja Delaša

Politička predizborna priča

Priču posvećujem povijesti političkih previranja, prividno pravim političkim prijateljima pa potom potpuno pravim. Potpuno pogrešne, pretpostavljate,
preskačem.
Pomoću puno poštovanja,
podrazumijevajući pomoć povremenih prelistavača proznoga poklona, poglavito pohvalu poetičnosti praznine proglasa pisanog perom pisca političke
poslanice.
Prozni Pisac, pučki pripovjedač
Prvo poglavlje
Prije pedesetak punih popodneva, premda ponekih prazničnih ponedjeljaka, Predsjednica predloži Parlamentu prijevremeno proglašavanje
predizbornih postupanja. Puk ponekad presretan, ponekad prenezadovoljan, prihvati Predsjedničin prijedlog pa poče putem povjerenika, prosvjednih
predstavnika, poduzimati puno predvidljivih protumjera protiv Parlamenta. Provedba protumjera potraja prekratak period. Prijevremena predizborna
postupanja podrazumijevaše promjenu politike pa puk popusti pred pretpostavljenim promjenama.
Premijer Pantolonić poče pozivati predstavnike poveće polovice Parlamenta, pripadnike postojeće prethodno pobjedničke partijske postave, poradi
predviđenih pregovora prije proglašavanja pada Partije. Počeše prilaziti politički prijatelji, poznanici, predsjednici, potrošeni političari, predstavnici
poduzeća, pročelnici po pozivu pravnici, postavljeni prijatelji po pretpostavljenim povjerenstvima, profesori politike po pozivu... Političari preozbiljno
prihvaćahu premijerov poziv!
- Predlažem, poštovani partijski predstavnici, provedbu programa po ponovljenom principu prethodnoga petogodišnjega perioda! Povijest potvrdi
puno puta, ponavljanje predvidljivih postupaka pobjeđuje!
Poznati politički protivnici pokušavaju pomoću puka, putem poluorganiziranih prosvjeda, pomoću Predsjednice (pametno prokazah
pretpostavljeno), preobraziti puni pogled prema promjenama. Priznajemo... promjene postaju potrebne, premda prave promjene, prihvatljive
pučanstvu ponekad prohrvatski preusmjerenom, podrazumijevaju poglavito pripadnici prethodne, predstojeće polovice Parlamenta. Preostala
polovica partijaških protivnika preusmjerava pučanstvo prema promjenama postapokaliptičke putanje! Povjerovati protivničkoj polovici pučanstvu
predstavlja propast, premda puk podijeljeno pogledava politiku.
Partijski pripadnici primjereno poslušaše Premijerove pretpostavke, probaviše poluuvjerljivu poruku priče, podilazeći predavačevoj političkoj
promućurnosti, potom poltronima pretpostavljenoj providnosti. Prema predloženom programu, pobijediti protivnika posta prioritet. Potvrditi Pantoloniću
poslušnost podrazumijeva preskočiti prijašnje prepirke, pače prikrivene pred punim Parlamentom, pa povjerenje pokloniti Premijeru, Partiji - partijskim
poslušnicima predstaviti program pregovaranja... Primjerenu priču prihvati Premijerov prijatelj Pojasić, prikriveni Predsjedničin pravni pijun.
- Premijeru, ponosno predstavljam progresivan program pregovora putem poglavlja paketa promjena. Prihvatite pomoć prijatelja poznatog po
pristupanju proeuropskom paktu. Poznajemo pučanstvo, premda ponekad površno. Priznajem potrebu provjeravanja putem politike. Poznavanjem
promidžbe, provokativne pojedince privodimo porazu. Pustite prijatelje pomoći pa prihvatite predstavljenu primjedbu. Pretpostavljam pa potom
predajem potonjima predosjećaj prebrza prosperiteta. Probitak počiva po prijateljskoj preporuci! Povjerujte prijatelju!

Pričekajmo produžetak priče…

MARKULJ-anije Damira Markulja

UH!AHA 04 Stranica 3
 @FORizmi Josipa Balaška @FORizmi Sakibe Harčević

S ugojenim trbuhom ne odlazi se trbuhom za kruhom. I vrsnim kulinarima katkada prekipi.

◊⌂© ◊⌂©
Kirurgija je najstarija medicinska djelatnost – još od Adamova rebra. Što znaju kurve o poštenju? Pošteno naplatiti.
◊⌂© ◊⌂©
Sabornica često služi kao karantena protiv siromaštva. Obo „reda radi“ oduvijek je činilo najviše nereda.
◊⌂© ◊⌂©
Kontejneri sa smećem se sporo prazne, jer je otvoreno previše Ništa nije slučajno na putu namjera.
besplatnih pučkih kuhinja. ◊⌂©
◊⌂© Kod niskotlakaša je dobro to što se uvijek nađe netko tko će im ga
I pored globalnog zatopljenja kod nas led još uvijek nije probijen. dići.

Klepetuša Ksenije Schindler

EVO SAM NAPOKON I JA DOSPJELA U IRSKU!!!

Vrijeme: prije nepuna dva mjeseca. Noćas oka sklopila nisam. Okreni, obrni, zaklopi oči, posrni ... broji ovce i novce ...

dozivaj svece – ništa. Budna ko' sova jumim u mraku dok srce mi ubrzano kuca. A kako i neće kad neki dan čujem kako

Pletenković smišlja način da restrukturira definiciju braka te postoji mogućnost da muž i žena bez još nekoga neće više biti

obitelj. A to je upravo moja situacija. Do jučer sam imala obitelj a sutra ću možda ostati bez nje. Pa nakon neprospavane

noći donesem odluku da se obratim Živom zidu. Dragi Živi zide, prijatelju jedini ... Znam da možda nisam bila dobra žena

svakoga dana i svake noći ... da nisam redovito kuhala ručkove i prala zamazani veš. Znam da nisam uvijek zašutjela kada

je to trebalo i da sam u tri navrata podviknula na muža ... znam. Jednom sam otišla u grad i zakasnila doma puna dva

sata i kupila par cipela viška. Znam ... isto sam tako puna dva mjeseca ispod oka uzbuđeno gledala jednog muškarca,

snatrila kako se valjuškam s njim po netom pokošenoj livadi. Znam. Ali tako mi svega ... Bog mi je svjedok ... onoga dana

kada su mi djeca odrasla i odlučila napustiti naš dom poduzela sam sve kako bi ih od toga čina odvratila. Prvoj kćeri sam

lancima okovala gležnjeve i za radijator je vezala ... ali zalud ... presjekla ih je i otišla. Ova druga ... otišla je bez pozdrava ...

preko noći nestala kako i njoj ne bi vezala gležnjeve lancem. Jesam li kriva??? I sada, ostadosmo muž i ja sami ... ko' dva

cucka na lancu. Pa zar će mi i taj posljednji lanac biti prerezan? Ako ikako mogu birati, ako se već nešto mora rezati

presijecite mi radije kabel za struju. Jebeš struju, mogu ja bez nje ... mogu bez svega ali bez obitelji ne. Dobro, to je

figurativno sa strujom jer znate dobro da je više nemam. Da sam deložirana iz svoga doma jer nisam T-com-u platila

račun od 500 kn koji je onda porastao na 500 000 kn u tri godine i tri mjeseca. Znate, na svoje ste oči vidjeli kako mene

i moju obitelj izvlače iz kuće ... čvrsto ste svojim tijelima branili moj dom, borili se kao lavovi no niste uspjeli. Probili su

lanac, bili su jači i sada sam svugdje i nigdje. Ovaj ću tjedan biti kod sestre. Idući kod mame a krajem mjeseca sjedim pred

crkvom svetog Petra zamaskirana u prosjaka. Tamo suprug i ja punih godinu dana svakoga mjeseca u njegovu posljednjem

tjednu sjedimo i prosimo. Na smjene. Dok jedan prosi drugi po kontejnerima skuplja plastične boce. I tako do navečer kada

odlazimo na počinak u Crveni križ. Nekada se desi da nema dovoljno mjesta pa se i tamo smjenjujemo, dok jedan spava

ovaj drugi broji utržak od prošnje i prodanih boca. Uspjeli smo sakupiti za jednu kartu do Irske što nas jako raduje jer smo

točno stigli do polovice puta. Još godinu dana i imat ćemo za dvije. To vam pričam zato što ako dođe do ugroze naše

obitelji u tih godinu dana i trebat će je branit, javit ću vam našu poziciju kako bi na vrijeme mogli sakupiti i tamo položiti

svoja tijela. To je ukratko moja situacija. Bog vas blagoslovio ... neka vas svjetlost prati ma gdje bili! Odgovor je uslijedio u

roku od dva sata: Poštovana korisnice naših usluga, jasno nam je da ste u nezavidnoj situaciji i žao nam je što ste već po

drugi puta primorani zatražiti našu uslugu. Obzirom da ste naša korisnica dat ćemo sve od sebe da u što kraćem roku

riješimo vaš problem. A to neće biti prije 9-tog mjeseca 2019-te godine. Imamo dugačku listu čekanja a svakoga dana

nam se broj smanjuje jer svakoga dana pun autobus naših tijela odlazi za Irsku. Srdačan pozdrav Vaš Živi zid Kada sam to

UH!AHA 04 Stranica 4
pročitala shvatila sam da mi preostaje još samo jedno. Da se obratim Pletenkoviću direktno. Poštovani predsjedniče

Pletenković, Ovo je direktna prijetnja koja će se ostvariti ukoliko odlučite novom definicijom obitelji ugroziti moju. Znači,

otet ćemo vam suprugu pa nećete samo ostati bez nje kao žene već će vam i Ministarstvo ostati bez Šefice službe za

neprofitabilne poslove i napuhane potencijale. U tom će slučaju za njen povratak u vaš dom i Sabor biti potrebno uplatiti

1.000,000,00 kn na račun koji ću vam poslati u inbox vašeg fb profila. Tako da dobro promislite i vagnete što su vam u

životu prioriteti. Ukoliko ne udovoljite mojoj želji objavit ću na twitteru kompromitirajuće fotografije gdje se na prvoj jasno

vidi kako kopate nos dok se vode polemike oko ključnih i tekućih problema vezano za logistiku i potrošnju repromaterijala u

saboru. Na ovoj drugoj koju imam jasno se vidi kako omamljeni alkoholom hrčete u fotelji dok se u saboru tuku dvoje

zastupnika i flaše lete na sve strane. Pa si vi mislite ... Ja Nije prošlo niti pet minuta dobivam poruku i inbox: Voljan sam

platiti i učiniti sve što želite ali nemam toliko love. Ovaj zadnji posao koji sam imao u planu nije mi upalio jer me

preduhitrio prokleti Čapatović i odnio je svu proviziju sebi tako da i sam pomišljam o pisanju prijetećeg pisma. Ako mi žena

sazna da sam ostao bez te provizije najebao sam kao žuti. Prošli puta kada se to desilo pretukla me kao vola, angažirao sam

5 odvjetnika i 4 potkupljena novinara da zataškaju tu sramotu. Ako me opet prebije bojim se da to više neću moći

zataškati jer plastični kirurg koji me prošli puta vratio u prvobitno stanje prošli je tjedan izvršio samoubojstvo. Doznalo se

da je peder i da ima ljubavnicu a k tom je bio sretno oženjen čovjek, tako da eto, siromah se ubio ... napisao u oproštajnom

pismu nešto tipa ... bolje da se ubijem sam nego da me se dočepa moja žena pa da umrem kao peder. Tužna je to priča ...

nego, neću vas više zamarat svojim problemima kad ih imate i sami ... recite vi meni možemo li se naći na nekoj normalnoj

svoti? Vaš predsjednik Odgovaram: A koja bi to svota bila? On veli: Recite vi prvi. Ja velim: A ne, vi pucajte prvi. On veli:

Pa dobro jel može 10.000,000 kn??? Ja velim: Šta??? Ma daj, ... sram te i stid bilo. Predsjednik a tako škrt! Što ja mogu s

tim novcima? Ne mogu si čak niti kartu za Irsku kupiti. Jesi ti normalan??? On veli: Pa mogla si odmah reći da je Irska u

pitanju!!! Odlično!!! Mogu povući neka sredstva iz fonda za iseljavanje i reprogram lošeg programa. Od njih bi mogla dobiti

lijepu otpremninu. Od EU dobivamo velike novce za poticaj i hvale vrijedan program ''Iselimo Hrvatsku'' ali to nismo dali u

javnost jer bi to bila prevelika navala na naš kadar kojega nema dovoljno pa to radimo step by step. Karta te čeka na

peronu broj 9 autobusnog kolodvora. Tim ćeš autobusom do Dubrovnika, tamo ćeš na avion i ... Via Irska. I dobit ćeš još

1.000,00 Eura da se snađeš. Jel može??? Plizzzz .... Ja velim: Ček, ček malo ... pa nisam ja sama. I muža moram uzet sa

sobom. Pa neću valjda njega ostaviti tu? On veli: Pa ako baš moraš, dobro ... ajde ... poduplat ćemo to. Javim ti sutra još za

detalje. Sredit ću nešto. Ja velim: Držim te za riječ. Nećete vjerovati ali istina je. Ima i među političarima divnih ljudi, ljudi

koje se drže svoje riječi. Jer eto me u avionu, sjedim do muža u drugoj klasi, letim za Irsku. Vrijeme: sada Evo, nakon

nepunih mjesec dana života u Irskoj osjetila sam potrebu da se javim dragom predsjedniku. Poslala sam mu sliku u inbox

gdje zagrljena s mužem stojim kraj jednog kipa. Odmah mi je uzvratio svojim selfijem gdje sa velikom šljivom na oku stoji

sam kraj blatnjavog đipa. Veli da potajno preko granice bježi jer je i drugi posao s provizijom propao. Ovaj ga je puta

pretekao Mutikašavečković, ministar za naplatu nepostojećih poslova u sektoru neodrživog razvoja. Kaže da ako ga sreća

posluži evo i njega u Irskoj kroz neko vrijeme i pita može li kod mene dobiti privremeni smještaj. Odgovorim ponosno i

sretno da može. Pa ne dolazi svaki dan predsjednik čovjeku na vrata!!! Upravo pečem gibanicu od maka i komad odojka. U

velikoj sam žurbi ... treba i posteljinu presvući ... malo pomest po kući ... Do slijedećeg klepetanja pozdrav tebi koji čitaš ...

klep, klep ... život je lijep!!!

POZIV ZA SLANJE AFORIZAMA I DOSJETKI KOJI ĆE BITI OBJAVLJENI U ZBORNIKU 2020. GODINE"

U pripremi je novi zbornik za 2020. godinu. Pozivaju se autori da pošalju najviše 30 novijih aforizama, od čega će po 20 od svakoga biti uvršteno u
zbornik. Radove slati isključivo Garvanoviću i Vukmaniću na e-mail-ove: zlatko.garvanovic@gmail.com i miroslav.vukmanic@yahoo.com.

Odabrana je redakcija novog zbornika aforizama za 2020. godinu u sastavu: Zlatko Garvanović – glavni urednik, Jandre Drmić, Dražen Jergović, Mladen
Vuković, Tomislav Supek i Miroslav Vukmanić. Priloge treba dostaviti zaključno s 30. lipnja ove godine. Hvala svima i sretno!

UH!AHA 04 Stranica 5
 HRVATSKI KARIK-A(van)TURISTI
Branko Efendić - EFI rođen je 1946. godine u Splitu. Poznati je hrvatski karikaturist, ilustrator i dizajner.
Godine 1970. stekao je zvanje nastavnika likovnog odgoja. Od tada se bavi crtanjem karikatura koje je objavljivao u domaćim i stranim
tiskovinama: "Pardon", "Humor", "Osten", "Pfefer", "Vjesnik", "Večernji list" ,"Studio", "Oko", "Kerempuh" , "Berekin", "Tribina", "Gdje", "Glas
Istre", "Feferon", "Čvorak", "Pavliha", "Jež", "Osmeh", "Delo" , "Feral tribune", "Brodski list", "Cetinska vrila", "Ecloats de rire", "Satirikon",
"Pomet", "Digen" , "Godine nove", "Edision EGE", "Schwabische zeitung", "Punch", itd. Također je i uređivao karikature u raznim listovima,
poput "Tribina", "Gdje" , "Berekin" i "Feral tribune". Radovi su mu uvršteni u "Antologiji hrvatskog humora" u petom svesku "Ples smrti".

Sudjelovao je na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu na kojima je više puta bio nagrađivan (Belgija, Poljska, Češka, Francuska, Izrael,
Grčka, Slovenija, Jugoslavija, Japan, Koreja, Njemačka, Makedonija, Italija i naravno, Hrvatska).

UH!AHA 04 Stranica 6
 UMIŠLJANJA GROFA DeLACHA Mateja Delaša
pripovijetka u nastavcima za djecu stariju od 18 godina

Mladi kavopija

Četvrta priča

Nakon nekoliko časutaka Grof je ulazio u teritorij vlastoprimljanskih kavopija pristojno odavajući štovanje pred
spomenikom palim čašama. To nisu bili bilo kakvi ljudi, nego licencirani kavopije. Pružajući ruku Grofu, Polistar je unutarnjh
poslova na licu odavao neizmjerno gađenje simbolirajući svoje riječi, koje su izlazile iz sinteze smješka, u blagu parabolu sa svim
njenim zubima i karijesima: "Moje cjenjivanje! Mickey Mouse. Ali možete me zvati ja bi piva' život cili. Da vas upoznam s
kolegom..." govorio je Polistar svojim kolegama iskreno se podsmjehujući, "ovo je... meni zdesne, veliki izumitelj drške za ratnu
sjekiru, predležnik Clicton." "Claude DeLach", odgovori Grof na starom profrancalskom svesrdno pružajući šapu predležniku
Clictonu. Grof je bio tako uzbuđen da su se znojili dlanovi na njegovim tabanima. Nastavi polistar Mouse: "Gospođa Bovary...
Naša predstojnica za ljudske neobuzdanosti..." Grof kulturno namigne pružajući ruke haljini. Predstojnica ga odluči nagraditi
razbijanjem plastične botce o glavu. I časutak prije sjedanja Polistar mu ukaže Polistricu školstva i usvjete: "Vila Velebita..." Grof se
ujednomemoti pogođenim Amorovom granatom. Sva se njegova umišljanja na tren izgubiše poput suglasnika t ispred c u
trosložnim i višesložnim imenicama, poput Ala Caponea dok se svojim ružem našminkanim usnama distribuirao prema njezinoj
šapi. Bio je apsolutno smiren: "Gđo... Uuu... Ja... Uhuhuhu!!! Gđo Velebita!... Yahoo točka… Ja…"
Nakon samo nekoliko kanata vode i Polistricinog vriska, Grof je opetovao inpraesentia. Nje više nije bilo. Otišla kao
Đek Trbosjek. Pitao se zašto. Za vremena ganutljivog razgovora o Grofovom sutranjem seminaru, kategoriji se stola sublimno
približi konobar. Grof razrogačenim očima buljaše u cjenitelj na kojeme je pisalo: "Sve što na ovom stolu popijete, dužni ste u
roku od 24 sata povratiti i zaboraviti. Naša kava samo je za promociju, a svaka sročnost sa stvarnim osobama i kavama je
namjerna rečenica." U kontekstu vlastoprimateljaemocalo se da se Grof udubio u svoje umišljanje gledajući u cjenitelja.
Predležnik i Predstojnica zadovoljno su se podsmjehivali. Mickey Mouse je samo relativizirao. "Oni još ne spoznavaju postznanje,"
mislio je Grof, "što znači da će sicijelo prihvatiti novu filozofiju. To nije namjerna rečenica, nego nezavisno-državna. Ako postoji
predznanje, onda mora postojati i postznanje."
Konobar bješe nestrpeljiv. Grof se na brzopleto osvijesti i kulturno obnaroduje da će on platiti račun, kao
prvenstveno politički pokret. Reče: "Ja ću jednu šlagiranu kavu. Može i ćevape. Prilog... Bez luka. Može prilog načina." Budući ne
je bio vrlo darežljan u društvu patentiranih kavopijatelja, nastavi: "Dajte i mojim kolegama što će popiti. Od mene. Može, najbolje
za sve jedna runda šamara. S rukama." Predležnik odmah analizira parabolu svoga osmjeha u negodovanje, ali Grof se počekivano
nametaše: "Ne, ne možete odbiti! Zaslužili ste. Dajte im i trpne pridjeve, glagolske... Je li tako? Kakve imate?" Veliki bezumitelj
drške za ratnu sjekiru, predležnik Clicton, bijaše fascinenađen galantnošću već nepriznatog filozofa, toliko da mu je bilo
neugodno djelovati s Grofom za istim stolom.

@FORizmi Živka Prodanovića @FORizmi Danka Ivšinovića

...a našeg načelnika pogodio je izljev kave u mozak. Ja sam humorist. Sa mnom se nije šaliti.
◊⌂© ◊⌂©
Hvali more, drži se litre i vode. Rast BDP-a od 3,1 posto nam zvoni u ušima, alipe u džepovima.
◊⌂© ◊⌂©
Mnogi naši političari (i političarke) samo se pretvaraju da su naši. Vrag nikad ne spava, jer ga uvijek netko traži.
◊⌂© ◊⌂©
Mostarinu smo platili. Sad još čekamo da se konačno most i sagradi. U mojoj domovini važno je znati kome, kada i koliko treba dati.
◊⌂© ◊⌂©
Na greškama se uči. Na primjer kada kirurg greškom amputira nogu Još uvijek volim pogledati sjednicu Hrvatskoga sabora, premda ih
krivom pacijentu. očima ne mogu vidjeti.
◊⌂© ◊⌂©
Na kraju svega proždrla ga je njegova proždrljivost. Ostao je bez psa. Krivac je oštar poštar.

◊⌂© ◊⌂©
Ne radim da nemam, ali da imam, nemam. Ili podvij rep, ili živi kao pas.

◊⌂© ◊⌂©

Prava ljubav zaborava nema. A tko bi i zaboravio prvi honorar? Nije meni ni toliko loše koliko mi misle dobro.

◊⌂©
◊⌂©
Za izbore će nas popisati, nakon izbora otpisati.
Strogo pravno pitanje – da li ovaj sudac uzima u eurima ili kunama?
◊⌂©
◊⌂©
Ne brinem se za 2020. Dobro sam dezinformiran.
Ona je pravi anđeo. Pali anđeo.

UH!AHA 04 Stranica 7
 humoREZ Damira Markulja

Modni neznalica

Da, ja sam! Sebe mogu slobodno prozvati modnom neznalicom. Ne svodi se to samo na biranje toga što ću odjenuti,
već i na procjenjivanje onoga što nosim ja ili drugi oko mene. Démodé sam i po pitanju uloge novina u društvu, pa mi
nikako ne pašu niti stranice ispunjene modnim kritikama. Velim, ono što je meni dobro, drugima nije.

Potvrdilo se to i na jednom događaju.

Naime, danima sam negodovao nad politikom omiljenih mi novina koje su uvele običaj fotografiranja mahom
prolaznica na zagrebačkoj špici i opisivanja što i kako to nose. Jednom prilikom prolazim gradom i u toj kritičkoj
maniri procijenim kako je jedan mlađi gospodin neumjesno modno uskladio svoju odjeću sa psom kojeg je vodio na
povodcu. Naime, obojica su bili svijetlo smeđi. Gospodinov smeđi kaput bio je identične nijanse kao i pseća dlaka, da
ne spominjem hlače i dolčevita.

E, da mi je sad čuti modne kritičare omiljenog mi lista, - pomislih u sebi. – Ma sigurno imaju minimum ukusa. Ma
netko će to već osuditi…

Nije prošao niti dan kad evo mene na internetskim stranicama omiljenog mi lista. Vanjska politika, sport, kultura.
Uobičajene loše vijesti, nešto malo dobrih. Kad stupac po stupac, naslov po naslov dođem ja i do onog, meni
spornog modnog dijela. Pogađate već ostatak priče.

Na fotografiji modnog uzora ne samo muškarcima, već i modno osviještenim ženama, za taj dan bio je onaj isti
gospodin u smeđem! Novine su ga proglasile primjerom za ostale, obasule ga superlativima! „Najljepše odjeveni
muškarac očitao je modnu lekciju Zagrepčanima“, napisao je modni novinar.

Imam prijedlog. Zašto ne samo zagrebačku, već i ostale špice po hrvatskih gradovima ne proglasimo modnim
pistama? Fotografe imamo, modne urednike i novinare također. A san da postanemo manekeni i manekenke već sad
možemo ostvariti. Samo je potrebno odjenuti se po posljednjoj modi i već istog trena će vas objektiv uhvatiti kako
vodate svog kućnog ljubimca, nosite vrećice s robom iz nekog butika, ispijate kavu.

Da, taj prijedlog će zaživjeti, vidjet ćete već - ne bio ja modni neznalica!

Tako je govorio... EmilA StrnišE

UH!AHA 04 Stranica 8
 (O)BEĆA(RE)NJE Milana Rupčića

Bećar jesam, toga se ne sramim,

svakoj kući rado ću da svratim.

Stavio sam šešir ja nakrivo,

znaju mene, fućka mi se živo.

Ili žene ili snaše, razliku ne pravim,

nakon noći sretne ih ostavim.

Kad zasviram na te strune tanke,

moja draga leti pod oblake.

Mala moja, dođi priko praga,

da isprašim tvoga malog vraga.

Ost'o dragi duboko unutra,

što će biti, mislit ćemo sutra.

Ja i druga rado drugujemo,

istog baju obje darujemo.

Usrid vode perem se bez kiklje,

niki viri, prikriva ga grmlje.

Spavala sam na sjeniku „sama“,

ubolo me nešto, vala nije slama.

Grožđe gazim, dragi me osmatra,

vidim i ja, u njem' gori vatra.

LICA S NASLOVNICA Dražena Jergovića

klePETAR VLAHOV ZVONKOpitar BOGDAN

SANJA, DOLjE ti se pjeni ŽAL! DARIA KiNEZ - RUKAVINA

HRVOJE mazi dvoRUPČIĆ GOReANimator PRPIĆ

preMIjA KOVAČIĆ pčelica MAJA FREUNDLICH

MARINKO PRGAvac strahoVLADIMIR KOČIjaŠ ZEC

ne može bez hihoTANJA TUŠEK MIRNA RAJLEmilica BROĐANAC

DugoUŠKO ĆURLIĆ morska nemANDRIJA HEBRANG

bumBARBARA KOLAR bakSUZY JOSIPOVIĆ –

REDŽEPAGIĆ

bin MLADEN BAJIĆ kruPJER ŽARDINjera

plaNINA BADRIĆ MIRJANA, u gaćama ti HRGA!

UH!AHA 04 Stranica 9
Triptih Papučar-izmi Milana Rupčića

Zacijelo, Kada sretnete papučara, to vam donosi sreću –

Kažem što kažem kao dimnjačar.
I pišem kako pišem
( ne mogu drugačije )
&
I onda on odgovara da su to sve besmislice Dok je žena s prijateljicama na kavi,
papučar je doma, na kavi u papučama.
Zacijelo,
Kao što kažem &
I to što pišem odgovara meni, a ne drugačijem
I onda on odgovara da su to sve besmislice
Papučar ima kolekciju različitih papuča.
&
Zacijelo,
U mojem pisanju sve je isto Papučar svoje papuče voli više – i od mobitela.
Kao što ništa nije drugačije
I onda on odgovara da su to sve besmislice &
Papučar nestrpljivo čeka rođendan –
opet će za poklon dobiti papuče.
&
Ivana Ilić
Papuče bi trebali posuđivati u papučoteki.

Dripci znaju najbolje (foto biseri iz školskih klupa odasvud)

„Disleksija“ „Znanje“

čanGRIZavci Dražena Jergovića

(Dez)informiranost
Težeći senzaciji, ljudi generalno gledajući nastoje biti čim bolje informirani. U medijima doista „gutaju“ sve i svašta. Ono što
se tamo može pronaći, običnom svijetu ne bi trebalo biti od osobite važnosti. No, u stvarnosti su stvari sasvim drugačije. Već i mala
djeca znaju kako ono što vide na televiziji ili internetu te pročitaju u tiskovinama diktira pravila ponašanja ljudi svih dobnih skupina.
Gledam tako neki dan putnike u tramvaju, ali i na stajalištima koji jedva čekaju da se domognu svog primjerka besplatnih
gradskih dnevnih novina. Od straha da ne dobiju svoj časopis spremni su svašta pa najvjerojatnije se i potući za nj. Nije im bitno niti
ako im u međuvremenu pobjegne tramvaj, autobus ili vlak. Neopisivo mučno mi je vidjeti tu priprostu svjetinu u potrazi za svime što
je na ovaj ili onaj način gratis. U današnjem svijetu bitno je samo osvojiti nešto bez imalo truda i odricanja, te naravno uz što manji,
ili najbolje nikakav, osobni trošak. Pokušavam u svakodnevnom ophođenju s ljudima ni ne obazirati se na takve sporedne i
banalne događaje, ali je masa znatiželjnika sve veća i gotovo mi je nemoguće ostati imun. Lijepo i pohvalno je što ljudi žele biti
obaviješteni na vrijeme o svemu i uvijek u tijeku zbivanja oko nas, ali ipak što je previše previše je. Koga to zanima kakve cipele

UH!AHA 04 Stranica 10
nosi dotična hollywoodska glumica ili koja bi frizura najviše odgovarala XY sportašu? Koga još normalnog može interesirati što je
uobičajeno na jelovniku nekoj manekenki ili tko je i po čemu bila najbolje odjevena dama na tamo nekoj gala večeri?
Običan svijet je prekomjerno „bombardiran“ potpuno nebitnim pojedinostima, najčešće iz života poznatih i slavnih s kojima
većina nema nikakvih dodirnih točaka. Nije problem što se ti ljudi vole samoreklamirati i „nuditi“ pred kamerama jer im je i posao
takav, već je mnogo problematičnije što osrednje prosvijećen puk tomu pridaje prevelik značaj i želi se u glavnini poistovjetiti i
saživiti sa spomenutima. Komu je ispala sisa iz predubokog dekoltea, koja to nije dobro izdepilirala prepone, kojoj su provirile
gaćice ispod minice... vijesti su koje nas zasljepljuju već s naslovnica. Ta i takva pitanja su uistinu bolesna, nepotrebna i krajnje
degutantna za prosječnog stanovnika ove države. Što nam odgovori na ta glupava i djetinjasta pitanja uopće dobroga mogu
donijeti, možemo li išta korisnog iz njih naučiti? Čisto sumnjam. Jer i dalje će vladati sveopća besparica, boleštine i nezaposlenost.
Pitamo li se ponekad koliko su nam te medijski eksponirane ličnosti zapravo u stanju pomoći u nevolji i boli? Trebamo jednostavno
živjeti bez opterećivanja ionako načetog organizma takvim neprimjerenim pojavama u društvu. Vjerujte, bit će nam svima lakše i
bit ćemo zdraviji ako prestanemo stalno voditi tuđu brigu. Dokud li samo seže ta ljudska glupost uzrokovana pretjeranom i
nekontroliranom znatiželjom? Zaslužuju li svi ti „poznati i nepoznati“ toliko našega truda i vremena?
Moj pokojni ujak je često znao ljutito povikati: „Prokleta televizija i internet! To će uništiti našu mladež!“ Kad malo bolje
razmislim, čovjek je stvarno bio u pravu. Trebalo bi mu posthumno dodijeliti Nobelovu nagradu za hrabrost suočavanja sa surovom
istinom suvremenog kapitalističkog društva. Nije bio osobito školovana osoba, ali je savjetovao iz prve ruke, i što je još važnije,
govorio je iz srca. Prebogato životno iskustvo mu je bila najvrjednija diploma koju je za života stekao. Koliko bi njih u ovom trenutku
bilo sretno da ima kraj sebe jednog ovako nadarenog učitelja koji bi ih nesebično svojim savjetima upućivao u zreliji i pametniji
život?
Mi danas želimo biti netko drugi, netko tko nam je nedostižan, ravnamo se prema nametnutim trendovima, prijatelji su nam
samo fiktivni, nemamo povjerenja jedni u druge, mrzimo se, sve manje se družimo, zavidni smo kad netko nama blizak uspije i sl. To
jednostavno nisu prave ljudske osobine i trebali bismo ih se sramiti te ih iz ovih stopa početi stubokom mijenjati. A za čitavu
revoluciju krivi su mediji koji nas „kljukaju“ kao bespomoćne bolesnike svim i svačim protiv naše volje. Ako je danas najbitnije biti
dobro „informiran“, znajte da ja to najiskrenije NE ŽELIM. I to je moj konačan odgovor.

neumorni hUMOR Denisa Vidovića

-Od ljubavi se ne živi! Borislav Hegedušić HEGA: DERATIZACIJA
-A od ljubavi prema novcu?
-E, to da!

Pričaju Glazba i Muzika...

-Ja bi bila klasična!
-E, ne možeš! Ti si Muzika. Pomiri se s tim.
K`o što ja ne mogu biti narodna.

-U što ćeš se ti maskirati?

-U jugonostalgičara.
-Pa kako to izgleda?
-Samo se na mjestu vrtiš u krug i ponavljaš:
„Eeee, nekad!“

-Za djecu je najvažnije da imaju majku i oca!

-A ja mislio da je najvažnije da djeca budu
voljena?
-To je zato što nemaš djecu pa ništa ne znaš!

-Udajem se.
-Jes' trudna?
-Ma kakvi. Iz ljubavi.
-Svašta.

UH!AHA 04 Stranica 11
S A T I R A M A T I R A Nađana Dumanića
VELIKA KOALICIJA
Tata, što je to velika koalicija?
To je, sine, kombinacija lijeve ruke i desnog džepa, može i obrnuto, samo da
pod prste šušti.
Tata, ma koja ruka, koji džep, koji lijevi, koji desni, koji prst, je li srednji prst?
Slušaj, ja spavam na desnoj strani kreveta, mama na lijevoj, a kad je hladno
onda koaliramo, stisnemo se skupa radi zajedničkih interesa.
Sad kužim, koalirati znači seksati se.
Ma nije to isto, u seksu oboje uživaju, a u velikoj koaliciji samo pojedinci i to
po potrebi jer se ustvari tu ne zna tko koga, kad i kako.
Onda je koalicija grupni seks?
Ajde sine, ti se lagano pregrupiraj i koaliraj malo sa knjigom. Nisam od volje,
jutros sam se ustao na lijevu nogu, a trepće mi desno oko.
RADIONICA ZA DUŽNOSNIKE
Kako sabornici po praznicima prate školarce i oni će proljetne praznike
provesti radno. Ministrica će im osobno u sklopu škole za život održati 3-
dnevni tečaj tj. radionicu - Kako ispuniti imovinsku karticu, štampanim
slovima, fonta 16. Uputno je da sabornici prethodno popiju dozu antisklerin
tableta, a uvjet pristupa radionici je uvjerenje o položenom detektoru laži.
BOJE SU U NAMA
Tata ima žutoga za momka, a mami je cura plavuša. Kad se to otkrilo tata je pocrvenio, a mama pobijelila. Meni su rekli da sam još
zelen. Jesmo li mi dugina obitelj. Čekaj, je li to ružičasta bajka ili crni humor? 
UH!AHA 04
SLUČAJNI SLUČAJEVI
Slučaj 1. - Završio je faks sa izvrsnim ocjenama i
razočaran završio negdje u bijelom svijetu.
Slučaj 2. - Jedva uz pomoć stranačke logistike
diplomirao i odmah dobio povlašteno radno mjesto
da uživa uz čašu crnoga.
To ti je Hrvatski crno-bijeli svijet. I koja je pouka
ove priče? Ma nema pouke, sve je stranačka poduka,
to je glavna poruka. Diplomom dupe obriši, a
iskaznicom sve si pripiši, ajde briši.
MODNA OSVIJEŠTENOST
Sinovi, kći, žena, nevjesta, unuka, svi nosu
rasparane farmerice. Takve su i kupljene, a bome i
skuplje plaćene od onih normalnih. Meni pukle rebe
(farmerice od jeansa) između nogu od posla i
potrošenosti, a svi ovi moji uglas da izgledan kao
odrpanac. Oni su namjerno isparali 100 rezova i
modno su osviješteni, a meni se od nošenja hlače
iskidale i zbog jedne rupe me modno onesvijestilo.
DONIRANI MOZAK
TerryJones iz MontyPaytona donirao je mozak u
znanstvene svrhe UCL institutu za neurologiju koji
svake godine dobije stotinjak mozgova zanimljivih
osoba. Još nijedan donator nije iz Hrvatske iako smo
mi poznati po odljevu mozgova. Među našim
političarima ima dosta kandidata za donaciju sive
tvari koja se pak koristi u dehidriranom obliku za
potpalu briketa.
Stranica 12
 Čuvstva... iz susjedstva
Velizar Radonjić – Podgorica, Crna Gora

VOX POPULI

Tek što sam odložio novine i naočari, namještajući se za popodnevu dremku, zvoni telefon. Neću da je javljam, rekoh sebi, nije ovo vrijeme
kada se nekoga zove. Virijeme je odmora. Telefon zvoni i dalje. Uporan je. Vidim da od spavanja nema ništa i odlučih da se javim.

Alo!!!Odzvanja mi nečiji glas u slušalici.

Alo, izvolite!
Alo, alo!! odjekuje mi i dalje u ušima.
Izvolite, čujem Vas!
Ovdje Agencija za istraživanje javnosti „Vox populi“.
Kako ste rekli?, priupitah jer nijesam bio siguran da li sam dobro čuo.
„Vox populi“ ili na našem jeziku „Glas naroda“.
Glas naroda?
Da.Glas naroda – Glas Boga.
Aaaaa, to. Glas Boga. Vi ste iz Crkve?
Ne. Nijesmo iz Crkve. Mi smo privatna agencija za istraživanje javnosti.
Ako je privatna,kakoonda Glas Boga?
To se samo tako kaže: „Glas naroda – Glas Boga“.Naše ime je samo „Glas naroda“.
Razumio sam. Znači, samo Glas naroda.Nema Boga?Upitah začuđeno a u sebi pomislih: viđi budale, kaže: nema Boga.
Ima Boga, kako nema?
Pa Vi sad rekoste da se to samo tako kaže, ima naroda a nema Boga.
Ma ne, rekao sam Glas naroda – Glas Boga.
Dobro, dobro. Nego, ne rekoste mi zašto ste me zvali, prekidoh ga samo da se ne bi ubjeđivali ima li ili nema Boga.
Pravimo anketu, ispitujemo šta misli Javnost?
Zašto to mene pitate?
Vi ste prosječan građanin.
Što jes, jes, rekoh i izdeklamovah naglas:metar i osamdeset, osamdeset pet, četrdeset, SSS...
Šta Vam je to metar i osamdeset, osamdeset pet...??
Kako šta. Prosjek. Metar i osamdesetsam visok, imam osamdeset pet kila, četrdeset godina, srednja stručna sprema... Samiste rekli da sam
prosječan građanin.
Jeste rekao sam, ali nijesam Vas to pitao.
A šta ste me pitali?
Nijesam Vas još ništa pitao.
Što čekate, što ne pitate?
Ma ja bih, nego nikako da se sporazumijemo.
Pa hajde, sporazumite se, pitajte me.

Šta sam ja to Bogu skrivio, pomislih. Neka što mi je oštetio spavanje, nego se ubjeđujemo ima li Boga i još moram da čekam dok se on
spoprazumije šta će da me pita.

Dobro. Mogu li da počnem?

Jedva čekam. Šta Vas interesuje?
Interesuje nas šta misli Javnost...?

Viđi Boga mu njegovog. Našo mene da pita šta misli javnost, ko da sam mu ja neki dostavljač.Odlučih da mu ništa ne kažem, pa neka pita
dostavljače, mislim one koji snimaju i dostavljaju šta misli javnost.A ja ću njemu po onoj našoj staroj: da mu merak napravim, a da mu poso ne
završim.

Ništa. Javnost ništa ne misli, odgovorih, a on neka tumači šta sam mu reko. Drugi misle, a Javnost samo ponavlja to što drugi misle.
Kako to - drugi misle?
Lijepo. Imaju oni koji su plaćeni da misle. Javnost je tu da plaća one koji misle i da za njima ponavlja ono što oni misle.
Nije baš tako. Valjda i Javnost nešto misli?
Misli, ali ne javno.
Recite mi, onda, šta Javnost misli a da to nije javno?
Ništa. To nije Javnost.
Kakonije Javnost?
Tako. KadJavnost misli tajno, onda nije Javnost. Onda je to je Tajnost.
A zašto misle tajno?
Zato što ne smiju da misle javno?
Zbog čega ne smiju? Ovo je slobodna zemlja.

UH!AHA 04 Stranica 13
 Viđi Đavola, našomenida priča da je ovo slobodna zemlja. Kao da ja ne znam. Pazi da se ne upecam.

Jeste, nastavih ja, slobodna je. I svako je slobodanda misli tajno,a svako ima pravo da ne bude slobodan da misli javno.
Zašto?
Zato što imaju oni koji su plaćeni da misle. Pa ako bi svi počeli da misle, onda bi se ljutilioni koji su plaćeni da misle.
Zašto bi se ljutili?
Zašto? Problem je što će se, ako svi počnu da misle, vidjeti da oni koji su plaćeni da misle zapravo ništa ne misle.
Kako ništane misle?
Tako, oni samo misle koliko će da budu plaćeniza to što misle, a da zapravo ništa ne misle. Drugi misle i za njih.
Jesu li i ovidrugi plaćeni da misle za one koji su plaćeni da misle, a ništa ne misle.
Ne. Oni nijesu plaćeni da misle. Oni su plaćeni da ništa ne misle.
Kako to da ništa ne misle?
Lijepo. Manju će štetu da prave ako ništa ne misle.
Sad mi tek ništa nije jasno. Ima li uopšte neko ko misli javno?
Nema.
Kako nema? Pa valjda ima neko ko misli šta i kako treba da se misli?
Ima.
Ko?

On kao ne zna ko misli za sve nas pa našo mene da pita. Zini da ti kažem.

Oni, odgovorih mu.

Ko su to „Oni“?
To je tajna. Zato se samo kaže: „Oni“.
Zašto je to to tajna?
Zato što i Oni misle tajno. Ako budu mislili javno, javnost će znati šta misle, pa neće moći da čine sve ono što smisle.
Ko onda misli ono što javnost ponavlja?
Opet Oni. Oni tajno smisle ono što stvarno ne misle i onda daju onima koji su plaćeni da misle, a zapravo ništa ne misle. I onda Javnost
ponavlja ono što Oni smisle.
Ne razumijem?
Ne razumijem ni ja, ali tako je.
Dobro, dobro. A šta Javnost misli tajno?
Ništa. Rekao sam Vam da Javnost ništa ne misli.
Dobro, hajde i da je tako, recite mi bar,ko još mislitajno?
Ko? Svi. Ovdje svi misle tajno. Zbog toga i ne postoji Javnost. Ovdje smo svi Tajnost.
Paaaa... nemojte, nije baš....
Možda jes a možda i nije, sto- posto. Nego, Vi ste htjeli nešto da me pitate?
Ništa...Pogriješio sam broj.

Viđi budale, po ure razgovaramo i tek je sad ukapiro da je pogriješio broj.

Miro Georgievski, Kumanovo, Sjeverna Makedonija

UH!AHA 04 Stranica 14
 dijaLEKTi/uRA Đurđe Vukelić Rožić
Valentinovo

Lani za Valentinovo smo se moj Jožek i ja pokecmali, ali poprav. Babe su mi se telofonima z celoga sela falile kak su lepe dare dobile, a moj Jožek je
pozabil na ti veliki svetek, il se same delal da ga ni briga. Kakgod bile, ni lepo zišlo. Bome mu nis kuhala poroga luka ni sekeli gulaš vse do Sv. Šofije.
Danes, pak je Valentinovo. Moj mobitel i kućni telefon stalno zvone. Vse babe viču jeno te isto: „Ide Jožek pešice i nosi veliki pušlek crlenih rož! A
majke ti mile! Sad znam kaj je na stvari, bu vuz put ostavlal rože babama kaj su mu za srčeko prirasle. Al me bu čul, tulika sramota! A sva ta leta,
sedmero dece sem mu rodila! Čkomim. Čakam.
Kad, ve ti nega na! Kušnul me i dal mi jenu rožu. To je, veli, kaj si moja žena i kaj te poštujem. Dobre. Idem videti kaj je z kravum, bu se skoro telila.
Brojim kokoši na dvorišču a ze suzom v joku si mislim, komu je one druge rožice dal.
Pred večer, išla sam zaprti obluk na naši sobi, kad, na stolu vu vazi sedum crlenih rožic i velika bombonera! Pak sem se rasplakala kak luta godina!
Posle večere, v perju, delala sem se da spim. Gda je došel v postelu, mesto da čkomi:
Onda, si imela lepo Valentinovo, lepa moja Ifkica?
Si ti ponorel tulike peneze hitati? Glavno da te je celo selo vidlo, kaj ne? Mogel si za istu cenu dovesti puna kola mladih belagonij, bi celo lete cvele!
Bedak jen stari!
Am bi mi same smetale po dvorišču. I vode puno treba za nje!
A tak? A v kakvi lepi restoran na večeru, to pemo na sveto nigdarjevo!
Prešlo je Valentinovo, fala Bogu. Tri dana Božji mir v hiži, pak sme si počinuli jeno od drugega. V sobotu sme z decom išli na izleta i na obed v prelepi
hotel. To mi je još štel reči a ni stigel prede zatišja. Brak ko brak ...

EPIGRAMaža DanicE MajnariĆ

Nema više truna u oku,

a nema ni brvna.

jer su brvna rasprodali,

a mi trunje isplakali.

OSMISLICE
VJETROMETINA
Bijeg
Tko bježi od sebe ostavlja prazninu ma gdje stigao. Ne mislim ništa drugo
dokle puše dosadno jugo
Čovječe
Čovječe poštuj čovjeka, čovječe ne budi čovjek iznad čovjeka. kada je u minici cura
tad najdraža mi je bura
Demokracija
U demokraciji lukavi traže pravo, a naivni pravdu. dobra je i zadnja strana
ako zapuše tramuntana
Genijalac
Biti genijalac je znati ne zamjeriti se umišljenim genijalcima. po ulici prevrće se kanta
kada puhne sa Levanta
Idealan brak
Idealan brak je kad se ne zna tko je kome veći sluga.
pun sam vrućih šala
pri lelujanju maestrala
Križ
Isusov križ je svijetlo u tami života.
zimi pušem u badnjak
Mjesto kao vjetar zapadnjak
Mjesto čovjeka gdje je čovjek je njegov mozak.
s mojom kosom pravi škerac
Penjanje ako naglo puhne sjeverac
Civilizacija je penjanje na brdo znanja s pogledom na planinu neznanja.
odleti mi kapa pola metra
Začin pri refulu bezimenog vjetra
Za dug život potreban je i začin gluposti.
Ivan Bradvica Mladen Vuković

UH!AHA 04 Stranica 15
 Balada o Kim Kardashian
Bila jednom jedna Kim
Spavala je s bilo kim
Sa snimkom seksa
Je u k'o u T-Rexa
Njen ponos otiš'o u dim
Luka Botić

B I B L I O N O V E L A Mateja Delaša
Četiri mušketira
Sve što pročitate u nastavcima biblionovele o četirima jahačima, dužni ste u roku od dvadeset četiri godine
naviještati i svjedočiti kao najradosniji proglas.
Priču posvećujem svojoj generaciji vječno mladih ljudi, a i onoj mlađoj koja će vječno ostati starija od moje,
ljudima koji se herojski skrivaju od dugoročno nadolazećih sve dvoznamenkastijih brojki na rođendanskim kriglama i
koji se kukavički bore protiv svih nelogičnosti koje njima nelogičan puk naziva logičnim.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i situacijama potpuno je namjerna.

IV.
Oglasi bez oglasa
Jedno od prijašnjih jutara u Tončinu je životu bilo krizno. Spavao je kao da ga prije šurenja nisu do kraja
zaklali iako je u podsvijesti nosio onu vječnu ljudsku potrebu za zaradom koja je ravna potrebi za izbacivanjem
fecesa, kako bi rekao Ogi u visokome ženskom društvu. Nadao se da ga netko nazove i da bilo kakav fuš namakne u
dvorište, a ovo je jutro bilo idealno za odbijanje jer ipak je još uvijek odmor u Vodicama trajao. Pio je kavu
koju baš i nije znao skuhati kada je čuo ugodni zvuk Samsunga…
Molim?
Dobar dan. Jesam li dobila Tonču?
Mislite na gospodina Tonču iz uparne, vlasnika nekolicine jutara voćnjaka i povremenog majstora za vešmašine?
Da!
Žao mi je, pogriješili ste broj. Da ste nazvali u neko drugo vrijeme, bio bi pravi. Pozdrav.
Vesela trojka raširila je prostranstva svojih usana u zube i pokušala nagovoriti Malog od Uparne da ponovo nazove
taj broj jer fuš je fuš. Nekoliko stotina kuna ne možeš jednostavno zaraditi ako ne radiš na carini ili ako nisi
stereotip Hercegovca. Tončo odgovori da je to krvav posao i da trenutno nije vrijeme za takve dogovore. K tome,
još nije ni kavu popio. Ogi se ljutio zbog digresije o Hercegovcima jer je smatrao da je to, uz Dalmaciju i širu
dijasporu, jedina povijesno prava Hrvatska. Telefon je ponovo zazvonio…
Izvolite.
Trebam gospodina Tonču, povremenog majstora za vešmašine.
Mislite također na vlasnika nekolikocine jutara voćnjaka, servisera za windowse, izvrsnog roštilj-majstora i
slavonskoga drkadžiju broj jedan?
Valjda…
Evo, sad ću vam ga dati.
Marijači pruži mobitel Tonči…
Ovako, Tončo, imam vešmašinu…
Gospodin Tončo…
Ispričavam se, gospodine Tončo, trebam popravak. Ne vrti. Krene, sve odradi na početku, ono kad voda ide 'kššš,
kššš', a poslije toga samo se ugasi.
Gledajte, ja sam sada na odmoru u Vodicama. Kad se vratim, nazvat ću vas. Mislim da znam što bi moglo biti, ali
svakako moram pogledati. Mogu na ovaj broj?
Znate što? Moj susjed Mirko već mi je rekao da je to najvjerojatnije bravica. Kaže on da to nije skupo.
Ja ću vam to za dvjesto pedeset kuna popraviti. Ako je to…
Slušajte vi mene. Moj susjed Mirko je bio majstor i kaže da to nije skuplje od osamdesetak kuna. Taj dio koji…
Zašto vam susjed Mirko ne popravi?
Pa ne može on kad nije majstor, ali on zna jer je njegov kum Ivek radio u Đuri Đakoviću…
Kakve veze ima Đuro Đaković… Znate što? Ako vrijedi vaš novac, onda vrijedi i moj rad. Ako vam se to ne sviđa, nek
vam susjed Đuro kupuje dio, neka ga ugradi, neka cijeli Đuro Salaj, koji više ne postoji, spava s njim i pola
Slavonije, boli me briga! Ali taj posao, za koji još nismo niti sigurni koji je, ne stoji pedeset kuna! Jesmo li
shvatili?
Tončo…
Gospodin Tončo.
Gospodine Tončo, na taj način ne možete imati stalnu klijentelu u ovim teškim vremenima… ja trebam vešmašinu sad!
Osim toga, nije Đuro Salaj, već je Đuro Đaković. A susjed je Mirko…
Ni vi vešmašinu ne možete imati bez novaca. Vi biste najradije valjda zaradili na mom popravku? Vi biste da vam ja
popravim, ali da posao koji vrijedi petsto kuna, odradim za sto kuna. I da imate garanciju cijeli život. Ako
hoćete i ako nemate još gluposti za ovo jutro, javim vam se čim se vratim iz Vodica. To je u ponedjeljak, mislim…
Ali ja ju trebam u subotu, znate… kod mene se subotom pere veš.
Dobro, ne ćete prati ovu subotu, ali, obećavam, sljedeću svakako.
Ali ja ovu subotu trebam prati šareno, sljedeću…
Završili su razgovor, a njegova je uljudnost čak i povremenog nastavnika Ogija i vrsnog poznavatelja političkih
rupa, bastiona i poluiskrenih govornika oduševljavala do krajnje mjere. Danke je također bio ponosan na svog kuma.
Potapšao ga je po ramenu…
Ti znaš kako se fuš dobiva!
A ne znam, valjda ću i ja jednom dići na lotu… - reče majstor.