Professional Documents
Culture Documents
Uh!Aha 07
Uh!Aha 07
SSaakkiibbaa HHaarrččeevviićć
IIvvaann D
Deerrm
miiččeekk
* V J E S T I C E *
U prodaji je fašnički broj časopisa za humor, satiru i aforistiku „Potepuh“, koji možete nabaviti na kioscima Tiska za 14 kuna.
Karikaturist Dado Kovačević pokreće interaktivni kreativni projekt „24 ure – pol karikature“ na slobodnu temu iz svakodnevice
Mlađahni član UHAH-a, pisac, pripovjedač, aforist i kolumnist – Matej Delaš – pokrenuo je vlastitu internetsku stranicu
(https://etragach.wordpress.com/) na kojoj možete čitati o humoru, satiri, njegovom izviđačkom romanu i našoj Udruzi
Srpski satirički mjesečnik „Šipak“ (http://sipakrs.blogspot.com/) redovito objavljuje aforizme i prikaze knjiga članova UHAH-a.
UH!AHA 07 Stranica 2
ISTOSLOVNE PRIČE Mateja Delaša
Stranica 3 UH!AHA 07
@FORizmi Jadranke Göttlicher @FORizmi Sakibe Harčević
I onda, gle čuda, javljanja se prorjeđuju. Sve su kraća. Često je to samo uzdignuti palac na neku tvoju dosjetku. Sve je rjeđe
I što napraviš?
Odustaneš.
I komu se okreneš?
mirjana_zen
POZIV ZA SLANJE AFORIZAMA I DOSJETKI KOJI ĆE BITI OBJAVLJENI U ZBORNIKU 2020. GODINE
U pripremi je novi zbornik za 2020. godinu. Pozivaju se autori da pošalju svoje novije aforizme, osmislice, gnome, sentence, epigrame, mudrosnice,
poligrafije, izvrnutice, kraće parodije, humoreske i satire od čega će najbolje od svakog autora biti uvršteno u zbornik nakon odabira redakcije.
Radove slati isključivo Z. Garvanoviću i M. Vukmaniću na e-mail-ove: zlatko.garvanovic@gmail.com i miroslav.vukmanic@yahoo.com.
Godišnju članarinu za 2020.u godinu članovi trebaju uplatiti zaključno s 30. lipnja 2020. jer time stječu pravo objave vlastitih radova u novom
zborniku. U obzir dolaze samo aforizmi koje ste osmislili od izdanja prethodnog zbornika, ne stariji. Ne zaboravite poslati uz aforizme i kratak životopis,
svoju portretnu fotografiju u boji te popis svojih objavljenih autorskih humorističnih i knjiga aforizama (ako ih imate). Sretno!
Ivan Pahernik rođen je 6. srpnja 1938. godine u Zagrebu. Primijenjeni je grafičar, karikaturist i književnik. Riše i piše od najranijih
dana. Sedmoljetku i srednju grafičku školu, u zadnjoj generaciji litografa, završio je u Zagrebu. Bio je član redakcije Paradoksa, Kerempuha,
Čvorka, Paradoksa II i Žalca. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u svijetu i kod nas i samostalno na petnaestak izložbi u Zagrebu,
Koprivnici, Samoboru, Rijeci, Ludbregu i Varaždinu. Radovi mu se nalaze u galerijama Zagreba, Varšave, Skopja, Gabrova i Kyota. Bio je član
Hrvatskog društva karikaturista, Društva hrvatskih književnika i ULUPUH-a.
Objavio je i nekoliko knjiga: Zbrka bez riječi (1964.), Cirkus (1979.), Neka živi sloboda (1995.), Sabrana godišnja doba (2000.), Još Hrvatska ni propala 1.
i 2. dio (2000. i 2002.). Prema autobiografskim pričama iz knjige „Još Hrvatska ni propala“ 2000. Neven Hitrec snimio je film „Snivaj, zlato
moje“ koji je bio nagrađen s pet Zlatnih arena i najvišom ocjenom publike - Zlatnim vratima Pule.
Stranica 5 UH!AHA 07
VELIKA UMIŠLJANJA GROFA DeLACHA Mateja Delaša
pripovijetka u nastavcima za djecu stariju od 18 godina
U očekivanju Govora...
Sedma priča
Diljem predvorja hotela prolomio se pijesak kada je grof DeLach počeo stupati u kontekst bine. Mikrofoni bjehu posve
novi. Izrađeni od kože homosapiensa, s ponešto zlatičastih pramenova na piskaralicinim glavama, bjelasali su se svojim
smještajima s reklamama domaćih televizija. Bila je tu STARA TV, SRB, HR-YU, CI-CIA, FBI-posudje i mnoge treće. Grofu bješe
malo nelabično, osjećao se do ulaznih vrata, te od skromnosti spusti svoju glavu duboko u njedra novinarke STARE TV.
Novinarka ga odluči zaštititi skrivanjem njegove glave aluminijskim čekićem i pločom za preodgoj, već čuvenom. Glava ga ipak
nije boljela, sva sreća, jer se raspadala. DeLach uključi da će to biti vrsno kaveniranje. Štomanje, najavljeno je da je večeras
specijalistički gost Oliver. ''Uvijek sam htio uživo počušati Olivera Mlakara'', rekne DeLach, a prisjeti se da se prijanjih dana pričalo
o koncertu u humoristične svrhe.
Stao je u binu, pogledao još jednom odanog vranca i shvatio da sve ono što su pripremali ovih dugogodišnjih sati mora
danas ispasti kao vađenje zuba. Kratko i, ako je moguće, bez žrtava. Vranac ga pogleda zeleno u otči i šapatne izdaleka: ''Budi
ponosan'', a Grof od prejakih emocaja pusti to slano čudo da kaplje niz lice, taj znoj ispod pazduha brisanjem o čelo. Pogleda
odanog Šoromjahatija i šapatne: ''Idi dok si mlad… I krepaj.'' Tada odluči započeti svoje pričanje: ''Podcijenjeni dame, draga
gospodo, štovani Predležniče i predležnici sviju stanica, poštovani polistri i polistrice sviju rasada, predstojnici, kralju Zambije,
bagro sviju namještaja, pozdravljam vas sve ispred mikroglasa naših neoliberalnih i inih televizija.'' Narod mu odmah ukaže svoje
povjerstvo jednim glasnim pijeskom nad njegovom glavom. Grof se emoti počašćen proizvodom iz njegove provincije
''BAČVICECEMENT''. ''To je prenomenalno'', uzviknu vranac sjedeći u fotelji i zaintrigirano čitajući novine pokraj male kafane.
Grof nastavi: ''Svjedoci smo u zadnje vrijeme raznih istih, poštovana bagro. Primijetili ste da danas ne možete pokloniti ni
pandemiju susjednoj državi, a da vas ne proglase masovnim ubojicom. Čovjek bez slobode je kao ptica bez akumulatora.
Vrijednosti su se izokretale kukunješćem. Nacino, počušajte me!'' Nekolicina je već prihvatila kao blagovremene te morfeme.
Čulo se u pozadini nekoliko entuzijastičnih jabuka koje su ozbiljnim podrazumijevale Grofov govor. Grof nastavi: ''Ništa me ne
bi više usrećilo nego da zajedno priđemo poviestnom dijelu učenja moga praunuka Mirka, koji je SAM!… (dida Skalije)
patetizirao motor na promjeničnu. Najbolji je dokaz to što sam ja to na svoje oči čuo i što je on to napravio još prije nego što se
rodio!'' Odjednom nasta negodba. Sve se više čuo žanamari zbog kojeg je DeLach bio sve tihiji. Jedan je piskaralo odmah uputio
Grofu pitbu: ''Kako objašnjavate oskvrnuće višemjesečnog pansvjetskog uvjerenja o motoru na izmjeničsku ako svi znamo
njezovu povijest?'' Grof pojasni da dokaze nosi pod svojim škrgama te da je kalašnjikov pokus najrelevantnija indicija toga. Dakle,
nastavi: ''Ovovremena demantiranja nestat će. Imam kalašnjikov, povidjajte i nestat će za tren vašeg uha…'' Novinari ujednom
shvate djelovanje tog reagensa i ostaše zapaljeni. Grof nastavi: ''Sljedeće je navama da odlučite. Dakle, valja biti oprezan u
donošenju odluca. Vjerujte mi, ne bih bio tako poznat bezumnik kad vam ne bih objasnio važ filozofije o postznanju. Da vas
nema, dragi slušatelji, ne bi bilo novca za televizije!'' Šoromjahati je bio uzbuđen. Grofov je govor tu. Evo ga. Reći će. Stavi
naočale na otči, podigne glavu prema nacini i prozbori: ''Hajde, Grofe, pa idemo kući!'' Vidjelo se da je nestrpljivi vranac
Šoromjahati.
Bio je u financijskom škripcu pa je otišao po bankomat. Glavu gore! Sve je u rukama Onog gore!
◊�© ◊⌂©
Bolje rat, nego pakt. To kažu i navijači Dinama i Hajduka. Krleža je napisao dramu „U agoniji“. Korona virus je piše.
◊�© ◊⌂©
Faraonova jadikovka: e, da sam znao da će oni otići tako brzo, Kada sve ovo završi doživi stotu. Propusti stoku.
naručio bih još jednu piramidu. ◊�©
◊�© Ne tuče on ženu zato što su i izolaciji već što je jači od nje.
Mi se danas pitamo ima li života u Svemiru. A tko će se sutra zapitati ◊�©
ima li još života na Zemlji. Nakon mjesec dana izolacije žena mu je pokazala muda i razvela se od
◊�© njega.
Na greškama se uči. Na primjer kada greškom opališ rafal u nevinu ◊�©
osobu... Prije četrdeset godina Amerikanci su se spustili na Mjesec, a ovih
◊�© dana i na zemlju.
Ne podnosim nedovršene misli. Iako ipak... ◊�©
◊�© U izolaciji sam dobio tvrdu stolicu i završio na očnoj.
Niti prsti jedne ruke nisu isti. Kao ni pohlepni ministri. ◊�©
◊�© Motam cigarete i svaki sat slušam vijesti. Dakle, pušim.
On se je povukao u sebe. Na generalni remont. ◊�©
◊�© Imam preko 60 godina i svi bi mi dali puno manje, a žena s kojom sam
Oni koji propuste propast svijeta nikada neće saznati što je prava u izolaciji i puno više.
zafrkancija.
UH!AHA 07 Stranica 6
humoREZ Damira Markulja
������� ��������
Stranica 7 UH!AHA 07
LICA S NASLOVNICA Dražena Jergovića
RENATA siliKONČIĆ
DORIS kol`ko KOŠTA da košta
avitamiMINEA
UH!AHA 07 Stranica 8
SINDIKALIST
Stranica 9 UH!AHA 07
BIBLIONOVELA Mateja Delaša
Četiri mušketira
Sve što pročitate u nastavcima biblionovele o četirima jahačima, dužni ste u roku od dvadeset četiri godine
naviještati i svjedočiti kao najradosniji proglas.
Priču posvećujem svojoj generaciji vječno mladih ljudi, a i onoj mlađoj koja će vječno ostati starija od moje,
ljudima koji se herojski skrivaju od dugoročno nadolazećih sve dvoznamenkastijih brojki na rođendanskim kriglama i
koji se kukavički bore protiv svih nelogičnosti koje njima nelogičan puk naziva logičnim.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i situacijama potpuno je namjerna.
VII. priča
O Ogiju i Amaliji
Kada je Tončo shvatio da je već prišao početak lipnja te da ostatak priče može biti objavljen u sedmome broju
časopisa „Uh!Aha“, preporuči Ogiju završiti to kako dobri Bog propovijeda. Tončo je nastavio priču.
- Dogovore ti se oni da će ići gledati film – prihvati Tončo. – On na nekoj skupštini, šta ti ja znam, i
požurit će u Osijek do osam s tog sranja da stigne s njom na tu neku glupost. Neki glupi film.
- Dobro, onda je oboje glupost – nasmije se Marijači.
- I požuri ti on u Osijek, a ona mu putem javlja da je ušla u dvoranu i da ga ulaznica čeka na blagajni. Treba
reći da je to ostavljeno za njega, rekla je da će doći jedan dečko, iako stariji. I dođe ti on i jedno deset
minuta raspravlja s onim na blagajni, znaš onoga s crvenom bradom. Sav ponosan Ogi priča o toj ribi čovjeku
koji prodaje, o zgodnoj curi koja je za njega ostavila ulaznicu. Njih tamo troje, četvero, ne znam, traže ko
budale tu ulaznicu, ti blagajnici. Osjećaju se krivima, jesu li što izgubili, tko je ostavio… Nema ulaznice
niti priče o njoj, zovu sve redom. Njih dvoje čuju se telefonom, ona govori kako su oni glupi, neka mu daju
ulaznicu, neka im kaže sve, ostavila ju je, izašla bi, ali film je počeo... On se već pita je li ga ona
zeznula. Oni blagajnici bi zvali šefa, ali boje se i za svoj posao. Prekidaju razgovor, čeka on da oni nešto
riješe, ali nema ništa više od čekanja. Nema ulaznice.
- Znači, blagajnici izgubili njihovu ulaznicu, a oni se ne mogu vidjeti niti uživati u tom porno filmu? – pitao
je Marijači.
- Ma ne… Ponovo ti on nju naziva, onako zbunjen. Ona govori kako je izašla iz dvorane i da se sad trebaju
ugledati. Sad će ona reći sve blagajnici... Odmiče se on malo dalje od ljudi, a dečko s blagajne ga promatra
kako spušta glavu. Odjednom se Ogiju s blagajne vidi na licu da su riješili nesporazum. Raspravila i Amalija
s blagajnicom. Ode on do blagajne i ispriča se, a blagajnik ga otad svaki put gleda s tako posebnim smijehom
da se obojica smiju kad se sretnu. Znaju oni zašto, a i pola onih njihovih nastavnika iz županije, onih bez
ikakvog smisla za humor.
- Sreća što sam nije kupio ulaznicu, ali što…
Ogi je primijetio da mu se izdaleka smiju i da je vjerojatno opet njegov račun naplaćen na stolu neprožvakanih
ručkova. Trebalo je prići toj trojici drkafuzera. Zavodljivost malo starijih momaka nije se osjećala dalje od
njihovih ručnika na kojima bijahu samo njih trojica.
- Ogi, zašto se ti i taj s blagajne u Cinestaru smijete svaki put kad se vidite? – upita Marijači. – Sad baš
Tončo priča. U čem je bila stvar? Jesi li došao do ulaznice, jeste li se sreli ti i Amalija?
- Da, nazovem ja nju tako drugi put. Prvi put ona priča kako su svi glupi, pa ostavila je ulaznicu… i sve to.
Izašla ona iz dvorane i čeka da me vidi, gdje sam…
- I što si ti, na kraju kupio ulaznicu ili što?
- Ma ne, nije bilo potrebe.
- Onda ste znači gledali film ili ne?
- Ma da i ne, ona ga je stigla pogledati, ja ne.
- Šta, čekao si pred ulazom cijelo vrijeme?
- Ma ne. Nazvao ja nju drugi put i pitam ju u kojem je ona Cinestaru. Ja sam u Osijeku. Kaže ona 'nisi valjda'!
Ona u vukovarskom. I ja dođem do tipa na blagajni, znate onog crvenog s bradom. Gledam u njega, smije se on.
Kažem 'ispričavam se, radilo se o Cinestaru… vukovarskom Cinestaru.' I smije se on ko kreten, onako
simpatično, tajanstveno, da ja ne primijetim kako je njemu sve smiješno. Ja mahnem kao glavni lik komedije
svima za blagajnom. Otad me blagajnici u Cinestaru skroz obožavaju.
- Haha! Koji si ti lik! Ona ostala sama?
- E, to je sreća u nesreći. Bila je jedna Anita s njom.
- Sreća, nisi kupio ulaznicu u Osijeku pa da lijepo oboje izvisite! Haha! – smijao se Dante.
- I što si ti onda poslije toga, otišao u Vukovar?
- Pa da, ali prvo sam se sredio kupnjom jedne majice kad sam već u Osijeku.
Jahači su se složili da je to zaista bila sreća u nesreći, ta Anita, a također i to što Amalija nije djevojka
Ogiju jer da je bila, tko zna kako bi ta veza poslije toga prošla i koliko bi taj prikriveni emotivac patio. Nisu
ju Ogi i Amalija često prepričavali, ali takva priča, ispriča li se samo na jednome mjestu među glavnim likovima
poznatim ljudima, potpuno je vic godine. Naravno, sreća je i što nije kupio ulaznicu u Osijeku i ušao u dvoranu
koja je tridesetak kilometara udaljena od dvorane.
KORONOSKOPIJA... Denisa Vidovića
BABA JAGA OTKRIVA ŠTO NAS ČEKA NAKON LIPNJA!!!! „Nakon lipnja,
slijedi srpanj!“ – BABA JAGA (1935.)
ALTER-JUGO POVIJEST: „Da je drug Tito danas živ, on bi u japankama
prešao Igman i došao nespremnom korona virusu iza leđa.“
SPORT Joe Šimunić pokušao reći nešto o ostanku doma, ali su ga čelnici
HNS-a brzo izgurali od kamera u strahu od sankcija UEFA-e.
UHIĆENI PRLJAVCI! „Članovi Prljavog kazališta uhićeni su rano jutros zbog
nepridržavanja samoizolacije. Govorili su <Napolju hladne kiše padaju!>
UH!AHA 07 Otkud bi znali kako je napolju, osim ako nisu tamo?, obrazložio nam je Stranica 10
glasnogovornik policijske uprave.“
čanGRIZavci Dražena Jergovića
TITO i ja
Gledam i slušam one jadnike na Trgu maršala Tita kako nešto drobe protiv tog velikana ovdašnjih "svih naroda i narodnosti".
Šačica jada koja nema pametnijeg posla želi pod svaku cijenu preimenovati sadašnji trg u ne znam.. možda "Dr. Ive Sanadera" ili
"Vicmahera Stjepana Mesića". Ne znam pod čijim su utjecajem i koji su im motivi, ali očigledno te nakupine bjelančevina (kako bi
rekao moj duhovni vođa Željko Pervan) nisu svjesne ni gdje žive niti su dovoljne inteligencije raditi usporedbu između socijalizma - u
kome su svi bili jednaki i kapitalizma - u kojemu smo podijeljeni u bezbroj slojeva i staleža.
Žalosno je čuti te povike mržnje i jednog svjetskog vođu nazivati zločincem, a ne znati sve pojedinosti o Josipu Brozu. Slažem
se da je možda više naginjao nekim drugim socijalističkim republikama i bio skloniji određenoj narodnosti ispred vlastitog roda, ali
je neosporna činjenica da je znao i umio voditi državu od 22 milijuna stanovnika, u vrijeme kad su nam se klanjale sada moćne
države svijeta. Neka se danas netko usudi tako odrješito i razborito donositi pravila i zakone na dobrobit svih nas. Ali svi se nešto
boje i što je još tragičnije - jednostavno NE ZNAJU! Iako sam živio tek nepuna četiri mjeseca u Titovoj Jugoslaviji, ugnijezdio se taj
"državno-pravni poredak" i "tekovine revolucije" u mene poput protona i neutrona u jezgri atoma.
Vjerujte, nije bilo ljepšeg od Titovog doba, jer smo bili bezbrižni i veseli, nasmijani, neopterećeni vlastitom egzistencijom, svi
stambeno zbrinuti, nahranjeni i napojeni do sita. Nisam brinuo hoću li biti ozračen, ukraden kao Neda ili prevaren od bilo koga.
Nije bilo pučkih kuhinja, pučkih pravobranitelja djece i mladeži, samo pučke veselice i raspojasanost u svim pogledima. A što
imamo danas? Nezaposlenost, samoubojstva, glad... i sve manje stanovnika - ljudi, poglavito mladi nakon završenih fakulteta,
bježe u pečalbu "trbuhom za kruhom", zarađivati u zemljama gdje se znanje i vještine vrednuju, gdje se ljudi poštuju i gdje možeš
biti samo "prvi među jednakima", a ne "očajan među jadnima". I nisu nam bili potrebni UN, NATO i EU da se osjećamo sigurni. Nije
bilo zaduživanja, osim za svinjske polovice, otkaza trudnicama i pada proizvodnje.
Kao osnovnoškolac nastupao sam u dramskoj sekciji te recitirao na Dan mladosti prigodne stihove u čast državnika kakvog
više nikada neće biti na ovim prostorima. Ponosan sam što sam imao čast biti malen dio te doktrine i ne sramim se zvijezde
petokrake koju sam nosio na tamnoplavoj kapi, crvene pionirske marame svezane oko vrata, snježnobijele košulje čiji gumbi samo
što nisu iskočili isto kao i crne samterice koje su jedva izdržale pucanje po šavu kad sam se prignuo u čučanj da se naklonim
publici koja nas je ispratila gromoglasnim pljeskom uz ovacije zadovoljstva i ispunjenosti. Kako smo se samo brzo promijenili i
izopačili...
Ivan Dermiček
Stranica 11 UH!AHA 07
S A T I R A M A T I R A Nađana Dumanića
MAKETA I MODEL
ŽIVOTNI VIJEK
Koja je razlika između modela i makete, mama?
Pa vidiš ja izgledam kao model, a tata ima jednu malu maketu. Žene u prosjeku žive 8 godina duže od muškaraca. Na
Tata za tebe isto pitanje, čuo si mamu. svakoga udovca ide 10 udovica. A gle čuda, za žene sa
Pa mama ti je odgovorila, ona je model kako se pravi maketa, samo treba istospolnim partnerima to ne važi što je još jedan prilog
prebrojati sve djelove: silikon, botoks, porculan, ekstenzije… teorije da žene žive duže zato što nemaju ženu.
VIC O VICEVIMA
Znaš onaj vic: idu 2 crnca, čekaj ma neću crni humor,
daj što iz Bosne. Onda ovako: idu 2 Hercegovca, čekaj
to nije to, Hercegovci nikad ne hodaju oni se voze u
Mercedesu. Daj onda nešto o Crnogorcima. A dobro,
ovako: spavaju 2 Crnogorca, e tako može ajde dalje, ma
ništa dalje, još ljudi spavaju.
ZAŠTITNA KREMA
Kako se čuvaš od korone? Pa trošim HDZ- Hermetičku
Dezinfekcijsku Zaštitu. A ti, pa preferiram SDP-
Sredstvo Dezinfekcije Površina. A vi gospon Štef, pa ja
kombiniram ovisno o intenzitetu zaraze, koaliram i sa
SDP i HDZ pripravcima.
FILMOFIL
Je li preferiraš kaubojce, krimiće, ljubavne drame, ratne
filmove, naučnu fantastiku, komediju, akciju ili
povijesne spektakle? Pored ovoliko kauboja i ljubavnica
kriminal cvate, život postaje spektakularna
tragikomedija, a živiš na prodajnim akcijama u vječnom
ratu s prošlošću iščekujući fantastičnu budućnost.
Jednostavno rečeno upražnjavam sve žanrove, a opet se
ćutim prazno.
UH!AHA 07 Stranica 12
Čuvstva... iz susjedstva
Velizar Radonjić, Podgorica, Crna Gora
Z glavnoga kolodvora hitila sem se v tramvaj br. 4 i vlovila sedalo, al je tak jako grijalo da sem se bojala da mi se bu šos zapalil. Pak sem
razmela zakaj je sedalo bilo fraj. Polavko sme se vlekli prama Draškovićevoj ulici. Onda – zastoj. Stojimo fanj dugo, nikak z Branimirove otiti levo i ja
sem zadremala. Bil je to den za počinek. Bez kanti z vodom ili napojem, bez tački, kose, srpa, motike, bez kuhanja, skidanja štale. V lepoj, čistoj robi,
Stranica 13 UH!AHA 07
jedino, svetačnje cipele su žulale kaj sam vrag. Nove su već više od 6 let, nikak je razgaziti. Sedim tak i dremlem, kad, neko lupa po šajbi z vanjske
strane. Kak sem imela nalakčenu ruku na jobluk, držim dlana pred jočmi, ne usudim se pogledeti ko i kaj bi to bile. Am za Boga miloga! Odjenput su
glasi v tramvaju prestali, niko več ni niš pripovedal, slično gda kokoši primete jastreba znad dvorišča. Mobiteli zanemeli. Kad lupa on lupa, nekaj viče,
imam za razmeti da zove moje ime:
A ja, kaj da bi me ze tridesetlitrenum rajglum kipuće masti polejal, same kaj se nis v čvarek rastopila, od srama. Zemla, otpri se! Kaj si budu
ljudi misleli o nama selakima! Osetila sem kak crlenim ko deklica pred prvi kušlec. Čkomim i mislim si valda se bu genula ta krepalina od tramvaja.
Bu prešel z mesta me sramote.
Ifkica! Kaj me več ne poznaš, am sme skupa došli z vlakom ze Gornjega sela! Si pozabila. Ja sem tvoje sestre Milke muž, no, pogleč me! Ifkica!
Daj-naj se delati bedasta!
Oberlift nad joblukom tramvaja bil je otrpt. Vse se lepo čulo. Imela su gradska gospoda realiti šou. A ja, štela sem črez nekakvu luknjicu v podu
tramvaja scureti van na cestu. Onda je prešel na vrata, mam do šofera tramvaja i lupal, vikal naj otpre da ima nekaj Ifkici za reči. Čovek se delal da ga
ne vidi i bila sem mu zafalna za ti građanski odgoj. A činil mi se poznat, jako je podsečal na Iveka Stružeca ze Obedišča, otec mu ima dućan vsega i
svačesa mam pri našemu grobju.
Onda se vse počelo gibati, voziti, šogor je jedva pobegel ze sredi ceste na nogostupa i još sem vidla, otišel je v krčmu kaj ih fala Bogu ni tu ne
fali, zlečiti svoje razočarenje. Ljudi su se pak počeli spominati ...
I HOĆE I NEĆE
Čučim u kući
sad mi se
nešto hoće,
sad neće,
a kad napokon
nešto hoće,
e onda mi se
i hoće i neće.
G R AH
(Govorno–rekonstrukcijski–asistent–u Hrvatskoj)
GRAH – Dobar dan, ovdje asistent GRAH, o kakvom hitnom slučaju se radi?
- Dober den, tresle se je, se se je tresle.
GRAH - Ako želite prijaviti potres birajte 1
GRAH - Ako želite prijaviti simptome korone birajte 2
GRAH - Ako želite prijaviti pad asteroida birajte 3
GRAH - Ako želite dostavu namirnica do vrata birajte 4
GRAH - Ako želite da ponovim sve ispočetka birajte ljestve, ili nas nazovite ponovno.
- 1
GRAH- Birali ste 1, o kakvom hitnom slučaju se radi?
- Išel sem hraniti kokice, Bara je bila pri bunaru, same koje sem zagrabil šrota, Bara se osmeknula i pala v bunar. Hitno prosim vatrogasce i
hitnu pomoć.
- GRAH- Vaš opis ukazuje na simptome nastale od korone, šaljemo epidemiološki tim.
- Kaj ? Vatrogasce, Bara je v bunar opala.
- GRAH- Grah uvijek daje točnu dijagnozu.
S p o j i m o n e s p o j i v o ! L u k e B o t i ća
UH!AHA 07 Stranica 14
OSMISLICE SIJEDE U GLAVI
Aktualno
Uvijek aktualno: nismo svladali staro gradivo. Ovog ljeta na glavi mi gnijezdo
rascvalo s pramenom sijedim.
Lijepa zemlja
Lijepa zemlja (Croatia) za uživanje u prirodi i komunizmu, korupciji, kriminalu, lopovluku, izdaji Zurim u čudu u zrcalo dok sjedim
istine, nemoralu, s mnoštvom besćutnih siromaha duha i znanja, eldorado je za vlast i bezbrižnu i nagađam o razlogu zašto sijedim.
uzurpaciju elitnog narodnog imanja.
Odakle to srebro, pitam uz fjaku,
Sila
Što je veće ubrzanje mržnje mase to je veća sila. gladeć' boju što krasi magarčevu dlaku.
Ubojice
Dok pišem ovu pjesmu gleda
Sve su ubojice iste, umovi prošlosti nečiste, grupirani u komuniste, naciste, fašiste, globaliste. Kad
bi vjerodostojni bili, sami sebe bi ubili, ne bi ljudski rod sramotili, život bi drugima olakšali. me iz zrcala još jedna nova - sijeda!
Ivan Bradvica
Mladen Vuković
Korona je ko' naša država. Ne znaš gdje joj je glava a gdje rep. Primjećujem da ni političari ne snose odgovornost za svoje postupke. I oni
◊�© neuračunljivi!
Kod korone treba učiti na tuđem iskustvu. Istina, pucam po svim šavovima… Al' good boy sam…
i ne pucam u kog stignem.
◊�©
◊⌂©
I korona se iz Kine preselila u bogatije zapadne zemlje.
Nikad se ne divite aforističaru, već aforizmu.
◊�©
On je uvijek pametniji od svog autora.
Od korona virusa se najbolje oporavlja mirovinski fond.
◊⌂©
Led puca od topline. Čovjek od hladnoće.
Stranica 15 UH!AHA 07
botiĆarije (luke botiĆa) KORONA VIRUS – iz susjedstva:
*
Nije svetski putnik
Ta dosadna korona
Al' leti i bez aviona
Od Moskve do Londona.
*
Disciplinovala nas je
Ta stroga korona
Pravimo odstojanja
Između redova i kolona.
Ivan Haramija Hans (Prelog 1946. – Koprivnica 2014.). Hrvatski, jugoslavenski, europski i svjetski dobitnik brojnih nagrada za karikaturu. Većim dijelom svog života živio je i stvarao u
Koprivnici, gdje je bio i urednikom hrvatskog humoristično-satiričnog lista ''Feferon''. Pred kraj života pisao je humoreske i aforizme za humorističko-satirični godišnjak ''Pikač'' iz Preloga.
Karikaturu koju je nazvao Žedni lagev (Žedna bačva), a koju poklanjamo na ovom natječaju poklonio mi je 2013., a trebala je biti na koricama istoimene zajedničke knjige sabranih
aforizama hrvatskih aforista o vinu. Prepustili smo to, zbog prerane smrti Hansa, mlađim naraštajima. (J. Balaško, 2020.)
1. Primjer kako se u nestašici zaštitnih sredstava zaštititi od koronavirusa (Josip Balaško, Zagreb, HR)
2. Konobar: - Sva sreća što nam je zbog koronavirusa otkazana rezervacija! (Josip Balaško, Zagreb, HR)