VERITAS VINCIT

Velebitska 6, 23.000 Zadar

SADRŽAJ
Telefon Hrvatskog tjednika: 19 AKTUALNO
+385 (0)23/305-277
Fax:
+385 (0)23/309-180
Pupovčevi
e-mail: tzv. kamenovi
spoticanja
hrvatski.list@hi.t-com.hr
__________________________
GLAVNI UREDNIK I DIREKTOR:
IVICA MARIJAČIĆ
e-mail: ivicamarijacic@gmail.com u čast srpskih terorista i ubojica po Zagrebu
POMOĆNICA GL. UREDNIKA: prljava i neukusna provokacija i oponašanje
ANDREA ČERNIVEC loših inozemnih uzora
e-mail: andreacernivec@gmail.com
__________________________
NOVINARI I SURADNICI: 24 AKTUALNO
Ivica Marijačić, Andrea Černivec,
Damir Pešorda, Marijan Jović, Joško Čelan,
Tomislav Jelić, Nikola Banić, Joško Buljan, PANTA REI
Josip Jović, Mijo Ivurek, Vanja Vinković,
Davor Dijanović, Nataša Božinović, Igor Vukić,
Sve se mijenja, samo jasenovačke laži ne:
Marito Mihovil Letica, Domagoj Vidović Navodne žrtve Switzer i Đuričić nisu maknute s
LEKTURA:
popisa, nego su samo postale starije za cijelo stoljeće
MARINA MARIJAČIĆ
e-mail: marina.mari65@gmail.com
__________________________
Tjednik izlazi četvrtkom.
16 VIA FACTI
Natječaje i promidžbene poruke primamo
svakog dana, osim nedjelje, od 8.30 do 15 sati
__________________________ Zaslužuje li Budak pošteno suđenje
ADRESA NAKLADNIKA

36 PRIJATELJ IZ DEŽELE
TEMPUS 22 d.o.o.,
Velebitska 6, 23 000 ZADAR
__________________________
Tisak:
GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE Je li 2024. godina vrijeme
da se papa Franjo povuče
Mičevečka ulica 7, 10000 Zagreb
Grafička priprema
3petit, Zagreb
Distributeri za tržište RH: jer nanosi štetu Crkvi i djeluje
‘Tisak’ plus d.o.o., Zagreb;
Uvoznik i distributer za tržište BiH: protiv Boga i čovjeka
‘Inter press’ d.o.o.,
Fra Dominika Mandića b.b., Široki Brijeg - BiH
__________________________
PRETPLATA: 6 mjeseci - 80 eura,
8 AKTUALNO
12 mjeseci - 160 eura
TEMPUS 22 d.o.o", Zadar
Broj transakcijskoga računa:
Zašto ne povučete i ostale jednako
IBAN: HR13 2500 0091 1015 3803 4
__________________________ skandalozne udžbenike povijesti koji
PRETPLATA ZA INOZEMSTVO: vrve jugoslavenskim lažima
Europa - 300 eura (12 mjeseci),
SAD 400 eura (12 mjeseci), Kanada i Hajdarovićev, Nazorov, Erdeljin,
Australija - 350 eura (12 mjeseci)
__________________________ Stojakovićev, Bogdanovićev…
BANKA: Addiko bank
KORISNIK: TEMPUS 22 d.o.o", Zadar
IBAN: HR13 2500 0091 1015 3803 4
BIC: HAABHR22 hrvatski.list@hi.t-com.hr 3 4. siječnja 2024.
 podvige kojih navodno ne bi ni bilo bez njih. Kada posjeću- do zabrinjavajuće apatije i vrijednosnoga kaosa u kojemu više

Navijači
je neke gradove i općine, predsjednik Vlade Andrej Plenković ništa nije sveto ni jasno. Imaju veoma hladan, gotovo bešću-
SVETA kao veličanstvena postignuća predstavlja, primjerice, ulaganja tan odnos prema hrvatskim žrtvama u Domovinskome ratu, a
koja su davno prije odobrena usvajanjem proračuna. Isto tako naročito prema žrtvama Drugoga svjetskog rata, obezvrijedili
POLITIKA raznim propagandnim manipulacijama i selektivnom upora- su sve ideale iz 90-ih, veoma su indiferentni prema slavnim

osobe godine
bom statistike pokušava sedmogodišnja sredstva iz proračuna bitkama i povijesnim datumima, ne prihvaćaju nove spoznaje
EU dodijeljena Hrvatskoj predstaviti kao posljedicu vlastite i dalje robuju jugoslavenskoj historiografiji, vlastite interpre-
genijalnosti, a kada se usporede ti iznosi s novcem koji dobiju tacije povijesnih događaja, simbola i pokreta doživljaju kao
članice iste veličine ili čak i manje, vidi se ne samo da Hrvatska zakone te neprijatelje vide u svima koji se s njima na slažu.
uopće ne strši, nego dobiva i manje od ostalih. Vjerojatno bi Trideset i nešto godina nakon propasti okupacijske Ju-
malo drukčija analiza pokazala da i Srbija, koja nije članica EU, goslavije, nelustrirane strukture počinju primjenjivati jugo-
ne dobiva mnogo manje od članice Hrvatske. Ili kada se na slavenske represivne metode prema onima s kojima se ne
To što bi u Hrvatskoj osoba godine prije mogla sva zvona, naravno iz predizbornih razloga, veliča rast BDP-a i slažu. Prošla 2023. kulminirala je u tome nasilju. Proganjaju
svjesno prešućuje da je u tom razdoblju iz Hrvatske otišlo pola pozdrave pod kojima je branjena Hrvatska, na javnoj televi-
biti srbijanska pevaljka Aleksandra Prijović nego milijuna mladih ljudi, odnosno da je priljev posljedica velikoga ziji puštaju jugoslavenske partizanske pjesme i jugoslavenske
Plenković ili Milanović, dovoljno svjedoči o rasta cijena pa onda i PDV- filmove, manjinska glasila
a, onda se lako od običnih imaju prijeteću jugosrpsku
poraznome stanju u koje su je doveli mediokriteta mogu stvarati uređivačku politiku, a u li-
nelustrirani jugoslavenski krugovi bogovi, odnosno osobe go- U 2023. godini navijači su spašavali čast sicama se uhićuju i utamni-
dine.
Koliko god predsjednik
hrvatske države i slobode, nisu odustali čuju hrvatski mladići koji
uzvikuju hrvatske pozdrave
države Zoran Milanović i od domoljubnih pjesama i pozdrava i hrvatske pjesme na uta-
unatoč nasilju nelustrirane politike koja

K
predsjednik Vlade Andrej kmicama. Jedino se hrvatski
ao što je teško odabrati događaj ne- Plenković dominirali jav-
ih je zatvarala i koja tolerira i rehabilitira
navijači usuđuju suprotsta-
nim prostorom, od njihovih viti toj agresiji neokomu-
tom prohujale 2023. godine, jednako neukusnih uvreda i svađa jugoslavenstvo i četništvo. Zato više nističke nomenklature. U
je teško, zapravo još i mnogo teže iza- ova država nema apsolut-
vrijedi jedan takav navijač nego 100 tisuća Kninu su nakon službeno-
brati osobu koja je u javnome životu no nikakve koristi, osim što
kod naroda izaziva osjećaj plenkovića ili milanovića, više nego sto
ga dijela prošle godina na
Dan pobjede navijači raznih
obilježila život Hrvatske. gađenja prema politici. Njih
tisuća jandrokovića i bezličnih ministara, klubova formirali jednu
U nedostatku nekih jakih osobnosti, sav se izbor onda svodi na tride- dvojica, ali ni njihovi hijerar- golemu kolonu i marširali
setak ljudi iz svijeta politike, gospodarstva, estrade, kulture ili športa koje hijski niže pozicionirani ljudi, vrijedi više nego milijun grbina, tomaševića središtem Knina uzvikuju-
dominiraju u medijima. Ali dominacija u medijima ni u kom slučaju ne
znači da je to zaslužna osoba, još manje da je osoba godine. Neki plaćaju
nisu postigli ništa iznimno,
ništa hvalevrijedno. Više je
i sličnih odnarođenih pikzibnera ći legalne pozdrave, među
njima i Za dom spremni. Na-
da budu u medijima, neke mediji forsiraju po ideološkoj uglavnom ljevi- 2023. godinu u Hrvatskoj vijači su zajedno nastupali i
čarskoj bliskosti i jugoslavenskoj političkoj usmjerenosti, neki se nametnu obilježila mlada srbijanska u Vukovaru u povodu Dana
Piše: nevjerodostojnim životopisima, fabriciranim podatcima.
Iskustvo u Hrvatskoj posljednjih desetljeća pokazuje da je tanka grani-
pevaljka Aleksandra Prijović koja je rasprodala pet zagrebač- sjećanja pokazavši da su na tragu i idealima palih heroja. Na-
kih Arena i privukla oko 90 tisuća ljudi. Plenković i Milanović vijači su na tribinama za vrijeme utakmica zapjevali koračnicu
IVICA MARIJAČIĆ ca između zvjezdane slave i zatvorske tame pa su mediji često proglašava-
li osobama godine notorne kriminalce kojima je zabranjen ulazak u neke
ne mogu privući ni 90 ljudi, osim ako ih na neki način ucijene Lijepo ih je, lijepo ih je odgojila majka. Svim se protuhrvat-
i primoraju na to. Ako je u hrvatskoj državi osoba godine sr- skim ništarijama zbog toga dizala kosa na glavi, trijumfalno su
strane zemlje ili, pak, one koji su u Hrvatskoj nedugo poslije završavali bijanska pevaljka, onda je to znak njezina kulturološkoga su- privodili u tamnicu te mladiće, ali badava. Ne će tako uništiti
iza rešetaka zbog korupcije i kriminala. U hrvatskoj se državi to događa mraka i civilizacijskoga dna. To je političko potonuće Hrvatske duh hrvatskoga naroda. Kad bude jednom istinska hrvatska
zato što su nelustrirani jugoslavenski krugovi potpuno izokrenuli sustav u izravnoj vezi s ovakvim nekarizmatičnim političarima. Što država, u njoj će sada uhićivani privoditi ove i ovakve hulje
vrijednosti pa se notornu kršiteljicu zakona proglašava heroinom godi- su takvi političari više zapostavljali i zapuštali Hrvatsku po- koji sada idu silom na svoj narod. Naravno, da su navijači
ne, a izdajnika ili svjedoka protiv Hrvatske i kradljivca novca kiti državnim sljednjih deset ili 15 godina, to je jačao srpski utjecaj s istoka. kompleksna i heterogena društvena kategorija. Često su de-
odličjima. Nedostatak velikana, autoriteta, idealista ili moralnih uzora, u Plenković, Milanović i Tomašević nemaju nikakvih emocija struktivni, primjenjuju nasilje, pozivaju na mržnju i u tim situ-
svjetovnoj ili u duhovnoj sferi, nije beznačajan politički i sociološki pro- prema Hrvatskoj, najmanje pozitivnih. Nisu tako odrasli, nisu acijama ni jedan civilizirani čovjek ništa ne bi trebao imati s
blem. Mnogi će rasprave na tu temu jednostavno zaključiti: ne rađaju se se školovali ni odgajali uz nacionalne vrijednosti. Štoviše, u njima. Ali kada su u pitanju ideje nacionalne slobode i države,
svaki dan Tuđman, Stepinac, Kuharić, Bušići i ostali koji su svojim životima duhu nekadašnje komunističke partije, kod takvih je likova oni spašavaju čast hrvatske nacije. U tom pogledu više vrijedi
svijetlili idealima za koje su ginuli naraštaji. To je točno i to nije karakteri- ucjepljivan animozitet prema naciji, posebice prema vlastitoj jedan takav navijač nego 10 tisuća plenkovića ili milanovića,
stično samo za Hrvatsku. Obilježje je Europe pa i cijeloga svijeta da trenu- hrvatskoj i taj im je animozitet bio svojevrsna legitimacija u više nego sto tisuća jandrokovića ili ovakvih bezličnih minista-
tačno nema humanističkih velikana koji pokreću svijet i kreiraju povijest. političkim karijerama. Premda je u međuvremenu stjecajem ra kao što su Plenkovićevi, svaki takav navijač u nacionalnom
Aktualni političari veoma često svoje redovite aktivnosti nastoje pro- povijesnih okolnosti stvorena samostalna hrvatska država, oni pogledu vrijedi više nego milijun grbina, tomaševića i sličnih
movirati kao izvanredne uspjehe. Najobičniju potrošnju proračunskoga su u njoj nastavili živjeti i djelovati njegujući i dalje jugoslaven- odnarođenih pikzibnera. Zato kad je u pitanju izbor osobe ili
novca, odnosno ulaganje u neke infrastrukturne projekte opisuju kao ske ili komunističke vrijednosti. Živeći u takvoj kontradikciji u više osoba koje su obilježile 2023. onda su to bez konkurenci-
kojoj de facto moraju slijediti glas razuma i priznati jednu po- je – hrvatski navijači. Takvi su bili, ostali su i uvijek će
stojeću državu, a s druge strane slijediti glas srca i forsirati biti na braniku hrvatske slobode i države, a spomenu-
vrijednosti nepostojeće države, oni su doveli hrvatsko društvo ti drugovi političari nisu nikada niti će biti.

HRVATSKI TJEDNIK 4 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 5 4. siječnja 2024.

 ETOIDI HAF AZ ETONSU F USNOTE ZA FAH IDIOTE ITSEJIV EKTAR K RATKE VIJESTI

Jadranka KOSOR objavila sliku s izdajnikom

Stjepanom Mesićem:
Zdravko VULIN, producent Rade Šerbedžije
u povodu otkazanoga ili zabranjenoga koncerta
Prijevremeni izbori U Hrvatskome saboru
"I još kolačići s bivšim u vojvođanskom gradiću: u Gospiću Prkačin od sada član Hrvatskoga bila
Č
"On obožava Bač i nedopustivo

N
predsjednikom Mesićem za sretnu ini se kako u Gospiću slijede prijevremeni
ova politička stranka u Hr- anketama sada je treća po snazi, a
2024. Usponi i padovi u odnosima je da netko tko toliko promovira izbori. To je potvrdio i gradonačelnik Karlo
vatskoj Hrvatsko bilo od prije Ivan Penava, predsjednik te stranke,
su iza nas. Sjećamo se samo srpski narod, bude tako Starčević koji
nekoliko dana zastupljena je i po utjecaju drugi, iza Plenkovića.
je kazao da "sigurno
zanimljivih dana i godina." diskriminiran." ne će predložiti novi
u Hrvatskome saboru. Nakon što je Zamjenik predsjednika je Dario Že-
HT: Što spoji antihrvatska kumrovečka škola, ni Bog ne može HT: Ne će biti zime za Radeta. Ono što mu ne daju u Srbiji, za Ante Prkačin napustio Domovinski po- pina, glavni tajnik DP-a u vrijeme Mi-
proračun do kraja
raskinuti. koju je živio i navijao 90-ih, dat će mu vrući HDZ-ovi nacionalisti u kret i postao član Hrvatskoga bila, on roslava Škore. Drugi potpredsjednik je
godine", kako bi do će na sjednicama nastupati u ime te Jure Francetić, poduzetnik hrvatskoga
Hrvatskoj.
redovnih izbora 2025. stranke. podrijetla iz Argentine, inače nećak
godine realizirao više Predsjednica te stranke je gospođa istoimenog zapovjednika ustaške
Siniša VUKOVIĆ, četnički novinar iz Splita Branko BAČIĆ, ministar graditeljstva na projekata nego to Nada Šikić, svojedobno ministrica rada Crne legije. Ljevičarski mediji odmah
i psihički bolesnik poznat po tome što je za treću godišnjicu potresa na Banovini: može sa sadašnjim i mirovinskog su s očitim
potrebe "Obnova
suradnicima. Starče- sustava u Medijima je zanimljivo animozite-
vić smatra da se prijevremeni izbori moraju pro-
Pupovca FAH IDIOT TJEDNA Petrinje vesti za izvršnu vlast, gradonačelnika i zamjenika,
kratkotrajnoj da je potpredsjednik te tom u prvi
lagao o Vladi Tihomi- plan istaknuli
nadbiskupu trebala ali i za Gradsko vijeće kao predstavničku vlast jer ra Oreškovića.
stranke Jure Francetić, upravo Fran-
Šariću da
Miron HAUSER, ravnatelj ono ne može funkcionirati bez proračuna. Naime, nećak slavnoga hrvatskog cetića želeći
nacionalnoga jazz orkestra, bi biti neki vijećnici s njegove liste nisu podržali predlo-
Ante Prka-
je blagoslivljao tobožnje
uvrijeđen koncertima cajkača u gotova za četiri žene izmjene prostornoga plana za gradnju nove
čin, general vojskovođe iz Drugoga zbog prezi-
srbosjeke: HOS-a je u mena, želeći
Zagrebu:
godine." kaznionice, a suspendirao je svoju zamjenicu Kristi- svjetskog rata
"Čisti i djevičansko "Sad ja imam pitanje nu Pršu te smijenio s mjesta direktora Komunalca
travnju proš- demonizirati
HT: To sve govori o razlici le godine napustio Domovinski po- stranku. Za normalne hrvatske ljude
netaknuti Tuđman za te koji su mene između Tuđmanova i Bačić- Milana Mataiju (HSP). Osvrćući s na problem koji kret, na čijoj je listi osvojio zastupnički tu nema ništa čudnoga, štoviše pot-
od bronce na delti pitali, ono slavno Plenkovićeva HDZ-a. U četiri je izazvao prostorni plan za novu kaznionicu, Star- mandat. Rekao je da je to učinio jer predsjednik Hrvatskoga bila mogao
Pothodnika i inkartani i pitanje, gdje si bio
godine Tuđman je stvorio čević je kazao da nema "ni jednoga razloga da se nije mogao dovoljno nastupati u Hr- bi s ponosom nositi prezime svoga ro-
državu, dobio rat, obnovio kaznionica ne proširi, jer već 140 godina postoji u vatskome saboru, no razlozi su neki đaka koji je poznat po velikim vojnim
dijaboličansko ispišani ‘91.? Gdje ste vi sada? Gdje su vam djeca? državu, izgradio 100 tisuća kuća, Gospiću i nije se dogodio ni jedan incident". Pre- drugi, privatne naravi. No Prkačin je i pobjedama u Drugom svjetskom ratu
Smoje iz ljevaonice Što slušaju? S kim se druže? Za koga a ovi u četiri godine uspjeli su ma njegovim riječima "proširenju kaznionice dalje ostao u komunikaciji s čelnicima i koji je zločinac samo u očima
pred plićakom Veloga glasaju? Gdje ste, vi veliki ‘rvati, dok vam
obnoviti jednu kuću i upropastiti usprotivili su se ljudi koji sebe vide kao da Domovinskoga pokreta, stranke koja velikosrba i hrvatskih izroda i
i stranku i državu. će pobijediti im evo prilike na izborima". (ri) iz tjedna u tjedan raste i po režimskim izdajica. (RI)
Varoša, egzaktni su glavni grad postaje šabački vašar?"
pokazatelj stanja u HT: A gdje su Hrvati koje ste svojim glasovima doveli na
Joško
Splitu." vlast – one u Zagrebu i u Hrvatskoj – koji dopuštaju invaziju
HT: Bilo bi dobro da Splićani
ovaj ljudski otpad ispišaju kao i
cajkača? Rvati koji odlaze slušati to agresorsko smeće manje
su krivi od vaših Hrvata koji bez otpora pristaju da takav srpski
svet okupira Hrvatsku.
KLISOVIĆ,
SDP-ov pro-
jugoslavenski
Kako će HBK reagirati na Franjin dokument
Smoju pa se možda i opameti,

K
ako ga već ne mogu nagraditi predsjednik ardinal Victor Manuel Fernández relativizira otpor prema Poljske, Ukrajine (i katolici i grkokatolici) i Mađarske. Osim toga,
kao i Grofa od Izmeta. Gradske skup- doktrinarnoj deklaraciji Fiducia supplicans. Argentinski sve- Fiducia supplicans odbacili su mnogi pojedinačni biskupi diljem
štine Grada Zagreba: ćenik, prefekt Dikasterija za nauk vjere, tvrdi da se biskupi svijeta, od Sjedinjenih Država preko Južne Amerike do Europe.
Velimir VISKOVIĆ, leksikograf, o ispovijedi "Zagreb danas izgleda bolje nego prije dvije bune protiv blagoslivljanja istospolnih parova zbog kulture i za- Čini se da se tako širok val protivljenja ne može objasniti samo lo-
kona u njihovim zemljama. Fernández je govorio o Fiducia suppli- kalnom kulturom. Mnogi komentatori ističu da blagoslov homo-
Josipa Manolića: godine." cans u intervjuu za španjolske novine ABC. Upitan je o prigovo- seksualnoga para jednostavno sugerira da Crkva prihvaća istos-
HT: Jugoslavenskim zločincima i njihovim suvremenim epigonima
"Hrvatski pop likuje nad žutim vlastita je destrukcija oduvijek bila vrhunac estetike. Ovaj nije
rima mnogih biskupskih konferencija doktrinarnoj deklaraciji polnu vezu, što bi impliciralo prihvaćanje smrtnoga grijeha, tj. čin
tijelom Josipa Manolića kojemu Fiducia supplicans. Rekao je da je taj prigovor donekle razumljiv, bogohuljenja. Dan nakon objave Fiducia supplicans, homosek-
daleko odmakao od svojih ideoloških predaka koji su 1945. u jer se u kulturama nekih zemalja blagoslov shvaća kao ‘legitimi- sualni američki isusovac otac James Martin istaknuo je ovaj do-
je neki dan dao "sakrament kadama otetih zagrebačkih stanova držali svinje i u tom činu vidjeli ranje neredovitih veza’. ‘Tome se pridodaje činjenica da u Africi kument kao veliki iskorak te je odmah izvršio blagoslov jednoga
ispovijedi", navodno na Manolićev ljepotu. postoje zakoni koji kriminaliziraju sam čin definiranja sebe kao para. On je inače svećenik kojeg papa Franjo iznimno cijeni. Sveti
zahtjev. Tu je riječ o inkvizicijskome nasilju i to homoseksualne osobe. Molim vas, zamislite blagoslov u ovoj si- Otac nedavno mu je napisao pismo u kojemu ga je istaknuo kao
nad čovjekom koji se od toga i ne može braniti. Andrej PLENKOVIĆ, predsjednik Vlade RH: tuaciji’, rekao je. Prefekt Dikasterija za nauk vjere u istom razgo- uzor svećenicima diljem svijeta. Par kojega je blagoslovio James
voru brani svoje odluke i tvrdi da homoseksualni parovi mogu biti Martin držao se za ruke tijekom obreda. Blagoslov je medijski po-
Sramota." "Pokazali smo da smo stabilni i blagoslovljeni. On smatra da ako svećenik daje takav blagoslov pratio liberalni američki tisak uz jasnu poruku svijetu: Katolička
HT: Za nekoliko bi godina i ovaj ponosni gardist jugoslavenskoga otporni!" nije heretik. Za njega taj je blagoslov samo odgovor pastira dvojici Crkva se promijenila, homoseksualne veze sada su prihvatljive.
krvnika Tita mogao zatražiti od Crkve isto "inkvizicijsko nasilje" i HT: Ne biste to uspjeli bez svojega partnera ljudi koji traže Božju pomoć. Problem je po njega u tome što nisu Koliko nam je poznato, Hrvatska biskupska konferencija
poželjeti se ispovjediti za svu mržnju prema hrvatskoj državi i za Vojislava Stanimirovića, okupacijskoga samo afrički svećenici i biskupi odbacili blagoslov homoseksual- sprema izjavu o ovoj deklaraciji. Nadamo se da će ju jasno
veličanje zločinačke jugoslavenske ideje i države. gradonačelnika Vukovara. nih zajednica. To su učinili i biskupi Astane u Kazahstanu, biskupi osuditi i da se ne će koristiti diplomatskim jezikom. (d.d.)

HRVATSKI TJEDNIK 6 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 7 4. siječnja 2024.

 STAJALIŠTA
Nakon povlačenja gimnazijskoga udžbenika povijesti
Zašto ne povučete
i ostale skandalozne udžbenike povijesti
koji vrve jugoslavenskim lažima
Hajdarovićev, Nazorov, Erdeljin,
Stojakovićev, Bogdanovićev…
Piše: Saša Zamboni
H
rvatski je tjednik 2021. godine,
objavio moj tekst o tada odo-
brenim skandaloznim udžbeni-
cima povijesti za osnovnu školu
u izdanju Profil Kletta, Školske
knjige i Alfe. Sadržaj koji se u udžbeničkim
prikazima nudi hrvatskim učenicima otvoreno
ili prikriveno iza "dojma" autora, "nekih pro-
cjena", subjektivnosti i bizantinskoga falsifici-
ranja iznosi niz neistina te učenike dovodi u
zabludu oko temeljnih povijesnih činjenica,
ali i vrjednota na kojima je nastala Republika
Hrvatska. Udžbenici obiluju faktografskim po-
grješkama i jasno je vidljiva njihova ideološka
pozadina.
Ovih je dana nakon medijske reakcije za-
služeno i nekoliko godina prekasno povučen
udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije u
izdanju nakladnika Profil Klett. Povlačenjem
navedenoga udžbenika samo je dotaknut vrh
nakladničko-interesne sante leda na koju je
nasukano hrvatsko školstvo. Navedeno po-
vlačenje otvorilo je nekoliko važnih pitanja
hrvatskoga školstva, a sukladno tomu i hrvat-
ske budućnosti.
Nakon povlačenja srednjoškolskoga udž-
benika povijesti autora Miljenka Hajdarovića,
Vedrana Ristića i Nikice Torbice postavlja se
pitanje zbog čega nije povučen i jednako skan-
dalozan osnovnoškolski udžbenik Vremeplov
8 u izdanju nakladničke kuće Profil Klett čiji
su autori Tomislav Bogdanović, Miljenko Haj-
darović i Domagoj Švigir.
Udžbenik sukladno Zakonu o udžbenicima i
drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i
srednju školu, "treba štititi temeljne vrijednosti
i baštinu Republike Hrvatske, kao i promicati
nacionalni identitet." Zadaća školstva koje po-
HRVATSKI TJEDNIK 8 VERITAS VINCIT
staje eksperiment Plenkovićevih dužnosti ne-
doraslih i odnarođenih ministara trebala bi biti
razvijanje svijesti o nacionalnoj pripadnosti.
Prosvjetna politika Andreja Plenkovića i nje-
govih koalicijskih partnera iz SDSS-a temelje-
na je na falsificiranju, uništavanju hrvatskoga,
pogodovanju različitim privatnim interesima,
neznanju i nesposobnosti te suprotna razvoju
hrvatskoga nacionalnog identiteta.
Jedini narativ hrvatskih udžbenika povijesti
trebao bi biti hrvatski, a ne jugoslavenski i ve-
likosrpski. Hrvatsko tržište udžbenika siguran
je i unosan posao koji nakladnicima donosi de-
setke milijuna eura. Osim financijske koristi,
udžbenici nose i obrazovnu odgovornost pre-
ma dolazećim naraštajima hrvatskih učenika.
Hrvatske udžbenike, prije nego što dođu
na školske klupe odobrava povjerenstvo za
udžbenike Ministarstva znanosti, obrazovanja
i sporta, a bez jasnih kriterija izabiru učitelji.
Odobravanje ideoloških i protuhrvatskih pam-
fleta skrivenih iza šarenih udžbeničkih korica
nije slučajno već pokazuje pravi smjer Plenko-
vićeva HDZ-a koji na međunarodnome planu
predstavlja poslušničku ispostavu bruxelleske
globalističke franšize, a na unutarnjem planu
u političkoj maniri stranca Károlyja Khuen-
Hédervárya vlast temelji na suradnji sa Pupov-
čevim SDSS-om.
Povlačenjem samo jednoga pamfleta skri-
venoga iza šarenih udžbeničkih korica na-
pravljena je velika financijska usluga ostalim
nakladnicima koji će podijeliti dobit nakon što
njihovi podjednako neprimjereni udžbenici
zamijene onaj u izdanju Profil Kletta. Dobit
će povećati izdavačka kuća Školska knjiga
čiji osnovnoškolski udžbenik povijesti Klio
8, autora Krešimira Erdelje i Igor Stojakovića
obiluje historiografskim pogrješakama, for-
mulacijama po želji jugoslavenskih i veliko-
srpskih lobija, a digitalno izdanje otvoreno kao
izbornu temu nameće rodnu ideologiju.
Rodna ideologija
Papa Joseph Ratzinger jasno je označio
opasnosti "diktature svjetske naizgled hu-
manističke ideologije" koja predstavlja "an-
tikristovo vjerovanje". Rodna ideologija na-
zivana još i "rodna teorija" ili "genderizam"
tvrdi kako su spol i rod u potpunosti jedna
od druge odvojene kategorije. Rod prema toj
ideologiji nije povezan s biološkom datošću,
već je stvar osobnoga izbora. Prema toj sulu-
doj teoriji pojedinac sam odlučuje je li muš-
karac, žena ili što treće (primjerice – ono).
Prijedlog izborne teme u digitalnoj nakladi
Školske knjige suprotno znanstvenim, moral-
nim i etičkim načelima te pravima roditelja
na odgoj vlastite djece kao općeprihvaćenu
znanstvenu činjenicu promovira tzv. rodnu
ideologiju. Autori Erdelja-Stojaković unu-
tar prijedloga izborne teme "Borba za prava
žena u 20. stoljeću" aktivističku ispraznicu
izlegnutu iz Plenkovićeva istanbulskoga ku-
kavičjeg jajeta o kulturnoj uvjetovanosti roda
i bezuvjetnom odvajanju roda od spola na-
meće osnovnoškolcima kao neupitnu znan-
stvenu i povijesnu činjenicu. Navedenome
prethodi blasfemičan odlomak koji tvrdi da
su "odbacivanje tradicionalne obitelji, ide-
ologija slobodne ljubavi, moderna sredstva
kontracepcije i zakonski regulirana moguć-
nost prekida trudnoće" //..// "postignuća"
koja osporavaju "konzervativni krugovi".
Autori zločinački komunizam prikazuju kao
ideal zauzimanja za ravnopravnost žena. Pišući
o komunističkoj ideologiji navode kako se "od
svojih početaka zauzimala za žensku ravno-
pravnost", što se "odrazilo na položaj žena u
komunističkim režimima." Kao primjer ravno-
pravnosti žena navode notornu Milku Planinc,
komunistkinju čije se ime veže uz ratne zloči-
ne.
hrvatski.list@hi.t-com.hr
Nametanje "rodne ideologije" kao znanstve-
ne i povijesne činjenice samo je nastavak or-
ganiziranoga djelovanja interesnih lobija koji
nadilaze nacionalne granice. Pri tome je posve
jasno zbog čega tzv. rodna ideologija ulazi u
pojedine udžbenike, prijedloge tema i digital-
na izdanja. Očekuju da će njihove ideje lakše
zaživjeti kod djece, nego kod zrelih i odraslih
osoba. Autori sadržaja u izdanju Školske knji-
ge suprotno znanstvenom suglasju te interpre-
tativnoj izjavi Vlade Republike Hrvatske o tzv.
Istanbulskoj konvenciji prema kojoj "Repu-
blika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije
ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije
Dr. Ante Nazor je licemjer:
kritizira povučeni udžbenik
zbog laži o Stepincu, a u
njegovu osnovnoškolskome
udžbeniku učenike se
usmjerava da gledaju
protuhrvatski filmski pamflet
Dnevnik Diane Budisavljević
koji je financirala i Vučićeva Srbija, u kojemu je
Stepinac prikazan kao bešćutni zločinac
u hrvatski pravni i obrazovni sustav" odlučili
su biti pioniri hrvatske povijesne udžbeničke
prakse.
Tragično je nametanje neznanstvene rodno-
ideološke teze kroz hrvatsko školstvo, koje
hrvatsku djecu treba podučavati o ljudskim
pravima u 20. stoljeću obilježenima straho-
tama totalitarizama. Školska knjiga, između
ostaloga, onima koji izaberu njihova izdanja
nudi članstvo u Klubu 5+ i popuste tijekom ci-
jele godine u knjižarama i internetskoj trgovini
Školske knjige. Osim toga, otvoreno nude po-
puste do 30 posto u više od 50 trgovina najpo-
znatijih robnih marki. Ako tko od učitelja iza-
bere njihov udžbenik, može povoljnije kupiti,
primjerice, donje rublje ili čarape dokoljenice.
Povlačenjem jednoga
od srednjoškolskih
udžbenika profitirat će
i nakladnik Alfa
Prateći medijske izjave prof. dr. sc. Ante
Nazora, koji s pravom kritizira povučeni
udžbenik u izdanju Profil Kletta, osvrćući se
9 4. siječnja 2024.
i na neutemeljeni prikaz blaženoga kardinala
Alojzija Stepinca, moglo se uočiti veliko li-
cemjerje. Naime, osnovnoškolski udžbenik
povijesti u izdanju nakladnika Alfa d.d., čiji
je jedan od autora prof. dr. sc. Ante Nazor,
može stvoriti dodatnu zabludu vezanu uz lik
i djelo nadbiskupa Alojzija Stepinca. Autori
udžbenika preporučuju učenicima osmih ra-
zreda gledanje filma Dnevnik Diane Budisav-
ljević, pri tome tvrdeći kako se film "temelji
na njezinu životu i djelu" te potiču učenike
na pisanje osvrta o filmu. Autori Ante Nazor,
Nikica Barić, Zaviša Kačić, Ivan Briganović,
Mira i Zrinka Racić ne vode računa o tekstu
suglasnosti za prikazivanje filma koji je 2. lip-
nja 2020. godine potpisala pomoćnica bivše
ministrice Blaženke Divjak, profesorica ma-
tematike i informatike Lidija Kralj. Navedena
suglasnost ističe potrebu organiziranja projek-
cije uz nazočnost učitelja i stručnih suradnika.
Napominjem kako učeničko predznanje nije
dovoljno za samostalno uočavanje pogrješaka
u filmskom prikazu Alojzija Stepinca.
Navedeni film čije gledanje predlaže udž-
benik, a čiji je jedan od autora prof. dr. sc.
Ante Nazor, financiran je i od strane Vučićeva
državnoga Filmskog centra Srbije. Film prika-
zuje hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca kao
slabića i ustaškoga vikara.
Dužnost je hrvatskoga školstva u ime Blei-
burga, Vukovara, Škabrnje i ostalih stratišta
hrvatskoga naroda, u ime znanih i neznanih
hrvatskih junaka i tisućljetne borbe za neovi-
snošću, budućim naraštajima prenositi istinu i
stvarati domoljubni, hrvatski nacionalni identi-
tet. Potrebno je povući sve skandalozne udžbe-
nike, a hrvatskim učenicima ponuditi
vjerodostojan obrazovni materijal.
(Autor je profesor povijesti)
PISMA ČITATELJA - hrvatski.list@hi.t-com.hr
Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je…. (2)
Nemojte davati prostor
provokatorima poput Šušnjare
P
oštovani glavni ured-
niče HT, ovom mojom
kratkom izjavom želim
članak orjunaša i yugofila Sr-
đana Šušnjare Zastupate teze
bliske NDH, a Pavelić je bio
budala sa svojom bandom
bojovnika baciti na smeti-
šte. Provokator Šušnjara,
očito ‘čovjek s majmunskim
mozgom’ bezobrazno, javno
vrijeđa hrvatskoga povijesnog
velikana dr. Antu Paveliću i
NDH. Na ovako neprihvat-
ljiv način ni splitski orjunaš
Smoljo ne bi se usudio tako
pogrdno i netočno pisti o ustašama i Poglavniku NDH.
Razumijem Vas i vaš demokratski stav, gospodine Marija-
čiću, ali molim Vas nemojte davati prostor neprijateljima
Hrvatske države u HT-u.
JOSIP HORVAT, Zagreb
___________________________________________
Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je bio
budala sa svojom bandom bojovnika (3)
Izgubio se Srđan u prašumi
kumrovečke povijesti i zaboravlja
da je ‘budala sa svojom bandom
bojovnika’ znao i uspijevao
D
opustite mi da vam iskreno čestitam jubilarni broj
1000. izlaska našega Hrvatskog tjednika sa željom da
ih barem još toliko izdate! U isto vrijeme, dopustite
mi da se osvrnem na dopis nekoga Srđana Šušnjare s Krka,
objavljen u rubrici Pisma čitatelja broj 1004., od 21. 12.
2023., na 10. stranici.
Nije jednostavno, ali je ipak zabavno, raspravljati s onim
pojedincima koji su u svom mentalnom sklopu jednokanalizi-
rani i koji nisu u stanju iskočiti iz toga svog mentalnog sklopa
u koji ih je zacementirala ideologija i pranje mozga prošloga
propalog sustava. Neznanje, skučenost razmišljanja, zalupa-
nost i nesposobnost zaključivanja – sve to utječe na moguć-
nost povezivanja uzroka i posljedica događaja u svakidašnje-
mu životu, a posebno događaja – u ovomu slučaju – hrvatske
bliže i krvave povijesti. Izgubio se taj neki Srđan u prašumi
svoje kumrovečke povijesti i ne može se sjetiti, ili nikada
nije ni naučio, da je Ustaški pokret (a ne ustanak!) osnovao
i organizirao, još godine 1930., osobno hrvatski političar i
doktor prava, dr. Ante Pavelić, izabrani zastupnik u Narod-
noj skupštini Kraljevine SHS. I kao zastupnik u toj Narodnoj
skupštini otvoreno je žestokim riječima i uporno zastupao
HRVATSKI TJEDNIK
stvaranje slobodne i nezavisne države Hrvatske. Ne zna Sr-
đan, ili ne želi znati, da je jugo-režim osudio dr. Antu Pavelića
1929. na smrt i da od te godine živi i djeluje izvan Hrvatske, u
iseljeništvu. Zašto? Trebao bi se taj neki Srđan upitati. Zašto i
što ga je natjeralo, odnosno prisililo, na iseljenički kruti život?
Ne zna Srđan da je 1930. dr. Ante Pavelić utemeljio i organi-
zirao Ustašu, odnosno Hrvatsku revolucionarnu organizaciju
(UHRO). Ne zna ni da postoji velika razlika u značenju riječi
ustaša i ustanik! A on se svim silama napreže da ukaže na
pogrješku (a tu pogrješke nema) osnivanja i imenovanja
Ustaškoga pokreta, pa vadi iz svoga orjunaškog lonca neko
ustaničko ime koje bi nas povezalo s jugo-srpskim neuspjelim
i jalovim ustancima.
Spominje taj neki Srđan i neki bosanski lonac, a ne zna
da se tim i takvim riječima služilo jugo-jednoumlje nastojeći
nacionalnost pretvoriti u pokrajinstvo. Ne zna taj neki Srđan,
koji predlaže istraživanje zašto je Dobroslav Paraga izvan
političke scene i koji zaziva zbor desnice, koju bi Hrvatski tjed-
nik (tj. Urednik!) trebao ‘pokušati sabrati’ kao ‘rascjepkane i
izgubljene sinove’ da je taj posao obavio budala dr. A. Pavelić
(kako ga taj neki Srđan naziva!) sabravši svoju bandu bojovni-
ka, koji su preživljavali i pod najgorim okolnostima pripremali
se za oslobođenje domovine Hrvatske od krvavoga i zločinač-
koga okupatora plemena Crnih Đorđa – Karađorđevića.
Ne zna taj neki Srđan da je Ante Pavelić bio član i
podpredsjednik HSP-a, istoimene stranke kojoj su pripadali
Dobroslav Paraga i Ante Paradžik (kojega ‘pogrješkom’ njego-
vi ubiše!) u današnjoj slobodnoj i, barem donekle, suverenoj
državi Hrvatskoj. Upravo taj neki Srđan, želio bi ispitivati D.
Paragu o formiranju ostalih bojni HOS-a – što mu ga god to
značilo!
Čudna je ta kumrovečka škola! Čudan je taj orjunaški men-
talni sklop iz kojega se pojedinci nikako ne uspijevaju izvući!
Čudan je taj kućni odgoj i čudna je ta kultura jezika koja
oblajava i one koji su uvelike pridonijeli slobodi, neovisnosti
i suverenosti države Hrvatske. Čudni su takvi načini razmi-
šljanja pojedinaca koji ne shvaćaju ili ne mogu shvatiti da
svaka posljedica ima i mora imati uzrok! Da je taj neki Srđan
čuo za onu izreku Neke glave bi trebalo prati iznutra sigurno
bi najprije proučio ono o čemu piše. I na kraju, šaljem tom
nekom Srđanu, poruku riječima hrvatskoga književnika Ivana
Raosa: Ne pljuj mi (nam) neznanjem u znanje, / Iz truleži ne
kreši varnica!
DARINKO GALIĆ
___________________________________________
Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je bio
budala sa svojom bandom bojovnika (4)
Ni Pavelić ni njegovi bojovnici
nisu budale, to su ljudi vrijedni
poštovanja
U
HT-u br. 1004. od 21. 12. 2023. objavljen je tekst
Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je bio budala sa
svojom bandom bojovnika autora Srđana Šušnjare.
Srđane, dragovoljac sam i umirovljeni časnik HDV-a. Ne bih
želio ulaziti u prepisku s Vama zbog Vašega članka u naše-
10 VERITAS VINCIT
mu tjedniku, ali htio bih izraziti duboko negodovanje zbog
Vašega vrijeđanja poglavnika NDH dr. Ante Pavelića i njegovih
bojovnika. Po meni oni nisu nikakva banda ni budale, nego
ljudi vrijedni poštovanja u vremenu i okolnostima u kojima
su djelovali. Šteta što Vi niste bili tada rođeni i postavljeni za
nekoga ministra pa im davali smjernice kako će raditi i kako
će se zvati. Tako su hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i
njegovi bojovnici porazili srbočetnike, a da nisu možda biste i
njih isto nazivali budalama i bandom. Ispada kako ste Vi vrsni
poznavatelj hrvatskog pravopisa pa bi Vam preporučio da se
javite ministru Fuchsu i da Vas predloži za ravnatelja Institu-
ta za hrvatski jezik umjesto Jozića. Napomenuo bih kako je
četnik nastao od hrvatske riječi četa. Na čelu čete nalazi se
četnik, znamo tko ga i kako rabi.
Slažem se s Vama kako bi trebalo okupiti sve rascjepkane
domoljubne stranke i tako ići na izbore. Ne znam što mislite o
minhensko-briselskoj te kroasan-jogurt bojni koja je u Hrvat-
skoj na vlasti. Zamolio bih Vas da ne vrijeđate ni dr. Pavelića
ni njegove bojovnike nego ih prepustite vremenu u kojemu
su živjeli i djelovali i neka počivaju u miru Božjemu. Dosta im
je bilo progona s one druge strane, a sada ih i vi progonite
da im se kosti prevrću u grobu. Mislim kako to nisu zaslužili
ni po kojoj osnovi. Vjerujem kako su i od onih koji imaju loše
mišljenje o njima zaslužili bar zrnce poštovanja jer su bili i
ostali Hrvati idealisti. Volim Vas jer znam što mislite. Osobno
se ne bojim četnika ni početnika nego hrvatske gube i onih
Hrvata koji ne cijene svoje.
STIPAN MEDVIDOVIĆ, Žrnovnica
___________________________________________
Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je bio
budala sa svojom bandom bojovnika (5)
Sveznalica Šušnjara iskrivljuje
povijesne činjenice
S
matram da ne ću biti jedini koji se osvrnuo na pismo
Srđana Šušnjare u Hrvatskome tjedniku br. 1004. Nije
pretjerano ustvrditi da je dotični vulgarno i prostački
izvrijeđao mnogobrojne Hrvate i u prvom redu one koji su je-
dini na čelu s dr. Antom Pavelićem nakon atentata na Hrvate
u beogradskoj skupštini pružili otpor velikosrpskim preten-
zijama i diktaturi. Hrvati bi bili kukavički narod da nije bilo
Pavelića i ustaša. Hvale je vrijedno što je HT na kalendaru za
2024. godinu uz povijesne osobe uvrstilo i sliku dr. Pavelića.
Čestitam na hrabrosti i osjećaju za pravdu.
U svom pismu Šušnjara se okomio i na Bosnu, kao da
Bosna nije bila u sastavu Hrvatskoga Kraljevstva u vrijeme
narodnih vladara. Šušnjara iskrivljuje povijesne činjenice te
dijeli savjete mnogima, pa tako i HT-u, izigravajući sveznalicu.
MIHOVIL UDOVIČIĆ, Njemačka
___________________________________________
Na djelu je napad na temeljne
vrijednosti EU
N
a djelu je napad na temeljne vrijednosti EU. Ako,
ne daj Bože, taj pakleni plan prođe, onda to ne
će biti ona EU čije smo vrijednosti prihvatili i čije
hrvatski.list@hi.t-com.hr
smo akte potpisali nego nešto posve drugo i prema čemu
nemamo nikakvih obveza. Bio bi to ujedno i krah izvorne
EU. Suverene Europske Države – da. Sjedinjene Europske
Države – ne. Ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod koga za
Judine škude, riječi su predsjednika Tuđmana. Možete li
zamisliti kako predstavnici malih naroda na dan gubitka
suverenosti u Bruxellesu unisono i zdušno pjevaju Odu
radosti? Zato treba odmah inaugurirati institut opoziva.
Opoziva zastupnika koji glasuju protiv suverenosti svojih
zemalja dok još nije učinjena već šteta. Što se Hrvatske
tiče, treba reći – dosta. Previše je hrvatske krvi proliveno i
života položeno za slobodu i taj suverenitet da bi neki EU
birokrati i moćnici doveli u pitanje već i ovakav okrnjeni
suverenitet. Znamo kako će naši predstavnici biti pod de-
mokratskim pritiskom velikih i moćnih. Bog im dao snage
da izdrže osjećajući bilo svoga naroda. Pobijedili smo,
pobijedit ćemo opet!
VLADIMIR BRKLJAČIĆ, Zagreb
___________________________________________
Našim ste mi Tjednikom uljepšali
starost i samoću
I
mam 77 godina i Vaš sam časopis otkrila prije dvije-
tri godine. Jednostavno, ja sam smrtno zaljubljena
u njega, a pomalo i u sve vas koji ga pišete. Bog je
stvorio mnoga čuda, a vi ste jedno od njih. Uljepšali ste
mi moju starost i samoću. To si nisam mogla niti pože-
ljeti. Sada ću mirno umrijeti i doći u Božju slavu mojim
hrvatskim žrtvama jer smo i mi s njima žrtve. Hvala vam,
dragi moji ljudi. Bog blagoslovio sve nas s našom Hrvat-
skom!
BRANKA BRANDIS, Njemačka
___________________________________________
Dr. Mihovil BIOČIĆ: Ne mogu podnositi laži
onih koji Hrvatsku ne mogu smisliti (2)
Nekoliko objašnjenja
U
prošlome broju Hrvatskog tjednika objavljen je veli-
ki intervju s dr. Mihovilom Biočićem, koji je izazvao
veliku pozornost naših čitatelja. U njemu su se, me-
đutim, potkrale neke nepreciznosti na koje želimo upozoriti.
Na samoj naslovnici stoji najava: „Ostajem u HDZ-u, neka ga
napuste Plenković i oni koji su ga izdali“. U samom tekstu, pa
ni i njegovu naslovu, istina, Biočić ne spominje ni jedno pa
ni Plenkovićevo ime. Najava je rezultat slobodne uredničke
interpretacije.
Drugo, u potpisu ispod fotografije srušenih kaštelanskih
kuća stoji kako je u savezničkome bombardiranju Splita i
okolice 1943. godine poginulo 620 civila i 26 vojnika te kako
je taj strašan zločin podmetnut ustašama. Ova se tvrdnja o
podmetanju ustašama odnosi samo na stradale u Kaštelima,
a ne na sve ubijene u splitskoj okolici.
Treće, pasus koji počinje: “Nadalje, koalicija HDZ-a s SDSS-
om , apsolutno mi je neshvatljiva“, grafički je otisnut kao
pitanje, iako je riječ o dijelu cijeloga odgovora.
Uredništvo
11 4. siječnja 2024.
PISMA ČITATELJA - hrvatski.list@hi.t-com.hr

Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić je bio smjerala na zaokruživanje prirodne i povijesne geopoli-
budala sa svojom bandom bojovnika (6) tičke cjeline do drinske povijesne, mitske i kultne granice.
Današnje je, pak, suprotno geopolitičko stanje sve veće
Šušnjari je bolje da ne piše o rashrvaćenje Bosne i ‘pobosnjenje’ Hrvatske kao posljedica
završetka procesa stvaranja bošnjačke nacije i uspjeha ge-
stvarima koje ne poznaje opolitike Velike Srbije stvaranjem prečanske srpske države.
njemačko-hrvatskome rječniku iz 1875. riječ ustaša nalazi
pod njemačkim značenjem Freiheitskämpfer tj. borac
za slobodu, a tako (ustaše) zvali su se i hrvatski borci za
slobodu u BiH 1875. – 1878. koji su ustali protiv osmansko-
ga gospodstva kako bi se te pokrajine ponovno sjedinile s
materom zemljom Hrvatskom. U tumačenju nadalje stoji
već mogu biti i nacionalne. U revoluciji 1848. – 1849.,
primjerice, nacionalno je pitanje u više zemalja bilo na
prvome mjestu. Prekidom odnosa s Mađarskom i ratnim
pohodom protiv nje ban Jelačić izveo je najrevolucionarni-
ji čin tadašnjih revolucionarnih gibanja u Hrvatskoj.
Prema Pavelićevu poimanju, državna je samostalnost

U HT-u br. 1004 od 21. 12. 2023. u rubrici Pisma
čitatelja na str. 10. kao prvi je objavljen tekst s
naslovom Zastupate teze bliske NDH, a Pavelić
je bio budala sa svojom bandom bojovnika! u potpisu
kojega je gospodin Srđan Šušnjara. Prva misao potaknuta
čitanjem teksta (inače najčešće pisanoga u prvoj osobi
množine) bila je da svugdje ima bedastoće i zloće, ali kod
nas je valjda središnjica. A nakon apstrahiranja od načina
i govora kojima ih iznosi, ostale su piščeve tvrdnje koje bi
iznova inspirirale irskoga nobelovca G. B. Shawa za njegovu
poznatu izreku: ‘Čuvajte
se lažnoga znanja, ono
je mnogo opasnije od
neznanja’.
Na početku teksta
Šušnjara ustvrđuje
kako HT u svakoj prilici,
otvoreno zastupajući
teze bliske NDH, pokuša-
va privući nove čitatelje
koje (navodno) nastoji
uvjeriti kako je Pavelićev
ustanički ustaški pokret
izvorni i jedini svehr-
vatski pokret, a tu tezu
drži notornom glupošću.
Zbog toga je zapravo
prvi i najveći dio teksta
posvetio raščlambici
‘nakaradnoga i besmi-
Oton Iveković Rakovička pogibija. 1870-ih riječ ustaša
slenoga’ naziva Ustaša bila je u redovitoj uporabi pa se (rakovičkim) ustašama
– hrvatska revolucionar- nazivaju i sudionici Rakovičkoga ustanka iz 1871. pod
na organizacija, koji je vodstvom Eugena Kvaternika
ustaška organizacija služ-
beno imala od osnutka
do preimenovanja u NDH u oslobodilački pokret. Za pojam
ustaša Šušnjara iznosi kako ga je Pavelić prenio, uveo iz na-
rodne terminologije njegove rodne BiH; da se pojam ustaša
veže uz ustanike, jednako i katolike i pravoslavce, protiv
osmanlijske vlasti u BiH 1875. – 1877.; da se u Hrvatskoj
izričito govori ustanik, a ne ustaša; da je ustaša ‘koket-
na sprava iz bosanskoga lonca, što Hrvatskoj nikako nije
potrebno, jer ima već previše ‘bosanskoga’; da se nada(ju)
da je ovime objašnjena suludost pojma ustaša; da se sam
Pavelić doveo u paradoks vlastitih promašaja jer ‘zamislite
biti ustaša/ustanik u samoproglašenoj državi [NDH], što bi
valjda značilo da se protivite/ili da ste ustali protiv vlastite
države?!’. Ne može se ne zapaziti da je Šušnjara u očitoj
opterećenosti današnjim odnosima Hrvata iz Hrvatske i Hr-
vata iz BiH previdio temeljnu stvar – da nema povijesnoga
teksta bez povijesnoga konteksta. Pavelićeva je geopolitika
Pametnome dosta.
Ustaše – oduvijek
hrvatski borci za slobodu
Zaista brojni primjeri iz povijesnih izvora i ondašnje i
starije literature i novinstva pokazuju kako je još u vrijeme
nastajanja ustaške organizacije na prijelazu dvadesetih
i tridesetih godina XX. stoljeća, a pogotovo ranije riječ usta-
ša u hrvatskome jeziku bila u širokoj i redovitoj uporabi kao
istoznačnica riječi ustanik i da se nipošto nije vezivala samo
uz protuturski Bosansko-
hercegovački ustanak
1875. – 1878. U doba
Rakovičkoga ustanka 1871.
pojam ustaša bio je u
redovitoj uporabi, tako da
je veoma izvjesna tvrdnja
Branimira Jelića, jednoga
od čelnika prijeratnoga
ustaškog pokreta, da je
i (sam) Eugen Kvaternik
svoje vojnike nazivao usta-
šama. Mjesec dana nakon
rakovičke katastrofe po-
četkom studenoga 1871.
Karlovčanin prezimenom
Belan sudski je prijavljen
zbog toga što je u oštariji
rekao da ‘oni koji su ustaše
u Rakovici smaknuti dali,
poganiji su od njih samih’.
U zagrebačkome dnevniku
Agramer Zeitung objavlje-
no je na njemačkome jezi-
ku izvješće o ugušenome
Rakovičkom ustanku zapovjedajućega generala u Zagrebu
Mollinaryija Ratnome ministarstvu u Beču od 25. listopada
1871. U hrvatskome prijevodu toga izvješća objavljenome
u režimskim Narodnim novinama njemačka riječ rebell
gotovo uvijek prevedena je riječju ustaša. Jednako tako
i u prikazu ustanka u Obzoru 1906. rakovičke se ustanike
redovito naziva ustašama. Stjepan Radić 1908. u stranač-
kome glasilu Dom sudionike Gupčeve seljačke bune 1573.
naziva ustašama. Jutarnji list od 19. rujna 1924. u vijesti o
revoluciji u Paragvaju navodi kako ‘su ustaše zaposjeli čitav
zapad države’, a zagrebačke Novosti 2. lipnja 1935. dono-
se fotografiju bivšega predsjednika Katalonije i njegovih
ministara kojima se sudilo zbog pobune u Kataloniji pod
naslovom ‘Pred osudom katalonskih ustaša’…
U travnju 1943. Poglavnikov vojni ured izdao je službeno
tumačenje naziva ustaša. U njemu stoji da se u Filipovićevu
kako Esihov rječnik koji je tiskan pred stvaranje NDH prevo-
di riječ ustaša s njemačkim značenjem Landsturmmann, a
riječ Landsturm pojmom narodni ustanak (Volksaufgebot).
Za postojanja Austrougarske Monarhije, navodi se dalje,
njemački naziv Landsturm preveden je na hrvatski kao puč-
ki ustanak, a Landsturmmann kao pučki ustaša. Stoga su
hrvatski borci za slobodu 1931. dobili službeni naziv ustaše
da se sačuva tradicija bosansko-hercegovačkih boraca za
slobodu iz 1875. – 1878. i pučkoga ustanka Hrvata stare
hrvatske vojske za vrijeme rata 1914. – 1918. Zato nema
razloga zamjenjivanju naziva ustaša bilo kojim drugim
nazivom jer on odgovara hrvatskoj povijesnoj i jezičnoj
predaji. U službenome se tumačenju dalje govori kako to
što neki srpski i hrvatski rječnici sastavljeni pod utjecajem
ideje jugoslavenskoga jedinstva riječ ustaša prevode na
njemački kao Rebell ili Insurgent, tj. pobunjenik ili odmet-
nik, nema nikakvu važnost. Tuđinska vlast borca za slobodu
uvijek žigoše kao pobunjenika ili odmetnika, no u vlastitoj
državi ustaša označuje borca za slobodu ili čovjeka pučkoga
ustanka.
Sloboda se može steći
samo revolucijom
Naposljetku treba reći kako je sam Ante Pavelić u svo-
jim sjećanjima Doživljaji (pisanima nakon rata) kazao da je
ustaška pjesma bošnjačkih (danas u značenju: bosanskih)
ustaša muslimana protiv austrougarskoga zaposjednuća
BiH 1878. o ranjenome ustaši na Borcima kod Jezera kraj
Jajca pola stoljeća kasnije postala ustaškom koračnicom
puška puca, a top riče… u borbi za uspostavu NDH. Stoga
nema sumnje da su i kod nadjenuća ustaškoga imena
hrvatskoj revolucionarnoj organizaciji na Pavelića jednako
tako utjecale (i) priče aga i begova iz njegova djetinjstva
o junačkome boju jezerskih ustaša s austrougarskom voj-
skom na Borcima u kolovozu 1878. u kojemu su neki i sami
sudjelovali. Naziv ustaša zapravo je bio veoma pogodan:
kao živo ukorijenjen u narodnoj svijesti i usmenoj predaji
bio je poveznica s junačkom prošlošću predaka, pri tome
jednako prihvatljiv i kršćanima i muslimanima.
Za drugi pojam u nazivu ustaške organizacije – revolu-
cionarna – Šušnjara kaže kako ni s čim tijekom povijesti
nema veze. Sve da je to i točno, zašto bi i moralo imati
veze s bilo čime ranije? Ante Pavelić s političke je prešao
na oružanu borbu. Zadnji je to šezdeset godina ranije uči-
nio Eugen Kvaternik. Ferdo Šišić u knjizi Kvaternik (1926.)
Rakovičku bunu tumači kao revoluciju, hrvatsku revoluciju.
Dakle, nacionalnu revoluciju. Jednako tako za Nikšu Stanči-
ća Kvaternik je tipični nacionalni revolucionar svoga doba
koji je pokušao uspostaviti samostalnu nacionalnu državu
oružanim ustankom. Revolucije kao nagle i temeljite pro-
mjene, korjeniti preokreti, ne moraju biti samo socijalne,
condicio sine qua non blagostanja i opstanka jednoga
naroda. Državna se nezavisnost ne može postići samo
prosvjetom ili gospodarskom snagom za koju je, pak, opet
nužna državna sloboda. Sloboda se može steći samo revo-
lucijom. Revolucija je silovita promjena političkoga stanja
oružanim sredstvima. Shodno tome u Ustavu UHRO-a kao
njegova prva zadaća određeno je oslobođenje Hrvatske is-
pod tuđinskoga jarma ‘oružanim ustankom (revolucijom)’
s ciljem njezine državne samostalnosti i nezavisnosti.
ZDS – istinska ustaška
i Pavelićeva baština
Na Šušnjarinu kritiku trećega pojma – organizacija – jer
da ‘nikako ne spada u njegov [Pavelićev] smisao korijen-
skoga pravopisa’ nema se što reći jer je korijenski pravopis
uveden u uporabu tek 1941. A nakon JAZU-ova Rječnika
hrvatskoga ili srpskoga jezika nema se što reći niti za
pojam vojnica koji Šušnjara također spočitava Paveliću. Za-
nimljivo je kako nakon svih iznesenih prigovora Paveliću g.
Šušnjara pozdravno rabi ZDS, kraticu gesla koje je istinska
ustaška i Pavelićeva baština.
Na kraju se treba osvrnuti još na dvoje. S. Šušnjara iznio
je naglas razmišljanje o Slavku Kvaterniku i Lorkoviću i Vo-
kiću kao mogućim zamjenskim poglavnicima umjesto Ante
Pavelića. Za ambicioznoga doglavnika Kvaternika može se
tek nagađati bi li u politici, državništvu i ratovodstvu bio
bolje vizije, znanja, umijeća i sreće od vojskovodstva i obra-
ne države koji su mu bili u djelokrugu. Mladen Lorković i/
ili Ante Vokić, međutim, nisu ni mogli postati poglavnikom.
Ako se i zaboravi ili prijeđe preko toga da poglavnika prema
ustaškome ustavu biraju ustaše utemeljitelji, a tek po
njihovu ispražnjenju Glavni ustaški stan, treba znati kako je
cilj tzv. puča koji su njih dvojica operativno pripremali bila
predaja vlasti HSS-u kojom bi završilo njihovo sudjelovanje.
In bona fide, pohvalno je da se g. Šušnjara zanima za
povijesne teme i lijepo je da, onako, u smiraj dana nešto
pročita iz hrvatske povijesti, ali neka se okani ćorava posla.
Jer iznesenim tvrdnjama jedino pridonosi entropiji hrvat-
ske povijesti, a način na koji ih iznosi nije vrijedan spome-
na. No kamo sreće da je jedini. Nekakav mimohod nove
hrvatske vojske u Zagrebu 10. travnja 1941., proglašavanje
Rafaela Bobana i Krune Devčića bivšima jugoslavenskim
časnicima, nazivanje hrvatskoga grba s prvim bijelim po-
ljem povijesnim (prošlosvršenim), a hrvatske zastave s ta-
kvim grbom ustaškom, pozivanje i čak navođenje zakonski
propisanoga izgleda hrvatskoga grba zakonskim člankom
Hrvatskoga sabora iz 1883., pozivanje na jugoslavenskoga
generala Kostu Nađa u svezi s brojem žrtava u Jasenovcu –
samo su neki od primjera nepovijesnoga i neodgovornoga
igranja (s) povijesti.
NIKOLA VRATARIĆ

HRVATSKI TJEDNIK 12 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 13 4. siječnja 2024.

 AKTUALNO
Raspad svih
Plenkovićevih
eurovizija
Od ulaska u eurozonu
standard Hrvata pao za 20 posto
Dok Hrvati odlaze iz države, u Hrvatsku dolaze ljudi iz
drugoga civilizacijskog kruga. Kamo to vodi, vidjelo smo
i pred kraj godine na francuskim, njemačkim i austrijskim
ulicama. Pola milijuna Hrvata iselilo je iz države, a upravo
će toliko stranih radnika prema procjenama biti u Hrvatskoj
do 2030. Kako to nazvati nego zamjenom stanovništva
Piše: DAVOR DIJANOVIĆ epohalni uspjeh, činjenica je da nije
G
moglo postojati gore vrijeme za taj čin.
odinu iza nas u Hrvatskoj Već prije ulaska u eurozonu standard
je obilježilo uvođenje eura i građana pao je za oko 10 posto. Sada
ulazak u Schengen. Potonji je taj pad oko 20 posto. Inflacija divlja,
je zbog migrantske krize u a standard prosječnoga Hrvata i dalje
mnogim aspektima suspen- opada. Kad su se u vrijeme korona-kri-
diran, a nadolazeći još snažniji migrant- ze zaključavala gospodarstva i trgali
ski kaos (dogovori EU birokrata teško ga lanci opskrbe, nije se mislilo na po-
mogu spriječiti) još će ga više dovesti u sljedice. Danas se većina gospodarskih
pitanje. Čim izbije neka snažnija kriza u problema svaljuje na rat u Ukrajini. No
EU, bilo da govorimo o ekonomskoj, mi- i korona-agenda snažno je pridonijela
grantskoj ili korona-krizi, preko noći te- gospodarskome padu.
meljna načela EU dolaze u pitanje. Nije U situaciji visoke inflacije i slabo-
u krivu Politico kad utjecaj EU izjedna- ga rasta gospodarstva (slabo raste čak i
čuje s onim iz neke humanitarne udruge. Kina), kad i njemačka ekonomija, kao
motor EU, ima velike probleme, ulazak
Nova iseljavanja u eurozonu nije predstavljao pametan
Koliko god se vladajući trudili pri- potez. Mnogi su prelazak na euro isko-
kazati ulazak Hrvatske u eurozonu kao ristili za špekulacije i lov u mutnome.
HRVATSKI TJEDNIK 14 VERITAS VINCIT
Već je postalo "legendarno" špekulant-
sko zaokruživanje cijena. Ako je nešto
bilo 10 kuna, sada je "zaokruženo na 2
eura". Lakomost i poriv za grabljenjem
posebno su vidljivi kad je u pitanju mor-
ski turizam. Istina je da je tu u pitanju
slobodno tržište. No i dizanje cijena ima
svoje granice.
Brojni ljudi sve teže krpaju kraj s kra-
jem od prvoga do prvog, a proći će go-
dina i godina dok se rast plaća izjednači
s rastom cijena. Tjedan dana odmora na
moru, ako netko nema vlastitu nekretni-
nu, nedostižan je za većinu ljudi u Hrvat-
skoj. Na kraju dana, visoka inflacija i pad
standarda dovest će do novih iseljavanja
iz Hrvatske. Ni u inozemstvu, a posebno
u Njemačkoj nije više bajno. No postoje
daleko veće mogućnosti zapošljavanja i
kombiniranja više poslova.
Još prije desetak godina šefovi na gra-
đevini izrugivali su se s radnicima. "Ta-
kvog majmuna kao ti nađem na svakoj
grani", govorio je svojim radnicima je-
dan živopisni "gazda" koji paradigmat-
ski oslikava mentalni sklop mnogih hr-
vatskih pseudopoduzetnika. Danas tih
"majmuna" više nema. Pola milijuna
ljudi iselilo je iz države. Pronaći kvali-
tetnoga majstora, koji ne će fušariti i za-
htijevati dnevnicu neurokirurga, na bilo
kojem području postaje sve teže.
Dok Hrvati odlaze iz države, u Hrvat-
sku dolaze ljudi iz drugoga civilizacij-
skog kruga. Kamo to vodi, vidjelo smo i
pred kraj godine na francuskim, njemač-
kim i austrijskim ulicama. Pola milijuna
Hrvata iselilo je iz države, a upravo će
toliko stranih radnika prema procjenama
biti u Hrvatskoj do 2030. Kako to nazva-
ti nego zamjenom stanovništva?
Raj za korupciju i muljaže
Brojne nepravilnosti i kriminal u vre-
menu privatizacije reflektirali su se na
ukupni mentalni sklop hrvatskoga druš-
tva. Mnogima je san preko noći zaraditi
velik novac. "A, ti kao ne bi ukrao da
si mogao, nisi valjda budala?". Ovo je
prosječan rezon mnogih u Hrvatskoj. I
upravo je ta rečenica opljačkala državu.
Mnogi i dalje na državu gledaju kao na
mjesto za hajdučiju i ratni plijen. Nisu
problem samo političari, nego i mentalni
sklop onih koji za njih glasuju. Sličan se
sličnom veseli.
Imetak koji se u bogatim zemljama
stječe kroz naraštaje u Hrvatskoj se želi
preko noći. Bez sjetve želi se obilna že-
tva. S takvim mentalitetom, u situaciji
nefunkcioniranja pravosuđa, Hrvatska
će i u idućim desetljećima ostati zaro-
bljenom državom u kojoj partikularne
skupine jako dobro žive, a većina krpa
kraj s krajem.
Već danas većina vikendica na moru
u stranome je vlasništvu. Iako mnogi fa-
natici slobodnoga tržišta nastoje osporiti
ikakvu priču o tomu da Hrvatska postaje
plijen bogatijih zemalja, činjenice goto-
vo upravo idu tome u prilog. Hrvatska
je postala za Njemačku i druge bogatije
zemlje mjesto isisavanja radne snage i
resursa.
Nije jedan bivši njemački kancelar bez
razloga predložio da se školsko-obra-
zovni sustav u zemljama tzv. zapadnoga
Balkana, gdje on vidi i Hrvatsku, treba
prilagoditi njemačkom tržištu rada. Bo-
gatijim zemljama Hrvatska je mjesto za
isisavanje radne snage i resursa. I mjesto
za kupnju dobre vikendice. To je tako
zato što je Hrvatska raj za korupciju i
muljaže.
Aktualna afera "Mreža" nikoga u
Hrvatskoj ne bi trebala čuditi. Izvlačenje
novca iz ministarstava i državnih
poduzeća staro je zanimanje hrvatske
političke klase. Ono što ovih dana vidi-
mo na primjeru Ministarstva gospodarst-
va zapravo samo predstavlja predložak
Hrvatska je za one
slizane s politikom
zaista zemlja snova.
Uz nimalo truda i rada
preko noći se dođe do
velikoga imetka. Usred
gubitka vrijednosti i
vrijednosnih orijentira
naravno da i tzv. mali
ljudi počnu relativizirati
pa je usred šire
društvene zajednice
jagma za novcem
postala osnovna misao
vodilja prema onoj "u
se, na se, i poda se"
kako pojedinci slizani s vlašću potkrada-
ju javni novac.
Rad protiv države naslijeđe je nekih
bivših vremena kad je Hrvatska bila dio
nadnacionalnih, često protuhrvatskih
koncepcija. No isti je mentalitet os-
tao i nakon stvaranja hrvatske države.
Hajdučenje po državnom proračunu,
potkradanje i općenito korištenje države
za ostvarivanje partikularnih interesa
smatra se nečim najnormalnijim u gla-
vama političkih mešetara i razbojnika.
Jagma za nekretninama mnogim je
političarima iznad svega. Mnogi hrvatski
hrvatski.list@hi.t-com.hr 15 4. siječnja 2024.
političari imaju milijune kuna vrijedne
nekretnine koje nisu uz redovita priman-
ja mogli steći ni za tri života. Ono što
se, kako napisasmo, u zapadnim zeml-
jama stječe tijekom nekoliko naraštaja,
domaći primitivci steknu za nekoliko
godina, samo ako imaju dobru špagu pa
uspiju prenamijeniti zemljište ili izvesti
neku drugu muljažnu operaciju. Čak i
činovnici koji u poreznoj upravi rade za
plaću od tisuću eura, u Hrvatskoj znaju
imati jahte jer očito drže štangu onima
koji muljaju s porezima.
Na putu propasti
Hrvatska je za one slizane s poli-
tikom zaista zemlja snova. Uz nimalo
truda i rada preko noći se dođe do ve-
likoga imetka. Usred gubitka vrijednosti
i vrijednosnih orijentira naravno da i
tzv. mali ljudi krenu relativizirati pa je
usred šire društvene zajednica jagma za
novcem postala osnovna misao vodilja
prema onoj "u se, na se, i poda se". Ako
oni gore mogu krasti, mogu si i ja ba-
rem nešto sitno popaliti negdje na poslu,
makar kakvu kemijsku olovku ili malo
papira, misli si prosječan čovjek.
Mala prilika stvara male, a velika
prilika velike lopove. Ako je želja za
zgrtanjem novca preko noći postala opća
pomama, onda se takvu društvu ne piše
dobro. Problem pri tom nije u ljudima.
Problem je u sustavu. U Hrvatskoj dan-
as, kao što sam već mnogo puta istaknuo
u svojim tekstovima, de facto vlada
ozračje nekažnjivosti za teške kriminal-
ne radnje kad su u pitanju visoko pozi-
cionirani političari i njihova svojta.
Klijentelistički sustav u Hrvatskoj
prijeti uništavanjem države. Engleski
povjesničar Edward Gibbon u znameni-
tome djelu (objavljenom u šest svezaka)
Slabljenje i propast Rimskoga Carstva
kao jedan od ključnih čimbenika koji
su doveli do propasti Rima navodi –
današnjim rječnikom govoreći – upravo
klijentelizam, tj. unutrašnju korupciju,
rasipnu potrošnju i visoke poreze.
Uz slugansku, koruptivnu i nesposob-
nu političku klasu, rastrojene institucije
i izostanak bilo kakve strategije hrvatski
je narod na putu da za pedesetak godina
postane manjina u vlastitoj zem-
lji. Hoćemo li mirno gledati ta-
kav scenarij?
 VIA FACTI

tumačenjima da bi oslabio HSS kao

najjaču opozicijsku stranku.
Ni po jednome civiliziranom zakonu

Zaslužuje li
I osobni mu je život u znaku tra-
uma. Žena je Ivka, s kojom je imao Mile Budak ne bi mogao biti smaknut na
Zvonka, Nedu i Grozdu, 1939. u
živčanom rastrojstvu skočila u bu- onako okrutan način – bez ikakve pravne

Budak
nar. Nakon toga ga je, i radi zaštite pomoći i bez prava na žalbu. Budak je
od daljnjih progona, u psihijatrijski
sanatorij na Zelengaju smjestio Đuro
odavno mrtav, no revizija postupka čini se
civilizacijskom dužnošću. Nepravedno ga

pošteno suđenje
Vranešić, vlasnik bolnice i kratko-
trajni ministar u Pavelićevoj vladi.
Vranešić i Budak zajednički su pred
je i dalje kažnjavati ignoriranjem njegovih
Piše: JOSIP JOVIĆ ustaškim vlastima zaštitili Miroslava književnih djela
Krležu, koji će to u svojim zapisima
i potvrditi, iako mu je na jednom od
dvaju susreta Pavelić kazao kako ga
Civilizirani narodi poštuju svoje velikane neovisno je spasila revolucija. Krleža će za-
pisati još: "Da Vranešić nije imao
o tomu na kojoj su strani bili u Drugome svjetskom veze s Budakom i Artukovićem, ni
ja ni Krsto (Hegedušić) ni Vaso Bog-
ratu. Amerikanci poštuju Ezru Pounda, Nijemci danov ne bismo ostali živi." Krleža
je nakon rata tražio glavu za glavu,
Güntera Grassa, Norvežani Knuta Hamsuna, Talijani milost za Vranešića izravno kod Tita
podigli spomenik Mussoliniju, Srbi rehabilitirali i Đilasa. No Vranešićeva je glava od-
letjela prije nego što se Krleža vratio
Dražu Mihailovića… Samo bolesno hrvatsko društvo iz Beograda.

obračunava se s vlastitim velikanima Plodan književnik

i progoni domoljubne pozdrave Budak je po svom temeljnom na-
gnuću poglavito književnik. Od tri-
desete do četrdeset pete godine može
ga se smatrati vodećim književni-
kom, rame uz rame sa spomenutim
Krležom, kritičari su uglavnom po-

Č
itam ovih dana (pomalo
me je sram, tek sada)
Ognjište, kapitalno, naj-
poznatije, možda ne naj-
bolje djelo kontrover-
znoga hrvatskog književnika Mile
Budaka, čija politička i osobna sud-
bina ipak nije mogla do kraja izbrisa-
ti njegovo ime iz povijesti hrvatske
književnosti, osobito ne iz svijesti
čitateljske publike. Ognjište je prvi
put objavljeno 1938., a u samostal-
noj Hrvatskoj 1995. godine u ediciji
Matice hrvatske Stoljeća hrvatske
književnosti. Tko hoće, njegova dje-
la može pronaći u knjižnicama. Isti-
na, sumnjamo da bi se danas netko
u vrijeme pojačanoga retrogradnog
nadzora nad hrvatskim nacionaliz-
mom usudio objaviti iznova njegova
djela. Ali to je već jedna druga pje-
sma o nama koji se teško izvlačimo
iz vlastite povijesti i nametnutih po-
vijesnih istina i vrijednosti.
Preživio atentat
Budak je, kao što je poznato, rođen
u Svetome Roku 1889. Rano je, u
određenim obiteljskim okolnostima,
naučio njemački jezik, gimnaziju je
pohađao u Sarajevu, a povijest, ge-
ografiju i pravo studirao u Zagrebu,
gdje je i doktorirao iz pravnih znano-
sti i otvorio odvjetnički ured. Kažu
da se u svojim obranama nije vodio
političkim orijentacijama svojih bra-
njenika.
U političkome smislu Budak je
bio pravaš, kojega je Maček nazivao
lijevim frankovcem. S Antom Trum-
bićem i Vladkom Mačekom 1932.
piše Zagrebačke punktacije, koje
potpisuju i Sava Kosanović, banjo-
lučki prota Kecmanović i Svetozar
Pribičević, u kojima se traži federa-
lizacija tadašnje države. Srpske No-
vosti (onda Novosti i sada Novosti)
ne čude se Budaku, već se iščuđuju
i napadaju Trumbića kako je on kao
tvorac Jugoslavije mogao potpisati
taj dokument.
Ista, režimska ruka koja je usmr-
tila iznimnoga intelektualca Milana
Šufflaya, na smrt je 1932. pretukla
i Milu Budaka, koji je ipak preži-
vio. (To je ona ista ruka koja danas
tuče perom i mastilom.) Odležao je
i sedam mjeseci zatvora. Svi su ga ti
progoni otjerali na Lipare. Nije vje-
rovao da banovinskim sporazumom
može riješiti hrvatsko pitanje. Sto-
jadinović mu je 1938. dopustio po-
vratak u Jugoslaviju, prema nekim
hvalno pisali o njemu, Josip Hor-
vat usporedio ga je s Dostojevskim,
objavio je dvadeset pet knjiga, pisao
je romane, prikaze, pjesme, drame
i eseje. Pisao je o temama iz rural-
noga, ali i iz građanskoga života.
U njegovim djelima nema politike.
Tito (ne Broz) Strozzi 1941. drama-
tizirao je Ognjište, izvedeno u HNK,
a u predstavi je glumila Bela Krleža.
Roman Ognjište, napisan u duhu
humanizma, opisuje ličko selo i
dvije ličke obitelji, čija se sudbina
isprepliće na različite načine. Prije
svega to je uzbudljiva drama u lju-
dima i među ljudima, koja nije ka- Ivo Sanader po mrkloj je noći banditski
rakteristična samo za Liku niti samo razbio čak i spomen-ploču Mili Budaku
za selo. Drama o ljubavi i ljubomori,
mržnji i zavisti, zlobi i solidarnosti, na groblju u Svetome Roku.
zlu i dobroti, mudrosti i bezumnosti, Danas više nema Budakovih ulica.
čestitosti i beščašću. Drama svakod-
nevne borbe za kruh, u kojoj se rađa- Nema ih u Hrvatskoj – čak ni u Hercegovini
lo i umiralo, odlazilo u tuđe ratove,

HRVATSKI TJEDNIK 16 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 17 4. siječnja 2024.


plaćao danak caru i općini, uvijek s
vjerom u Boga i s utješnim uvjere-
njem kako sve zlo koje se nemoć-
nom čovjeku dogodi dolazi odozgo.
Roman nas upoznaje s običajima, za-
družnim i patrijarhalnim načinom ži-
vota i odnosima. Dijalozi su na spe-
cifičnom dijalektu, što je vrijednost
sama po sebi. Iznad svega imperativ
je očuvati ognjište, očuvati vatru ili
barem žeravicu da se ne ugasi.
Dubravko Jelčić za Budaka misli
kako nije imao talenta za politiku u
koju je ušao romantičarski na zov
probuđene domovine i u vihoru rata
kako bi praktički iz nje već 1943.
izišao, pomalo razočaran razvojem
događaja. Da, bio je ministrom bo-
goštovlja i nastave, veleposlanikom
u Berlinu i ministrom vanjskih po-
slova, ali ne i dijelom represivnoga
mehanizma. Je li to bilo dovoljno da
ga se u lipnju 1945. u jednom danu,
s još devetoricom dužnosnika, osudi
i već sutradan nakon presude objesi,
kao što je obješen August Cesarec
pod režimom u kojemu je Budak bio
ministrom. Na grozomoran su mu
način raskomadali i maloljetnu kćer
Grozdu! Nikada nitko nije priznao
taj do neba vapijući grijeh. U nje-
govu kuću uselio je drugi književni
velikan, Vladimir Nazor.
Ni po jednome civiliziranom za-
konu Mile Budak ne bi mogao biti
smaknut na onako okrutan način,
bez ikakve pravne pomoći i bez
prava na žalbu. Nije mu utvrđena
ni utvrđivana nikakva osobna odgo-
vornost za bilo čija stradanja. Član
sudskoga vijeća Gabrijel Divjanović
naknadno je izjavio kako nije ni vi-
dio optužni spis, kao što ga nije vi-
dio ni odvjetnik Ivo Politeo, koji je
sumarno branio sve optužene. Dru-
gi je član bio onaj poznati kapetan
Ranogajec, predsjedao je sudac pu-
kovnik Hrnčević, a Jakov je Blaže-
vić, također Ličanin, kao i u procesu
protiv Stepinca, bio tužiteljem. U
svojim govorima Budak nije bio nje-
žan prema Srbima, naravno ne bez
razloga (o čemu će se osvjedočiti i
novi naraštaj devedesetih), ali se zna
kako je štitio neke profesore srpske
nacionalnosti, da mu je vozač bio
neki Židov, da je imao rezerve spram
rasnih zakona, da je predlagao Krle-
žu za intendanta HNK, a Meštrovi-
ća za ministra prosvjete, što su ovi
sami odbili. Budak je odavno mrtav,
no revizija postupka, bez prejudici-
ranja, čini se civilizacijskom dužno-
šću. Pravednije i humanije suđenje
imali su vođe nacističke Njemačke
u Nürnbergu, protiv kojih je proces
vođen godinu dana, a ne jedan dan.
No neovisno o tomu, bi li ili ne bi
danas bio osuđen, nepravedno ga je i
dalje kažnjavati ignoriranjem njego-
vih vrijednih književnih djela, kojih
Povijest pišu i
pravdu dijele
pobjednici i moćnici.
Da je preživjela
NDH, visjeli bi
neki drugi tipovi za
Bleiburg. Brisanjem
imena poraženih
kao da se žele
izbrisati vlastiti
zločini koji su nad
njima počinjeni
naravno nema u lektirama, i njegova
imena u povijesti književnosti.
Teške usporedbe
Čak je nakratko nakon uspostave
nezavisnosti izgledalo kako će Bu-
dak na određeni način kao književ-
nik doživjeti stanovitu rehabilitaciju.
Tiska se njegova literatura, po njemu
se daju imena ulica, no onda na sce-
nu stupa nitko drugi doli Ivo Sanader
koji je po mrkloj noći banditski raz-
bio čak i spomen-ploču na groblju
u Svetome Roku. Danas više nema
njegovih ulica, nema ih u Hrvatskoj,
čak ni u Hercegovini.
Teško su usporedivi neki primjeri
iz nama bližega i daljega okruženja.
Ezra Pound snažno je podržavao ta-
HRVATSKI TJEDNIK 18 VERITAS VINCIT
AKTUALNO
Pupovčevi
lijanski fašistički režim kao i protua-
meričku retoriku, ali u Americi da-
nas uživa sva priznanja. Slično je i s
Günterom Grassom dragovoljcem u
tzv. kamenovi spoticanja
ratnim postrojbama nacističke Nje-
mačke, Ivo Andrić, nobelovac potpi-
sao je pristupanje Trojnome paktu i
još zagovarao protjerivanje Albana-
ca s Kosova, Knut Hamsun, Hitlerov
simpatizer u Norveškoj uživa odre-
đeno poštovanje, Kurt Waldheim,
bivši predsjednik Austrije i glavni
tajnik UN-a, u ratu je bio oficirom
Wehrmachta, Wernher von Braun,
časnik SS-a i konstruktor raketa ko-
jima je zasipan London poslije rata
postao je direktorom u Nasi, u Rimu
je veliki spomenik podignut u čast
Benita Mussolinija. Dragoslav Mi-
hailović naveliko je rehabilitiran u
Srbiji, a da nitko od ovih s ove strane
Drine što progone ZDS nije protiv
toga zucnuo ni riječi. S Dražinim see
likom na boci šljivovice fotografira,
svakodnevno u našemu tisku slavlje-
ni, veliki Nole.
Budak je živio i radio u ona ne-
sretna vremena kad se nije bilo lako
Od Zelenbabe
snaći, vezao se kao i dobar dio naro-
da, uz državu koja se našla na strani
svjetskih gubitnika i nije imala šan-
do Šoškočanina
su preživjeti. A da je preživjela, vi-
sjeli bi neki drugi tipovi. Da je ishod
naše i svjetske povijesti bio drukčiji
ili kad bi bio drukčiji, možda bi vi-
sio netko odgovoran za Bleiburg,
možda odgovorni za bombardiranje
Dresdena, možda i za atomske bom-
be nad japanskim gradovima, možda
bi visjeli Putin, Erdogan i Netanya-
hu.
Povijest pišu i pravdu dijele po-
bjednici i moćnici. Brisanjem imena
poraženih kao da se žele izbrisa-
ti vlastiti zločini koji su nad njima
počinjeni. Samosvojniji i civilizira-
niji narodi i iste takve vođe, što je
za Hrvatsku nemoguće kazati, imaju
snagu objektivnoga vrjednovanja
prošlosti, praštanja i pomirenja. Na-
protiv, ovdje se čine krupni koraci
nazad. Ovdje čak ni groblje poginu-
lih nije moguće urediti na dostojan-
stven način. Brišu se nemilice nazivi
u čast srpskih terorista i ubojica po Zagrebu
ulica i trgova s imenima ista-
knutih kulturnih djelatnika, prljava i neukusna provokacija
koji su se tek bavili svojom
profesijom. i oponašanje loših inozemnih uzora
hrvatski.list@hi.t-com.hr 19 4. siječnja 2024.
 AKTUALNO

Piše: IGOR VUKIĆ reći da se imena stradalih kod nas ne

N
pamte, ne upisuju i ne objavljuju!? ISTE POLITIČKE GUSKE I DANAS VODE HRVATE:
akupilo se tih mjede- Vrijedni istraživači prikupljaju
nih pločica u Hrvat-
skoj – oko osamdeset.
imena i podatke o životu Židova o
posljednjih dvjestotinjak godina, ot-
Od 20 postavljenih kamenova spoticanja
Ugrađuju ih u ploč- kako im je u novome vijeku bilo do- 19 je u čast komunističkih agenata,
puštano naseljavanje na hrvatskome
nike, veličine deset
puta deset centimetara s mjedenim području. Pišu se doktorske radnje, atentatora, diverzanata, terorista ili
dijelom na koji se upisuju imena lju- znanstveni članci, opisuje se povi-
jest židovskih zajednica u pojedinim
pripadnika šumske gerile, tzv. partizana

di koji su stradali u Drugome svjet-
skom ratu. Trebali bi ih ugledati pro-
laznici koji šeću s noge na nogu pa
zure u pod. I tako kimajući ulicama
zapnu i za te pločice pa ih zato zovu
"kamenovi spoticanja", na njemač-
kome "Stolperstein".
U Njemačkoj ih je i počeo ugrađi-
vati stanoviti Gunter Demnig, ber-
linski umjetnik, rođen 1947., osjeća-
jući valjda krivnju zbog nacističkih
zlodjela. Njegov je otac bio pripad-
nik njemačke vojske.
Valjda je bolje da peseki
pišaju po imenima
I sad te blokete pomalo počinju po-
stajati kamenovi spoticanja i u Hrvat-
skoj. Ali ne onako kako su zamislili
pokretači te akcije. Postaju svojevr-
sna provokacija koja u Hrvatskoj ne
bi trebala imati mjesto. Prije svega,
vidimo kako nije riječ o originalnoj
ideji, već o nečemu preslikanome iz
Njemačke. I nije neka ideja – blokovi
mogu imati vrlo dvojbenu sudbinu.
Osim komunikacijske, ljudi će po
njima gaziti, katkad u blatnjavim ci-
pelama. Prelaziti ih biciklima i romo-
bilima, slijegat će se na njih prašina.
Netko će pljunuti na pod ni ne obra-
ćajući pozornost što se to ondje nalazi
na pločniku. Peseki će ostaviti svoje
paketiće. Ne bi li bilo bolje te ploče
stavljati na pročelja zgrada u kojima
su živjeli ti ljudi, ako se već htjelo sa-
čuvati sjećanje na njih?
Možda u Njemačkoj i Austriji
imaju problem s nacizmom i potiski-
vanjem sjećanja na njega pa je po-
trebno na svaki način podsjećati gra-
đane. Ali ovdje kod nas? Teme poput
holokausta prilično su zastupljene u
školskim programima, a u televizij-
skim su programima česti filmovi s
tom tematikom. Nedavno je otvoren
veliki spomenik židovskim žrtvama
kod Glavnoga kolodvora u Zagrebu.
Pa ipak jedna mjedena pločica na
nogostupu posvećena je Lei Deu-
tsch, mladoj glumici, plesačici i pje-
vačici, zvijezdi kazališta prije Dru-
A što kad bi se sad
svuda počele stavljati
pločice s imenima
onih koji su stradali od
komunističkih vlasti?
U Vodicama postoji
spomenik žrtvama
jugoslavenskoga
komunizma, u Đakovu
također jedno obilježje
s tom temom. U
Zagrebu, osim jedne
ploče na Autobusnome
kolodvoru, nema
značajnijega spomenika
žrtvama komunizma,
a broj njegovih
žrtava golem je
goga svjetskog rata, našoj Shirley
Temple. Nakon nespretnih pokušaja
da se s majkom prebaci na partizan-
ski teritorij (već su otišle u okolicu
Karlovca, ali se veza nije pojavila pa
su se vratile u Zagreb) ili da se Lea
fiktivno uda za jednoga mladog usta-
šu (čemu se obitelj protivila) i na taj
način zaštiti (dok je otac bio skrivan
u jednoj zagrebačkoj bolnici), Lea
Deutsch i njezina majka bile su de-
portirane u transportu Židova koji je
iz Zagreba u svibnju 1943. bio upu-
ćen, najvjerojatnije u Auschwitz. Na
putu ili po dolasku umrla je. O tome
su u Hrvatskoj napisane brojne knji-
ge, snimljen je i cjelovečernji igra-
ni film "Lea i Darija". Nikako se ne
može se reći da je ime Leje Deutsch
zaboravljeno. I opet, zar ne bi bilo
bolje da je pločica na zidu zgrade u
kojoj je živjela Lea Deutsch, nego na
prljavome pločniku?!
Zatim, imena židovskih žrtava
Drugoga svjetskog rata često se po-
navljaju i na izložbama koje se re-
dovito održavaju u Zagrebu i drugim
hrvatskim gradovima. Tako je na
izložbi "Ako tebe zaboravim" , po-
stavljenoj u Zagrebu 2020., bio po-
stavljen niz originalnih dokumenata
iz Auschwitza s podatcima za hrvat-
ske Židove. Bili su tu dokumenti koji
su potvrđivali njihovu smrt u tome
strašnom logoru. A istodobno su se
njihova imena nalazila i na popisu
Javne ustanove Spomen područje
Jasenovac, s podatkom da su ubije-
ni u Jasenovcu! Pa tko, dakle, može
mjestima. Sve se to ukoričuje u časo-
pise i knjige. Ali ne, mi baš hoćemo
kruha preko pogače i novac potrošiti
na pločicu po kojoj će se pomokriti
neki mješanac iz susjedstva ili kakva
plemenita pudlica.
Tzv. VEDRA
njeguje tradiciju
partizanskih koljača
Slično vrijedi i za romske žrtve
njemačkoga nacionalsocijalizma u
Hrvatskoj. Država je potrošila, kako
se pisalo, oko 20 milijuna tadašnjih
kuna za veliku memorijalnu zgradu i
ploče s imenima u selu Uštici. Gdje
prema izjavama stanovnika nikad
nije ni postojao neki logor za Rome
u dužem trajanju. Pa ipak, imena
su ondje ispisana, koja god to bila.
Postavljači blokova za Rome otpre-
mljenih iz Zagreba u Jasenovac ba-
rem su napisali "sudbina nepoznata".
Onda su na red došli i kamenčići
za one izvanžidovske i romske sku-
pine. Tu se još više otkrila ideološ-
ko-politička ideja koja leži uz pro-
jekt, daleko snažnija od želje da se
nekome stradalom ukaže pijetet. Pri-
mjerice, kamen je dobio Boris Han-
žeković, uspješni predratni atletičar.
U vrijeme Drugoga svjetskog rata
bio je domobranski časnik, dakle
pripadnik Oružanih snaga Nezavisne
Države Hrvatske. No htio je i kao
neki drugi promijeniti stranu pa je
pomagao protivnike te države. Zato
je interniran u logor u Jasenovcu,
gdje je 1944. godine, primao pakete
od doma, prema sačuvanom indeksu
paketarnice. Po nekim je izvorima
na kraju, prije raspuštanja logora,
ubijen pri pokušaju bijega.
Ni Hanžeković nije zaboravljen:
od 1963. godine postoji u Zagrebu
atletski Memorijal Borisa Hanžeko-
vića, jedan od najstarijih atletskih
E
kipa oko Pupovca i dalje se intenzivno bavi pokušajem promjene povije-
sti tako da srpske teroriste i agresore pretvara u žrtve. Za sada samo po
Zagrebu, počeli su postavljati takozvane kamene spoticanja, propagandnu
dosjetku nekoga njemačkog ljevičara koji se pretvara da je umjetnik. Do sada
su ih postavili 20. Većinu podataka za "kamene spoticanja" Pupovčeva je eki-
pa dobila od JUSP-a Jasenovac pa je jasno što se sve može očekivati. Pupovac
i njegova ekipa provode ovu kampanju, kako se sami hvale, uz veliku pomoć
Plenkovićeva Ministarstva kulture i medija koje vodi Nina Obuljen-Koržinek.
Jedan je od Srba kojemu je postavljeno spomen-obilježje "kamen spotica-
nja" Dušan Zelenbaba, srpski terorist koji je u svibnju 1941. pucao na ophodnju
hrvatskih oružanih snaga u Zagrebu. Uhićen je srećom odmah i ubrzo smaknut.
S obzirom na dugu tradiciju srpskih obmana i povijesno-političkih podvala,
samo naivni mogu pomisliti da je spomen-obilježje srpskome teroristu iz Dru-
gog svjetskog rata slučajna podudarnost s imenom Dušana Zelenbabe srpskoga
ekstremista iz razdoblja Domovinskog rata. Dvojica hrvatskih neprijatelja upa-
kirani kao jedna žrtva zločestih Hrvata – to je san snova svih protuhrvatskih
propagandista.
Osim u slučaju Svetozara Milinova, devetnaestero ostalih s "kamenja spoti-
canja", koja su po Zagrebu postavili Srbi, bili su komunistički agenti, atentatori,
diverzanti, teroristi ili pripadnici šumske gerile, takozvani partizani. Za jednoga
od "spoticajnih" Srba ima podataka da je umro nakon Drugoga svjetskog rata,
a za drugog da je u stvari Hrvat katolik. Među "spoticajnima" ima i atentatora
još iz doba Austro-Ugarske Monarhije kao što je Stevan Galogaža koji je nakon
što je bio osumnjičen za pokušaj ubojstva hrvatskoga bana Slavka Cuvaja 1912.
godine pobjegao u Srbiju. Od Galogaže do Šoškočanina iste nas političke guske
vode u maglu.
Što će tek biti kad Plenković izgradi 40 planiranih srpskih centara širom Hr-
vatske koje je poželio Pupovac? Hoćemo li uskoro uopće moći uspravno hodati
od silnoga spoticanja? (nb i mk)
mitinga na svijetu. U posljednje vri- partizanske grupacije koja je još od
jeme još je dobio na popularnosti 1941. strijeljala svoje zarobljenike,
nakon što su uz vrhunske inozemne da bi to 1944., pokraj rata i 1945. i
sportaše sudjelovale i hrvatske osva- poslije rata kulminiralo u masovna
jačice brojnih medalja, kao što su i serijska ubojstva zarobljenika te
Blanka Vlašić ili Sandra Perković. stvarnih i potencijalnih protivnika –
Kamen za Borisa Hanžekovića po- od Srbije preko Bosne i Hrvatske do
stavljen je ispred Pravnoga fakulteta Slovenije pa istim putem nazad. Da
u Zagrebu jer je Boris pohađao taj je Boris Hanžeković mogao znati u
fakultet. Aha, pardon, ne zato što je što se pretvorila njegova idealizirana
bio domobranski časnik. A još kad grupacija koju je podupirao, vjero-
se vidi ekipa koja se okupila tom jatno bi i sam na vrijeme triput raz-
prigodom, sve bude jasno. Člano- mislio. Ali onda bi bio u opasnosti
vi neke skupine čije je ime kratica da ga VEDRINI prethodnici dočeka-
VEDRA, a koja njeguje tradicije ju u svibnju 1945. negdje na Maclju,

HRVATSKI TJEDNIK 20 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 21 4. siječnja 2024.

 AKTUALNO
Kočevskome rogu ili šumama oko
Bjelovara.
Jugoslavenski primitivac
Klisović svima daje pravo
na grob, ali ne i Hrvatima
Koliko predstava postavljanja ka-
menova spoticanja ima veze s pijete-
tom za žrtve, pokazuje istaknuta na-
zočnost na tome skupu i stanovitoga
Joška Klisovića, inače trenutnoga
predsjednika Gradske skupštine Za-
greba. Iste te skupštine koja od 2021.
onemogućuje obnovu domobransko-
ga i ustaškoga groblja na Mirogoju.
Dapače, taj se Klisović još na sku-
povima hvali kako, dok je on na vla-
sti, to groblje ne će biti obnovljeno
i ondje pokopani ljudi ne će dobiti
svoja imena. Kakvo licemjerje! A po
pozitivnim hrvatskim zakonima i –
diskriminacija.
Nedavno je skupna žrtvoslovnih
udruga koja se zalaže za obnovu
groblja na Mirogoju, na čelu s Hr-
vatskim domobranom, podnijela pri-
tužbu pučkoj pravobraniteljici Teni
Šimonović Einwalter tražeći od nje
da utvrdi postojanje diskriminaci-
je na temelju političkoga uvjerenja
i naloži Gradskoj skupštini (i tome
Klisoviću) neka provedu ranije pri-
hvaćeni projekt uređenja groblja.
Slučaj je čist kao suza: svi imaju
pravo na obilježeni grob – na Miro-
goju ga već imaju i Hitlerovi vojnici i
Titovi vojnici Jugoslavenske armije.
Drugdje po Hrvatskoj i Mussolinije-
vi vojnici – pa čak i četnici. Samo
Hrvati iz Oružanih snaga ND Hrvat-
ske nemaju. Da nije te nekulturne
većine Gradske skupštine na čelu s
Klisovićem, ta bi do neba vapijuća
nepravda već davno bila okončana.
Strašno je kad doznate da je u sadaš-
njoj Hrvatskoj potrebno zakonom
tjerati lokalne jedinice (ako u njima
sjedi neka tzv. lijeva opcija) da ek-
shumiraju žrtve i dostojno ih poko-
paju. I onda kad to učine, te opcije
iskoriste priliku i na spomenik sta-
ve natpis "žrtvama poslijeratnoga
razdoblja". Kao da ih je pobila neka
prirodna nepogoda pod imenom raz-
doblje.
Na Mirogoju nisu morali ni obav-
ljati ekshumacije, sve je već bilo pri-
premljeno, čak su sve mogli dobiti i pucao iz pištolja na vojnu patrolu. od onih koje se pojavljuju u korpu-
bez centa ulaganja – ali jok! Civilizi- Kakvu to poruku šalju centraši to- Koliko predstava postavljanja kamenova su prezimena, malko neobičnih, u
ranost, tolerancija, huj! A iznutra… lerancije? Taj oružani atentat, dakle ovim krajevima. Ali i to pokazuje
Po Zagreb u to kamenje postav- teroristički akt, učinjen je prije 22. spoticanja ima veze s pijetetom za žrtve, da se Centar upustio na sklizak te-
lja društvo koje se zove Centar za lipnja pa je u to vrijeme još vladao pokazuje istaknuta nazočnost na tome skupu i ren. Osobito tu gdje se pločicama
toleranciju i sjećanje na holokaust. mir i prijateljstvo između komuni-
stanovitoga Joška Klisovića, inače trenutnoga slave pripadnici komunističkoga
Kad već tjeramo mak na konac, što stičke skupine i njemačkih nacista pokreta, čije je djelovanje osudila
predsjednika Gradske skupštine Zagreba. i Europska unija, a da ne govori-
mo o onima koji su po svemu su-
Iste te skupštine koja od 2021. onemogućuje deći bili spremni ubijati inspirirani
obnovu domobranskoga i ustaškoga groblja nacionalističkom, protuhrvatskom
na Mirogoju. Dapače, taj se Klisović još na ideologijom.
skupovima hvali kako, dok je on na vlasti, to Zagreb nema spomenika
žrtvama komunizma
groblje ne će biti obnovljeno i ondje pokopani
ljudi ne će dobiti svoja imena. A što kad bi se sada stavljale ploči-
ce s imenima onih koji su stradali od
Kakvo licemjerje! A po pozitivnim komunističkih vlasti? U Vodicama
hrvatskim zakonima i – diskriminacija postoji spomenik žrtvama jugosla-
venskoga komunizma, u Đakovu ta-
kođer jedno obilježje s tom temom.
U Zagrebu, osim jedne ploče na Au-
na hotel Esplanadu postaviti ploču u Pa onda dolazi i do tragikomič- tobusnome kolodvoru, gdje je bio
spomen vlasnicima toga hotela, ko- nih zabuna kad se ljudi javljaju
logor odakle su partizani odvodili
jima je vlasništvo nasilno oduzela uznemireni pločicom na kojoj piše žrtve na strijeljanje u okolicu Za-
komunistička vlast, a pitamo se je li RADOVAN ZAKLAN, rođ. 1907, greba, nema značajnijega obilježja
obitelj ikada dobila natrag dio toga itd., pa pitaju kako to ovi što su ju ili spomenika žrtvama komunizma,
vlasništva, unatoč zakonu o povratu postavili znaju da je baš Radovan sustava koji je vladao 45 godina.
oduzete imovine iz doba komuni- bio zaklan i, koji je to uopće Ra- Broj je njegovih žrtava golem.
stičke vladavine. Da barem ostane dovan, tako bi se moglo napisati i Možda bi se neki centar za
trag ljudi koji su nešto stvarali i gra- ovo ili ono ime… Na kraju se ra- toleranciju i time trebao
Tzv. kamenom spoticanja Pupovčevi Srbi, dili, umjesto da se slave atentatori. zjasnilo da je Zaklan prezime, jedno pozabaviti.
mrzitelji Hrvatske i apatridi čuvaju sjećanje i na
srpskoga terorista Dušana Zelenbabu, konobara
iz Esplanade, koji je u svibnju 1941. pucao KRATKO Demokracija na njemački način
iz pištolja na vojnu patrolu. Bio je to oružani
atentat, teroristički akt prije 22. lipnja dok su Kako spriječiti AfD da dođe na vlast
N
vladali mir i prijateljstvo između komunista jemačka stranka AfD već duže vrijeme bilježi sve veću da AfD ne može
i njemačkih nacista prema sporazumu potporu diljem zemlje, posebice na istoku zemlje. Dok osigurati da tu
je u Njemačkoj trenutno druga izborna snaga nakon dužnost popuni
Ribbentropa i Staljina. Umjesto da na hotel CDU/CSU, u većini je istočnih država prva. Tako je i u Tiringiji kandidat kojega
Esplanadu postave ploču u spomen vlasnicima u kojoj će se sljedeće godine održati izbori. Prema sadašnjim podupire. Tirin-
toga hotela, kojima je vlasništvo nasilno oduzela anketama, Alternativa za Njemačku može računati na 34 po-
sto u Tiringiji što joj osigurava izbornu pobjedu. Kao rezultat
gijom trenutno
upravlja crveno-
komunistička vlast, oni slave atentatora toga, sadašnje vlasti razmišljaju o promjeni zakona koji će crveno-zelena koalicija (SPD, ljevica, Zeleni). Vlada nema
spriječiti AfD da preuzme vlast. Zemaljski ministar unutar- veliku podršku javnosti jer je većina birača protiv nje. Otuda
njih poslova Georg Maier iz SPD-a želi promijeniti lokalni i sve veća potpora Alternativi za Njemačku kao jedinoj snazi​​
društvo koje gaji sjećanje na holo- prema sporazumu Ribbentropa i Sta- ustav. Prema Maieru, u sadašnjoj situaciji, čak i da je mogu- koja može prekinuti dominaciju ljevice. AfD-u se u Njemač-
kaust ima s postavljanjem kamenja ljina. Ali u to je vrijeme već zapo- će održati manjinsku vladu bez AfD-a, Alternativa bi i dalje koj prigovara da potkopava tzv. liberalnu demokraciju. No
za neke hrvatske Srbe? Pa ni u ND činjala protuhrvatska pobuna koja će dobila mjesto predsjednika Landtaga, a to bi stranci dalo čini se da bi liberalnu demokraciju, kad im se nešto ne sviđa,
Hrvatskoj Srbi nisu bili obuhvaćeni se rasplamsati toga ljeta i prerasti u mogućnost kontrole izbora premijera i ministara Tiringije. suspendirali upravo oni koji druge optužuju za njezino pot-
rasnim zakonima. I eto kamenčića pravo etničko čišćenje hrvatskoga i Maier želi promijeniti zakon kako AfD ne bi mogao popuniti kopavanje. Njemački primjer pri tom nije usamljen.
koji će evocirati Dušana Zelenba- muslimanskoga življa u nekim kraje- mjesto predsjednika Landtaga, čak i unatoč visokoj izbornoj Slične se ideje motaju po glavama mnogih globali-
bu, konobara iz Esplanade, koji je u vima Hrvatske, Bosne i istočne Her- pobjedi, a također želi reorganizirati i izbor premijera tako stičkih glavešina. (dd)
svibnju 1941. uhvaćen nakon što je cegovine. Ne bi li bilo primjerenije
HRVATSKI TJEDNIK 22 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 23 4. siječnja 2024.
 AKTUALNO
Herman i Panto kao paradigma jasenovačkoga
mita; na popisu je još onih koji su rođeni
desetljećima nakon ‘ustaškoga klanja’ u Jasenovcu
PANTA REI
Sve se mijenja, samo jasenovačke laži ne:
Navodne žrtve Switzer i Đuričić
nisu maknute s popisa, nego su samo
postale starije za cijelo stoljeće
Pišu: MLADEN KOIĆ
I NIKOLA BANIĆ
K
njiga Jasenovački popis -
Lažne žrtve (Banić i Koić,
2023.) kao što piše u za-
dnjoj rečenici poglavlja Na
kraju ‘kamenčić je u cipeli
koji ne će dati mira mitomanima i kon-
formistima’. I bi tako! Zbog podataka iz
te knjige djelatnici JUSP-a Jasenovac
morali su ‘dejstvovati’ na kraju radno-
ga tjedna i mijenjati podatke na popisu
u petak 22. prosinca 2023. godine pred
sam Božić. Konkretno, na poleđini knji-
ge na koricama su navedena dva veoma
HRVATSKI TJEDNIK
Nakon što su uhvaćeni u još jednoj nekažnjenoj
podvali i laži, jasenovački kreatori popisa
navodnih žrtava u slučaju dvojice ‘zaklanih od
ustaša’ 1942. a rođenih 1969. i 1975. riješili
su gordijski čvor tako što su promijenili jednu
znamenku i sada su ‘žrtve’ postale starije za sto
godina. Takve ‘znanosti’ nema nigdje na svijetu
nego u JU SP Jasenovac
24 VERITAS VINCIT
znakovita primjera lažnih jasenovačkih
žrtava. Radi se o dvama slučajevima
(Herman Switzer i Panto Đuričić) ljudi
ubijenih 1942. godine, a prema podat-
cima Javne ustanove Spomen-područje
(JUSP) Jasenovac rođenih 1969. i 1975.
godine.
To je golema blamaža za javnu usta-
novu na hrvatskome državnom proraču-
nu. Zbog toga je dežurni kreator popisa
iz JUSP-a Jasenovac morao raditi preko-
vremeno. Posebna je priča kako je radio
taj ‘znanstvenik’. Jednostavno je u godi-
nama rođenja broj 9 promijenjen u broj
8 i to sve bez novih izvora podataka.
Tako su bez novih podataka u pravom
komesarskom stilu Switzer i Đuričić po-
starani za sto godina. Izgleda kako ono
što nije dopušteno u povijesti, dopu-
šteno je u ‘historiografiji’. Dovoljno je
imati čarobnu nerevizionističku olovku
i jednim potezom pred sam Božić na ja-
senovačkome popisu voskrese retuširani
deda Pantelija.
Uzaludno petljanje
Već drugu godinu za redom svjedoči-
mo božićnome petljanju ekipe iz JUSP-
a Jasenovac po njihovom popisu žrtava.
Nekada je to možda moglo proći neza-
paženo, ali danas ne jer strojevi nema-
ju dušu i ne osjećaju duh Božića kao ni
komunisti. U ovoj 49. arhiviranoj seriji
promjena nema novih žrtava na jaseno-
vačkom popisu, ali promijenjeni su po-
datci kod šestorice dosadašnjih. Ovdje
treba naglasiti da su u stvari bitne samo
promjene kod gore spomenute dvojice,
a ostali služe za prikrivanje pravoga mo-
tiva za ovu predbožićnu seriju promjena
podataka na mrežnome popisu JUSP-a
Jasenovac. Žulja ih kamenčić u cipeli
zvan istina.
Misle li ‘genijalci’ iz JUSP-a Jaseno-
vac kako je ovim zahvatom riješen pro-
blem ubijenih prije rođenja? Nojevsko
ih pometanje problema pod tepih u ko-
načnici ne će spasiti. Osim toga, podatci
kod predmetne šestorice s popisa ostaju
isti kao i prije ove promjene u inačici
jasenovačkoga popisa koja se nalazi u
Američkome muzeju genocida. 1 2 Mož-
da bi ekipi iz JUSP-a Jasenovac netko
___________________
1 https://web.archive.org/web/20231229081447/https://www.ushmm.org/online/hsv/
person_view.php?PersonId=7570753
2 https://web.archive.org/web/20231229081450/https://www.ushmm.org/online/hsv/
person_view.php?PersonId=7566044
hrvatski.list@hi.t-com.hr
trebao reći da na popisu ima još ljudi
koji su ubijeni prije svoga rođenja i onih
koji su ubijeni prije Drugoga svjetskog
rata.
JUSP Jasenovac na svojoj mrežnoj
stranici navodi da se podatci provjera-
vaju za svaku žrtvu posebno pa nema
opravdanja za eventualne pogrješke. U
slučaju jasenovačkoga popisa broj je
pogrješaka u tisućama, odnosno u deset-
cima istih. Osim toga, ako sve podatke
posebno provjeravaju, zašto ih stalno
mijenjaju?
Panta rei
Panta rei. Sve se mijenja. Jedino ja-
senovačke laži ne. Nakon što je poda-
tak o njihovim poslijeratnim godinama
rođenja objavljen u knjizi Jasenovački
popis - Lažne žrtve, JUSP Jasenovac iz
taktičkih je razloga morao nešto učini-
ti, ali Switzer i Đuričić nisu maknuti s
popisa, već su samo postarani za cijelo
stoljeće. Moglo bi se pitijski reći da im
je svaka žrtva važna pa čak i lažna jer za
agendu očito nedostaje pravih.
Kod za stoljeće postaranoga Pante Đu-
ričića navedena su tri izvora podataka.
Od toga su dva uratka stanovitoga Pan-
tića objavljena u Srbiji, a treći je izvor
knjiga palih boraca prema podatcima
lokalnih Brozovih subnoraša iz Bosan-
skog Broda. Kakva je vjerodostojnost
tih podataka, vidi se u činjenici da su
sami kreatori jasenovačkoga popisa ime
oca i godinu smrti označili kao nepouz-
dane podatke. Zanimljivo je da godina
rođenja nije označena kao nepouzdana.
Skok od sto godina vjerodostojan je! U
ovomu slučaju trebali bi vjerovati ljudi-
ma koji mantraju o 700.000 jasenovač-
kih žrtava, ali baš u ovom slučaju govore
istinu. Recimo i to da jugokomunistički
Savezni zavod za statistiku do 1964. go-
dine nije popisao Pantu Đuričića kao žr-
tvu iz razdoblja Drugoga svjetskog rata.
Herman Switzer, premda u jedinome
izvoru podataka koji se navodi u napo-
menama JUSP-a Jasenovac piše Švicer,
još je jedan primjer neznanstvenoga pri-
stupa problemu navodnih žrtava u reži-
ji JUSP-a Jasenovac. U ovomu slučaju
godina rođenja 1969. promijenjena je u
25 4. siječnja 2024.
1869. Nema novoga izvora podataka, a
jedini je stari AOISV, odnosno ‘Popi-
snice Anketnoga odbora za utvrđivanje
istine o događajima u periodu od 1941.
do 1948. godine u Vojvodini’. Otkud sad
Vojvodina? Osim što je postaran za sto
godina tako da više nije rođen nakon
što je ubijen u Jasenovcu, kod Switzera
je dodan podatak o rođenju u Zemunu.
Kao što je bilo očekivano, niti Switzer
se ne nalazi na jugokomunističkome po-
pisu žrtava rata iz 1964. godine. Izgleda
da su tadašnji komunisti ‘s dna kace’
ipak imali dno do kojega mogu pasti, za
razliku od današnjih. Neki bi se apolo-
geti mita mogli opravdavati da tada nisu
svi popisani, ali Herman Switzer ili Švi-
cer iz Zemuna, rođen 1869. i ubijen u
Jasenovcu ne nalazi se ni u digitalnome
arhivu Yad Vashema. U digitalnom arhi-
vu Yad Vashema dva su zapisa na upit
za Hermana Switzera. Oba se odnose na
ljude iz Beča. Jedan rođen 1874. godine
koji je stradao tijekom rata vjerojatno u
Poljskoj jer se kao odredište deportacije
spominje Lublin. Drugi Herman Switzer
rođen je 1871., a umro je u Šangaju u
Kini 1944. godine.
Metoda agende 100.000
Jedan je od ostalih čiji su podatci ovom
prilikom mijenjani Metod Grbac. Auto-
matska pretraga 8.517 mikrofilmiranih
stranica iz Projekta Dotrščina, koje su
nam na raspolaganju, nije dala rezultata
za Metoda Grbca. Tu navodnu jaseno-
vačku žrtvu jugokomunisti nisu popisali
u popisu žrtava rata 1941. – 1945. koji
je dovršen 1964. godine. Prije promjene
podataka od 22. prosinca 2023. godine
jedini izvor podataka kod Metoda Grb-
ca (otac Mate) bio je Projekt Dotrščina
(DOTRŠ=ZM103/04-Z-2894), a nakon
toga dodana je i nekakva izjava koju je
zbog nenavedenoga autorstva nemogu-
će provjeriti. U digitalnoj inačici jugo-
komunističkoga popisa žrtava Drugoga
svjetskog rata (L64) jedini Grbac koje-
mu je otac Mato zove se Mate, a stradao
je u talijanskome logoru na Rabu krajem
1942. godine.
Zanimljivo je kako se na mrežnome
popisu JUSP-a Jasenovac nalazi i Me-
tod Gobac kojemu za razliku od Metoda
Grbca nije navedeno ime oca i godina
rođenje pa ih ne možemo u potpunosti
usporediti, ali poveznica im je potpuno
 AKTUALNO

isti izvor podataka iz Projekta Dotršči-

na (DOTRŠ=ZM103/04-Z-2894). Niti
u ovomu slučaju automatska pretraga
mikrofilmiranih stranica iz Projekta Do-
Znanstveno kakva za širu javnost anonimna izjava
jedini je izvor podataka bila jedna mo- GLOBALNI I HRVATSKI KRETENLAND
napisana knjiga nije nografija Bosanske Dubice koja je već
uzaludan posao, u nekoliko prigoda argumentirano poka-

trščina nije dala rezultata. Nakon ovoga
postavlja se razložno pitanje jesu li dva
Metoda isti čovjek? Kako to da za jed-
noga ili obojicu nisu znali jugokomuni-
premda apologeti
jasenovačkoga mita ne
odustaju. U Hrvatskoj
Cajkaški idiotizam
zana kao nepouzdan izvor. Glede Petra
Poljaka dovoljno je reći kako na mrež-
nome popisu JUSP-a Jasenovac posto-
ji još jedan iz istoga sela koji je prema

stički popisivači 20 godina nakon rata,
a nakon 40 je čudesno pronađen, odno-
sno pronađeni su. Bit će toga još. Treba
zaslužiti plaću s hrvatskoga državnog
proračuna i pokušati dogurati do agende
‘Jasenovac 100.000’, odnosno ‘Jaseno-
im uglavnom vjeruju
još samo profesionalni
aktivisti i neprofesionalni
povjesničari koji se vole
razara Hrvatsku
L64 ubijen u Jasenovcu istoga dana.
Razlikuju se po imenu oca (Dragaš sada
promijenjeno u Dragoš i Nikola). Kako
je rekao F. D. Roosevelt, slučajnosti ne
postoje, a prema W. Churchillu ono što
je teorijski moguće, stvarno nije očeki-

i poništava nas kao

vac Auschwitz Balkana’.
Zbrkani podatci kao
osnova laganja
Premda su Josip Debogović, Đuran
Dolinić i Petar Poljak baš kao i Grbac
ubačeni u ovu seriju promjena podataka,
vjerojatno samo kao pokušaj skrivanja
pravih motiva, odnosno retuširanja po-
dataka o Switzeru i Đuričiću, treba i njih
spomenuti.
Kod Josipa Debogovića jedina je pro-
mjena nekakva izjava kao novi izvor.
Prema mrežnome jasenovačkom popi-
su dvojbene su godine rođenja i smrti,
a mjesto rođenja prigodno se seli po
mjestima u okolici Zagreba. U starijim
podatcima navode se Marija Gorica
i Zaprešić, a onda je to promijenjeno
u Veliku Goricu. Slučaj kao u onomu
vicu koji završava sa: ‘Šaraj!’. Zbrka-
ni podatci mogu biti dokaz nemarnosti
i neznanja, ali prema učestalosti takvi
nazivati historičarima.
Političko ignoriranje
činjenica, onda
posljedično i istine, ne
može trajati vječno.
U slučaju jasenovačkoga
popisa knjige temeljene
na činjenicama djeluju
kao kamenčić u cipeli
koji mitomane smeta
podatci na mrežnome popisu JUSP-a Ja-
senovac nisu slučajnost. Osnova laganja
nije nekoga uvjeriti u laž, već posijati
sumnju u istinu.
Đurana Dolinića nema u L64. Prije
promjene kojom je kao izvor dodana ne-
vano. Tako je i s podatcima na mrežnom
popisu JUSP-a Jasenovac.
civilizirani narod
Saxa loquuntur
Iz ovoga primjera promjena na jase-
novačkome popisu vidimo kako znan-
stveno napisana knjiga nije uzaludan
posao, premda apologeti jasenovačkoga
Kako to u praksi izgleda u hrvatskome društvu? Pa nema zornijih
mita ne odustaju. U Hrvatskoj im uglav-
nom vjeruju još samo profesionalni akti- primjera od cajkaškoga orgijanja u dvoranama hrvatskih gradova gdje
visti i neprofesionalni povjesničari koji se okupljaju raspojasani idioti – ljubitelji glazbe za idiote, koje zabavljaju
se vole nazivati historičarima. Političko
ignoriranje činjenica onda posljedično i primitivne srbijanske estradne zvijezde sa svojim idiotskim pjesmama
istine ne može trajati vječno. U slučaju kojima domaćim izbezumljenim idiotima, navodno pripadnicima
jasenovačkoga popisa knjige temeljene
na činjenicama djeluju kao kamenčić hrvatskoga etniciteta, ali i njihovim idiotskim drugarima doplaženima iz
u cipeli koji mitomanima smeta. Kako raznih postjugoslavenskih rupetina, dodatno ubrizgavaju svježe doze
bi rekli stari Latini, saxa loquuntur (ka-
menje govori). Kamenčić po kamenčić
pogane balkanštine u ionako idiotske mozgove
i kameni cvijet ‘srpskoga sveta’
može biti i na UNESCO-voj li-
sti, ali s lokacijom u Šumadiji.

Piše: VANJA VINKOVIĆ naše svakodnevice. Idiotizam kojim smo do pogroma inteligentnih čija je urođena

N
edavno je u programu HRT-
a emitiran ‘futuristički’
američki igrani film ‘Idi-
okracija’ redatelja Mikea
Judgea iz 2006. godine čiji
se satirični sadržaj, dakako, više odnosi
na vrijeme u kojemu je sniman nego na
sutrašnjicu čovječanstva tijekom nekoli-
ko stoljeća kojom će vladati – idioti. Tu
neveselu "budućnost" već živimo u današ-
njici, s tim da je perspektiva još mnogo su-
mornija od scenarija Judgeova uratka koji
ismijava besmislice suvremenoga društva
izgubljenoga u potrošačkom hedonistič-
kom bunilu i političkim apsurdnostima
kao vizionarskim najavama sve agresiv-
nije progresivističke woke diktature iz
izloženi samo će se dodatno ukorijeniti
u stvarnosti kojom će zagospodariti idio-
krati, kako to najavljuje izraelski profesor
psihologije Shmuel Vaknin, autor iznimno
zapaženih znanstvenih radova među ko-
jima se ističe njegova knjiga znakovitog
naslova Zloćudno sebeljublje: Revizija
narcizma. Što je njegova glavna tvrdnja?
Idiotska razina
divljačkoga ludila
Antropološka su razmatranja ljudske vr-
ste Vaknina uvjerila kako će čovječanstvo
možda već do kraja stoljeća zbog idiokra-
cije, dakle vladavine glupana iliti idiota,
kojih ionako brojčano ima znatno više
od pametnih i naravno malobrojnih mu-
drih, pa i genijalnih, neminovno dovesti
sposobnost predodžaba vrjednota moral-
nosti, duhovnosti ili plemenitosti najveća
prijetnja takvoj, u biti, sotonističkoj zajed-
nici. Idioti nisu u stanju spoznavati etičke
vrijednosti, pronicati u filozofijske zami-
sli, opiru se jednostavnom logičnom za-
ključivanju, preziru zdravorazumsko raz-
mišljanje, nemaju osjetilnost za estetiku i
uzvišenost sklada pa se primitivno izrugu-
ju Bogom danim ljudskim vrlinama i pred
sobom grubo uništavaju sve smisleno, li-
jepo i dobro. Panično se boje javnoga, po-
gotovo duhovitoga prokazivanja njihove
svekolike gluposti na konkretnim primje-
rima (njima intelektualno nerazumljivoga,
no emotivno doživljenoga sramoćenja),
što ih dodatno nagoni na agresivno pona-
šanje i podmuklo djelovanje. To upućuje

HRVATSKI TJEDNIK 26 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 27 4. siječnja 2024.

 AKTUALNO
da nije riječ samo o idiotizmu per se već
o istinskoj zlobi koju Vaknin prepoznaje u
narcisoidnim i psihopatskim osobnostima.
Njihov nedostatak empatije i pozitivnih
emocija Vaknina navodi na upozoravajući
zaključak kako takvi zapravo ne pripada-
ju ljudskoj vrsti već im prema osjećaji-
ma koje normalni ljudi gaje prema njima
pridaje demonsko, odnosno sotonističko
izvorište.
Tijekom povijesti idioti su uglavnom bili
"pod nadzorom" ezoterijskih elita koje su
ih koristile za svoje sebične interese (otud
i pojam "korisni idioti" čije se autorstvo
pripisuje boljševiku Lenjinu za intelektu-
alce, posebno zapadne, koji su prihvatili
i podupirali komunistički totalitarizam),
no nisu im bila dostupna znanja, što jav-
na (praktična), što tajna (spoznajna), a još
manje stvarne poluge vlasti i uštimani fi-
nancijski mehanizmi. Zadnjih tristotinjak
godina i to se promijenilo u svrhu općega
društvenog i tehnološkoga ‘napretka’ kako
bi vrhunac uvođenja idiota u sve životne
tijekove bilo dvadeseto stoljeće čije po-
gubne posljedice svjedočimo osobito za-
dnjih desetljeća. Nakon masovnoga štre-
berskog opismenjavanja u drugoj polovici
devetnaestoga stoljeća za potrebe složeni-
je industrijske proizvodnje, istodobno se
putem indoktrinirajućeg sustava obrazo-
vanja, ideologiziranih kulturnih ustanova
i razvojem manipulativnih medija snažno
djeluje na stavove običnih ljudi i usmjera-
va ponašanje većinskih idiota. Društvenim
se inženjeringom masi usađuju programi-
rani ‘apstraktni’ pojmovi progresivističke
modernosti, poput liberalizma, futurizma,
larpurlartizma, nihilizma, okultizma, ate-
izma, anarhizma, komunizma, fašizma,
(nacional)socijalizma, kapitalizma, demo-
kracije, egzistencijalizma, feminizma, hi-
pizma, yuppiezma, transseksualizma, eko-
logizma, tehnokratizma, korporativizma,
multikulturalnosti i na koncu globalizma.
I dalje kabalisti vode igru i upravljaju
svjetskim političkim, financijskim i tehno-
loškim procesima, no za razliku od razli-
čitih oblika totalitarnih poredaka koje su
uspostavljali perverznim strahovladama u
svojim bolesnim kombinacijama svjetskih
ratova sada su odlučili u potpunosti iskori-
stiti idiote za provedbu transhumanističke
digitalne distopije. Tomu služe i hinjena
ljudska, manjinska, etnička, ženska, sek-
sualna, dječja, životinjska, crvena, zelena
i tko će ga više znati, kakva sve zakonski
propisana prava, naravno selektivno pri-
mjenjivana u korist izabranih i poslušnih,
čime se pomoću naddržavnih tvorevina u
stvari provodi završni čin društvene idioti-
zacije i intelektualne eutanazije preostalih
postotaka inteligentnih u njihovim neka-
dašnjim nacionalnim državama. Kritičko
humanističko i znanstveno razmišljanje,
sloboda govora i izražavanja, uljuđeni di-
jalog, konzervativni svjetonazori, vjera u
Boga, posebno u Našeg Spasitelja Isusa
Krista, promicanje prirodnosti, tradicio-
Doista je žalosno da će
‘pretpotopna’ Bre(na)
cajka uskoro nastupiti
u Zagrebu (baš kao i
nedavno njezina snaha)
pred tisućama idiota
koji se očito zadivljeni
takvom ‘umjetnicom’
nimalo ne opterećuju
njezinim četničkim
ratnim dosjeom
nalne obitelji, mira, blagosti i dobrohotno-
sti proglašeno je nazadnim i nepoćudnim,
čemu se najviše raduju upravo idioti jer
se življenje, čini se, nepovratno spušta na
njihovu idiotsku razinu divljačkoga ludila.
Novi idiotski
svjetski poredak
Kako to u praksi izgleda u hrvatskome
društvu? Pa nema zornijih primjera od caj-
kaškoga orgijanja u dvoranama hrvatskih
gradova gdje se okupljaju raspojasani idi-
oti – ljubitelji glazbe za idiote, koje zabav-
ljaju primitivne srbijanske estradne zvijez-
de sa svojim idiotskim pjesmama kojima
domaćim izbezumljenim idiotima, navod-
no pripadnicima hrvatskoga etniciteta, ali i
njihovim idiotskim drugarima doplaženi-
ma iz raznih postjugoslavenskih rupetina,
dodatno ubrizgavaju svježe doze pogane
balkanštine u ionako idiotske mozgove.
Znamo da je takvo balkanoidno oboljenje
hrvatskoga nacionalnog bića započelo još
davne 1918. godine nakon Velikoga rata
kad su hrvatske zemlje protucivilizacijski
od strane svjetskih gospodara geostrateški
gurnute u smrtonosni velikosrpski zagrljaj
HRVATSKI TJEDNIK 28 VERITAS VINCIT
uz asistenciju jugofiličnih, da hrvatskih,
isto idiota, samo političkih. Svu je povijest
te bolesti detaljno opisao vrijedni hrvatski
povjesničar Rudolf Horvat u svojoj knjizi
‘Hrvatska na mučilištu’ iz 1942. godine
koju čitatelji mogu nabaviti u svježem iz-
danju Edicije Velebit (2023.). Postavio je
i dijagnozu jugofiličnosti, ali se liječenje
te pošasti obavljalo, na žalost, kratkotraj-
no tijekom Drugoga svjetskog i Domovin-
skoga rata. Mudre hrvatske glave koje su
znale lijeka za iskorjenjivanje zloćudne
svetosavske balkanoidnosti u hrvatskome
narodu čiji virus ima i svoje orjunaške i ju-
gokomunističke mutacije, sada i leftardske
woke inačice, prvo su 1945. smaknute ili
poput Horvata do smrti izopćene iz druš-
tva, da bi naši naraštaji koji su oružjem
stvorili Republiku Hrvatsku (kao nasta-
vak hrvatske državotvornosti) pobjedom
protiv velikosrpske agresije, doživjeli oti-
manje hrvatske države od strane potoma-
ka protuhrvatskih ideoloških kliconoša i
poltronskih slugu globalističkih moćnika.
Za razliku od mnogo sofisticiranijih teh-
noloških alata kojima se služe izvođači ra-
dova transhumanističke elite za uspostavu
novoga idiotskog svjetskog poretka, hrvat-
skim neprijateljima dobro dođe i pribor za
siromašne. Davno su velikosrbi shvatili da
nas Hrvate ne mogu vojno pobijediti pa su
pribjegli njima više svojstvenim podlostima
i podmetanjima pomoću kojih su kukavički
preživljavali ropstvo u osmanskom kalifatu
tijekom dugih stoljeća. Srbijanske su agen-
ture iskoristile vlastite izgubljene ratove
koje je četnička Srbija započela devedese-
tih od Slovenije, preko Hrvatske i BiH do
Kosova, da u svim tim područjima kapilar-
no prošire svoju ‘kulturu’ kao zametak ‘srp-
skoga sveta’ čime bi njihova velikosrpska
ideja pobijedila u miru. Poslužili su i njima
‘korisni idioti’ s rubnih dijelova hrvatskoga
etničkog prostora, inače odavno odnarođeni
i samo formalno Hrvati (djelomično jezik i
katolička vjera), koje su protjerali iz kosov-
skih, bosanskih ili vojvođanskih zabiti kako
bi ranije impregnirani cajkaštinom kao pa-
radigmom širenja neopoganske srbijanštine
razarali, nakon stoljeća negiranja, ionako
osjetljivi hrvatski nacionalni identitet koji
je spoj srednjoeuropske i sredozemne kr-
šćanske civilizacije.
Naravno, nisu isključivo oni ‘zaslužni’
za identitetsku shizofreniju današnjega hr-
vatskog društva već i pripadnici ‘naroda i
narodnosti’ koje su Brozovi partijski kome-
sari naseljavali iz najprimitivnijih krajeva
Jugoslavije u napuštene domove hrvatskih,
talijanskih, njemačkih i židovskih stradal-
nika (po)ratnoga jugoboljševizma. Potom
su dolazili i kao obični radnici u industri-
jalizirane gradove, a mi smo ih u Rijeci
nazivali zemljacima, kako su se, uostalom,
oni međusobno dozivali. Njima su se rado
pridružili, pak, domicilni idioti odrasli na
glazbenom huljićizmu i sličnim slabo zama-
skiranim "grčko-rimskim" ritmovima kao
lakšim inačicama srpskih cajki za potrebe
domaćih malomišćana još u osamdesetima.
Koliko je pogubno toleriranje bilo kakve
balkanoidnosti, znali su i jugosocijalistički
aparatčici koji su cajkanje kao vid kultur-
noga obogaćivanja nagradili porezom na
šund. Dakle, postojala je svjesnost da to
sa sobom nosi kriminal, nasilničko pona-
šanje i primitivno divljaštvo. Pa tko je htio
lobotomizirati se takvim sadržajem, morao
je to višestruko platiti prilikom kupnje gra-
mofonskih ploča ili ulaznicama za takve
koncerte. Kako su mediji bili strogo partij-
ski kontrolirani, nije se cajkizam slobodno
promovirao niti na najmoćnijem mediju –
Jugoslavenskoj radioteleviziji (iako je bilo
svačega na osam republičkih televizija, a
najstarija TV Zagreb osnovana je 1956. go-
dine), osim u jamačno dvama slučajevima
‘zajedničkoga’ programa.
Dostojevski je imao pravo
Zanimljivo je to navesti kao moguću
dalekosežnost prije navedenih crnoru-
kaških planova srbijanskih tajnih služba
unutar SDS-a (kolokvijalno Udbe) i Kon-
traobavještajne službe (JNA) kao dijelova
provedbe Memoranduma SANU iz 1986.
godine u svrhu stvaranja ‘Velike Srbije’
na razvalinama SFRJ, odnosno sadašnje-
ga ‘srpskoga sveta’ iz novog Memoran-
duma. Naime, na beogradskoj je televiziji
valjda kao ‘probni balon’ tadašnji veoma
popularni voditelj Milovan Ilić Minimaks
u svojoj emisiji ugostio tada još nepo-
znatu Lepu Brenu čiji je lascivni nastup i
stupidna pjesma istodobno izazvala opće
zgražanje i porugu. Urbaniji Beograd, a
bilo je i toga, nije mogao niti pretposta-
viti da će cajkaški primitivizam postati
‘kulturni’ standard srbijanskoga društva
sve do danas kad im se, kao i mnogo puta
do sada, obija o glavu vlastita zloćudnost
s beskrajnom korumpiranom Vučićevom
vlasti. Stoga je doista žalosno da će ‘pret-
potopna’ Bre(na)cajka uskoro nastupiti u
Zagrebu (baš kao i nedavno njezina snaha)
hrvatski.list@hi.t-com.hr
pred tisućama idiota koji se očito zadivlje-
ni takvom ‘umjetnicom’ nimalo ne optere-
ćuju njezinim četničkim ratnim dosjeom.
Drugi je primjer sarajevska humoristična
emisija ‘Top lista nadrealista’ koja je pro-
movirala ‘novi primitivizam’ kao nekakvi
kvaziideološki otpor socijalističkome tru-
ljenju jugoslavenskoga društva, a zapravo
"ispušni ventil" sve frustriranijoj mladeži.
U glazbenom smislu bio je to svojevrsni
nespretni i zakašnjeli bosanski punk, isto
Davno su velikosrbi
shvatili da nas Hrvate
ne mogu vojno
pobijediti pa su pribjegli
širenju svoje kulture
kao zametku srpskoga
sveta čime bi njihova
velikosrpska ideja
pobijedila u miru
za siromašne, mada se u samoj emisiji, a
to je bitno, između često duhovitih skeče-
va redovito emitirao najgori cajkaški trash
valjda računajući kako će se tako jedno-
stavnije proširiti.
Kako god, izgleda da idiotizam, globalni
ili domaći, transhumanistički ili cajkaški,
pretvara ljudska društva u zajednički kre-
tenland u kojemu će inteligentnima biti
zabranjeno misliti i iznositi stavove kako
ne bi uvrijedili idiote koji ih ne razumiju,
što je parafraza originala koji se često na-
29 4. siječnja 2024.
vodi kao citat Dostojevskoga. Budući da
je napisao roman Idiot zasigurno je znao o
čemu govori, zar ne? Nama Hrvatima sva-
kako ne smije biti svejedno što se događa s
našim nacionalnim identitetom, političkom
zajednicom i kulturnim prostorom. Caj-
kašku bi poganštinu iole razumni hrvatski
ljudi morali prepoznati kao neprijateljski
prosrbijanski kriminalni nasrtaj koji razara
hrvatsko društveno tkivo svojim balkan-
skim primitivizmom što nas poništava kao
civilizirani narod. To najbolje opisuje opa-
tijski oikofobni slučaj gdje srbijanski caj-
kaški tikvan, stanoviti Desingerica, tijekom
nastupa mlati "cokulama" po rashrvaćenim
glavurdama razdragane idiote. Istinabog,
takvo slično "mlaćenje" kao narod stoički
podnosimo na svim razinama zadnjih dva-
desetak godina od depiliranih, aboliranih
četnika i odnarođenih vlastodržaca s jugo-
genima kojima je jedina prihvatljiva hrvat-
ska država inačica ‘Socijalističke Republi-
ke Hrvatske’. Najnoviji dokaz za to plan je
izgradnje desetaka ‘srpskih kulturnih cen-
tara’ diljem Hrvatske kao demonstrativno
‘zapišavanje’ granica ‘srpskoga sveta’ u dr-
žavi gdje im je postotak manji od tri posto.
E, to je pravi idiotizam!
Jedina nam je, ali izgledna nada, da se
kao hrvatski narod u ovom sotonizira-
nom svijetu vratimo kršćanskim korije-
nima, pokajemo se, a ne treba zanema-
riti niti blagodati egzorcizma s obzirom
na to tko sve demonizira ovu zemlju, te
ponovimo čitanje onih dijelova Biblije
koji upozoravaju na pogansko udalja-
vanje od istinske vjere u svemogućega
Boga. Kada to shvatimo, a nismo
svi idioti, tada nad nama ne će
vladati idiokracija.
 generalisimus
Korijeni
LAŽNE LJEVICE
Komunistička je ideologija
izobličila mentalni sklop
novih naraštaja
Proizveli su pojedinca lišenoga moralnih vrjednota,
osjećaja osobne odgovornosti i općega dobra, bez
inicijative i sposobnosti kritičkoga razmišljanja
Piše: general ŽELJKO
GLASNOVIĆ
O
d Boljševičke revolucije do pada
Berlinskoga zida komunistički su
režimi pobili 110 milijuna ljudi
u ime jednakosti. Većina ubije-
nih bili su žrtve autogenocida.
Ubijali su ih njihovi sunarodnjaci. To krimi-
nalno ludilo bilo je isplanirano do najsitnije
pojedinosti. Gdje god je komunistička kabala
otela vlast, od Mongolije do Jadrana, stradao
je najvitalniji dio pučanstva. Obezglavljena je
društvena elita. U pokušaju da unište vjeru u
zemlji koja je skoro tisuću godina njegovala
kršćansku tradiciju, komunisti su najprije uda-
rili na Crkvu i svećenstvo. Vjerske su vođe
žive spaljivali i razapinjali. Biskup Andronik
živ je zakopan 1918. godine. Svećenik Pavel
Florenski, teolog, matematičar i izumitelj, na-
kon mučenja, strijeljan je 1937. godine. Bio je
jedan od 750.000. žrtava NKVD-a (sovjetska
tajna policija) smaknutih metkom u potiljak na
vrhuncu paranoje poznate kao Staljinova ‘Ve-
lika čistka’.
Uz milijune pobijenih pripadnika vjerskih za-
jednica (većinom kršćana), pobijeno je više od
110 tisuća pripadnika klera Ruske pravoslavne
crkve. Obezglavljena je čak i Crvena armija.
Staljin ubija tri sovjetska maršala, 90 posto
generala i desetke tisuća nižih činova tijekom
čistki 1936. –1937. godine. U napadu na Finsku
1939. Crvena je armija desetkovana. Kulturocid
je pratio klasni genocid. Desetci tisuća crkava
i osnovnih škola koje je vodila Crkva, opljač-
kane su i razorene. Katedralu Krista Spasitelja
u Moskvi, koja je mogla primiti i do 10 tisuća
vjernika, Staljin diže u zrak 1931. godine. Knji-
ge stranih autora spaljivane su i zabranjivane.
Nakon što je Staljin progutao baltičke repu-
blike 1940. godine, zabranjena je literatura na
narodnim jezicima. Pranje mozga integralni je
dio svake policijske države. U Sovjetskome Sa-
vezu psihijatrija postaje produžena ruka komu-
nističke diktature. Neistomišljenici zatvarani su
u psihijatrijske odjele gdje su drogirani, mučeni
i ispitivani. Da bi prikrili razmjere toga zločina,
800 tisuća tih pacijenata’ naglo je skinuto s re-
gistra psihijatrijskih ustanova godinu dana prije
pada Berlinskoga zida. NKVD također je testi-
rao nervne otrove na zatvorenicima, a koji su
kasnije upotrebljavani za atentate na političke
protivnike. Zatvorenici su ubijani plikavcima,
ricinom i digitoksinima. Nakon dugogodišnje
robije nadbiskup ukrajinske katoličke crkve
Theodore Ramza ubijen je injekcijom curara.
Biolog Nikolai Koltsov, pionir moderne geneti-
ke, otrovan je u prosincu 1940. Istoga dana su-
pruga mu je počinila suicid. Najmračnije doba
u ljudskoj povijesti nije završilo oslobađanjem
Auschwitza, kako je izjavio predsjednik Vla-
de Andrej Plenković. Profesor Frank Diköter
(stručnjak za kinesku povijest) opisao je povi-
jest Kine od 1949., kada komunistička partija
preuzima vlast kao ‘prvo i iznad svega povijest
kalkuliranoga terora i sustavnog nasilja’.
HRVATSKI TJEDNIK 30 VERITAS VINCIT
Do kraja 1951. poubijali su oko dva milijuna
ljudi. Djeca su mučena do smrti pod optužbom
da su bili ‘špijuni" ili "mali kulaci". Od 1958.
do 1962. Kinu pogađa najveća katastrofa u
ljudskoj povijesti. Oko 45 milijuna ljudi kao
žrtve zločinačke komunističke oligarhije umire
od gladi ili je izgladnjivano do smrti. Dok se
povlašteni i nesposobni drugovi obilno hrane
po partijskim menzama, kanibalizam je postao
svakodnevnica u ruralnim područjima. Smrtna
kazna propisuje se i provodi za krađu šake žita.
Scenarij uporabe hrane kao oružja protiv vla-
stitoga naroda već je viđen u Ukrajini tridesetih
godina. Na Jalti Staljin je priznao Churchillu da
je njegova politika kolektivizacije prouzročila
smrt 10 milijuna ljudi. Nova glad pogađa So-
vjetski Savez 1946. godine. Dok ondje 1,5 mi-
lijuna ljudi umire od gladi, jugoslavenski ko-
munisti pjevaju: "Sadit ćemo žito iz neba, neka
gladna Amerika i Engleska gleda". Kako bi
suzbio jedinu seosku bunu u hladnoratovskoj
Europi, Tito šalje JNA na seljake u Cazinskoj
krajini 1950. godine. Žrtve komunističkoga
terora nisu česta tema hollywoodskih filmova,
dokumentarnih drama i TV-serijala. Ostali su
samo blijeda fusnota u povijesnim udžbenici-
ma. Nasljednici i apologeti te ubojite i moralno
bankrotirane ideologije skrivaju svoje korijene
kako su godinama skrivali i sporazum sklopljen
između Hitlera i Staljina iz 1939. (Ribbentrop
–Molotov). Što se zna o Vasiliju Blokhinu,
egzekutoru NKVD-a koji je u proljeće 1940.
sam smaknuo više od 7.000 poljskih časnika?
Uče li kineska djeca išta o Kulturnoj revoluciji
(1966. – 1976.) kada je Mao, u pokušaju održa-
nja na vlasti uništio gotovo 3.000 godina kine-
ske povijesti. Od početka 1966. godine, u tome
induciranom ludilu ubijeno je oko dva milijuna
ljudi. Među njima je stotinu učitelja koje su
ubili njihovi studenti u kolovozu te iste godi-
ne. Iza suhoparne statistike skriva se enormna
ljudska tragedija koja se nastavila u Kambodži
pod režimom okrutne komunističke organiza-
cije Crvenih Kmera (Kmae Krahaam). Izvorni
oblik toga ludila danas živi i djeluje u Sjevernoj
Koreji. Mrtva ruka marksizma i lenjinizma još
se pruža i nad europskim kontinentom. Osam
stranaka s komunističkim predznakom iz se-
dam zemalja sjedi u Europskome parlamentu.
Među njima je i SDP, pravna sljednica Komu-
nističke partije. Tu su i drugi titoisti prerušeni
u HNS, IDS, HSS itd. Toliko o vjerodostojno-
sti i provedbi rezolucija Vijeća Europe o osudi
komunističkih zločina. Komunistički režimi
nisu iza sebe ostavili samo ljudsku, ekonom-
sku i ekološku pustoš. Ta ideologija izobličila
je mentalni sklop sljedećih naraštaja. Proizve-
li su pojedinca lišenoga moralnih vrjednota,
osjećaja osobne odgovornosti i općega dobra,
bez inicijative i sposobnosti kritičko-
ga razmišljanja. Ruski pisac Zinoviev,
taj "proizvod" naziva "pošteni lažov".
U studenome 2019. u Zagrebu je go-
stovao beogradski povjesničar Srđan
Cvetković. Na znanstvenome skupu u
Hrvatskome institutu za povijest po-
tvrdio je kako je u Srbiji od 1944. do
1946. smaknuto 56.000 ljudi. Tajni
arhivi skrivali su strašnu istinu više od
pola stoljeća. Oznaši su hladnokrvno
likvidirali i cijele juniorske nogomet-
ne momčadi. Više od 20 posto poubi-
janih bilo je mlađe od 18 godina. I taj
su skup ignorirali mainstream mediji
u RH i tako nas podsjetili kako orga-
ni vlasti u RH i njihovi ortaci i danas
kontroliraju politički sadržaj u javnim
medijima. Što u školama u RH uče
djeca o povijesti 20. stoljeća i komu-
nističkim zločinima nad hrvatskim na-
rodom? Što znaju o najvećoj kampanji
etničkoga čišćenja u Europi i genocidu
počinjenom nad njemačkom manjinom
na prostorima bivše Jugoslavije za vri-
jeme i nakon 2. svjetskoga rata?
Revizija povijesti nije ono što trube
antifa spodobe. Predsjednik Američke
udruge povjesničara revizionizam je
nazvao ‘životnim krvotokom povije-
snoga istraživanja". Dodao je: "Po-
vijest je jedan kontinuirani dijalog
između sadašnjosti i prošlosti". Ne
smijemo zaboraviti kako su laž i ob-
mana utisnuti u boljševički genetski
kod te da su oni do nedavno bili jedini
autori "službene" povijesne literature
u RH. Komunisti su vješto regrutirali
svoje sunarodnjake da prokazuju, ubi-
jaju, muče i deportiraju vlastiti narod
u pustoši Sibira, središnje Azije i Sje-
verne Kine. Time su zapečatili zavjet
šutnje koji je i danas na snazi. Povijest
Istočne Europe iscrtana je u brojnim
golim otocima i neistraženim masov-
nim stratištima i grobištima. Do danas
sve vladajuće elite pokazale su potpu-
ni nedostatak osobne i pravne savjesti
prema Hrvatima, žrtvama zločina 2.
svjetskoga rata i poraća. Abolirali su
počinitelje i time dokazali svoju apso-
lutnu apatiju i bešćutnost prema sva-
koj žrtvi. Izbrisali su njihovu osobnu
patnju i ljudskost. Ako i mi odustane-
mo od traženja istine, potpisat ćemo
moralnu kapitulaciju i sudjelovati u
memoricidu tj. daljem bri-
sanju kolektivne memorije
našega naroda.
STAJALIŠTA
Hrvatska treba stranku koja će pristupiti
grupaciji ID (Identity and Democracy)
u Europskome parlamentu
Piše: mr. sc. FILIP ĐINĐIĆ
U
2024. godini hrvatski birači tri
će puta moći izlaziti na izbore, a
prvi su oni za Europski parlament
predviđeni u lipnju. Migrantska
je kriza jedna od ključnih tema
na kojima se ovi izbori temelje. Više je razlo-
ga tomu. Republika Hrvatska je na migrantskoj
ruti, odnosno na tzv. "balkanskoj ruti", preko
čijih granica prelaze deseci tisuća nelegalnih
migranata. Stoga je nužno pristupiti izmjenama
zakonskih regulativa vezanih za migracije koje
je donijela Europska unija. Iste zakone i uredbe
potrebno je, dakako, mijenjati u Europskome
parlamentu, tek onda moguće je mijenjati za-
kone RH (koji su prethodno usklađeni sa EU
zakonodavstvom).
Iz prošlogodišnjega izvješća dostupno-
ga na stranicama Vlade RH, u prvih deset
mjeseci evidentirano je 60.440 nelegalnih
migranata, što je gotovo pet puta više nego
u cijeloj prošloj godini, dok je tražitelja tek
nešto manje od 2000. I tu, naime, leži naj-
veći problem, i to prije svega iz područja
nacionalne sigurnosti te javnoga reda i mira,
budući da dio ljudi ni ne mora (ni ne stigne)
zatražiti azil u zakonskom roku cit. .."pri-
vremena zaštita je zaštita odobrena u izvan-
rednom postupku, u slučajevima masovnog
priljeva ili predstojećeg masovnog priljeva
osoba iz trećih zemalja…" pa sukladno Pra-
vilniku o boravku državljana trećih zemalja
u RH, azilant i stranac pod supsidijarnom
zaštitom imaju pravo na smještaj u Prihva-
tilištu najduže 60 dana, dok im se ne osigura
smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici.
Dakle, za rezultat imate na tisuće osoba bez
identifikacijskih isprava koje lutaju u pogra-
ničnome prostoru. S druge strane za Repu-
bliku Hrvatsku koja ima niži standard od
zapadnih europskih država, to je golemo op-
terećenje na državni proračun. Samo je jedan
detalj npr. iz zdravstvene zaštite koji to ilu-
strira. Članak 87. istoga Pravilnika cit. "…
stranac pod privremenom zaštitom ostvaruje
pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu
kao i osigurana osoba iz obveznog zdrav-
stvenog osiguranja (čitaj: kao i svaki drugi
građanin Republike Hrvatske koji redovno
hrvatski.list@hi.t-com.hr 31 4. siječnja 2024.
uplaćuje doprinose). Zdravstveni sustav koji
je ionako preopterećen teško može izdrža-
ti takav pritisak. Još je mnogo primjera iz
spornih zakona, od osiguranja smještaja za
tražitelje azila, do sigurnosnih izazova, koje
valja mijenjati nakon promjena u europsko-
me zakonodavstvu.
Od grupacija odnosno stranaka u EU par-
lamentu koje dijele iste stavove o migrant-
skoj politici izdvojit ću grupaciju ID (Identity
and Democracy), koja po predviđanju Euro
Elects platforme (dostupne na internetu) ima
trend na predstojećim izborima osvojiti naj-
veći broj mandata. U grupaciji ID su između
ostaloga njemački AfD, nedavni pobjednik
izbora u Nizozemskoj Wildersov PVV, Au-
strijski FPO i drugi. U Republici Hrvatskoj
trenutno ne postoji stranka ili koalicija koja
je u grupaciji ID (niti predmnijeva da pristupi
kao nekada NHR Brune Esih). Stoga je nužno
prije predstojećih EU izbore formirati politič-
ku platformu koja bi pristupila grupaciji -ID,
ili da joj neka od aktualnih stranaka desnoga
spektra pristupi. U konačnici, ona bi zastupa-
la nacionalne interese i nove političke paradi-
gme shodno aktualnim vremenima.
I na kraju osvrnut ću se na izjavu nedavno-
ga pobjednika nizozemskih parlamentarnih
izbora u pobjedničkoj noći, Geerta Wilder-
sa, koji je između ostaloga izrekao ključnu
rečenicu: "Želimo očuvati svoj identitet i
svoju kulturu življenja". Možemo slobodno
parafrazirati kako je potrebno doista očuvati
naš europski identitet i kršćanske teme-
lje Europe jer je kršćanstvo temeljni
identitet zapadne civilizacije.
 DOGAĐAJI

politički istomišljenici s ljevice, a nedu- koju knjigu s Instituta za povijest ili iz

Djede, ‘ajd’ sad onu našu! go zatim i hrvatski mediji koji ignoriraju
činjenicu da je udžbenik povučen jer je
prepun pogrješaka i u naravi manipulati-
Centra za Domovinski rat, ovu situaciju
iskoristit će za svoj politički aktivizam’.
Nastavno na sve gore navedeno, očigle-
Za budućnost kakvu hrvatski narod napokon zaslužuje van, pa suprotno istini propagiraju lažni
Hajdarovićev narativ. U znanosti nema
dan je odgovor na pitanje koje u naslovu
svoga udžbenika postavljaju autori Haj-

H r v a t s k a 2024.
demokracije oko toga što je istina i što darović/Torbica/Ristić Zašto je povijest
su pokazala znanstvena istraživanja. Ne važna? Eto - zato!
može većina povjesničara odlučiti što se
dogodilo i suprotno istini, u ime ‘auto- Petokraka može,
nomije povijesti’ i ‘različitih pogleda na Čavoglave ne mogu!

Srećni praznici i vesela nova,

1955. godina
se još uvijek nalazimo u bivšoj Jugosla-
viji. Za potkrijepiti navedeno, dovoljno
je navesti nekoliko događaja u mjesecu
Netko bi trebao
objasniti, osobito
obiteljima poginulih
Piše: TANJA BELOBRAJDIĆ
Tko nam piše povijest
Iako jugonostalgičarima ništa ne
miriši tako lijepo kao prošlost, kako
bismo napokon živjeli u sadašnjosti,
neophodno je istražiti dvojbenu i na-
metnutu povijest u razdoblju 1941.
–1991., a kakva god ona u konačnici
bila, potvrđena ili revidirana, hrvatski
neistinito odbacio čak i ICTY, Međuna-
rodni sud za ratne zločine počinjene na
području bivše Jugoslavije. O kakvoj se
manipulaciji u tom izvješću radi, obja-
snio je odvjetnik Luka Mišetić: ‘UN
je tvrdio da je u sektoru Jug postojalo
ukupno 22 000 kuća prije rata. NVO
kasnije je manipulirao ovom činjeni-
com tvrdeći da ih je toliko spaljeno. Za-
pitajte se zašto Eugen Jakovčić uporno
ponavlja tu laž o 22 000 spaljenih kuća,
iako je pratio predmet Gotovina pred
Međunarodnim sudom i prema tome
Crvena zvijezda petokraka za jedne je
simbol borbe protiv fašizma, no za ve-
Jedna od većih liki dio pripadnika hrvatskoga naroda
simbol je masovnih grobnica i progona
laži u povučenome
gimnazijskom
udžbeniku za povijest
neistomišljenika. Da je simbol zločina,
neminovno je potvrđeno u Domovin-
skome ratu, a barem je danas to jedno-
stavno dokazati – dovoljno je ukucati
je ona novinara i pojam u mrežnu tražilicu. Devedesetih
glasnogovornika godina, jedna je takva skinuta sa zgra-
de uprave ZET-a, tvrtke za javni prije-
Pupovčeva SNV-a voz Zagrebački električni tramvaj, no
Eugena Jakovčića ovih dana rekonstruirana je i kao ukras
ili instalacija vraćena u zgradu, može se
o 22 000 spaljenih to zaključiti iz pitanja koje je novinar
srpskih kuća u Oluji. To HTV-a Petar Vlahov u razgovoru o pro-
računu Grada Zagreba prije dva tjedna
je odavno opovrgnuo postavio gostima u studiju Dini Vasić,
i Haaški sud, autori nezavisnoj zastupnici i Trpimiru Goluži,
predsjedniku Odbora za kontrolu Grad-

U
filmu Povratak u buduć-
nost, znanstveno fanta-
stičnoj komediji Roberta
Zemeckisa snimljenoj
1985. godine, u izmišlje-
nom gradu Hill Valley, tinejdžer Mar-
ty McFly slučajno otputuje u prošlost,
točnije u 1955. godinu, u vremenskom
stroju koji je izumio njegov prijatelj,
znanstvenik dr. Emmett Brown. Spome-
nuti je film doživio golemi komercijalni
uspjeh po kojemu su snimljena još dva
nastavka, a treći se, premda je to nepo-
znato svjetskoj kino-publici, odvija u
paralelnoj stvarnosti u našoj državi.
Tek nekoliko dana prošlo je od zavr-
šetka stare i početka nove kalendarske
godine. Ipak, ako je na dočeku potonje
netko rezignirano uzviknuo - Srećni
praznici i vesela nova, 1955. godina,
nije mu za zamjeriti. Teme o kojima se u
samostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi
u Anno Domini 2023. uopće rasprav-
ljalo, i najvećega optimista bacile bi u
depresiju, pa bi lako povjerovao kako
i nestalih hrvatskih
branitelja, kako smo
došli do toga da nam
je crvena zvijezda
petokraka instalacija
i ukras, a Čavoglave,
najpoznatija ratna
budnica – incident zbog
kojega su kažnjeni
jedan vilenjak i djedica.
Kako je moguće pisati
lažnu povijest i o tomu
učiti djecu, a onda
napadati one koji
ukazuju na taj problem
prosincu, a one iz prethodnih jedanaest,
ovom ćemo prigodom preskočiti. Bilo bi
nam previše
će se narod znati nositi s njom, samo
neka bude istinita. Na žalost, ne samo
da je grčevita borba maloga broja ne-
ovisnih povjesničara koji se ne boje za
vlastitu egzistenciju ili položaj, kako
bi dokazali suprotno od onoga što se
desetljećima guralo pod "istinu" i što
je postalo svojevrsna dogma, nego je
potpuno jasno kako se i te kako mora
voditi računa o načinu na koji se perfid-
no pokušava promijeniti i nedavna hr-
vatska prošlost. Najnoviji primjer tomu
udžbenik je povijesti za četvrte razrede
gimnazije izdavača Profil Kletta koji je
povučen s popisa Kataloga odobrenih
udžbenika Ministarstva znanosti i ob-
razovanja i hajka koja je potom uslije-
dila na Željku Markić, odnosno portal
Narod.hr jer su uporno ukazivali na
brojne faktografske pogrješke i nere-
levantne izvore koji se nude učenicima
u hrvatskim školama. Tek jedan od ta-
kvih, skandaloznih primjera, u poglav-
lju je koje govori o Vojno-redarstvenoj
akciji Oluja, izvješće Eugena Jakovči-
ća, danas glasnogovornika Srpskoga
narodnog vijeća, koje je kao netočno i
zna da je to laž... Događali su se poje-
dinačni zločini, ali 22 000 kuća ukazuju
na državnu politiku i to je neistina koju
je ICTY odbacio...’
Portal Popodnevnik.hr izuzetno ko-
rektno i nepristrano, opisao je slijed
događaja: ‘Hrvatski mainstream mediji
uskočili su u pomoć profesoru povije-
sti i sociologije Miljenku Hajdaroviću
koji je s kolegama Vedranom Ristićem
i Nikicom Torbicom napisao krajnje
nestručan, manipulativan i na mnogim
mjestima faktografski pogrješan udž-
benik za povijest četvrtoga razreda gi-
mnazije pod naslovom ‘Zašto je povijest
važna?’. Gotovo svi mediji imaju isti
naslov koji sugerira da je povlačenje
udžbenika skandalozan čin učinjen pod
pritiskom dr. Željke Markić i njezina
portala Narod.hr. Hajdarović je, suočen
sa svojom nestručnošću i razotkriven u
svojim namjerama da vlastitu ideologi-
ju i pogled na povijest servira mlađim
naraštajima u školama, odlučio održati
javnu raspravu o ‘slobodi i autonomiji’
povijesti i ‘zabranjivanju’ udžbenika. U
njegovu obranu prvo su uskočili kolege i
udžbenika znali su da je ske skupštine.
to laž, ali su je uvrstili U isto vrijeme, nasuprot tomu, nakon
objave amaterske snimke na kojoj se čuje
kako u ZET-ovu tramvaju, u spornome
povijest’ djecu u državnim školama po- trenutku – bez putnika, djed Božićnjak i
dučavati onomu što je suprotno od otkri- vilenjakinja angažirani od te tvrtke kao
ća povjesničara s Hrvatskog instituta za animatori, pjevaju svojevrsni božićni
povijest ili Hrvatskog memorijalno-do- remix pjesme Čavoglave Marka Per-
kumentacijskoga centra Domovinskoga kovića Thompsona, ZET je promptno
rata.
Koji je meritum ove priče? S jedne
strane imamo skupinu profesora povi-
jesti koji su napisali loš udžbenik, a
s druge skupinu drugih profesora po-
vijesti koji su ukazali na faktografske
pogrješke i sporne narative u sadržaju,
što je rezultiralo time da Ministarstvo
obrazovanja i znanosti te Agencija za
odgoj i obrazovanje provedu proces
ponovne ocjene udžbenika. Utvrđe-
ni su nedostaci i udžbenik je povu-
čen. Željka Markić i Narod.hr ovdje
su počinili grijeh koji ‘desni’ mediji,
ako pitamo ‘lijeve’, ne bi smjeli ra-
diti – istraživačko novinarstvo. I na
kraju, umjesto da Hajdarović uzme

HRVATSKI TJEDNIK 32 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 33 4. siječnja 2024.

 DOGAĐAJI
najavio kako će ‘incident’ istražiti, a
svoje djelatnike kazniti ako za to bude
potrebe. Kako smo, od Domovinsko-
ga rata do danas, krenuli stranputicom
na kojoj je crvena zvijezda petokraka
instalacija i ukras, a Čavoglave, najpo-
znatija ratna budnica, incident, netko bi
to trebao objasniti, osobito obiteljima
poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Rekao bi jedan, ime mu ne ćemo spo-
minjati, a prezime mu je Pupovac – Ako
laže koza, ne laže rog. U TV-prilogu o
opisanome ‘incidentu’, novinarka RTL
televizije zaključila je: ‘A novi će vile-
njaci drugi put dobro promisliti kad im
netko šefu kaže - ‘Djede, ‘ajd’ sad onu
našu!’ jer za takve, sljedeća je postaja
‘Trg burze’’. Kako god, vilenjaci mogu
odahnuti: nije rekla – Sljedeća je posta-
ja Goli otok.
Dvije djevojčice u pidžami,
jedna je istija!
U razmaku od samo tri i pol mjeseca,
u Hrvatskoj su se dogodila dva strašna
ubojstva. Jedno je potreslo Hrvatsku,
ali i širu javnost. Drugo nije potreslo
nikoga. Iz jednostavnoga razloga što
za njega, osim obitelji i prijatelja, go-
tovo trideset godina nitko nije znao. Pa
kako je to moguće? Jer ubijene su dvije
djevojčice. Obje u pidžami. Objema se
dogodilo ono što se nikada ni jednoj dje-
vojčici, ni jednom djetetu ne bi nikada
smjelo dogoditi. Nikada.
‘Dana 21. ožujka (godinu odaberite od
1998. do 2023. proizvoljno, jer koju god
odaberete, sigurno ćete pogriješiti), u
Borovu Selu održana je komemoracija,
nakon koje je postavljena spomen-plo-
ča kojom se obilježilo mjesto mučkoga
ubojstva Bernadice i Martine Štefančić.
Na spomen-ploči piše kako su upravo na
tom mjestu ubijene njihove sumještanke
hrvatske nacionalnosti, baka i četvero-
godišnja unuka, a teško je ranjen njihov
sin i stric, Željko Štefančić. Ploča je po-
stavljena u ime svih mještana Borova
Sela kako bi trajno podsjećala na zloči-
nački ubijene baku i unuku.
‘Uz nazočnost i potporu potpredsjed-
nice hrvatske vlade Anje Šimprage i
saborske zastupnice Dragane Jeckov,
Milorad Pupovac ocijenio je da je ovo
obilježavanje značajno za Borovo i
državu i kao pokazatelj kako se treba
sjećati i kako treba graditi toleranciju
i mir među ljudima, a načelnik Općine zločina, i to podizanjem spomen-ploče nitko ne zna. Ne zna se je li plakala, je li
Borovo Zoran Baćanović izjavio je da u ime svih građana i građanki Zagre- dozivala svoju baku uz čije je noge pro-
je ubojstvo četverogodišnje djevojčice i ba, podsjećajući trajno na obitelj Zec... nađena izrešetana, a ime njezine bake
njezine bake u njihovoj kući u Borovu Ubojstvo zagrebačkoga mesara Mihajla Bernadice, nikome ne znači ništa, za ra-
Selu, jedan je od najsvirepijih ratnih zlo- Zeca ispred njegove kuće na zagrebač- zliku od imena Aleksandrinih roditelja.
čina koji su počinili Srbi, a za koji nitko koj Trešnjevci, a nedugo zatim supruge Na tom tragu, vjerojatno je suvišno
nije odgovarao’ – objavili su svi hrvatski i kćeri na Sljemenu, jedan je od najsvi- napisati kako je reporterka Pupovčeve
portali i novine, NIKAD I NIGDJE. repijih ratnih zločina koji su počinili pri- VIDA televizije Lucija Lacković, iz-
Pa ipak, prije tri tjedna, na svim do- padnici Merčepove postrojbe za koji nit- vješćujući o komemoraciji i podizanju
maćim portalima bila je upravo ovakva ko nije odgovarao’. Brojne su sličnosti u spomen-ploče obitelji Zec na kojoj, iz-
vijest, samo su imena bila drukčija, a od tim dvama okrutnim ubojstvima, ali te- među ostaloga, piše kako su i Aleksan-
brojnih, izdvojimo onu iz glasila SNV-a, meljna razlika koja se neprestano nagla- dra i Marija Zec srpske nacionalnosti,
odnosno Samostalnoga srpskoga tjed- šava i s kojom se država Hrvatska već naglasila da su članovi ove zagrebačke
nika Novosti, samostalnoga po svemu, 31 godinu drži u ulozi taoca, u uniformi obitelji ubijeni samo zato što su bili
osim po financiranju: ‘Povodom 32. je počinitelja. Strašne sudbine Martine Srbi, premda je već odavno poznato
kako strašno ubojstvo djevojčice i nje-
zine majke Marije (po nacionalnosti Hr-
vatice, neovisno o tomu što je na ploči
napisano), nema veze ni s njihovom na-
cionalnošću, ni s Domovinskim ratom, Groblje hrvatskim vojnicima 1941. – 1945.
nego su stradale kao kolateralne žrtve u
obračunu kriminalaca s njihovim ocem na Mirogoju ne može, ali zato može njemačkim
i suprugom, zagrebačkim mesarom Mi- vojnicima stradalima u istome razdoblju. Može i
hajlom Zecom. Jer, kako bi se propustila
nova/stara prigoda da se, po uhodanome
tzv. groblje šajkača u Vukovaru na kojemu su
receptu, obnovi psihoza kolektivne kriv- pokopani srpski teroristi i čiji su posmrtni ostatci
nje hrvatskog naroda i države Hrvatske. premješteni u Srbiju
Groblje hrvatskim
vojnicima ostaje
poravnano, četničko
Strašne sudbine Martine Štefančić, groblje ostaje postojano!
treba ukloniti tako da čitavo zemljište, prema dostupnim informacijama, goto-
koje je bilo određeno za groblje, bude vo svi posmrtni ostatci ondje pokopanih
četverogodišnje djevojčice ubijene u Borovu U civiliziranome društvu groblja su poravnano...’ srpskih terorista premješteni u Srbiju,
Selu 1992. i Aleksandre Zec, nisu jedini primjer dio povijesti grada i države, a jedan je I bi poravnano i bi tako do dana da- ovo groblje nelegalno izgrađeno na pri-
licemjerja kojim se Hrvatska proziva zbog od takvih bližih primjera Beč, čija gro- našnjega, na sramotu suverenoj Repu-
blici Hrvatskoj, gradu Zagrebu i hrvat-
vatnim parcelama i dalje postoji i ondje
su se donedavno održavali parastosi, uz
blja nisu samo mjesto ukopa, nego mno-
zločina koji imaju lice, ime i prezime, da bi se go više od toga – mjesta nacionalne po- skome narodu, koju najbolje ilustrira polaganje vijenaca na kojima je besra-
cjelokupni hrvatski narod uporno etiketirao, vijesti i kulture. Nasuprot tomu, manje činjenica da se u neposrednoj blizini mno pisalo ‘žrtvama rata iz 1991.’. Prije
od 400 kilometara od Beča, odvija se ci- poravnanoga groblja hrvatskim vojnici- nekoliko dana, na mjestu poravnanoga
karakter Domovinskoga rata propitkivao, vilizacijska sramota. Na zagrebačkome ma 1941. – 1945. nalazi uređeno groblje groblja hrvatskim vojnicima na Mirogo-
a različite sumnjive udruge desetljećima groblju Mirogoj, ispod poravnane ledi- njemačkim vojnicima stradalima u isto- ju, održana je molitva koju je predvodio
ne, nalazi se stotine posmrtnih ostataka me razdoblju. zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško,
parazitirale na novcu poreznih obveznika hrvatskih vojnika iz Drugoga svjetskog Pa ipak, okrenemo li pogled prema isto- a koji je tom prilikom, između ostaloga,
rata, čije je posljednje počivalište 1945. ku, na manje od 400 kilometara od Za- rekao: ‘Ovo polje puno govori o nama
oskvrnula komunistička vlast narediv- greba, naići ćemo na još jedan apsurd hr- Hrvatima, o prijašnjim i sadašnjim poli-
godišnjice ubojstva Aleksandre, Marije Štefančić, četverogodišnje djevojčice ši da se ‘sravne sa zemljom svi vanjski vatske države, koji prethodno spomenutu tičkim vlastima, o odlučivanju i neodluči-
i Mihajla Zeca, Antifašistička liga Repu- mučki ubijene u Borovu Selu na prvi znakovi, po kojima bi se razaznavalo sramotu čini još većom. U Vukovaru, go- vanju, o razlučivanju i nerazlučivanju, o
blike Hrvatske i Srpsko narodno vijeće, dan proljeća 1992. i Aleksandre Zec, mjesto, gdje su se groblje nalazilo’. U tovo u samome središtu grada, još uvijek postupanju i nepostupanju koje zbunjuje
KAO I SVAKE GODINE, organiziraju nisu jedini primjer licemjerja u politici naredbi koju je tadašnji ministar unu- se nalazi tzv. groblje šajkača, na kojem su i nije povezivo s deklaracijama o dosto-
komemoraciju, četvrtak, 7. decembra. kojim se država Hrvatska neprestano trašnjih poslova FDH Vicko Krstulović nakon okupacije ovoga grada te zločina janstvu i pravu čovjeka, ni s izjavama o
Komemoracija će se održati u 18 sati proziva zbog zločina koji imaju lice, ime vlastoručno potpisao, između ostaloga koje su počinili nad Hrvatima i drugim zalaganju za boljitak naroda…’.
kod Adolfovca, na zagrebačkom Slje- i prezime, da bi se cjelokupni hrvatski je pisalo: "… Stoga ćete u pogledu tih nesrbima, okupatori pokopali dio svojih Ni više ni manje dodati, osim nadati
menu, na lokalitetu gdje su u noći sa 7. narod uporno etiketirao, karakter Domo- groblja postupiti ovako: Ograde, zidove, ‘zaslužnih’, poginulih boraca, uključuju- se kako će nas ova izborna godina, ako
na 8. decembar 1991. ubijene 12-godiš- vinskoga rata neprestano propitkivao, a plotove kao i druge predmete i sredstva ći i one koji su poginuli u ‘oslobađanju’ ne katapultirati u budućnost, barem po-
nja djevojčica Aleksandra i njena majka različite sumnjive udruge desetljećima treba odstraniti; vanjska obilježja na Bosne i Hercegovine. Iako su stilizirane zicionirati u sadašnjosti. Onako
Marija Zec. Uz ovogodišnju komemo- parazitirale na novcu poreznih obvezni- pojedinim grobnim humcima /krstove, šajkače koje su se nalazile na vrhovima kako to hrvatski narod napokon
raciju Grad Zagreb obilježit će mjesto ka. Posljednje riječi Martine Štefančić ploče, konfesijske i sve druge znakove/ jednoobraznih spomenika uklonjene, a zaslužuje.
HRVATSKI TJEDNIK 34 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 35 4. siječnja 2024.
 PRIJATELJ IZ DEŽELE

ime, zamijenile prirodno općenje s protuprirodnim, slično su i orijentiranih osoba, kako u Ljubljani tako i u Parizu, koje sve
muškarci napustili prirodno općenje sa ženom i u svojoj požudi veoma poštujem. Svima im idu na živce parade ponosa i svi

Je li 2024. godina
zapalili se jedan za drugim. Muškarci su činili sramotnosti s žele da se o njihovoj seksualnoj orijentaciji što manje rasprav-
muškarcima i tako sami na sebi primali plaću, odgovarajuću lja. To je u redu. Koji bi čovjek želio da je njegov intimni život
svojoj zabludi.» (Poslanica Rimljanima, 1, 18-32). predmet javne, medijske rasprave?

vrijeme da se papa
Ako bilo koji crkveni autoritet u svijet šalje poruke koje
dovode u pitanje tekstove iz Biblije, to je samo po sebi težak
grijeh, mnogo teži od homoseksualnosti, koji u određenom
kontekstu možda uopće nije problematičan. Naime, Pavlovu
I natrag na bitno: Može li Bog, punina ljubavi, odbiti čovjeka
koji ga voli? Ne, to ne može učiniti jer bi to značilo kontradik-
ciju. A u Bogu nema kontradikcija. Iz toga stajališta tek postaje
jasno koliko je nepotrebna posljednja enciklika pape. Kao da to

Franjo povuče
rečenicu treba shvatiti kao navođenje posljedice prethodnoga u Vatikanu ne znaju? Kao da ne znaju da većina homoseksuala-
grijeha, koja je paralela izvornom grijehu. Budući da su odba- ca želi mirnu integraciju u društvo, odbijajući pri tom LGBT+
cili Boga, božju istinu zamijenili lažju, Bog ih je prepustio «ne- aparat, posebno njegov najproblematičniji dio, parade ponosa?
čistim strastima". Zapravo, situacija je slična prvom prekršaju Rješenje problema koji je pokrenuo Vatikan jednostavno je:
koji su počinili Adam i Eva u raju. Zbog toga su bili kažnjeni. čovjek s homoseksualnim sklonostima prije svega je čovjek.
jer nanosi štetu Crkvi i Piše: dr. BOŠTJAN
MARKO TURK
Homoseksualnost je ovdje
također shvaćena kao neka
Kao takav, zaslužuje bla-
goslov, kako sakramentalni

djeluje protiv Boga i čovjeka

profesor na Sveučilištu u Ljubljani,
član Europske akademije znanosti
i umjetnosti
Katoličanstvu se ne piše dobro s ovim papom. Jedini
je papa u povijesti koji je rekao da Bog ne postoji
vrsta kazne za pobunu pro- tako i pastoralni. Svatko je
tiv Boga, za odbacivanje stvoren na Božju sliku. No
njegovih zapovijedi. Vatikan ne može blagoslo-
viti samu homoseksualnost
Bog voli grješnika, u čovjeku, ni pastoralno, a
ali ne voli grijeh pogotovo ne sakramental-
Ali upravo homoseksu- no. U Svetome pismu ona
je, naime, definirana kao
alnost, odvojena od Boga,
grijeh, ali kao svaki grijeh,
danas je snažno promovi-
rana, u paketu s LGBT+. naravno odvojena od grješ-
Promoviraju je središta nika. Krist ga voli: za njega
moći na planetu – u prvom se utjelovio i umro na kri-
je planu bruxelleska admi- žu. To je srž kršćanstva. Ni-
nistracija koja je sama po smo pod iluzijama da nisu
papa Franjo i njegova kuri-

U
sebi duboko prožeta lobi-
stima. Dakle, s nečistim ja itekako dobro svjesni tih
namjerama, ako se koristi- činjenica. Bitno je pitanje
predbožićnom vremenu snažno je odjeknuo do- nije jasno, jasno je samo da je posljednja enciklika pape Franje
mo biblijskim izrazom. Homoseksualnost je u viziji postmo- zašto onda to rade? Zašto nanose štetu Crkvi, posebno na tako
kument pape Franje o blagoslovu istospolnih ono što prije svega nije smjela biti: dvosmislena i nerazumlji-
dernoga, potrošačkog svijeta nešto što mora biti odvojeno od osjetljivome području kao što je novo sjedište kršćanstva, Afri-
parova. Poljska biskupska konferencija oglasila va. To je najgore što se Crkvi može dogoditi. Nejasne poruke
Boga koji navodno više ne bi trebao postojati, barem prema ka. I na drugom, koji je nekadašnje sjedište kršćanstva, a zove
se i poručila kako je nešto slično neprihvatljivo. zbunjuju ljude, ne znaju više što je ispravno, a što pogrješno.
bruxelleskoj birokraciji, sa središtima moći (multinacionalnim se Europa. U njoj je najkatoličkija država Poljska. I jedni i dru-
Utvrdili su da nema nikakve osnove za smatranje I kao posljedica, odvraćaju od vjere. U Europi sve masovnije
kompanijama i multinacionalnim organizacijama (uz EU još i gi nezadovoljni su potezom (potezima) Vatikana. Zašto, dakle,
homoseksualnih veza na bilo koji način sličnima ili čak udalje- (primjerice, Njemačka). Hoće li afrički kontinent biti sljedeći
UN, WHO i druge), koja stoji na takvom stajalištu. Njihova je Franjo namjerno izaziva sumnje u postupke Crkve, posebno u
no analognima Božjemu u napuštanju kršćanstva?
formula, dakle, zagovaranje homoseksualnosti koja je slobod- tako osjetljivoj stvari kao što je tumačenje Biblije?
planu za brak i obitelj. Ako procjenjujemo reak-
Istodobno, vatikanski Posljednja je enciklika pape Franje cije na posljednji pape- na od svake misli o Bogu. To je također srž buđenja ideologije Koji je smisao papina
dokument komentirala ono što prije svega nije smjela biti: žev dokument, odgovor koja proizlazi iz agresivnih premisa marksizma. I koja se odlič-
pranja nogu migrantima
je i zajednica biskupa iz no uklapa u potrošački neoliberalizam. Ali što ako homoseksu-
Gane. Oni su bili blaži:
dvosmislena i nerazumljiva. To je najgore je Ako potvrdan.
je Vatikan želio alac živi po Božjem zakonu? Ako voli Boga i ako ga u svemu Odgovor uključuje potpitanje: Je li do takve dvojnosti došlo
njihova izjava čita se kao što se Crkvi može dogoditi. Nejasne blagosloviti homosek- sluša? Ili što je još gore, što ako je homoseksualnost sama po- prvi put? Uopće ne. Čini se da je cijeli pontifikat sadašnjeg
sljedica grijeha koji je počinjen nad nekim. Sam sam prije dva- pape upravo dvojnost. Počelo je pranjem nogu migrantima
objašnjenje zbunjenosti
koju je vatikanski do-
poruke zbunjuju ljude, ne znaju više što je sualce, to je nepotrebno.
Nijedan papa ne može desetak godina u jednom društvu upoznao jednu djevojku, no- (muslimanima) za Uskrs. Još uvijek nije jasno kakva je bila
kument izazvao. Naime, ispravno, a što pogrješno. se izdići iznad autorite- siteljicu lezbijske ljubavi, kako se to kaže. Istražio sam zašto je poruka toga čina. Većina ljudi shvatila je da je potrebno u Eu-
objašnjavaju da vatikan-
ska izjava pravi razliku
I kao posljedica, odvraćaju od vjere ta Svetoga pisma koje
je ovdje nedvosmisleno.
to tako. Doznao sam da ju je očuh cijelo djetinjstvo silovao i da
zbog toga ne može ni vidjeti muškarce. Potpuno ju razumijem
ropu instalirati što više muslimana s drugih kontinenata. Da
to promoviraju islamski centri, bilo bi razumljivo. Ali kad se
između sakramentalnih Apostol Pavao u Poslani- i – iako to ne ovisi o meni – potpuno podržavam njezin stav. na čelo toga postavio Vatikan, mnogima do danas nije uspjelo
i pastoralnih blagoslova. Pri tome upozoravaju da su pasto- ci Rimljanima kaže: "Zato ih je Bog prepustio požudama nji- Da nitko ne misli da izmišljam: poznati katolički pedagog, razjasniti što je zapravo iza toga. Ako uopće išta jest. Osim, na-
ralni namijenjeni svima, ali kao takvi nemaju učinka u legi- hovih srca, u nečistoću, tako da su sami oskvrnuli svoja tijela. koji radi sa žrtvama seksualnoga zlostavljanja, jednom mi je ravno, unošenja nemira među europske kršćane i posljedično
timiziranju odnosa koji su u suprotnosti s crkvenim naukom Božju istinu zamijenili su lažju. Častili i obožavali stvorenje rekao: "Ne znaš, koliko je toga: svako je deseto dijete posredna nanošenja štete. Upravo u vezi s migrantima bila je i najpozna-
o svetosti braka između muškarca i žene. Kakva je zapravo umjesto Stvoritelja, koji je slavljen na vijeke, amen. Zbog toga ili neposredna žrtva takvih zlostavljanja." Moram reći, da sam tija pogrješka u egzegezi (tumačenju) Svetoga pisma, koju si
bila namjera Svete Stolice s ovim dokumentom? Za sada to ih je Bog prepustio sramotnim strastima. Njihove žene su, na- u svom životu također upoznao priličan broj homoseksualno je dopustio sadašnji papa. Poticao je na prihvaćanje njih jer i

HRVATSKI TJEDNIK 36 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 37 4. siječnja 2024.


Biblija potiče na gostoljubivost prema
strancima. To je doista tako. No stra-
nac je u Bibliji shvaćen kao netko tko
dolazi i odlazi. Takvom treba ponudi-
ti gostoljubivost. Nigdje, pak, Biblija
ne kaže da moramo strance zauvijek
prihvaćati u svoje domove, kao što to
pogrješno uči sadašnja vatikanska ku-
rija. No papa si je priuštio još jednu,
najtežu dvosmislenost. Naime, ciljao
je na poricanje Boga, što nitko prije
njega nije učinio. Odmah nakon počet-
ka mandata je rekao: "Ljudi me često
pitaju (papu, B. M. Turk): "Vjeruje-
te li?" ("Lei crede?" na talijanskom).
"Da, da, naravno!"; "Ali u što vjeruje-
te?"; U Boga: "No, što je Bog za vas?":
Hm, Bog (?)". Ali Bog ne postoji. Ne
šokirajte se ("Non scandalizatevi").
Bog ne postoji. Postoji Otac, Sin i Duh
Sveti. To su osobe. Ne postoji neo-
Papa Franjo nanosi veliku štetu Crkvi,
zastupa zapravo bruxellesku agendu
protiv čovjeka, mediji su ga pretvorili u
božanstvo kao Gretu Thunberg
dređena figura koja pluta u magli. Taj
Bog – magla ("Dio spray") – ne posto-
ji. Tri osobe postoje." (Papa Franjo na
misi u Sv. Marti, 9. listopada 2014.,
izvor: https://www.facebook.com/
watch/?v=1025176744495236.)
U povijesti još nije bilo pape koji bi
rekao "Bog ne postoji" jer je ta izjava
svojstvena njegovu protivniku, zlom
duhu. Đavao uvjerava da Bog ne po-
stoji. Bog postoji kao duh. "Bog je duh
i oni koji mu se mole, mole se u duhu
i istini (Iv 4, 24)." Govoriti o "Dio
spray" i pri tome se koristiti engleskim
izrazom koji označuje bocu ("sprej"),
nešto što nam služi za brijanje, ukra-
šavanje torti, mazanje lanaca, uređenje
frizura, itd., bilo bi neprimjereno za kr-
šćanina, a kamoli za papu. Bog postoji
kao vlastita (supstancijalna) jedinica
triju osoba, pri čemu se katoličanstvo
razlikuje od pravoslavlja samo u tome
što kod prvih Duh Sveti proizlazi iz
Oca i Sina (tzv. Filioque), kod drugih
samo iz Oca. Bog postoji: njegova je
tajna nedostupna ljudskom razumu.
To su bitni elementi crkvene dok-
trine. Ako njome ne vlada papa, ni
katoličkoj se zajednici ne piše ništa
dobro.
Ali s tim još nismo odgovorili na
pitanje koje smo si postavili već u
uvodu. Zašto, naime, ovaj papa to
čini, uzimajući u obzir činjenicu
da nijedan od njegovih prethodnika
nije činio ništa slično? Jedini logič-
ni odgovor bio bi sljedeći. Papina je
agenda velikoga svijeta. Njegova je
poruka veoma slična onomu u što
nas uvjerava bruxelleska admini-
stracija, zajedno s multinacionalnim
kompanijama i multi-nacionalnim
organizacijama. To čine zbog stva-
ranja profita, pri čemu im najviše
smeta ljudska unutarnja bit, njego-
va duhovna egzistencija i njegovi
kulturni korijeni. Svjesni i vjerni
čovjek ne će se dati odvesti na led
stalnome pulsu koji od nas zahtije-
va konzumerizam. Zato im najviše
smeta upravo kršćanstvo, posebno
ono koje je jasno definirano, život
po kršćanskim zapovijedima.
Spomenimo još da sadašnji papa
nikada nije podržao Poljsku i Ma-
đarsku, koje su protiv diktata iz
Bruxellesa, koje su ostvarivale po-
stulate kršćanske vjere u praksi. I
da ima sličnu medijsku podršku kao
Greta Thunberg. Mediji su od njega
napravili božanstvo. Kao i biće koje
je proricalo kraj svijeta zbog klimat-
ske krize već u 2023. godini. A kako
je bilo s društvenom promocijom
utemeljitelja kršćanstva? Gdje je to
završio? Na križu! Kad to shvatimo,
postavit ćemo si samo jedno pitanje:
kada će se sadašnji čuvar Petrova
prijestolja povući? Hoće li se povu-
ći dovoljno rano da šteta ne
bude nepovratna. Pravo pi-
tanje za godinu koja dolazi.
HRVATSKI TJEDNIK 38 VERITAS VINCIT
Piše: NIKOLA BANIĆ
U
božićno vrijeme za svetkovinu
Sveta tri kralja blagoslivlja se
voda koju je moguće (besplatno)
ponijeti kući. Velik broj vjernika
to i čini, a cilj ovoga članka iz
serije Božić u Hrvatskome tjedniku (BUHT)
dodatno je spomenuti neke možda manje po-
znate stvari o svetoj vodi kako bi se na njezino
uzimanje potaknulo one koji to možda inače
ne čine i kako bi se dalo dodatne informacije i
smjernice svima zainteresiranima. Naime, op-
ćepoznatih stvari ima veoma mnogo i po razli-
čitim portalima i u različitim pripovijedanjima
i zbog toga često može doći do toga da se sve
što se čuje zanemari samo kao priču ili da se
ne vjeruje u vjerodostojnost rečenoga jer se ne
zna odakle informacije dolaze. Zato će ovaj
članak biti nešto drukčiji.
Sveta voda ima moć nad đavlom
Sveta je voda jedan od sakramentala. Sa-
kramentali ili blagoslovine ‘sveti su znakovi,
nalik sakramentima, kojima se označuju i mo-
litvom Crkve postižu nadasve duhovni učinci’
kako to opisuje Katekizam Katoličke crkve.
Osim svete vode sakramentali su, primjerice,
blagoslovljena sol, ulje, tamjan, vatra, kreda,
medaljice, raspela, različite vrste krunica, sve-
te slike, blagoslov hrane, egzorcizam i mnogo
drugoga. Osim što podsjeća na krštenje i što
je simbol duhovnoga čišćenja, sveta voda ima
i moć nad đavlom za kojega je na više mjesta
opisano da bježi od nje. Ovo vrijedi dodatno
opisati konkretnim primjerima. Sveta Terezija
Avilska, naučiteljica Crkve, u svojoj knjizi Moj
život na više mjesta opisuje kako joj je sveta
voda pomogla u tjeranju đavla prilikom njego-
va napastovanja. Pomogao bi joj i križ za koji
je također opisala da đavli od njega bježi, ali se
potom i vrate dok je u slučaju svete vode jasno
rekla kako "nema stvari od koje bi više bježali
pa da se ne vrate". Nešto je suvremeniji pri-
mjer opisan u Dnevniku sestre Marije Faustine
Kowalske koja je poznata i kao svetica Božan-
skoga Milosrđa. Kad je jednoj sestri na samrti
svećenik podijelio odrješenje, Marija Faustina
Kowalska ugledala je mnoštvo duhova tame
koji su nestali odmah nakon što ih je poškro-
pila blagoslovljenom vodom i nakon nekoliko
dodatnih stvari zaključila je kako blagoslov-
ljena voda pruža umirućima veliko olakšanje.
U različitim knjigama moguće je pronaći i
brojne i višestruke primjere gdje bi različitim
svetcima u privatnim objavama pokojnici u
čistilištu zahtijevali škropljenje njihovih gro-
bova ili zemnih ostataka svetom vodom kako
bi im se olakšale muke u čistilištu. Mnogo više
primjera korištenja svete vode može se pronaći
u knjigama od kojih su neke već navedene, a
nešto suvremenije katoličke knjige uključuju,
BOŽIĆ
primjerice, knjigu Holy Water: Its Origins, Symbo-
lism and Use (otprilike: Sveta voda: Njezino pori-
jeklo, simbolika i korištenje) čiji je autor prečasni
Canon McKenna.
Pet vrsta svete vode
Nije svaka sveta voda ista. Grubo slikovito re-
čeno, isto tako nisu svi automobili isti, iako svi
služe za prijevoz, no neki su u tome učinkovitiji,
posebno za specifične cestovne dionice. Jedna je
podjela svete vode po učinkovitosti dana u knjizi
Dominion: The Nature of Diabolic Warfare (ot-
prilike: Vladavina: Priroda dijaboličnog ratova-
nja) čiji je autor egzorcist Chad Ripperger i koja
je spominjana u prethodnim člancima vezanima
za došašće. U poglavlju o sakramentalima, koje
zainteresiranim čitateljima može biti i korisno i
veoma zanimljivo, prilikom opisivanja svete vode
spominje se pet vrsta. Prva je sveta voda blago-
slovljena redovnim oblikom i, kako se opisuje,
ona je učinkovita u tjeranju demona. Druga je bla-
goslovljena izvanrednim oblikom koji za razliku
od redovnoga uključuje i egzorcizam i blagoslov
soli, egzorcizam i blagoslov vode, miješanje soli i
vode i završnu molitvu u kojoj se moli za određene
stvari koje vodu čine moćnim oružjem protiv de-
mona. Kako se navodi, u općem je slučaju prema
mišljenju iskusnih egzorcista ova voda nešto učin-
kovitija od prve spomenute. Treća je vrsta blago-
slovljena za svetkovinu Sveta tri kralja i dodatne
joj pojedinosti u blagoslovu daju posebnu učin-
kovitost. Četvrta je vrsta vode blagoslovljena za
vrijeme vazmenoga bdjenja u izvanrednome obli-
ku, pri čemu se prije ulijevanja ulja dio odvoji za
korištenje svećenicima i laicima. Zbog izostanka
u redovnom obliku ova je praksa manje poznata,
a odvojena je sveta voda, kako se navodi, učin-
kovitija od one prethodno navedenih vrsta. Peta
je i najučinkovitija vrsta gregorijanska voda koju
posvećuje biskup za posvetu oltara, no veoma je
teško doći do ove vrste. Spomenutih pet vrsta ne
uključuje vodu sa svetih mjesta kao što je Lourdes
ili vodu posvećenu na spomendane različitih sve-
taca čija se izrazita učinkovitost očituje u stvarima
s kojima se laici vjerojatno ne će imati potrebu su-
sresti. Mnogo više ovdje izostavljenih pojedinosti
moguće je pročitati u knjizi.
Božić u Hrvatskome tjedniku (2):
Sveta voda
i njezina moć
Blagoslovi, spali i zakopaj! vremenom propadne. Drugi način koji uključuje
svetu vodu opisan je u knjizi The Liber Christo
Još jedna uporaba svete vode koja se rijetko
Method čiji je autor Dan Schneider i koja je ta-
spominje, a koju nekad može biti korisno pozna-
kođer spomenuta u jednome prethodnom član-
vati je da se sveta voda koristi i prilikom uništa-
vanja okultnih predmeta kojima je za razliku od ku o došašću. To se uništavanje može vršiti po
principu ‘blagoslovi, spali i zakopaj’ pri čemu se
blagoslivljanje vrši škropljenjem svetom vodom i
molitvom. Osim ciljano prokletih predmeta, neki
Pet je vrsta svete vode. predmeti koji su korišteni za teška zla prokleti su
sami po sebi i treba ih uništiti, a uključuju predme-
Prva - blagoslovljena te korištene u crnim misama, predmete korištene
redovnim oblikom i u okultnim ritualima masonerije ili vračanja, alate
za pobačaj i drugo. Od drugih uobičajenih okul-
učinkovita u tjeranju tnih predmeta u Hrvatskoj se može naići na ko-
demona; druga jekakve osobne ‘zaštite’ i ‘zaštite’ za prostor koje
se kupuju i postavljaju na odgovarajuća mjesta ili
- blagoslovljena se nose sa sobom. Katolički gledano to je teški
izvanrednim oblikom koji grijeh protiv prve Božje zapovijedi, dugoročno
samo odmaže i mnogo je gore nego da nije uopće
uključuje i egzorcizam korišteno. S druge strane, škropljenje svetom vo-
dom daje stvarnu duhovnu zaštitu i za razliku od
i blagoslov soli, treća spomenutih predmeta besplatno je. Neki su čitate-
- blagoslovljena za lji više o ovoj tematici možda čuli na razini rekla-
kazala ili od slabije upućenih ljudi i možda uz više
svetkovinu Sveta tri nedoumica nego jasnoća pa se one zainteresiranije
kralja, a četvrta za upućuje na prikladno obrazovanoga svećenika ili
na spomenute katoličke knjige gdje je opisano
vrijeme vazmenoga korištenje svete vode kod problema okultnih obje-
bdijenja. Peta i kata opisano tehnički mnogo detaljnije i uza sva
potrebna obrazloženja i izvore.
najučinkovitija Ukratko, sveta je voda sakramental koristan za
mnogo stvari od kojih su samo neke, nešto manje
gregorijanska je voda poznate, opisane u ovomu članku, a vjernici će
koju posvećuje biskup uskoro zbog svetkovine Sveta tri kralja iz crkava
opet imati priliku ponijeti kući i učinkovit oblik
za posvetu oltara za osobnu uporabu. Stvari koje su spomenute u
ovomu članku napisane su zato što su povezane sa
svetom vodom i zato što se s vremena na vrijeme
može čuti za njih, ali rijetko kad uz dodatna objaš-
sakramentala cilj širiti zli utjecaj. Kako se opisuje
njenja ili navođenje izvora. Ovim člankom zavr-
u knjizi Dominion, najčešći je način spaljivanje i šava i serija članaka Božić u Hrvatskome tjedniku
bacanje pepela u jezero ili veću rijeku, a ako spa- u kojoj se pokušalo pokriti neke rjeđe spominjane,
ljivanje nije moguće, onda taljenjem, usitnjava- ali praktične i korisne stvari. U nadi da je nekim
njem ili razbijanjem te potom bacanjem u vodu, čitateljima bilo korisno ili zanimljivo,
a ako ništa od navedenoga nije moguće, onda ba- autor ovog teksta svima želi sretan i bla-
canjem u vodu tako da postane nedostupno i da s goslovljen Božić.
hrvatski.list@hi.t-com.hr 39 4. siječnja 2024.
 AKTUALNO
SMIŠLJAJUĆI NOVOGODIŠNJU HRVATSKU BAJKU
Hrvatska kao Snjeguljica
u očekivanju Princa
Piše: NATAŠA BOŽINOVIĆ
H
rvati se spram jugoslaven-
skih nacista i šovinista od-
nose kao dijete bez matere
željno majčinskih emoci-
ja pa prihvaća maćehu u
svim oblicima jer ne zna za drugo. A
kad zla maćeha od glupoga oca dobije
potvrdu da se bez nje ne može, onda se
razmaše u najgorim inačicama.
Trenutno je hrvatstvo, Snjeguljica u
šumi, prepušteno na milosti i nemilost
lovca. Snjeguljičina je ljepota skrive-
na daleko od javnosti, ali zrcalo poka-
zuje svu maćehinu moralnu ružnoću.
Jugoslavenska podlost i prizemnost ne
dopušta da se Snjeguljičine vrijednosti
izraze na pravi način. Glupi Snjeguljičin
ćaća predstavlja vladajuće strukture du-
boke i plitke države, a lovac bi trebao
biti nekakav junak čija će se materijalna
pojavnost iskristalizirati u budućnosti.
Spasitelji, sedam patuljaka, reinkarnaci-
ja su dviju sestara, Tuge i Buge, i petero
braće, Kluka, Lobela, Kosjenca, Muhla i
Hrvata. Simboliziraju ponovni dolazak,
revitalizaciju, spasenje Hrvata…, kako
hoćete. I oni se, kao i lovac, još boje ma-
ćehe i njezinih moći, ali mi znamo kako
bajka završava, pa nema straha.
Kvaliteta života mlade Snjeguljice
s patuljcima u šumi daleko od urbanih
uvjeta pokazuje nam se u njezinu zdra-
vome tenu i razigranim športskim geni-
ma. Genima kamenima. Ona razdragana
i sretna spretno skače po šumi i tako
izrasta u mladu ženu. Dobiva erotsku
potentnost, buja poput netaknute priro-
de. Nije zatrovana gradskim plinovima,
smradovima i političarima. Daleko je
i duboko u šumi… I čini se… Snjegu-
Trenutno je hrvatstvo Snjeguljica u šumi,
prepušteno na milost i nemilost lovca.
Snjeguljičina je ljepota skrivena daleko od
javnosti, ali zrcalo pokazuje svu maćehinu
moralnu ružnoću. Glupi Snjeguljičin ćaća
predstavlja vladajuće strukture duboke i
plitke države, a lovac bi trebao biti nekakav
junak čija će se materijalna pojavnost
iskristalizirati u budućnosti. Spasitelji,
sedam patuljaka, reinkarnacija su dviju
sestara,Tuge i Buge, i petero braće, Kluka,
Lobela, Kosjenca, Muhla i Hrvata
ljica je zaštićena, konzervirana za sva
vremena. Samo glupa i neobrazovana.
Bajkovito rečeno – mlada, nevina i na-
ivna. Spremna svakome zlotvoru otvo-
riti vrata lijepe bajkovite kućice. Toliko
sam uronila u bajku da sam zaboravila
da Princ uopće dolazi. Sad kad sam se
sjetila, uzrujalo me što Princ kasni, što
je mogao uletjeti prije maćehine jabuke
koju je naivna Snjeguljica pojela. Ne do-
pustiti da otrov potekne njezinim žilama
te ju učini impotentnom, uspava ju i tako
glupu i tupu hibernira.
Pitam se, kojega je vraga prije činio?
Molio po trgovima? Gledao prpošne caj-
ke? Ili je Princ utekao drugim malour-
banim mogućnostima, pa mu ni Zakon
o hrvatskome jeziku ne treba, predmet
Povijest u školi mu ne treba, hrvatski
spomenici….. itd. Ništa tome liku ne
treba, a pogotovo ne strastvenost pri
kreiranju ili konzumiranju kakva vr-
hunskoga umjetničkoga djela. Ili je to-
HRVATSKI TJEDNIK 40 VERITAS VINCIT
liko utekao mozgu, da je identitetski,
osim nacionalno, i rodno zbunjen da je
uhvatio last minute let za Rim, osobno
zahvaliti današnjem pomodnome papi
Franji što blagoslivlja homoseksualni
odnos, odnosno samo pozitivno iz toga
odnosa? Ili... hm, ne znam… to ni sama
ne razumijem.
Vrtjelo se Princu još po glavi: kako
uopće naći djevu bajnu, onu pravu… U
moru istih, operativnim zahvatima dora-
đenih, tehnološko-ideološko kloniranih.
I što, uostalom, kad ju nađe, kako ju
osvojiti, kako joj pristupiti...?
Smoren raznim pitanjima i ambivalen-
tnošću svjetovno crkvenih autoriteta, za-
spao je i usnuo san, a možda je i mjese-
čario pa se u nekom trenutku probudio.
Uglavnom…u šumi je i luta. Neki
ga nagon nedefiniran nosi. Požuda je
to zdrava, potentnoga, bijeloga, hete-
roseksualnoga muškarca za obnaženim
ženskim tijelom i ne treba je se sramiti,
a kamoli krivnju prebacivati na objekt
nagona. Samo se ljudski kontrolirati.
U mojoj inačici, nagon pripada, ispri-
čavam se otkazateljima, bijelome Prin-
cu. Ako redateljica dokumentarca o
crnoj Kleopatri bude pričala svoju Snje-
guljicu, ona će slobodno ubaciti crnoga
Princa, ali to je potpuno irelevantno za
ovu priču poput hrvatskih Black Lives
Matter klečavaca s Tomaševićem na
čelu. U biti je čitavi ovaj dio irelevan-
tan i može ga se izbaciti, ali ga ostav-
ljam da zorno pokaže kako svakakvi
umetci koji se dodvoravaju političkim
novogovorima kvare prvotno dobro za-
mišljene koncepte bilo kakvih djela, pa
i ovo moje djelce. (Ovdje čak ima i više
takvih dijelova). Ono što je relevantno
je da u stvarnosti, navode portali, coun-
sel otkazatelji otkazuju braću Grimm.
Razne prikaze Prinčeva poljupca bez
pristanka uspavane Snjeguljice smatraju
silovanjem.
hrvatski.list@hi.t-com.hr
I tako… nastavljam ovu svoju bajku
koja se, iako ukroćena novogovorima,
račva čak u tri inačice.
Prva bi mogla biti polumračna: da je
Princ lutajući šumom našao Snjeguljicu
u staklenome lijesu na proplanku kao u
pravoj bajci. Istina, malo više obnaže-
nu jer se odjeća počela raspadati. Princ
se odmah zaljubio. A meni se pri tom
otelo: "Hvala Bogu, nije gej!". Tko se
ne bi zaljubio u uspavanu krasoticu,
kao svi normalni kad vide Hrvatsku.
Nadalje, onaj spomenuti ljudski nagon
Princa, počne odmah silinom silnom li-
jes obijati. Pri tomu se čak i porezao te
opsovao svoje roditelje što su ga mazili
i pazili te mu nisu dali da svlada tradici-
onalne muške vještine koje bi mu sada,
pri obijanju lijesa, dobro došle. Za
nezgodu, prohujao je njime mali elek-
tricitet, u narodu zvani "struja". Posve
dovoljna da nježni Princ jaukne od boli
koja nije neka bol, ali dovoljna da ga
zaustavi u obijanju, da se sputa i zapita:
"Ne mogu ju poljubiti jer ona u ovomu
zamrznutom stanju, ne može reći DA.
Ne mogu ju protresti, dati joj umjetno
disanje, bez njezina jasnoga dopušte-
nja." Sklupča se tako nemoćan…Go-
dine prolaze, on luta i redovito obilazi
lijes. Ne znajući što će i kako će. Napo-
sljetku oboje, on sklupčan podno lijesa,
a Snjeguljica u lijesu, istrunu. U onom
je Prinčevu, neslavnom pokušaju obija-
nja lijesa propušten zrak te je omoguće-
no i njezino raspadanje pa su se zajedno
stopili s prirodom i ostali neznani kroz
stoljeća za nekoga budućeg arheologa
koji bi se mogao zvati Tuđman. Ovdje
se možemo samo nadati da Tuđman iz
budućnosti ne nosi to ime jer je tuđi
čovjek, kako stvarnom Tuđmanu zna-
ju zamjerati neslani šaljivdžije sa svih
ideoloških spektrića, nego nosi to ime
jer je glavom i bradom Hrvat, potomak
jednoga od sedam, kasnije oženjenih i
plodnih patuljaka.
Druga bi inačica bila Tik-Tok region
inačica. Nije joj ovdje mjesto, ali na-
vukla sam se jer me prekomjerno pre-
ko mreža granatiraju s Tik-tekovinama
istočnih susjeda. Svaka moja obrana
od toga mogla bi biti otkazana uz argu-
mentaciju da sam skučeno neuključiva
konzerva ili još teže, da sam ja ta koja
prekomjerno granatira, pa sam se pre-
dala, a što je razvidno iz inačice koja
slijedi. Princ uspješno razvaljuje lijes.
41 4. siječnja 2024.
Snjeguljica se tako trgne da svojim če-
lom udre prinčevo. Sva uzrujana grlato
se zadere: "Gde si, bre, do sada bio!?".
Jeka se prolomi šumama, gorama, pla-
ninama i dolinama tako moćno da su se
i divlje svinje i vjeverice dale u silan
bijeg. I vukovi i šakali i srne i jele-
ni… Sva je divlja divljač krenula put
urbana grada, od smrada satkana… E,
sad, i ovdje se može sofisticiranije od
regionskih politika manipulirati kakav
bi bio ishod dolaska divljih životinja u
grad. Miješati bajke i basne, pa uvesti
ovaj ili onaj rasplet. Je li Životinjska
farma došavši u grad, pod a): zaigrala
na totalitarizam kao kod Tita i Orwella,
ili pod b): romantičniji rasplet u kojem
se basno-slovno uvode prave iskonske
vrijednosti. U gradu bi u slučaju pod
b), u dalekoj budućnosti, svinja bila
svinja, a lav lav. Mudar, milostiv i elo-
kventan lav. Pričao bi čisto hrvatskim
jezikom, poštujući Zakon donesen dav-
ne 2024. Znao bi zašto je trava zelena
i zbog čega je nepokošena. Zbog neod-
govornosti odgovornih koje bi on, lav,
bez puste filozofije, odmah svrgnuo. A
magarac bi u tome gradu bio magarac i
trava bi mu bila plava, iako je zelena.
I pokošena, iako nije. Ali, hvala Bogu,
magarac ne bi mogao odlučivati i ne bi
se, pobogu moglo dogoditi, u toj bajko-
basni gdje je lav lav, a svinja svinja, da
itko pametan magarcu dade glas. Ovaj
rasplet pod b), bez Tita i orvelovštine,
čini mi se bolji.
Ali, hajmo na treću i originalnu ina-
čicu Snjeguljice. Onu koja zaista jest, a
i nepobitna je činjenica da tako završa-
va konkretna bajka. Kao i činjenica da
ne možeš mijenjati povijest, primjerice
da je Kleopatra crna, kao što konkretnu
bajku, doduše možeš obraditi, ali ori-
ginal braće Grimm ostaje original bra-
će Grimm. U originalu Princ je zaista
muževni hetero lik koji je spasio Snje-
guljicu iz sna ili smrti tako da je očaran
ljepotom uspavane djeve uzeo lijes da
ga ponese doma. Nosili su mu ga sluge.
Jedan se sluga noseći lijes spotaknuo,
zapeta je jabuka iz grla ispala, Snjegu-
ljica oživjela… Sretno su i dugo živjeli.
Princ i ona. Imali mnogo djece, pretpo-
stavljam. A jalovo maćehino zlo umrlo
je s njom. Baš kako će jugosla-
venstvo umrijeti s njima. Hvala
Princu, ma tko on bio!
 NOVA IZDANJA
Roman Matijino stoljeće rata
Ivana Šimića
ORAL HISTORY
NA HERCEGOVAČKI NAČIN
Piše: DAMIR PEŠORDA
U
smena se povijest (oral
history) obično definira
kao historija utemeljena
na osobnim iskustvima i
iskazima pojedinaca. Naj-
češće su to osobna svjedočanstva o ne-
kome događaju, no tu također pripadaju
i različiti oblici usmene predaje, legen-
de, priče, pjesme i sl. Stjecajem povije-
snih okolnosti usmena je historija u Her-
cegovini gotovo uvijek imala prednost
nad pisanom, službenom historijom. Do
dvadesetoga je stoljeća razlog tomu bila
činjenica da je stanovništvo, izuzevši
svećenike, uglavnom bilo nepismeno, a
tijekom dvadesetoga stoljeća pretežno
stoga što se narodno sjećanje u najvećoj
mjeri nije poklapalo sa službenom hi-
storijom, a Hercegovci tijekom cijeloga
tog razdoblja nisu bili na pobjedničkoj
strani pa prema tomu ni u mogućnosti
da oblikuju službenu historiju. Situacija
se, na žalost, nije znatno promijenila ni
nakon ratova devedesetih, dijelom sto-
ga što su Hrvati u Bosni i Hercegovini
najmalobrojniji konstitutivni narod, a
dijelom stoga što je nacionalni narativ u
historiografiji općenito prevladan i pod-
vrgnut temeljitoj sumnji i osporavanju.
U takvoj situaciji nakupljeno je sje-
ćanje šiknulo gdje se otvorio prostor
– u književnosti. U posljednje vrijeme
svjedočimo etabliranju specifičnoga
hercegovačkog pripovjednog izraza,
hercegovačke inačice historiografske
metafikcije. Hercegovina je pjesništvom
A. B. Šimića dodirnula same vrhunce
pjesništva, a cijeli niz hercegovačkih
pjesnika nakon Šimića kao što su, pri-
mjerice, Anđelko Vuletić, Veselko Ko-
roman, Gojko Sušac, Nikola Martić,
Miro Petrović i brojni drugi svojim pje-
sništvom nastavlja i održava tu visoku
umjetničku razinu hercegovačke kom-
ponente hrvatskog pjesništva. Na žalost,
s prozom s toga područja stvari stoje
drukčije. Hercegovina je svoj prozni
literarni izraz počela tražiti u stvaralaš-
tvu Ivana Softe (Sopte) koji je relativno
mlad zaustavljen u stvaralačkom za-
mahu, a nakon Drugoga svjetskog rata,
izuzevši pripovjedački opus Anđelka
Vuletića i Stjepana Čuića pod uvjetom
da i Duvnjake pribrajamo Hercegovci-
ma, hercegovačka proza ne doseže knji-
ževnu vrijednost poezije s toga prostora.
Međutim, posljednjih dvadesetak godi-
na hercegovačke teme konačno nalaze
svoj autentičan prozni izraz.
U tom kontekstu treba spomenuti
Šimuna Šitu Ćorića, Matu Sušca i mož-
da još pokojega autora starije generacije,
no tek s romanima Anite Martinac i s pr-
vim romanom Ivana Šimića, kojemu je
ovaj osvrt i posvećen, rađa se fenomen
iz naslova ovoga teksta – oral history na
hercegovački način, odnosno zanimljiv
i literarno potentan spoj literature i po-
tisnute povijesti koja se živom sačuvala
u usmenoj historiji, u domeni narodnoga
i obiteljskoga iskustva, protjerana u pri-
vatno i intimno, a često i zabranjivana.
Romani Anite Martinac Medaljon, Po-
sljednji i Od Franje do Franje povijesni
su romani koji tematiziraju život herce-
govačkoga puka tijekom dvadesetoga
HRVATSKI TJEDNIK 42 VERITAS VINCIT
Ono što Šimićev
roman nenametljivo
i bez ideologiziranja
iznosi na vidjelo jest
kontinuirano stradanje
hercegovačkoga
seljaka tijekom cijeloga
dvadesetog stoljeća
u tuđim vojskama i
tuđim zemljama, ali i
na vlastitom pragu. Svi
su Matijini poginuli na
pravdi Boga: oca su joj
Matu kao zarobljenika
zatukli u ruskome
zarobljeništvu, muža
Grgu, koji nije bio ni u
jednoj vojsci, ubili su
partizani, a sina Franu
i unuka Grgicu, također
civile, Srbi u ratnome
Sarajevu
stoljeća, u prvom redu traumatična isku-
stva o kojima se gotovo do kraja dva-
desetoga stoljeća nije smjelo ni govoriti
javno. Govoreći svojedobno o romanu
Medaljon, Benjamin je To-
lić ustvrdio: ‘’Ali Medaljon
se znatno razlikuje od svojih
književnih rođaka. Po čemu?
Po tomu što priču Anite Mar-
tinac mnogo manje hrane
arhivski zapisi nego sjećanja
živih svjedoka i autopsija po-
prišta njezine radnje.’’
To u velikoj mjeri vrijedi
i za roman Matijino stoljeće
rata Ivana Šimića, gusto ep-
sko tkanje toga romana kao da
je u potpunosti izraslo iz obi-
teljske predaje premda je au-
tor i te kako istraživao i ostale
izvore i kopao po arhivima, što
je razvidno iz mnoštva minu-
cioznih pojedinosti o ljudima,
događajima, procesima i običajima na
širokome potezu od Dragićine, sela kod
Gruda, do Amerike i Rusije. Ipak, svu
tu golemu građu drži na okupu i daje
joj epski zamah obiteljska povijest. U
središtu romanesknih zbivanja jest sud-
bina obitelji Andrije Šimića kroz četiri
generacije, dok je, kako sam autor u
predgovoru kaže, natkrovljujući lik ro-
mana Matija Alpeza, rođena Šimić, kći
Mate Šimića, sina Andrijina, koji je ne-
uspješno pokušao emigrirati u Sjedinje-
ne Američke Države, a skončao je kao
zarobljeni austrougarski vojnik u Rusiji
u Prvome svjetskom ratu. S obzirom na
to, može se reći kako je roman obitelj-
ski, ali autor uz obiteljsku priču uvijek
daje i širu sliku zahvaćajući sve važnije
događaje u životu zapadno-hercegovač-
koga puka kroz dvadeseto stoljeće.
hrvatski.list@hi.t-com.hr
Stradanje hercegovačkoga
seljaka u 20. stoljeću
Tako pred čitateljevim očima oživlja-
va početak dvadesetoga stoljeća kada po
prvi put veći broj mladića iz toga kra-
ja pokušava otići trbuhom za kruhom u
Ameriku; gladne godine potkraj Prvoga
svjetskog rata kada fra Didak Buntić
spašava hercegovačku djecu odvodeći
ih u Slavoniju; galicijsko blato i uza-
ludno prolivena krv na istočnom frontu
između ostalih i brojnih hercegovačkih
mladića; izgradnja crkve u Grudama i
živopisni lik župnika fra Gabre Grubi-
šića koji je crkvu gradio; šverc duhana
i nadmudrivanje sa žandarima i finan-
cima; Drugi svjetski rat i popratni zlo-
čini četnika i partizana i, konačno, ratni
sukobi devedesetih godina dvadesetoga
stoljeća. Glavnoj je junakinji u Prvom
svjetskom ratu ubijen otac, u Drugom
muž, a u trećem ratu koji je preživjela,
onom devedesetih, ubijeni su joj sin i
unuk. Pred čitateljem – a roman se čita
u dahu – izrasta ne samo povijest jedne
obitelji s njezinim traumatičnim isku-
stvima, nego i svojevrsna rekonstrukcija
života hercegovačkoga puka kroz to vri-
jeme, oživljena povijest.
S obzirom na činjenicu da je u pod-
lozi romanesknoga tkanja obiteljska i
regionalna povijest, kompozicija, siže
i način povezivanja motiva u velikoj
mjeri slijede logiku historiografskoga
djela, čime se autor elegantno osloba-
đa brige oko motivacije što mu ostavlja
više mjesta za digresije i pojedinosti
koje često nemaju izravne veze s rad-
njom, ali pridonose stvaranju specifič-
noga kolorita vremena i prostora. Ši-
mić, inače i autor
zapažene knjige
kolumni Herce-
govac s razlo-
gom, poseže i za
postupcima no-
voga žurnalizma
i publicističkim
diskursom, oso-
bito onda kada
nastoji prikazati
širu sliku, povi-
jesni i društve-
no-politički kon-
tekst u kojemu
se kreću i djeluju
njegovi juna-
43 4. siječnja 2024.
ci. Također sklon je, možda i previše,
apelativnim iskazima u čemu možemo
prepoznati odjek tradicije usmenoga
pripovijedanja s jedne strane i publici-
stičke intimizacije s čitateljem s druge
strane.
Ono što Šimićev roman nenametljivo
i bez ideologiziranja iznosi na vidjelo
jest kontinuirano stradanje hercegovač-
kog seljaka tijekom cijeloga dvadesetog
stoljeća u tuđim vojskama i tuđim ze-
mljama, ali i na vlastitom pragu. Svi su
Matijini poginuli na pravdi Boga – oca
su joj Matu kao zarobljenika zatukli u
ruskom zarobljeništvu, muža Grgu, koji
nije bio ni u jednoj vojsci, ubili su par-
tizani, a sina Franu i unuka Grgicu, ta-
kođer civile, Srbi u ratnom Sarajevu. To
besmisleno stradavanje u podtekstu ima
snažnu antiratnu poruku i jednu duboko
humano ozračje u kojemu ni jednog tre-
nutka ne progovara mržnja ili želja za
osvetom. Držim da nije pretenciozno
reći kako kroz djela kao što je Matijino
stoljeće rata hrvatska misao u Bosni i
Hercegovini doseže onu razinu samore-
fleksije i samosvijesti koja ju čini auten-
tičnom i samosvojnom. Kako u okviru
bosansko-hercegovačkog geopolitičkog
konstrukta, tako i u okviru velikoga hr-
vatskoga kulturnog zajedništva.
Iako je djelo napisano standardnim
hrvatskim jezikom, auto se u replikama
svojih likova, hercegovačkih seljaka,
koristi ponešto stiliziranim lokalnim
idiomom čime svome djelu priskrbljuje
i lokalni kolorit, dok je na kraju knjige
dodan čak i kratki rječnik pod naslovom
‘’Tumač manje poznatih riječi i izraza’’.
Šimić piše pitko, stilom već izbrušenim
u okviru kolumnističkoga žanra, pri-
povijedanje mu teče glatko otkrivajući
da ima onu bogomdanu eglensku žicu.
Iako autorov prvijenac, roman Matijino
stoljeće rata zrelo je i domišljeno dje-
lo, epski zamah, vještina pripovijedanja
te pronalaženje, da tako kažem, svoje
literarne niše daju nagovijestiti kako
možemo očekivati nove romane istoga
autora te da je ovaj roman, koliko god
u književnom smislu bio na zavidnoj
razini, samo hvatanje zaleta za još kom-
pleksniji i cjelokupniji epski zahvat u
hercegovačku povijest i suvremenost. S
velikim zanimanjem očekujemo
taj pretpostavljeni nastavak lite-
rarne čarolije.
 NOVA IZDANJA
Benedikt XVI.: ŠTO JE KRŠĆANSTVO - Posljednji spisi
(Priredili: Elio Guerriero i Georg Gänswein,Verbum, Split, 2023.)
Duhovna oporuka
diktirana mudrošću
duha i srcem oca
Piše: MIJO IVUREK
Š
to je kršćanstvo – posljednji
spisi, knjiga pape Benedikta
XVI., (16. IV. 1927. – 31.XII.
2022.) svojevrsna je duhov-
na oporuka, po njegovoj želji
objavljena nakon njegove smrti. Kao što
je poznato našoj javnosti, papa Bene-
dikt XVI. objavio je 11. veljače 2013.
ostavku na službu Petrova nasljednika.
U svojoj je izjavi rekao: "Nakon što sam
opetovano ispitao svoju savjest pred Bo-
gom, došao sam do uvjerenja da moje
snage, zbog poodmakle dobi, više nisu
prikladne za primjereno vršenje Petrove
službe." U knjizi koja je pred nama riječ
je o spletu papinih tekstova, poglavito
napisanih u godinama nakon njegove
ostavke u samostanu Mater Ecclesiae
u Vatikanu i svojevrsnoj kohabitaciji s
novoizabranim papom Franjom. Autor
predgovora Elio Guerriero, ujedno i je-
dan od priređivača knjige, među inim,
zapisao je: Ukratko, ova knjiga nije
samo zbirka već objavljenih ili djelomič-
no novih tekstova nego iznimno posebna
duhovna oporuka diktirana mudrošću
duha i srcem oca uvijek pripravnoga na
očekivanja i nade vjernika i svih ljudi.
Drugi je priređivač knjige Benediktov
osobni tajnik Georg Gänswein, čiju smo
knjigu Samo istina - Moj život uz Bene-
dikta XVI. Verbum, 2023. također pred- nju. Nadalje, odnosom kršćanstva prema
stavili u našemu tjedniku. drugim religijama, dijalogu kršćanstva
U prilozima knjige Benedikt XVI. bavi i svijeta, moralnome relativizmu danas,
se temeljnim temama kršćanstva. Prije euharistiji, teologiji i reformi liturgije,
svega milosrđem koje izvire iz gorljive ulozi svećeništva, zlostavljanju, temama
Očeve ljubavi prema svakome stvore- iz moralne teologije; naposljetku tu je
i nekoliko poučnih prigodnih članaka.
Priređivači su knjigu podijelili u šest po-
Knjiga je splet papinih glavlja. Prvo, Religije i kršćanska vjera,
tekstova, napisanih Drugo, Temeljni elementi kršćanstva,
Treće, Židovi i kršćani u dijalogu, Če-
u godinama nakon tvrto, Teme iz dogmatske teologije, Peto,
ostavke u samostanu Teme iz moralne teologije, Šesto, Prigod-
ni članci.
Mater Ecclesiae u
Vatikanu i svojevrsnoj Kršćanstvo prožeto
ozračjem univerzalnosti
kohabitaciji s
novoizabranim U poglavlju Religije i kršćanska vje-
ra predavanje je Benedikta XVI. koje je
papom Franjom, u održao prigodom inauguracije u Papin-
kojoj se bavi glavnim skome sveučilištu Urbiana 21. listopada
2014. g. Potom slijedi tekst Religije i kr-
temama kršćanstva, šćanska vjera u kojemu papa pojašnjava
milosrđem, odnosom koncept religija s kojima kršćanska vjera
želi stupiti u dijalog. Papa nam svjedoči
kršćanstva prema kako je kršćanstvo prožeto ozračjem uni-
drugim religijama, verzalnosti i kako se Crkva Isusa Krista
moralnim relativizmom, nikada nije ticala samo jednoga naroda
ili jedne kulture, već da je od samoga
euharistijom, početka bila namijenjena cijelome čovje-
teologijom i reformama, čanstvu. Religije su, pak, kao i narodi i
kulture u stalnome pokretu. Kršćanska
ulozi svećeništva, vjera, s jedne strane, gleda s velikim po-
zlostavljanju štovanjem na nutarnja očekivanja i nutar-
HRVATSKI TJEDNIK 44 VERITAS VINCIT
nja bogatstva religija, no s druge strane,
na kritički način promatra ono što je ne-
gativno. Dakako, kršćanska vjera treba
razvijati i kritički odnos spram vlastite
religijske povijesti. U tekstu Što je reli-
gija papa daje povijesni presjek, od tzv.
plemenskih religija, njihovih kultova,
poganskih rituala, mnogoboštva do poja-
ve Isusa: jedini Bog ulazi u povijest reli-
gija i svrgava bogove. Najvažniji izlaz iz
vjere u bogove monoteističke su religije
koje potječu iz Abrahamova korijena: kr-
šćanstvo, židovstvo i islam.
U članku Monoteizam i tolerancija
Benedikt XVI. upozorava kako Bog ne
pobjeđuje u nasilju, nego u patničkome
sluzi Božjemu u kojemu sam Bog inter-
venira u povijest. Jer kršćanstvo je svoje
pobjede izvojevalo samo zahvaljujući
progonjenima, a nikada kada je stalo na
stranu progonitelja. Pobjeda vjere uvi-
jek se može postići jedino u zajedništvu
s Isusom raspetim. Teologija križa i či-
njenica da kršćanstvo sebe u biti shvaća
kao istinu i toleranciju uvjet su zahtjeva
za univerzalnošću katoličke vjere. Od-
nosno, svrhe Božjega djelovanja, a to je
spasenje svih naroda. Suprotstavljanje toj
istini, u postmodernoj kulturi – koja čo-
vjeka čini tvorca samoga sebe i osporava
izvornu činjenicu stvaranja – očituje se
želja da se ponovno stvori svijet protivan
njegovoj istini. U tekstu Teologija litur-
gije papa Benedikt pita se: Ako Bog više
nije važan, mijenjaju se kriteriji za utvr-
hrvatski.list@hi.t-com.hr
đivanje onoga što je važno, dajući razvi-
dan odgovor: Ostavljajući Boga po stra-
ni, čovjek se podvrgava prisilama koje
ga čine robom materijalnih sila i koje su
stoga protivne njegovu dostojanstvu.
Kršćani i Židovi
štuju istoga Boga
U trećem poglavlju Židovi i kršćani
u dijalogu, uz članak Milost i poziv bez
kajanja te korespondenciju s rabinom
Arieom Folgerom, papa je odlučno odba-
cio optužbe o navodnim protužidovskim
stavovima u svojoj misiji. Naposljetku, i
sa židovske su strane takva razmišljanja
odbačena pa je papa s velikom nadom tu
činjenicu shvatio mogućim prinosom do-
brome dijalogu. O naravi judaizma, na-
kon svih stradanja Židova u prvoj polovi-
ci prošloga stoljeća, temeljne smjernice o
suodnosu kršćana i Židova dao je Drugi
vatikanski koncil deklaracijom Nostra
Papa nam svjedoči
kako je kršćanstvo
prožeto ozračjem
univerzalnosti i kako
se Crkva Isusa Krista
nikada nije ticala samo
jednoga naroda ili
jedne kulture, već je od
samoga početka bila
namijenjena cijelome
čovječanstvu
aetate (U naše vrijeme) kojom su od-
bačene zablude iz prošlosti. Judaizam u
pravom smislu, ne znači Stari zavjet koji
je bitno zajednički Židovima i kršćanima.
Dakle, objema zajednicama starozavjetni
spisi ostaju zajednički premda se tuma-
če na različite načine, iako je jedna sve-
ta knjiga zajednička objema stranama.
Prigodom 50. obljetnice Nostra aetate
Komisija za vjerske odnose sa Židovi-
ma objavila je Razmišljanja o teološkim
problemima u katoličko-židovskim odno-
sima. Nova vizija judaizma nakon Kon-
cila, kako navodi Benedikt XVI., svodi
se na dvije tvrdnje: Prva: Odbačena je
‘teorija zavjere’, koja tvrdi da je Izrael,
nakon što je odbacio Isusa Krista, pre-
45 4. siječnja 2024.
stao biti nositelj Božjih obećanja, te se
sada može nazvati narodom koji je tako
dugo bio izabran i Druga: umjesto toga
ispravno je govoriti o savezu koji nikada
nije opozvan, kao što se i govori posli-
je Koncila. Iz toga Crkvi je posve jasno
da judaizam nije postao jedna od religija
među ostalima, i zbog toga se nalazi u
posebnoj situaciji, a kao takav priznat je
od Crkve. Prema Benediktu XVI. pitanje
Isusova mesijanstva jest i ostaje sporno
pitanje između kršćana i Židova. Pita-
nje za nova istraživanja, dijalog i nadu.
U korespondenciji s rabinom Folgerom
papa Benedikt sa žaljenjem podsjeća na
tužnu povijest antisemitizma, sporove
kršćana i Židova te nužnost nastavka
dijaloga radi ispravnoga razumijevanja
Biblije i židovskoga naroda. Za Bene-
dikta je odlučujući oblik nade Mojsije, za
kojega Sveto pismo kaže da je s Gospo-
dinom razgovarao licem u lice kao s pri-
jateljem. Za nas kršćane Isus iz Nazareta
pojavljuje se kao središnji lik nade jer se
nalazi u najintimnijemu odnosu s Bogom.
Rabin Folger u svome odgovoru ističe da
Židovi i kršćani imaju zajedničke vrijed-
nosti te u srcu hebrejsku Bibliju. Istodob-
no su jedni i drugi pozvani surađivati na
očuvanju moralnosti na Zapadu. Koliko
god u potpunosti ne ćemo dovesti do pot-
punoga jedinstva dviju interpretacija, što
je, kako kaže Benedikt XVI. rezervirano
za Boga na kraju povijesti, rabin dijeli
mišljenje pape kako dijalog nema alter-
nativu.
Vjera nije ideja nego život
Četvrto poglavlje počinje intervjuom
koji je inicirao otac Daniele Libanori
s temeljnim pitanjem: je li Isus morao
umrijeti kako bi obnovio poredak koji
je narušen grijehom, odnosno što je vje-
ra i kako se dolazi do nje? Tu su i dva
teksta koji obrađuju temu svećeništva i
euharistije. Prema Benediktu XVI. vjera
je duboki osobni kontakt s Bogom, kako
ističe, koji me dotiče u mojoj najdubljoj
dubini i stavlja pred živoga Boga u apso-
lutnoj neposrednosti kako bih mu mogao
govoriti, ljubiti ga i stupiti u zajedništvo
s njim. U tome poslanju Bog je stvorio
Crkvu koju neprestano oblikuje. To do-
lazi do izražaja napose u sakramentima,
prije svega sakramentu krštenja. U Cr-
kvu, kako kaže Benedikt XVI., ne ulazim
nekim birokratskim činom, nego po sa-
 NOVA IZDANJA

kramentu. Na pitanje o okrutnostima mo-
dernoga svijeta – okrutnosti grijeha i zala
te odsutnosti Boga – Benedikt XVI. tvrdi
kako je milosrđe jedina prava i posljed-
nja učinkovita reakcija protiv moći zla.
Samo ondje gdje ima milosrđa, prestaje
okrutnost, prestaje zlo i nasilje. U tomu
Benedikt XVI. nam poručuje
Djela, ne (samo) riječi
imamo svesrdnu potporu Spasitelja. Jer
Bog stoga preuzima na sebe naše načine
življenja kao što Sin Božji preuzima naše
patnje. Otac nije netrpeljiv! Ako ga zazo-
vete, on ima samilost i suosjećanje. On
trpi patnje ljubavi. U tekstu o katoličko-
me svećenstvu Benedikt XVI. naglašava
kako je liturgija središnja zadaća sveće-
nika, što znači da molitva mora biti pri-
oritetna stvarnost koju treba neprestano i
sve dublje učiti u školi Krista i svetaca
svih vremena. Naime, služiti Gospodinu,
svećenička služba znači i učiti i upozna-
vati Gospodina u njegovoj Riječi te po-
moći i onima koji su nam povjereni da
ga upoznaju. Tako je apostol Pavao svoje
svećeničko poslanje opisao: Ipak vam
djelomično smionije napisah da vas na
poznato nekako podsjetim poradi milosti
koja mi je dana od Boga – da budem bo-
goslužnik Krista Isusa među poganima,
šteni događaji u Crkvi teško su se mo-
gli obraniti, a vodili su slomu katoličke
moralne teologije, odnosno katoličkoga
morala. Suočen s takvom pojavom papa
Ivan Pavao II. donio je 6. kolovoza 1993.
encikliku pod naslovom Veritas splen-
dor – Sjaj istine – kojom je na uvjerljiv
način izložen moral koji Crkva naviješta.
Benedikt XVI. otvoreno iznosi činjenice
kako su u pojedinim bogoslovijama na-
stali homoseksualni klubovi, koji su više
ili manje otvoreno djelovali. Pojedini
crkveni oci nastojali su to prljavo smeće
stavljati pod tepih. Tome je pridonosio i
tikanskog koncila. Tu je i prigodni tekst
Sedamdeset i pet godina od mučeničke
smrti isusovca Alfreda Delpa, stradaloga
u otporu Hitlerovu nacizmu te razgovor
o sv. Josipu: I šutnja je njegov način iz-
ražavanja. Nešto više iz ovoga poglavlja
Vrlo je važno
suprotstaviti se vražjim
lažima i poluistinama
cijelom istinom: da,
Ivan Pavao II. izabran je za Petrova na-
sljednika 16. listopada 1978. g. u vreme-
nu velikih problema koji su se dogodile
Crkvi nakon Koncila. Benedikt nas pod-
sjeća na njegove riječi s početka njegova
pontifikata. Zapravo vapaja: Ne bojte se!
Otvorite, dapače rastvorite širom vrata
Kristu! Taj je ton obilježio cijeli njegov
pontifikat, čineći ga, kako tvrdi Benedikt
XVI., obnoviteljem i osloboditeljem Cr-
kve. Benedikt nas podsjeća i na njegova
104 velika pastoralna putovanja diljem
svijeta u naviještanju evanđelja kao ra-
dosne vijesti, 14 enciklika u kojima je na

V u Crkvi ima i grijeha i

jera gubi svoj ob- svećenik evanđelja Božjega te prinos po- tzv. garantizam, kojim su bila zajamčena novi način prizivao vjeru Crkve i njezin
vezujući karakter prava okrivljenika do mjere koja je is- ljudski nauk. U tekstu pledira da se sve-
i svoju ozbilj- ključivala osuđujuću presudu. Tek kada zla. Ali i danas postoji tom Ivanu Pavlu II. doda pojam Veliki.
nost ako se sve svede Bog ne pobjeđuje je Kongregacija za nauk vjere postala sveta Crkva, koja je Tijekom dvotisućljetne povijesti papin-
na zapravo zamjenlji- mjerodavnom za postupke za najoštri- stva taj naziv imala su samo dvojica
ve simbole, sposobne u nasilju, nego u je kažnjavanje, s naslovom akta Delicta nerazoriva. I danas papa: Lav I. (440. – 461.) i Grgur I. (590.
samo izdaleka uputiti patničkome sluzi maiora contra fidem – Teža kažnjiva dje- postoje mnogi ljudi koji – 604.). Oba papa imala su zasluge za po-
la protiv vjere, klupko se počelo odmata- štedu Rima. Lav I. od horda Huna, a Gr-
na nedostupno otajstvo
božanskoga; Za nas kr-
Božjemu u kojemu ti. U tom smislu Benedikt XVI. savjetuje ponizno vjeruju, trpe i gur I. od Longobarda. Papa Ivan Pavao
šćane, Isus Krist Božji sam Bog intervenira i upućuje: Veoma je važno suprotstaviti ljube, u kojima nam se II. oslobodio je Europu i njezine brojne
se vražjim lažima i poluistinama cijelom
je Logos, svjetlo koje
nam pomaže razlikovati
u povijest. Jer istinom: da, u Crkvi ima i grijeha i zla.
pokazuje pravi Bog, narode i zemlje opake komunističke vla-
sti – uvevši slobodu i demokraciju. Uza
narav religije od njezine kršćanstvo je svoje Ali i danas postoji sveta Crkva, koja je Bog koji ljubi sve što je učinio na pastoralnome planu i
iskrivljenosti; Bit ćemo
vjerodostojni navjestitelji Isusa Krista kada ga istinski susretnemo u dubini svoga
pobjede izvojevalo nerazoriva. I danas postoje mnogi ljudi
koji ponizno vjeruju, trpe i ljube, u koji-
širenju evanđelja diljem svijeta. Završa-
vajući prilog o stotoj obljetnici rođenja
postojanja, kada nam se u susretu s njime daruje veliko iskustvo istine, ljubavi i ra- samo zahvaljujući ma nam se pokazuje pravi Bog, Bog koji posvetit ćemo tekstu Sto godina od rođe-
velikoga pape i njegove velike duhovne
nja sv. Ivana Pavla II., napisanoga 2020.
dosti; Ljubav, koja se na mnogo načina ostvaruje i odražava u svetcima svih vreme- progonjenima, a ljubi. Bog i danas ima svoje svjedoke
g. povodom stote obljetnice rođenja.
i ljudske ostavštine, Benedikt XVI. za-
na, autentičan je dokaz istinitosti kršćanstva; Za kršćanina je središte kršćanstva Bog (martyres) u svijetu. Samo moramo biti ključuje: Pitanje hoće li u ovom slučaju
koji u Isusu Kristu veže svoje ruke i srce za nas ljude i koji je za nas i u nama izdržao nikada kada je stalo budni da ih vidimo i čujemo. Našim građanima, a napose katolicima, naziv ‘veliki’ biti prihvaćen ili ne, treba
biti čovjekom do smrti i nakon smrti; Živeći Deset Božjih zapovijedi, čovjek postaje na stranu progonitelja. Papa Ivan Pavao II. VELIKI
veoma je dobro poznata iznimno plodna ostaviti otvorenim. Istina je da je u Iva-
slika Božja i njemu sličan; Kršćanstvo sebe u biti shvaća kao istinu i na tomu temelji suradnja pape Ivana Pavla II. i Josepha
zahtjev za univerzalnošću; Teologija križa kršćanski je odgovor na pitanje slobode Pobjeda vjere uvijek se U šestom poglavlju Prigodni članci va- Ratzingera, kojega veliki Poljak nije zao-
nu Pavlu II. svima nama postala vidljiva
Božja snaga i dobrota. U vremenu kada
i nasilja; a zapravo, čak i povijesno, kršćanstvo je izvojevalo svoje pobjede samo može postići jedino u lja spomenuti Benediktov tekst pozdrav- bilazio u traženju savjeta i mišljenja gle- Crkva ponovno trpi navalu zla, on je za
zahvaljujući progonjenima, a nikada kada je stalo na stranu progonitelja; Najdublji de nužnih odluka koje su se nalazile pred
uzrok krize koja je pogodila Crkvu leži u stavljanju u sjenu prvenstva Boga u liturgiji;
zajedništvu s Isusom noga govora u prigodi 50. obljetnice us-
njim. Rekli bismo da je njihova suradnja
nas znak nade i utjehe. Zavapimo i mi
postave Međunarodne teološke komisije, u njegovo ime: Ne bojte se! Ali
Rimska Crkva jasno je stavila do znanja da kršćani i Židovi štuju istoga Boga i da su raspetim što ga je Crkvi darovao papa Pavao VI. bila primjer međusobnoga poštovanja, prihvatiti i poznatu poruku: Acta
svete knjige Izraela također svete knjige kršćanstva; Sin Božji na sebe uzima svu bol u svrhu nastavka iskustava Drugoga va- uvažavanja i bratske ljubavi u Kristu. non verba - Djela, a ne riječi.
i patnju svijeta sada je istinska snaga pomirenja. Biti sjedinjen s njegovom smrću u gana postane ugodan, posvećen Duhom
krštenju za kršćanina znači biti obavijen ljubavlju Božjega oproštenja; Za nas kršća-
Svetim (Rim 15,15-16).
ne Isus iz Nazareta pojavljuje se kao središnji lik nade jer se nalazi u najintimnijem
odnosu s Bogom; Vjera je duboko osobni kontakt s Bogom, koji me dotiče u mojoj Revolucijom iz 1968.
najdubljoj dubini i stavlja me pred živoga Boga u apsolutnoj neposrednosti kako bi
mu mogao govoriti, ljubiti ga i stupiti u zajedništvo s njim; Stvarnost nepravde, zla,
godine pedofilija je
ne može se jednostavno ignorirati, ostaviti po strani. Zlo je potrebno prevladati u označena primjerenom
sebi i pobijediti opraštanjem. Samo tako može postojati istinsko milosrđe; Križ Isusa Peto se poglavlje bavi moralnim pi-
Krista radikalan je čin ljubavi u kojemu se istinski ostvaruje pomirenje između Boga tanjima. Temeljni se prilog tiče pitanja
i svijeta obilježena grijehom; Čovjek postaje svet u onoj mjeri u kojoj počinje biti s Crkve i sablasti spolnoga zlostavljanja.
Bogom. Biti s Bogom znači napuštanje čistoga "ja" i njegovo sjedinjenje s cjeloku-
Potresna izvješća o spolnim zlostavlja-
pnom Božjom voljom; Vjera je putovanje, način življenja; Društvo u kojemu je Bog
odsutan - društvo koje ga ne poznaje i postupa s njim kao da ne postoji - jest društvo njima koja su klerici počinili nad ma-
koje gubi svoju mjeru… Božje umiranje u nekome društvu znači i kraj njegove slo- loljetnicima ukazala su na krizu vjere i
bode jer umire smisao koji daje usmjerenje; Samo poniznost može pronaći istinu, a Crkve. Bez obzira na to što je već 1968.
istina je pak temelj ljubavi o kojoj naposljetku sve ovisi. revolucija mladih čak i pedofiliju ozna-
čila dopustivom i primjerenom, nedopu-

HRVATSKI TJEDNIK 46 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 47 4. siječnja 2024.

 STAJALIŠTA
Komunistički zloduh mržnje prema Katoličkoj crkvi ne
miruje – o iniciranju saborske rasprave o izmjenama
ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske
Iza inicijative Anke Mrak Taritaš
stoji bolesna mržnja potpisnika
prema Katoličkoj crkvi
Piše: IVICA KARAMATIĆ
N
ije bilo lako gledati pro-
jugoslavenskoj ljevici u
Hrvatskoj više od 150 ti-
suća hrvatskih domoljuba
u dostojanstvenoj hodnji
sjećanja u Vukovaru. Nekakav melem
na vlastite protuhrvatske rane morali su
staviti. Saborska zastupnica Anka Mrak
Taritaš, samo pet dana nakon vukovarske
obljetnice (23. 11. 2023.) prikupila je do-
statan broj potpisa za otvaranje saborske
rasprave o pokretanju postupka pregovora
o izmjenama ugovora između Svete Sto-
lice i Republike Hrvatske. Uz zastupnike
Kluba Glasa, Centra i SSIP-a, potpise za
raspravu o revidiranju rečenih međudržav-
nih ugovora, stavili su još SDP, Možemo,
HSS, Radnička fronta, IDS, Fokus i Refor-
misti. Iza ove inicijative, koju je pokrenula
Ovoj protukatoličkoj
političkoj klateži ne smetaju
potpore srpskim Novostima
i protuhrvatskim kulturnim
projektima, ne smetaju im
ni zločinačke petokraka
i kokarda, ali smeta im
potpora Crkvi
predsjednica Glasa, stoji bolesna mržnja crkva neizbrisivi dio hrvatskoga identite-
svih potpisnika prema Katoličkoj crkvi. ta, državne novčane dotacije Katoličkoj
Veoma su providne maske pod kojima se crkvi ne treba smanjiti nego, dapače, ud-
ova inicijativa provodi: ‘odvojenost Crkve vostručiti, ako ni zbog čega drugoga, onda
zbog veoma važne uloge Katoličke crkve
od države’, ‘načelo jednakosti’ i ‘slobo-
de vjeroispovijedi’. Ovoj protukatoličkoj u povijesti hrvatskoga naroda, o čemu po-
političkoj klateži ne smetaju državne pot- litička ljevica u Hrvatskoj nema pojma i
pore srpskim Novostima i drugim izrazi- nije ju ni briga i baš i stoga o tomu slijedi
to protuhrvatskim kulturnim projektima, kronološki pregled u ovomu članku.
trabunjaju o ‘načelu jednakosti i slobodi
vjeroispovijedi’, a pred vlastitim nosom
Vjernost hrvatskih vladara
ne žele vidjeti, a kamoli reagirati na sra- Svetoj Stolici
motno neregistriranje Hrvatske pravoslav- U stoljećima prije Isusova rođenja, ka-
ne crkve unatoč sudskoj presudi. Ne sme- snije hrvatsko ozemlje nastavala su ilirska
taju rečenim ‘drugovima i drugaricama’ ni plemena, čiju su moć skršili 9. godine prije
zločinačke petokraka i kokarda, ali oči im Krista Rimljani. Pod utjecajem Rimljana,
bodu državna davanja skromnih plaća ka- onodobno domorodačko stanovništvo po-
toličkim svećenicima iz proračuna. Budu- stupno se prometnulo u Latine i zaboravilo
ći da je hrvatski narod ponosan na četrna- vlastito ilirsko podrijetlo. Rimsko vladanje
eststoljetnu povijest prijateljskih saveza sa u Dalmaciji i Panoniji poremetile su dvi-
Svetom Stolicom i budući da je Katolička je pojave: nova kršćanska vjera nasuprot
HRVATSKI TJEDNIK 48 VERITAS VINCIT
rimskom poganstvu i velika selidba naro-
da. Rimski su carevi nesmiljeno proganja-
li kršćane, osobito car Dioklecijan (294.
– 303.). Njegov nasljednik car Konstantin
izdao je glasoviti Milanski proglas 313. o
slobodnom ispovijedanju kršćanske vjere.
Oko 597. u Dalmaciju i Panoniju prodrli
su Avari, a svršetkom 6. stoljeća prve sku-
pine Hrvata s Karpata, iz današnje Polj-
ske, došle su na istočne obale Jadranskoga
mora noseći sa sobom tamburice, izvorna
hrvatska glazbala. Suočen s nadiranjem
Avara, bizantski car Heraklije za pomoć se
obratio hrvatskim plemenima koja su pro-
drla na Balkanski poluotok, svladala Avare
i Slavene i zagospodarila Dalmacijom. To
se dogodilo od 627. do 640., kada je na pa-
pinski stolac došao Ivan IV. (640. – 642.),
rodom iz starorimske Salone. Papa Ivan
IV. počeo je s pokrštavanjem Hrvata koje
će biti završeno u 9. stoljeću. U Dalmaciju
je poslao vatikansko poslanstvo hrvatskim
plemenskim vođama, predvođeno pobož-
nim opatom Martinom.
O ranome pokrštenju Hrvata svjedoči
do danas sačuvana Višeslavova krstioni-
ca, s kraja 8. stoljeća. Već početkom 7.
stoljeća, Apostolska Stolica utemeljila je
Splitsku biskupiju, čiji je prvi biskup bio
Ivan Ravenjanin. U istome 7. stoljeću Hr-
vati su utvrdili Ugovor s papom Agatonom
(678. – 681.) kojim je hrvatski narod Sve-
toj Stolici obećao ‘da ne će nikada prova-
ljivati u tuđe zemlje i u njima ratovati’.
Papa Ivan VIII. (872. – 882.) hrvatskoga
je kneza Domagoja (864. – 876.) u Pismu
počastio nazivom ‘slavni vladar Hrvata’, a
hrvatskoga kneza Zdeslava (878. – 879.)
‘dragim sinom’. Osobito prijateljski od-
nosi stare Hrvatske sa Svetom Stolicom
razvija se za vladavine hrvatskoga kneza
Branimira (879. – 892.). Nakon što je knez
Branimir iskazao papi Ivanu VIII. vjernost
i odanost nasuprot Carigradu, u Pismu od
7. lipnja 879, papa je priznao kneza Brani-
mira zakonitim vladarom Hrvatske. Stoga
rečeni nadnevak, 7. lipnja, treba i danas
obilježavati i slaviti u Hrvatskoj kao Prvo
priznanje hrvatske države! Papa Ivan VIII.
880. godine odobrio je uporabu hrvatske
glagoljice u liturgiji. Sjajni odnosi s Petro-
vom Stolicom nastavljeni su i u doba hr-
vatskoga vladara Tomislava (910. –928.).
Kada se knez Tomislav 925. okrunio za
prvoga hrvatskog kralja, njegovu krunidbu
na Duvanjskome polju pozdravio je papa
Ivan X. (914. – 928.) i Tomislava počastio
epitetima, pišući mu: ‘Naš dragi sine i kra-
hrvatski.list@hi.t-com.hr
lju Hrvata’. Potkraj vladavine kralja Tomi-
slava 928. Apostolska Stolica uspostavila
je Splitsku nadbiskupiju. Za pape Grgura
VII. (1073. –1085.) papin izaslanik opat
Gebizon 1075. svečano je okrunio u So-
linu hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira
(1075. – 1089.). Kralj Zvonimir svečano
se obvezao papi ‘da će u svemu i svugdje
čuvati vjernost prema Apostolskoj Stoli-
ci’. Iz zlatnoga doba hrvatskih knezova i
kraljeva narodne krvi poglavito je zname-
nita Baščanska ploča (oko 1100.), saču-
vani hrvatski spomenik na kamenu, pisan
hrvatskom glagoljicom.
Tisućljetni kontinuitet
prijateljskih odnosa
I poslije sloma hrvatske kraljevske di-
nastije Trpimirovića, i od zlosretne 1102.,
Anka Mrak Taritaš
prikupila je dostatan
broj potpisa za
otvaranje saborske
rasprave o pokretanju
postupka pregovora
o izmjenama ugovora
između Svete Stolice i
Hrvatske. Za raspravu
su i zastupnici Centra
i SSIP-a, SDP-a,
Možemo, HSS-a,
Radničke fronte, IDS-a,
Fokusa i Reformista
hrvatski banovi i velikaši nastavili su ra-
zvitak prijateljskih odnosa sa Svetom
Stolicom. Papu Aleksandra III. (1159.
–1181.) Hrvati su 1177. u Zadru pozdravi-
li svečanim pjevanjem hrvatskih pjesama.
Papa Inocent IV. (1243. – 1254.) dopustio
je 1248. senjskome biskupu Filipu upo-
rabu starohrvatskoga jezika i glagoljice u
liturgiji. U izazovnim stoljećima kod svih
vojnih napada s istoka na Hrvatsku Sve-
ta je Stolica susljedno branila hrvatsko
pravo pred Tatarima, Avarima i poglavi-
to Turcima. U obranu Hrvata i Hrvatske
stali su, primjerice, sljedeći pape: Eugen
49 4. siječnja 2024.
IV. (1431. – 1447.), Nikola V. (1447. –
1455.), Pio II. (1458. – 1464.), Siksto IV.
(1471. – 1484.), Aleksandar VI. (1492.
– 1503.), Klement VIII. (1592. – 1605.),
Inocent XI. (1676. – 1689.), Klement XI.
(1700. – 1721.) te navlastito papa Lav X.
(1513. – 1521.), koji je Hrvatskoj 1519.
dao naslov ‘predziđe kršćanstva’. Sveta
je Stolica otvoreno pozdravila hrvatske
pobjede nad Turcima kod Siska 22. lip-
nja 1593. i kod Osijeka 1664., kada je
hrvatskome banu Nikoli Zrinskom papa
Aleksandar VII. (1655. –1667.) poslao
na dar vlastitu sliku zlatom izvezenu.
Tijekom dugih stoljeća Sveta je Stoli-
ca trajno podupirala hrvatsko kulturno
i znanstveno uzdizanje unutar zapadno-
ga civilizacijskog kruga. Papa Siksto V.
(1585. – 1590.) utemeljio je 1589. Zavod
sv. Jeronima u Rimu, a 1599. u Rimu je
osnovana i Akademija hrvatskoga jezika,
pod ravnanjem glasovitoga hrvatskog je-
zikoslovca Bartola Kašića. Zagrebačkoga
nadbiskupa Alojzija Stepinca, progonje-
noga od komunista, papa Pio XII. (1939.
– 1958.) imenovao je i proglasio kardina-
lom. Za pape Pavla VI. (1963. – 1978.)
proglašen je prvi hrvatski svetac Nikola
Tavelić. Vrhunac prijateljskih odnosa
hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom
dogodio se u doba pontifikata Ivana Pa-
vla II. (1978. – 2005.). Papa Ivan Pavao
II. 16. listopada 1983. proglasio je Leo-
polda Mandića i 2. srpnja 1995. Marka
Križevčanina novim hrvatskim svetcima;
za njegova prvostolništva Sveta je Stolica
13. siječnja 1992., dva dana prije članica
EU, priznala državnu samostalnost Repu-
blike Hrvatske; Ivan Pavao II. sveukupno
je pet puta pohodio Hrvate u RH i BiH te
je 3. listopada 1998. uzoritoga Stepinca
u Mariji Bistrici proglasio novim blaže-
nikom Katoličke crkve. Hrvatski narod
željno očekuje od Svete Stolice Ste-
pinčevo proglašenje svetim. Kako sada
stvari stoje, to će vjerojatno učiniti tek
nasljednik aktualnoga pape Franje, koji
je, izgleda, više na istoj valnoj duljini sa
svetosavskom i trajno velikosrpski raspo-
loženom Srpskom pravoslavnom crkvom
nego s iskrenim i posve opravdanim že-
ljama većine Hrvata i Hrvatica. Kada god
Stepinac službeno od Svete Stolice bude
proglašen svetim, taj prevažni događaj
zacijelo će neizmjerno obradovati
svekoliki hrvatski katolički puk
u domovini i hrvatskoj dijaspori.
 NA RUBU
NA RUBU PAMETI
PAMETI
OBRAĆENJE JOSIPA MANOLIĆA
Nema mnogo pravde od ovakvih obraćenja, korisnije bi bilo
kada bi Manolić, Lončar, Mesić … priznali kakvo su sve zlo činili
hrvatskome narodu, kao što je Simo Dubajić priznao
N
ekoliko dana prije Božića
"ispovjedio se, pokajao za
svoje grijehe i dobio odrje-
šenje grijeha" Josip Mano-
lić. Jedni su na to reagirali
kao na svojevrsno čudo i
još jedan dokaz da je Bogu sve mogu-
će, dok su drugi skeptično odmahnuli
rukom govoreći kako stari cinik uzima
propusnicu i za onaj svijet ako slučajno
postoji. Neka se nađe za svaki slučaj, io-
nako ništa ne košta. Obraćenje nije ne-
što rijetko, od svetoga Pavla do Zdravka
Tomca, obraćenika je mnoštvo, no Ma-
nolićevo obraćenje pripada onim, da
tako kažem, obraćenjima u posljednji
čas. Tako se preobratio Desni Razbojnik
na križu, a neki kažu da je i Josip Broz
tražio svećenika dok je čekao smrt u
Ljubljani i da mu ga je Udba dovela. Do-
duše, Manolić je još u relativno dobrom
stanju za svoje godine te nije isključe-
no da nas iznenadi još nekim potezom,
ipak, po svemu sudeći, ovo s ispovijedi,
pokajanjem i odrješenjem djeluje kao
pokušaj spašavanja duše na kraju ovo-
zemaljskoga puta.
Koliko god voljeli gledati kako se Gos-
podin proslavlja u slučajevima kao što je
Manolićev, ne možemo se oteti dojmu
da u tome predbožićnom čudu nešto ne-
dostaje. Simo Dubajić partizanski ubijač
s Križnoga puta, kasnije velikosrbin naj-
gore vrste, pred smrt se pokajao i vratio
pravoslavlju. I u tom obraćenju pokazao
se većim od Manolića i sličnih obraćeni-
ka javno ispovjedivši svoje zločine i, što
je još važnije, posvjedočivši o masovnim
zločinima koje su činili partizani na po-
dručju Kočevja. Iako njegovu ispovijed
hrvatski povjesničari, hrvatski mediji i
hrvatski političari uglavnom ignoriraju,
ona je zabilježena i ostaje kao svjedo-
Piše: DAMIR PEŠORDA
čanstvo partizanskih zločina, ali i drame
pojedinca, zločinca koji je spoznao svoj
grijeh i pokajao se. Kakav god bio, svo-
je je zločine ispovjedio javno, a Bog će
odlučiti o valjanosti njegova pokajanja.
Manolićevu obraćenju nedostaje ova
dimenzija javnoga priznanja zločina, a
zbog ispovjedne tajne vjerojatno nikada
ne ćemo doznati ni je li svećeniku pri-
znao one najgore stvari koje je učinio. Ili
Manolićevu obraćenju
nedostaje ova dimenzija
javnoga priznanja zločina,
a zbog ispovjedne tajne
vjerojatno nikada ne ćemo
doznati ni je li svećeniku
priznao one najgore stvari
koje je učinio. Ili je kao
Boccacciov Ciapelletto
svećeniku ispreo neku
posve drugu priču
je kao Boccacciov Ciapelletto svećeniku
ispreo neku posve drugu priču.
Kad smo već kod Boccacciova Cia-
pelletta, nije naodmet podsjetiti da se
taj beskrupulozni pokvarenjak suočen
sa smrću odlučio poigrati i sa sakramen-
tom svete ispovijedi. Uspio je uvjeriti
fratra koji ga je ispovijedao da je čovjek
bez grijeha te je uz najveće počasti po-
HRVATSKI TJEDNIK 50 VERITAS VINCIT
kopan u mramornu grobnicu u samo-
stanu. Na njegov su grob kasnije dola-
zili vjernici moliti se i činiti zavjete. Ne
kažem da iz Manolićeva čina progovara
Ciapellettov duh, ali iz nedavne povijesti
znamo da su ti ljudi "posebnoga kova"
sposobni za nevjerojatne preobrazbe s
kojima ni Ovidijev talent ne bi lako iza-
šao na kraj, zato odustajem od daljega
nagađanja o tomu što je točno nagna-
lo sto-i-nešto-godišnjega oznaša na još
jednu preobrazbu. Dodat ću još samo
jedan komentar s Reddita, kratak je, a
pogađa duh Ciapellettove – a možda i
Manolićeve - burgije: "Joža trola kato-
like".
Navodno je i Budimir Lončar za sebe
dogovorio katolički pogreb, nije isklju-
čeno da se obrati i Stjepan Mesić, ali
nema žurbe – još je mlad. Međutim,
to je između njih i Boga. Ili vraga, tko
će ga znati. Ono što bi eventualno za
hrvatsku javnost nešto značilo, bilo bi
pravodobno preobraćenje, to jest ona-
kva preobrazba od koje bi bilo neke
koristi za širu zajednicu. Da se, recimo,
Manolić na vrijeme preobratio, mogao
bi ispričati kako je trovan Stepinac, kako
su tekle i tko je kriv za partizanske likvi-
dacije u bjelovarskome okrugu te, što
je također veoma važno, ne bi činio sve
ono što je učinio posljednjih tridesetak
godina. Ovako bez konkretnih plodova
obraćenja, bez obzira na to što je uistinu
posrijedi, izvjesno je samo da Joža trola
katolike, a posebno trola svoje! Što se
vidi i iz mlakih reakcija mainstream me-
dija, ne znaju kako bi se postavili, Ma-
nolić je bio njihov dugogodišnji heroj, a
sada ovo…
Bilo kako bilo, dragi čitatelji,
neka vam nova 2024. bude bolja
od 2023. koja prolazi za koji dan.
hrvatski.list@hi.t-com.hr 51 4. siječnja 2024.
AKTUALNO

HRVATSKI TJEDNIK 52 VERITAS VINCIT