GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)

ISSN 1331-4688

GODINA XIII. - STUDENI 2003. CIJENA 15 KN BROJ 140

Erih Lisak
– neslomljivi
hrvatski
idealist

Partizanski
pokolj u
Makarskoj
1944.

Ratni
zlo~ini nad
Hrvatima u
Odesi 1916.

Uspomene
Frane
Alilovi}a

Dokumenti,
sje}anja,
svjedo~enja
 UVODNA RIJEÈ

POUKE IZBORA IZ SADR
AJA

CINIZAM KOJI VAPI . . . . . . . . . 3
Opæenito raširena bojazan da æe se raèanovska koalicija uspjeti odrati u sedlu,
sreæom se nije obistinila. Izborna pobjeda Hrvatske demokratske zajednice izrazitija Marko Joziæ
je nego što je itko mogao oèekivati. No, neovisno o tome kako æe izgledati buduæa
SNAGA SJEÆANJA I OPHOÐENJE S
vlada i kakva æe njezina politika biti, izbori odrani u studenom 2003. nude nekoliko POSTKOMUNISTIMA . . . . . . . . . 4
vanih pouka.
Prof. Dr. Manfred Wilke
Prva je i najvanija ta, da se pokazalo kako reciklirana komunistièka stranka nije ni-
kakva alternativa nacionalno orijentiranim snagama koje su, slièno kao u drugim PREVLADAVANJE TOTALITARIZMA I
zemljama izišlim iz komunizma, na vlast došle poèetkom devedesetih godina, ali se, ZNAÈENJE PROTUKOMUNISTIÈKOG
unatoè uspješnom otporu ratnoj agresiji i velikim dravnopravnim postignuæima, nisu ODPORA. . . . . . . . . . . . . . . . 11
znale odrati na vlasti, dobrim dijelom zbog trijumfalizma, osjeæaja samodostatnosti i Pavol Hrušovský
svenazoène bahatosti. Upravo zbog takvoga obijesnog ponašanja, naizgled skromni
bivši komunisti u jednom su se trenutku nemalom dijelu puèanstva ukazali kao alter- ERIH LISAK - NESLOMLJIVI
HRVATSKI IDEALIST . . . . . . . . 14
nativa. No, nakon èetverogodišnjeg obnašanja vlasti pokazalo se da imaju sve mane
nacionalnih partitokracija, ali nemaju nijedne njihove vrline. Ipak, treba se nadati da Ivan Gabelica
se HDZ ne æe uljuljati u uvjerenju da su se Raèanovi sljedbenici neopozivo kompro-
mitirali, nego da je nešto nauèio iz prošlosti i da danas doista ne æe poèiniti pogrješke KRVAVI MAKARSKI DANAK . . . . 21
èinjene od sredine devedesetih. Time æe najviše pridonijeti ne samo ostvarenju vlasti- Tomislav Jonjiæ
tih interesa, nego i stabilizaciji Hrvatske. Takoðer æe staloenom politikom i izbjega-
vanjem radikalizma onemoguæiti stvaranje fronte protiv sebe, te na taj naèin PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKON
HRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA
omoguæiti stasanje i jaèanje hrvatske socijaldemokracije, što je proces koji se ne samo
(XIX.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
ne da izbjeæi, nego je i poeljan.
Jure Knezoviæ
Druga pouka netom odranih izbora jest uèvršæenje svijesti da male stranke, nastale
slomom totalitarnog sustava, zapravo nemaju nikakvu buduænost, i da se njihovo BISKUP MARKO CULEJ
vegetiranje moe zahvaliti dijelom taštinama njihovih lidera, a dijelom njihovom BLAGOSLOVIO GROBOVE
nespremnošæu da, suoèeni s èinjenicama, raskinu shvatljivu emocionalnu vezu s pro- POUBIJANIH ZAROBLJENIH
jektima u koje su èesto uloili veliki trud i ljubav, ali su se oni pokazali promašenima. HRVATSKIH VOJNIKA IZ 1943. . . . 24
To nema nikakve veze s kakvoæom stranaèkih programa i osobnim kvalitetama po- Franjo Talan
jedinaca koji stoje na èelu malih stranaka. Mnogi od njih zavrjeðuju najdublje
poštovanje, ali osobna èestitost, rodoljubna uspravnost i razraðenost stranaèkog pro- MOJE RATNE I PORATNE USPOMENE
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
grama nisu nikakvo jamstvo za uspjeh u politièkom ivotu.
Franjo Aliloviæ
Èak i više nego male, ali autentiène politièke stranke, sudbinu silaska s povijesne
pozornice zasluuju stranaèke frakcije. I hrvatski primjer pokazuje povijesno pravilo: SUDBINA KRI
A . . . . . . . . . . . 31
otpadnici od matiènih stranaka, ma kako inaèe snanu karizmu i utjecaj nekad imali, Bruno Zoriæ
osuðeni su na marginalizaciju. Uzroci toj pojavi takoðer su jasni. Matièna stranka
svoje otpadnike doivljava kao najljuæe neprijatelje i nastoji potpuno zauzeti prostor U SLAVONIJI SU GORJELE KRSTINE
na koji oni aspiriraju. Frakcija se, nasuprot tomu, troši i najèešæe potroši upravo u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
borbi s matiènom strankom koju redovito optuuje za izdaju izvornog programa i Dragutin Šela
naèela oko kojih su se nekada svi okupljali. I u sluèajevima kad su takve optube na
mjestu, pa èak i onda kad se u otpadnike svrstaju utemeljitelji matiène stranke (kao u RATNI ZLOÈIN NAD
sluèaju raskola u Stranci prava 1896.), matièna stranka, ona koja je zadrala izvorno HRVATIMA U ODESI . . . . . . . . . 34
ime, na koncu æe nadjaèati. Dr. Stjepan Matkoviæ
Napokon, vrlo vana je pouka ovih izbora da su hrvatski biraèi poèeli pamtiti. Tomu
POKRET "
UTIH SVEÆENIKA" I
se, bez ikakve sumnje, moe pripisati debakl Budišine Hrvatske socijalno-liberalne NASTANAK HRVATSKE
stranke. Nekadašnjem lideru sveuèilišne mladei i nesuðenom Tuðmanovu nasljed- STAROKATOLIÈKE CRKVE (III.) . . 39
niku hrvatsko biraèko tijelo nije oprostilo to što je 2000. pomogao Raèanov dolazak
Dr. Zlatko Matijeviæ
na vlast. To bi, oèito, trebalo imati na umu i vodstvo HDZ-a kad ga se ovih dana orkes-
trirano otklanja od poslijeizborne suradnje s Hrvatskom strankom prava. Ako se U POSMEN MARINKI DOŠEN . . . 43
pokae da Sanaderova laviranja nisu samo pokušaj taktiziranja i zadobivanja mane-
Ivan Vukiæ
varskog prostora, tj. ako se vodstvo HDZ-a ipak prikloni nastojanjima stanovitih utje-
cajnih krugova koji bi svakako u hrvatskoj vladi više voljeli imati HSS nego HSP, NA GROBU NIKOLE BUCONJIÆA . 44
moe se dogoditi da se na iduæim izborima takvo kalkuliranje HDZ-u razbije o glavu.
Jer, biraèi bi i to mogli upamtiti. A na koncu, radi se o hrvatskoj vladi i hrvatskim MILICI VITKOVIÆ-TOMAŠIÆ
biraèima. U SPOMEN . . . . . . . . . . . . . . 45

Tomislav JONJIÆ

br. 140, studeni 2003. 1

 AKTUALNO

USKRSNUÆE BENITA
PREDSJEDNIK KAO ÈIMBENIK MUSSOLINIJA
NESTABILNOSTI U interviewu koji je objavljen na stranici
www.EUpolitix.com izraelski je premijer
Jedna od opæenitih zadaæa dravnog poglavara jest djelovati kao èimbenik Ariel Sharon oštro osudio europski antis-
stabilnosti. Upravo eleæi ostaviti taj dojam, poglavari zamrzavaju svoje emitizam koji da se ogleda i u nedavnom
stranaèko èlanstvo ili posve napuštaju stranaèku politiku, ne bi li snanije raspitu meðu iteljima Europske unije, od
naglasili kako ele djelovati nadstranaèki i biti poglavarima svih svojih kojih više od pedeset posto Izrael smatra
dravljana. Sliènu retoriku u Hrvatskoj posljednje èetiri godine rabi Stipe najveæom prijetnjom svjetskom miru.
Mesiæ, koji neprekidno ponavlja kako je predsjednik-graðanin i predsjednik Razloge takvih rezultata Sharon nalazi u
svih dravljana Hrvatske. tradicionalnome europskom antisemi-
tizmu, èinjenici da u zemljama EU ivi više
U stvarnosti Mesiæ nastupa bitno drugaèije. Umjesto da miri politièke
suprotnosti i stinjava sukobe, on ih sustavno raspaljuje, bilo tako da se upušta u
neugodne, rasistièke verbalne akrobacije o pojedinim zavièajnim skupinama,
bilo tako da uvijek iznova zameæe sasvim suvišne bitke iz Drugoga svjetskog
rata, petparaèki jeftino i zapravo posve neuko razglabajuæi o partizanima i
ustašama. Mesiæ takoðer nastupa kao izrazito stranaèka osoba. Mediji u ru-
kama HNS-a ujedno su mediji Stipe Mesiæa i obrnuto. Kad putuje po Hrvat-
skoj, HNS-ovske su æelije upuæene u predsjednièki protokol. No, vrhunac
svoga partizanskog djelovanja Mesiæ je pokazao u netom okonèanoj pre-
dizbornoj kampanji. Mjesec dana prije izbora dopustio je sebi luksuz da izjavi
kako æe on procijeniti tko je izborni pobjednik i kako ne bi bilo dobro da izbore
dobiju «protueuropske» snage.
Dakle, po Mesiæu su suvišni izbori na kojima graðani odluèuju koje æe
«snage» i na koji naèin upravljati zemljom, a po Mesiæu je suvišan i Ustav koji
odreðuje kako se imenuje mandatar za sastav vlade. Ruku na srce, na tako
skandalozan postupak graknuli su mnogi hrvatski mediji, a oštrim se priopæen-
jem oglasila i Udruga hrvatskih sudaca, predbacujuæi predsjedniku kako svo-
jim izjavama postupa protivno svojoj glasnoj proeuropskoj orijentaciji. Mesiæa
to nije posve dozvalo pameti, pa je i na dan izborne šutnje pozvao graðane da
glasuju za toènu odreðenu, njemu bliu politièku opciju. Radi toga je dr. Ivo
Sanader, predsjednik pobjednièke Hrvatske demokratske zajednice, u prvim od 70 milijuna muslimana, te u politici
komentarima izbornih rezultata pokazivao vidnu zabrinutost zbog Mesiæeve zemalja EU koje se ne trse «pravilno prika-
zati situaciju na Bliskom istoku» i svoje
spremnosti da prekrši Ustav. Sanader je neprekidno ponavljao kako pali gla- graðane «odgajati o idovstvu». Od svih
sovi predstavljaju «jasan nalog hrvatskih graðana»... èlanica EU, Sharon je pohvalio samo Italiju
Iako je Mesiæ, pod pritiskom izbornih rezultata, na koncu pokazao nevoljku koja trenutno predsjedava Unijom i koja
spremnost povjeriti mandat za sastav vlade izbornom pobjedniku (u trenutku pridonosi «ravnovjesju u europskoj politici
zakljuèenja ovog broja to još ne znamo zasigurno), njegovo ponašanje poka- prema Izraelu i mirovnom procesu».
zuje da je bio i ostao èimbenikom nestabilnosti u hrvatskoj dravi, tj. onim što Istih su se dana pojavile vijesti da je u
dravni poglavar ne bi smio biti. Italiji nastala prava pomama za kalen-
(M. N.) darima za 2004. godinu, na kojima se na-
laze fotografije Benita Mussolinija.
Ducea talijanskog fašizma nedavno je poh-
valio i talijanski premijer Silvio Berlus-
coni, istièuæi kako Mussoliniju treba
ÈVRSTINA SE CIJENI VIŠE OD pristupiti diferencirano i kako se fašizam
ne smije trpati u isti koš sa zloèinaèkim
POPUSTLJIVOSTI ideologijama poput komunizma i nacional-
socijalizma, a politièki komentatori u Italiji
Trebalo bi razmisliti nije li bolje komunicirati s njom (Carlom Del Ponte) na primjeæuju da su romantiène predodbe o
manje vidljiv naèin, preko Ureda za suradnju. Ne treba zaboraviti da je fašizmu i simpatije prema tom pokretu i
tuiteljica meðunarodni birokrat bez demokratske legitimacije, te je nieg njegovoj baštini sve prisutnije u talijanskoj
ranga od vrha hrvatske dravne vlasti. (...) Uvjeren sam da poslušno reagiranje javnosti. Moda bi, kad je veæ izraelski pre-
na svaki mig iz inozemstva nije najbolji politièki stav. Principijelna èvrstoæa mijer propustio podsjetiti svoga talijan-
cijeni se više od slabosti i popustljivosti. skoga kolegu na to, bar Hrvati trebali imati
na umu ovu «duhovnu renesansu» na Ap-
Mirjan DAMAŠKA, struènjak za kazneno pravo, eninima?
profesor na Sveuèilištu Yale
(M. N.)

2 br. 140, studeni 2003.


CINIZAM KOJI VAPI
(Ohrabrujuæi postupak Dravnog odvjetništva)
U prosincu 2001. godine tuiteljica
Paulina Štanfel ud. Branka iz Osijeka us-
tala je tubom za isplatu naknade koja joj
pripada prema odredbama Zakona o pra-
vima bivših politièkih zatvorenika. Radi
se, naime, o tome da je njezin pok. suprug
Branko u zatvoru proveo 3 godine,10
mjeseci i 5 dana, te nakon izlaska iz zat-
vora (u komunizmu nema izlaska u slo-
bodu) bio nezaposlen od 16. sijeènja
1953. do 31. srpnja iste godine.
Mjerodavno je tijelo Vlade Republike
Hrvatske 17. listopada 1995. pok. Branku
utvrdilo mirovinski sta kao sta osig-
uranja u dvostrukom trajanju za vrijeme
provedeno u zatvoru, te sta u jednostru-
kom trajanju za vrijeme nezaposlenosti.
Gornjim tvrdnjama Paulina je pod-
krijepila svoju trabinu od 76.140,00
kuna. Presudom Opæinskog suda u
Osijeku (sudkinja Krunoslava Dro-
puljiæ) P-2607/01 od 16. listopada 2002.,
zahtjev tuiteljice je odbijen, a takva je
presuda obrazloena navodom da
pokojniku, kojemu je priznat status
bivšega politièkog zatvorenika, te mu je
utvrðeno vrijeme provedeno u zatvoru, a i
vrijeme nezaposlenosti u izravnoj svezi s
robijanjem, no da time nije
priznato pravo na naknadu
za vrijeme provedeno u zat-
voru. To što u zakonu piše
kakve pravne posljedice
utvrðenje ovih èinjenica
ima, sudu nije bilo vano.
Pravodobno uloena
alba tuiteljice, odbijena je
presudom
upanijskog suda
u Osijeku G. 3351/02-2 od
4. rujna 2003., jer su sudci

upanijskog suda u Osijeku
Zvonko Tomakoviæ, Du-
bravko Vuèetiæ i Terezija
Luliæ, utvrdili da je alba
neutemeljena. Sudci

upanijskog suda u Osijeku
ignorirali su navod albe, da
odluka tuenice ima samo
deklaratoran uèinak, jer
Zakon odreðuje visinu nak-
nade i propisuje tko ima
pravo, a tko obvezu na is-
platu. U vrijeme podnošenja
tube na snazi je bila zakon-
ska redakcija koja je i su-
br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
Piše:
Marko JOZIÆ
prunicima i djeci robijaša davala pravo
na naknadu.
Protiv spomenutih je odluka vidno
razoèarana tuiteljica, koja je zapravo bila
na pragu odustanka od bilo kakvog zaht-
jeva, po svom opunomoæeniku, podnijela
Dravnom odvjetništvu zahtjev za zaštitu
zakonitosti. Vano je pritom naglasiti da
se od 1. prosinca 2003. taj izvanredni
pravni lijek više ne æe moæi koristiti, us-
lijed stupanja na snagu novele Zakona o
parbenom postupku. Podnoseæi molbu za
ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti
tuiteljica je, naravno, samo ponovila ono
što je veæ isticala u albi. Drugo nije ni
mogla, a nije ni trebalo.
Na ovu njezinu molbu, njezin je
opunomoæenik, Dinko Jonjiæ, odvjetnik
u Imotskom, 21. studenoga 2003. primio
obavijest Dravnog odvjetništva
Republike Hrvatske br. G-DO-1390/03
od 14. studenoga 2003., kojim ga se
obavješæuje da je «Dravno odvjetništvo
Republike Hrvatske podiglo zahtjev za
zaštitu zakonitosti u predmetu Opæinskog
suda u Osijeku broj P-2607/01».
Obavijest je potpisao zamjenik glavnoga
dravnog odvjetnika Republike Hrvatske,
Andrija Laboš.
Sluèaj je pouèan zbog više razloga.
Glavni je taj da valja ustrajati u nastojanju
da se postigne zakonita odluka, jer
obeshrabrenje pogoduje upravo onima
koji sude ovlaš i nezakonito. Drugi se
razlog sastoji u naizgled paradoksalnoj
situaciji. Tijekom postupka Republika
Hrvatska, zastupana po dravnom
odvjetništvu, trsi se dokazati da tuiteljica
nije u pravu. I kad to (pravomoæno!)
uspije, jer sud «proguta» njezinu tobonju
«istinu», to isto dravno odvjetništvo, na
molbu opunomoæenika tuiteljice,
faktièno priznaje nezakonitost njemu tako
povoljne odluke i trai pravorijek
Vrhovnog suda!
Ovako suptilan postupak dravnog
odvjetništva potrebno je objaviti, radi
ohrabrenja stotinama i
tisuæama politièkih uznika
koji èekaju povoljnu
odluku. Treba se nadati da
æe ovaj sluèaj biti pouèan za
sve sudove u dravi koji
odluèuju o naknadi bivšim
politièkim uznicima i
njihovim sljednicima. A
ovo se posebno odnosi na
one sudce – takvih ima u
Osijeku – koji odluèuju o
tuðim sudbinama uopæe ne
èitajuæi spis. Objavljivanje
ovoga pohvalnog postupka
dravnog odvjetništva
nesumnjivo nije nikakav
pritisak na pravosuðe.
Èinjenice u ovim
postupcima su redovito ne-
prijeporne, pa umjesto
suvišnoga gubljenja u
nagaðanjima, valja samo
primijeniti kristalno jasne
zakonske odredbe. Jedino o
zakonitosti je rijeè.
3

SNAGA SJEÆANJA I OPHOÐENJE
S POSTKOMUNISTIMA
(Prema referatu na XI. kongresu Inter-Asso, odranom 7. listopada 2003.
u Papiernièki, Slovaèka Republika. Oprema urednièka.)
Meðunarodna udruga bivših politièkih
zatvorenika i rtava komunizma (u nas-
tavku: Inter-Asso) dala mi je zadaæu
obraditi dva temeljna pitanja u politici ud-
ruga rtava, koje pripadaju «Internacion-
alnoj asocijaciji bivših politièkih uznika i
rtava komunizma». Temeljna pitanja su
sljedeæa:
1. Kako se moe prevladati komuni-
zam, koji je ipak preko 70 godina obliko-
vao povijest Europe i svijeta, kao
ideologija i paralizirajuæe naslijeðe, prije
svega u zemljama u kojima je de-
setljeæima vladao?
2. Odnos prema postkomunistima
upravo kod rtava komunizma izaziva is-
todobno osjeæaj potištenosti i gnušanja.
Oni danas nastupaju kao demokratski so-
cijalisti, zemlje sovjetskog imperija vode
još uvijek politièari koje je do 1989. odga-
jala komunistièka partija za vodeæe kad-
rove u svojim zemljama.
Kako se trebaju postaviti rtve komu-
nizma prema onim politièarima, koji
danas za sebe tvrde da su bili èuvari
peèata demokracije? Ova problematika je
Crvenoarmejci zlostavljaju poljskog
èasnika 1920.
4 br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
Piše:
Prof. Dr. Manfred WILKE,
Freie Universität Berlin
tim vanija što oni u svojim zemljama
danas vladaju ili imaju utjecaj, ojaèan
mandatom dobivenim od biraèa na slo-
bodnim izborima. Koncentrirat æu se na
Staljin, Lenjin i Kalinjin
ova dva pitanja. Molim za razumijevanje
ako se u mnogim primjerima pozovem na
njemaèki razvitak, o kojemu mogu
najbolje suditi.
Krvava komunistièka despocija
Na ovoj konferenciji nije zastupljena
nacija iz koje je 1917. potekla komu-
nistièka vladavina: ruska. Ana Ahma-
tova saèuvala je u svojoj pjesmi
«Rekvijem» patnje Rusije pod terorom i
prizvala snagu sjeæanja: «Opet se priblii
spominjanja èas. / ja vidim, ja èujem, ja
osjeæam vas: // I onu, oknu odguranu
onda, / i onu što rodnom zemljom ne
hoda, // I onu što lijepom glavom tresuæi /
reèe mi: «Dolazim amo kao kuæi». // A
htjela bih sve poimence zvati, / oteše
popis, nemam gdje doznati. // Široki pok-
rov otkala sam njima / od bijednih rijeèi,
od njih naèutima. // Uvijek i svuda u
svakoj su misli, / ni novim jadom nisu ih
potisli, // Ako mi usta izmuèena stisnu, /
kojima stomilijunski narod vrisnu, // neka
se tako oni mene sjete / pred obljetnicu
moje smrti svete.» (Prev. Fikret Cacan,
nap. prir.)
Kada je 1940. pisala ove redke, u Krem-
lju i u NKVD-u poèele su pripreme lista
za deportacije iz Latvije, Estonije i Litve.
Ne smije se zaboraviti da su na temelju
pakta Staljin-Hitler iz kolovoza 1939.
baltièke drave prepuštene Sovjetskom
Savezu. Jedan sudionik ovoga kongresa i
sam je rtva: njega su 1940. kao dijete
skupa s roditeljima zatvorili u stoène va-
gone i otjerali u Sibir gdje je proveo djet-
.
injstvo. Dalia Grinkevièiu- te opisala je u
svojim doivljajima masovna uhiæenja,
koja su 14. lipnja 1941. zapoèela u cije-
lom Baltiku, ali i naznaèila socijalne slo-
jeve, iz kojih su birane rtve: «Ovim su
deportacijama sve skupine stanovništa
bile ravnomjerno pogoðene: uèitelji, gim-
nazijski i sveuèilišni profesori, pravnici,
novinari, obitelji èasnika litvanske vojske
i diplomata, namještenici raznih us-
tanova, seljaci, agronomi, lijeènici, podu-
zetnici itd. Akcija je pogodila cijelu zem-
lju: gradiæe, velike gradove i sela. Bez
prestanka kotrljala se rijeka teretnjaka u
smjeru kolodvorâ i mjestâ pretovara. Tu
su muevi, glave obitelji, odvojeni od os-
talih èlanova obitelji i trpani u posebne
teretne vagone; govorilo se da æe razd-
vajanje trajati samo za vrijeme transporta.

A u stvari je o njihovoj sudbini veæ una-
prijed bilo odluèeno...».
Ana je Ahmatova veæ 1921. izgubila
svoga prvog mua, pjesnika Nikolaja
Gumiljova, on je kao talac strijeljan u
Petrogradu. Sina su joj uhitili 1935. Da bi
doznala nešto o sudbini svog sina i njego-
voj osudi, stajala je pred zatvorskim zidi-
nama u repu kao i mnoge druge. Tu ju je
prepoznala neka ena i pitala je, je li u
stanju opisati to što vidi. Ona je to uèinila,
ali predpovijest svoje pjesme usudila se
autorica zabiljeiti tek 1957. godine.
Na XX. kongresu KP SSSR-a 1956. u
svome tajnom referatu poduzeo je Nikita
Sergejeviè Hrušèov prevrednovanje
Staljinove osobe i djela. On, koji je i sâm
u Ukrajini tridesetih godina organizirao
teror, proglasio je sada «voðu naroda»
despotskim masovnim ubojicom funk-
cionera i èlanova vlastite partije. Time je
pred komunistièko samopoimanje posta-
vio goruæe pitanje: Opravdava li cilj,
izgradnja novoga socijalistièkog društva,
i sredstva za njegovo postizanje. Ta su
sredstva obiljeila ivot rtava. Unatoè
tomu, upravo njegov tajni govor na zat-
vorenoj sjednici XX. kongresa jedan je od
temelja za razumijevanje zašto obraèun s
komunistima 1989/90. nije završio na isti
naèin kao s nacionalsocijalistima i njiho-
vim kolaboraterima u Europi nakon
svršetka rata 1945.
Pavol Hrušovský, predsjednik
Slovaèkoga Narodnog vijeæa, poèastio je
rtve komunistièke dikature i podkrijepio
biografskom procjenom, koja je za našu
raspravu od izvanrednog znaèenja. On
sebe oznaèava predstavnikom «srednje
generacije». Ona je roðena kad su se
nakon smrti despota Josifa Staljina ot-
vorile kapije logora i zatvora i mnogi se
vratili kao rtve terora u temeljito iz-
mijenjen svijet. Mnogima je nametnuta
šutnja o doivljenom i proivljenom, o
mrtvim drugovima i metodama u zatvo-
rima. Kako se nositi s patnjom usaðenom
u sjeæanje i osjeæaje, i otvorenim pi-
tanjem: Zašto sam ja preivio?
Jorge Semprum pitao se kao španjol-
ski komunist i knjievnik na dan
oslobaðanja iz sabirnog logora Buchen-
wald u travnju 1945.: Moe li se
doivljeno ispripovijedati? «Obuzela me
dvojba veæ u tom prvom trenutku, kod
toga prvog susreta s ljudima od ranije, iz-
vana – došlih iz ivota – kad sam vidio
uasnute, skoro neprijateljske, u
br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
Mrtvi na kijevskim ulicama 1919.
najmanju ruku nepovjerljive poglede tro-
jice èasnika. Šutjeli su, pokušavali su ne
gledati u mene. Vidio sam se u njihovu
uasnutom pogledu, prvi put nakon dvije
godine. Ova tri tipa upropastila su mi ovo
prvo prijepodne. Vjerovah da sam spasio
ivot. Bar se vratio u ivot. Ali ne èini se
tako. Ako odgonetnemsvoj pogled u
ogledalu njihova, ne izgleda da se nalazim
s onu stranu ove smrti.»
Semprum, koji se kao ilegalac, radi
borbe protiv Francove diktature, vratio u
Španjolsku, raskida nakon XXII. kon-
gresa KP SSSR-a 1961. s Komunistièkom
partijom Španjolske. Raspituje se o stal-
jinistièkim zloèinima svoje partije. Sem-
prum je postavio temeljno pitanje
intergenerativne kulture sjeæanja, koja
takoðer vrijedi i za rtve komunistièke
diktature: Moe li se proivljeno uopæe
prenijeti na naraštaje, koji izrastaju u sas-
vim drugaèijim ivotnim uvjetima i koji
nisu doivjeli dravni teror? Tri francuska
èasnika, koje je Semprum dan nakon
oslobaðanja iz konclogora sreo, vidjeli su,
ali nisu shvatili, iako je smrad izgorenih
ljudi još bio u zraku, a izglaðivanjem
unakaeni ljudi stajali ispred njih.
Kako isprièati upamæeno
To što su ljudi proivjeli u 20. stoljeæu,
kasnije roðenima, onima koji to nisu
pretrpjeli, nevjerojatno je teško ras-
tumaèiti. Generaciju koja je to
proivljavala posebno bolno pogaða
smjena pokoljenja, toènije, jaz izmeðu
naraštaja. Ona danomice doivljava nedo-
statak interesa kod kasnije roðenih i trpi
zbog nemoguænosti da dalje prenese
neizrecive doivljaje, kao i zbog toga što
oèito ne postoji jezik koji bi oslikavao
patnje na naèin da i drugi mogu osjetiti što
se dogaðalo ljudima u totalitarnim dikta-
turama, u kojima je pojedinac bio svrstan
u pristaše ili neprijatelje koje treba poko-
riti ili èak iskorijeniti. Ova baština totali-
tarne vladavine optereæuje još uvijek naše
drave, ona to danas èini, jer kasniji
naraštaji ne poštuju strašni mene tekel koji
je povezan s imenima mjesta Auschwitz i
Vorkuta, i nazivima slubi «Reichssicher-
heitshauptamt» i «NKVD».
Politièki, danas se ne radi o restauraciji
prevladanih diktatura nego o negativnom
nasljeðu, koje dalje djeluje, paralizira i
višestruko uskraæuje poèetak identifika-
cije s demokratskim ureðenjem, koje
poèiva na vlastitoj odgovornosti graðan-
ina.
Uništene biografije generacije koja se
danas nalazi pri ivotnom kraju, koja se
usprotivila prijeteæoj komunistièkoj dik-
taturi ili je imala nesreæu pogrješno se ro-
diti, moraju povijesno biti svrstane u fazu
provoðenja diktature, kad su komunisti u
Litvi, Estoniji, Latviji, Èehoslovaèkoj,
Madarskoj, Poljskoj i sovjetskoj okupa-
cijskoj zoni u Njemaèkoj, kao i u Jugo-
slaviji, postavili klasno pitanje. Slobodni
5

seljaci su natjerani u kolektivizaciju,
samo su u Poljskoj uspjeli nakon 1956.
prisiliti partiju da u tom pogledu ustukne.
Uništen je društveni poloaj graðanskog
stalea. To se odnosi kako na razvlaštenje
poduzetnika, tako i na transformaciju um-
jetnosti i kulture. Sveuèilišta su pret-
vorena u kadrovske kovaènice
komunistièke partije, a umjetnici su po
Staljinovoj volji imali sluiti kao
«inenjeri duša». Radi slamanja duhovnih
tradicija progonjene su crkve. Sve se to
gaðalo u Srednjoj i Istoènoj Europi, Al-
baniji, Bugarskoj i Rumunjskoj u prvom
Komunistièke
rtve u Estoniji 1919.
desetljeæu nakon 1945. Ukrajina je
pogoðena terorom graðanskog rata
1918.-1921. i genocidom nad ukrajinskim
seljacima za vrijeme kolektivizacije
poèetkom 30-ih godina.
Svi ovi zloèini nisu izravno pogaðali
«srednju generaciju» u koju se ubraja
predsjednik parlamenta. Ona se rodila u
novom vremenu socijalizma, u njemu je
stasala po njegovim normama i pravilima.
Vrijeme provoðenja diktature ova genera-
cija nije proivjela. Revolucija je prove-
dena i u stvarnosti je nastalo novo društvo
iz kojega nije bilo puta nazad. Slobodno
seljaci, likvidirani jednom kao klasa, nisu
se mogli nakon 40 godina socijalizma
vratiti, kao ni iskljuèeni poduzetnici i
6 br. 140, studeni 2003.
DRU[TVENE TEME
predstavnici slobonih znanosti. Novi de-
mokratski poèetak na mnogim po-
druèjima u našim zemljama 1989. morao
je provesti, strogo uzevši, komunistièki
kadar. Oni su to obavili kako su nauèili u
svojim društvima. Oni su proveli prom-
jenu smjera i iz vodeæeg kadra u gospo-
darstvu morali su u procesu privatizacije
postati poduzetnici. Istom se brzinom
provela i «socijaldemokratizacija» komu-
nistièkih partija. U Njemaèkoj je kadar
SED-a brzo prepisao statut socijaldemok-
ratske stranke i izjavio da više nisu
marksisti-lenjinisti. Ali, jesu li postali
demokrati? U ovome lei goruæa aktual-
nost iz poruke Ane Ahmatove. Ono što
udruge rtava trebaju, jest organizacija,
snaga pouzdanog sjeæanja.
Dajte da se vratimo još jednom na
1940. kada su nastali stihovi. Ana Ahma-
tova, koja je ivjela u jednome si-
romašnom stanu u Lenjingradu, biva pro-
gonjena. Ona je posljednja od «simbol-
ista». Njezin pjesnièki prijatelj Osip
Mandeljštam jadno je završio u logoru.
Pisac Isak Babelj iste je godine osuðen
kao «poljski špijun» i strijeljan u Ljub-
janki. Ana Ahmatova bila je sama. Unatoè
svemu imala je snage napisati svoj
«Rekvijem». Naravno da Pravda ovu
pjesmu nije objavila, ali je ona bila napi-
sana i djelovala. Njezino je postojanje
dalo ljudima snagu ivjeti u istini i uspro-
tiviti se komunistièkom zahtjevu za totali-
tarnom moæi.
Vana posljedica Hrušèovljeva
referata
U oujku 1953. umro je Josif V. Staljin,
a njegovom smræu poèinje nova faza u
razvoju socijalistièkih drava. Na èelu KP
SSSR-a konstituira se «kolektivno vod-
stvo» u kojem se odmah rasplamsava
borba za vlast: Tko æe biti Staljinov
nasljednik? Bilo je više kandidata, uz
ministra predsjednika Georgija M. Mal-
jenkova bili su prvi tajnik CK KP
SSSR-a, Nikita S. Hrušèov, i odgovorni
za unutarnju sigurnost, a time i za èekiste,
Lavrentij Berija. Vana društvena funk-
cija u ovoj krizi vodstva bilo je diferenci-
ranje jedinstvenog vodstva. U samoj
Partiji nastaju dva tabora, «dogmatièari» i
«reformisti». Na èelo «reformista» 1953.
izbija Berija koji zapoèinje «destaljiniza-
ciju». U sijeènju 1953. uhiæeni «kremal-
jski lijeènici», koji su pod mukama èak i
priznali da su htjeli umoriti Staljina ali,
sada su pušteni - oni koji su preivjeli tor-
ture. O njihovu puštanju u Pravdi je ob-
javljena mala bilješka koja je istodobno
otkrila tajnu montiranih procesa ili,
toènije, «koncepcijski procesa»:
Priznanja optuenih iznuðena su
muèenjem. Time je Berija jednom
zauvijek napustio strašni staljinistièki in-
strument terora. Centralni organ KP
SSSR-a osudio je muèenje kao povredu
«socijalistièke zakonitosti». Andrej Sa-
harov komentirao je u svojim sjeæanjima
ovaj dogaðaj rijeèima: «Najstrašnije je
(bilo) iza nas.» Nisu pušteni samo ovi
lijeènici, smanjen je Arhipelag Gulag sa
svojim armijama prisilnih radnika, ma-
sovni teror se iscrpio, a da se komunisti
nisu odrekli ovoga konstitutivnog instru-
menta svoje vladavine. Od sada se teror u
Srednjoj Europi ciljano upotrebljava i
koncentrira na stvarne neprijetelje, koji su
se usudili postaviti pitanje partijskoga to-
talitarnog monopola moæi.
Destaljinizacija nije bila ogranièena
samo na Sovjetski Savez. Istoènon-
jemaèkoj komunistièkoj partiji (SED) i
madarskim komunistima odreðen je u
lipnju 1953. novi kurs. Za vrijeme
moskovskih sjednica zapisnik nije pisalo
izaslanstvo SED-a, ali jesu Madari.
Madarski partijski i dravni voða

Matyas Rakosi morao je od Berije slušati
pitanje: «Je li prihvatljivo da se u jednoj
zemlji od 9,5 milijuna stanovnika vode
procesi protiv 1,5 milijuna ljudi?» Novi
kurs znaèio je da se u obje zemlje za
mnoge ljude otvaraju zatvori. U DDR-u
proglašena je još prije 17. lipnja amnestija
za poduzetnike i seljake koje je SED po-
zatvarao. Sovjeti su izdali zapovijed koju
je SED izvršio pustivši ih i pozvavši svoje
izbjeglice u Saveznoj Republici
Njemaèkoj da se vrate. Raspuštanjem lo-
gora i povratkom progonjenih u društvo,
nastao je u socijalistièkim zemljama kul-
turni i politièki problem: borba za reha-
bilitaciju. Ona je pogodila nekomuniste
kao i èlanove partije. Na ovom se mjestu
Katyn 1943.
treba sjetiti, da je vodstvo sovjetske ar-
mije posebno trailo, da se njihovim
drugovima strijeljanima 1937./38. vrati
èast. Osim u Njemaèkoj, vane teme za
ideološko prevladavanje svemoæi partije
bile su teme rehabilitacija rtava i promi-
canje istine o moæi i samovolji komunista
u umjetnosti i kulturi. Upravo u toj kon-
stelaciji razvio je «Rekvijem» Ane Ahma-
tove svoje djelovanje.
To što mi u povijesti komunistièkog
reima moramo nazvati destaljinizacijom,
poèelo je dakle 1953. godine.
Destaljinizacija je u Zapadnoj Europi
pobudila nadu: komunizam se moe
mijenjati, te promjene moraju poteæi iz sa-
mog vrha partije. Reformistièki komunisti
postali su nada Zapada, da od socijal-
istièkih društava moe nastati oblik civi-
lizirane vladavine koju predvode komu-
nisti. Kada je Mihael S. Gorbaèov stupio
na politièku pozornicu kao generalni sek-
retar KP SSSR-a, Zapad ga je prihvatio s
br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
èuðenjem: reformistièki komunist druga èlana predsjedništva CK KPÈ veæ
preuzima vodstvo KP SSSR-a i s njim æe nalazili u sovjetskom pritvoru. Opæi štrajk
se sovjetski društveni model konaèno paralizirao je zemlju, a u jednome
civilizirati – o njegovu svrgnuæu malo praškom poduzeæu sastao se XIV. kongres
koji je ozbiljniji politièar u Zapadnoj KPÈ. Zasjedanje je bilo ilegalno, jer su
Europi sanjao. Današnji postkomunisti u okupacijske trupe sprijeèile njegovo
Ú
zemljama sovjetskog imperija nakon javno odravanje. Jirí Pelikan, direktor
1989. èine upravo ono što Zapad od refor- Èehoslovaèke televizije traio je osudu
miranih komunista oèekuje. Oni preki- intervencije i «poštivanje naše suvere-
nosti». Novoizabrani centralni komitet
daju sa svojom staljinistièkom prošlošæu i
KPÈ, koji se sada sastojao samo od re-
osuðuju teror, na kojem je poèivala komu-
formskih komunista, upozoravao je par-
nistièka vlast.
tiju i narod, «da æe okupatori pokušati iz
redova bivših funkcionera pridobiti izda-
Pouke praškog proljeæa
jice». Ovaj danas skoro zaboravljeni kon-
Veæina «srednje generacije» u socijal- gres KPÈ nije ostao bez posljedica.
istièkim društvima desetljeæima je oèeki- Sovjetsko vodstvo bilo je prisiljeno
vala reformu komunistièke vladavine od ponovno prihvatiti Dubèeka i druge èla-
vrha. Tijek i konac nove njegova vodstva, koje su deportirali
Praškog proljeæa u Moskvu, kao vodstvo «bratske partije»
1968. u ovoj zemlji kako bi se našao izlaz iz nastale situacije.
prigušio je oèeki- Moskovski pregovori završili su ugovo-
vanja, ali ih nije rom koji je u stvari bio sovjetski diktat i s
odstranio, jer su i u kojim je opravdana okupacija ÈSSR.
sljedeæim godi- Samo je Frantièek Kriegel odbio staviti
nama vladajuæe svoj potpis u Kremlju pod ovaj neravno-
komunisti- èke pravan ugovor, kojim se èehoslovaèka
partije odlu- èivale delegacija nadala i pod okupacijom
o ivotnim i saèuvati dio samostalnosti. Pelikanu su
karijerskim šans- 1970. oduzeli dravljanstvo, a on je iz
ama mnogih ljudi. talijanskog egzila nastavio svoje
Praško proljeæe oporbeno djelovanje protiv reima «nor-
malizacije».
posvema prua
podlogu za vred- Što god da je mladi komunist Pelikan
novanje odnosa uèinio u svezi provoðenja diktature u
udruga rtava pre- Èehoslovaèkoj, 22. kolovoza 1968. sjetio
ma postkomu- se svoje obveze da obrani suverenost
nistièkim strankama. èehoslovaèke republike pa i protiv
Sovjetskog Saveza. Zaštita suverenosti
Kao prvo, tadašnji èehoslovaèki komu- vlastite zemlje po meni je mjerilo, koje bi
nisti priznali su nepravde Staljinova vre- upravo udruge rtava u zemljama bivšega
mena, dopustili su javnu raspravu i poèeli sovjetskog imperija morale primijeniti.
laganu rehabilitaciju. Upad trupa Njime se moe provjeriti, koliko ozbiljno
Varšavskog ugovora prekinuo je ovaj pro- postkomunisti uzimaju svoju politièku
ces, ali je u svoj
njegovoj oštrini
postavio pitanje,
kako se KPÈ od-
nosi prema suvere-
nosti okupirane
zemlje. Pokušaji
sovjetskog velepo-
slanika, na dan
upada u Prag, da
osnuje i «vladu
radnika i seljaka»
po madarskom
uzoru iz 1956.,
propali su, premda
su se Aleksandar
Dubèek i èetiri Vinica, Ukrajina (1943.)
7

Lenjin na Crvenom trgu 1. svibnja 1919.
odgovornost – i u pogledu vlastite nacion-
alne povijesti pod komunistima. Baš su
rtve provoðenja diktature u odreðenim
zemljama imale posla s partijskim
vodstvima koja su kao Staljinov kadar
bila obvezana Sovjetskom Savezu.
Drugi znak razlike je odnos prema ljud-
skim pravima i demokraciji, ovo mjerilo
posebno vrijedi za ove politièare. Ne
vrijedi ovo samo za dnevnu politiku, nego
i za praksu njihova ophoðenja sa sjeæan-
jem na zloèine, koji su poèinjeni u ime
komunista.
Mogu li i smiju li udruge rtava priæi
postkomunistima? U Njemaèkoj je svoje-
dobno bilo rasprave o poticaju Her-
manna Kreutzera, koji je kao
socijaldemokrat odrobijao u DDR-u osam
godina. Kreutzer je 1989. otišao u SED i
traio «ovdje i sada osnovat æete, od bo-
gatstva koje ste opljaèkali, fond za
odštetu rtava.» Ovaj korak meðu po-
litièkim uznicima izazvao je nemir, jer oni
nisu 1989./90. bili spremni upustiti se u
pregovore s komunistima. Inicijativa je
ostala bez uèinka, ali se Kreutzerov
pokušaj temelji na dvije razumne
postavke. Prvo, SED-PDS (SED - PDS,
bivša komunistièka, kasnije socijalde-
mokratska stranka, analogno SKH – SDP
u Hrvatskoj, op. Prir.) tada se rjeèito is-
prièavao narodu u DDR-u za sve uèinjene
nepravde u ime dravne partije. Kreutzer
je htio provjeriti koliko su ozbiljne rijeèi
partijskog vodstva, slijede li ih djela?
Drugo, puno naèelnije i prema buduænost
usmjereno pitanje, bilo je njegovo drugo
razmišljanje, jer æe djeca rtava i djeca
Stasijevih (Staatssicherheitsdienst,
8 br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
Sluba dravne sigurnosti, op. prir.), par-
tijskih sekretara i oficira pograniènih
trupa, svi æe imati samo zajednièku
buduænost. Jozef Vicen, predsjednik
slovaèke udruge u svom je referatu,
osvræuæi se na poèinitelje, formulirao ob-
vezujuæu maksimu: «Mi nismo kao oni.»
Mi nismo kao oni!
Kada su 1989./90. srušene komu-
nistièke partijske diktature, pitanje osvete
za poèinjene zloèine nije bilo na dnevnom
redu. Revolucije su se same po sebi sma-
trale mirnima, u DDR-u je u jesen 1989.
vrijedila parola: «Bez nasilja!»
Prag 1968.
Na njemaèkom primjeru elim poka-
zati, zašto je realnopolitièki bilo ne-
moguæe a povijesno mudro, da nije bilo
osvete. Najkasnije od 1970. SED je za po-
litièare Savezne Republike Njemaèke
bila stranka s kojom smo morali
razgovarati o reguliranju statusa quo
nakon podjele zemlje 1945. Jedna od lek-
cija 17. lipnja 1953. bila je, toga se tre-
bamo još jednom prisjetiti: Nijemci nisu
bili oni koji su mogli odluèiti hoæe li
SED-ov reim biti srušen. Visokomu
komesaru Sovjetskog Saveza, Vladi-
miru S. Semjonovu, 17. lipnja ujutro u
sedam sati bilo je jasno, ako se sovjetske
okupacijske snage ne ukljuèe, moæ
SED-a je propala. Iz tog je razloga izišlo
600 tenkova T-34 na berlinske ulice.
Sovjetski komandanti gradova proglasili
su u 51 gradu u DDR-u izvanredno
stanje. Ne treba zaboraviti, da je engleski
ratni premijer Winston Churchill sma-
trao da su Rusi u Istoènoj Njemaèkoj vrlo
humano postupili. Ne moe se, napokon,
dopustiti da DDR utone u anarhiju. Dru-
gim rijeèima, Winston Churchill nije
elio rušenje SED-a uz pomoæ njemaèkih
radnika koji štrajkaju i prosvjeduju. Još
su obje njemaèke drave bile pod okupa-
cijskim nadzorom èetiriju sila pobjed-
nica.
Lekcija iz godine 1953. sezala je do
1989. i bila dvostruka, kako za zapadne
tako i za istoène Nijemce, koji su se
morali pokoravati komunistièkoj vladav-
ini. Atomski pat iz 1958. i Berlinski zid iz
1961. zacementirali su dvije njemaèke
drave. Meðunarodna politika obvezala je

Nijemce da prihvate podjelu i reguliraju
posljedice. Istoèni ugovori Willija
Brandta riješili su za Saveznu Republiku
Njemaèku ovo pitanje. U meðunarodnim
pregovorima 70-tih godina, koje su rezul-
tirale konferencijom OESS-a u Helsinkiju
Retuširanje kremaljskog mauzoleja
nakon Hrušèovljeva referata
1975. zapadnoeuropska je politika prih-
vatila komuniste kao legitimnu vlast u nji-
hovim zemljama. Partneri u pregovorima
bili su Leonid Brenjev, Erich
Honecker i Gustav Husak, a ne Alek-
sandar Solenjicin, Andrej Saharov, Va-
clav Havel ili skupine za ljudska prava iz
Litve ili Latvije èija mi imena sada ne pa-
daju na pamet. Na ovom mjestu treba se
sjetiti «dosadnjakoviæa», istoènoeu-
ropljana koji su ivjeli na Zapadu u eg-
zilu, i stalno dizali glas podsjetivši realnu
politiku da je u socijalistièkom lageru pi-
tanje slobode još uvijek otvoreno.
Prihvaæanje vladajuæih komunista kao
partnera europskoj politici pripada
takoðer preduvjetima za njihovu transfor-
maciju u socijalistièke stranke 1989./90.,
kada su izgubile svoju diktatorsku moæ.
Ali i unutar samih drava, ako izuzmemo
Rumunjsku, dogodila se promjena vlasti
bez nasilja, koja u ovom sluèaju znaèi
promjenu politièkog ureðenja. Kada se u
jesen 1989. formirao graðanski pokret u
DDR-u i osnovale organizacije kao
«Neue Forum» («Novi forum») ili «De-
mokratie jetzt» («Demokracija sada»),
njihov zajednièki nazivnik bio je zahtjev
br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
upuæen SED-u da uvede Gorbaèovljeve
reforme u DDR. Avangarda koja je srušila
SED-ovski sustav vlasti nisu bili oni. To
su uèinile izbjeglice, koje su u mnoštvu
pobjegle u Budimpeštu ili Prag. Izbjeglice
iz DDR-a bile su u svim tim godinama za-
log, da veæina naroda na Istoku i na Za-
padu ne prihvati njemaèku podjelu.
U listopadu 1989. centralni komitet
SED-a smjenio je Ericha Honeckera s
mjesta generalnog sekretara, a na njegovo
mjesto postavio Egona Krenza. On je 1.
studenog otišao u nastupni posjet Moskvi,
gdje je s Gorbaèovom razgovarao o situa-
ciji i zamolio pomoæ. O tome Krenz:
«DDR je u stanovitom smislu bio èedo
Sovjetskog Saveza, a oèinstvo djeci mora
se priznati.» Ali 1989. nije bila 1953.,
Sovjetski Savez prije svega nije bio u
moguænosti DDR-u dati hitno potrebnu
gospodarsku pomoæ. To je mogla, u
okviru unutarnjemaèke trgovine, samo
Savezna Republika Njemaèka. Kratko
pred pad Berlinskog zida raspitivao se
Krenz kod Savezne Republike, moe li
DDR raèunati s jednim kreditom od 15
milijardi DM; 10 milijardi treba odmah za
investicije, a ostatkom neka Savezna Re-
publika podmiri dunièke kamate DDR-a
na meðunarodnome trištu novca. U toj je
situaciji savezni kancelar Helmut Kohl
postupio ovako: za financijsku pomoæ
postavio je tri politièka uvjeta, koji su kao
posljedicu imali pad SED-ove diktature.
To su bili u odreðenom smislu uvjeti kapi-
tulacije, koji se poklapaju s tadašnjim
zahtjevima graðanskog pokreta u DDR-u:
1. SED se odrièe monopola vlasti, 2. u
DDR-u se dopušta osnivanje novih
stranaka i 3. SED jamèi da æe provest slo-
bodne izbore.
U konkretnoj situaciji, kad je pao Ber-
linski zid, njemaèko pitanje iz 1945. vra-
tilo se u svjetsku politiku. Savezna
Republika Njemaèka još nije znala koliko
joj je manevarskog prostora na
meðunarodnoj pozornici ostavljeno za
rješavanje njemaèkog pitanja u smislu
postizanja ponovnog ujedinjenja.
Nepoznato je bilo što æe Sovjetski Savez
dopustiti i kako æe saveznici reagirati,
Englezi, Francuzi, a prije svega SAD.
Veæ sama èinjenica nazoènosti
najmanje 350.000 vojnika u DDR-u
upuæivala je na mudru realnu politiku,
koja mora sve izbjeæi da ne ponizi sovjet-
sko vodstvo. Veæ s ove toèke gledišta bilo
je nemoguæe SED proglasiti
«zloèinaèkom organizacijom» ili traiti
njezinu zabranu. Dokle SED vlada DDR-
om – a to je bilo do travnja 1990. – SR
Njemaèka mora s njim pregovarati, a to
mora i zbog jamstava danih Sovjetskom
Savezu glede stabilnosti poloaja u
DDR-u. O njemaèkom jedinstvu treba
pregovarati s Mihailom S. Gorbaèovom,
koji je još u listopadu 1989. s Erichom
Honeckerom slavio 40. obljetnicu DDR-a
i kojemu bi tlaèenje njemaèke «bratske
partije» stvaralo ozbiljne probleme u Mo-
skvi. Osim toga, nitko od opozicije u
DDR-u nije zahtijevao gašenje SED-a,
mnogi su misli da æe komunisti jed-
nostavno nestati. Zakljuèno se moe
utvrditi, da meðunarodna konstelacija u
kojoj je SED u jesen 1989. srušen, nije
dopuštala zabranu diktatorske dravne
partije DDR-a. Savezna vlada i graðanski
pokret u DDR-u bili su spremni prihvatiti
jednu «demokratiziranu», postkomu-
nistièku stranku u stranaèkom spektru
ujedinjene Savezne Republike Njemaèke.
U tome prijelomnom vremenu demok-
ratske stranke su bile jedinstvene, da
Smaknuæe kulaka u Kini
rtve komunistièke strahovlade trebaju
biti rehabilitirane i za svoje tamnovanje
dobiti odštetu. To se dogodilo više loše
nego dobro. Javno èašæenje otpora protu
komunistièkoj vladavini u jednom dijelu
Njemaèke postalo je predmetom povj-
esnièarskih prijepora, koji još uvijek
nisu prestali. Isto je bilo s provedbom ot-
varanja spisa Ministarstva za dravnu
sigurnost za osobe koje je ono nadziralo i
za progonjene ljude, za koje je to bio
vaan korak za javnu rehabilitaciju kao
rtve diktature. Na temelju spisa Min-
istarstva za dravnu sigurnost mnoge su
se sudbine mogle razjasniti, progon do-
kazati i povjerenje u blinjega ponovno
dobiti, jer su spisi sadravali i to, koliko
9

se susjeda i prijatelja oduprlo traenomu
špijuniranju.
Presudna uloga povjesnièara
Još se jednom hoæu vratiti «Rekvijemu»
Ane Ahmatove. Ona je 1940. suprotno
naizgled utvrðenoj stabilnosti Staljinove
despocije, suprotno svakomu realnopo-
litièkom razboru, sve stavila na snagu
sjeæanja. Na njezinu primjeru mogu ud-
ruge rtava uèiti: one ralnopolitièki ne-
maju nikakve druge moæi, osim svoga
Muzej genocida, ostatci
rtava Pol Potova re
ima
sjeæanja. Njih treba u javnosti mobilizi-
rati. Što udruge rtava trebaju, mogu i
moraju traiti, jest da se u svim zemljama
komunistièkog imperija podignu
spomenici i muzeji, u kojima æe se
podsjeæati dolazeæe generacije na zloèine
komunizma. Ali to je zadatak, koji ne
mogu same udruge rtava ostvariti. Ovdje
je pozvana dravna kulturna politika, jer
sjeæanje na totalitarne diktature 20.
stoljeæa povijesna je mjera sigurnosti za
demokraciju. Ova zadaæa moe biti
obavljena samo ako povjesnièari Europe
suraðuju. Nije moguæe povijest komu-
nizma i sovjetskog imperija obraditi na
razini nacionalne povijesti, za to je
potrebna europska perspektiva.
Za to evo još jednoga, zadnjeg primjera.
Radi se o karijeri Ivana Serova. Od 1939.
do 1941. on je ministar unutarnjih poslova
u Ukrajini i glavni odgovorni za deporta-
cije 1940. u baltièkim dravama, 1941. za
povolške Nijemce, 1943./44. za Kalmike,
10
DRUŠTVENE TEME
Èeèene i krimske Tatare. Kao NKVD-ov
opunomoæenik na prvoj bjeloruskoj
bojišnici nadlean je za borbu protiv anti-
sovjetske opozicije u Ukrajini, prije svega
u Poljskoj, kad je 1944. «Lublinski
komitet» po zadatku sovjetske vlade preu-
zeo vlast u osloboðenoj Poljskoj. U
proljeæe 1945. sovjetska je okupacijska
zona u Njemaèkoj njegovo polje dje-
lovanja, on je bio zamjenik šefa Sovjetske
vojne misije u Njemaèkoj (SMAD). Serov
je obnašao dvije funkcije, u jednoj je bio
odgovoran za sovjetsku špijunau i
izgradnju mree informanata u sovjetskoj
okupacijskoj zoni, a u drugoj, u SMAD-u
nadlean za kontrolu izgradnje njemaèke
uprave koja bi bila pouzdana u duhu oku-
pacijske sile. Time je od samog poèetka
sve bilo sreðeno za izgradnju nove «de-
mokracije» u sovjetskoj okupacijskoj zoni.
Godine 1954. on je postao predstojnikom
KGB-a, a koncem 1958. šef sovjetske vo-
jne špijunae. U Madarskoj je 1956. po-
mogao iskušanim metodama nakon
revolucije uèvrstiti moæ komunistièke
partije. Biografije ovakvih sovjetskih
specijalista za okupacije i teror nedjeljivo
su povezane s poviješæu Srednje i Istoène
Europe nakon 1945. godine. Oni su bili
garanti moæi nacionalnih komunistièkih
partija. U povijesti europskih demokra-
cija moraju u sjeæanju ostati isto kao i bio-
grafije Reinharda Heydericha i Adolfa
Eichmanna.
br. 140, studeni 2003.
Provoðenje u javnosti ovakve povijesne
slike diktatura 20. stoljeæa, prelazi spo-
sobnost udruga rtava komunistièke stra-
hovlade. To mora biti stvar povjesnièara.
Oni moraju svoje nacionalne perspektive
otvoriti za sljedeæi pogled: povijest
komunistièke vladavine u dravama
Srednje i Istoène Europe moe biti napi-
sana samo u multinacionalnoj prespek-
tivi, koja ne gubi iz vida centar moæi u
Moskvi. Bez savladavanja komunizma u
demokratskim revolucijama u jesen
1989./90. ne bi bilo ujedinjene Europe.
Sjeæanje na otpor i opoziciju protiv komu-
nistièke vladavine nasilja pripada demok-
ratskim tradicijama ujedinjene Europe,
èega prije svega zapadni Europljani još
nisu svjesni. Bio bi ohrabrujuæi znak eu-
ropske unije u godini istoènog proširenja
poduprijeti, u okvirima europskog is-
traivaèkog poticanja, vašu povijest. Ud-
ruge rtava mogle bi ovakav proces eu-
ropskog sjeæanja poduprijeti na naèin, da
u svojim dravama pridonesu da
spomen-podruèja i muzeji, koji su
posveæeni sjeæanju na komunistièku dik-
taturu, u Europu suraðuju. Zaklada za
savladavanje SED-ove diktature planira
zajedno sa Zakladom Ettersberg u
Thübingenu organizirati konferenciju za
europsku izmjenu iskustava o izvršenjima
i manjkavostima, na koju æe pozvati pos-
tojeæe muzeje i spomen-podruèja.
Ovakve inicijative trebaju udruge rtava
pratiti i podupirati. Vrijedi jaèati snagu
sjeæanja u našim zemljama, a upravo radi
toga potreban je glas rtve.
OD VAJK JE BÎLO
od vajk je bîlo
da kî je gôri
je gori,
a ûn ki je doli
je dôli.
Vajk je bîlo
i kad ni bîlo
da je gospodâru
sve u rûci i u gûjci,
a siromâhu samo onô
èa je u gûjci.
Tomislav
MARIÈIÆ-KUKLJIÈANIN
 DRUŠTVENE TEME

PREVLADAVANJE TOTALITARIZMA I
ZNAÈENJE PROTUKOMUNISTIÈKOG ODPORA
(Prema referatu na XI. kongresu Inter-Asso, odranom 7. listopada 2003.
u Papiernièki, Slovaèka Republika. Oprema urednièka.)
Èast mi je govoriti na ovom skupu o Piše: se radilo o sloenim strukturama, koje
temi, koja ni nakon toliko godina ne su se oslanjale na odreðene institucije,
gubi na vanosti. Era komunizma je, Pavol HRUŠOVSKÝ, svojevrsno gospodarstvo, politièku
doduše, prošla. Ipak svaki od nas mora predsjednik parlamenta kulturu i moral. Zbog toga se svlada-
svladavati njegove posljedice i zbog Slovaèke Republike vanje totalitarnoga reima tièe svih
toga se moramo èuvati gubljenja povij- njegovih strana.
esnog sjeæanja. vodno bio temeljen na ispravnoj ideji. Od münchenske izdaje u jesen 1938.,
Poneki ljudi i danas sigurno osjeæaju Iz toga bi moglo isplivati da bi se tu na- u Slovaèkoj su bili na vlasti nedemok-
nostalgiju za komunistièkom prošlosti. vodnu «bolju ideju» moglo pokušati ratski reimi više od 40 godina. Imali
Prihvaæaju je kao doba djeèje nevi- ponoviti i «bolje» realizirati. Èinjenica su razne oblike: od autoritarnih dikta-
nosti, kad nije bilo potrebno rješavati da se komunizam, za razliku od fašizma tura s odreðenim fašistièkim tendenci-
mnoštvo problema i suèeliti se s raznim i nacionalsocijalizma, glasno poziva na jama za vrijeme rata, kroz tzv.
nesigurnostima, koje donosi ivot u humanost i ravnopravnost, ne znaèi ni- «upravljanu» ili «narodnu demokra-
slobodi. Pri tome se sjeæaju samo ugod- kakvu moralnu prednost. Jedino što se ciju» u godinama 1945. – 1948. i
nih strana staroga reima, ali zabo- time iskazuje jest licemjerstvo komu- raznim stadijima komunistièke dik-
ravljaju na one koje su sami kritizirali. nistièke ideologije, èiji su provoditelji tature do godine 1989. To je ivot neko-
Zaboravljaju nemoralnost i zloèine, pokušali èovjeèanstvo dotjerati liko generacija. Reimi su bili razni, ali
koje si je komunistièki reim dopustio. «eljeznom šakom do sreæe». postojao je stanoviti kontinuitet štafet-
Takav zaborav je ugodna samoprije- Iskustvo govori, da je prevladavanje nog dodavanja nekih obiljeja, koja su
vara, koja se moe pokazati opasnom. nasljeða totalitarnih reima dugoroèno time postajala uèinkovitija i ustaljenija.
Tomu se treba suèeliti ne samo i sloeno. Tiranski reimi se pre- Moguæe je navesti neka obiljeja.
prisjeæanjem na minule neuspjehe i tra- poznaju na prvi pogled po najupadl- Likvidiranje privatnog vlasništva kao
gedije, nego takoðer na junaštvo onih, jivijim represivnim organima, teroru, neizbjenog uvjeta individualne slo-
koji su se u najteim trenutcima uspro- permanentnomu graðanskom ratu koji bode poèelo je još u tijeku rata nasilnim
tivili zlu. vode protiv vlastitoga stanovništva i razvlaštenjima, arijanizacijom, jaèan-
sluèajnomu agresorskom ratu protiv jem dravne uloge. Poslijeratna
Komunizam nije «bolji oblik» «narodna demokracija» provodila je
susjeda. Kad se bolje pogleda, uvijek
totalitarizma!
Odmah na poèetku hoæu istaknuti, da
kad govorim o svladavanju totali-
tarizma u našoj zemlji i znaèenju protu-
komunistièkog odpora, elim - a to
hoæu istaknuti – da i drugi nositelji od-
pora protiv neslobode u našoj zemlji
naðu sebi put i uzmognu meðusobno
komunicirati i izmiriti se. Odpor protiv
komunizma ne bi trebao biti suprot-
stavljen otporu protiv fašizma. Vrijeme
je da se prevlada ta povijesna suprot-
nost, koja gubi na znaèenju a stoji na
putu boljeg razumijevanja silnog
znaèenja borbe za slobodu. Razlike se
daju razumjeti i izbrisati. Bît za-
jednièke borbe ostaje.
U interesu toga istodobno na-
glašavam, da odbacujem nastojanja
koja prikazuju komunizam kao neki
Potpisivanje pakta Ribbentrop-Molotov 1939.
bolji oblik totalitarizma, koji je na-

br. 140, studeni 2003. 11


razvlaštenje Nijemaca, Madara i ino-
zemnih velikih poduzetnika. Komu-
nistièki reim je ovo naèelo proširio i
radikalizirao. Temeljni instrument ma-
nipulacije i degradacije graðanina na
puki vijak u dravno-partijskom me-
hanizmu bila je kontrola temelja nje-
gove egzistencije u svim stadijima
ivotnog ciklusa. Rodio se u dravnoj
bolnici, išao u dravnu školu, radio u
dravnom poduze}u. Nije imao
mogu}nost prikljuèiti se spontano bilo
kojoj aktivnosti mimo organizacije
koju nadzire drava. Lijeèio se u
dravnoj bolnici, okonèao ivot u
dravnome staraèkom domu i zakopalo
ga dravno pogrebno društvo.
Sve je to bilo ureðeno od jedne
stranke koja se pozivala na jedinu
vaeæu ideologiju. Postiæi to u zemlji
kao Slovaèka, koja je usprkos
odreðinim specifiènostima raspolagala
tradicijom pluralistièkog društva, par-
lamentarne demokracije i slobodom
izraavanja, nije bilo lako. Brutalno
provoðenje komunistièke diktature
nastavljalo se na radikalizam predhod-
nih neslobodnih reima, na odbaci-
vanje politièkoga i idejnog pluralizma,
na antikapitalistièko neraspoloenje,
koje je èesto dobivalo oblik antisemi-
tizma. Radikalizam se dalje oslanjao na
neugodno naslijeðe antidemokratskih
reima – na naèelo kolektivne krivnje,
koja je primijenjena 1938. protiv Èeha,
potom protiv
idova a nakon rata pro-
tiv Nijemaca i Madara, od 1948. pro-
tiv «buroazije», «kulaka», selektivnije
protiv reimu nepoeljih skupina
oznaèenih kao «buroaski nacional-
isti», «kozmopoliti», «cionisti» i,
naravno protiv crkava.
Komunistièka vlast morala je progo-
niti crkvu. Njena egzistencija dovodila
je u sumnju istinu totalitarnog nauka,
koji je sam ekskluzivna religija. A
takva religija koja gradi na totalnoj
društvenoj reorganizaciji ne moe
trpjeti oponente. Posebno one koji uèe
potrebu strpljenja i nesavršenstvo
ovoga svijeta, realnosti grijeha i našu
ljudsku nesavršenost, potrebu
poniznosti i samousavršavanja;
umjesto da u nama pobuðuje snage
12
DRUŠTVENE TEME
Goloruki pred sovjetskim tenkovima u Pragu 1968.
neprestanoga revolucionarnog «po-
boljšanja» okoline i prevrtanja
naglavaèke svakoga zaivljenog
poredka.
Nasilnost diktatura, nemoralno
naèelo kolektivne krivnje, gospodarska
i egzistencijalna ovisnost o dravi,
ideološka indoktrinacija, likvidacija re-
ligija i spontanih ivotnih saveza u
ivotu nekoliko generacija ostavilo je
trag na politièku kulturu.
Društvo rado zaboravlja
Ovi tragovi ne mogu nestati jed-
nostavno, rušenjem konkretnog
reima. Oni se oèituju u pomanjkanju
inicijative, u oslanjanju na rješenja
«odozgo», u pretjeranoj vjeri u blago-
naklonu moæ drave, u svemoæ poli-
tike, koja se èesto shvaæala kao opæi
lijek za razne bolesti ljudske sudbine.
Ako opæi lijek zakae, razoèaranje se
iskali na politici opæenito, a moe se re-
alizirati u nekom daljem obliku radi-
kalizma.
Savladavanje toga nasljeða pokazuje
se prije kao dugoroèno, nego kao
kratkoroèno ustanovljenje slobodih
izbora, neovisnih sudova ili pro-
glašenje trišnih reformi.
Kakvo znaèenje za svladavanje osta-
taka totalitarizma u našem društvu ima
nasljeðe protukomunistièkog odpora?
br. 140, studeni 2003.
Na ovo pitanje ne æu odgovoriti samo
radi vas, koji ste u odporu protiv tira-
nije osobno sudjelovali. Vi još odavna
znadete na nj odgovor – još od onda
kad ste na se uzeli rizik progona i
društvene izolacije.
Na ovo pitanje treba odgovoriti radi
našega cjelokupnog društva.
Kako su pokazale rasprave oko ot-
vorenja Instituta nacionalnog sjeæanja,
društvo rado zaboravlja i danas hoæe
zaboraviti neugodnu prošlost koja
mnoge podsjeæa na njihovu krivicu.

eli zaboraviti primjere onih, koji su
odbili amputaciju vlastite savjesti.
Poruèivali su nam, da ne trebamo
stalno kopati po prošlosti i dizati staru
prašinu, nego da se trebamo posvetiti
rješavanju aktualnih problema
sadašnjosti i buduænosti.
Pa, mi to upravo èinimo. Mi hoæemo
saèuvati za naciju sjeæanje na prošle
neuspjehe i tragedije, ali i na junaštvo
onih, koji su se dokazali u otporu
poretku, kojeg su drugi – a to danas ne
ele priznati – smatrali nepromjenl-
jivim povijesnim sudom. To je neprom-
jenljivi povijesni sud, kojemu opiranje
nije bilo samo opasno nego i besmis-
leno. Taj osjeæaj u nama je oèito izaz-
vala totalitarna vlast.
Vi ste pokazali da otpor ima smisla.
Dokazali ste da èovjek moe zadrati

Sovjetski tenkovi na ulicama Budimpešte 1956.
slobodu odluèivanja i odanost moral-
nim zapovijedima i u situacijama kad to
izgleda besmisleno.
Oduprli ste se kad kad se svagdje
èulo da je Bog mrtav, da su Deset zapo-
vijedi Bojih samo ostatak veæ «di-
jalektièki» preivljene epohe, kao da je
to bilo sredstvo klasne nadvlade.
U vremenu kad nam se govorilo da je
tijek povijesti veæ programiran, a onaj
koji posumnja da je nepopravljivi reak-
cionar ili sanjar koji ne shvaæa realnost.
Kad su nas nagovarali, da je sa-
moportvovnost u borbi protiv tiranije
samo smiješni pokušaj društvenog ili
psihièkog samoubojstva ili dragovoljni
prijegor moguænosti utjecaja na komu-
nistièki sustav «iznutra», što se sma-
tralo jedinim «razumnim» naèinom.
Kad su pokušaji kritiziranja komu-
nistièke ideologije smatrani smrtnim
grijehom protiv jedinoga istinskog
svjetonazora, jer to što je komunistièka
vlast nazivala «konstruktivnom kri-
tikom», mogla je biti samo takva «kri-
tika» sustava, koja unaprijed prihvaæa
njegovu idelošku bît i stoga kritika koja
utvrðuje i ojaèava sustav.
Dokazali ste, da èovjek ne mora pos-
tati èlanom centralnoga komiteta da bi
imao pravo na kritiku. Dokazali ste
lanost preduvjeta da èovjek mora pos-
br. 140, studeni 2003.
DRUŠTVENE TEME
tati èlanom tiranskog saveza da bi se
mogao opirati.
To se nasljeðe ne smije zaboraviti.
Takoðer danas, mnogi nas
pokušavaju nagovoriti, da trebamo
prihvatiti «igre moæi», da trebamo prih-
vatiti nemoralnost i cinizam vremena
sredine. Da navodno jedina sloboda
poèiva u takvom èinjenju koje osigu-
rava osobnu korist, bez obzira tko æe
zato platiti.
Ali naše nasljeðe slobode je
drugaèije:
Dopustite mi da na ovom mjestu –
bez patosa – spomenem rijeèi Sv. An-
selma, koji je govorio: «Sloboda je
moguænost èiniti to što je ispravno – za
tu samu ispravnost.» Vidite: za tu is-
pravnost i samo za nju samu. Ne za
unaprijed dogovorenu plaæu ili mito u
obliku ekonomskih ili vlasnièkih pred-
nosti ili raznih drugih pogodnosti. To
nas ohrabruje za buduænost. A vaš
primjer je primjer toga, da ta odvanost
nije bila besmislena samovolja ili strast
fanatika. To je stvarna realizacija slo-
bode o kojoj mnogi drugi samo govore.
Vi ste je prakticirali.
Ovdje se ne elim kititi buduæim pob-
jedama. Hoæu samo skromno obeæati,
da ni ja ni Kršæansko-demokratska
stranka to ne æe zaboraviti. Upravo radi
sadašnjosti i buduænosti ne æemo zabo-
raviti.
Komunizam i druge vrste totali-
tarizma u cijelosti pripadaju prošlosti,
premda oni kao i svi drugi povijesni
sustavi imaju svoje ostatke. Što prije
svega ostaje, jesu uvjeti iz kojih je
izrastao totalitarizam.
A kao i uvijek, postoje oni koji od
opasnosti okreæu pogled. Suèeliti se s
ostatcima totalitarizma a sjetiti se onih
koji su se u prošlosti borili protiv njega,
nije luksuz koji si, zbog navodnih dru-
gih aktualnih problema, ne moemo
dopustiti.
To je obveza i izraz društvene odgo-
vornosti. Na oprez nas opominje naše
vlastito povijesno iskustvo. Ono do-
biva novu aktualnost u trenutku kad
naša zemlja realizira dva strateška cilja
vanjske i sigurnosne politike, što za nas
predstavlja sudjelovanje u odgovor-
nosti proširenja Zajednice. Jesmo li
spremni za ovaj izazov? Jer kako je
višekratno reèeno, tko zaboravi svoju
povijest, osuðen je da ju ponovi. Hvala
na pozornosti!
VELEBITU
Što nam je Velebit dao;
otpornost kamena,
širinu pogleda.
Kao da smo ptice;
galebovi na jednoj strani,
sove i orlovi, nemani, noæobdije...
... bdijemo
i èekamo dan pravi.
Kao psi smo vjerni kamenu.
Vuci smo u Nevremenu.
Kad s'lazimo s gora,
u ušima nam zvoni
glas bure, groma...
Vrtaèe nam dadoše skromnost,
kamen otpornost.
Ljubav osjeæamo kad se bura smiri,
jer od kamena se
ivi.
Ivan Dujmoviæ
13

ERIH LISAK – NESLOMLJIVI
HRVATSKI IDEALIST
Šesnaesti listopada je znamenit u
hrvatskoj povijesti. Toga dana godine
1895. spaljena je na Jelaèiæevu trgu u
Zagrebu maðarska zastava, godine
1946. u zagrebaèkoj Dubravi obješen je
Erih Lisak, godine 1978. u Parizu
ubijen je Bruno Bušiæ, a godine 1991. u
obrani grada Vukovara poginuo je
Blago Zadro. O svim ovim dogaðajima
i osobama manje ili više je pisano, pa je
oteto zaboravu i postalo je sastavnim
dijelom kolektivnog pamæenja hrvat-
skoga naroda. Jedino je rad i djelo i
muèenièka smrt ustaškoga pukovnika
Lisaka prekrivena šutnjom, pa je
potrebno o njemu nešto napisati i tako
ga oteti nedopustivom zaboravu.
Erih Lisak je roðen u Zagrebu 29.
sijeènja 1912., ali je podrijetlom iz
Gornje Stubice, Hrvatsko Zagorje,
dakle iz onoga dijela Hrvatske, koji je
najdulje èuvao ostatke hrvatske
dravnosti. Tu se je borba za stare hrvat-
ske pravice stoljeæima prenosila s kol-
jena na koljeno i stvarala èvrste,
nesalomljive znaèajeve, koje tuðinska
sila nikada nije mogla slomiti. Posto-
janost u obrani svoga prava bitna je
znaèajka stanovnika toga kraja. Ta svo-
jstva je baštinio i Lisak. Osnovnu i
srednju školu završio je u Zagrebu. Tu
se je godine 1930. upisao na Medicinski
fakultet.
U USTAŠKOJ EMIGRACIJI
U to vrijeme bjesnio je naješæi ve-
likosrpski teror nad hrvatskim narodom.
Godinu dana prije toga proglašena je
šestosijeèanjska diktatura, kojom je i
samo hrvatsko ime bilo zabranjeno. Srbi
su pokazali svoje pravo lice i otvoreno su
pokušali, da i najbrutalnijom silom zbrišu
sa zemlje hrvatski narod. Ali i Hrvati su
se organizirali, da se suprotstave toj sili i
da slome kako velikosrpsko tako i bilo
èije drugo nasilje nad hrvatskim naro-
dom. Naime, 7. sijeènja 1929., dan nakon
proglašenja diktature, dr. Ante Paveliæ je
u Zagrebu sa skupinom istomišljenika
osnovao Hrvatski ustaški oslobodilaèki
pokret, kojemu je bio cilj, da svim
14
IZ POVIJESTI
Piše:
Ivan GABELICA
Erih Lisak u predratnoj emigraciji.
Iz arhiva jugoslavenskog redarstva
sredstvima, pa i orujem, zbaci srpski
jaram i uspostavi slobodnu i nezavisnu
hrvatsku dravu na cijelome hrvatskom
povijesnom i narodnom prostoru. I u toj
divovskoj borbi izmeðu srpskoga nasilja
i hrvatskoga legitimnog prava na obranu
u vrijeme Lisakova upisa na Sveuèilište
veæ su padale prve rtve. U skladu s
baštinskom sviješæu svojih predaka on se
veæ tada ukljuèio u tu borbu, iako nije od-
mah poloio ustašku prisegu. To æe
uèiniti tek godine 1933. Ali od 1930. pa
do zadnjega ivotnog trzaja on ivi samo
za slobodu hrvatskoga naroda, koja je po
njegovu dubokom uvjerenju ostvariva
jedino u vlastitoj, nazavisnoj dravi.
Tomu idealu posvetio je sve svoje zaista
izvanredne umne i tjelesne sposobnosti.
U svome politièkomu radu, u poèetku,
usko suraðuje s Eugenom-Didom
Kvaternikom, Vladimirom Singerom i
drugim istaknutim ustaškim omladin-
skim prvacima. Zbog toga ga je za-
grebaèka policija više puta zlostavljala i
zatvarala. Kako mu je zbog prebacivanja
br. 140, studeni 2003.
istomišljenika ilegalnim putem preko
granice, gdje su se ukljuèivali u borbene
ustaške redove pod vodstvom dr. Ante
Paveliæa, prijetila pogibelj od dugo-
godišnje tamnice, i sam je godine 1933.
emigrirao. U Klagenfurtu, Austrija,
doèekao ga je Ivo Herenèiæ, student Vi-
soke ekonomsko-komercijalne škole,
takoðer jedan od mladih ustaških boraca,
i uputio u ustaški logor kraj Parme,
Italija. Kao studentu medicine, odmah
mu je povjerena dunost da organizira
sanitetsku slubu u logoru, pa je veæ
nakon nekoliko mjeseci imenovan
zdravstvenim zastavnikom. Tu je
dunost obavljao i u ostalim logorima
(kraj Arezza, kraj Aqile), u koje su ustaše
bile prebacivane, a isto tako i na Li-
parima, gdje su ustaše bile zatoèene od
1934. do 1937. Nakon Beogradskoga
sporazuma od 25. oujka 1937. izmeðu
Italije i Jugoslavije, kada se ukida za-
jednièko zatoèeništvo ustaša na Li-
parima, pa do travanjskoga rata 1941.
zatoèen je s još jednim suborcem u ne-
komu selu u srednjoj Italiji u zasebnom
zatoèeništvu, odvojenom od ostalih
ustaša. Tu provodi ivot teške usamlje-
nosti, ali nije klonuo duhom. Naravno,
kroz to vrijeme nije obavljao nikakve
dunosti.
VISOKI DR
AVNI DU
NOSNIK
U mjesecu travnju 1941. zajedno s po-
glavnikom Paveliæem i ostalim ustaškim
zatoèenicima u Italiji vraæa se u
Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Kako bi se
saèuvao red i sigurnost graðana, Lisak je
bio za vrijeme njihova kratkotrajnoga
zadravanja u Karlovcu na pro-
putovanju iz Italije u Zagreb imenovan
povjerenikom za javni red i sigurnost u
Karlovcu. Odlaskom iz Karlovca ta mu
je dunost prestala. Dolaskom u Zagreb
postavljen je za poglavnikova osobnog
poboènika, pa je tako u svom radu bio u
najuem doticaju s dravnim pogla-
varom. Na tom poloaju je ostao do je-
seni 1942. Nakon toga imenovan je
glavarom nadzornoga odjela ustaške vo-
jnice. Osnivanjem vrhovnog nad-
zorništva cjelokupnih hrvatskih

Lisak u Paveliæevoj pratnji pri polaganju kamena-temeljca za radnièke domove u
Zagrebu (u treæem redu lijevo od Paveliæa)
oruanih snaga, do èega je uskoro došlo,
general Slavko Štancer je postavljen za
vrhovnoga nadzornika, njegov prvi
zamjenik bio je pukovnik Adolf Sabl-
jak, a Lisak drugi zamjenik. U praksi je
to znaèilo, da je Sabljak vodio nadzor
nad domobranstvom, a Lisak nad
ustaškom vojnicom. Tu dunost je
obavljao do listopada 1943. Tada je ime-
novan velikim upanom velike upe
Gora-Prigorje sa sjedištem u Zagrebu.
Koncem godine 1943. dobio je èin
ustaškoga pukovnika. Poèetkom rujna
1944., nakon razrješenja dr. Milutina
Jurèiæa s poloaja glavnoga ravnatelja
Ravnateljstva za javni red i sigurnost
zbog sudjelovanja u pripremama puèa
Lorkoviæ-Vokiæ, Lisak je preuzeo tu
dunost i na njoj je ostao do sloma
Nezavisne Drave Hrvatske(1).
Obavljajuæi razne dravne dunosti,
Lisak je vodio raèuna samo o opæim
narodnim i dravnim probitcima. Tu se u
prvom redu misli na obranu hrvatske
dravne nezavisnosti, koja je nuna
predpostavka za sreæu i napredak hrvat-
skoga naroda, a i za sam njegov op-
stanak. Pri tome je strogo pazio, da se te
vrijednosti brane u skladu s dravnim
zakonima, te je bio protivan bilo èijoj
samovolji. Samovolju je strogo
kanjavao i suzbijao, pa i onda kada je
ona potjecala iz ustaških redova. Za sebe
osobno nikada ništa nije traio. On je
ivio za Hrvatsku. To su mu priznavali
ne samo istomišljenici nego i protivnici.
Uvijek je stajao iza onoga što je uèinio i
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
nikada nije bjeao od odgovornosti za
ono što je uèinio. Ovu bitnu znaèajku
njegova politièkoga djelovanja zapazio
je i takav èovjek kao što je Hans Helm,
policijski attaché pri njemaèkomu po-
slanstvu u Zagrebu.
Helm je sve èetiri godine rata proveo u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i po
slubenoj dunosti je promatrao ljude i
dogaðaje u njoj. O tome je redovito iz-
vješæivao svoju vladu u Berlinu. Ne
moe se reæi, da nam je bio prijatelj. O
mnogim hrvatskim javnim liènostima
iznosio je notorne neistine, koje ih kom-
promitiraju. Mnoge je dogaðaje bez
Partizanske
rtve: pobijeni civili u Jajcu 1942. Snimio I. Softa
opravdana razloga prikazao na štetu
hrvatskoga naroda. Ali ipak, taj i takav
Helm u izvješæu od 23. travnja 1944. na-
vodi, da se Lisaka smatra za najvjer-
nijega Paveliæeva sljedbenika, koji "je
poznat kao ustaša idealist". U depeši br.
1862 od 25. travnja 1944., što ju je taj
policijski attaché poslao u Berlin, tvrdi
se, "da je Lisak najidealniji ustaški bo-
rac". U drugim njemaèkim policijskim
izvješæima se kae: "Lisak je pripadao
uem povjerljivom krugu oko Poglav-
nika i bio je smatran za izrazitog
ustaškog borca - idealista. (...) Opæenito
bilo je istaknuto da Lisak nije nastojao
da se obogati pomoæu svog poloaja. On
je, po sebi, manje stajao u vidiku po-
litièkih dogaðaja, jer se drao više u po-
zadini te se nije prikljuèio nijednoj po-
litièkoj grupi. Privatno, on je oèito ivio
vrlo povuèeno" (2). Stoga je oèito istina
ono što Lisak kae sam o sebi na sa-
slušanju pred OZN-om 17. lipnja 1946.:
"Za èitavo vrijeme mog slubovanja u
NDH, sve što sam radio, radio sam
svjesno, ne nagovaran od nikoga i
znajuæi što radim. Svoje sam dunosti
vršio u interesu hrvatskoga naroda i
NDH. Kao svjestan ustaša primao sam i
davao naloge imajuæi pred oèima
iskljuèivo interes zajednice. Nitko mi ne
moe predbaciti da sam bilo na jednom
od poloaja na kojima sam se nalazio
išta radio u svoju osobnu korist ili da
namjerno oštetim interes koga drugoga.
Uvijek sam spreman pred slobodnim
15

hrvatskim narodom poloiti raèun za sav
moj rad ne bojeæi se pravedne i objek-
tivne kritike" (3).
POVRATAK U OKUPIRANU
HRVATSKU
Ovako èvrst znaèaj i moralno
izgraðena osoba kao što je Lisak nikako
se nije mogao pomiriti s hrvatskim pora-
zom i slomom Nezavisne Drave Hrvat-
ske. U opæem povlaèenju hrvatskoga
naroda i vojske pred srbokomunistima
on se je povukao s Paveliæem kao dio
njegove ue pratnje iz Novih Dvora kod
Zaprešiæa u kasnim popodnevnim
satima 7. svibnja 1945. Uspjevši prijeæi
slovensko-austrijsku granicu i izbjeæi
zarobljavanje, odvojio se je od Paveliæa
i njegove ostale pratnje pa je neko
vrijeme ivio kod austrijskih seljaka pod
krivim imenom. Izbjegavao je boravak u
zarobljenièkim logorima, kako ga
Englezi i Amerikanci ne bi izruèili parti-
zanima. Ali on je u te logore zalazio i
uspostavljao svezu s ustašama, iznoseæi
im misao o potrebi povratka u Domov-
inu, tim više što su odatle stizale vijesti o
šumama punim kriara, koji se bore pro-
tiv partizanske vlasti. Ustaše su bile
oduševljene za misao povratka i borbe
protiv partizanske vlasti. No, on nije
elio, da se ljudi vraæaju prije nego što
se ustanovi pravo stanje stvari u Hrvat-
skoj. U tu svrhu stupio je u svezu i s gen-
eralom Moškovom. Sloili su se, da
najprije treba izviditi stanje stvari, ali je
Moškov zastupao misao, da u Hrvatsku
treba otiæi sa skupinom naoruanih
ljudi, dok je Lisak bio za to, da ode samo
jedan ili najviše dvojica. Razišavši se u
tome s Moškovom, odluèio je sam kre-
nuti. U mjesecu rujnu 1945. prešao je
austrijsko-talijansku granicu i došao u
Trst. Tu je pribavio lane isprave na ime
Vatroslav Vrdoljak. Iz Trsta je pošao 19.
rujna prema Hrvatskoj, u Rijeci se je
zadrao jedan dan, a u Zagreb je stigao
22. rujna. Tu je odkriven i uhiæen u
Voæarskoj ulici 2. listopada 1945. go-
dine (4).
Uhiæenjem, Lisak se ubrzano pri-
bliavao svom ivotnom završetku. Ali
baš u tomu razdoblju ivota on je najviše
pokazao svoju duhovnu velièinu. Is-
tragu je protiv njega vodila OZN-a,
naravno, bez nazoènosti branitelja.
Dana 26. kolovoza 1946. protiv njega je
16
IZ POVIJESTI
podignuta optunica. Optuen je za-
jedno sa skupinom, uglavnom,
sveæenika. Glavna rasprava zapoèela je
9. rujna 1946. Optunicu je pred sudom
zastupao Jakov Blaeviæ, javni tuitelj
NR Hrvatske, a sudilo je vijeæe Vrhov-
nog suda NR Hrvatske, sastavljeno od
dr.
arka Vimpulšeka, predsjednika
vijeæa, i dr Antuna Cerinea i Ivana
Poldrugaèa, sudaca Vrhovnoga suda,
kao èlanova vijeæa, uz nazoènost dr.
Ante Petroviæa, tajnika Vrhovnog suda,
kao zapisnièara (5). Ovo je ujedno bila i
priprema za suðenje bl. Alojziju Step-
incu, pa je na prijedlog Jakova
Blaeviæa rasprava za desetak dana bila
prekinuta, kako bi bila podignuta
optunica i protiv Stepinca. Nakon podi-
zanja te optunice rasprava je 28. rujna
nastavljena, s tim da je meðu
optuenima sada bio i nadbiskup
Stepinac. Glavna rasprava zakljuèena je
Lisak kao dr
avni du
nosnik
9. listopada, a osuda optuenima ob-
javljena je 11. listopada 1946. Lisaku je
izreèena kazna smrti vješanjem, trajan
gubitak svih graðanskih i politièkih
prava i konfiskacija imovine. Na upo-
zorenje predsjednika vijeæa, da imade
pravo Prezidijumu Narodne skupštine
FNRJ-a podnijeti molbu za pomi-
lovanje, Lisak je odgovorio, da molbu
ne eli podnositi. Vrhovni sud NR
Hrvatske je 15. listopada 1946. izvijes-
tio Javno tuilaštvo Hrvatske, "da æe
kazna smrti nad osuðenim Lisakom biti
izvršena 16. listopada 1946. u jutro, i to
br. 140, studeni 2003.
javnim vješanjem u Dubravi...". A Odjel
unutrašnjih poslova pri Gradskom
narodnom odoboru u Zagrebu - Odsjek
za izvršenje kazne obavijestio je 18. lis-
topada 1946., "da je dana 16. X. 1946. u
7 sati izvršena smrtna kazna vješanjem,
na javnom mjestu u Dubravi kraj Za-
greba, nad Lisak Erihom... (6). Tako je
Lisak hrabro i dostojanstveno umro, ne
traeæi milost od svojih protivnika.
ZLOSTAVLJANJA U ISTRAZI
I okrivljenik je subjekt a ne objekt u
kaznenom postupku. On u postupku ima
odreðena prava, u koja ni sud ni istrana
tijela ne smiju dirati. Izmeðu ostaloga,
on ima pravo na slobodnu i struènu
obranu i na zaštitu duhovnoga i tje-
lesnog integriteta. To mu je nuno
osigurati radi oèuvanja njegova ljud-
skog dostojanstva i radi utvrðivanja ma-
terijalne istine. Èovjek izloen
duševnom ili tjelesnom zlostavljanju
èesto je spreman sebe ili drugoga neos-
novano teretiti i priznavati da je uèinio i
ono što zaista nije uèinio. Optuenicima
u ovomu postupku, a pogotovu Lisaku,
nikakva prava nisu bila osigurana ni u
istrazi ni pred sudom. On je bio objekt
najgrubljega iivljavanja OZN-e i jav-
noga tuitelja, pa i samoga suda. Prvih
nekoliko tjedana nakon uhiæenja,
OZN-a ga je tako tukla i mrcvarila, da
mu je nanijela ozljede po glavi i prebila
podlakticu lijeve ruke (7). Sudnica je
više slièila cirkuskoj areni nego sudskoj
dvorani. Ispunjena OZN-ašima i komu-
nistièkim dunosnicima, pljeskala je
Jakovu Blaeviæu i sudcima, a Lisaka,
Stepinca i ostale optuenike je vrijeðala
povicima: "Dolje ustaški koljaèi!" i
slièno.
U tome za njima nije zaostajao ni
Blaeviæ, dobacujuæi Lisaku, da pripada
skupini ustaških zloèinaca, da je pro-
nonsirani bandit iz inozemstva,
zloèinac, izdajnik itd. I predsjednik
vijeæa i javni tuitelj su mu prijetili, da
mora odgovarati na postavljena pitanja,
jer æe u protivnom sluèaju protiv njemu
biti primijenjene stegovne mjere. No,
Lisak se ne straši tih prijetnji, pa odbija
odgovarati na pitanja, koja se ne tièu
njegove djelatnosti govoreæi: "Ja sam
jasno rekao da æu odgovarati na pitanja
koja se odnose na moju djelatnost i za
sve što sam radio snosim odgovornost".
 IZ POVIJESTI

Odluèivši na nj primijeniti naèelo kolek-

tivne odgovornosti, dakle da odgovara i
za ono što je eventualno poèinio netko
drugi, predsjednik vijeæa mu uzvraæa:
"Vi ste na optuenièkoj klupi i morate
odgovarati. Vi ste identificirani s
ustaškim pokretom, upotrebljavate još i
danas ne rijeè Paveliæ nego poglavnik i
odgovorni ste za djela ustaškog pokreta"
(8). Ovakav postupak prema optueniku
je krajnje nedopustiv i nièim se opravda-
vati ne da. Njime je suðenje pretvoreno
u najobièniju farsu, najgrublji èin nasilja
i oduzelo mu svaku legitimitet i legal-
itet. Osuda izreèena u ovakvom pos-
tupku nikoga u savjesti ne moe
obvezivati.
Znaèajno je napomenuti, da su ovakve
povrede ljudskoga dostojanstva i prisil-
javanja optuenika dolazili od èlanova rtve partizana u Jajcu 1942. Snimio I. Softa
najviše sudbene vlasti u Hrvatskoj -
Vrhovnog suda. Ali alosna je i jedna BEZUVJETNA OBRANA NDH ustaša 13 godina smatrao svojom
druga èinjenica. Lisaka je po slubenoj dunošæu, da se vratim u Hrvatsku" (11).
dunosti branio dr. Mladen Jurkiæ, No, sve to nije moglo slomiti Eriha Li-
saka. I dok su se Jakov Blaeviæ i sudsko To njegovo ustaštvo nije pak ono što
ugledni odvjetnik iz Zagreba. I ostale srbokomunistièka i jugoslavenska pro-
optuenike su branili ugledni hrvatski vijeæe pjenili do iznemoglosti, da ga kao
crva zgaze i osramote, on je postajao sve midba, èak i danas u nezavisnoj Repub-
odvjetnici. Na okupu je, dakle, bila lici Hrvatskoj, kroz šezdesetak godina
odvjetnièka elita. Ali nitko od tih ugled- èvršæi i uspravniji. Znao je za što ivi: za
slobodu i nezavisnu hrvatsku dravu. nastoji sustavnim ispiranjem mozgova
nika nije ustao protiv takvoga krajnje podmetnuti hrvatskom narodu i
gruboga kršenja temeljnih naèela kazne- Prema tim vrijednostima za nj vlastiti
ivot nije ništa znaèio. To je svojim sud- lakovjernom inozemstvu, koje eli
noga postupka radi zaštite jednoga slušati takve lai. Lisakovo ustaštvo je
ugroenog i bepomoænog èovjeka, a cima i tuiteljima otvoreno u lice rekao:
"Niti se bojim vas, niti koga drugoga borba za slobodnu i nezavisnu hrvatsku
time i radi zaštite svoje stranke. Nije to dravu na etièkim naèelima. I ako je u
uèinio ni dr. Jurkiæ, kojemu je to prije tako da ne bih govorio". I kada ga nje-
govi tuitelji nastoje dovesti u nepriliku redovima toga pokreta bilo drugaèijega
svih ostalih bila dunost. Osim na kraju ponašanja, onda su to bili ispadi
ispitivanja, kada je svomu branjeniku èitanjem kojekakovih "priznanja" nekih
visokih dunosnika NDH, znajuæi da je neodgovornih pojedinaca, koje je sam
postavio banalno pitanje, ima li još što taj pokret suzbijao i kanjavao, a ne
reæi u svoju obranu, nije ni usta otvorio to sve dano pod torturom, on to ne eli ni
slušati uz primjedbu, "zna se pod slubena politika. Hrvatska dravna
niti je prosvjedovao protiv skanda- vlast i ustaški pokret od poèetka su nas-
loznog ponašanja sudskoga vijeæa i jav- kakvim okolnostima" je to sve dano, da
bi na kraju, svjestan što ih sve èeka, tojali, da Nezavisnu Dravu Hrvatsku
noga tuitelja. Na kraju je izrekao jedan ustroje kao pravnu dravu.
stereotipan obrambeni govor, u kojem je ironièno dobacio: "Stara gospoda u ru-
kama partizana par dana prije smrti Sam Lisak u svojoj obrani iznosi neke
predloio, da sud "donese po zakonu
svašta govore" (10). Samo takav nes- dokaze. Povodom glasina, da se u Kar-
pravednu presudu" (9). I ništa više! Ne
lomljivi znaèaj se je mogao iz lovcu ljude nezakonito hapsi, on tvrdi,
mislim ga ovim optuivati. Moda ga se
optuenika pretvoriti stvarno u tuitelja da "poglavnik nije htio da se ta uhiæenja
moe i razumjeti. U Hrvatskoj je tada
i neustrašivo ispovijedati svoj ustaški vrše bez kontrole na ilegalan naèin, tim
vladao takav teror, da su se i sami
credo: slobodna i nezavisna hrvatska više što se govorilo da ta uhiæenja dolaze
odvjetnici, koji su kao branitelji sudjelo-
drava. od nekih ustaša, dapaèe od ustaškog lo-
vali u ovakvim postupcima, bojali za
Lisak se ni u jednomu èasu ne odrièe gora". A ako se je utvrdilo, da je netko
svoj ivot i slobodu. Ali ostaje neo-
ustaštva. Za njega biti "ustaša je bila nevin zatvoren ili odveden u logor,
sporna èinjenica, da je Lisak u ovome
èast...". I kad su ga sudci pitali, zašto se "drava je", prema njemu, "odredila da
sudskom postupku stvarno bio bez bran-
je nakon povlaèenja 1945. opet vratio u im se, koliko je to moguæe, nadoknade
itelja. Stajao je sam pred sudskim
Hrvatsku, on im ponosno odgovara: "U materijalne rtve". Na primjedbu preds-
vijeæem i javnim tuiteljem, neprijatel-
svrhu ustaškog djelovanja u smislu jednika vijeæa dr.
arka Vimpulšeka, da
jski raspoloenim prema njemu, kao
ustaških naèela", da bi malo kasnije na- su meðu srpskim ivljem ipak poèinjeni
meðu razjarenim lavovima.
dodao: "Otvoreno kaem, da sam kao masovni zloèini, on odgovara: "Za

br. 140, studeni 2003. 17


vrijeme dok sam ja bio nadzorni organ u
ustaškoj vojnici - koliko ja znam - toga
nije bilo, barem nije bilo na ovakav
naèin izvršeno, da bi se moglo shvatiti
da je inspirirano odozgo. Bilo je
sluèajeva da su pojedinci ili zapovjed-
nici na svoju ruku u kojem dijelu izvršili
kakva nasilja, npr. sluèaj zastavnika

ianoviæa u Istoènoj Bosni. Izdali smo
nalog da se smjesta povede najstroa is-
traga i da se utvrdi koliko optuba
odgovara. Nakon istrage zastavnik je
bio streljan".
U više svojih govora, smjernica i sl.
Paveliæ je prijetio oštrim kaznama
nositeljima hrvatske dravne vlasti i
èlanovima ustaškoga pokreta, ako se pro-
tuzakonito ogriješe o tuði ivot ili imov-
inu. Takvo stajalište zauzimao je i pri
donošenju pojedinaènih odredaba. "Ko-
Lisak, nadbiskup Stepinac i nadbiskupov
tajnik Šaliæ na optu
enièkoj klupi
liko sam ja bio poboènik kod poglav-
nika", kae Lisak, "nisam vidio nikada da
je poglavnik dao nekome usmeni ili pis-
meni nalog za streljanje u Maksimiru ili
gdje drugdje." A da je takav nalog posto-
jao, Lisak bi morao za nj znati. Takvo sta-
jalište opæenito je vladalo meðu
ustašama: "Opæe je poznato, da se
najveæi broj ustaša 1941. godine i dalje
ogradio od toga, da bi bio suglasan s bilo
kakvim pokoljem i nasiljima" (12).
Valja naglasiti, da optuba nije
iznijela ni jedan dokaz, kojim bi
pokušala pobiti ovakvu Lisakovu
obranu. Dakle, takvo ustaštvo je on zas-
tupao i branio i na takvim, etièkim
naèelima se je ono borilo za nezavisnu
hrvatsku dravu. A tu dravu je htio
18
IZ POVIJESTI
hrvatski narod. Tu volju hrvatskog nije bio agent, on je bio ministar NDH"
naroda Lisak uporno istièe svakom (13). Za Lisaka je nacionalna drava
prigodom pred sudom, što izaziva bijes i bila ispred svih ostalih politièkih vrijed-
sudskog vijeæa i javnog tuitelja. Za nj nosti pa je zato bio i pred sudom pot-
je "fakat, da hrvatski narod eli u puno odan dr. AntiPaveliæu kao svomu
ogromnoj veæini svoju vlastitu dravu". dravnom poglavaru i poglavniku
U tom uvjerenju ga uèvršæuje ponašanje Ustaškoga pokreta.
hrvatskog naroda godine 1941.: "Tko
"SILOM SE NA MENE NE MO
E
zna kakvo je raspoloenje naroda bilo
DJELOVATI!"
1941. god., faktièki taj zna, da je hrvat-
ski narod zaista elio da ima svoju sa- Bez obzira što je bio strašno fizièki
mostalnu dravu". Zato samouvjereno zlostavljan, te mu je prebijena i podlak-
dobacuje svojim sucima i tuitelju: "Ja tica lijeve ruke, pa je cijelo vrijeme
mogu samo jedno reæi i u tome ne moe suðenja drao ruke u njedrima, Lisak je
me nitko demantirati, a prvi slobodni izjavio, da ni jedan zapisnik nije silom
izbori æe to i dokazati: Hrvatski narod podpisao, priznajuæi da je njihov sadraj
eli ivjeti u svojoj vlastitoj dravi i istinit. "Silom uopæe na mene ne bi se
nema razlog da ne bi elio imati svoju moglo djelovati", odnosno "silom ništa
vlastitu dravu". ne bih rekao", bile su njegove rijeèi pred
Znaèi: nezavisna hrvatska drava je za sudom. Ali pred tim sudom rekao je i
ovo: "Ja se ne stidim ni jednog svog èina
nj ivotni imperativ. Od toga ni u èasu
koji sam uradio". Takoðer je izjavio:
smrti ne odstupa. Buduænost mi je u
"Nikakve odgovornosti se ne bojim za
tomu dala za pravo. Prvi slobodni izbori
moju djelatnost niti bjeim od nje"(14).
odrani u Hrvatskoj u proljeæe 1990. po-
Takvo dranje moe imati samo èovjek
kazali su silnu tenju hrvatskoga naroda
èvrstih moralnih naèela i savjesti. Stoga
za dravnom nezavisnošæu i bili su
su Lisakove izjave, makar dane u zat-
poèetak raspada silom mu nametnute
voru, dakle u posve nenormalnim okol-
srbokomunistièke Jugoslavije i stvaranja
nostima, nezaobilazan i dragocjen
nezavisne hrvatske drave. S ovakvoga
povijesni izvor za zbivanja u Hrvatskoj,
dravotvornog stajališta prosuðivao je i
dok je on obnašao visoke dravne
odobravao Paveliæevu politiku i branio
dunosti. One zasluuju visok stupanj
njegovo ljudsko dostojanstvo i dosto-
vjerodostojnosti upravo zbog njegova
janstvo hrvatskih ministara. Po njegovu
mišljenju Paveliæ je vodio "politiku
kako je situacija zahtijevala i uvijek je
bio dosljedan u najvanijoj toèki
ustaških naèela, koja kae, da hrvatski
narod ima apsolutno pravo na svoju sa-
mostalnu i nezavisnu dravu, i od toga
nije nikada odustao. Da li sa
Njemaèkom ili Engleskom, da li autori-
tativna ili demokratska, to je svejedno".
Na Blaeviæevo provokativno pitanje,
kad æe se Paveliæ vratiti u Hrvatsku, po-
praæeno zlobnom primjedbom, da se
nada, da æe brzo, "èak tamo iz Španije ili
Argentine ili kuda je pobjegao", Lisak
mu je ironièno odgovorio: "Ima nade sa
svih strana u njegov povratak". Publika u dvorani za su|enja Lisaku,
Stepincu i dr.
Naravno, Blaeviæeva primjedba je
sadravala nadu u brzo Paveliæevo hrabrog dranja pred sudom i sprem-
izruèenje, a Lisakov odgovor uvjerenje nosti da pred nepristranom javnosti
u brzu propast Jugoslavije i komunizma odgovara za ono što je uèinio. Ni jedan
i osloboðenje hrvatskoga naroda u vlas- povjesnièar ne bi smio pisati o tim dra-
titoj dravi. Na uvredljivo pitanje: "Èiji matiènim zbivanjima, a da ne uzme u
je agent bio dr. Vranèiæ", slijedila je obzir njegove izjave.
odluèna Lisakova reakcija: "Dr. Vranèiæ
br. 140, studeni 2003.

Nezavisna Drava Hrvatska nastala je
i postojala u teškim politièkim
prilikama. Moglo bi se reæi, da nije
imala prijatelja u svijetu. Nijemci i Tali-
jani, pogotovo ovi zadnji, formalno su
joj bili saveznici, a na svakom koraku su
je potkopavali i radili protiv njoj. Za-
padni saveznici i Sovjetski Savez nisu je
ni priznavali, bili su joj otvoreni nepri-
jatelji, vodili su estoku promidbu,
koristeæi sve oblike diplomatskoga pri-
tiska, da je posve unište, a Englezi i
Amerikanci su uz to bombardirali njez-
ina sela i gradove i ubijali njezino
nezaštiæeno civilno stanovništvo. Hrvat-
ska seljaèka stranka, nemajuæi hrabrosti
da i sama povede gerilski rat, opstruirala
ju je na svakom koraku, svojom pro-
midbom potkopavala je njezino te-
melje i u pogodnomu trenutku
pridruivala se onomu tko ju je i
orujem rušio. Partizani i èetnici, iza ko-
jih su stajali srpska nacionalna manjina,
komunisti i jugoslavenski orijentirani
Hrvati, potpomognuti inozemnim agen-
tima, poveli su protiv nje totalan rat,
kršeæi sve norme me|unarodnoga prava.
Rušili su ceste i mostove, eljeznièke
pruge i telekomunikacijske ure|aje;
palili su školske, opæinske, kotarske i
poštanske zgrade i slubene knjige u
njima; podmetali su mine pod putnièke
vlakove i na najbestijalniji naèin su ubi-
jali gradsko i seosko stanovništvo, staro
i mlado, muško i ensko. Ovom teror-
izmu hrvatske dravne vlasti morale su
se odluèno suprotstavljati, ponekad i na
okrutan naèin. Zbog kaosa, što su ga
protivnici NDH-a svojom djelatnošæu
stvarali, dolazilo je ponekad i do
ekscesa s hrvatske strane. Ti pak
ekscesi, koje su hrvatske dravne vlasti
suzbijale i kanjavale, nisu bili dio
hrvatske dravne politike.
eleæi stati na
put ispadima neodgovornih pojedinaca,
i sam je Lisak kao veliki upan dopisom
od 17. prosinca 1943. obvezao kotarske
oblasti i opæinska poglavarstva, da pri-
maju "pritube protiv rada podruènih
oruanih snaga, bilo naših ili
njemaèkih", nakon èega æe odmah "svo-
jim izvješæem sa navedenim podatcima
izvijestiti mjerodavne oblasti". Duni su
tako|er da "odmah nakon prikupljenih
podataka osobno po|u do zapovjednika
odnosne jedinice i usmeno predmet pre-
tresu, jer æe se na taj naèin najshodnije i
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
Optu
enici i publika na montiranom procesu
najbre predmet riješiti, bez dopisi-
vanja". I sam je tako postupao pa kae:
"Za jedan jedini sluèaj lošeg postupanja
sa jednom enom bilo mi je javljeno i
otišao sam zbog toga do Kirina. Pozvao
sam tu enu da pred Kirinom dade
izjavu" (15).
REPRESALIJE
No, partizani nisu ovako skrupulozno
postupali. Oni su nemilosrdno rušili i
ubijali. Samo primjerice navodim, da su
21. rujna 1944. minirali prugu Dugo
Selo - Novska, pa je poginulo 14 osoba,
a 20 ih je tee i veæi broj lakše ranjeno.
To se isto dogodilo 18. veljaèe 1945. na
eljeznièkoj pruzi izmeðu Lipovljana i
Banove Jaruge, kojom zgodom je
poginulo devet osoba, trideset i jedna
osoba je ranjena, a troja kola su
uništena. Mina je bila postavljena i pod
putnièki vlak na mjestu izmeðu Preèeca
i Ostrne, Hrvatsko Zagorje, pa je na
mjestu dogaðaja ostalo leati šest
strašno iznakaenih mrtvih osoba, a 13
teško i 14 lakše ranjenih osoba. "Dana
18. kolovoza 1944. u jutro jedna jaèa
skupina partizana izvršila je napadaj iz
zasjede na teretni samovoz, u kojemu se
nalazio veæi broj vojnièara i graðanskih
osoba, a koje su polazile na proslavu ot-
vorenja Poglavnikove damije u Za-
grebu. Svi vojnièari bili su islamske
vjeroispovijedi. Tom prilikom je
poginulo 24 vojnièara i nekoliko
graðanskih osoba. Osim toga ista
skupina partizana minirala je i uništila
nekoliko prijelaza na dravnim puto-
vima". Koncem prosinca 1943. partizani
su na podruèju kotara Sisak zvjerski
muèili i na koncu umorili 22 osobe,
muške i enske, seljake i ustaške
dunosnike (16). I tako bismo mogli u
nedogled nabrajati. Ovo je samo neko-
liko primjera iz zagrebaèke okolice. Ti
zloèini bili su izravan napadaj na op-
stanak hrvatske drave. Naravno,
drava se je morala braniti, pa je prim-
jenjivala oštre represivne mjere
(zatoèeništvo, odmazde) protiv osoba,
koje su na takav bezobziran naèin
ugroavale dravni opstanak. Prema Li-
saku, nije moglo "biti obzira kad se bori
za samostalnosti nezavisnost drave",
jer "hrvatskom narodu je bilo u interesu
da se kazne krivci koji su rušili sa-
mostalnost i nezavisnost drave". Nitko
nije bio zahvaæen represivnim mjerama
zato što je pripadao odreðenomu narodu
ili odreðenoj vjeroispovjedi ili što je zas-
tupao odreðeno politièko mišljenje, "veæ
su glave gubili oni koji su rušili dravu
Hrvatsku" (17). Bila je to, naime, borba
na ivot i smrt izmeðu pristaša i protiv-
nika hrvatske drave. Hrvatske dravne
vlasti poduzimale su one mjere, koje i
danas poduzima svaka drava u
prilikama kad redovnim pravnim putem
ne moe obuzdati nasilje, koje ugroava
opstanak drave i sigurnost graðana.
19

U opravdavanju svojih zloèina parti-
zani su se sluili raznovrsnim izmišljoti-
nama. Jedna od njih je i tvrdnja o
sedamsto tisuæa i više stradalih ljudi u
Jasenovcu. Naravno, da danas nitko ne
prihvaæa tu brojku kao istinitu, ali tom
tvrdnjom i dr.
arko Vimpulšek, preds-
jednik vijeæa koje je sudilo Lisaku i
Optu
enici slušaju izricanje osude
Stepincu, opravdava partizanske pok-
olje Hrvata. Na raspravi je upitao Li-
saka, s kojim pravom ovaj govori, "da su
partizani ušavši u jedno mjesto poklali
sve Hrvate, kada nisu nego ustaše".
"Molim, ne znam, na temelju èega bi se
te ustaše smatralo Hrvatima koje treba
klati i opravdati taj partizanski pokolj",
uzvratio mu je Lisak. "Na temelju te èin-
jenice da je za vrijeme NDH-a nestalo
milijun sedamstotina hiljada ljudi, za
vrijeme dok ste vi bili ustaški poboènik,
glavni ravnatelj, ustaški pukovnik! Mili-
jun sedamstotina hiljada ljudi, i to preko
osamstotina hiljada u logoru Jasenovcu,
koji se nalazio pod vašom upravom",
ustvrdio je Vimpulšek (18). Neshvatl-
jivo je, da je jedan predsjednik sudskoga
vijeæa najviše sudbene vlasti u Hrvat-
skoj uopæe mogao na ovaj naèin
opravdavati bilo èiji masovan pokolj
ljudi u nekomu mjestu. Danas je ne-
sporno, da je brojka od milijun i sedam-
sto tisuæa rtava izmišljotina radi
dobivanja ratne odštete i da se odnosi na
podruèje èitave bivše Jugoslavije, dakle
da se ne odnosi samo na NDH. Fan-
tastièna je i brojka od osamstotina tisuæa
rtava u Jasenovcu, koju su sudsko
vijeæe i javni tuitelj stalno ponavljali u
ovome sudskom postupku. Stvarno je
20
IZ POVIJESTI
stradalo daleko ispod pet posto od te
brojke. Uzroci stradanja su raznovrsni, a
me|u njima svakako su i prirodna smrt i
pogibija u anglo-amerièkim bombardi-
ranjima logora ili pri prijevozu u logor.
No, na tim lanim brojkama o ratnim
rtvama stvarana je teorija o genocid-
nosti Hrvata. Nju nisu izmišljali i razvi-
jali samo Srbi, kako bi to danas neki u
Hrvatskoj htjeli, nego su u tomu ravno-
pravno sudjelovale i njihove sluge -
hrvatski komunisti.
U partizanskim zloèinima nad hrvat-
skim narodom znaèajnu su ulogu igrali
njihovi špijuni, èlanovi njihovih tajnih
odbora, koji su prikupljali podatke,
izmeðu ostaloga, i "o politièkoj orijenta-
ciji istaknutih osoba, pripremajuæi na taj
naèin njihovu likvidaciju u èasu preuzi-
manja vlasti po partizanima". Ti parti-
zanski doušnici su, kako to tvrdi Lisak,
"na taj naèin prireðivali klanje tih osoba.
Imamo dosta sluèajeva i u svim grado-
vima Hrvatske se znade kakve su pok-
olje partizani izvršili nad hrvatskom
inteligencijom i nad nacionalistima.
Toèno se znade na temelju kakvih poda-
taka su takvi pokolji, masovni pokolji,
izvršeni". Kako daleko su išli partizani
sa svojim zloèinima, vidi se iz ovoga
primjera, što ga je Lisak iznio: "Dapaèe
u Travniku su ljudi bili po bolnicama po-
bijeni" (19). Takve zloèine su partizani i
kasnije èinili, pa su skupljali ranjenike
po zagrebaèkim bolnicama i bacali ih u
Jazovku. Njihovi su duhovni sljedbenici
srpski èetnici, koji su u mjesecu stude-
nom 1991. iz vukovarske bolnice odvo-
br. 140, studeni 2003.
dili ranjenike i ubijali ih na Ovèari i na
drugim stratištima.
Lisak je po naravi bio human i
pravdoljubiv èovjek. Svaku nepravdu je
nastojao ispraviti. Kao glavni ravnatelj
Glavnoga ravnateljstva za javni red i
sigurnost dva puta je predloio Paveliæu
pomilovanje politièkih zatvorenika i
prijedlog mu je oba puta bio usvojen. U
više navrata je udovoljavao intervenci-
jama za pojedine kanjenike. Sam je
èesto obilazio zatvor u Zagrebu, na
Savskoj cesti, i pitao zatvorenike, imaju
li pritubi na postupak slubenoga oso-
blja prema njima. Zahtijevao je, da se is-
pita svaka prijava o nezakonitosti rada
dravnih tijela. Iz fonda Glavnoga rav-
nateljstva za javni red i sigurnost davao
je novèanu pomoæ za poboljšanje pre-
hrane zatoèenicima. Pred slom
Nezavisne Drave Hrvatske dao je na-
log za raspuštanje zatvora i logora, te
puštanje na slobodu zatvorenika i
zatoèenika. Ali morao je donositi i
nepopularne odluke, kao što su odmazde
i upuæivanje u sabirne logore. No, tko je
ivio u ono apokaliptièno vrijeme i bio
suoèen s partizanskom i èetnièkom ok-
rutnošæu i njihovim zloèinima, morat æe
imati razumijevanje za te odluke. On
sam pred sudom o tome govori: "Na
alost ja priznajem da su te mjere vrlo
teške i tvrde, ali gospodo da je netko
vidio one vlakove koji su bili dignuti u
zrak, mislim osobne vlakove, u vezi s
tim partizanskim djelovanjem, mislim
da bi donio sliènu odluku kao i ja. Ja
samo jedan sluèaj iznašam, sluèaj
brzoga vlaka kraj Sesvetskog Kraljevca,
koji je bio odletio u zrak, kod èega su
bila dva vagona potpuno zdrobljena i sa
oko 64 mrtvih" (20).
Dakle, Erih Lisak nije optuenik koji
se brani poricanjem optubi javnoga
tuitelja i suda. On prelazi u protunapa-
daj i optuuje partizansku vlast, u ime
koje mu se sudi. Kad ga je predsjednik
vijeæa upitao, je li putovao po Hrvatskoj
i je li vidio popaljenih kuæa, spremno mu
je odgovorio: "Jest, i katolièkih i pravo-
slavnih. U Rakovici sluèajno sam se na-
lazio jednog dana 1942. Kad sam došao
u Rakovicu, tamo sam na svoje oèi gle-
dao kako se jedno dva kilometra od
mjesta gdje sam se nalazio pale od reda
sve katolièke kuæe. To sigurno nisu
uèinili ustaše nego odmetnici". I u tim

optu
bama ne sustaje. Tvrdi da su parti-
zani u "Sloveniji pobili 35.000 ljudi, kad
je bilo povlaèenje". Naravno, brojka je
daleko veæa, ali se Lisak kratko vrijeme
nakon tih tragiènih dogaðaja iz ilegal-
nosti u Austriji vratio u Hrvatsku, a onda
je uskoro bio uhiæen, pa nije ni mogao
raspolagati pravim razmjerima trage-
dije. Ipak podsjeæa neèiste savjesti svo-
jih sudaca i tu
itelja, da se je taj
monstruozni zloèin dogodio "u logo-
rima nakon bitke, nakon što su ljudi bili
razoru
ani, i muško i
ensko i staro i
mlado". I što vrijeme više odmièe, kao
da pojaèava svoje optu
be sve oštrijim i
oštrijim rijeèima, spominjuæi "
rtve koje
su radi njihovih (partizanskih - op. I. G.)
zloèina letile u zrak kod Sesvetskog
Kraljevca. Oni (partizani - op. I. G.) nisu
samo ubijali po vlakovima, nego i po do-
movima. Odvodili su ljude prisilno iz
domova" (21).
OD OPTU
ENIKA POSTAJE
TU
ITELJ
Sve to Lisak govori partizanskim sud-
cima i tu
itelju u oèi. Ne boji ih se, jer je
na njegovoj strani istina i pravda, za što
on spremno ide u smrt. Oni se boje
njega, jer znaju da je on u pravu, a oni
nemaju vjere ni u što osim u svoje pune

eludce. Upravo zato se taj èovjek pre-
bijenih ruku, koje od bolova mora dr
ati
u njedrima, koji je naizgled sam i be-
spomoæan pred njima, ali svjestan svoje
nadmoæi, poigrava i polemizira s njima i
ironizira ih. Navest æemo samo nekoliko
primjera. Iziritiran Lisakovim
optu
bama partizana, Jakov Bla
eviæ
mu ka
e: "... a malo prije ste se uzrujali i
vrlo dobro sjeæali kad ste ustvrdili kako
je 34.000 Hrvata poginulo u Sloveniji,
gdje ste slagali, gdje ste u toj la
i vi i
vaša ostala kompanija koja je preuzela
ustašku zaostavštinu, èime je poèela
kampanja protiv narodno-oslobodilaèke
vojske Jugoslavenske Armije, protiv
osloboditelja naše zemlje, koji su oslo-
bodili Jugoslaviju i našu hrvatsku do-
movinu". "Ima dokaza", kratko mu
odgovara Lisak. "Da, dokazi Maèeka,
Stepinca, Inteli- gence-servicea. Jesu li
to dokazi iz kojih crpite znanja. Iz Hear-
stove štampe i propagande", navaljuje
Bla
eviæ. "To je èinjenica", opet æe
kratko Lisak. "Iz fašistièko-talijanskih
izvora i listova koji se nabacuju svim i
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
Lisak i Stepinac pred jugoslavenskim komunistièkim sudom
svaèim na našu domovinu", pokušava se
izvuæi Bla
eviæ. "Ono što Vam ne kon-
venira to je propaganda", smireno
završava Lisak polemiku (22).
Ni ovaj sudski postupak nije mogao
proæi a da netko ne pjeva hvalospjeve
Sovjetskomu Savezu i Crvenoj armiji.
Ovaj put je to èinio Jakov Bla
eviæ. "...
bratska Sovjetska Rusija i Crvena armija
spasiteljice su svijeta od krvoloène
fašistièke nemani i mi smo im zahvalni
što su u izvršenju svog historijskog za-
datka pripomogli pri osloboðenju i naše
zemlje, zahvalni smo im što su vojnièki
uništile i pobijedile najveæe neprijatelje
hrvatskog naroda i pomogle da prive-
demo zaslu
enoj kazni sve one, koji su
se digli protiv narodne slobode". Na to
æe Lisak: "To ka
ete vi. A što æe kazati
hrvatski narod na prvim slobodnim
izborima, za koje se pripremite?" Na te
izbore trebalo je dugo èekati, ali kada su
1990. ipak došli, pokazali su, da hrvat-
ski narod ne æe ni komunizam ni Jugo-
slaviju nego slobodnu i nezavisnu
Hrvatsku. Ovu polemiku s Bla
eviæem
Lisak je završio rijeèima: "Mi smo stekli
svoju vlast u borbi, dok ste vi spavali. Is-
pitajmo što ste do sada radili. Ja se ne sti-
dim i ne smatram se krivim ni za što sam
god radio kroz petnaest godina! (23).
No, nije se Bla
eviæ pred sudom pozi-
vao samo na Sovjetski Savez i Crvenu ar-
miju. On istièe i srdaène jugoslavenske
odnose s Englezima i Amerikancima. Na
to mu je Lisak odgovorio: "Pa ako ste an-
glofili povedite se za sistemom vlade u
Engleskoj i ukinite diktaturu u Jugo-
slaviji". Bla
eviæ se nije dao smesti, pa
nastavlja govoriti o povezivanju Jugo-
slavije i Engleske, a "rezultat toga
povezivanja", obraæa se on Lisaku, "jest
iz dana u dan taj, da vaši prijatelji koji su
bje
ali s vama van itd. dolaze na
optu
enièke klupe u ovoj dvorani, i ova
dvorana æe još dosta dugo vremena da ih
prima, i na tim optu
enièkim klupama æe
još dosta dugo vremena da se izredaju oni
koji dolaze iza vas". "Da li je Englezima
poznata situacija koja vlada u današnjoj
Jugoslaviji", pita Lisak. "I te kako
poznata. I te kako poznata", hvali se
Bla
eviæ. "Pa dobro, pozovite Engleze da
iskopaju poklane Hrvate u Sloveniji",
sarkastièno mu uzvraæa Lisak (24).
Za cijelo vrijeme rasprave Lisak ne
prestaje s optu
bama za pokolje Hrvata,
pa ka
e Bla
eviæu: "Vi ste mogli klati
bolesnike po bolnicama i ubiti 35.000
ljudi!" "To sve dokazuje samo ustaška
propaganda i bilteni onih koji se u emi-
graciji skitaju kao zloèinci", pokušava
se iz neprilike izvuæi Bla
eviæ. "Imat
æete dokaza, kad doðe vrijeme. Budite
bez brige", pojaèava glas Lisak. "Vi ste
doèekali vaše vrijeme", likuje Bla
eviæ.
"Doæi æe i vaše vrijeme", prijeteæim to-
nom završava Lisak. Nakon
21
 IZ POVIJESTI

Bla
eviæevih tvrdnji, da su oslobodili
narod, Lisak ga je upitao: "Da li znaèi
braniti hrvatski narod ubijati nacional-
iste, rušiti škole, rušiti pruge? Na mili-
jarde štete ste uèinili vašim akcijama
hrvatskom narodu. Nitko nije oslobodio
kad vladaju kojekakvi oportunisti i 8. Isto, str. 1252., 1255., 1337., 1376., 1377.,
1390. i sl.
karijeristi, baš najviše treba. "Daj nam, o
Bo
e, ... daj nam znaèajeva, daj nam 9. Isto, str. 3047. - 3050.
znaèajeva!" zavapio je na kraju jednoga
10. Isto, str. 1337., 1345., 1369.
svoga romana hrvatski knji
evnik Ksaver
Šandor Ðalski. Lisakovim dr
anjem pred 11. Isto, str. 1227., 1269.

hrvatski narod materijalnih vrijednosti
kao vi". Bla
eviæ je pokušao prebaciti
odgovornost na Nijemce i Talijane:
"Imat æemo prilike govoriti i o tome ko-
liko je hrvatski narod bio porobljavan i
sudom bio je oduševljen i takav duh kao
što je bl. Alojzije Stepinac, koji je kasnije
prièao: "Moram priznati, da se je èasno i
junaèki ponio. Bio je
rtva svoje ideje.
Mo
e i te kako slu
iti za primjer
12. Isto, str. 1225., 1236., 1237., 1312., 1316.
13. Isto, str. 1295., 1305., 1358., 1390., 1471.,
1479.
14. Isto, str. 1320., 1322., 1329., 1333., 1357.

pljaèkan i koliko imovine njegove je
otišlo u Njemaèku i Italiju i tko je u tome
pomogao". "Ali ti ne govore da su narod
oslobodili i radili za narod", ironièno æe
Lisak (25).
Ovakvim duelima je obilovao sudski
proces protiv Lisaka. Nedvojbeno je, da je
on iz njih izlazio kao pobjednik. Mo
e se
netko s njim slagati ili ne slagati. Ali svaki
pošten i objektivan èovjek mora se diviti
snazi njegova duha i spremnosti da umre
za svoje ideale. Ostao je zaista neslomiv.
Ne znam, je li mu u tome itko ravan u
hrvatskoj povijesti. To mogu samo èvrsti
znaèajevi. A toga nam danas, u ovoj

ivotnoj osrednjosti i materijaliziranosti,
odluènosti i mnogi se moraju pred njim 15. Isto, str. 206. i 1333.
postidjeti. Koliko je samo muka podnio!"
Kada mu je proèitana kazna smrti 16. Isto, str. 210., 236., 244., 246., 247., 249.
vješanjem, uzviknuo je: "ivjela 17. Isto, str. 1252., 1253., 1359.
Nezavisna Dr
ava Hrvatska!" (26).
18. Isto, str. 1312.
Bilješke:
19. Isto, str. 1249., 1311.
1. Sudski proces Lisaku, Stepincu i dr., spis
Vrhovnog suda NR Hrvatske, stup 6/46, str. 20. Isto, str. 1311.
156. - 157. i 1223. - 1225.; Leksikon "Tko je tko
u NDH", Zagreb, 1997., str. 389. 21. Isto, str. 1237. - 1238., 1324., 1331., 1333.
2. HDA, kutija 27, omotnica 128. 22. Isto, str. 1324.
3. Sudski proces Lisaku, Stepincu i dr., spis
Vrhovnoga suda NR Hrvatske, stup 6/46, str. 23. Isto, str. 1326.
203.
24. Isto, str. 1365.
4. Isto, str. 181. - 182., 1267. - 1273., 1299. i sl.
5. Isto, posebno str. 50. i 83. 25. Isto, str. 1336., 1349.
6. Isto, str. 81. - 85. i 144. - 145. 26. O. Aleksa Benigar: Alojzije Stepinaca hrvatski
7. Isto, str. 52., 1328., 1331., 1357. kardinal, Rim, 1974., str. 630.

Slobodi
Raj nije bašèa cvjetna, eljezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Ni napjev ptice male, Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah, -
Raj nije ljubav sretna, I gordi mletaèki lav je plaæao haraè nam tada,
Ni dvori puni blaga - Prijestolju našem sjajnom ljubeæi podno
ja prah.
Oh, to su samo šale:
Raj je - sloboda draga! I naše plovljahu laðe puèinom Adrije plave,
Kemal U mednoj hrvatskoj rijeèi s njih se orio poj
Hrabrih mornara naših što ih je put bajne slave
Slobodo slatka i draga, najljepša edenska vilo, Vodio kroz strašnu buru lik arhanðeoski tvoj.
Kojoj na èelu vazda trepti sunca sjaj,
Što srce èovjeku grije i ptici sna
i krilo, Ah, to je davno bilo! Stoljeæa proðoše mnoga
Da zraka talasom pliva ko laki uzdisaj! I tamnim prekriše plaštom tvojih nam stopa trag:
Kad je med krvnom braæom prestala carevat sloga,
Ti èudotvorja si puna ko štaka kojom Kelim Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag.
Na valu buènog Nila krvav je stvarao plam, A ti si bijela ruka I tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka
pod èijim cjelovom vrelim
ivota znak je davo i tvrdi sinajski kam. Med nama iskopa tebi dubok i leden grob -
I od tog kobnog èasa do danas u moru muka
Kud tvoja kroèi noga, tu miris-cvijeæe cvati, Hrvatski narod je bio - tuða sluga i rob.
U hladu tvojih krila vjeèit caruje dan;
Bogalj i silni gavan ime ti zvjezdama zlati - I sada jedan ga dušman ognjenim bièem pr
i,
I kada o tebi sanja, najslaði to mu je san. Poput vampira pijuæ znoj mu i toplu krv;
Dušmanin drugi i sad mu viš glave hand
ar dr
i
Za te je, slobodo sveta, u termopilske klance S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv.
Hrlio u krilo smrti spartanskog ponosa cvijet,
Kadno je perzijski despot u teške okovo lance A zlatno doæi æe doba kada æe hrvatske svijesti
Sna
ne duhove pontske, htijuæi satrti svijet. Na našem ognjištu opet zabuktat
arki plam -
I ti æeš s hrvatstva dragog teške okove stresti,
I slavni djedovi moji tako su ginuli za te, A slo
na braæa tebi zidat æe velebni hram.
Na tvom braniku vazda prsa im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje èelik-Hrvate Ah, ja æu mo
da tada u hladnom grobu biti,
I svojom oštrila rukom maèeva njhovih brid. Ali æu osjeæat opet tvoj
ivotvorni dah;
Slobodo, tebi u slavu himnu æe viti
Na ravnom Duvanjskom polju ti alem-krunu splete Na nebo duša moja i mrtvi pod zemljom prah!
Našem prvom kralju, oj zlatni sanèe moj!
Najdra
i to mi je listak povijesti naše svete, Musa Æazim Æatiæ (1878.-1915.)
Jer tada Hrvat vitez u svom bijaše svoj. (Hrvatska smotra, 1908.)

22 br. 140, studeni 2003.


KRVAVI MAKARSKI DANAK
Uoèi Drugoga svjetskog rata u makar-
skom je kotaru
ivjelo oko 35.000
itelja.
Jedva kojih stotinjak nisu bili Hrvati, a
osim oko dvije tisuæe radnika, intelektua-
laca i slu
benika, ostali su bili seljaci koji
su se bavili ratarstvom i ribarstvom. No, u
vrijeme uspostave Nezavisne Dr
ave
Hrvatske, u kotaru Makarska, gdje je još od
1919. postojala æelija Komunistièke partije
Jugoslavije, bilo je, prema komunistièkim
podatcima, èak 139 èlanova KPJ, 131 kan-
didat, 700 skojevaca i 599 komunistièkih
simpatizera. Treba istaknuti da je broj
komunista u makarskome kotaru razmjerno
bio znatno veæi nego u okolnim kotarima.
Usporedbe radi, u susjednome imotskom
kotaru, gdje je postojala i nezanemariva
srpska manjina, a broj radnika u zapad-
noeuropskim zemljama bio višestruko
veæi, u vrijeme stvaranja NDH bilo je
manje od 30 komunista na pribli
no 54.000
stanovnika. U kotaru Metkoviæ koji je imao
oko 20.000
itelja, od èega pet posto Srba,
u proljeæe 1941. bilo je ukupno 25 pripad-
nika KPJ, od èega je samo njih 18
povezano u partijskim æelijama. Na po-
druèju kotara bilo je i 14 èlanova SKOJ-a.
U omiškom podruèju koje je formalno pri-
padalo splitskomu kotaru, tj. u opæinama
Omiš, Poljica i Krajina pred proglašenje
NDH bilo je, unatoè znatno veæem broju
tvornièkih radnika, ukupno 52 èlana KPJ
na pribli
no 27.000 stanovnika.
Komunisti u Dalmaciji novaèili su se ug-
lavnom iz redova projugoslavenskih liber-
ala i antiklerikalaca. Podjednaka je
situacija i u drugim hrvatskim zemljama.
Na njihovu razmjernu brojnost i organizi-
ranost u Makarskoj utjecali su neki spe-
cifièni, mjesni èimbenici, u koje se redo-
vito ubraja sustavna i dugogodišnja komu-
nistièka propaganda koja je dijelom
potjecala i iz inozemstva, a izmeðu osta-
loga je upirala prstom u velike crkvene
zemljišne posjede, optu
ujuæi tako Crkvu
za te
ak polo
aj obiènog èovjeka.
Komunistièka pobuna na poziv
Moskve
Nakon uspostave NDH, hrvatske vlasti
nisu protiv komunista poduzimale nikakve
mjere, ako oni sami ne bi poduzimali akcije
protiv nove dr
ave. Ali, vjerni svojoj jugo-
slavenskoj i internacionalistièkoj orijenta-
ciji, komunisti su poèetkom travanjskog
rata diljem Hrvatske, pa tako i u Makar-
skoj, èinili sve da se obrani Jugoslavija, a
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
Piše:
Tomislav JONJIÆ
time i sprijeèi ostvarenje prava hrvatskog
naroda na samoodreðenje.
Svega nekoliko dana nakon uspostave
NDH, prije dolaska talijanskih snaga u
Makarsku, komunisti su 18. travnja 1941.
poduzeli niz provala u skladišta oru
ja u
Makarskoj, Gradcu, Kozici, Vlaki,
Dragljanima i dr. Odluka o kraði oru
ja u
Makarskoj donesena je veæ 17. travnja,
malo nakon što je u kotaru i formalno
uspostavljena vlast NDH. Zbog sabota
nih
akcija i kraðe oru
ja, hrvatske su re-
darstvene vlasti 2. lipnja uhitile nekoliko
makarskih komunista. Dio je pušten nakon
Makarska obala izmeðu dva svjetska rata
kratkog vremena zbog nedostatka dokaza,
a jedanaestorica su u noæi izmeðu 12. i 13.
srpnja pobjegla iz zatvora i odmetnula se u
Biokovo. Kao protumjeru,
eleæi vratiti
oduzeto oru
je, vlasti su poduzele nova
uhiæenja, pa je veæ sutradan uhiæeno 35
komunista. No, ni njima se nije ništa dogo-
dilo. Iako su raspolagale podatkom o njiho-
voj pripadnosti KPJ, vlasti su ih uskoro
pustile na slobodu zbog nedostatka dokaza
o njihovu osobnom sudjelovanju u provali
u skladišta oru
ja.
Nakon njemaèkog napada na SSSR,
jugoslavenski su se komunisti zdušno
odazvali pozivu Moskve da stanu u obranu
“prve zemlje socijalizma” i “jedine prave
domovine komunista”. No, prilike u Dal-
maciji, pa tako i u makarskom kotaru, ob-
jektivno nisu pru
ale dovoljno
pretpostavki za organiziranje oru
ane
borbe. Hrvatsko je puèanstvo bilo teško
pogoðeno nametnutom aneksijom dijela
Dalmacije Rimskim ugovorima iz svibnja
1941. i nezadovoljno talijanskim presizan-
jima ju
no od demarkacijske crte. Takoðer
su na njegovo raspolo
enje negativno utje-
cale slabosti hrvatske dr
ave, poput slabe
pravne sigurnosti, pojave odmetništva i
divljih ustaša, prometne i opskrbne
teškoæe, uslijed kojih je glad bila raširena
pojava. No, unatoè tomu Hrvati su po-
kazivali krajnju nesklonost prema
pokušajima da se oru
jem potkopa njihova
netom izborena dr
ava. Radi toga se tije-
kom 1941./42. pobuna rasplamsava ma-
hom u podruèjima nastanjenima srpskim

ivljem, a èetnièko-partizanska simbioza u
mnogim æe krajevima trajati do kasno u
1942.
Nespremni za borbu, makarski su se
komunisti anga
irali na sabotiranju obram-
bene moæi NDH, vodeæi
ustru propagandu
protiv odazivanja vojnih obveznika u
hrvatske oru
ane snage. Vojne su bjegunce
pokušavali unovaèiti u buduæe partizanske
postrojbe. To nije išlo sasvim glatko, iako
je na makarskom podruèju, kao i na oto-
cima, pojava izbjegavanja slu
enja vojske
bila relativno raširena, što se nesumnjivo
mo
e pripisati talijanskim presizanjima i
slabljenju ugleda hrvatske dr
ave kao glav-
nom uzroku.
Posadne talijanske snage u Hrvatskoj æe
se pokazati sve prije nego saveznièkima.
One æe sve do rujna 1943., do kapitulacije
Italije, èiniti sve, ne bi li potkopale hrvat-
sku dr
avu i tako stvorile pretpostavke za
proširenje okupacije. U tom nastojanju
naroèito æe (osobito optu
bama za fi-
lokomunizam) nastojati diskreditirati
hrvatsko katolièko sveæenstvo, koje je u
hrvatskoj pokrajini redovito bilo glavni
svjetionik odr
anja narodne svijesti i hrvat-
skog jezika. Makarska je ostala u sastavu
NDH, a u njoj æe iduæih godina biti sta-
cionirana malobrojna ustaško-
domobranska posada i šaka talijanskih vo-
23

upe makarskog samostana
jnika koje æe od jeseni 1943. zamijeniti
Nijemci.
Novoimenovani gvardijan franjevaèkog
samostana u Makarskoj, fra Dominik
Šulenta (1942.), u travnju 1942. otklanja
talijansko tra
enje da se samostan pretvori
u vojni objekt. Iako je 1942. veæ bilo man-
jih puškaranja na Biokovu, pa i u okolici
Makarske, rad u samostanu kao
arištu
duhovnog
ivota u Makarskoj, redovito se
odvijao i školske godine 1941./42. i
1942./43. Slom Italije nije unio posebne
promjene u svakodnevni
ivot. Umjesto
talijanske, u grad je došla manja njemaèka
posada. No, ni njemaèke se oru
ane snage
u ju
noj Hrvatskoj ne æe pokazati puno
pouzdanijim saveznikom. Ni Nijemcima
ne æe biti po volji nikakvo širenje hrvatske
vlasti i utjecaja. Iako su se vodili primarno
vojnopolitièkim interesima, tj. strahom od
saveznièke invazije u Dalmaciji te
uva
avanjem osjetljivosti Talijana i novo-
formirane Mussolinijeve republikanske
vlade, a manjim dijelom i koketiranjem s
èetnicima, Nijemci su kao izliku za svoje
postupanje koristili ocjenu da hrvatska
strana ne æe biti u stanju odr
avati red i mir.
S hrvatske se, pak, strane, Nijemce
podsjeæalo kako je u mjestima koje su preu-
zele hrvatske vlasti smanjen partizanski ut-
jecaj. U mnogim sluèajevima bilo je i
povrataka partizana iz šume, jer su ljudi u
partizane odlazili radi otpora talijanskoj
okupaciji.
Pokušaji smirivanja prilika
U makarskom su podruèju hrvatske
snage uspješno iskoristile kapitulaciju
Italije. Okru
ni komitet KPH za Makarsku
izvijestio je 15. rujna 1943. Pokrajinski
komitet KPH za Dalmaciju da je Talijane u
24
IZ POVIJESTI
Vrgorcu razoru
ala njemaèka postrojba
koja je brojala 80 ljudi. Izvjestitelj
“Gabro” nastavlja: “Talijanske snage, koje
su bile brojèano slabije u Makarskoj i
Podgori, bile su razoru
ane od ustaša. Svi
razoru
ani Talijani nalaze se zatvoreni u
Makarskoj”. No, pozitivan uèinak kapitu-
lacije Italije brzo su podkopala njemaèka
presizanja. U niz sluèajeva Nijemci su se
upuštali u uhiæenja Hrvata, koje su
Pogled na Makarsku s otoka Sv. Petar (18. – 19. st.)
optu
ivali za komunizam.
Osim skrbi za prehranu puèanstva, hrvat-
ske su vlasti u primorskim krajevima
pokušavale jaèati hrvatski duh, svjesne da je
to pretpostavka odr
anja dr
ave. Usporedno
s pokušajima da se poprave školske prilike,
poduzimane su mjere i za popravljanje
crkvenih prilika. Unatoè nepovoljnom
dr
anju njemaèkih vojnih tijela, hrvatske su
vlasti poduzele
urne korake kako bi se i
sveæenstvu iz osloboðenih, a ranije anekti-
br. 140, studeni 2003.
ranih podruèja isplatila beriva. Razmišljalo
se o otvaranju Rimokatolièkoga bogoslov-
nog fakulteta za primorsku Hrvatsku, sa
sjedištem u Splitu, a ministar Bulat po-
dupire molbu Provincijalata franjevaca kon-
ventualaca, te pokušava diplomatskim
putem i preko Krunoslava Draganoviæa u
Vatikanu izboriti povratak samostana na
kvarnerskim otocima hrvatskim redovni-
cima. Ministarstvo za osloboðene krajeve
pozitivno odgovara na molbu Franjevaèke
provincije Presvetog Otkupitelja da se pos-
tradalim samostanima i
upama u Dalmaciji
dodijeli pomoæ. Još ranije, Glavno ravnatel-
jstvo za prehranu 2. rujna 1943. odobrilo je
“za obskrbu uèilišta Provincije Presv. Odku-
pitelja u Dalmaciji” veæe kolièine
ive
a.
Partizanska je strana izvrsno uoèavala
èinjenicu da je na makarskom podruèju
zbog loših prometnih veza i teškoæa s
opskrbom sve izrazitija glad od koje trpi ne
samo puèanstvo, nego i vojska i civilna
uprava. Istièuæi da gladuju i oru
nici i
predstavnici dr
avne uprave, a kamoli
puèanstvo, zapovjednik oru
nièkog voda u
Makarskoj ocjenjivao je krajem 1943. kako
puèanstvo primorskih sela “dobrim dije-
lom vjeruje u pobjedu partizana i veæi pos-
totak pri
eljkuje pobjedu partizana. Ovo i
radi toga što je dulje vremena narod bio
pod uticajem neprijateljske promid
be a
naša mu vlast nije nikad mogla pru
iti
potrebnu zaštitu. Narod je osiromašen i
privredno potpuno uništen. Sve vojske koje
su u ovim krajevima dolazileŠ ,Æ uzimale
su od narodaŠ ,Æ bilo kako Š odÆ pro-
tudr
avnih elemenata bilo kaŠ kÆ o Š odÆ
pristaša Hrvatske dr
avne ideje. U pljaèki i
uništenju narodne imovine Talijani su
nadmašili i partizane”.
(nastavit æe se)
 DOKUMENTI

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKON

HRVATSKIH POLITIÈKIH UZNIKA (XIX.)
1432. JANJIÆ, Ljerka (Tomo) - roð. Priredio: 1452. JELIÆ, Eva (Stevo) - roð.
01.01.1922., Bre
nice, Zagreb. Osuð. 04.12.1901., Osijek. Osuð. 1945. presu-
1951. presudom Kot. suda Radovljica na Jure KNEZOVIÆ dom Okru
noga narodnog suda Osijek po
10 mjes.. zatvora. ZPND èl.11. na kaznu zatvora.
1433. JAROŠ, Marija (Alojz) - roð. 1453. JELIÆ KLAŠNJA, Marija
01.01.1906., Granje. Osuð. 1948. presudom Okru
nog suda Sl. (Tomo) - roð. 01.01.1923., Brinje. Osuð. 1948. presudom Okr. suda
Brod po ZPND èl. 3. t. 14. na 8 mjes. zatvora. Gospiæ po ZPND èl. 3. t. 14. na 3 god. zatvora.
1434. JARVEC, Janko (Josip) - roð. 23.12.1902., Koprivnica. 1454. JELIÆ MATIJEV, Julka (Tomo) - roð. 01.01.1912.,
Osuð. 1950. presudom Okru
nog suda Bjelovar po ZPND èl. 9. na Brinje. Osuð. 1948. presudom Okru
nog suda Gospiæ po ZPND èl.
1 god. zatvora. 3. t. 14. na 3 mjes. zatvora.
1435. JAŠARAGIÆ, Tamira (Rifet) - roð. 01.01.1952., Der- 1455. JEMRIÆ, Ana (Jakob) - roð. 26.07.1908., Bošnjaci.
venta. Osuð. 1972. presudom Okr. suda Doboj po KZ 109. na 6 Osuð. 1946. presudom Div. vojnog suda Osijek po ZPND èl. 3. t.
god. zatvora. 14. na 2 god. zatvora.
1436. JAZVIÆ, Jela (Ilija) - roð. 24.12.1920., Brvarica, Od
ak.
1456. JEMRIÆ, Stipo (Ilija) - roð. 10.03.1905., Bošnjaci. Osuð.
Osuð. 20.02.1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPND
1946. presudom Div. vojnog suda Osijek po ZPND èl.3. t. 14. na 1
5L.3.t.14. na 1 god. zatvora.
god. zatvora.
1437. JEDNOBRK, Marica (Antun) - roð. 09.04.1922.,
Piškorevci. Osuð. 1948. presudom Okr.suda Sl. Brod po ZPND 1457. JENDUKA, Micika (Ivan) - roð. 12.01.1927., Vara
din.
èl.3. t. 14. na 3 god. zatvora. Osuð. 1947. presudom Okru
nog suda Vara
din po ZPND
èl.3.t.14. na 2 god.i 6 mjes. zatvora.
1438. JEDVAJIÆ, Vera (Ivan) - roð. 28.12.1928., Crkveni K.
Osuð. 1947. presudom Okr. suda Vara
din po ZPND èl.3. t. 14. na 2 1458. JENJIÆ, Danica (Nikola) - roð. 12.07.1923., Split. Osuð.
god. zatvora. 1945. presudom Vojnog suda Dalmacije po UVS èl.14. na 5 god.
1439. JELAÈIÆ, Mijo (Ivan) - roð. 31.08.1892., Zagreb. Osuð. zatvora.
1949. presudom Okr. suda Za Grad Zagreb na 2 god. zatvora. 1459. JEREB, Marija (Ivan) - roð. 30.05.1920., Split. Osuð.
1440. JELAÈIÆ, Nada (Josip) - roð. 15.01.1923., Bjelovar. 1954. presudom Okru
nog suda Split po KZ èl.120. na 2 god. zat-
Osuð. 1948. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 3. na 4 vora.
god. zatvora. 1460. JERGER, Marica (Matija) - roð. 05.09.1927., Vukovar.
1441. JELAÈIÆ, Nada (Josip) - roð. 15.01.1923., Bjelovar. Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Po
ega po ZPND èl. 11. na 4
Osuð. 1948. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND èl. 3. t. 3. na 4 god. zatvora.
god. zatvora. 1461. JERGOVIÆ, Manda (Franjo) - roð. 01.01.1923., Otoèac.
1442. JELAVIÆ, Anbela (Andrija) - roð. 14.08.1901., Zagreb. Osuð. 1947. presudom Okru
nog suda Gospiæ po ZPND èl.3. t. 14.
Osuð. 1946. presudom Div.vojnog suda Zagreb po ZPND èl. 11. na na zatvora.
6 god. zatvora.
1462. JERGOVIÆ, Pepica (Mato) - roð. 01.01.1918., Sešek,
1443. JELÈIÆ, Mara (Stanko) - roð. 01.01.1894., Zagreb. Otoèac. Osuð. 1946. presudom Okr. suda Za Liku Gospiæ po ZPND
Osuð. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND èl. 11. na 18 èl. 3. t. 3. i èl. 19, na 5 god. zatvora.
mjes. zatvora.
1444. JELEÈANIN, Luca (Ðuro) - roð. 12.12.1901., Vaganac. 1463. JERGOVIÆ, Zojica (Svetislav) - roð. 15.10.1932., Zma-
Osuð. 1947. presudom Okru
nog suda Karlovac po ZPND èl.3. t. 7. jevo. Osuð. 1976. presudom Okr. suda Sarajevo po KZJ èl. 174. na
na 6 god. zatvora. 1 god.i 1 mjes. zatvora.
1445. JELENÈIÆ, Viktorija (Josip) - roð. 01.07.1919., Za- 1464. JERKOVIÆ, Marija (Mato) - roð. 27.03.1901., Bujani,
grebu. Osuð. 1947. presudom Vojnog suda Bjelovar po ZPND èl. 3. Bjelovar. Osuð. 1947. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND èl. 3.
t. 14. na 3 god. zatvora. t. 14, na 3 god. zatvora.
1446. JELENIÆ, Anica (Tomo) - roð. 21.01.1903., Stankovci, 1465. JERKOVIÆ, Nada (Danijel) - roð. 16.12.1929.,
Glina. Osuð. 1950. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND èl.3. t. Vinkovci. Osuð. 1946. presudom Vojnog suda Osijek po ZPND èl.
14. na 1 god. i 18 mjes. zatvora. 3. t. 12, na 10 god. zatvora.
1447. JELENIÆ, Ivka (Ante) - roð. 25.08.1920., Bjelovar. 1466. JERKOVIÆ, Rua (Mato) - roð. 26.07.1908., Vinari,
Osuð. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl. 14. na 5 Èazma. Osuð. 1946. presudom po ZPND èl. 3. t. 14. na 3 god. zat-
god. zatvora. vora.
1448. JELENIÆ, Josipa (Ivan) - roð. 04.07.1904., Sv. Katarina. 1467. JERŠEK, Odon (August) - roð. 08.09.1921., Podsused,
Osuð. 1949. presudom Kotarskog suda Pazin na 10 mjes. zatvora. Zagreb. Osuð. 1947. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS èl. 15.
1449. JELENIÆ, Katica (Stjepan) - roð. 22.11.1921., Ivanovec, st. 2. na 12 god. zatvora.
Èakovec. Osuð. 1947. presudom Vojnog suda Bjelovar po ZPND
1468. JE
EK, Jelena (Ivan) - roð. 21.09.1931., Zagreb. Osuð.
èl. 3. t. 14. na 6 mjes.. zatvora.
1954. presudom Okru
nog suda Maribor po KZ èl. 303/1 na 6 mjes.
1450. JELIÆ, Ana (Ilija) - roð. 25.02.1922., Privlaka. Osuð. zatvora.
1946. presudom Div. vpjnog suda Osijek po ZPND èl. 3. t. 14. na 2
god. i 6 mjes. zatvora. 1469. JILOVAC, Marija (Ivan) - roð. 13.10.1890., Gospiæ.
Osuð. 1945. presudom Vojnog suda XI Korp. obl. JA po UVS èl.14.
1451. JELIÆ, Ana (Marijan) - roð. 01.01.1909., Bošnjaci. Osuð.
na 10 god. zatvora.
1949. presudom Okru
nog suda Osijek po ZPND èl.3. t. 14. na 3
god. zatvora. (nastavit æe se)

br. 140, studeni 2003. 25


BISKUP MARKO CULEJ BLAGOSLOVIO GROBOVE
POUBIJANIH ZAROBLJENIH HRVATSKIH VOJNIKA IZ 1943.
Grobište Leskovec Toplièki nalazi se
kod Vara
dinskih Toplica, u šumovitom
podkalnièkom predjelu Lijepe naše, a da-
tira s poèetka jeseni 1943. godine kada su
u dvije jame pokopana tijela zarobljenih
vojnika vojne posade iz Vara
dinskih
Toplica.
Na dan obilje
avanja šezdesete obl-
jetnice stradanja, dolina rijeke Bednje i
obronci susjedne planine osvanuli su u to-
Misu na grobištu u Leskovcu predvodio je msgr. Marko Culej, vara
dinski biskup
plom jesenjem danu, šumoviti i zeleni
obronci Kalnika kupali su se u suncu, a
šljunèanom cestom prema predjelu Veliki
Višograd, prema Kalniku iznad sela
Leskovec Toplièki kretali su se pješaci,
automobili, traktori… Svatko je došao
kako je mogao. Ka
u da se okupilo oko
dvije tisuæe ljudi, a na «pogreb» mladiæa
poubijanih bez suda došli su ljudi sa svih
strana. Jedni su došli cestom od Novog
Marofa i Vara
dinskih Toplica, iz Za-
gorja, Prigorja i Zagreba, drugi se
dovezoše s istoène strane, iz smjera Lud-
brega i Koprivnice, iz Slavonije, Po-
dravine i Meðimurja. Na pokop svojih
nekadašnjih suboraca u organizaciji ud-
ruge Hrvatski domobran na misu
zadušnicu došli su brojni hodoèasnici,
koji u osobnim automobilima i sedam
autobusa prispjeli iz Našica, Vara
dina,
Zlatara, Novog Marofa, Samobora,
Kri
evaca, Zeline i Koprivnice i ostalim
mjesta sjeverozapadne Hrvatske. Šum-
26
KOMEMORACIJE
Piše:
Franjo TALAN
skom stazom udaljenom od puta stotinjak
metara poðoše prema posljednjem poèiv-
alištu svojih sunarodnjaka koji su ubijeni
jednoga kišovitog dana pred 60 godina.
Mnoštvo hodoèasnika i vjernika sa svih strana sudjelovalo je na komemoraciji, misi
zadušnici i blagoslovu spomen kri
a i spomenika na grobištu u Leskovcu
br. 140, studeni 2003.
U nedjelju, 28. rujna 2003. godine
putem prema stratištu i posljednjem
poèivalištu
rtava partizanskog pokolja
likvidiranih nakon zarobljavanja i
«oslobaðanja» Vara
dinskih Toplica
1943., kretala se masa ljudi; i starih, koji
su pro
ivjeli strahote rata i
«osloboðenja», i mladih, koji s nevjeri-
com slušahu o krvavim dogaðajima na-
cionalne povijesti svoga rodnoga kraja, o
krvavima dogaðajima prije svojeg
roðenja. Na stratište Leskovec tog se dana
uputiše i nekadašnji politièki zatvorenici
koji su pre
ivjeli i tamnice, i logore i
jugo-komunistièke zatvore, a tu su se
našli i oni s kri
nog puta i oni koji domov-
ini Hrvatskoj izboriše slobodu i samostal-
nost u Domovinskom ratu.
Pred velikim brojem vjernika, brojnih
hodoèasnika i stanovnika
upe Sveta tri
kralja iz Svibovca Toplièkog odr
ana je
komemoracija i misa zadušnica koju je, uz
asistenciju vlè. dr. Josipa Sabola iz
Njemaèke, umirovljenoga
vara
dinsko-toplièkog
upnika vlè. An-
drije Jagaèiæa, kao i domaæeg
upnika i
dekana Jurja Kopjara, predvodio msgr.
Marko Culej, vara
dinski biskup. Uz ve-
lik broj vjernika
upe misi zadušnici i bla-
goslovu spomenika i spomen-kri
a
prisustvovali su i brojni èlanovi Hrvat-
skoga društva politièkih zatvorenika kao i
èlanovi udruge Hrvatski domobran,

Prigodnim recitacijama, uspomeni na 60. obljetnicu stradanja zarobljenih
hrvatskih vojnika, pridru
ili su se i uèenici OŠ Svibovec Toplièki
predvoðeni Vladimirom Fuèekom, preds-
jednikom udruge. Misi zadušnici i blago-
slovu spomen-kri
a prisustvovao je i
Franc Perme, predsjednik Društva za
ureðenje prešu}enih grobova iz Ljubljane,
s kojim Društvo za obilje
avanje grobišta
ratnih i poratnih
rtava uspješno suraðuje
na obilje
avanju
rtava s obje strane
granice.
Zapaljene svijeæe i poloeni vijenci na
stratištu rtava
Kod spomen-kri
a vijenac su polo
ili
èlanovi Društvo za obilje
avanje grobišta
ratnih i poratnih
rtava iz Vara
dina, iza-
slanstvo Grada Vara
dinskih Toplica,
predvoðeno gradonaèelnikom Draguti-
nom Kranjèecom, udruga Hrvatski do-
mobran – Vara
dinske Toplice predvoðena
Franjom Bešeniæem, slovensko Društvo
za ureðenje prešuæenih grobova, te po-
litièke stranke Demokratski centar
ogranak Poljana Donja, HDZ Vara
dinske
Toplice, HSLS Vara
dinske Toplice, a uz
spomen kri
zapaljene su svijeæe mnogih
pojedinaca, Društava i organizacija.
Grobište i pristupni put do grobišta uredili
su mještani Svibovca i Leskovca, a
graðevinski poduzetnik Stjepan Huzjak
postavio je spomen kri
i uredio pristupni
put do grobova koji su obilje
eni kri
em.
U ime organizatora program je vodio Stje-
pan Piškor, predsjednik Odbora za
obilje
avanje, a Udruga Hrvatski domo-
bran iz Vara
dinskih Toplica financijski je
pomogla organizaciju komemoracije i
br. 140, studeni 2003.
KOMEMORACIJE
osigurala financijska sredstva za spomen
ploèu na grobištu.
Blagoslovu spomen kri
a prisustvovao
je saborski zastupnik Petar
itnik iz
Vara
dina, te Anðelko Strièak, predsjed-
nik Vijeæa opæine Visoko i donaèelnici
opæine Cestica i Gornji Kneginec. U dirl-
jivu i dostojanstvenu programu sudjelo-
vali su i uèenici Osnovne škole Svibovec,
a pod vodstvom orguljaša Antuna
Pokosa izvedena je himna i glazbeni dio
programa koji je izveo zbor sastavljen od
èlanova toplièkog KUD-a i zbora
upe
Sveta tri kralja iz Svibovca. Mirozov je
odsvirao prof. Marko Prepeliæ.
Pravo svakom èovjeku na dostojan
ivot i pokop
Prigodnim rijeèima sudionicima skupa
obratili su se Franjo Talan, predsjednik
Društva za obilje
avanje grobišta ratnih i
poratnih
rtava iz Vara
dina, koji je
rekao:
«Na podruèju Republike Hrvatske evi-
dentirano je preko šest stotina grobišta rat-
nih i poratnih
rtava Drugoga svjetskog
rata, a susjedna Slovenija puna je jama i ro-
vova koji su u proljetnim i ljetnim mjese-
cima 1945. godine punjeni tijelima bez
suda poubijanih ljudi. Više desetaka
grobišta nalazi se i na prostoru sjeveroza-
padne Hrvatske, a danas smo se okupili
ovdje, u ovom lijepom kutku naše Do-
movine da bismo prisustvovali misi za
poubijane zarobljene vojnike koji su
ubijeni i pokopani na ovom mjestu pred 60
godina.
Uz mnoga grobišta podignuti su
spomen-kri
evi, a u spomen na
rtve
Bleiburga i kri
nog puta kraj grobišta
Pancerica u Virje Otoku sagraðena je i
kapelica posveæena hrvatskom bla
eniku
kardinalu Alojziju Stepincu. Kao Društvo
za obilje
avanje grobišta do sada smo
spomen-kri
em obilje
ili grobišta u
Štrigovi, Hrašæanu i Šenkovcu u
Meðimurju. Pred završetkom je
spomen-kri
u Èukovcu, a završena je i
prva faza izgradnje spomen-obilje
ja na
grobištu Dravska šuma Vara
din,
najveæem grobištu Vara
dinske
upanije.
Izgradnja spomen-kri
a na Dravi financira
se dobrovoljnim prilozima pojedinaca i
ustanova. Vjerujemo da æemo nakon
podmirenja troškova prve faze moæi u
narednom razdoblju završiti spomen-kri
i
urediti okoliš. Kri
je postavljen, te svi koji
doðu u Vara
din, koji su u njemu izgubili
nekog od svojih, mogu na grobištu zapaliti
svijeæu i polo
iti cvijeæe.
Ovdje bih htio reæi jedno veliko hvala i
gospodinu Francu Permeu, predsjedniku
Društva za ureditev zamolèanih grobov iz
Ljubljane, koji zajedno sa svojim
èlanovima rade na obilje
avanju svih
grobišta u Sloveniji. Tako su èlanovi
podigli više desetaka spomen-kri
eva, a
na grobištu Hrvata Pod Krenom, u
Koèevskom rogu podigli su devet metara
visoku spomen kapelicu u kojoj je za
posljednjeg posjeta Sloveniji vlè.
Vjekoslav Pavloviæ slu
io misu
zadušnicu za sve
rtve Koèevskog roga.
Smatramo da svaki èovjek ima pravo na
dostojan
ivot, na kulturan i dostojan
pokop, pravo na grob, bez obzira na nje-
govo politièko, vjersko i nacionalno
opredjeljenje. Zbog toga smatramo da
nam je svima du
nost poraditi na tome da
obilje
imo grobišta i stratišta bez suda
poubijanih nevinih
rtava ratnog i porat-
nog razdoblja. Ta tolika su još stratišta
neobilje
ena. Hvala svima koji ste sa
raznih strana odluèili prisustvovati misi
zadušnici.
U Sloveniji preko 300 grobišta
U svome kratkom govoru Franc Perme
je rekao: « Poštovana braæo, rodbino i pri-
jatelji
rtava, gospoðe i gospodo,
pozdravljam vas u ime slovenskog
Društva za ureditev zamolèanih grobov
kao i u svoje osobno ime.
Stojimo na ovome svetome mjestu, na
stratištu, na mjestu gdje je zemlja na-
topljena nedu
nom krvlju, na mjestu
Vašega posljednjeg boravka prije uskr-
27

snuæa. Vaša prolivena krv, Vaši mladi

ivoti bili su temelj, na kojem je sadašnja
generacija izborila hrvatsku suverenost,
hrvatsku slobodu. Vaši snovi, Vaše te
nje
za hrvatsku suverenost ostvarile su se tek
prije deset godina. Svoje mlade
ivote
stavili ste na oltar hrvatskome narodu.
Svaka povijest piše o pobjedama i pora-
zima. I hrvatska povijest æe Vaše mlade

ivote, Vašu prolivenu krv zabilje
iti kao
pobjedu, kao temeljni kamen hrvatske
suverenosti.
U Sloveniji imamo takoðer preko 300
grobišta. U njima poèiva preko 250 tisuæa

rtava raznih naroda i nacionalnosti, a
zasigurno najviše vaše braæe i sestara po
rodu i po krvi. Tek mali dio tih
rtava uspjeli
smo dostojno pokopati te im dati pravo na
njihov grob, da bi poèivali do uskrsnuæa.
Sada ste pokopani, dobili ste pravo do
svojeg groba. elimo vam mirne snove u
ovoj vašoj zemlji koju ste beskrajno voljeli i
za nju dali svoj
ivot. Sada Vas pozdravljam
sa našim pozdravom
'Mati-Domovina-Bog'».
Brojna su grobišta još neotkrivena i
neobiljeena
Skup je pozdravio i Miroslav Peèevski,
izaslanik
upana dr. Zvonimira Sabatija.
Veoma dirljiv govor odr
ao je i Vladimir
Fuèek, predsjednik udruge Hrvatski domo-
bran iz Zagreba, a o stradanjima u
Leskovcu govorio je u ime pokrovitelja
komemoracije, grada Vara
dinskih Top-
lica, Dragutin Kranjèec, toplièki gra-
donaèelnik, èiji govor donosimo u
cijelosti:
«Poštovane dame i gospodo! Poštovani
èlanovi obitelji
rtava na ovom grobištu.
Poštovani gosti, uzvanici i svi vi koji bri-
nete da se istina ne zaboravi!
Sastali smo se da odamo poèast
rtvama
komunistièkog terora, njih nešto više od
osamdeset, koji su ubijeni pred sam
završetak rata. Stojimo na stratištu za njih
88 koji su ubijeni za odmazdu, kako to
govori naredba broj 84, Štaba II
operativne zone Narodno oslobodilaèke
vojske i Partizanskih odreda Hrvatske od
8. listopada 1943. To znaèi da ovi jadnici
nisu poubijani zbog vlastitih nedjela, veæ
zbog nedjela nekih drugih vojnih
postrojbi. enevska konvencija o ratu i
ratnim zarobljenicima ne poznaje 'zakon
odmazde', jer se i odmazda smatra ratnim
zloèinom. Za takva nedjela još nitko nije
odgovarao niti je današnja vlast spremna
suoèiti se s vlastitom krivnjom.
28
KOMEMORACIJE
Ovo grobište nije jedino u ovoj zemlji,
ima ih na stotine, a ne zna im se broja koja
još nisu niti otkrivena. No graðani Hrvat-
ske likvidirani su bez suðenja i us-
tanovljavanja krivice i u drugim
Kod spomenika i spomen-kri
a vijence
su polo
ila brojna izaslanstva
dijelovima tadašnje komunistièke Jugo-
slavije. Podsjetit æu vas na stotine tisuæa
likvidiranih i zakopanih u susjednoj
Sloveniji. Nadam se da æe slu
bena slov-
enska vlast iznaæi snage da objektivno
progovori i o tim
rtvama, jer ubijanje rat-
nih zarobljenika nije ništa drugo do ratni
zloèin za koji se odgovara i koji ne zas-
tarijeva.
Ako tvrdimo, a neosporno to jest, da je
fašizam u cilju provoðenja ideologije
èinio ratne zloèine svim narodima i da je
iz tog proizašao antifašizam kao
nepobitna tekovina demokratskog
društva, isto tako moramo utvrditi da su
zloèini partizana bili dio instrumentarija
krvave komunistièke ideologije, pa se ne
mo
e jednostavno povuæi znak jednakosti
izmeðu komunizma i antifašizma. Obje su
ideologije bile obojene krvlju, samo s
razlièitim predznakom. To potvrðuje i
knjiga izašla 1997. godine, skupine
francuskih povjesnièara, koja nosi naslov
'Crna knjiga komunizma', u kojoj autori
iznose straviène podatke da je
rtava
komunizma bilo èetiri puta više od
rtava
fašizma. Autori se bave glavnom temom,
a to je da su komunistièke partije i pokreti
te komunistièke dr
ave tijekom
dvadesetog stoljeæa ubili 100 milijuna
ljudi, dok su fašistièki pokreti i dr
ave
ubile 25 milijuna. I jedna i druga brojka su
br. 140, studeni 2003.
straviène, ali to pokazuje da su
komunistièki re
imi bili crveni i to od
ljudske krvi.
Poštovane dame i gospodo, na
alost to
smo imali i u našoj domovini od èega nije
bio izuzet ni toplièki kraj. No mi se ne
prisjeæamo ovih
rtava iz razloga osvetol-
jubivosti, veæ iz razloga da se nešto takvo
ne dogodi u buduænosti. Netko je dobro
rekao: Èovjek koji ne poznaje svoju povij-
est, ne mo
e razumjeti sadašnjost, a tko ne
razumije sadašnjost, ni ne mo
e graditi
bolju buduænost!
Stoga u zalog bolje buduænosti odajmo
du
nu poèast
rtvama, prisjetimo ih se i
ka
imo: ne ponovilo se!»
Iza komemoracije uslijedila je misa
zadušnica, a na kraju misnog slavlja
biskup Culej je blagoslovio spo-
men-ploèu i spomen-kri
postavljen nad
jamama u kojima su pokopane nevine,
bez suda poubijane
rtve partizanske od-
mazde 1943. Na poèetku misnog slavlja
biskup Culej je rekao:
«Stojimo na ovome mjestu, gdje je krv
tekla, gdje je ljudska ruka ubijala brata
èovjeka. I trebalo je proæi šezdeset godina
da bismo se mi danas ovdje smjeli sastati.
Da bismo danas, nakon šezdeset godina u
tišini ove šume èuli zvuk trube kao znak
sahrane…» Biskupove rijeèi duboko su se
usjekle u pamæenje okupljenom mnoštvu,
a dirljiv i dostojanstven oproštaj od, bez
suda poubijanih, nevinih hrvatskih
mladiæa na oko sudionika komemoracije
izvukao je suzu i osudu nezapamæenoga
bezrazlo
nog krvoproliæa.
Izjave svjedoka i dokumenti o
stradanju u Leskovcu
Prema knjizi XXXII. divizija (str.
33.-34.): Za vrijeme Drugog svjetskog
rata (potkraj rujna 1943.) u Vara
dinskim
Toplicama bila je stacionirano oko 250
vojnika, domobrana i jedna èeta
njemaèkih SS
andara (Hrvata u
njemaèkim uniformama pod
zapovjedništvom njemaèkog oficira, op.
F. T.). «Zadatak likvidacije neprijatelja
dobio je 2. bataljun Brigade Braæe Radiæ
pod komandom Miloša Koraæa i Branka
Dadasoviæa Cane…U borbi koja je
završila 29.9. 1943. Brigada je zarobila
88 feld
andara i 59 konjanika i zaplijenila
3 teška mitraljeza, 2 laka bacaèa mina, 6
puškomitraljeza, 1 auto, bicikl, 6
puškomitraljeza 'soša' i 15 000 komada
pušèanih metaka.»
Prema partizanskim izvorima, branitelji
su uz zarobljene vojnike imali i 30 mrtvih,

a gubitci brigade iznosili su tri mrtva i 21
ranjeni.
O straviènom pokolju u šumi iznad
Leskovca znaju mnogi stanovnici V. Top-
lica, Svibovca i okolnih naselja, a jedan od
svjedoka izmeðu ostalog je zapisao: «Bio je
jesenji kišoviti dan kad su partizani upali u
selo i mobilizirali svu mlade
od šesnaest
godina, a i starije ljude koji su se zatekli
doma, isto tako i po drugim selima. Skupilo
nas se oko sedamdeset. Svi smo morali
uzeti lopate i motike, postrojili su nas i tjer-
ali u Leskovec u jedan jarak i pokazali gdje
da kopamo. Znali smo dobro što se dogaða.
Iskopali smo dvije velike jame, kad smo
bili gotovi onda smo odmarali, ali nam je
reèeno da ne odlazimo nikuda. Kad je bilo
javljeno da tjeraju zarobljenike svi smo
potrèali da ih vidimo, ali to što sam vidio
ne mo
e se nièim opisati. Bio je to
stravièan prizor. Vukla se kolona ljudi,
goli i bosi, samo su imali kratke gaæe na
sebi. Bili su vezani
icom po dvoje i troje,
a pratioci su bili s jedne i s druge strane,
imali su dugaèke batine po dva metra,
tukli su ih do iznemoglosti, tukli su po
golom tijelu, po glavi i zubima, mnogu su
imali razbijene zube i noseve, krvavi su
bili od glave do pete, padali su i vukli
jedan drugoga. Kad su se dovukli do
jama, tamo su neki uhvatili lopate i
motike i time su ih mlatili. Neki su od
zarobljenika zapomagali i dozivali majku,
ali mnogi su šutjeli i trpjeli. Tamo su ih
postrojili pred jame licem prema jami i
poèelo je strijeljanje, pucalo se iz
mitraljeza i pušaka. Mi civili smo stajali
po strani i sve to promatrali. Oni koji nisu
bili pogoðeni skoèili bi iz jame i bje
ali,
Èlanovi Odbora za obilje
avanje 60. godišnjice stradanja posjeæuju prije
komemoracije grobište Leskovec Toplièki
br. 140, studeni 2003.
KOMEMORACIJE
ali to je bilo uzalud. Kad je sve bilo
gotovo, onda je jedan skoèio iz jame i
bje
ao je prema gore po šumi, svi su
pucali po njemu, ali nisu ga pogodili i taj
jedan jedini je uspio pobjeæi. Nas sa
lopatama su postrojili i odr
ali nam
lekciju, kao da smo mi bili krivi što je onaj
pobjegao. Najzad su nam naredili da
zatrpamo. Bacali smo zemlju na njih, ali
su još neki bili
ivi. Onda je glavni krvnik
nataknuo bajunet (no
) na pušku i
zabadao u njih. Kada smo zatrpali gazili
smo po zemlji i sve se zibalo i krv je
probijala gore.»
Kako su leševi bili zagrnuti s tankim
slojem zemlje te su lisice veæ poèele otko-
pavati grabu (Glas koncila, br. 47/1998 od
22. studenog 1998.), partizani su èetvrtog
dana iza masakra naredili mještanima da
bolje zakopaju leševe poubijanih mladiæa
koji su se od raspadanja poèela napuha-
vati, a iz jame je tekla sukrvica. U tom
zakapanju sudjelovao je i tada dvanaest-
godišnji Valent Dvekar, koji je kasnije
radio kao lugar i uspio oznaèiti mjesto
gdje su se nalazile jame s ubijenim
zarobljenicima.
Grobište je, zahvaljujuæi mnogim
pojedincima, ograðeno i do njega je
ureðen pristupni šumski put do kojeg se
dolazi dobrom makadamskom cestom iz 2
kilometara udaljenog Leskovca. Nad
jamama su mještani Svibovca i Leskovca
uredili grobne humke na koje su
postavljeni kri
evi, a u sredini ograðenog
prostora postavljen je veliki drveni kri
uz
koji je smještena spomen ploèa na kojoj
piše:
«U spomen na ubijene zarobljenike
posade Vara
dinske Toplice pogubljene i
pokopane na ovom mjestu 29. IX 1943
Društvo za obilje
avanje grobišta 28-
IX-2003.»
Gdje lee posmrtni ostaci sviboveèkog
upnika Josipa Lesjaka?
Organizacijom komemoracije vodio je
Odbor koji je na prijedlog udruge
Hrvatski domobran Vara
dinske Toplice
formiran 4. kolovoza 2003. godine, a
èlanovi Odbora su prof. Vida Draškoviæ,
prof. Irena Hrenjak, Stjepan Gluhak,
Franjo Bešeniæ, Franjo Talan i Stjepan
Piškor, predsjednik Odbora, koji je
zahvalio svima koji su pomogli oko
ureðenja grobišta i organizacije
komemoracije i mise zadušnice.
Rijeèi zahvale upuæene su
graðevinskom poduzetniku Stjepanu
Huzjaku, za postavljanje spomen kri
a i
ureðenje pristupnog puta. Mještanima
Sibovca i Leskovca na ureðenju grobova i
sadnji cvijeæa i ureðenju okoliša. Za
pomoæ u organizaciji èlanovi Društva
zahvalili su i pokrovitelju obilje
avanja,
gradu Vara
dinske Toplice, šumariji i
svima koji su ureðivali i uredili pristupni
put do grobišta, kao i pjevaèkom zboru i
prof. Marku Prepeliæu. Zahvala je
upuæena i uèenicima Osnovne škole
Svibovec, koji su sudjelovali u
recitatorskom dijelu programa kao i
ravnatelju škole Antunu Pokosu koji je
zajedno s Dra
enom zaslu
an za
ozvuèenje i proizvodnju struje za razglas.
U akcijama partizanske vojske 1943.
godine «osloboðen» je i gradiæ Ludbreg, a
kao ratni plijen, partizani su u akciji
osloboðenja zarobili desetak pripadnika
hrvatskih vojnih postrojbi, te ih nakon
«osude» poubijali i pobacali u jednu
grabu nedaleko Kuæana Ludbreškog gdje
im kosti i danas poèivaju. Iz
upe
Svibovec Toplièki partizani su 17. travnja
1945. odveli i
upnika Josipa Lesjaka i
negdje ga ubili, za grob mu se ni danas ne
zna. Na podruèju sjeverozapadne
Hrvatske je potkraj rata ubijen i
umirovljeni dubrovaèki biskup dr. Josip
Marija Careviæ. Ni za njegov grob se još
uvijek na zna, ili je ostao sakriven za
veæinu vjernika?!
29

MOJE RATNE I PORATNE USPOMENE
Moj su
ivot odredila dva dogaðaja: moje
roðenje u "ljutim" Radišiæima i moje
podrijetlo od još "ljuæih" Aliloviæa. Roðen
sam 10. 10. 1925. i do poèetka II. svjet-
skoga rata
ivio sam, uglavnom, kao i svi
seoski momci u siromašnim hercegovaèkim
selima. U
ivotu sam bio i na vrhu i na dnu,
sretao dobre i loše ljude, upadao u moguæe i
nemoguæe situacije, radio i dobro i zlo, ali
sam siguran u jedno: nikada nisam izn-
evjerio svoju vjeru i svoj narod! Politiku ni-
sam razumijevao, nisam se njome bavio, ali
sam uvijek imao uroðeni smisao za pravdu,
odnosno nepravdu, posebice ako je èinjena
momu narodu.
MOJE VOJNIÈKO
KRŠTENJE
U naše selo Radišiæe u jesen 1941., kada
je veæ uveliko bjesnio rat na tlu bivše Jugo-
slavije, 20. 12., je došao ustaški doèasnik
Pero Grizelj zvani Juriæ, koji je inaèe
rodom iz našeg sela. Naime, okupljenim
momcima objasnio je kakav je rat i kako
bismo se trebali obuæi u hrvatsku vojsku.
On je došao iz ustaške postrojbe koja je
bila smještena na prostoru Banja Luke.
Okupio je momke iz opæine Ljubuški. Svi
smo bili mladi i golobradi. Nitko od nas
nije znao o ratovanju ništa, ali smo
eljeli u
vojsku koja æe braniti hrvatski narod. Pri-
javilo se 105 momaka iz Radišiæa i
Ljubuškoga.
I tako, 13. sijeènja 1942. obukao sam us-
tašku odoru i postao vojnik VIII. jurišne
ustaške bojne (4. satnija) koja je bila u po-
druèju Banja Luke. Zapovjednik bojne bio
je neki èasnik kojeg smo poznavali pod na-
dimkom "Tatek". Zapovjednik moje sat-
nije bio je ustaški poruènik, emigrant,
Ivan Batiniæ.
Veæ u veljaèi sam do
ivio "vatreno
krštenje". Bilo je to u mjestu Èelinac. Ne-
prijatelj nam je napravio zasjedu iznena-
divši nas. Imali smo 12 mrtvih, 18
ranjenih, tri zapaljena kamiona, trojicu
naših ustaša su zarobili. Nastojali smo se
dr
ati što dulje, u èemu smo i uspjeli, sve
dok nam, sutradan, nije stiglo pojaèanje.
Tako ojaèani krenuli smo u protunapad i
uspjeli potisnuti neprijatelja. Prilikom na-
predovanja naišli smo na trojicu naših us-
taša koje je neprijatelj bio zarobio. Bili su
nabijeni na kolce i ispeèeni! Mislim da je
ovaj dogaðaj uveliko uticao na moje
kasnije ponašanje. Prvi put sam spoznao
kolika je mr
nja naspram hrvatskoga
30
SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA
Piše:
Frano ALILOVIÆ
naroda i kako æemo proæi ukoliko ne
budemo imali svoju dr
avu. Na
alost,
nakon 1945. te crne slutnje su se i obisti-
nile. Na tisuæe Hrvata je završilo u
Plakat iz NDH, djelo nepoznatog autora
Bleiburgu i u masovnim grobnicama koje
su partizani krili punih 50 godina. I danas
kad mislim o tome vremenu, mogu reæi da
sam ponosan što sam bio ustaša. Naravno,
osim izroda kojih je svaka vojska imala, mi
smo bili prava vojska, s odliènim ustrojem,
a Bog i naš hrvatski narod bili su svetinje
kojima smo se klanjali. I kasnije kad sam
napredovao, kad sam postao zapovjednik,
nikada nisam ubio èovjeka na miru, nikada
nismo muèili civile. Bili smo pravi borci na
liniji!
Dakle, moja bojna je dr
ala Banja Luku
u okru
enju. Tada još nije bilo pozadinskih
jedinica niti povlaštenih boraca. Svi smo
išli na polo
aje, bez obzira na to kakav je
tko imao èin. Te zime je u Banja Luci vla-
dala velika hladnoæa. Snijeg je na nekim
mjestima bio visok i do dva metra. Meni
"ju
njaku" u tim je danima hladnoæa te
e
padala nego rat. Nekim bojovnicima su se
smrzle noge, a bilo ih je kojima su se
smrzle uši i pri dodiru pucale kao staklo.
U o
ujku 1942. kad je zima malo jenjala
i kad se snijeg smanjio da se moglo lakše
br. 140, studeni 2003.
kretati, krenuli smo u protjerivanje
èetnièko-partizanskih jedinica od Jošavke
do Kotor Varoši. Danju smo bili u ofenzivi
a po noæi smo kopali rovove. Rovovi su
bili puni vode tako da smo, kad bi zauzeli
polo
aj, bili potpuno u vodi. Tako sve do
svanuæa. Èim bi svanuo novi dan, nepri-
jatelj je uzmicao što dalje od naših dometa.
Tada smo se i mi malo odmarali, tek toliko
da nešto prezalogajimo, nalo
imo vatru i
da se osušimo. Naveèer opet u rovove i
tako nekoliko dana!
Èitav tjedan smo se tako natezali s parti-
zanima i èetnicima. Jednog dana èuli smo
pucnjavu ispred naših polo
aja. Ubrzo
smo vidjeli da prema nama ide mnoštvo
civila,
ena i djece, skupa s potjeranom
stokom. Oko podne stigli su blizu naših
polo
aja. S njima je bilo 12 èetnièkih ofi-
cira i popova. Mogli su nam priæi jer nismo
pucali. Svi su dr
ali puške na leðima i
tra
ili da razgovaraju sa našim èasnikom.
Propustili smo ih. Dugo su razgovarali s
našima, a mi vojnici bili smo znati
eljni
što se to dogaða. Oèito je bilo da su bra-
donje nešto tra
ile. Kasnije smo doznali da
je ona pucnjava, u stvari, bio sukob èetnika
s partizanima, nakon èega su èetnici
odluèili doæi k nama. Tra
ili su od nas da
se udru
imo protiv partizana.
Bio sam dosta rezerviran naspram
èetnika, ali je bilo bojovnika koji su ih rado
primili, èak su se neki i slikali s njima. Išli
su u èetnièki štab u Jošavku, pred našim
polo
ajima dva kilometra, da se s njima
slikaju. Ja sam to odbio i nikada nisam sa
èetnicima imao bilo kakvog kontakta ili
posla. Èetnici su ostali na našim
polo
ajima, dr
eæi polo
aj naspram parti-
zana, a mi smo se primicali Banja Luci.
Tako je bilo sve do kraja svibnja.
Posljednja dva mjeseca u Banja Luci
smo provodili u vojnim vje
bama, pripre-
majuæi se za bitku na Kozari.
KRVAVA KOZARA
Na podruèju Kozare je bilo locirano više
od 10.000 tisuæa hrvatskih i njemaèkih vo-
jnika, èak se govorilo da ih ima nekoliko
desetina tisuæa. Naša vojska je cijelu Ko-
zaru dr
ala u obruèu. Moja postrojba, VIII.
jurišna ustaška bojna bila je specijalna
postrojba, s posebnim zadatcima. To znaèi
da ukoliko bi neka postrojba, bilo domo-
branska ili njemaèka i ustaška zakazala,
naša postrojba je stupala u bitku i morala

pokrenuti partizane. Tako se radilo na cije-
loj Kozari za sve vrijeme ofanzive.
Partizani su izvršili proboj kod sela Jelo-
vac. To im je uspjelo na veoma lukav
naèin. Ispred sebe su natjerali nekoliko
tisuæa goveda kao štitni zid, da bi se pri-
makli našim polo
ajima, odnosno domo-
branskim postrojbama. Ovdje nemam
namjeru podcijeniti domobrane jer su tu
noæ pale njihove velike
rtve. Poginulo ih
je više od 400. Prilikom proboja pobjeglo
je više od 300 partizanskih starješina. Prije
svanuæa moja VIII. jurišna ustaška bojna i
jedna njemaèka postrojba uspjela je zat-
voriti obruè oko partizana. Ništa nam nije
bilo teško. Nismo pitali ni za hranu, ni za
odjeæu, samo smo tra
ili što više oru
ja i
municije. Hrane smo imali dosta jer je sve
ostalo od partizana kad su se razbje
ali.
Glavne èetnièke postrojbe su se nalazile u
borbi na Grmaèu, pa su ovi èetnici koji su
tra
ili pomoæ od nas bili u nepovoljnom
polo
aju. Dogovorili su s našim zapovjed-
nikom suradnju i zajednièku borbu protiv
partizana. Ofenziva na Kozari je trajala
puna dva mjeseca. Bio sam ranjen u sto-
palo lijeve noge. Za dva mjeseca nije bilo
skidanja obuæe, ni presvlaèenja rublja, ni
raspasivanja opasaèa. Zarobili smo nešto
partizana, nešto je poskakalo u Savu blizu
Gradiške, gdje su ih doèekali vojni šleperi
maðarske vojske, koji su bili u sastavu
njemaèkih postrojba. Na Savi ih je dosta
pobijeno.
Zarobili smo oko 75.000 vojnika i civil-
nog stanovništva. Od civila nikoga nismo
ubili, svi su prebaèeni u logore u Hrvatsku,
ili na rad kod civila. Na Kozari smo imali
ogroman ratni plijen. Zarobili smo dosta
vojne tehnike, a i svakoga drugog materi-
jala. Opæe je poznato da je prije ofenzive
na Kozari grad Prijedor bio u rukama parti-
zana i iz Prijedora su sve odvukli na Ko-
zaru. Tu je bilo industrijske robe,
opljaèkane robe iz privatnih poduzeæa i
kuæa i svega ostaloga. Mislili su da s Ko-
zare nikada ne æe izgubiti.
Kako je Kozara ostala bez
ivog
puèanstva i bez partizana, nakon 12 do 15
dana, moja postrojba, tj. 4. satnija VIII. ju-
rišne ustaške bojne, ojaèana jednom satni-
jom Paveliæeve tjelesne bojne koja je prije
toga bila stacionirana u Ludbregu, pod za-
povjedništvom Krune Devèiæa, i jedna
njemaèka èeta, nastavili smo traganje po
Kozari. Sve tri postrojbe su bile stacioni-
rane skupa na relaciji Prijedor-Dubica, kod
mjesta Jelovac. Naš cilj je bio èišæenje
cijele Kozare od preostalih partizana.
br. 140, studeni 2003.
SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA
eljeli smo ustanoviti ima li
ivih ljudi i
stoke. Proèešljali smo Kozaru uzdu
i po-
prijeko. Nijemci su imali posebno dre-
sirane pse-tragaèe, koji su pronalazili i
dovlaèili sve što su našli. Pronašli smo
nešto ranjenih partizana.
I danas se
ivo sjeæam jednog dogaðaja sa
Kozare. Moja postrojba je zanoæila èetiri
kilometra od Jelovca, u dubini Kozare. Bio
je kolovoz i šljive su sazrele toliko da su po-
vile grane. Mi smo poslali našeg tekliæa i
jednog lijeènika opæe prakse PTS-a u cen-
tar, dakle u Prijedor gdje je bio Sto
er. To je
bilo rano ujutro prije izlaska sunca, u
vrijeme kada smo se još
estoko tukli. Bilo
je sluèajeva da oni zauzmu selo danju, a mi
ga vratimo po noæi, ili obrnuto. Tada smo se
nerijetko sukobljavali s èetnicima. Nakon
ovoga dogaðaja s tekliæem i lijeènikom,
uvjerio sam se ponovo da èetnicima, i
Srbima, nikada ne treba vjerovati. Nikada
nismo znali kad æe nas iznenaditi.
Dakle, tekliæ i lijeènik, kad su se udaljili
na putu prema Prijedoru, nekoliko metara
od naše noæne baze, naletjeli su na parti-
zane koji su dolazili iz smjera Grmeèa. Ne
oèekujuæi da tu u blizini ima bilo koga,
tekliæ i lijeènik su jeli šljive. Partizani su ih
na mjestu ubili. Èuli smo pucnjavu i vojska
je skoèila sa spavanja. Prihvatili smo
borbu s partizanima koja je trajala sve do
podne. Imali smo 8 mrtvih, 12 ranjenih, ali
je i partizana pedesetak ostalo na bojnom
polju. Ostali su se razbje
ali po Kozari. Je-
dan domobran koji je bio u njihovu
zarobljeništvu se predao nama. Od njega
smo dobili informaciju da je njih 300 pošlo
iz Grmeèa prema nama s namjerom da opet
zapoènu formiranje partizanskih postrojba
na Kozari. Saznali smo od domobrana
kakvim naoru
anjem partizani raspola
u.
Imali su, osim pušaka, 16 strojnica, a u
postrojbi su imali i 19
ena.
Nakon podneva smo se izvlaèili prema
Jelovcu, tj. na cestu Prijedor-Dubica,
noseæi ranjene i mrtve. Na cesti su naišla tri
kamiona njemaèke vojske, potpuno prazna
(u kabini je bio samo vozaè i njegov
pomoænik). Naš zapovjednik je naredio da
nam daju jedan kamion za prijevoz mrtvih
i ranjenih do Prijedora. Ostala dva
kamiona su produ
ila za Dubicu. Po
vozaèima kamiona je poruèio da nam
Nijemci pošalju pomoæ. Pomoæ nam je
stigla. Došlo je 100 njemaèkih motora
("cindapa") na svakom je bilo po tri
vojnika s jednom strojnicom.
Njemaèki vojnici, skupa s nama su išli
na mjesto gdje smo imali okršaj s partiza-
nima. Èim smo se pribli
ili partizani su
pobjegli. Da nam se nisu nadali govori i to
što smo našli zaklanu svinju, te
ine oko
stotinu kilograma koju su namjeravali
ispeæi. Taj dan smo se kretali po dubini Ko-
zare, ali nismo imali više okršaja s partiza-
nima.
Ovdje bih napomenuo da su èetnici, ako
su bili naši "saveznici" bili u boljim odno-
sima s partizanima nego sa nama. Radi
ilustracije, npr. srpska sela Mljeèani i
Palanèišæe, iako su kroz njih prošli parti-
zani, nisu bila porušena, što nigdje nije bio
sluèaj s hrvatskim selima. Partizani su
uvijek više mrzili ustaše, odnosno Hrvate,
nego Srbe. Isto tako u vrijeme ofenzive na
Kozari, hrvatska vojska nije palila srpska
sela. Kada smo kreæuæi prema Prijedoru i
dalje prešli pored sela Mljeèani i
Palanèište, u njima smo zatekli puèanstvo.
Niko nije diran. Vratili su se malo unazad i
pred selima zauzeli polo
aj. S lijeve strane
našeg polo
aja nalazila se jedna njemaèka
postrojba, a s desne domobranska postro-
jba sastavljena od starijih ljudi. Naš cilj je
bio da se spojimo s našim postrojbama
koje su još uvijek dr
ale Kozaru u
okru
enju i da potjeramo još oko 250 parti-
zana koliko je otprilike ostalo na Kozari.
Veæ nakon tjedan dana iz sela Mljeèani i
Palanèište poèeli su po noæi na nas pucati,
nièim izazvani s naše strane. Našem za-
povjedniku Ivanu Batiniæu je to dodijalo,
to izazivanje, pa je narednih dana, s jed-
nom grupom ustaša pokupio nekoliko stot-
ina Srba. Upuæeni su prema Banja Luci.
Jedne veèeri bila je velika kiša, mrak.
Partizani su pokušali proboj, no, nisu usp-
jeli. Treæi pokušaj proboja na postrojbe do-
mobrana im je uspio, probili su liniju
ispred Prijedora i pobjegli prema Grmeèu.
Moja postrojba se vratila u Prijedor.
POGLAVNIKOV POZIV
Tek smo tri dana bili u Prijedoru kada je
stigao avionom izaslanik Ante Paveliæa,
našeg poglavnika, u kojem je bio pukovnik
ustaške vojske. Naš zapovjednik nas je
postrojio, nakon èega je uzeo rijeè
poglavnikov izaslanik, koji nam je
proèitao Poglavnikovu naredbu da je moja
postrojba stavljena na raspolaganje
zagrebaèkoj posadnoj bojni. Kako je naš
zapovjednik Ivan Batiniæ bio ranjen,
smješten je u zagrebaèku bolnicu, a mi smo
dobili novog zapovjednika Marijana
Barèiæa. Kako je došlo do poziva moje
postrojbe u Zagreb?
(nastavit æe se)
31
 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

32 br. 140, studeni 2003.

 SJEÆANJA I SVJEDOÈENJA

SUDBINA KRI
A
Od roðenja sam
ivio i rodio se u
upi Sv. Ivana Krstitelja u Zadru, a
ona je osnovana 5. srpnja 1953. go-
dine. Vodili su je franjevci-
treæoredci. Bili su glagoljaši.
upa Sv. Ivana Krstitelja ove go-
dine slavi 50. obljetnicu svoga dje-
lovanja i postojanja.
Potrebno je vratiti se povijesti
postavljanja ovog kri
a, a to je bilo
1933. o jubilarnoj 1900. obljetnici
Kristove smrti. Kri
je bio postavljen
na raskri
ju Benkovaèke ceste i Puta
Mrvice. Postavljanju kri
a bio je
nazoèan i papin legat.
Poslije 1945. godine, kri
je
doèekao i novu komunistièku vlast.
Na Duhove, 6. lipnja 1954. raspelo
na kri
u je rastrgano i baèeno na zem-
lju. U svim zadarskim crkvama, po
naredbi nadbiskupa mons. Mate
Garkoviæa, odr
an je sat klanjanja kao
naknada za svetogrðe. Veliki broj
vjernika bio je okupljen u svim zadar-
skim crkvama. U predveèerje je po za-
darskim ulicama odr
ana procesija.
Raspelo je bilo polomljeno i
izlo
eno u Crkvi Sv. Ivana Krstitelja.
Vjernici su se klanjali polomljenom
raspelu. Vlastima, koje su oèito dale
nalog za jedan takav gnusan èin,
oèito to nije bilo dovoljno.
Piše:
Bruno ZORIÆ
Dne 21. lipnja 1954. provaljena su
vrata u crkvi u namjeri da se ostatci
raspela do kraja unište, ali se sluèajno
oglasilo zvono i prestrašilo proval-
nike koji su pobjegli. Vjernici su tri
dana èuvali crkvu dok nisu po-
pravljena crkvena vrata.
Obnovljen je i kri
i postavljen na
prijašnje mjesto pa ga je nadbiskup
Garkoviæ blagoslovio 2. sijeènja
1955.
Raspelo je ponovno nakon kraæeg
vremena naðeno na tlu. Nakon toga,
raspelo i cijeli kri
prenijet je u
dvorište crkve u nadi da kri
ne æe biti
više oskvrnut.
I nakon toga, hajka na kri
nije
prestala. Poslije toga smješten je u
sakristiju, ali i tu nije imao mira.
Mrzitelji kri
a i dalje su ga lomili i
uništavali, a vjernici popravljali i po-
zlaæivali.
Èudesna sudbina kri
a natjerala je
mnoge vjernike da se pred njim klan-
jaju pri ulasku u
upno dvorište. U
lipnju 1954. zapoèeo je progon jed-
nog kri
a, a nakon 50 godina, nepos-
redno kraj kri
a, dolazeæi u Zadar,
prošao je jedan papa, Ivan Pavao II.
upa je donijela odluku, da se
nakon 50 godina, kri
vrati na staro
mjesto, gdje je prvi put postavljen
izmeðu ulice Zrinsko-Frankopanske
(ranije Benkovaèke) i Puta Murvice.
Sve dozvole od sadašnje zadarske
vlasti su dobivene, urbanistièko
okru
je je sasvim promijenjeno,
mjesto je saèuvano, a ono što je
najbitnije, radovi su zapoèeli.
U ovom gradu više ne vladaju
komunistièke vlasti i mrzitelji kri
a
više nisu glasni, ili ih više i nema
meðu
ivima.
Kao djeca, okupljali smo se i igrali
oko kri
a, u èijem podno
ju je uvijek
bilo puno cvijeæa, a okupljali su se i
mnogi vjernici koji su se klanjali pred
kri
om.
U obnovi kri
a ukljuèit æe se mnogi
vjernici svojim novèanim prilozima,
kao i èlanovi HDPZ Podru
nica Za-
dar svojim simboliènim prilozima.
Novèane priloge mogu poslati i
èitatelji Politièkog zatvorenika na

iro raèun: NOVA BANKA ZADAR
24070001100041023, poziv na broj
02 2809003, oznaka "Za kri
".

ISPRAVAK POMOÆ ZA
U listopadskom je broju POLITIÈKI ZATVORENIK
urednièkim previdom Od poèetka listopada do 25. studenoga 2003., svojim su nesebiènim prilozima
izostavljen opis ilustracije na daljnje izla
enje našeg lista pomogli:
treæoj i èetvrtoj stranici korica.
Josip Dominis Split 300,00
Rijeè je o 3. i 4. str. Pisma Ante
Marija Piškuliæ Zagreb 200,00
Jurjeviæa-Baje, kojim se bavi Stipan Mušteriæ Zagreb 200,00
èlanak Tomislava Jonjiæa, ob- Slavko Radièeviæ Rijeka 2.500,00
javljen na str. 15.-20. Prve dvije Ivan Lukinec Zagreb 1.000,00
stranice pisma objavljene su Ante Gojeviæ Zagreb 20,00
kao faksimili na str. 17.-18. Is- ukupno 4.220,00
prièavamo se èitateljima! Zahvaljujemo se darovateljima, te se i ubuduæe preporuèujemo njihovoj sus-
retljivosti.

br. 140, studeni 2003. 33


RATNI ZLOÈINI NAD HRVATIMA U ODESI 1916.
Hrvatska povijest 20. stoljeæa ispunjena
je još uvijek brojnim nepoznanicama i
nedovoljno razjašnjenim dogaðajima,
koji zaslu
uju objašnjenje. U veæem
dijelu toga bremenitog stoljeæa slu
bena
povijest ovoga podneblja pisana je pod
kišobranom jugoslavenske vladajuæe
ideje. Zato su mnoge teme, koje nisu
odgovarale ozraèju jugoslavenskog
zajedništva, ostale obavijene zaboravom
ili su èesto puta bile mistificirane;
primjerice u razdoblju do Drugoga
svjetskog rata mnogi sluèajevi poput
veleizdajnièkog procesa, sarajevskog
atentata, ratne slave hrvatskih postrojbi
tijekom Prvoga svjetskog rata,
petoprosinaèke pobune, dr
avne represije
nad brojnim Hrvatima u jugoslavenskim
dr
avama, neka
njenih ubojstava nevinih
graðana, omalova
avanja hrvatskog
identiteta u školskim programima,
re
imske pljaèke prigodom konvertiranja
valuta i
igosanje stoke, prve hrvatske
protujugoslavenske emigracije,
namjernog slamanja hrvatskog
bankarstva i drugih pojava.
Od 1990-ih godina intenzivnije je ob-
navljano sjeæanje na pojedince i skupine
koji su se otvoreno borili protiv name-
tanja jugoslavenstva i(li) svesrpstva
nauštrb hrvatske ideje. Ovom je prigodom
uredništvo Hrvatskoga društva poliitèkih
zatvorenika odluèilo skinuti sloj prašine s
krvave prièe o hrvatskim ratnim
zarobljenicima iz Prvoga svjetskog rata,
koji su do
ivjeli teške torture u Rusiji.
Stoga je odluèilo objaviti interpelaciju
pravaškog zastupnika dr. Aleksandra
Horvata, koju je podnio na sjednici
Hrvatskog sabora od 6. srpnja 1918. s
namjerom da potakne glavno zakono-
davno tijelo da potpunije upozna javnost s
malo poznatom sudbinom Hrvata.1
Uzaludan pokušaj frankovaca
Zagrebaèki odvjetnik Aleksandar
Horvat (1875.-1926.) bio je u to ratno
vrijeme predsjednik Stranke prava, i to
one pravaške skupine èije se sljedbenike
tada nazivalo “frankovcima” po njihovu
prvaku Josipu Franku (1844.-1911.). U
1 Osim kao brošura u izdanju Stranke prava, ova se interpelacija mo
e pronaæi u Stenografskim zapisnicima Sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
petogodišta 1913.-1918., sv. VI., godina 1917. i 1918., str. 987-1006. Toèno mjesec dana ranije, 6. lipnja, objavili su Horvat i dr. Vladimir Prebeg – predsjednik
saborskog kluba Stranke prava – poziv pod naslovom “Na obranu hrvatskih prava” u kojemu se spominju nasilne smrti u Odesi. Poziv je objavljen u stranaèkom
dnevniku Hrvatska, br. 2055.
2 U kolovozu 1918. pripremljena je propagandna brošura novinara i saborskog zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije Veæeslava Wildera Dva smjera u hrvatskoj
politici.Otkriæe urote protiv ustava. Cilj je brošure bio ukloniti Stranku pravu iz prvih redova hrvatske politike pod optu
bom da je tra
ila saveznika izvan
Hrvatske i da je namjeravala uvesti apsolutizam. Meðutim, isti je Wilder sa svojim suradnicima izrièito radio na povezivanju sa srbijanskim i èeškim politièarima te
je u novoj dr
avi nakon 1918. bio suodgovoran za podršku represivnom re
imu koji je dokinuo Hrvatski sabor.
34
IZ POVIJESTI
Piše:
Dr. Stjepan MATKOVIÆ
drugoj polovici posljednje ratne godine
“frankovci” su bili jedina stranka, koja se
konzistentno protivila rušenju
Habsburške Monarhije s gledišta obrane
hrvatskih interesa, jer je smatrala da se
upravo u tom sklopu mogu najpovoljnije
riješiti svi hrvatski dr
avnopravni
Dr. Aleksandar Horvat
problemi. Sjetimo se da su tada sve
hrvatske zemlje bile okupljene pod
jednom, legitimno izabranom dinastijom.
Prema tome, promišljanje “frankovaca”
polazilo je od èinjenice da treba ustrajno
raditi na ujedinjenju hrvatskih zemalja
unutar Habsburške Monarhije, koja je
ipak bila uljuðena
srednjoeuropsko-jadransko-balkanska
velesila, dok bi svaki koraci u prilog
rušenja Monarhije mogli, prije svega, iæi
u prilog teritorijalnih prohtjeva susjedne
Italije i Srbije. Drugo va
no gledište
“frankovaca” odnosilo se na pretpostavku
da bi napose trijumf srbijanske kraljevine
mogao imati katastrofalne posljednice po
razvoj hrvatske nacije. U tom sluèaju,
iznad Hrvata bi se našao onaj narod
br. 140, studeni 2003.
kojemu je cilj bilo golemo zemljišno
smanjivanje hrvatskih zemalja i
rashrvaæivanje brojnog dijela njezinih
stanovnika. Istodobno, kormilo hrvatske
politike preuzeli su novozagovornici
ideje “narodnog jedinstva”, odnosno one
skupine koje su poèele otvoreno
zagovarati jedinstvo svih Hrvata i svih
Srba na èitavome ju
noslavenskom
prostoru. Ta je skupina bila posve
heterogena; u njoj su bili nekadašnji
pravaši, narodnjaci, poneki “maðaroni”,
srpski samostalci, raznoliki pojedinci, a ni
radiæevci nisu zazirali od nekog oblika te
ideje. Sve je to pridonijelo stvaranju
konfuzije, koju su najbolje iskoristili,
kako se rat bli
io kraju, pristaše
jugoslavenskog integralizma pod
srbijanskom dinastijom. Stenografski
zapisnici Hrvatskog sabora pokazuju da
su upravo saborski zastupnici, koji su
ostvarili znaèajne karijere i unosne
polo
aje u monarhistièkoj Jugoslaviji,
vrlo uspješno zapoèeli s manipuliranjem
hrvatskoga javnog mnijenja i pripremama
za veliki prevrat.
Horvatova interpelacija o nasilju nad
hrvatskim zarobljenicima u Rusiji nije
imala veæeg uspjeha. Tijek rata išao je u
prilog ubrzane afirmacije jugoslavenstva.
Stranka prava objavila je interpelaciju u
vlastitom izdanju, a u isto vrijeme
zapoèeli su konaèni obraèun s pravašima
zagovornici integralnog jugoslavenstva.2
Pravaški protivnici i kritièari odmah su
krenuli isticati da se tu radilo o neistinama
i da je rijeè o “frankovaèkim” poslovima.
Nu
no je bilo poništiti odjeke koji su
otvoreno naglašavali pogubno obilje
je
“narodnog jedinstva” tako da je bilo
najlakše optu
iti stranku “hrvatskog
kursa” da manipulira u korist vlastitih
stranaèkih probitaka. Upravo je Horvat u
saborskom govoru, odr
anom samo dva
dana prije interpelacije o stanju
zarobljenika u Rusiji, objasnio uzroke
takvog stanja:
„ /.../ I gospodo, to je ono, što je
Stranka prava uvijek nauèala. Cijelo vaše
jugoslavenstvo nije ništa drugo, nego

srpstvo i slu
ba tom srpstvu i evo,
gospodo, to je razlika izmedju vas i nas i
za to vi tolikom vehemencijom na nas
napadate, za to nemate rijeèi prjekora,
kad se zavadite s onom strankom ondje
(Starè. strankom prava), ali mi smo vam
neprilièni, što stojimo na stanovištu
hrvatskoga nacionalizma, jer mi ovdje ne
poznamo nikakvog drugog naroda do
hrvatskog u hrvatskoj domovini u
prošlosti i u buduænosti u okviru
habsburške monarkije!”3
Kasnije æe Miroslav Krlea zapisati u
vezi Horvatove srpanjske interpelacije da
je to bila:
“Agent provokatorska, frankovaèka,
demagoški rafinirana interpelacija
doktora Aleksandra Horvata, stavljena u
hrvatskome saboru jula godine 1918 na
crti uvoðenja vojnièkog komesarijata u
Hrvatskoj. /…/ To je bio posljednji
pokušaj frankovaca da zauzmu vlast u
Hrvatskoj politièkim prepadom, pred sam
slom Austrije. /…/ Interpelacija doktora
Aleksandra Horvata u hrvatskome saboru
bila je dobro smišljeno, intrigantsko,
moglo bi se reæi makijavelistièki savršeno
djelo.”4
Meðutim, u istoj knjizi na drugome
mjestu, isti je pisac opisujuæi dr
avni
teror u Kraljevini SHS, pridodao i
podatak o “stotinama izmrcvarenih leševa
hrvatskih-jugoslavenskih dobrovoljaca
zaklanih u Odesi, (gdje je po
svjedoèanstvu svakako kompetentnog
gospodina Franka Potoènjaka samo 23
oktobra 1916 ustrijeljeno 13
dobrovoljaca)”.5 Neobièna
nepodudarnost u izra
avanju znamenitog
pisca koji je u brojnim djelima nastojao
pokazati umijeæe poznavanja povijesti!
Manipulacije jugoslavenske
historiografije
U hrvatskoj historiografiji Horvatov
istup se rijetko ocjenjivao i to uglavnom
nepovoljno. Najtipièniji je primjer pero
renomiranog Bogdana Krizmana, po
kojemu je Horvat srpanjskom
interpelacijom namjeravao da “što
radikalnije obraèuna s jugoslavenskom
idejom”. To je po poznatom povjesnièaru
bila “smišljena haranga”. Buduæi da je
Krizman volio “jugoslavensku ideju” nije
3 Stenografski zapisnici Sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodišta 1913.-1918. , sv. VI., godina 1917. i 1918., str. 970.
4 Vidjeti poglavlje “Horvatova interpelacija u Odesi 1918”, u: Sabrana djela Miroslava Krle
e, Deset krvavih godina i drugi politièki eseji, sv. 14. i 15., Zora,
Zagreb 1957., str. 537-538.
5 Isto djelo, str. 613.
6 Bogdan Krizman, Hrvatska u prvom svjetskom ratu. Hrvatsko-srpski politièki odnosi, Zagreb 1989., str. 190 i 193.
7 Isto, str. 211.
8 Hrvatska, “Zadaæa interpelacije o srbskim zvierstvima”, br. 2085, Zagreb 1918., str. 1.
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
bilo neobièno da su mu “frankovci” bili
odiozni.6 U njegovu radu nije bilo
ispitivanja jesu li se zloèini dogodili u
Odesi i kakve su bile posljedice
harangiranja hrvatskih zarobljenika, nego
se samo prišlo opisivanju saborskih
rasprava iz perspektive pobjednièke
strane, koje je popraæeno naglašenom
dozom sarkazma. Istaknimo jedan
primjer. Na Horvatov saborski upit
reagirao je èlan Starèeviæeve stranke
prava (“milinovac”) pravoslavac Marko
Franko Potoènjak
Mileusniæ, porukom da je interpelacija
htjela “izazvati meðu Srbima i Hrvatima
pokolj”. Krizman je u bilješci popratio tu
izjavu sljedeæim rijeèima “Dobro je stari
opæinski bilje
nik ’proèitao’ dr. A.
Horvata!”7 No, Krizman nije
elio
proèitati i odgovor Stranke prava u
kojemu je naglašeno: “Ta interpelacija
nema tendencije, da izazove bratski
pokolj, kako to misli zastupnik Mileusniæ,
veæ naprotiv da poka
e kamo vodi hajka
na hrvatstvo, borba za maglenu
Jugoslaviju i da grèko-iztoène u
hrvatskim zemljama priljubi hrvatskoj
narodnoj misli.”8
Nakon Prvoga svjetskog rata o muènim
dogaðajima u Rusiji poèela su se
pojavljivati nova izvješæa, koja su
manje-više potvrdile obavijesti iz
Horvatova saborskog upita. Ti su nam
izvori posebno vrijedni jer iz njih izviru
svjedoèanstva neposrednih sudionika
dogaðaja. Svi oni pokazuju da su se tamo
zbivale grozote, koje su morale ostaviti
duboke posljedice ne samo izravnim

rtvama, nego i odnosima izmeðu Hrvata
i Srba. Meðutim, bilo je teško oèekivati da
bi se u razdoblju jugoslavenske monarhije
moglo sa slu
bene strane potaknuti
istragu o zloèinu srpskih vojnika, koja bi
nepobitno utvrdila namjerna ubojstva i
muèenja hrvatskih vojnika te pravno
kaznila zloèince.
Najpoznatiji je svjedok svakako
spomenuti Franko Potoènjak, koji je u
knjizi Iz emigracije. U Rusiji, sv. 4, (Za-
greb 1926.), odluèio iznijeti svoju verziju
tragiènih zbivanja. U “pripomenku”
knjige, pisanom krajem o
ujka 1926. u
rodnome Novom Vinodolskom, istaknuo
je
elju da konaèno iznese “ru
ne, ali isti-
nite stvari iz emigracije”, koje su na
odreðeni naèin bile uvod u prilike koje su
se stvorile tijekom prvog razdoblja
ivota
Kraljevine SHS. Konaèno se netko iz
“unutarnjih redova” odluèio otvoreno
progovoriti o teškim zloèinima, poèinjen-
ima u ime jugoslavenskog ujedinjenja. Na
neki naèin, to je bilo i odreðeno
samoèišæenje savjesti jednog politièara
koji nije uspio ispuniti svoju moralnu
du
nost da sprijeèi i
ivljavanje nekih
Srba nad zarobljenim Hrvatima u funkciji
apoteoze jugoslavenstva.
Geneza dragovoljaèkih postrojbi
vezana je uz poèetak Prvoga svjetskog
rata, kad su, uglavnom, hrvatski
emigrantski politièari na skupštini u Rimu
od 11. sijeènja 1915. odluèili stvoriti
“dobrovoljaèke èete”. U prvom razdoblju
zamišljeno je ustrojavanje “Jadranske
legije”, koja je trebala biti manifestacija
otpora protiv Austro-Ugarske i
Centralnih sila. Predviðalo se da æe legija
biti sastavljena od prebjega iz domovine i
iseljenika iz Sjeverne i Ju
ne Amerike.
Od tada pa sve do kraja rata šira politièka
konstelacija utjecala je na stvaranje i
razvijanje protuhabsburških postrojbi u
kojima su Hrvati trebali imali ulogu
unutarnjeg rušenja Monarhije.
Primjerice, prvi proglasi
35
 IZ POVIJESTI

projugoslavenskih Hrvata u egzilu nisu iz

oportunih razloga govorili o talijanskim
presizanjima na hrvatsko tlo, jer nije bilo
primjereno stavljati u prvi plan primjedbe
na dolazeæeg saveznika Antante. Italija je
u poèetku udomila projugoslavensku
emigraciju i uskoro je postala ratni
neprijatelj Austro-Ugarske. Meðutim,
stvarnost je bila drukèija. Uskoro se
pokazalo da su se Hrvati u
austro-ugarskim postrojbama na Soèi
borili prema Trumbiæu kao “lavovi”.
Jadransko nazivlje je uskoro
promijenjeno u jugoslavensku legiju. Ti-
jekom rata Englezi nisu odobravali
dragovoljaèke skupine, jer je njihova
diplomacija dulje vrijeme taktizirala s
pitanjem opstanka Habsburške
Monarhije. Drugèije je bilo s carskom
Rusijom, koja je prihvatila udomiti dra-
govoljaèke postrojbe. Prva je ideja bila da
se dragovoljci preko Soluna dovedu u
Srbiju, gdje bi bili zasebna postrojba pod
rukovodstvom srpskih viših oficira. Ta je
ideja otpala zbog toga što su Centralne
sile zauzele Srbiju.
Nastanak dragovoljaèke legije
Vratimo se Franku Potoènjaku, koji je
jedan od najva
nijih svjedoka za
prouèavanje dogaðaja na ruskom tlu. On
je zapoèeo svoju politièku karijeru kao
pravaš, koji je s vremenom postao
uvjereni politièar jugoslavenskog
“narodnog jedinstva”. Tijekom poèetka
Prvoga svjetskog rata otišao je u
emigraciju, gdje je u ime Jugoslavenskog
odbora radio na organiziranju stvaranja
jugoslavenske dr
ave na ruševinama
Austro-Ugarske. Prvo je djelovao u Potoènjakove uspomene iz Rusije
SAD-u, a zatim je preuzeo misiju u
carskoj Rusiji sa zadaæom da iz redova dragovoljaca Mirko Komnenoviæ iz usmjerenja Cemoviæ je objavio svoja
austro-ugarske vojske, u kojima je bilo Herceg Novog, Jozo Milièiæ s Hrvata i sjeæanja na ratne dane.10 On se podsjetio
mnogo Hrvata, Slovenaca, preèanskih Bla Rukavina. U povodu toga je audijencije kod ruskoga cara Nikole, koji
Srba i bosansko-hercegovaèkih otvoren konzulat u Odesi. Ruska vrhovna je bio dobro obaviješten o zarobljenicima
muslimana, pripremi dragovoljce za komanda je donijela odredbu da se svi iz Austro-Ugarske. Car je dopustio da se
jugoslavensku ideju. Nova vojna zarobljenici iz Austro-Ugarske upuæuju u od njih stvore dobrovoljaèki odredi i za tu
postrojba trebala se ustrojiti u obliku Odesu. Neki su odmah izjavljivali da su je potrebu izdvojio znaèajna novèana
“dobrovoljaèkog korpusa”. Misao je vjerni caru Franji Josipu i da ih se treba sredstva. Ruska vrhovna komanda izdala
inicijatora korpusa bila da se na vratiti u Sibir.9 Potoènjak se u svojim je zapovijed da se svi zarobljenici odmah
poslijeratnoj konferenciji mira pru
i ar- zapisima, kad je rijeè o tim dogaðajima, upuæuju u Odesu. Politièka strana
gument “oru
ja i krvi za narodno pozvao i na svjedoèanstva Marka dragovoljaèke organizacije bila je
ujedinjenje.” Cemoviæa. Rijeè je o srbijanskom povjerena tamošnjemu srpskom
Veæ se u ljeto 1915. radilo na konzulu u Odesi, koji je tamo došao u konzulatu. Najva
niji dio Cemoviæeva
obrazovanju dragovoljaèke èete od rujnu 1915. s Krfa. U jednome svjedoèanstva odnosi se na njegove prve
zarobljenika u Rusiji. Pregovori su se zagrebaèkom “vanstranaèkom dnevniku” susrete s “nedobrovoljnim
vodili izmeðu ruske i srpske vlade. U jugoslavensko-integralistièkog dobrovoljcima”. Od poèetka akcije,
Rusiju su poslani zbog prikupljanja Kozaci su prisilno dovodili zarobljenike.
9 Franko Potoènjak, Iz emigracije. U Rusiji, sv. 4, Zagreb 1926., str. 104.
10 Marko Cemoviæ, “Kako je osnovan jugoslovenski odred u Rusiji. Iz uspomena Marka Cemoviæa”, Domovina, Zagreb, br. 1, 1. I. 1920., str. 1-2.

36 br. 140, studeni 2003.


Pravaška "Hrvatska" o zloèinu u Odesi
Meðu njima je bilo i dosta Srba iz
Hrvatske, Bosne i Hercegovine te
Vojvodine. Gotovo svi su izjavljivali da
su bili nasilno privoðeni i da ne mogu
prekršiti zakletvu koju su polo
ili caru i
kralju Franji Josipu. Cemoviæa se
naroèito dojmilo što su to izjavljivali Srbi
iz njegova Nevesinja ili jedan srpski
11 F. Potoènjak, n. dj., 108.
12 Drago Škoriæ, “Uloga povratnika iz ruskog zarobljeništva u razvoju dogaðaja u Hrvatskoj potkraj godine 1918.”, Starine, JAZU, Odjel za prirodne nauke, knj.
46., Zagreb 1956., str. 11.
13 F. Potoènjak, n. dj., 9.
br. 140, studeni 2003.
IZ POVIJESTI
sudac iz Sombora, sin tamošnjeg prote.
Zanimljiv je podatak i o jednom Nijemcu
iz Panèeva, koji se predstavljao kao Srbin,
samo da mo
e izbjeæi zarobljeništvo.
Cemoviæ je odluèio zadr
ati u Odesi
srpske zarobljenike da bi meðu njima
“uspio probuditi pravu svest o potrebi
potpunog ujedinjenja”, dok je nesretnog
Nijemca poslao natrag u Sibir. Kad je
opisao sljedeæe dogaðaje, Cemoviæ je
tvrdio da “austrijski metod nije izgubio
rdjav utjecaj”, optu
ujuæi tako
Habsburšku Monarhiju za glavnog krivca
što se “naša plemena” ne
ele ujediniti
oko Srbije.
Dok je Cemoviæ ukazivao na
legitimistièke osjeæaje dijela preèanskih
Srba, Potoènjak je iznio drugaèije
gledište. Do proljeæa 1916. okupila su se
“dva puka momèadi i preko 300 oficira,
prete
no Srbi iz Bosne i Like”, a ti Srbi su
bili desetljeæima odgajani u “punom
saznanju i u punom svijesti da su jedno i
isto sa braæom u Srbiji i Crnoj Gori”, a u
Austro-Ugarskoj istodobno “trpe
nepravdu”. Prema Potoènjaku to je bila
“hereditarna, psihièka dispozicija srpskog
vojnika”, koji
eli srpsku dr
avu pod
svojim kraljem i ne zanima ga narodno
jedinstvo.11 Uopæe, svjedoèio je
Potoènjak da se osjeæalo djelovanje
politièke klime iz domovine, gdje nitko
nije pomišljao na jugoslavensku dr
avu,
veæ samo na moguæe povezivanje
slavenskog faktora iskljuèivo u okviru
Habsburške Monarhije. Iz toga se
najbolje vidi sva uskost ideja hrvatskih
Jugoslavena i njihova protudemokratska
narav jer su inzistirali na politièkom
spajanju svojega naroda s drugom
dr
avom, premda njihova misao nije
prodrla u šire slojeve niti je jamèila bolju
buduænost. Dopunu te ocjene nudi i
stajalište da, unatoè organiziranom
propagiranju za stupanje u
„dobrovoljaèki korpus”, nije bilo
„naroèitog odziva” na te pozive.12
Poèetak Potoènjakova rada u Petro-
gradu i Odesi obilje
en je jakim sudaran-
jem sa stvarnošæu. U pomalo izgubljenom
stanju zapisao je:
“Prilike u Odredu u Odesi bile su gore
nego sam sebi i predstavljati mogao. Zlo
je bilo medju vojnicima, nu medju
oficirima još gore. Sva ta mlada èeljad
sjatila se tamo rukovodjena
ivom
eljom
da se
rtvuje za ujedinjenje i oslobodjenje
svoga naroda srpskoga, slovenaèkog i
hrvatskog imena. Valja posebno istaknuti
da su te prve tisuæe dobrovoljaca stigle
bez prave agitacije i upravo bez svake
organizacije.”13
37
 IZ POVIJESTI

Slijedi Potoènjakovo naglašavanje Heruca (u literaturi se ponekad navodi i šovinizma”.16 On smatra da je nakon

elje zarobljenih Hrvata da se ne ukloni njegova ruska varijanta prezimena Geruc) februarske revolucije u Rusiji, dio
hrvatsko ime, odnosno da se ne nameæe èesto se pojavljuju u izvorima i literaturi. hrvatskih zarobljenika pokrenuo
srpsko nazivlje, koje nije bilo prihvatljivo O njima nam je najviše podataka ostavio “disidentski pokret”, koji je nastojao
drugim narodima. To je odmah meðu Ivan Oèak (1920.-1994.).14 Kako je taj ukloniti samovolju srpskih oficira i
veæem dijelu Srba shvaæeno kao opreka povjesnièar, koji je jedini iz zajednice provesti ideju ravnopravnosti
srpstvu, koja se mora odbaciti. Prema ide- “jugoslavenskih naroda”. Stoga je dio
alistu Potoènjaku, srpski su oficiri bili Hrvata (poruènik Matija Paviæ te
jednostrani i nedostupni razumijevanju potporuènici Vladimir Æopiæ i Ivan
ideja, a uz njih su bili i neki graðanski Brkiæ) otvoreno odbio srpsku dominaciju
elementi koji su se bavili raznim i napustio dobrovoljaèki korpus, dok je
spekulacijama i “ujdurmama” da bi Marion pokušao i dalje raditi na
zgrnuli “grdne pare”. U ideološkom jugoslavenskoj ideji zbog èega su ga
smislu: “Stalo da se goni one koji su se uskoro smjestili u Sibiru, gdje se kasnije
dali na tu kritiku. Slu
bena lica otvoreno povezao s ruskim boljševicima.
su se stala groziti da æe biti strijeljan Heruc je bio otprije poznato ime. Kao
svako ko bude o jugoslavenstvu pravaš je napustio domovinu i preselio u
govorio.”. Potoènjak je neogranièeno Petrograd. I dalje je odr
avao vezu s
vjerovao u jugoslavensku ideju. U toj Hrvatskom. Èesto je slao dopise
vjeri išao je toliko daleko da je bio pravaškom tisku, èime je pokazao da
spreman opravdavati naziv Odreda pravaši nisu zazizrali od ruskih tema,
srpskim, jer je dr
ao da je srpsko ime bilo nego je štoviše pokušavao poput Eugena
poznatije u svijetu! I što je više dobre Kvaternika promovirati hrvatske
vjere davao srpskoj strani, to se zauzvrat interese.17 Prema Oèaku, Heruc je u
sve više uvjeravao u stvarnu narav srpskih Krunoslav Heruc Prvome svjetskom ratu radio na
vrbovanju zarobljenika u logorima
te
nji. Slao je zabrinuta izvješæa hrvatskih historiografa istra
ivao ar- Ukrajine i u Sibiru za odlazak u srpske
prijestolonasljedniku Aleksandru hivske dokumente i osobne ostavštine u dobrovoljaèke odrede. Zajedno sa
Karaðorðeviæu od kojega je dobivao Rusiji, vidio problem? Slovencem Tumom i Èehom
blagonaklone savjete o jugoslavenstvu, a Marion je bio unovaèen u Konjièekom osnovao je “Rusko hrvatsko
u zbilji se provodila posve drugaèija, austro-ugarsku vojsku odmah na poèetku društvo u èast Kri
aniæa”, èiji je Statut
svesrpska ideja. S druge strane, tipièno za rata. Tijekom 1915. ruska ga je vojska odobren 7. listopada 1915. Društvo je
zanesene pobornike jugoslavenstva, zarobila, a on se uskoro prijavio u Srpski promicalo ideju slavenofilstva s
Potoènjak nije htio odobriti poticaje da se dobrovoljaèki odred. Premda je bio
eljan istaknutom panruskom notom, odnosno
stvori posebni rusko-hrvatski odred borbe protiv postrojbi Centralnih sila, nije prihvaæalo zapadnueuropsku
premda se svakodnevno uvjeravao u ubrzo se uvjerio u pravu narav civilizaciju kao vrhunac ljudskog
la
no savezništvo sa srbijanskom “dragovoljaèke” promid
be koja nije ustrojstva, veæ je bilo uvjereno da je
stranom. Svako rješenje izvan sklopa mogla biti prihvatljiva za dostojanstvo svrsishodnije raditi na povezivanju
“narodnog jedinstva” bilo je za njega vojnika. Marion je zapisao: slavenskih naroda. No, Ante Mandiæ,
oèito plod napora “frankovaèkih voditelj kancelarije Jugoslavenskog
„Da nam pomognu, doðoše s talamba-
smutljivaca”. odbora u Rusiji, u izvješæu iz Petrograda
sima ustanka za osloboðenje i ujedinjenje
Uèestala uporaba “frankovaèkog” na- tuðincem ugnjetenog naroda. Povjerovali napisao je u vezi tog društva: „Na svaki
ziva u pejorativnom smislu bila je tipièni smo i odazvali smo se s oduševljenjem naèin æemo ih zapregnuti i zaprijeèiti, da
dio rjeènika hrvatskih jugofila. Tako je i narodnih boraca. Ali mi smo za kratko ne nastupe za kakovu hrvatsku
Potoènjak protivnike njegovih nauma na- vrijeme uvidjeli da su iz nas, umišljenih samostalnost ili slièno, jer se bojim, da se
zivao “frankovcima”. Konkretno, narodnih boraca, stvorili bezumno roblje o tome radi.” 18 Iz te se izjave mo
e
spomenuo je “agenta-provokatera” i slijepo oruše za provedbu volje i interesa zakljuèiti da su svi oblici borbe za
Vilima Mariona, kapetana u Odesi, kaste privilegiranih, vlastodr
eæih ljudi hrvatsku samostalnost bili neprihvatljivi
bivšega austro-ugarskog poruènika, /…/”15 za hrvatske agitatore jugoslavenstva. Ar-
rodom iz Jaske, koji je s poznatim simpa- gument koji dokazuje kakva je bila
Oèak je zapisao u svojem djelu da je u
tizerom Stranke prava Krunoslavom He- razlika u to vrijeme izmeðu hrvatskih
Prvoj srpskoj dobrovoljaèkoj diviziji
rucom htio stvoriti posebni stranaka.
vladao “re
im nasilja i velikosrpskog
rusko-hrvatski odred. Imena Mariona i (nastavit æe se)
14 Ivan Oèak, Hrvatsko-ruske veze, poglavlje “Hrvatski konzul u Rusiji” – Krunoslav Hercen, str. 101-126, Zagreb 1993. i isti, Jugoslavenski Oktobarci likovi i
sudbine, Zagreb 1979. Oèak je nakon Drugoga svjetskog rata
ivio u Sovjetskom Savezu – tamo je završio studij povijesti - do 1973., kad se vratio u Zagrebu gdje
je objavljivao studije o pojedincima iz Hrvatske koji su sudjelovali u Oktobarskoj revoluciji ili o njihovim aktivnostima u meðunarodnom komunistièkom
pokretu. Njegovi su nam radovi glavni izvor o sudbinama pojedinih Hrvata u Rusiji. Više o njemu u: Mihael Sobolevski, „In memoriam Dr. Ivan Oèak”, Èasopis za
suvremenu povijest, br. 3, Zagreb 1994., 569-571
15 Navod je preuzet iz I. Oèaka, str. 232. Navod izvorno potjeèe iz lista Komuna, br. 2 iz Irkutska od 24. III. 1920.
16 Isto, 234.
17 Heruc je poznat po kupnji samovara, koji je poslan Anti Starèeviæu prigodom otvaranja Starèeviæevog doma u Zagrebu. Danas se èuva u Muzeju grada Zagreba.
18 Dr Ante Mandiæ, Fragmenti za historiju ujedinjenja, Zagreb 1956., 213.

38 br. 140, studeni 2003.


POKRET «
UTIH SVEÆENIKA» I NASTANAK
HRVATSKE STAROKATOLIÈKE CRKVE (III.)
Nakon nadbiskupove osude sastanka i
objavljivanja «Savremenih
elja», oglasila
su se i katolièka slu
bena i poluslu
bena
glasila. U njima je odmah uoèeno da je
glavna opasnost u moguænosti organizi-
ranja ni
eg sveæenstva i to neovisno o
crkvenoj hijerarhiji. Da bi se takvo što one-
moguæilo, bilo je potrebno stvoriti
sveæenièku organizaciju koja æe biti
podlo
na crkvenim vlastima. U tom je po-
gledu va
na uloga bila namijenjena
»Sveæenièkoj Zajednici«. Reformni su
sveæenici s velikom rezervom gledali na os-
nivanje te sveæenièke organizacije èija je
pravila nadbiskup Bauer potvrdio 4. trav-
nja 1919. O konaènom uspjehu te odozgo
pokrenute akcije pustili su da presudi
vrijeme koje je moglo najbolje pokazati
njezinu opravdanost.
U svrhu diskreditiranja organizatora za-
grebaèkog sastanka i njihovih zahtjeva, i to
prvenstveno u oèima sveæenstva, a zatim i
ostale javnosti, katolièki je tisak pisao da je
on »neka vrst boljševièke sinode, jer se sve
radilo krišom bez prethodnoga znanja ordi-
narijeva, te se nipošto ne mo
e reæi, da je taj
sastanak reprezentirao objektivno mišljenje
svekolikog jugoslavenskog katolièkog
klera, što prisutnici toga sastanka sebi svo-
jataju, jer glavnih rezolucija toga sastanka
ne samo da ne odobrava prete
ni dio našega
sveæenstva, veæ ih upravo osuðuje i zaba-
cuje«. Iz redova katolièke inteligencije re-
formni su pokret najoštrije osudili i aktivno
sudjelovali u njegovom gušenju èlanovi
Stjepan Zagorac
br. 140, studeni 2003.
PODLISTAK
Piše:
Dr. Zlatko MATIJEVIÆ
Hrvatskoga katolièkog seniorata,
predvoðeni drom Petrom Roguljom
(1888.-1920.), koji je tada bio predsjednik,
na kršæanskim, odnosno katolièkim
naèelima zasnovane Hrvatske puèke
stranke.
Prvi udarac crkvenih vlasti, potpomog-
nutih katolièkim tiskom i organizacijama,
donekle je uspio oslabiti zapoèetu akciju
reformnog pokreta u Hrvatskoj. Osim
toga, smrt R. Korytnika i nepostojanje
vlastitog glasila bili su dodatni elementi
koji su nepovoljno utjecali na poèetnu
fazu pokreta. Podrška koju su reformni
sveæenici dobili od liberalnih novina u
Hrvatskoj (npr. »Rijeè SHS«, »Obzor«,
»Hrvat«, »Novosti«, »Jutarnji List« i dr.)
nije im bila dovoljna, barem što se ticalo
moguænosti obrane i daljnjeg širenja vlas-
titih zahtjeva putem tiska.
Pokretanje èasopisa «Reforma»
Uz privatne razgovore, koji su se vodili
u svakom dekanatu zagrebaèke nadbisku-
pije, sljedeæi va
an korak što su ga «
uti»
sveæenici poduzeli bio je sastanak odr
an
20. svibnja 1919. u Dugom Selu, kraj Za-
greba. Domaæin sastanka bio je vlè. S.
Horvat, predsjednik u
eg odbora re-
formnog klera. Osim njega bili su još pri-
sutni: vlè. J. Cenkiæ, vlè. Davorin M.
Ivanoviæ i N. Petriæ. Najva
niji zakljuèak
sastanka bila je odluka o pokretanju
èasopisa »Reforma«. To je glasilo reform-
nog pokreta trebalo biti potpuno neod-
visno od nadbiskupa Bauera. Za
financijsku stranu toga pothvata brinuo se
N. Petriæ, koji je poèetak osigurao 10.000,
a obeæao je da æe dati još 20.000 kruna.
Ureðivanje »Reforme« povjereno je vlè.
Cenkiæu. Svrha èasopisa je bila da unutar
reformnog pokreta omoguæi izmjenu misli
i intenzivnije provoðenje njegove organi-
zacije.
Prvi broj novopokrenutog glasila izišao
je u lipnju 1919. Pojava «Reforme» izaz-
vala je prilièno veliko zanimanje i u
sveæenièkim i u laièkim redovima.
Posebnu je pozornost javnosti na sebe
skrenuo Cenkiæev èlanak »Na okup!«:
»Naš pokret Š nijeÆ naperen samo proti
celibata i brevijara. Mi smo po svom
uvjerenju iznesli èitav kompleks
crkveno-politièkih i staleških svojih pi-
tanja. Zadaæa našeg lista bude, da o tom
raspravlja; da se stvore nove rezolucije ili
naše poprave, da izradimo èitave osnove;
da za njih èinimo propagandu; da ih gle-
damo ostvariti kako kod svjetovnih, tako
kod crkvenih vlasti. Mi ne æemo biti krivi,
ako kod toga posla doðemo u sukob sa
biskupom. Mi znademo, da su biskupi
autokrati, da æe nas oni svojom velikom
vlasti htjeli silom ili milom ušutkati, ali mi
toj vlasti suprotstavljamo drugu vlast,
koja se zove staleška organizacija i
pravo.»
Iako ti, u osnovi samo ponovljeni zaht-
jevi, veæ ranije izlo
eni u «Savremenim

eljama», nisu dirali u dogme, dakle ono te-
meljno za svaku vjersku zajednicu, dirali su
u disciplinarna pitanja na koja je Katolièka
crkva, odnosno poglavito njezin viši kler
bio prilièno osjetljiv. Uz pitanja celibata i
brevijara, problem staleške organizacije
ni
eg klera izbijao je sve više u prvi plan
borbe za reformu i modernizaciju Katolièke
crkve u Hrvatskoj u duhu «
utih»
sveæenika.
U skladu s oèekivanjima »Reforma« je
do
ivjela izraze podrške od istih onih
krugova koji su sa zadovoljstvom prihva-
tili «Savremene
elje», a oštre napade i
osporavanje od slu
benih i poluslu
benih
organa Katolièke crkve.
Premda su imena èlanova u
eg odbora
reformnog klera i, naravno, ostalih
pristaša, koliko je to god bilo moguæe
èuvani u tajnosti, vlè. Cenkiæ je odmah bio
prepoznat kao jedan od vodeæih ljudi u
pokretu ni
ega katolièkog sveæenstva.
Zbog izlaska »Reforme« bio je, 16. lipnja
1919., od ovlaštenih crkvenih organa
zapisnièki saslušan. Na temelju odluke
nadbiskupa Bauera bilo mu je za-
povjeðeno da pod prijetnjom suspenzije
»ab officio et beneficio« izaðe iz u
eg od-
bora reformnog klera i napusti uredništvo
»Reforme«. Vlè. Cenkiæ se tome nije od-
mah pokorio.
Reformni pokret kao dio europskoga
kretanja
Druga po redu konferencija jugoslaven-
skoga katolièkog episkopata, odr
ana u
Zagrebu od 15. do 20. srpnja 1919., ras-
pravljala je, meðu ostalim, i o mjerama za
suzbijanje pokreta reformnog klera. Za
39
 PODLISTAK

donošenje odgovarajuæih je usvojeno više rezolucija sa

odluka episkopatu je bilo nu
no ciljem potpune reforme Ka-
mišljenje Svete Stolice. Obavij- tolièke crkve. Nekoliko dana
esti o dr
anju vrha Katolièke kasnije i maðarski su sveæenici
crkve prema reformnim giban- odr
ali svoj sastanak u svrhu
jima katolièkog sve}enstva u reformiranja Crkve. Reformni
Europi donio je izaslanik nad- je pokret u Hrvatskoj bio,
biskupa Bauera msgr. dr. Sve- dakle, samo dio širih kretnja u
tozar Rittig (1873.-1961.). On Katolièkoj crkvi nakon
je okupljene biskupe izvijestio završetka Prvoga svjetskog
o tome kako su papa Benedikt rata. Nadbiskup Bauer i ljubl-
XV (1914.-1922.) i dr
avni janski knez-škof dr. Anton
tajnik kardinal Pietro Gas- Bonaventura Jegliè za-
parri (1852.-1934.) primili govarali su primjenu strogih
izaslanstvo èeško-moravskog mjera, a biskup splitski dr. Ju-
klera i njihov memorandum sa raj Cariæ (1867.-1921.) zala-
zahtjevima za provoðenje re- gao se za nešto bla
i postupak
formi u Katolièkoj crkvi. prema reformašima. Episkopat
Naime, reformni pokret je, na èelu s nadbiskupom Bau-
ni
ega katolièkog sveæenstva u erom, na kraju konferencije
Kraljevini SHS nije bio izdao okru
nicu, datiranu u Za-
usamljena pojava. Neposredno grebu 18. srpnja 1919., u kojoj
nakon raspada Austro-Ugarske se u dvije toèke izrièito zapo-
Monarhije došlo je meðu vijedalo: »1. da svi èlanovi
èeškim katolièkim u
ega odbora, i oni koji nisu
sveæenstvom do reformnih kre- poznati, ako u roku od 14 dana
tanja. U tom se pokretu osobito od proglašenja ove okru
nice
isticao i tadašnji èehoslovaèki ne istupe iz odbora i ne prekinu
ministar Zahradnik. U Pragu svaku svezu sa 'Reformom', pa-
je, 25. sijeènja 1919., odr
ana daju ipso facto u censuru
skupština sveæenièkog suspenzije 'a sacris ordinibus' -
udru
enja »Jednota«, na kojoj koja je gledom na odrješenje

0. Jeronim Tomac, Rijeka, 1918. god.

NAÈELA ZA UREÐENJE I REFORMU
IVOTA

U NA[IM SAMOSTANIMA
5. Prema tomu mora se nastojati, da se onima, koji nijesu zvani
I. O zvanju i redovnièkom
ivotu uop}e.
1. Dobri Redovnici mogu biti samo oni, koji su po svetom
zvanju za to posebnu milost od Boga primili. Zato je griješno, ne-
dostojno i škodljivo siliti nekoga na redovnièki
ivot, koji nema
zvanja, bilo što tu milost nije od Boga primio, bilo što ju je
nepovratno izgubio.
2. Redovnici, koji imaju zvanje, vrše svoje redovnièke
du
nosti s razumijevanjem i veselo, jer ih vrše iz ljubavi prema
zvanju. Zato nije nu
no niti razborito, da Poglavar Redovnike sili
na vršenje njihovih du
nosti nasilnim ili bolje re}i policajnim
sredstvima.
3. Ako tko trajno ne }e da vrši svoje redovnièke du
nosti svo-
jevoljno iz razumijevanja i iz ljubavi, znak je, da u njega nema
zvanja. Takav treba da, ostavi samostan. Zato ga pak ne treba
proklinjati i prezirati kao apostatu, nego blagoslivljati, cijeniti i
ljubiti kao poštena, iskrena i znaèajna èovjeka.
4. Ali ako tko i doðe u Red bez pravoga zvanja za redovnièki

ivot, Redovnici mogu i moraju nastojati, da ga èitavim svojim

ivotom, osobito meðu sobnom ljubavi i ljepotom
ivota u brat-
skoj zajednici osvoje te on dobije zvanje.
ili nijesu sposobni za redovnièki
ivot, što više olakša èasni izla-
zak iz Reda.
II. O ljubavi i bratskom sporazumu.
1. Temelj redovnièkoga
ivota ima biti: ljubav i bratski spora-
zum. Zavjeti u praksi imadu toliko vrijednosti, koliko ima u Re-
dovnicima ljubavi prema Bogu i bratskoga sporazuma meðu
njima.
2. Zavjet ljubavi se ne pola
e u Redovima, ali je ljubav nad
svim zavjetima. Najstro
ije obdr
avanje triju redovnièkih
zavjeta u samostanima gdje ljubav ne vlada, jeste karikatura pra-
voga redovnièkoga
ivota.
3. Iz ljubavi izvire bratski sporazum, koji ima da dr
i Redov-
nike na okupu. Prema tomu na mjesto strahovlade sa strane Po-
glavara ima da stupi bratski sporazum u svim stvarima, što se
tièu zajednice.
4. Bratski sporazum je samo onda mogu}, ako meðu Redovni-
cima vlada potpuna iskrenost i otvorenost. Zato je najopasniji ne-
prijatelj redovnièke zajednice - hipokrizija ili licemjerstvo.
5. Da se zaprijeèi licemjerstvo i strahovlada, a da se uzdigne
bratski sporazum i iskrenost,
elimo, da se u samostanima dr
e

40 br. 140, studeni 2003.

 PODLISTAK

ordinariju pridr
ana. 2. Zabranjujemo za sada æe u Zagrebu voditi naš pristaša

svim sve}enicima 'Reformu' izdavati, u
njoj saraðivati, pretpla}ivati je, kupovati i
èitati«.
Znajuæi da je vlè. Cenkiæ jedan od
najaktivnijih voða reformaša, nadbiskup
ga je osobno pozvao da napusti
uredništvo »Reforme«. Zapovjeðeno mu
je, isto tako, da javno osudi svoje pisanje.
Cenkiæ, kalnièki
upnik, nije uspio dulje
vrijeme odolijevati nadbiskupovu
pritisku te je poèetkom 1920. istupio iz
reformnog pokreta ni
ega katolièkog
sveæenstva. Zajedno s njim na taj su se
korak odluèili i drugi manje istaknuti
sveæenici. Jedan od razloga za donošenje
takve odluke treba tra
iti i u strahu da æe
daljnjim ostajanjem u reformnom pokretu
izgubiti relativno siguran društveni
polo
aj i materijalne beneficije koje iz
njega proizlaze. Ipak, sve sluèajeve
napuštanja reformnog pokreta nije
moguæe vezati samo uz materijalnu stranu
problema.
Premda su se pojedini reformni
sveæenici pokolebali i istupili iz pokreta,
biskupska okru
nica nije sprijeèila
njegovo daljnje širenje. Èasopisa
»Reforma« nastavio je izlaziti, ali sada
pod imenom - »Nova Reforma«. Prvi broj
toga starog èasopisa s novim imenom
Ante Donkoviæ
uredio je – vlè. Cenkiæ. Naime, prije nego
što se pokorio crkvenim vlastima, Cenkiæ
je, 13. kolovoza 1919., pisao Petriæu:
»Veæ je dekret o mojoj suspenziji ab
officio et beneficio uruèen
vicearhiðakonu. Ako neæeš i dalje
uzdr
ati 'Novu Reformu', onda mi odmah
to javi, pak æemo likvidirati. Za izbjegnuti
progonima i kaznama, odbor se je tobo
e
razišao, a redakcija se je raspustila. To je
sve formalno, doèim ja stvarno ostajem i
dalje urednikom, a poslove administracije
kateheta Nikola Cerjak. Glasilo æe i dalje
izlaziti, ali pod drugim imenom«.
Bivši je nadpop i aktualni trgovac
vinom bez okolišanja osigurao novèana
sredstva za izla
enje «Nove Reforme».
Nema nikakve dvojbe da je »Reforma«
promijenila ime samo zato da bi se tako
izigrala Bauerova prijetnja koja se
odnosila na vlè. Cenkiæa, a i na one
sveæenike koji su je podr
avali i u njoj
suraðivali. Do kraja 1919. iziæi æe dva
broja »Nove Reforme«. U istu je svrhu
èasopis reformnog pokreta promijenio
vlasnika i izdavaèa, jer je do tada to bio
u
i odbor reformnog klera. Naime,
dvanaest graðana iz Rijeke i Sušaka,
pristaša reformnog pokreta, odr
alo je u
gradskoj vijeænici u Sušaku, 29. srpnja
1919., sastanak na kojem je osnovano
društvo »Reformator«. Društvo je sebi
postavilo u zadatak «pomaganje
stradajuæega katolièkog sveæenstva» u
Kraljevini SHS »koje dolazi radi svojih
kulturno-naprednih ideja ili radi
domoljubnog narodnog rada, te staleških
interesa u sukob sa crkvenim
poglavarstvom, pa im se oduzimlje
nadarbina ili slu
ba«. «Reformator» je
preuzeo na sebe «potpomaganje
'Reforme' smotre za crkveno-politièka te

barem dva puta na mjesec sastanci sve bra}e, na kojima }e Pogla-
var mo}i dijeliti opomene i ukore te izdavati svoje naloge; ali }e
isto tako i svaki od bra}e slobodno i otvoreno iznijeti sve svoje
teško}e, predloge i pritu
be (pa bilo i protiv Poglavara) pred os-
talu braæu, a drugi imaju pravo, da o iznesenim stvarima izreknu
svoj sud i vijeæaju, da se do|e do sporazuma i da se pogrješke is-
prave.
III. O molitvi i pobo
nosti.
jednièki èitalo i tumaèilo Evan|elje, tra
eæi naèine, da se principe
Evan|elja primijeni na suvremene forme
ivota.
IV. O radu.
1. Najljepša i najuzvišenija molitva jest rad na slavu Bo
ju i za
dobro duša.
2. Za Redovnike - pa bili oni i sveæenici - nijedna vrst èestitoga
rada nije nedolièna, veæ je nedolièno samo besposlièarenje.

1. Molitva neka bude u duhu Evan|elja to jest radije kratka pa
od srca nego duga i dosadna.
2. Neka se ne zamjera pojedincima, ako iz valjanih razloga
propuste propisanu molitvu.
3. Siliti nekoga na molitve ili meditacije - pa bile one i propi-
sane – nije razborito ni uputno, kad nije za to sposoban ili èaso-
vito raspolo
en.
4. Braæu treba tako odgajati, da meditiraju više nego što su po
tradicionalnim obièajima i propisima du
ni to jest da èitavi dan -
u svim svojim djelima - promišljeno nastoje uèiniti ono, što je
Bogu milo.
5. Me|u pobo
nostima treba - po našim tradicijama - gojiti na oso-
biti naèin pobo
nost k Presv. Euharistiji i k Majci Bo
joj.
6. Za razmišljanje neka nam slu
i najviše knjiga sv. Evan|elja.
Zato bi dobro bilo više puta imati sastanke, na kojima bi se za-
3. Neka se nastoji, da se svaki bavi onim radom, za koji je više
sposoban. Ali neka svi nastoje, da se po primjeru i nalogu sv.
Franje bave i te
aèkim poslovima, prema duhu i potrebama
današnjega vremena.
4. Redovnièka zajednica kao takova neka se što više bavi kari-
tativnim djelima.
5. Pojedincima, koji se osjeæaju sposobnima za to, neka se
olakša, da što više zalaze me|u radništvo i siromašne slojeve puka
te neka podupiru borbu radništva i proletarijata protiv Mamona
to jest kapitalizma i društvenih nepravda.
6. Ako redovnièko odijelo smeta kod te
aèkoga posla ili kod
drugoga rada, neka bude slobodno odlo
iti ga i poslu
iti se svje-
tovnjaèkim po naèelu, da nije neèasno radi èasnoga posla odlo
iti
redovnièko odijelo, veæ je neèasno redovnièko odijelo nositi i
sramotno besposlièiti.
V. O odgoju.

br. 140, studeni 2003. 41

 PODLISTAK

staleška pitanja katol.Š ièkeÆ crkve i Zagrebaèki »Katolièki List«, glasilo

njezinog ni
eg klera«.
Na sastanku je bio proèitan i odobren
proglas, koji su objavile sušaèke
»Primorske Novine«, inaèe pisane
ekavicom, i izabran »promicateljni
odbor« novoosnovanog društva. Za
predsjednika odbora izabran je dr. Gjivo
Supilo, za tajnika N. Petriæ, a za
blagajnika Peroslav Ljubiæ. Iako je
relativno kratko djelovalo, društvo je
prikupilo oko 20.000 kruna, a od te je
svote nešto utrošeno na financiranje
izla
enja »Nove Reforme«. Sljedeæe je
godine društvo bilo prinu|eno obustaviti
svoj rad, jer su se predsjednik, tajnik i
blagajnik morali zbog talijanske
okupacije iseliti iz Rijeke i Sušaka.
Podvajanja unutar
reformnog pokreta
Borba biskupa s nepokornim «
utim»
klerom nastavila se u tijeku cijele 1919.
godine. Na konferenciji mirovinskog
zavoda katolièkog sveæenstva, odr
anoj u
Zagrebu 7. listopada 1919., prihvaæena je
rezolucija koja je trebala obeshrabriti sve
one sveæenike koji su eventualno
naginjali reformnom pokretu: »Mi
sveæenici Š ...Æ osuðujemo pokret neke
braæe sveæenika, koji su se okupili oko
Nadbiskup zagrebaèki dr. Antun Bauer
izdavanja mjeseènika 'Reforma' odnosno
'Nova Reforma', i koji su našli utoèište u
laièkom društvu 'Reformator', a nameæu
se zastupnicima cjelokupnoga
kat.Š olièkogaÆ ni
eg klera u dr
avi SHS,
te izjavljujemo, da ih ne priznajemo
svojim zastupnicima. I mi tra
imo i

elimo reformu, ali ju oèekujemo od
zakonitih crkvenih poglavara«.
sveæenstva zagrebaèke nadbiskupije, u
svome je komentaru posvetio veliku
pozornost toj rezoluciji. Prema rijeèima
komentatora, ona je bila od »velike
va
nosti«, jer je »odraz mišljenja
cjelokupnoga ni
eg kat.ŠolièkogÆ klera
nadb.ŠiskupijeÆ zagrebaèke». Mjere koje
su crkvene vlasti primijenile protiv
reformnog sveæenstva nisu ostale bez
rezultata. Koncem 1919. došlo je do
odreðenog podvajanja meðu reformnim
klerom. Mogle su se jasno uoèiti dvije
skupine. Veæina, koju je do svog
povlaèenja predvodio vlè. Cenkiæ, još
uvijek se nadala da æe legalnim putem i u
unutar Katolièke crkve postiæi zatra
ene
reforme. U tom je smislu Cenkiæ, 2. rujna
1919, pisao Petriæu: »Braæa iz Dalmacije i
naši iz Banovine ne misle ni na kakovu
skizmu ili na osnuæe Starokatolièke
Crkve po predlogu Mencigera, veæ misle
unutar katolièke Crkve ishoditi neke
polakšice. Stoga razloga - i ako Te svi u
velike poštuju - savjetuju mi, da Ti ne bi
preuzeo uredništvo 'Reforme', jer bi iz
toga ultramontanci izbijali stanoviti
kapital. Mi moramo ostati u slu
bi i na
nadarbini, a nesmijemo se dati izagnati na
polje«.
(nastavit æe se)

1. Odgoj naše mlade
i redovnièke neka ne bude licemjerski
nego otvoren.
2. Zato mladiæima, koji stupe u Red, treba dati prigode, da sve
spoznaju, što im je potrebito za stvaranje odluke o zvanju. Oso-
bito im se otvoreno moraju prikazati poteškoæe u obdr
avanju
èistoæe.
3. S istoga je razloga nu
no, da im se ne zabrajuju knjige i
spisi, iz kojih mogu upoznati realnost
ivota, objekcije proti
vjeri, Crkvi i redovnièkom stališu.
4. Od poèetka ih treba priuèavati na te
aèke poslove, koji
èovjeka oplemenjuju, i osobito u današnje doba podaju èovjeku
posebnu vrijednost.
VI. O Poglavarima i Upravi.
1.Nije dobro, da bude Poglavar Redovnièkoj Zajednici namet-
nut. Zato se mora nastojati oko toga, da Poglavare izabire sama
zajednica.
2.Poglavar treba da bude predstavnik volje i bratskoga spora-
zuma svih onih, koji ljube svoje redovnièko zvanje i redovnièku
zajednicu, te hoæe da sami sebe prisile na toèno vršenje svojih
du
nosti.
3.Prema tomu Poglavar ne treba da
andarskim sistemom, a još
manje špijuna
om, pazi na obdr
avanje reda, veæ treba da je
samo izvršitelj volje cijele zajednice.
4.Poglavar treba da pokazuje pouzdanje u braæu i svoje
podlo
nike, a ako se doka
e, da koji toga pouzdanja ne zaslu
uje
ili ga zlorabi, neka mu sudi cijela zajednica i po potrebi izbaci iz
svoje sredine.
5.Poglavar neka udovolji potrebama pojedinaca po svojoj
savjesti. Ako on toga ne bi uèinio, slobodno je svakomu, da
iznese svoju potrebu na zajednièkom sastanku, gdje æe svi suditi i
odluèivati o opravdanosti njegove pritu
be.
6.Hoæemo, da se odmah odstrane uzroci, radi kojih popušta u
nas zajednièki
ivot (kao loša kuhinja i dr.).
VII. O opæenju sa svijetom.
1. Vrijeme je takovo, da se ne mo
e izbjeæi mnogome opæenje
sa svijetom, ako hoæemo raditi u svijetu.
2. Zato neka se ne brani pojedincima, da radi apostolata zalaze
u kuæe, da sudjeluju u raznim društvima, da organiziraju osobito
mlade
muškoga spola, da dr
e predavanja ili konferencije i t.d.
3. Ako se opazi, da je netko uslijed svoje mladosti, neiskus-
nosti ili strastvenosti u opæenju sa svijetom više štetan sebi i dru-
gima, pa ako ne æe ili ne mo
e da se popravi, treba da istupi iz
Reda, jer æe mo
da tako više koristiti.
4. Hoæemo, da i u opæenju sa svijetom izbjegavamo svako
licemjerstvo te se pred oèima svijeta pokazujemo takvi, kakvi u
istinu jesmo, sa svim našim vrlinama i pogrješkama - po pravilu
evanðeoske prostodušnosti.
(Hrvatski dr
avni arhiv, Zagreb, Ostavština dra Tomca, kut. 2,
fasc. 6).

42 br. 140, studeni 2003.

 IN MEMORIAM

U SPOMEN MARINKI DOŠEN

U Gospiæu je na groblju Svete Priredio: jasno bez sjajnih fraza, obeæanja i
Marije Magdalene u nedjelju 26. lis- zakletvi koja brzo nestaju u maglama
topada 2003. pokopana Marinka Ivan VUKIÆ vremena, poruku koju je prihvatila i
Došen, vrijedna i samozatajna ponavljala:
èlanica Hrvatskog društva politièkih
zatvorenika - Podru
nica Gospiæ. zanosu stavila svoju mladost u I moja patnja za domovinu nije bila
Bila je dobra vjernica i Hrvatica. iskušenje
rtve istovjetne s pomoæi uzaludna, / Moja
rtva nije
Vjeru je prakticirala, a domoljublje progonjenim, odbjeglim i nepotrebna / Moja ljubav nije pre-
svojim
ivotom svjedoèila. Društvo zarobljenim hrvatskim sinovima i varena.
izgubi još jednog èlana, a grad Go- kæerima, slike iza zatvorskih
Ova poruka neka danas i sutra
spiæ još jednog starosjeditelja. Iz rešetaka koje uokviruju ledenu
preraste granice naše omeðenosti i
dana u dan sve nas je manje. zbilju, slike vrijedne radnice, slike
ponese nas svjetlosti i ljubavi koja æe
vrijedne pratilje brata na poligonu
Od pokojne Marinke toplom besje- i Marinku protegnuti u svjetlost na
hajki i rešetaka, slike u mirnoj luci
dom oprostila se dopredsjednica njenom zadnjem putu u vjeènost. I

ivota.
HDPZ Podru
nica Gospiæ prof. dr. na kraju, hvala joj za primjer samo-
Da,
ivotna linija njezina otpora
Mandica Manja Kovaèeviæ: zatajnosti u tišini
ivota koji ostavlja
prema nasrtajima zlokobnih sila
«Došli smo da danas na posljedn- prepoznatljiv trag.
jem ispraæaju u vjeènost našoj Rijeèi oproštaja izrekao je i èlan
Marinki darujemo rijeèi oproštaja, Podru
nice, školski kolega i obitel-
zahvalnosti i sjeæanja na njezin jski prijatelj Tomislav Tomo Javor:
plemeniti lik koji æe trajno ostati ut-
kan u našim uspomenama. Na «Draga Marinka! Opraštam se od
rastanku na kojem æe kapnuti suza Tebe u ime HDPZ Podru
nice Go-
srca i udariti o vjeèno poèivalište u spiæ, èiji si vrijedan èlan bila. Iskazu-
zemlji lièkoj, plemenitoj i tvrdoj, jemo iskrenu suæut braæi Ivanu, Mi-
kapnut æe tiho i ponijeti u njene du- lanu, Josipu, Tomici, njihovoj djeci i
bine rijeèima neizrecivu tugu za ses- ostaloj rodbini.
trom, roðakinjom, prijateljicom,
politièkom zatvorenicom i vjerni- Potekla si iz mirne skromne i
com. poštene obitelji Milana i Anice
Èaniæ, odgojena kao dobra kršæanka
I ovoga trenutka na rastanku rast- i Hrvatica. Radi svog domoljublja
vara se pred našim oèima drama
iza Drugog svjetskog rata osuðena si
Marinkina
ivota, koja po svojoj na-
na robiju, koju si izdr
ala u Slavon-
pregnutosti i silini dogaðanja nadra-
Marinka Došen skoj Po
egi. Prije 63 godine upozn-
sta i potiskuje
ivotopisni kliše i
ali smo se u gospiækoj gimnaziji, a
kronologiju
ivota pretaèe u konota-
ukotvljuje nju, postavlja i precizno kasnije kao djelatnici banke postali
cijsko polje patnje, emocija,
ivotne
odreðuje kao obiènu jednostavnu smo iskreni prijatelji. Robijanje u
borbe, klonuæa i uzleta, martirija i

enu svakidašnjice, ali istodobno iz- Slavonskoj Po
egi i tuga za tragièno
pohoda zvijezdama.
vlaèi iz konteksta te svakidašnjice i preminulim Tvojim dragim mu
em
No, ipak kroz rijeèi i sjeæanja preseljava u evanðelje
rtvovanja i Markicom i ostalim èlanovima
javljaju se slike njenog
ivotnog strpljivosti kao znaka izdr
ljivosti i obitelji ugasilo Ti je radost i narušilo
puta i sla
u se u mozaik njezina zavjeta vjeènim vrijednostima i ide- zdravlje.

ivota, slike iz ranog djetinjstva u alima. Iako izreèene rijeèi nemaju
skromnoj i plemenitoj obitelji Èaniæ, snagu da izraze dubinu uspomena i Draga Marinka molit æemo se za
slike skladnog
ivota u obitelji sjeæanja koja se probijaju danas u pokoj tvoje duše i neka ti je laka
Došen, slike koje se posebno svojom ozraèju rastanka, ipak imaju snagu hrvatska gruda kojoj si bila odana.
oštrinom nameæu u poslijeratnoj poruke koja uvire u našu sadašnjost, Hvala ti za sve, poèivaj u miru
1945. godini kada je u mladenaèkom Bo
jem!»

br. 140, studeni 2003. 43

 IN MEMORIAM

Umrla je Milica Vitkoviæ-Tomašiæ,

NA GROBU smireno u duhu vjere zaklopila je svoje
umorne oèi. Na Oltar Domovine dala
NIKOLE BUCONJIÆA je sina jedinca koji je
ivot završio pod
okrutnom èetnièkom rukom na Ovèari.
Nad grobom Nikole Buconjiæa, roð. 12. prosinca 1921., umrlog 23. Borio se za Hrvatsku u Vukovaru. Kao
listopada 2003., don Dragan Filipoviæ izrekao je sljedeæe rijeèi: ranjenik odveden je iz vukovarske bol-
«Draga rodbino i prijatelji pok. Nikole, dopustite mi par rijeèi. nice, zaklan kamom bradatih èetnièkih
«Beskrajni Bo
e, što na plavom svodu / zlato i srebro noænih zvijezda zloèinaca, bez snage za obranu. Naša
Milica i njezin suprug Albin radosno
pališ. / Èuješ li gdje ti na prljavom podu / Leleèe ljutu molbu shrvan
su podizali svoga dragog sina To-
mališ.» Izrièe Nikola molbu i molitvu u sebi jer ne smije na glas od
mislava da im bude oslonac u starosti.
1945. do 1957. Punih 12 godina i nešto dana s prljavog poda Æelovine,
Ali, zov Domovine nadjaèao je si-
dok èeka batine, zatvor, kazamat, samicu ...Moli: «Koliko puta iz te
novsku obvezu i on odlazi braniti Do-
crne jame , podigoh k nebu ruke pune gnjeva. Koliko puta po vrh oštre
movinu.
slame / Provrištah mr
njom svetih hvalospjeva. / Ako li
rtva mesa ili
kosti, / spasenje mo
e robova da kupi, / gavranu dat æu da se njome gosti Ide tamo gdje je najugro
enija. U
/ i gladnom crvu èetvrt srca skupi.» Vukovar! Strepnja majke, veæ tada in-
Ali ni nakon krvavo teškog zatvorskog razdoblja nije bilo lako. Jer, valida, do
ivljava tragièan epilog u
eto si na slobodi, ali nisi slobodan. Stalno te prate, kontroliraju, zovu i spoznaji da je njezin jedinac nestao u
'

prozivaju... «Ako te grudi il te oèi bistre treba / da kljunom svirep jas- vrtlogu "pobjede" ovjekovjeèen u sti-
treb kljuje... il' da me memla ili bitka istre, / neka o neka, samo Bog da hovima "Slobodane, šalji nam salate,
èuje, samo Bog da èuje.» A kako bih drugaèije opravdao ovu Nikolinu bit æe mesa, klat æemo Hrvate!" I meðu

ivotnu, tešku ali strpljivu i šutljivu svakodnevnu borbu... nego vjerom: prvima je pronaðen Tomislav, sin ro-
Ovo æe Bog èuti i vidjeti i uraèunat æe mu se u pravednost. «Blago pro- bijaša Milice i Albina u jami-gnojištu
gonjenima zbog pravednosti, njihovo je Kraljevstvo nebesko.» farme Ovèara. Bol je razdirala srce ma-
terino. Milica u invalidskim kolicima
Gledali smo ga zadnjih godina ovdje na Maslinama kako nosi kri
od ispraæa sina u krilo hrvatske zemlje, u
kapije do groba, bez obzira na to koga smo ispraæali. Upita ga gosp. zagrljaj oca Albina koji je veæ našao
Muciæ: «Nikola, zašto uvijek ti uzimaš taj kri
od pokojnika i to tako mir u zemlji koju je
arko ljubio.
hitro i èvrsto? Mo
da toka nekog drugog?, malo bi se i našalio. Nije bilo
A tko je Milica, djevojaèkog imena
odgovora u rijeèima ali je u oèima, jer su se zasjale od suza. Ma, znamo
Vitkoviæ? To je dijete pitomog Zagorja
mi zašto je pokojni Nikola uzimao i nosio kri
. Pa njegov je cijeli
ivot iz okolice Bednje ispod Ivanèice. U
kri
. I onda kada je došlo, recimo njegovo vrijeme, on je znao da nema svojoj 23 godini bila je osuðena na 10
odmora ni na nacionalnom niti na vjerskom polju. Kri
za narod i vjeru godina robije, a sestra Barica na 5 go-
treba nositi uvijek. Nikola nam je to pokazao na groblju, Crkvi, dina, što su pomagale progonjene i ra-
gostionici sa svojim kulturnim i šaljivim dosjetkama...zatim u svojoj zoru
ane hrvatske vojnike tijekom
udruzi gdje je i izgarao za naše i svoje obespravljene, ali dostojanstvene 1945., kad su ih partizanski osvetnici
zarobljenike. progonili kao zvijeri. U rukama imam
njezine zapise i pjesme iz logora;
Osobno bih puno toga mogao reæi. Prièali smo... a i zapjevali smo više predoèit æu vam neke da shvatite trep-
puta uz èašicu vina i gitaru. Dragi naš pokojni Nikola, znao si mi reæi: taj mladog srca što se grèi u surovosti
«Sunce moje» kad bi te dirnula koja pjesma. Ja danas molim da Vjeèno zbilje. I kad Milica zapisuje
Sunce, neizmjerni Bog, koji sve zna, i nas i mene i tebe i tvoje pjesme, "Razmišljanje", to je treptaj djeteta
primi u svoje vjeène dvore. Tvoje mrtvo tijelo odlazi, ali nam ostaje istrgnutog iz majèinog krila, ona ka
e:
tvoje ime... i to ime ovdje izgovaramo: Nikola. Spominjemo ga se s pri- "Dok smo pod okriljem majke, ne
jateljskim, rodbinskim poštovanjem i molimo: Gospodine Bo
e, sjeti se znamo cijeniti njezinu brigu i ljubav. U
njegova imena što ga je od ljudi primio, po kojem ga prepoznajemo i boli, tuzi i nesreæi, prva rijeè koja se
nakon njegove smrti, imena što si ga ti upisao u dlan svoje ruke. U znak pojavi na ustima je, zar ne, mama.
naše nade i vjere da æe Bog pokojnom Nikoli ali i nama svima dati Kada se naðemo u opasnosti daleko od
besmrtni
ivot... blagoslivljam ovo mrtvo tijelo: u ime Oca i Sina i Duha nje, tek onda shvaæamo koliko nam
Svetoga. Pokoj vjeèni daruj mu Gospodine. treba, koliko smo bijedni i siromašni
bez nje! Majka je jedna, uvijek jedna,
za to je poštujmo, volimo i budimo

44 br. 140, studeni 2003.


MILICI VITKOVIÆ-TOMAŠIÆ U SPOMEN
sretni dok je imamo.- Cijenimo to ime,
najmilije i najdra
e na svijetu-mama".
I drugi put ka
e: "Daleko od tebe
sam sada / da ka
em ti svoju tugu, / što
srce mi potpuno svlada. / Evo, veæ
godinu drugu / - Mnogo nas ovdje ima,
/ a moja je duša sama. / Sred najljepšeg
sunèanog dana / oko mene je crna
tama... / A da l' æu ti ikada doæi?, /
Majèice moja mila / i gledat tvoje oèi /
iz kojih si suze lila... / Mo
da æe smrt
biti br
a / u grob mi sakrit mladost. / Ne
plaèi tad, majko! / Za me to najveæa je
radost! / Siva bol što srce ti para, /
Izbrisat æe potpuno vrijeme / Al' onda
æeš majko se sjeæat / ko tu
ne
prošlosti-mene... (Slavonska Po
ega
,1949.)
O, kako zvuèe rijeèi, kad Milica
zapisuje: "Jesen-ta duga siva jesen puna
tuge i sjeæanja na bolnu prošlost i gubi-
tak svega što je èovjeku najmilije, gubi-
tak mladosti, dostojanstva i slobode.
Zašto se raðamo? Da budemo progon-
jeni ili da progonimo. Kotaè
ivota vrti
se naprijed, ali prošlost nas uvijek èeka i
nema barijere koja bi je vratila natrag.
Gledajuæ u veèer kroz prozor, koji je bio
nasuprot moga kreveta, na rasvijetljeno
groblje. Tamne sjene kako se kreæu,
saginju i pred njima se poka
e svijetla
toèkica, pa druga, treæa i sve dalje i više.
Malo dalje gledam jedan komadiæ zem-
lje s nekoliko svijeæa, ali ne i ljudske
sjene, jer je bila noæ, noæ tamna i gluha,
a na grobove mojih supatnica
ka
njenica nisu mogli doæi njihovi
najmiliji, jer su bili negdje daleko, i mo-
gli su samo duhom i molitvom prisust-
vovat ovom èinu. Promatrajuæi tako iz
tame zakljuèane sobe,
arko sam
po
eljela otiæi tamo i ostati, tamo zau-
vijek, zauvijek!»
SVI SVETI: Siva magla se vuèe /
ljetna
ega je prošla / na prozore kiša
tuèe / tu
na jesen je došla. / Krizan-
teme posljednje venu / pod hladnim
umornim velom / Jesen je navukla
sjenu / nad tu
nim gradom i selom. /
Srce mi ste
e tuga / jaèe neg' ikada
prije. / O, smrti, ti crna drugo, / zašto te
br. 140, studeni 2003.
IN MEMORIAM
sada nije? / Groblje je tiho i mirno / po
njemu kreæu se sjene. / Obnavljajuæ'
uspomene. / O, kako bih
eljela sada / u
mrtvome tom gradu biti / Što æe mi

ivot pun jada / opleten bodljikavom
niti. (SIavonska Po
ega, 1949.)
Milica Vitkoviæ-Tomašiæ
DOME MOJ: Nekad veseo sretan, /
pun pjesme i smijeha, / stajao si dome
moj dragi / bez suza, kletve i grijeha... /
Zelena kitila te trava / ko jastuci s
uzglavlja meka / Sad je sve tiho-sve
spava, / èak je zamrla i jeka / Zaboravit
ja ne mogu / tu
an rastanak s tobom. /
U neizvjesnost sam morala poæi / ne re-
koh ti niti zbogom!... / Oèi mi zališe
suze / bol mi proparala srce, / još jed-
nom pogled bacih / na travu i svako
drvce.
PIŠI MI MAMA: Znam mama da ne
znaš pisati / više od sedem redov, / al',
piši same napiši-tulike / da si
iva i
zdrava / meni bu dost i to / Ja tebe na
tiskam v tije sedem redi / koje kaj bez
veze zgledi, / al' ti razmeš preèitati / se
one kaj me boli / i na srcu teške le
i. /
Znaš mamek, gða tvoj list dobim / k
srcu ga stišæem i kušujem. / To si iste ti
delala gdo si ga risala / i na poštu
nosila. / Naj se mamice
alostiti / i lieta
imaju kraj. / Znam mamek, sigurna
sam vute / vrnula se bum nazaj.
VRBE S ORLJAVE: Vrbe drage
vrbe uz Orljavu cvjetate / U redu ko
stra
ari nikom ne smetate. / Ka
ite mi
vrbe u proljetne dane / da l' još itko,
barem malo misli na me. / Prijatelji
dragi što sad vani rade? / Za susret u
slobodi imamo li nade? / Vama, vrbe
drage, sve æe rijeka reæi / umorna od
puta-mirno dalje teæi. / Znam da tu
na
vijest to biti æe za me, / da još samo
draga majka misli na me. / Mladost mi
u cvijetu prekrila je tama. / Vrbe moje
drage, ja sam posve sama. (SI. Po
ega,
1949.)
Što je zapravo sreæa?!- SLOBODA!
Razmišljam na robiji nedjeljom po-
podne u zakljuèanoj sobi i da ne slušam
stotinu glasova prigušenih, jer se nisu
smjeli èuti na hodnik, s dekom preko
glave da ne vidim kako bogate Sla-
vonke jedu slaninu (jer veèere nedjel-
jom nema) i bijeli kruh. Nikad nisam
po
eljela više nego što sam imala, a
takva sam i ostala do danas... Dok sje-
dim u punoj sobi mojih supatnica pot-
puno se iskljuèim iz
amora i dam se u
razmišljanje o mom djetinjstvu.
Prisjeæam se dogaðaja koji su mi se us-
jekli u vijuge. Sjeæajuæi ih se nekad me
rastu
e, a nekad nasmiju... To mi
poma
e da lakše podnesem svijet oko
sebe i iz dana u dan, smanjujem bora-
vak u ovoj tu
noj sadašnjosti. Ne tre-
bam mnogo razmišljati, za
mirim i
stihovi teku, teku i teku-misli. Kad je
gotov stih otvorim oèi i evo me opet u
istom
amoru, u istoj sobi, u isom go-
lubinjaku. (Drveni kreveti za šest
osoba: prizemno-svinjac, srednji-
kokošinjac, gornji-golubinjak).»
Bilo bi suvišno bilo što dodavati.
Milica je rekla sve. Naknadno æe biti
objavljena još po neka pjesma u di-
jalektu njenoga kraja. Vjerujem da æe
se svaka njezina supatnica rado pris-
jetiti samozatajne Milice i njene sestre
Barice. Ja sam se s nekoliko rijèi u ime
prisutnih supatnica oprostila prigodom
ispraæaja iz mrtvaènice u njedra hrvat-
ske grude, u zagrljaj sinu i mu
u. Neka
joj Gospodin podijeli mir u vjeènosti.
Kaja PEREKOVIÆ
45
 IN MEMORIAM

U SPOMEN U SPOMEN

dr. ANTE PEÆARINA NIKOLA PAVELIÆ

1922.-11.08.2003. redovni èlan podru
nice Vara
din
Laka mu hrvatska zemlja roðen 05. svibnja 1923. u Kalati, Donji Lapac

kaznu zatvora izdr
avao u razdoblju od 27.

veljaèe 1951. do 26. studenoga 1966.

umro 02.10.2003.
U SPOMEN
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
VERONIKA MANCE
1906.-2003.

Neka joj je laka hrvatska zemlja!

HDPZ Podru
nica Rijeka

U SPOMEN

VINKO BOREKOVIÆ
1914.-2002.

U SPOMEN ANA O
ANIÆ

ZLATA HRISULA VIGATO 1926.-2003.

1929.-2003.
STJEPAN RIKERT
Neka joj je laka hrvatska zemlja! 1927.-2003.
HDPZ Podru
nica Rijeka
JURE CVITKOVIÆ
1915.-2003.

Neka im je laka hrvatska zemlja!

U SPOMEN HDPZ Podru
nica Slavonski Brod - Brodsko-

DRAGICA BAHUN posavska
upanija

redovni èlan Podru
nice Vara
din

roðena 16. srpnja 1913. u Donjem Ladanju, Iva-

nec
U SPOMEN
kaznu zatvora izdr
avala u razdoblju od 24.
veljaèe 1947. do 16. sijeènja 1950. JANKO ŠIMATIÆ
umrla 09.07.2003. 09.01.1915.-24.09.2003.

Neka joj je laka hrvatska zemlja! Neka mu je laka hrvatska zemlja!

46 br. 140, studeni 2003.


IN THIS ISSUE
The small intellectual circles in
Croatia adopted the South-Slav idea
as early as before the World War I.
Those individuals thought that the
creation of a South-Slav state would
serve as the guarantee for the preser-
vation of the integrity of the Croatian
lands, which were jeopardised by the
Italian, Hungarian and Habsburg pre-
tensions. In the struggle for the crea-
tion of a South-Slav state, some
Croatian politicians were co-
operating with the government of the
Kingdom of Serbia. But, Serbia saw
South-Slavism only as a tool to
The City of Klis, the seat of Croatian national rulers
achieve the Greater Serbia. In that
sense, the Serb politicians in Croatia
were given appropriate instructions.
The Serb understanding of South-
Slavism became obvious in 1916 at
the latest, at the time of the suffering
of Croat war prisoners in Odessa on
the Black Sea. Together with the Rus-
sian imperial government, the repre-
sentatives of the Serb government on
the Eastern Front were trying to re-
cruit the Croat captives, who were
former members of the Austro-
Hungarian army. The operation was
br. 140, studeni 2003.
SA
ETAK
supported also by the South-Slav ori-
ented Croatian politicians, expecting
it to strengthen their own position and
to additionally justify their plans for
the creation of a South-Slav state. But
the reality was quite different. The
representatives of the Serb royal gov-
ernment insisted that the voluntary le-
gion should be given a Serb name,
opposing the use of a South-Slav
name. But, especially brutally and
even by use of mass murders, they
were punishing those Croat prisoners
of war, who refused to be used as the
means of South-Slav or Greater Ser-
bian propaganda.
In the Croatian Parliament, in the
name of the Croatian Party of Rights,
Dr. Aleksandar Horvat gave an inter-
pellation about those tragic events.
His warning that the Odessa events
were a clear indication of what Croats
were to experience in the possible
South-Slav state was declined by the
Yugoslav propagandists, who accused
him of being an agent serving the Vi-
enna Crown. Horvat’s prediction
came truth: already on 5th December
1918, four days after the declaration
the Yugoslav (South-Slav) state, there
was a mass slaughter of Croatian
home guardsmen on the Croatian
capital’ central square. Both events,
the slaughter of the prisoners of war in
Odessa, and the killing of the Croatian
home guardsmen in Zagreb, were the
taboos in the times of both the monar-
chist and the communist Yugoslavia.
In this issue, Dr. Stjepan Matkoviæ
writes about the tragedy in Odessa,
preparing the text on Horvat’s inter-
pellation.
***
Ivan Gabelica writes about the bru-
tal torture and the unyielding resis-
tance of Erih Lisak. Before the World
War II, Lisak joined the Croatian na-
tionalist emigrant organisation. After
the fall of the Independent State of
Croatia, he found himself abroad, to-
gether with the surge of Croat refu-
gees. But, after having heard of the
organised resistance against the Yugo-
slav communist authorities in Croa-
tia’s woods, he decided to go back to
the homeland. Communist agents cap-
tured him there, and after ruthless tor-
tures, he was brought to trial together
with the subsequently beatified Arch-
bishop of Zagreb Dr. Alojzije
Stepinac and many others. He was
sentenced to death in that show trial.
But, although the consequences of the
torture were clearly visible at the trial,
Lisak refused to collaborate in any
manner with Yugoslav communists.
He chose death, rather than to give up
his idealism.
***
Frano Aliloviæ publishes, as of this
issue, his recollection of the times of
war and his imprisonment. Bruno
Zoriæ writes about the fate of the Za-
dar cross, which was damaged and
broken several times under the Yugo-
slav communist rule.
47

IN DIESEM HEFT
Eine dünne Schicht der kroatischen
Intelligenz nahm die südslawische
Idee noch vor dem Ersten Weltkrieg
an. Diese Einzelnen betrachteten die
Bildung des Jugoslawischen Staates
als besten Garanten zur Bewahrung
der Vollständigkeit kroatischer Län-
der, die durch Gebietsanspruch von
italienischen, ungarischen und der
Habsburger gefährdet war. Im Kampf
zur Schaffung Jugoslawiens arbeitete
mit der Regierung des Königreichs
Serbien ein Teil kroatischer Politiker
Dubrovnik im Mittelalter
mit. Serbien betrachtete das Jugo-
slawentum nur als Mittel zur Schaf-
fung Großserbiens. In dieser
Richtung wurden an serbische Poli-
tiker in Kroatien Anweisungen erteilt.
Wie Serben das Jugoslawentum ver-
standen war spätestens 1916, zur Zeit
des Leidens von kroatischen Kriegs-
gefangener in Odessa am Schwarzen
Meer, klar. Vertreter der serbischen
Regierung versuchten, durch Mit-
wirkung der russischen Zarenregie-
rung, gefangene Kroaten – zuvor
Angehörige des österreich-
ungarischen Militärs – zu rekrutieren.
In Erwartung, dass die Unterstützung
dieser Aktion deren Stellung festigt
und zusätzlich Pläne zur Schaffung
des jugoslawischen Staates le-
48
SA
ETAK
gitimiert, haben sie auch kroatische
Politiker jugoslawischer Orientierung
unterstützt. Doch die Wirklichkeit
wurde anders. Vertreter der ser-
bischen königlichen Regierung haben
auf die serbische Namensgebung der
Freiwilligenlegion bestanden und
widersetzten sich ihrer jugo-
slawischen Benennung. Mit den kroa-
tischen Kriegsgefangenen die
weigerten, sich als Mittel der jugo-
slawischen bzw. großserbischen
Propaganda zu verwenden, haben sie
besonders brutal und sogar durch
Massenmorde abgerechnet.
Im Kroatischen Sabor brachte Dr.
Aleksander Horvat im Namen der
Kroatischen Rechtspartei eine Inter-
pelation ein. Seine Warnungen, dass
die Geschehnisse in Odessa ein An-
zeichen dessen sind was die Kroaten
im jugoslawischen Staat erwartet,
wiesen jugoslawische Propagandisten
mit der Beschuldigung, er sei ein
Agent des Wiener Hofes, ab. Die Vo-
rahnung Horvat's wurde wahr: Am 5.
Dezember 1918, vier Tage nach Aus-
rufung des jugoslawischen Staates,
kam es zum Massaker kroatischer
Domobranzen auf dem Zentralplatz
der kroatischen Hauptstadt. Beide
Geschehnisse, das Massaker Kriegs-
br. 140, studeni 2003.
gefangener in Odessa und Hinrichtun-
gen kroatischer Domobranzen in Za-
greb, waren während des
monarchistischen sowie kommunis-
tischen Jugoslawien Tabuthema. Über
die Tragödie in Odessa, in Bezug auf
Horvat's Interpelation, schreibt in die-
sem Heft Dr. Stjepan Matkoviæ.
***
Über die bestialische Quälerei und
ungebrochenen Widerstand des Erih
Lisak schreibt Ivan Gabelica. Lisak
trat vor dem Zweiten Weltkrieg der
kroatischen nationalistischen Emi-
grantenorganisation bei. Nach Zu-
sammenbruch des Unabhängigen
Kroatischen Staates, befand sich auch
er in der Menge von Flüchtlingen im
Ausland. Auf die Nachricht hin, dass
es in den Wäldern Kroatiens einen or-
ganisierten Widerstand gegen das
jugoslawische kommunistische Re-
gieme gibt, entschloss er sich ins
Vaterland zurückzukehren. Er fiel in
die Hände kommunistischer Agenten
und wurde nach unbarmherzigen Tor-
touren, gemeinsam mit dem später
beatifizierten Zagreber Erzbischof
Dr. Alojzije Stepinac und vielen an-
deren Personen, vor Gericht gestellt.
In einem Schauprozess wurde er zum
Tode verurteilt. Obwohl Folgen der
Quälereien auch beim Prozess offen-
sichtlich waren so lehnte Lisak jede
Kolaboration mit jugoslawischen
Kommunisten ab. Er wählte eher den
Tod, als sich von seinen Idealen abzu-
wenden.
***
Ab diesem Heft beginnt Frano
Aliloviæ mit der Veröffentlichung sei-
ner Kriegs- und Gefängniserinnerun-
gen, und Bruno Zoriæ schreibt über
das Schicksal des Kreuzes von Zadar,
das während jugoslawischer kommu-
nistischer Gewaltherrschaft öfters
beschädigt und gebrochen wurde.