plsTlRstil

ilsT
ZADARSKOGA
NADBISKUPA
VJERNICIM
SVOJENADBISKUPIJE

ZA KORIZMU
CODINEI9I5,

Z.\DAR
TISKARAJ. ]'CRRARI
t915.
 p[sTtnstu
trsT
ZADARSKOGA
NADBISKUPA
VJERNICIMSVOJENADBISKUPIJE

ZA KORIZMU
CODINE1915. ',,
.1;,,;,,,'
r' r''
' '!i *'.,'
'r r
\' t{'
l^ 'r.. :
t'-

ZADAR
TISKARAJ. FERRAR]
1915.
 Br. 219.

. VINKOD PULISIC
Po MrLosrIeoZJorI svETEAposroLSKEsrolrcE
NADBISKUP
ZADARSKI
DALMACIJE
PRVOSTOLNIK
LJUBLJENIM
VJERNICIMASVOJENADBISKUPIJE
POZDRAVI MIR OD COSPODINA.
t*'

Prva i glavna duZnost svakoga dovjeka jest, da

"l upozna svoj podetaki svoju svrhu, da znade naime
od koga je primio Livot, zaito ga je primio i koje ga
duZnostiveZu sa Zadetnikom iivota, i Stotrebada dini,
eda postigne jednom svrhu za koju je bio stvoren.
Ali bez potpunog poznavanja objavljenih istina, ne
moZe nitko da upozna ovu svrhu, a niti da iivetako,
da ju postigne,zalo je Spasiteljrekao: jeZivot
"Ovo
vjedni, da ljudi poznaju tebe, jedinoga Boga istinoga,
i koga si poslao,Isukrsta.(lv. 17, 3).
Nepoznavanjevjerskihistina i kr5ianskihduZnosti,
izvor je bezbrojnih zloilna i grijeha, a neizbjeiiva je
posljedica ovog neznanjavjedna propastduSe,stoga
tko zanemarujepostifi potrebitopoznavanje kr5danskih
istina, postaje krivcem najZalosnijegai najkobnijega
neznania.
::li
.la
 -...--
'..1r
- 4-
Ipak koliko ima kr5iana, koji na Zalostne po-
znaju vjeronauk, te zanemarujukrSianske duZnostii
samo se zadovoljaval'uprividnom poboZno5iui opslu-
iivanjem izvanjskog bogosluZja, pa nesretno umiru
bez posljednjih utjeha sv. Crkve! Poznavaniekr5ian-
skog nauka jako djeluje na cijeli livol kr5ianina,
stvara mu zna(.aj, upravlja njegovim iudoredjem i
svim njegovim pona5anjem,udahnjujemu, na osobiti
nadin kad dostojnoprima sv. SakramenteIspovijedi
i Pritesti, iuvstva bogoljubnostii ljubavi premaBogu
i prema iskrnjemu. KrSianski naukprikazujekr5ianinu
pravu stazu kako 6e Zivjeti u miru sa svakim, u pra-
vednostii u svetostie da umre spokojnou krilu one
sv. Vjere, koja mu je dok je Zivioupravljaladjelima.
Zato, kao Sto sam vam u mom lanjskom pastir-
skom listu nastojao protumatiti Sto je potrebito za
dobru Ispovijed, tako fu vam u ovogodi5njemgovo-
riti o sv. Priiesti i o svemu onomu Sto je propisano
za dostojno primanje G. N. Isukrsta u Sakramentu
njegoveljubavi.
Mnogi od vas poznaju za stalno sve ono, o
tem iu vam govoriti, ali je iaiiboie ne rnalo,
onih koji su vei zaboraviliono Sto su moZda kao
djeca naudili, i tako ili uopie ne prinrajusv. Sa-
kramenata,buduii da im viSe ne uvidjajuniti vaZnosti
niti koristi, ili, ako ih primaju, to biva nedostojnoi
na taj nadin pretvarajur izvor osude ono Sto je bo-
ZanstveniSpasiteljhtio da bude naSimspasom.
I nemojte misliti da je nezgodnoi neumjesnoSto
vam ja govorim o predmetu,kojibi moida bolje pristao
jednojkatehetskoj poucinegoposlanicijednogaBiskupa.
I sv. Agustin, hiponski Biskup, taj najuieniji na-
uditelj sv. Crkve, time Stoje usprkosnajtetim biskup-
-5-
skim brigama napisaoznamenito djelo o pouiavanju
neukih,(de catechizandis rudibus) postaoje sigurnim
vodjom i izvrsnim izgledom svim duhovnim pastirim
i Biskupim. NaS vrli zemljak sv. Jerolim,taj slavni
poznavalacraznihtudjih jezika i najvjeStijiprevoditelj
sv. Pisma, dok je neodoljir,im obrazloiivanjemi du-
bokim prosudjivanjemraspravljaoo najtelim i najsit-
nijim bogoslovnimpitanjimakojima su se za njegovo
doba bavili udenjaciIstoka i Zapada,neprestanobi
poudavao stanovnikeBetlema,kamo se je bio povu-
kao da tu sveto dokonda svoj Zivot. (f g. a2q.
A Papa sv. Grgur Veliki, i ako je bio zaposlen
upravomcijele katolidkeCrkve i uvijek boleZl.jiv, ipak
bi svake sedmice nekoliko puta poudavao rimsku
mladeZu kr5ianskomnauku.
Ovi udeni ljudi i veliki Sveci nasljedovali su
G. N. Isukrsta,boZanstvenog pastiranaSihduSa, koji
je sproveoveii dio djelotvornogsvog javnoga iivota
u pouiavanju naroda galilejskogaza koji nijesu ma-
rili niti pismoznanciniti farizeji.
I puk je uvijek rado hrlio u velikom broju da
sluSaOtkupitelja,i da se okoristi njegovim bolan-
stvenimnaukom,jer su ga k njemu privlaiivala,lahka
nebeskapouka i dudesa.
Stoga ee ova moja pouka biti zgodna i korisna
svakomu vjern,iku,a napose onima koji su zaboravili
katekizam,a takvih je na Zalostdosta, kao Sto sam
to, saZaljenjemprimjetio u svom pastirskomlistu
2 5 l i s t o p a d a1 9 1 0 .
I zbilja straSnoje nepoznavanjepoglavitijih
istina sv. Vjere, Sto se dandanasosobitoopaZa u slo-
jevima tako zvanog tzobraienog druStva.TeSko je i
odurno vidjeti ljude koji su izobraieni u svjetskim
 -6-
stvarima, pa bilo to povrSnoi nesavrieno,a neznaju
ni5ta o vjerskim istinama, a najgore je da nemaju
pojma o prvim podetcimakatekizma pa ipak uvijek
raspravljajui ludo prigovarajusv. Vjeri.
Zaliboie dandanas mnogi ne vrSevjerskih duZ-
nosti, jer ih ng poznavaiu. A sv. Crkva, ta ljubezna
majka,plade nad gubitkom tih izrodjenihsinova,koji
premda su bili po njgj u sv. Krstu preporodjeni,ipak
iivtt kao pogani i umiru otvrdnuti u grijehu, jer
s neznanja vjerskih istina i krSianskih duinosti za-
nemarujusredstva,koja je G. N. Isukrst ustanovioza
na5e posvefenje,a ta su sredstva na osobiti nadin
sveti SakramentiIspovijedii Pritesti.
***
Prije svega, potrebito je da vam kalem kako i
kada je GospodinnaS Isukrst ustanoviopresv.oltarski
Sakramenat. BoZanskiSpasiteljustanovioje ovaj presv.
Sakramenatna zadnjoj vederi, koju je on blag,rvaosa
Apostolirnau odi svoje gorke muke; ali vee mnogo
prije bijaSeon obeiao udenicima,da ie im dati svoje
tijelo za hranu i svoju krv za pi(e.
S toga iu najprije govoriti ob ovomu obecanju
o zalim o njegovom ispunjenju.
Jednoga dana, kako se dita u glavi VL sv. Evan-
djelja po Ivanu, otidje Spasiteljsa svojim udenicima
na istodnustranu Genezaretskog jezera i udje u 5i-
roku pustinju nedalekograda Betsaide. Tamo ga je
slijedilo mno5tvo naroda, koje ga je uvijek pratilo
Zeljno da slu5a njegovepouke i da isprosi izlijeienje
svojih bolesnika.
Da nagradi tu njihovu vjernost i da doskoii . 7
njihovom giadu, umnoZi .na iudnovati nadin
hljebat ffitte, rir..*,,,SOOO*uSf.urucab.ezbrojiti
Zenskei djecu.Tim je dudnovatimumnoZenjemhljebova
' hotio Sin BoZji pripravitiduhovena velikodudopresv.
Sakramenta.Te iste veieri vrati se Isus u Kafarnaum.
Qrad je to koji leii na zapadu Genezaretai u ono
{oba bija5e jedan od najvalnijih gradova Galileje.
1 Uprav za to odabra Isukrst taj grad kao sredi5te
svoga propovjedanjai svojih dudesa.Tu javi on mno-
dtvu, koje je bilo tamo dohrlilo da ga sluSa,kako ie
im dati kruh nebeskineizmjernobolji od onogakojim
ih bija5e nasitio,te im rede ovako: ,,Ja sam kruh Zivi
koji s neba sidjoh. Kruh koji eu vam ja dati i koji
je tijelo moje, spas je svijeta.Ko jede ovaj kruh prirnit
ee u sebe klicu neumrlosti i zalog vjetnoga livota.
Ovaj kruh, koji 6u vam u svoje vrijeme dati, tijeloje
moie koje ee se Zrtvovatiza spasenjesvijeta".
Zidovi premda neuki i tvrdoglavi,ipak razumje5e
da im je tim rijedimaSpasiteljobeiao pravo svojeti-
jelo za jelo i ako nijesu mogli shvatiti nadinkojim bi
se to obe(anje izvrSilo.S toga mrmljahu megju sobom
govoreei: Kako nanl moZe ovaj dati tijelo svoje da
jedemo? Mjesto da opozove ili da dade drugi smisao
svojim rijedima Spasitelj odrjeSito ponovi svoje obe-
eanje i to rijedima,kojim se Zidovi sluZepri prisegi:
,,Zaista, zaista vam kaiem: Ne budete li jeli tijelo
Sina iovjedanskogai ne budete njegovu krv pili, ne'
iete imati iivota u sebi. A tko bude jeo moje tijelo, i
pio moju krv, ima iivot vjedni i ja 6u ga uskrisiti u
najposljednji dan. On ima u sebizalog svogaukrsnuia,
i ja eu ga udiniti dionikom blaZenstv.akojemu nede
biti konca, jer je moje tijelo prava hrana, i moja je
* krv pravo piee. Tko jede moje tijelo i pije moju krv,
r\#'e u ureni a ja u njemu".
 -8-
Nekoji od njegovih udenika umi5ljajue se da
tovjek moi,e za livota razumjeti one tajne BoZje,koje
ee tek blaieni u nebu shvatiti, nijesu mogli sebi ra-
stumaditi kako fe im Isus dati svoje tijelo za hranq,
i stoga ga ostaviSe l kaleZsa vinom i poda ga njima), koji 6e vas uvijek
A Isus, koji je hotio da se njegove'rijedi uzmlr
u njihovom naravnom znadenju,,mjesto da ih opd-
zove obrati se dvanaestoriciApostola, te im odrje5ito
re(e: ,Zar i vi hoeeteda me ostavite?"A tirn je hotio
reii : Ja sam veliko obeeanjeobeiao te ga ne mije-
njam pa bilo da me zata svi ostavite.
Ali sv. Petar u ime svih oditova svoju tvrdu
vjeru u BoZanstvo nebeskog uditelja sa ovim jasnim
rijedima: ,,Gospodine, komu iemo iii ? Ti ima5 rijedi
vjednoga iivota. I mi vjerovasmoi poznasmo'da si ti
Krst, Sin Bolji". A to drugim rijedimazna(i: Mismo
te upoznali za pravogaBoga i kao takvate priznajemo;
za lo moramo vjerovati i klanjati se tvojim rijeiima,
biio da ih razumijemoili ne.
Tako je eto Spasitelj obeiao veliko Otajstvo
presv. Tijela, Sto je na zadnjoj vederi i ustanovio.
U ietvrtak na veder u odi grozne smrti na Kal-
variji Isus pozove na zadnju vederu,kako nam to pri-
povjedaju Evandjelisti(sv. Ivan gl. XII, sv. Marko gl.
XIV, sv. Luka gl. XXII, sv. Matej gl. XXVI), svojih dva-
naest Apostola. I tu on ostavi njima i nama zalog
najmilije ljubavi Sto je moglo zamisliti srce dragog
oca prije svoje snrrti.
I reie im po prilici ovako: Sutra eu ja iza po-
dneva ispustiti svoj zadnji dah, i umrijet iu kao Zrtva
za vas, ali vas,neduostaviti sirote.I sadadinim svoju
oporuku, koja ie se kroz sve vjekove nazivati novim
zavjelom.Ljubav, koja me sili da radi vas umrem,ne
-9-
daje mi da se od vas odijelim i da vas zaboravim,
moram da nredju vama ostanemne samo ljubavlju,
veC i sa svojon pravom prisutnoSiu.
' Evo vam zaloga (i uze kruh i prelomi ga, te
na mene sjeiati. Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo,
ovo je moja krv, ono tijelo koje ie umrijeti, ona krv
koja 6e se doskoraproliti.
I nije Isus na Kalvariji Zrlvovao za na5e otku-
pljenje sliku svoga tijela, vee svoje pravo tijelo, niti
je samo slika krvi, vec prava krv Spasiteljaona koju
I je on na kriZu prolio. Spasiteljeverijedi: ,,Uzmite,
ovo je tijelo moje, ovo je krv moja, uzmite jedite i
-fI
pijte" sadinjavajuoporuku koju je on udinio u odi
svoje smrti, i kojom nam je on ostavio svoje Tijelo i
svoju Krv. Svak znade da se u oporuci ne rabe ne-
jasni i dvolidni izrazi, veCse tu govori eisto i bistro,
a to za to da se odstrani svako nesporazumljenjei
svaka prepirka.
Kad bi neko usijed zakonite oporuke baStinio
I
ku(u, zar bi mu se mjesto kuie mogla dati slika iste
kuie ? Buduei dakle da je tijelo i krv, Sto nam je
Spasiteljostaviou presv.Sakramentu,ono isto Tijelo
koje je za nas trpjelo i ona ista Krv koja je za na5e
spasenjebila prolivenana Kalvariji,mora se zakljuiiti
da je Gospodin na5 Isukrst u istinu bitno i stvarno
prisutanu presv.Sakranrentu, i mi se njernu moramo
klanjati u presv. Oltarskom Sakramentu prigibajufi
desno koljeno do zemlje kako su mu se klanjali
Mudraci sa Istoka i Apostoli iza Uskrsnuda.(Sv. Mat.
28, 17.)
Sv. je Mati Crkva od svoga postanka vjero:
vala uvijek stvarnu prisutnost Spasitelja u presv. Sa--
 -10-
kramentui osudila sve one krivovjercekoji su ju
nlleKatt.
Sveti Oci, kad u svojim sv. knjigama spominju
ovo Otajstvo svemoguistv-a, mudrosti i dobroteBoZje,
upotrebljavajurazne izraze po kojirna se jasno vidi
njihova dvrsta vjera u presv. Tijelo Isusovo.Oni ga
nazivlju Presveti Sakramenal, jer je najveei i najtz-
vi5eniji od svih Sakramenata, buduei da dijeli Ispkrsta
pravoga Boga i pravoga dovjeka i posveienje du5e
bolje nego li ikoji drugi Sakramenat. Nazivlju ga Sa-
kramenat preso. Tijela i Krvi Isusove, jer sadrZaje
jedno i drugo; Sakramenat od oltara radi mjesta na
komu se prinosi. Za njlh je on : Szt. Priiest,jer se po
ovom SakramentuIsukrst podaje vjernicima,a oni se
s njinr najuie zdrui.lju, kao Sto se zdruZuju desti ti-
jela sa glavom. Zovu ga Poputbina, jer je nebeska
hrana koja nas hrani i jada na putovanjuovogaiivola
a na osobiti naiin nas prati na onom putu, kojim se
ide u vjednost. Prozvali su ga kasnije: Euharistija
(po grdkom jeziku, eu Sto znati dobar, i charis ito
znadi rnilost ili dar), jer sadrZajeIsukrstakoji je izvor
svih milosti i jer po njemu moZemonajbolje zahva-
ljivati Bogu na milostimai dobivati hove milosti.
*{<
Gospodinna5 Isukrst ustanovioje presv.oltarski
Sakramenatosobito za ove lri strhe: l. da bude hrana
na5ih du5a; 2. da bude vjedna uspomenanjegove
muke i vjedni zalog njegoveljubavi; 3, da budeZrtva
novoga Zavjela. U ovom pastirskomlistu, kako vam
ved rekoh, govorit 6u vam jedino o prvoj svrsi t. j.
o presv. Euharistiji u koliko je ona hrana du5e,to
jest o sv. Pridesti.Biti ee to shvatljivai lahka pouka
da se dobro pridestite,a tko se bude dobro pride$fivao
- 11 -
dobit ee bez dvojbe vjedni Livot. Priiestiti se znaii;
primiti za hranu duse Gospodina naiega Isukrsta
bitno i staarno prisutnoga pod. pritikama kruha i
'uina.
Onaj koji se priieScuje pod samim prilikama
kruha prima ne samo Tijelo vec i Krv G. N. Isukrsta,
jer se Spasitelj nalazi vas sa svojinr iovjedanstvomi
svojim boZanstvomtoliko u posveienomKaleZu,ko-
liko i u posveienojHostiji. Isto tijelo sa krviju,duSom
i boZanstvomnalazi se u svakom dijelu j dapaie ako
se posveiena Hostija dijeli u viSe komadica,ono se
nalazi cijelo u svakom komadiiu. Tako ne5to sliina
zbiva se u na5em obidnom iivotu.
GtedaSli se na pr. u zrcalo,na istom vidiS pot.
punu svoju sliku; razbijeSli ono isto zrcalo,vidit ie5
opeta potpunu svoju sliku u svakom komadiiu. Tako
se G. N. Isukrst nalazi cijeli u jednoj velikoj Hostiji,
kako i u svakoj destici. Tijelo je G. N. Isukrstapri-
sutno u presv. Sakramentuna duhovni nadin t. j. po
prilici, kako se cijela naSaduSa nalazi u svakomedi-
jelu tijela. Stoga ono isto siavno Tijelo Isukrstovo,
koje je u nebu, nalazi se stvarnocijeloi nerazdijeljeno
u isto vrijeme po svim mjestima svijetagdje se na-
l a z e e u h a r i s t i c nper i l i k e
Usljed rijedi posveeenja,koje sveienlk izgovan
malo prije podizanja, Tijelo G. N. Isukrsta nalazi se
iivo' i neumrlo u posveienoj Hostiji, kako Sto je u
nebu. PoStci ie to Tijelo u nebu Zivo, nalazi se u
njemu I(rv, DuSa i BoZanstvotb jest cijeli G. N. Isu-
krst i kao Bog i kao iovjek. Na isti nadin iza posve-
fenja, Krv Spasiteljanalazi se Ziva ukaleiu; nu poSto
je ova krv liva, mora da je sebi pridruZila takodjer
i Tij-qlo,DuSu i BoZanstvo'njegovo, za to se i u ka-
 - 1c)
LZ
leiu nalazi cijeli G. N. Isukrst i kao Bog i kao iovjek.
I zaistau onom dasu kad je Isukrstustanovioovaj
presv. Sakramenat izgovaraju1irijedi: ,,Ovo je tijelo
moje ovo je krv moja", on je bio Ziv t. j. u njemu
se nalaziloi Tijelo i Krv i DuSa i BoZanstvo.I na taj
nadin on je dao Apostolima da piju njegovu iivl
Krv i da jedu njegovo Zivo Tijelo skupa sa Du5om
i sa njegovim BoZanstvomkoje je poslijeupueenjane-
razdijeljivozdruieno sa Tijelom i Du5omIsukrstovom.
Apostoli pri zadnjoj vederi pod.prilikom kruha prirniii
su zajedno sa Tijelom takodjer i Krv G. N. Isukrsta,
a pod prilikom vina primili su skupasa Krvlju i Tijelo
Spasitelja;a pod obim prilikama takodjer Du5u i
BoZanstvonjegovo.
Poslije svoga slavnogaUskrsnufaIsukrstvi5ene
umire, pa radi toga on je fie samo u nebu liv t. j.
u Tijelu, u Krvi, u DuSi, u Covjedanstvu i uBolan-
stvu, nego i u presv, oltarskom Sakramentu,bilo pod
obim prilikama, bilo pod samom jednom. Njegova
potpuna prisutnostne ovisi dakle ni o velitini kruha
n i o k o l i k o c iv i n a .
Gospodin je na5 Isukrst, iza kako je na zadnjoj
vederi ustanovio ovaj presv. Sakramenat,rekao Apo-
s t o l i m a : , , O v o d i n i t en a m o j u u s p o m e n u " .
Namjera dakle Isukrstovabila je da presv.ol-
tarski Sakramenatbude ileprestanosjeiao ljude na
njega samogai na njegovu smrt, koju je on podnio
za spasenjesvijeta. Toga radi on ga je ustanoviopod
dvima nazliditim prilikama.I zato sveeenik,kako je
jednoi uiinio G. N. Isukrst, posveiuje napose kruh i
vino da se Zivljim i zornijim naiinom prikaie ia-
losna smrt Spasitelja,koja se onda zbila kad se je
Krv rastavilaod njegova ,BoZanstvenog Tijela. I tako
-13-
iete lahko razumjeti za5to u sv. Misi sve(enikmora
da posveti napose prilike kruha a naposeone od vina,
jer je presv. Euharistija ne samo Sakramenatve6 i
irtva koja se Bogu prikazuje u sv. Misi,
Zrtva je vidljivi prinosudinjenBogu,koji se prinos
ili uniStuje ili mijenja da se tako pripoznanjegovabo-
ianska moi nad svim Sto je stvoreno.Zrtveni prinos
mora nas dakle sjefati na uni5tenjei :ra ,smrt Zrtve.
To uni5tenjeili ta smrt moZe biti pravo uni5tenjeili
ti prava smrt, ili samo slika i znak uniStenjai smrti.
A svakom Lrtvom bila prava ili slikovitapripoznajese
Boga najviSimGospodaromsvega Sto je stvoreno.
Ovo uni5tenjeZrtvet. j. smrt GospodinaN. Isukrsta
oznadenaje time Sto se ltaposeposveiujekruh a na-
pose vino, i na taj naiin spominjese kako je krv bila
rastavljenaod TijelaIsukrstova, naimenjegovasmrt.To
je razlog s kojega se u sv. Misi toj pravoj hlvtnovoga
Zavjetazahtjevajuobe prilike, jer inadekrvna Zrtvaili
smrt Isukrstovanebi bila oznadenaonako kako je to
traiio G. N. Isukrstkad je ustanovioovu nekrvnuZrtvu.
Qijedima: ,,Ovo dinite na moju uspomenu",Spa-
sitelj je ustanovioZrtvu sv. Mise, ali ne novu irtvr,
vei je ovjekovjedioirtvu na kriiu. Zato je irtva sv.
Mise u svojoj bitnostijedna te ista Zrtvasa onom na
kriZu,jer je jedna te ista lrtva koja se u obima pri-
kazuje naime G. N. Isukrst, samo je razllka u nadinu
kojim se lo zbiva. Na kriZu je G. N. Isukrst prrkazao
sebe na krvni natin t. j. prolio je svoju krv, a u sv.
Misi on se prikazuje po misnidkim rukama na ne-
krvni nadin t. j. bez proliia krvi, te opetuje irtvt
prlkazanuna krilu a da ponovno niti trpi niti umre.
Na kriZu je irtva bila zbrlja uniStena jer je G.
N. Isukrst zbrljana njemu umro, a u sv. Misi sve se
 -14-
to zbiva na tajinstveni i preneseni nadin. Kako na
Kalvariji tako i u sv. Misi pravi je svefenik G. N.
Isukrst, a misnik koji govori sv. Misu nije nego zastu-
patelj G, N. Isukrsta.
Zato svefenikgovori na ime Isukrstovo,opetuje
u ime njegovo rijeii posveienja: Ovo je tijelo moje;
krv moja; a ne: ovo je Tijelo i Krv G. N. Isukrsta.
Spasitelj u tasu kad je ustanovio ovaj presv. Sakra-
m e n a t r e k a o j e r , , O v o d i n i t en a m o j u u s p o m e n u "i
ovim rijetirna nije samc htjeo ovjekovjediti uspomenu
svoje smrti, nego je istodobno dao Apostolimai nji-
hovim zakonitimnasljednicimau sveieniStvu,a to su
Biskupi i sveeenici,vlast da mogu za uvijek pona-
vljati istim njegovim rijedima,i kao njegovisluZbenici,
ovo dudnovatoOtajstvo.
Zato tko nije primio Red sveti re moZe niti
pretvaratikruh u Tijelo Gospodinovoa vino u Krv nje-
govu. To pretvaranjekruha i vina u pravo Tijelo i u
pravu Krv Isusovu zove se prefuorba. Ta se dudno-
vata pretvorba zbiva u iasu kad misnik izgovararijeii
posveienjanad kruhom i nad vinom. Zalo iza posve-
eenja svabit kruha i vina prelaziu pravubit Tijela i Krvi
Spasitelja,a od kruha i od vina ne ostajunegoprilike.
Evo Sto ie to reii bit a ito prilih,a.
Prilika jedne stvari je sve ono Sto pada pod
naSaosjetila,pod naS vid, pod sluh, pod vonj, ukus
i opip. A bit jedne stvari je sve ono Sto_sg krije ispod
prilika,i s toga.. n. rnoi. ni viditi,frYtft.ini opi-
pati i t. d. Dakle prilike kruha i vina u Presv.Euha-
ristiji jest sve ono Sto od kruha i vina pada pod na5a
osjetila,kako na pr, oblik, velidina,vonj i ukus.
Sve to ostajei iza posveienja,dodimbit to jest
ono po iemu je kruh kruh a vino vino, uslijed rijedi
_15_
posveienja pretvarase u Tijelo i Krv G. N. Isukrsta.
I stoga ono Sto su Apostoli primili u zadnjojvederiod
Isukrsta izgledaloje hao kruh i vino, jer je imalo
slast,vonj i boju kruha i vina, ali u bitnosti nije bilo
vi5e ni kruh ni vino nego pravo Tijelo i prava Krv
G. N. Isukrsta.
Svecenik,koji govori sv. Misu, takogjeri poslije
posveeenjaznamenujekriiem Kalei i Hostiju, ali tim
se ne blagoslivljeniti Krv niti Hostija koje su vee
posveeene i ne trebaju blagoslova; dali ovim opeto-
vanim kriZevimasje6anas Crkva na krvnu Zrtvu na
Golgoti koja se sada na oltaru ponavlja na nekrvni
nadin.
I ti kriZevi sjeiaju nas na to kako htva koju
prikazujemona Zrtvenikuu svemu je jednakasa onom
Sto je za nas Isus prikazao na krilu.
U svetoj Priiesti, koja je samo Sakramenata ne
Zrtva, kr5ianin prima pod prilikom kruha cijeloga
Isukrsta to jest njegovo Tijelo, I(rv, DuSu i Boian-
stvo. Zato i sveeenicisvaki put Sto ne mise a hoie
da se pridestei oni primaju sv. Pridest. pod jednom
samom priiikom t. j. pod prilikom kruha.
Svetu Priiest Crkva nazivlje hranom na5e duSe,
jer one iste uiinke koje prouzrokujestvarnahrana u
tijelu, dijeli Presv. Euharistija na naiin savr5enijii
bolji du5amaonih koji se dostojno priie56uju.
Sam je Isukrst nazivaoPresv.Euharistijuhranom
kad je rekao: ,Moje je Tijelo u istinu hrana; moja
je Krv u istinu piie" (lu. 6. 56). Netom je sv.
Hostija bila poloZena na na5 jeztk mi ju gu-
tamo i ona prelazi u na5e prsi, onog istog dasa
BoZanstvoG. N. Isukrsta razlijeva se po cijeloj naSoj
du5i i ono ju svu prodire i hrani je na tajinstveni
 - 16 --
nadin, te ona osjeia ono isto Sto mi iutimo izakako
smo gladni i neStopojeli: bivamo naime okrijepljeni
i puni smo nekog ugodnog raspoioZenja. Jer hrana,
koju smo uzeli, ja(.anas i krijepi nas i prouzrokujeu
nama neko ugodno raspoloZenje. Po sv. PridestiTijelo,
Krv, DuSa i BoZanstvo Spasitelja ulaze u na5u duSu
i razlijevajuse po svim njezinim moijma e da ju svu
obnove i oZive.
Evo vam primjera premda nepotpunog,jer se
stvarnimprimjerima samo djelomidnomogu tumaiiti
duhovne stvari.
Pogledajtena jedan perivoj u ljetno doba kad
je sve suho. Sve je u njemu uvenulo. Ako ga vrtlar
nn ylijeme polije svjeZom vodom, poslije malo vre-
mena sve opeta u njemu oiivi, trava se opereod pra-
Sine i zazeleni s€, cvijeie se opeta otvara, i baca
svoj ugodni miris, te razveseljujesvadijesrce svojim
bajnim bojama.
Ili, kao na primjer,eto vam siromaSnozapuSteno
sirodeiznemoglood gladi i studeni, lice mu je mr-
Savo,blijedo,i uvenulo, oii polumrtve, klocaju mu
noge, sve nanr pokazuje njegovu siaboiu i poti5te.
nost. Okrijepiteto jadno dijete kakvom vrueom hra-
nom, i ono 6e izgledatiposve ojadano, lica ee mu
se zarumeniti,vedreie mu se otr od zadovoljstvalijepo
smijati, onaj djedakvas ie biti radostani veseo.
Ono Sto je voda za onaj uveli perivoj, a hrana
za ono gladno sirode,to je sv. Pridestza naSu duSu.
Mi sno umorni, bez krepkofe i ikakvog iivola,
bez dovoljne odvaZnostiu borbi proti naSimstrastima,
odvei na lahku ruku zapu5tamo rnolitvu,nemarnismo,
skloni srlo na ta5tinu,na neustrpljivost,na neiistoeu
i tako lahko se puStamona mrmljanjeproti iskrnjemu.
-17*
Kad se dakle duSa naSanalazi u svim tim ne-
voljama,pristupimok BoZjemstolu da se tu okrije-
pimo BoZanstvenim hljebom, On ee nam povratinaSe
duhovne sile, bit femo pripravni na sve hlve, jaki
proti svakoj napasti i marno iemo vrSiti sve svoje
duZnosti.
A sad eete lak5e razumjeti uiinke sv. Pridesti.
Kakcr sam vei spomenuo' sv. Priiest nazivlje se hra-
nom na5e duSe,jer kakve uiinke prouzrokujeu na-
Semu tijelu stvarna hrana, takve Pridest proizvadja
na nadin bolji i savr5enijiu duSi onih koju ju do-
stojno primaju.
Tvarna hrana 1,0 hrani tijelo t. j. uzdriavaga t
Zivotu, a euharistidnahrana uzdrZajedu5u iivu t. j.
u BoZjoj milosti, duvajudiju od srnrtnihgrijeha i ii-
Sceciju od laganih,jer se u sv. Pridestikr5ianinsje-
dinjuje osobitom svezorni to tako uskom sa G. N.
Isukrstom,da se uZeg sjedinjenjane moZe dobiti po
nijednonr drugom Sakramentu. Po sv. Pridesti bri5u
se lagani grijesi,jer usljed tijesnesvezesa Spasiteljem
du5a kcrjase pridesiujeu laru bogoljubnostibiva po-
taknuta na iskrenu skru5enostza lagane grijehe. Kao
Sto je svojstvotjelesnehrane da malo po malo okri-
jepi i nadomjestioslabljenetjelesnesile,tako sv. Eu-
haristija,koja je nebeska hrana, okrijepljujesile du-
hovnogai)vola, koje su usljedsvagdanjihna5ih mana
oslabile.
Sv. Priiest nije samo hrana koja jadirvei i lije-
'karija
koja lijedi, ona je zato jako sredstvopo kojemu
cemo izbjegavatiduSevnu smrt. t. j. smrtni grijeh i
pobjedjivatinapastipakla i svijeta.
A bududi da je Euharistija duhovna hrana,ona
predpostavljaiivot t. j. milost BoZju u duSi koja ju
 -lB-
prima. Zato onaj koji se prideSiujemora bit vei u
BoZjoj milosti;
2.0 Tvarna hrana dini da se tjelesne sile jaiaju
i da se tijelo razvija; tako se euharistidnomhranom
jadaju sile du5e jer joj EuharistijapruZa djelotvornih
milosti, kojima ie ona nadvladatisvoje duhovne ne-
prijatelje a k tome u njoj umnoi.ava posveiujuiu
milost viSe nego i koji drugi Sakramenat.
Uslijed umnoZenjamilosti posvecujuderaste i
BoZja ljubav, a gdje raste ljubav Bolja umanjuju se
zle sklonosti, neumjerenanagnuia i strasti ljudskog
srca.Presv. Euharistijapove6avaduSevnesile ne u
toliko u koliko rnijenja na5u narav u narav boian-
stvenu,kao Sto se tvarna hranapretvarau na5e rneso,
vei u koliko nas napunjaduhom G. N. Isukrsta,nje-
govom krotko5eu,njegovomljubavlju i svim ostalim
njegovim krjepostima. Stoga tko se dostojno pridesti
m o Z er e c i s a s v .P a v l o m : , . Z i v i nj a , a l i n e j a , n e g ou
meni Zivi Isukrst". (Gal. 2,20). Isukrst u sv. Pridesti
ne mijenja se u naSu natav, jer je on neizmjerno
savrSenijiod nas, ve4 on mijenja nas u sebe. Usljed
tesa sv. Agustin stavljana usta Isusova ove krasne
rijeii ; ,,Ja sam hrana odraslih, rastite,pa ie te me
blagovatija se nedu pretvoriti u vas, nego cete se
vi pretvoriti u mene". (Agust. Confes. KnJ. VII.
gl. le).
tr ostali SakramentiZivih, samo ako ih primamo
u milosti, umnoiavaln u ltama milost posveCujuiu,
ali ju presv.EuharistijaumnoZavana osobiti i izvan-
redni nadin,jer je ba5 u tu svrhu premilostivi Spasi-
telj ustanovioovaj presvetiSakramenat.
3 . 0 T v a r n a h r a n a p o s j e d u j ei t o s v o j s t v o d a
pruia ulivanje onomu koji ju prima; na isti nadin i
-i9-
presv.Euharistijaizvor je veseljai radostiza du5u, i
dini da ona od dana na dan sve vi5e uZiva nebeske
naslade,i tako du5a vee unaprijed, u koliko ' je to
mogufe .na ovoj zemlii, ku5a neizreciva tLivanja
vjednoga iivola.
Tako se tumaii i ong duhovno zadovoljstvoSto
danomice tlivaju dobre du5e koje se destoi poboZno
prideSfuju.Ali vjernici'ne uZivajuuvijek ove utjehe i
ostaleuiinke ovoga presv.Sakramenta jer se ne pri-
.t" de5iuju uvijek dostojnompripravom.
4.0 Presv.je Priiest zalog buduieg uskrsnudai
vjednog ulivanja. O tome nas Spasiteljosiguravago-
voreei: ,,Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, ima
livot vjedni, i ju iu njega uskrisitiu najposljednji
dan". (lv. 6, 55). PrinranjemPresv.Tijela i Krvi Spa-
sitelja dobiva kr5ianin klicu neumrlosti,a ta ee se na
iudnovati natin razvili u najposljednjidan po sve-
moguiim Isukrstovimrijedimai napunitie dovjedje tijeio
bezkonadnomradoSiu.A budu6i da je sv.Pridestzalog
vjedne slave,istodobnoje zalog vjednogablaZenstva,
jei svi oni koji ie siavno uskrsnutibez dvojbe fe
unici u Zivot vjeini i zalo u rajsl<uslavu.
Ali se ovaj nauk ne smije uzeti u smisiu da 6e
onaj koji prima sv. Fridest sigurno biti blaZen,jer je
to samo nagradaza one koji budu do koncaustrajati
u krjeposti, jer Isus kale: da fe samo onaj biti spa-
Sen,koji ie do konca ustrajati;(Mat. 24,23); ,,samo
onaj koji ostane vjeran do smrti dobit ie krunu li-
vota". (Otkr. 2, 10). Ipak se ne smijedvojiti da je pri-
manje sv. Pridesti jedno od najboljih sredstavada
ustrajemou dobru do konca naSegaiivota.
A da uzmognemo biti dionici spasonosnihplo-
I dova presv. Sakramentamoramo irnati i sve potrebite
:
I

-20-
uajeteza dostojnu Pridest,a ti su uvjeti daojaki: naime
jedni se odnosena duSu a drugi na tijelo na5e.
L Za pripravu du5e trale se ove tri stvari:
1 Vjera, 2. tistoia savjesti,3. bogoljubnost.
ll. Za pripravu tijela zahtjeva se: 1. naravni
pr.rst,2. distofa i dednostu odijelu, 3. pristojnodrZa-
nje tijela.
l.o Svakomukoji se prideSeuje potrebitaje vjera,
jer bez vjere nije moguie ugoditi Bogu; a vjera se
najvi5eiziskuje kod onoga koji pristupa k BoZjem
-n-
Stolu, i zato se presv. Sakramenatnazivlje na osobiti
nadn Tajna ili ti Otajstao Vjere.
Toga radi tko se pridesti mora biti poudenu
glavnijim otajstvim sv. Vjere, i svemu onornu Sto se
odnosi na ovaj Sakramenat.
2.0 Da se dobro pridestimomoramo imati i di-
stu savjest,a lo znati da onaj koji ieli primiti sv.
Pridestmora se dobro ispitati ima li kakav smrtni
grijeh na du5i, a u sludajuda ga ima mora se ispo-
vjediti prije primanja sv. Pridesti,inadeprideSiuju6se
u smrtnomgrijehu poiinja svetogrdje,o kojemu iu
vam malo kasnije govoriti.
Ako ste vei do5li k oltaru da se pridestite,te se
tekar onda sjetite kakva smrtnog grijeha,ito ste bez
va5e krivnje zaboravtliu pro5loj Ispovijedi i nije vam
moguie da se ponovno ispovjedite,moZete se slo-
bodno pridestiti,jer vam je taj zaboravljenigrijeh bio
ve6 opro5tensa ostalimgrijesimakad vas je sveienik
u pro5loj IspovijediodrijeSio;jedino vam ostajeduZ-
nost da taj zaboravljeni grijeh ispovjedite u prvoj
vaSojbuduioj Ispovijedi.
Sto se tide laganih grijeha, kako znate, oni ne
uzimaju duSi Zivot milosti, zato i sa laganim grije-
-2t-
sima rnoZem6pristupitik sv. Prieesti.Ali ipak mo-
ramo ozbiljno nastojatida ispovjedimo u koliko je
moguie i lagane grijehe, poSto to zahtjeva ne samo
svetost i neizmjernasavr5enostSpasiteljavee i na5a
vlastita duhovna korist. Jer premda lagani grijesi ne
uzimaju duSi milost i ne iine Pritest nedostojnui
svetogodnu,ipak isti donekle prijede spasonosnodje-
lovanje sv. Sakramenta.
Spasitelj u sv. Pridesti priblilava se na5oj du5i
poput boZanstvenogognja namjerom da ju svu raspali.
A lagani grijesi opiru se tomu njegovom nastojanju,
kao Sto se vlaga opire vatri da ne saZgemokro drvo.
Radi toga oni koji se pridestelaganimgrijesima
na du5i ne dobivaju niti one unutrnje utjehe,i ono
ieznude za svetim stvarima, niti onu jakost i posto-
janost u vrSenju dobrih djela, Sto su ba5plodovi ovog
boZanstvenogSakramenta. .
Usljed toga mnogi koji se i svaki dan pride5euju,
ostaju uvijek hladni i puni naurednihsklonostii mana.
Moram vam joSter spomenuti da ako li se tko
pridesti u stanju smrtnoga grijeha, bez da on to znade,
taj prima milost posvedujueusamo ako se je prije pa
bilo i nesavrSenopokajao.Stogaje od velikekoristi,da
ne budete liSeni milosti sv. Pridesti,da se prije iste
pokajete ma bilo i nesavrSeno, jer bez osobite objave
BoZjene moZemostalnoznatijesmoli u milostiBoZjoj.
3.a Za dobru Pridest potrebito je napokon da
probudimo u svomu srcu gorljivost i poboZnost.
U tu svrhu moramo razmi5ljatida u na5u du5u
dolaziIsukrst,Sin BoZji,Spasitelji sudacsvijeta,koji nas
neizmjernoljubi; moramo izmoliti djela vjere,ufanja,
ljubavi, skru6enja,poniznosti, klanjanja i deZnje za
njegovim brzim dolaskom.
 -22-
Oni koji znadu ditati moei ie upotrebiti u tu
svrtrukoji dobar molitvenik.
Zalosnoje viditi kako neki krSeani pristupaju
k sv. Pridestibez priprave,hladno, bez ljubavi srca i
rastresenompameiu ! Te5ko im je upotrebiti detvrt
sata da se priprave na sv. Pridest.
II. A sada fu vam govoriti o pripravi tijela za
sv. Pridest:
1.0Tko se namjeravapriiestiti mora da od pol-
nofi sve do Pridestiniti jede niti pije.
Crkva je vee od davninenaredilanaravnipost za
one koji se prideste,stoga tko nije na ta5te pa bilo
da je i nehoticeiz nepai.njeSto jeo ili pio iza ponoii,
makar i najmanje,taj se ne smije togadana pridestiti.
Sv. Mati Crkva odredila je taj post iz poditanja
prema Presv.Sakramentu, jer nije pristojnouzetikoje
drugo jelo ili piie prije sv. Pridesti,i jer bi se neu-
mjereno5iuobezdastilo presv.IsusovoTijelo.
DuZni smo pod smrtni grijeh postiti od polnoii
do sv. Pridesti, zato ako bi tko pa bilo kao lijeka-
riju ili iz neopreznostiSto jeo ili pio i u najmanjoj
rnjeri,taj se ne bi smio pridestiti.
Da prikr5imo taj post zahtjevajuse dvije stvari:
1.0Treba da hrana ili piee Sto uzirnamo,udje iz
vanka. Usljed toga ne krSi se post ako se pro-
g.u.takoja kaplja krvi iz ustiju i jezika ili zaostaci
Sto su ostali medju zubima ili koja kaplja vode Sto
se pri pranju ustiju proguta,ako se to zbivabez vla-
stite volje tim ne prestajemobiti na taSte.Ali kad bi
tko progutao,- pa bilo i nesvojevoljnokrv Sto sisneiz
prstiju Lj nE[Uio viSe na taste.
2.0 Treba da ono Sto progutamo bude uzeto kao
hrana ili piie ili lijekarija i da se moZe probaviti.
-23-
'na
Stoga ostaje taSte onaj koji uzima ne5to poput
sline, dihanja ili kroz nos. Kad bi tko na pr. nehotice
progutao pahuljicu snijegaili koju kap kiSe iii malo
pra5ine pa bilo i muSicu,taj bi ostao isto na taSte.
(Nije pristojno puSiti prije sv. Pridesti).Takodjer nije
lijepo odmah iza sv. Pridestiuzeti koje jelo ili pi6e
osim nuZde; k tomu treba po mogucnosti pridekati
dok ostaju u nama nepromijenjenesv. prilike, a to
biva po prilici poslije ietvrt sata.
Kad bi odmah iza sv. Pridestinastalo bljuvanje
*1- trebalo bi pretraZitisv. prilike, ulgati ih, ili ih baciti
u svetiSte.
Te$ko bolesni, i kad ne bi bili na taSte,mogu
primiti sv. Poputbinu.
Traje li dulje pogibelj smrti, tekorn iste nemoei,
ili se pojavi koja nova bolest,takovi bolesnicimogu
i viSe puta primiti sv. Poputbinu, pa bilo i da nisu
na taSte.
Da ne budu za dugo liSeni sv. Pridesti oni
krSiani,koji su bolesni a nema nade da Ce brzo oz-
draviti, i nemogu da se pridestena ta5te,blage uspo-
mene Papa Pijo X. (odlukom dn. 14 veljaie 1906,
s. KongregacijeOprosta i Mo(i) dozvolio je istim da
se mogu pridestiti,ako li im ispovjednikdopusti,jedan
i dva puta u mjesecui ako su koju malenkostpopili.
20. Povrh"togaorraj.koji ide.k sv. Pridestimora
da se dedno drii i da bude pristojnoodjever,.A onda
je tek pristojnoodijelo kad sluZi na dast onomu koji
ga nosi i onomu pred koga ga nosimo.SiromahmoZe
pristupiti k BoZjemuStolu starim i zakrpanimodi.ielom
samo da je iisto. Cednosti pristojnostu odijevanju
moraju,biti na dast G. N, Isukrstu, stoga se na sebi
ne srniju nositi taSti nakiti.
 -24-
Protivi se stidu i poStenju navlastito Lend po'
hadjanjezabaviSta ili javnih Setali5ta
u raskoSnom i za-
mamljivomodijeiu,alijo5 viSe grije5ei sablalnjujuvjer-
nike oni koji idu k sv.Pridestismijeinimi nepristojnim
odijelom i time pobudjujutaStinui poZuduu dasukad
primaju Boga distoCe,koji seje radi nas toliko ponizio.
Pri tako uzviSenomiinu moralo bi vee jednom
nestatiprekomjernogi bezsramnognakitau odijevanju,
jer se tim umnaZajusablaznii pobudjujese smijeh i
poruga. Tko se pridestimora da se dednOponaSau
tom svetom iasu; njegovo iice, njegov korak, sva
vanjStinanjegova nek je izraz unrtrnjeg osje6ajadude
i onog dubokog poditanja kojim treba da je proZet
kr5ianin koji u sv. Priiesti prima svoga Stvoriteljai
svoga ljubeznogSpasitelja.
Kad sveeenik pristupi priiesniku, ovaj ie po-
dignuti dedno glavu, i to tako da ne prijedeusta,
sklopiti ie ili prekriZiti ruke na prsa, drZat ie odi
oboreneili uprte u Svetotajstvo,otvorit ie pristojno
usta, pruZit fe jezik do na donju usnicu,i tako ie
sveienik lasnije poloZiti sv. Cesticuna jezik a da se
ista ne dotakneusanaili zubi.
Kad smo primili sv. Cesticune smijemodotaknuti
ju rukama,niti iemo prevee naglo povuCijezik e da
ona Cestica ne ispane bilo na tle bilo na odijelo;
ve6 eemo zatvoriti usta, poboZnoprignutiglavu i zatim
fenro se povratiti poboZno i dedno na svoje nrjesto.
U sludaju da sv. Cestica ili koji dio isto padne na
odijelo ili na tle, mora se obznanitsvecenika,da ju
on isti pridigne, jer neposveeeneruke ne smiju se
doticati Tijela Gospodinova.
Prilijepi li se Cesticanebnici, mi eemo ju malo
po malo odlijepiti jezikom. Prstimase u tu svrhunikad
_25_
posluZiti ne smijemo.Kad to nebi bilo mogueeuzet
6emo malo vode ili vina.
Sv. eestica ne smije dugo ostati na jezlku; a
za jedan detvrt sata neiemo niti pljunuti. Iza sv. Pri-
iesti moramo barem za 'f n sala ostati u poboZnojmo-
litvi, te u najveiem potitanju i poniznostiklanjati se
Bogu koga smo primili u svoju duSu; njemu za-
hvaliii od srca za tu veliku milost, i prikazatimu sebe
kao Zrtvu; moramo povrh toga opetovatidjela Zarke
ljubavi prama njemu. Zivom vjerom i dvrstimpouz-
danjem moramo se obratiti Isusu, koji u namastanuje
T da udijeli razne svoje nrilosti nama i svim onima za
II koje smo duZni moliti, To je vrijeme u koje ie su-
pruge molit za svoje muZeve,koji su moida zanema-
rili duZnostkoja ih veZepod grijeh da se baremjedan
I put na godinu priieste; a roditelji fe moliti za svoju
djecu, za svoje mrtve, za sv. duSe CistiliSta,a sinovi
ce preporuditi Bogu svoje roditelje i dobroiinitelje.
Mili ie fe Spasitelj za stalno usliSatina5e mo-
litve, jer se on iza sv. Pridestinalaziu na5oj du5i
kao na prijestolju milosti, pripravanda nam udijeli
sve ono Sto od njega prosimo. Casovi iza sv. Pridesti
veoma su dragocijenjenidapaie su najzgodnijizapri-
manje obilatih nilosti BoZjih.
Sve ovo Sto sam vanr dosle potankoiznio, bilo
vam je protumaieno onda kad ste se pripravljalina
prvu s\'. Priiest, ali sam smatraosvojomduZno5eu da
vam to opetujem,jer sam se,u svojirnpastirskimpoho-
dima, uvjerioda su neki na Zalostmnogotogazaboravili.
Zelim da oni, koji znadu iitati, deSie proditaju
ovu moju pouku, i tako 6e dozvatik pameti sve ono
Sto se zahtjeva za dostojnu i poboZnu sv. Pridest.
 -26-
A sada iu vam govoriti o prete5komgrijehuSto
poiinja onaj koji se nedostojnoto jest smrtnim gri-
jehom na duSi prijede5iuje.Tko prima nedostojnosv.
Pridestto jest u smrtnom grijehu, taj zasluZuje vjedno
proklestvo.
Kao Sto naravnahranane moZeda koristimrtvom
tijelu, tako i presv.olt. Sakramenat, ova vrhunaravska
hrana nenoZe da koristi duSi koja je duhovnomrtva,
jer ne posjedujemilosti posvetujufekoja se je od nje
odaleiila usljed smrtnoga grijeha. Tko dakle prima
sv. Priiest u smrtnom stanju,taj ju, prima nedostojno,
i stavlja sebe u pogibelj da se za vijeke upropasti,
jer poput nesretnogJude podinjastraSangrijeh koji
se zove svetogrdje.
To se vidi i iz rijeti sv. Pavla,kad govori o
Fresv.Euharistiji: ,,Tko nedostojnojede ovaj Kruh ili
KaleZGospodinovpije, taj osudu sebi jede i pije ne
razlikujuei Tijelo Gospodnje",to jest jer ga blaguje
kao svaku drugu hranu, a da se prije nije odistio od
g r i j e h ai p o b o Z n op r i p r a v i o (. 1 . K o r . 1 1 , 2 7 s l . ) .
Svetogrdje je oskvrnucestvari, osoba, ili mjesta
Bogu posveienih.A dim je svetiji i dasniji predmet
Sto se oskvrnjujetim je veii taj grijeh. Bez dvojbe
nema dasnijegi svetijeg predmeta do presv. Sakra-
menta,zato tko ga oskvrnjuje primajudi ga sa smr-
tnim grijehom na duSi, taj podinjastra5nosvetogrdjei
grijeSivi5e od onoga koji je oSkvrnuo crkvu, ili je
pogrdio kakvu svetu sliku, ili bezboZnopogazio sveti
KriZ te ga je u smeti5tebacio, jer premda je svaki
grijeh sramotno odmetnuee od BoZjeg Veliianstva,
ipak nijedan drugi grijeh nije stra5niji od sztetogrdne
Priiesti, jer je to uvreda naperenaproti samoj Isuso-
voj osobi.
-27 -
Tko se nedostojnopriiesti, ved na ovomusvijetu
mora da podnosi teSkeposljedice toga groznogazlo-
dina, a te su posljedice zaslijepljenosti okorjelost
srca, a katkada i druge vremenite kazne, jer usljed
nedostojnePritesti djavao postaje gospodarom duSe
onoga koji se je u smrtnomgrijehu priiestio.
Svetogrdniku potamni tazum, te vei ne zna
Iahko razlikovatidobro od zla, srce mu otvrdne u
grijehu i postajedrzovitiji u zlu.
Bezboini Voltaire, e da posve pokvari jednoga
od svojih prista5a,koji je joS ipak futio neStostraha
BoZjega,naputi ga da se jedan dva puta svetogrdno
pridesti,uvjeravajueiga da se onda neie viSe bojati
udiniti ma bilo koji zloiirt.
Svaki kr5ianin, koji je doSao na dobu razuma,
dulan je po BoZjoj zapovijedi priieSiivati se. Spasi'
telj je tu zapovijednaglasioovim svedanimrijedima:
,,U istinu, u istinu govorim vama: Ne budete li bla-
govali Tijelo Sina eovjedjegai ne budete li pili nje-
govu Krv, ne iete imati iivota u sebi".
A buduii da je G. N. Isukrst ustanovio presv.
Euharistijuda bude hrana i krjepostdu5e naSe, on
hoee da je vi5e puta za Livota primamo, te da istom
nadoknadimo,uSduvamoi umnaZamosvoje duSevne
sile, koje bi u brzo bez ove nebeskehrane oslabile.
Ali je on sv. Crkvi ostavio vlast da ustanovikoliko
se puta moramo ptidestitii kada.
I Crkva je odredila 1) da se svaki krSianin,koji
je do5ao na dobu raa)ma mora priiestiti baremjedan
put na godinu i t,o o uskrsu. Kad bi tko na poietku
uskrsnog.vremena predvidjao da ee mu kasnije biti
 _28_
-29-
nemogucepridestitise, morao bi se odmah pridestiti.
Ali, tko bi iza oporavljenjaopeta upao u te5ku
Ne izvrSizapovijed sv. uskrsnePridesti,onaj koji se
bolest,dui,anje ponovno pridestitse.
svetogrdnopritesti. Tako isto ne izvr5ujetu zapovijed
Onaj, koji se je pridestiomalo dana prije nego
onaj koji bi se pridestio prije uskrsnogvremena,pa
Sto je te5ko obolio, dulan je opet pridestit s€, da
bilo da to dini nakanom da time unaprijed udovolji
tako udovolji duZnostisv. Poputbine.
duZnostiuskrsnePridesti.
Bolesnik,koji se je pridestioistoga dana, kad je
Tko se pridestiizvanuskrsnogvremenaprigodom
za njega nastalapogibao smrti, ne bi bio duZanopeta
kakve svedanostin. pr. za Bolif, tim nije opro5tenod
pridestitse, mogao bi ipak, kad bi to htio, primiti sv.
duZnosti da se pridesti o Uskrsu. Pridestitise kroz
IsusovoTijelo kao Poputbinu.
godinu izvan uskrsnog doba, to je veoma pohvalna
Crkva, ta brilljiva majka, slijedeii volju svoga
bogoljubnost,ali je uskrsna Pridest najstroladuZnost,
boZanstvenog utemeljitelja;naredjujesvim svojim si-
i tko ju propusti dini smrtni grijeh.
novima da se u pogibelji iivota okrijepesv. PriteSfu
Ako li tko svojom krivnjom u zapovijedni blag-
zbog slabostiu kojoj se onda nalazi tijelo i duSa.
dan ne slu5a sv. Misu, taj smrtno grijeSi ali nije du-
I zaistakad je dovjek te5ko bolestan, tijelo mu
i,an da ju sluSau koji drugi dan sedmice. Nasuprot
je mJohavo,Zalosnoi puno svakih boli i nevolja, a
tko zanemarisv. Pridest o Uskrsu, taj ne samo Sto
du5a mu je smuiena radi grizodudja,radi tjeskobe i
cini smrtni grijeh, nego mu ostajeuvijek duZnost,da
straha,a osobito radi djavolskihnapasti. Stoga je i
se 5to prije priiesti.
du5i i tijelu od velike potrebe nebeska lijekarija i
U na5oj Nadbiskupiji usljed posebnogovla5ienja
vrhunaravnautjeha: a ovu previSnju utjehu i ovu
sv. Stolice,uskrsnovrijeme poiima prvom Nedjeljom
nebeskulijekariju ne moZemo odekivati nego samo
Korizme i traje do blagdana Presv.Trojstva (prve Ne-
od Svetotajstvenog Isusa.
djelje iza Duhova) ukljudivo.
O te5koj duZnosti,koju imadu rodbina i prija-
2) Osim toga svaki vjernik, koji je doSao do
telji da im mili bolesnicina arijeme"prime sv. Pri-
ranitna te se nalazi u bliioj pogibelji smrti, duZan je
pod smrtni grijeh da se pridesti.Sv. Pritest primljena dest,govorio sam vam vei u pastirskomListu god.
1 9 1 2 ; t e v r u f e p r e p o r u i a mZ u p n i c i m ad a o p e t a p r o -
u pogibelji iivola zove se sv. Poputbina.
ditaju i protumadeodnosnustavku,koja se nalazi na
Stoga su duZni pridestiti se oni koji su te5ko
str.14.
bolesni,oni koji su osudjenina smrt, koji se podvr-
3) Osim sv. uskrsnePridestii sv. Poputbine na
gavaju pogibeljnojoperaciji,oni koji idu na opasno
koju su obvezanipod smrtni grijeh svi vjernici koji
putovanje,ili su pozvani pod oruZje u ratno doba,
su do5li na dobu razuma, sv. Mati Crkva najtoplije
i Zene prije poroda, osobito one koje te5ko radjaju.
leli da se svi njezini sinovi za iivota viie puta pri-
U te5koj bolesti pa bila ona i duga nije bolesnik
deste,osobito kad su teSkonapastovaniproti sv. ai-
duian vi5e puta pridestitse tekom iste bolesti.
stodi,jer je G. N. Isukrst narerlio ovaj Sakramenat
 -30-
ne samo kao hranu duSevnunego i kao jako branilo
proti napastima;a sv. Pridestnede nam biti niti hra-
nom niti branilom,ako je samorijetkokada primamo.
A stoga Sto je sv. Priiest hrana slijedi, kako sam
vam vef kazao, da ju moralno desto primati. Toga
radi, nije se iuditi Sto se poboZni i gorljivi krSiani
uz najveiu duSevnukorist destoprieeSiuju.
it
,i rk
Naravnoje dakle,da vam sada koju retem o
iestoj i sztagdanjoj so. Priiesti.
Sv. Zbor Koncila Odlukom dn. 20 prosinca1905
izjavio je Sto slijedi:
, , 1 . B u d u f i d a j e l i v a Z e l j ap r e m i l o gS p a s i t e l jia
sv. Crkve da se vjernici destoi svagdanopride5fuju,
ona mora da bude prisiupadnasvim vjernicima, pa
bilo kojem sloju i staleZupripadali; i ne smije se ni-
komu zanijekatikoji je u milosti te ima iistu nakanu.
2. A dista nakanasastoji u tom da pristupimo
k BoZjem Stolu ne iz navike ili iz ta5tineili iz liud-
skog obzira; nego zato da Bogu ugodimo, da se
s njirn uLe zdruiimo i da se posluZimotim boZanstve-
nim sredstvomproti svojim manamai svojim siabo-
(ama.
3. A da nam destai svagdanja Pridest ispadne
Sto razboritijai zaslul,nijatreba nam zalo savjetispo-
vjednika.Svedenicine smiju zanijekatiiestu i svagda-
nju sv. Pridestnikomu koji se nalazrt milosti r ima
d i s t un a k a n u . "
Pri zakljudku euharistiinog kongresa u Rimu,
k o j e j e b i o d n e 4 l i p n j a 1 9 0 5 ,i kojemu sam imao
iast prisustvovati, veoma pobozni Papa Pijo X izrekao
je ove znameniterijedi:
-31 -
,,Molim vas i zaklinjemsvih, da preporudite vjer-
nicima desto primanjesv. Pritesti.A naposeobraeam
se sveeenicima zato da najveeerajsko blago, najveie
dobro koje je ikada posjedovalo, nesretnoljudskodru-
Stvo ne bude zapu5tenona tako sramotan i neharan
n a d i n" ,
Istina je da nijesmo duZni po crkvenojzapovije-
di, u obiinim prilikama,pod smrtnigrijeh,priiestitise
nego samo jedan put na godinu i to o uskrsu. Ali
jedno je Sto je dostatnajedina Pridest na godinu da
ne sagrijeSimo smrtno proti crkvenoj zapovijedi,a
drugo je da je ona dostatnae da Zivimo kao dobri i
gorljivi krSiani.
A zar nijesmo i bez crkvenezapovijediduZni da
udovoljimoBoZioj Zelji i da se posluZimonajboljima
sredstvirua koje nam on pruia za vijedno spasenje?
Dva su poglavita raz.logakoja nas potidu da se
ieSeepriiestimo.
Prvi razlog nalazimou dosta oditim i vidljivim
nakanana G. N. Isukrsta utemeljiteljaovog Sakra-
menta s obzirom na nadin kako ga je utemeljio.
Sto se tide naiina, on nas je obdario ovim Sa-
kramentom u oblil<u hrane e da razumijemoda je
ovo hrana koju imamo uzeti ne samo katkadakako
se uzimlju lijekovi ved deScekako se uzimlje svag-
daSnjahrana. Cestaje Prieest najiivlja Zelja naSega
Otkupiteljai njegoveCrkve.I zaistaiz,raziupotrebljeni
od G. N. Isukrstae da nas potakneda ga destopri-
mimo u srr.Euharistijine mogu biti ZeSeii briZljivji.
Navesti iu ih, bez dodatakaiz Evandjelja Sv.
I v a n a : , , J as a m k r u h Z i v i k o j i s i d j o h s n e b a " ( 6 , 5 1 ) ,
,,Tko jede od toga kruha Zivjet 6e na vijeke" (6,52).
A uz pozive i poticanjadoda prijetnju i stra5nuizjavu

- 32 ---
d a e e n a s , a k o g a n e b u d e m o u z i m a l i , i s k i j u t i t ii z
Livola vjednogat. i. iz rajskog uZivania: ,,Ako ne bu-
dete blagovalitijelo Sina dovjedjegai ne budete pili
njegovu Krv, ne fete imati Zivota u sebi" (6,54).Jeli
Isukrst mogao upotrebitiboljih nagovorai jadih izraza
da nas pozove na boZansku trpezu i da nam odito
izjavi potrebu da, primaju6deSeetu hranu, nahranimo
naSuduSu nebeskimkruhom?
Drugi razlog deSieg prideSfivanjatemelji se na
boZanskojkrijepostiEuharistije,o kojoj sam vam veC
govorio, i ujedno na na5im duSevnimpotrebam.
Nalazili se nri u kojernu god duSevnomstanju,
prijeka nam je potrebada se pridestimo : ili smo po-
kornici koji smo se tek oslobodiiigtijeha; a u tom
stanju,tako rekui, slabostii oporavljanjaduSevnoga,
potrebitonam je osnaZenjei okrijepljenjepo kojemu
iemo predobitii svladatinaSezle navike,te ustrajati
u d o b r u : i l i s m o k r 5 i a n i m l a k i i r r l o h a v iu s l u Z b i
BoZjoj,premda obidno bez teSkihgrijeha; a u tomu
veoma pogibeljnorn stanju mlitavosti i mlohavosti,
lreba da dobijeno nove snage da se opetprobudiino,
da se opet prenemoi da se ohrabrimo: ili smo na-
pokon dobri i gorljivi krSeani; i u tomu stanju po-
boZnostii bogoljubnostipotrebito nam je da ustra-
jemo dapadeda napredujemosve to viSe,jer na putu
spasenjanema baS neke potrajnosti,pa ne napredo-
vati zna(i nazadovali.Nego gdje eemo tni nafi ove
m i l o s t i p o t p o r ei o b r a n ea k o s m o u p o k o r e n i g r j e S n i c i ;
milosti poticanjai gorljivosti,ako smo mlaki; milosti
stalnostii uvijek novog i veieg napredka,ako smo
pravednii vijerni Bogu, nego u Sakramentu sv. Euha-
ristije,koji je onaj najbolji lijek Sto natn ga je pri-
pravio Isukrst da uSiuvamo, u.rnnalamoi usavr5imou
-33-
sebi sve to viSe Zivot duhovni? S toga su se u prvo
doba kr3ianstvavjernici skoro svaki dan pride5iivali.
U prvo doba kr5ianstvaniko nebi prisustvovao
S. Misi a da se ne bi pridestio,a sveienicibi poslali
otsutnima,po djakonu,posveeenog kruha.Prvi krSeani
nijesu se priie5iivali jer bijahu sveci, nego jer su,
s pomo6u destog prideSeivanja, hotjeli takovim po-
stati.A mi, ako Zelimo da dodjemo do krSianskog
savr5enstva,treba da ih naslijedujemo.Pristupajte
dakle, sinovi moji, destoi dobro pripravijeni na sv.
Pridestpa iete iskusiti koliko li je moZna krjepost
ovog divnog Sakramenta,da vas drZi daleko od
grijeha,da izlijedi rane va5e du5e da u varni uzdri,i
poboZnosti da vas sve to vi5e udvrsti u dobru.
Dd, testa ee Pridest biti za vas izvor najdrago-
cijenijih duhovnih darova i pruiit ie vam pomoe po-
trebitu va5oj siabosti,saduvatee vas diste,jer ie u
varni uguSili razjarenostrazuzdanihstrasti, otklonit ie
napastiSotone i zlobnog svijeta,sdruZitee vas naj-
tjesnije sa Isukrstom,koji je jedinadvrstapotporava5e
ustrajnosti.
Po5tovanomuterneljiteljuSalezijskogReda Svee.
Ivanu Bosco uspjeloje da s pomoCuiestesv.Priiesti
potpuno preobrazinebrojenomno5tvopokvarenihmla-
di6a, koji su mu bili povjerenida ih poudii popravi.Na
30 prosinca1887,mjesecdanaprijenjegovesnrrti,koja
s e j e z b i l a n a 3 1 s i j e d n j a1 8 8 8 ,u p i t a l i s u g a : S t oe e -
te kao zadnju va5u uspomenudati va5im pitomcima?
A .on odgovori: PoboZnostprama BlaZenojDjevici i
destu Pridest.
ZapovjedPridestiobvezuje t djeca koja su do-
statno tazurnnada znadrt razllkovati Tijelo Isukrstovo
od obidnoga kruha. Znameniti propis tetvrtog La-
 -34-
teranskogSaboragovori ovako: ,,Svi vjerniciobojega
spola koji su dosegli dobu razbora,treba da vijerno
ispovjedesve grijehe i da barem o Uskrsu smijerno
prime SakramenatEuharistije".Jasnoje da ovaj propis
naredjujeda svi vjernici koji su dosegli dobu razbora
inraju ispovjeditisvoje grijehe (ako su podinilite5kih)
i primiti sv. Euharistiju.Kod odredjivanjadoberazbora
uvukla se je pogreSkau tome Sto se je ustanovilo
dva razli(.itastupnja razbora, zahtijevajueda je za
primanjesv. Pridesti potrebit veei razbor nego li za
dobru Ispovijed.Ovo shvaeanjekoje seje uzdrlalodo
naSih dana, protivilo se je ne samo namjeramaIV
Lateranskog Sabora koji nije pripuStao tu razliku
nzbora za primanje dvaju Sakramenta,nego i razlrTmu,
poito nas isti naravni razum uii da nije korisno u
djeci prije vremena pobudjivati iuvstvo odgovornosti
i krivine koje se pretpostavljaza valjanostIspovijedi;
naprotivtreba dim prije pobuditiduvstvaljubaviprama
Isusu i tijesni vez s Njim, a ovaj vez i ovase iuvstva
najbolje promiiu po svetoj Ispovijedi.
Sv. Toma Akvinski veli da ,,kad djeca podimaju
toliko razumijevatida mogu Cutjeti neku poboZnost
prema Presv.Euharistiji,ve6 su u stanjuda je prime,,.
A toga mnijenjabili su svi bogoslovi kojih se
Crkva driala vei od svoga postanka. U prvo doba
kr5ianstvadijelila se sv. Pridest novorodjenoj djeci
odmah iza KrStenja,i to pod prilikom vina, jer nije
bilo zgodno, niti su takva djeca bila kadra da ju prime
i pod prilikamakruha.
A sv. se Priiest davaladjecijer im je ona umno-
Zavalamilost posveiujuiu, koju su vee bila primila u
KrStenju.
Ovaj obidaj traje i dandanasu istodnoj Crkvi.
_35_
Usprkos tomu prastaromui postojanomuobi-
taju sveopie Crkve, neki, zaboravivSi preozbiljneSpa-
siteljeverijeti: ,,Pustitemalene u miru i nemojte im
braniti da pridju k meni, jer je takovih kraljevstvo
nebesko"(Mat. 19, l4), bijahu do toga do5li da uvedu
bezmislenii pogibeljniobidaj ne propuStatidjecu na
sv. Pridestdo jedanaestei dvanaestegodine.
A da opravdajuovo svojekrivo postupanje utekoie
se nekim prioidnim razlozima. Te su uvjeravali da
je potrebitoSto dulje odgadjati sa prvom Pride5iu
'r djece,jer da fe se djeca kad budu odraslabolje i
poboZnijepripravitina sv. Priiest.K tome Stosvedaniji
obred prve sv. Pridesti ostao bi duboko usadjen u
pameti tako odrasledjece.I sjeianje na tu izvanredno
sveianu poboZnostpovratilobi ih na krSianski Zivot,
kad bi kasnije sludajnona zlo krenula.
Ipak ovi razlozi ne opravdavaju odgadjanje sv.
"F Priiesti, jer i djeca, Sto se pride5iuju netom su do5la
na dobu razuma, kadra su da poboZno prime sv.
Priiest; a ako u toj dobi nemaju onog strahopodi-
tanja Sto neki od njih traie, to ne smeta,niti to izi-
skuje G. N. Isukrst. On kao ljubezni otac traZi od
djece ljubav viSe nego strahopoditanje. G. N. Isukrst
da nas potakne na Sto njeZnijui povjerljivijuljubav
prama sebi postao je dovjekom,i to ni odraslim io-
ztjekom, vei djetetom; jer se mi ne bojimo djece
nego ju ljubimo. U istu svrhu da nas oslobodi od
straha Sto nam inaie ulijevanjegovoVeliianstvosakrio
se je u presv.Euharistijipod prosteprilike kruha.
evrSieg temelja nema ni druga izlika, utiska
naime Sto ga ima utisnuti u duSu djece prva sv. Pri-
dest; jer najskoli u danaSnjedoba preuranjenograz-
vitka i prevelike pokvarenosti, ovoga spasonosnog
 -36--
utiska ne bi se itnalo, ili ne bi bio kadar da nado'
knadi ogromne SteteSto sobom nosi odgadjanje prve
sv. Pridesti.
I zaisla predesto vidjamo gdje, dok roditelji i
Zupnici dekaju da dijete dodje do potrebitog razvoja
e da na taj naiin prva sv. Pridest ostavi u njemu
dubok i neizbrisivutisak, djavao se uvladi u njegovu
duSu i oduzme mu nevinost prije nego li on za prvi
put primi presv.IsusovoTijelo.Koliko ima djece,stb ih-
roditelji sebi pripuStajute ih ostavljajuda se slobodno
skitaju sa opakimdrugovima,koliko ih ima koja straSne
psostiizgovarajt i drZe nepristojnerazgovorejoS i prije
svojedesetegodine? Kakavie utisakudinitiprvaPriiest
na takovu djecu, ito su izgubilanevinostprije nego
li su je i upoznala,i ne mogu niti da koraknu a da
ne uvrijede Boga i ucvile svoje roditelje,koji su testo
prvi Sto djecu svoju pokvare,jer ova na Zalostprvezle
izglede imaju od svojih roditeljai od ostalerodbine
u odevoj kuei, gdje psost, proklinjanjei gadne rijeii
zamijenjujumolitvu, i djeca nauie od svojih roditelja
i od svoje bliZnje rodbine zanemarivaticrkvene zapo-
vijedi i vjerskeduZnosti.Pa ee joi ovaki nemili ro-
ditelji imati srca tuZiti se na odraslu svoju djecu da
im preziru savjete,ogordavajustarosti ne pomaZuim
u njihovim potrebama ! A dijete Ce morati kasnije, prama svojoj sposobnosti,
Da su se ova nesretna djeca na vrijeme priie-
stila, djavao ne bi bio prisvojionjihova srca niti bi
ona bila postalakrvnicimasvojih roditeljaniti snrutljiv-
cima svoga rodnog mjesta! U ostalomdjeca, koja se
priie5iuju netom su stupila na dobu razuma, rnogu
ipak prirniti onaj spasonosni utisak,koji se toliko istiie,
takodjer i poslije.I to je sv. Crkva predvidilaskorim
odlukama, koje sam vam ja priopiio u okruZniciod
-37 -
20 veljade1910 Br. 536, po kojima Zupniciobavljaju
sveeanuopienitu Priiest za djecu, koja se pride5iuju
za prvi put, i za onu koja su se jur pridestila.
Iz ovog Sto sam vam na dngo razloiio, jer mi
ova stvar.veomana srcu leZi, vi morate zakijuditida
je odgadjanjeprve Priiesti do jedanaeste ili dvanaeste
godine prevelika i preteSkapogrjeika.
Stoga sv. Otac Papa Pijo X. odlukom8 kolovoza
1910 sv. Zbora o uredbi Sakramenata odredio je da se
uiini kraj nepristojnomui Stetonosnomu odgadjanju
prve Pridesti,koje je dcsadkod mnogih bilo u obidaju.
Naredbenidio pomenuteodluke, jurve naveden
u gori reienoj OkruZniciglasi ovako:
L Ona je doba r&zuma koli za Ispovijed toli za
Pridest,kada dijete podimlje umovati, to jest oko
sedmegodine, bilo to kasnije,pa i ranije.
S ovim vremenom podimlje obzteza,da se ispune
.. :.
obedvijezapovijedi: Ispovijedii Priiesti.
Red je opaziti da se ovdje govori o obvezi, i
zato ne iskljudujese da se prva PridestmoZe obaviti
i prije sedme godine, koje se doba obiino odredjuje
kao podetak razbora.
Il. Za prvu Ispovijed i za prvn Pridest nije po-
trebno potpuno i savrSenoznanje kr5tanskoganauka.
malo po malo nauditi cijeli katekizam.
(Takodjeri u ovome ispravljase mana u koju
se obidno upadalo,to jest da se prva Pridestsmatrala
kao zakljudakpoudavanjau vjeronauku.Zupnici mo-
raju s oltara i u Ispovijedi, iesto sjeeati roditelje i
djecu na teSku obvezukoju imaju djeca da nastave
pohadjanjevjeronaukai poslije prve Pridesti sve dok
nijesu nauiila cijeli nauk krSeanski).
 -38-
IIL Da se dijete dostojno pripravi zaptvu Pridest,
zahtijeva se toliko znanje vjerskih stvari, da, prama
svojoj dokuditosti,razumijevjerskeistine, koje su po-
potrebiteza spasenje,da raspoznajeeuharistidniKruh
od prostogai tvarnogakruha, i da bogoljubno,koliko
moZe prama svojojdobi,pristupik presvetoj Euharistiji.
IV. Obveza zapovijedi Ispovijedi i Pridesti,koja
dijete veZe,poglavitopada na one, koji se oko njega
staraju,to jest na roditelje,na ispovjednika, na odgoji-
telje i na Zupnika.....
V. Neka se postaraju Zupnici,da jedan put ili
viSe puta naredei drle opienitu Pridestdjece.Na nju
neka pripustene samo prvopridesnike,nego takodjer
i one, koji su ve6 prije okusili svetinjeoltara,Nekase
njekoliko dana prije i jedni i drugi poduie i priprave.....
Napokon roditelji moraju znati da premda se
njihova djeca nijesu joS za prvi put pridestila, ipak
mora da se njima podijeli sv. Poputbina,kad su u
pogibelji smrti samo ako su stekla toliko razbora
koliko se zahtjevaza Priiest.
Da djeca pak uzmognu netom dodju do razbora
primiti presv. Euharistiju,treba da majka dok uii
dijete govoriti istodobnoda ga zarno poudava,poka-
zujue rnu slike Isusa,Marije i sv. Josipa i znamenom
kriZa sve ono Sto je neophodno potrebito da znade
za primanje sv, Pridesti.
I sv. Otac Papa Pijo X. u gorispomutoj odluci,
odregjujuei Sto djeca imadu znati da uzmognupristu-
piti na prvu Pridest,ogranidujese na znanje onih te-
meljnih istina Sto svakakotreba znati za spasitise.
Ove istine za djecu, koja su do5la k raz.)mu,
svadjaju se na tri i to su : da je jedan sam Bog i da
je taj Bog nagraditelj to jest da vjedno nagradjuje
_39_
dobre a vjeditim mukama pedepsavazle, i da je isti
Bog u tri Sopskta Boianstaena. Majka uiei dijete
znak sv. Krila, vee mu tim pruZaznanjeo presv.Troj-
stvu u Bogu. (Srav. Ruiz Amado Dt. Is. AIle madri,
tal. prev. o. Valle Dr. I. str. 37).
Osim toga treba da dijete, koje za prvi put pri-
stupa k andjeoskoj trpezi, znade razlikovali izmedju
euharistidnog Kruha i kruha obitnoga; to jest daznade
da u posveienoj Hostiji bitno u istinu nalazi se pri-
sutan G. N. Isukrst; i to ne zadaienikakvepoteSkoee
po5to je to stvar koju ne shvaia i ne dostiZenijedan
dovjeiiji razum i Sto, svi i djeca i odrasli, moramo
vjerovati djetinskom prostoduSnoSeu. A djecajamadno
vjeruju sve Sto im kazuje majka.
Dade li mi dragi Bog joS malo da Zivem,u pa-
stirskomlistu nastajnegodine govorit eu vam o kr-
Sianskoj Zenitbi, te iu vam predoiiti zorni nadinkojim
majka moZe i mora praktiino svoju djecu pouiavati
u glavnim istinama sv. Vjere, jer je prva uditeljica
Vjere, majka, potpomoZena od svoga supruga.I jaoh,
ti ga se onim obiteljima gdje se zanemarujeovo prvotno
vjersko pouiavanje,one ee morati polagati najstroZi
radun Bogu i dru5tvu!
Crkva po svomuvrhovnomGlavaruudi nas,da su
djeca duZna pridestitise netom su doSlado razbora;
a mi smo duZniizvrSitiovu izriditunaredbuIsukrstova
Namjesnika;a tko misli da je mudriji od sv. Ctkve,
.koja je stup i neprogrjeSivauditeljica istine, taj je
drzoviti odmetnik i pravi ludjak. Lijepe li sreie za
kr5iansku majku, kad promisli da je njezino dijete
primilo u svoje nevino srce Isusa, koju godinu prije
nego li su nastupile strasti da ga smute, a molda i
grijesi da ga okaljaju! Ali u isto doba, velike li od-
 -40-
-47-
govornostiako s neznanstvaili s grje5noga
nemara u Rimu god. 156g u dobi od
propusti da joj sinak bude liSen tori verike sarnih lg godina, dita
i tori
lijepe sreie! koji nam dokazuje koliko
:.^_1"i"djij,..
rJ.ogx le ugoOnu
Napokon, kako nalale gorispomenutaodluka ova ierja za sv. pridesti. Dok je on
sv. udio u-Bedu,
Stolice, roditelji moraju znati, d,a premda bija5e se teSko razbolio pri koncu
im djeca jednoga luteranina, iod. 1566 u kuii
nijesu se joi za prvi put pridestila,
ima im se podijeliti te iivo Zelja5e ispovjediti se i
sv. Poputbina,kad su u pogibelji Zivota,yesu pridestiti se. Ali krivovjeracnill
h samo ntio dopustiti da u
stekla onoliko razumakoliko ,. ruhtj.u, njegovu kuiu stupi katoiieti sveeenik.
za prvupridest. Stanislavni;aSe
stoga veoma Zalostani ne prista5e
moliti Gospodina,
da bi dopusti<,r
da umre bez sv. poputbine.Jedne
Neie biti suviSno;" ;, .ne
na koncu prozborim noii, dok se osobitim iarom utjecaSe
o jednoj poboZnosti,sto se destoobavrja sv. Barbari,za-
kod dobrih Stitnici umiruiih, da bi mu od Boga
kr5iara, koja nije ba5 prava pridest, isprosilamilost
ipak potide i pri- da. se mogao pridestiti,nyegovf je soba
pravlja du5e da se veiim iarom prie..t.. !i bila raz-
Ova se po_ svjetlenadudesnomsvjeilo5iu-i1n
boZnostzove Duhovna priiest. viOigdje u druStvu
borljive duSe veoma ove sv. Muienice dolazedva Andjela, jedan
ljube G. N. Isukrstau presv. oltarskom od kojih
Sakramerrtu; no5a5epresv. Euharistijukojom
uvijek Zele sv. pridest i puta trpe Sto ,u n. rnogu iridesti svetog mia-
.vi5e jiiu., moljaSe, Oospidfne,' nilbsam dostojan.
takc desto priiestiti koliko bi Z.tii. ; a da to nado_ .koji
-f Ta kuia i dandanasopstoji u glavnome
knade, moJe Spasiteljada se udostoji gradu naSe

II jos je u njoj iotu

pohoditi ih
svojom miloSiu kad ne moZe sakramentalno P.rtur:_i
bio prideSien
!o;e l. .u. Stanislav
doei u po rukamajednog.{na;ufu. Sobaje
njihovo srce po presv- Euha ristiji. sada
Oaa Zioa ielja d.a pretvorenau kapelicu sa jednim
s1 r1.svoje srce primi preso. Isusozto oltarom, na kojemu
Tijeto zioe se ja, ima tomu trideset i pet
Duhosna Priiest. godina, u-iivah sreiu da
otsluZimsv. Misu na blagdanistoga
. .
Nema laglje stvari do duhovnepridesti,
obaviti je mora prije svega da
i tko Zeli I diia, Sto pada na I I studenoga.
andjeoskogmla_

bitnu prisutnost Isukrsta u presv.

,eini O;"to vjere u
Otalstvu i u svojoj
-L .
Eto, moji dragi, Sto moie da isprosi
poboZni obidaj duhovne pridesti;
redoviti
du5i da pobudi veliko pokalanje ona raspaljuje u
za svo;e grijehe, za srcu tako livu ielju za Sakrarnentalnomprieeiti,
tim mora da ima iivu. I,etju da primi da
dragoga Spasi- Isus rekbi ne moZe koji put da odoli
sitelja u svoje grudi, i da ga sinoust ioti iarkim ie_
om pouzdanosiu ljama i da ih na dudnovatinadin
moli da Sto prije dodje u njegovo ne ispunl.
,r."'i-l;-;;";;:.
puni obilnim milostima. Zato se okoristite takovom sreiom
i desto ope-
Duhovnu pridest u. velike preporuiuju tujte ove poboZnerijedi,sv. Alfonsa
Sveci,koji Ligcrijskoga: ,O
su.ju i sa'mi predestoobavljali. ju vjerujem i kla.njamti se
U Zivoiopisusv. Sta_ I:r.r:, u pr.i-". Sakramentu,
nislava ljlbim te i Zelimte, ah, dodji u
od plemenit!
poljske
ouiier;i,
kojiurnre ,op rr.., ja se sjedi_
f:111., njujem s tobom, ne moj ,u nlkrdu
odi;.riti od mene, !
 -42-
Duhovna Priiest. moZe se obaviti u kojernudrago
doba, i vi5ekrat na dan, a osobito preko sv. Mise;
s toga dobri kr5fani obidavaju preko sv. Mise pratiti
misnika na Jaganjie Boiji, na Oospodine, nijesam
dostojan, udarajui se u prsa i pobudjujui u sebi Zelju
da prime Isukrsta u svojesrce,kad se sveienik pridesti.
Preporudase mnogo obavljanje duhovnePriiesti
takodjer preko ,Pohoda Presa, Sakramentu", o kojemu
drZim shodno da vam sadanekoliko rijedi progovorim
e da vas potaknem na desto obavljanje te krasne i
korisne poboZnosti.
.? 4 ,:r
Dogadja se u svijetu ne5todudnovataSto do-
kazuje kako su mnogi kr5fani neharni.Isukrst je pri-
sutan za nas u oltarskom Sakramentu,pripravan da
narn udijeli sve milosti Sto od njega prosimo. On se
u svetohraniStunalazi da primi naie poiasti i na5a
poklonstva, a ipak je tu zapuStenod ljudi u samofi
dugotrajnijoj,turobnijoj i Zalosnijojnego li u Getse-
manskomvrtlu.
A nije li to stra5na neharnost, nemar i bezob-
zirnost,Sto dokazujekoliko mlitavu vjeru imadu toliki
krSiarri koji tako bezobraznozanemarujuduZnostkoju
nam nalale bitna prisutnost naSega Spasitelja medju
nama? Priudite se, sinci moji, desto i svaki dan po-
hadjati Isusa koji nas dan i nof deka u naSirn crk-
vama, da mu prikaZemona5e poklone, da mu iska-
Zemo na5e nevolje, da ga molimo za pomoe e da
krjeposno iivimo i strpljivo i odano5iu njegovoj sve-
toj volji podnosimo nesredei boli koje nas zadese'.
Budite vjerni u ovoj poboZnoj vjeZbi koju toliko pre-
porudavaSv. Mati Crkva. Znajte da preljubezni Spa-
sitelj ondje je za vas; da je on udinio sve Stoje god
-43-
mogao, da se je izloiio tolikim nepristojnostim,toli-
kim svetogrdjimasa,stranenekrSCana i samih krdeana
samo da bi blizu nas'ostaoi obasipaonas duhovnim
i vremenitimmilostima.
Dodjite dakle, predragi moji, i budite uvjereni
da ie te utjeSiti i razveseliti boZanskog Spasitelja
s vaSimposjetima,s vaSim poklonima;kao Sto bi ste
utjeSilii razveseliliva5u majku iduei eesto k njojzi.
Nemojte nikad proei mimo koje crkve a da se u istu
ne svrnete,ako je moguie, bar za ias i da tu izgovorite
koji kratki uzdah ili jedanOdenaS,ilijedan SlavaOcu.
A kad ne biste ba5 mogli uniii u crkvu poz-
dravite barem SvetotajstvenogIsusa srcem lli ga poz-
dravite znamenomkrila; pak preko dneva i kad ste
u poslu, desto se u duhu obratite k bliZnjoj crkvi
gdje pribiva Isus, a usred vaSih teSkihradnja i ljutih
nevolja zazivajlega u pomoi, i osjetit fete u va5em
srcu slatki odjek znamenitih rijedi Sto ih on upravlja
svima koji ga ljube: ,,Dodjite svi k meni koji ste
optereeeni i oZalo5denit j, vasutjeSiti'.(Mat. 11, 28).
:l
*-t
lza kako sam vam obrazloiio sve ono Sto mi se
dinilo nuZnim da vam u pamet dozovnemi Sto svaki
dobar krSianin ima znati da dostojnoi duhovnomko-
ri5iu primi presv. Tijelo Isusovo i da mu iskaZedutno
poStovanje, nadodatmi je nekoliko rijedi eda vjerno
odgovorite namjeramaSto ih je Spasiteljimao ustano-
vljujui ovaj divni Sakramenat.
' To je naroditoSakramenatljubavi jer u njemu
Isukrst izvr5ujeono Sto jevlastitiudinakljubavi naime
sjedinjenjeBoga s dovjekom.
Po ovorn"sjedinjenju on u du5u na5u razlijeva
plamen ljubavi da je oplemenii uzvisi. I zbilja sv.

-44-
Pridestudahnjujeu na5u du5u najdubljubogoljubnost
duvstvaljubavi i poboZnosti pramabo-
i najuzviSenija
Spasitelju i u isto doba unosi u nas pokoj,
Zanskome
mir i uspjeSnumilost, koja nam silno pomaZeda nad-
vladamonajZe5iestrastineprijateljanaSegaspasenja.
Ali da sv. Priiest uzmogne izvestr ove spaso-
nosne plodove treba da se na nju pripravimodobrom
Ispovijedi.Zalo svaki se put pripravite na Pridestkao
da bi ista imala biti zadnja u va5emuiivotu. Tako u
zadnji ias va5ega iivota pri prelazu iz vremena u
vjeinost pomisao na Poputbinuneie za vasbiti pred-
metom iemera i zdvajalja, kako je na ialost za one
Sto se ne pride5eujuili se prideSiujunedostojno,veC
tadje ie biti povodom duhovne utjehe, da iete S€,
iza smrti, sjediniti u raju s Isusom koga ste za iivota
dostojno u svoje grudi primali.
Nije, kao Sto se iesto veli, toliko nevoljna ova
zemlja, buduf da je na zemlji Isukrst postavio i uz-
driava svoje prijestolje.
I doista presv.EuharistidkiSakramenatu duho-
vnome je svijetu ono Sto je u naravnomsvijetusunce.
Kao Sto ovo dobrotvorno sunce svojim svjetlom i
svojom toplinom posvud razlijevaiivot i plodovitost,
tako presv. Euharistijane samo uzdrlava Zivot na5e
du5e i prosvjetljujenaS razum da bude u stanju te
bolje upozna i uzljubi Boga, vei je takodjer neiscr-
pivo vrelo neizmjernihmoralnih i materijalnihdolrro-
iinstava za ljudsko druStvo.
Za svakolikaiudesa kr5danskeljubavi i dobrot-
vornosti,Sto od dvadeset stoljedaod jednogdo drugog
kraja svijeta usreduju zemlju, imamo zahvalitiovom
Sak'ramentuljubavi. S toga kr5cani od prvih vijekova
i mnogi od srednjegavijeka toliko su ljubili Spasiteija
-45-
u presv. Euharistiji i iutiii toli neodoljivupotrebu
njegove prisutnostida nijesu htjeli biti ni za tas od
njega odijeljeni. Zato za progonstvau svojim kuiama
drLahupresv.Euharistiju,a mnogi kr56aniimajuepu-
tovati noSahuju sobom kao neprocjenjivoblago i si-
gurnu obranu proti paklenomneprijateljui pogibeljima
svijeta.S. Ludovik IX kralj francuskiu trinaestomvi-
jeku no5a5e ju sobom za svojih vojna u Egiptu i u
Palestini. Nasljedjujte, predragi moji, primjer ove
odlidne na5e braie u vjeri, i dodjite iesto pohoditi
SvetotajstvenogIsusa u njegovint crkvama,a ako ne
noZete ieSee pristupiti na sv. Pridestlivo bar ielite
da primite Tijelo i Krv boZanskogaSpasiteljapo du-
hovnoj Pridesti.
Neka presv. Euharistija burle vazdaSnjikucaj
va5egasrca; Isukrstu svetohraniStunek bude vjerni
prijatelj vaSih duia i nebeskitje5iteljvadih patnja i
sigurni zalog vaSeg slavnog uskrsnuia,e da na su-
dnjem danu uzmogneteiz njegovih usta duti ljubezni
poziv Sto ee ga on upraviti svojim odabranicima :
,,Dodjite, blagoslovljeni Oca moga, zaposjednite kra-
ljevstvoSto vam je bilo pripravljenood vijeka".(Mat.
25. 54). Amen.
ZADAR, 2 veljaie 1915.
,F VINKO, Nadbiskup.
Iza iitanja lanjskog pastirskog lista, poit. ie
DuiobriZnici proiitati oau pouku kroz 2upsku Misu,
u dvije ili aiie Nedjelja nastajne Korizme.
A ne bi bilo od male koristi da se ozta pouka
i od sele saake godine kroz Korizmu 'ujernicim pro-
iita i rastumaii,