A telis Ii znati sto je kasnije bilo s Benjaminom?

Ostao
je maleno Kristovo janje i kad je izgubio svoga velikoga Pastira,
kad se taj vratio u nebo, postao je ucenikom onoga koji je
najvise nalicio na Mene, primivsi od njegove ruke krstenje i ime
moga prvoga mucenika Stjepana. Bio je vjeran sve do smrti, a s
njime i njegova rodbina, kojuje privukao k vjeri primjer njihova
malenoga obiteljskog apostola. Nije poznat? Mnogo ih je u
mome Kraljevstvu nepoznatih ljudima ali poznatih meni. I stoga
su sretni. Slava svijeta ne dodaje ni iskre svetackoj kruni.
Mali !vane, uvijek hodi drzeci svoju ruku u mojoj. Hodit
ces sigurno. A kad <lodes u Kraljevstvo, necu ti reCi: "Udi",
nego: "Dodi", i uzet cute na ruke date polozim ondje gdje ti je
moja ljubav pripravila mjesto a tvoja ljubav ga zasluzila.
Idi u miru. Blagoslivljam te.«

Mnogo je znanja stavio fovjek u

svoju pamet. Ali veea je neznalica nego li kad je bio primitivac. Onda je
traiio put Gospodinov i pru:Zao dusu da primi njegove rije~i. Sada trazi sve
osim onoga sto bi morao traziti i ispunja svoje bice svim najbeskorisnijim i
najpogibeljnijim rijeeima, ali ne onima koje bi bile njegov zivot.

Gospodin ne gleda
na vase diplome niti na vase polofaje, ne gleda na odijelo niti na ime sto ga
imate. Te stvari SU kao sljunak ba~en preko onoga na sto Bog gleda da mu
izmjeri vrijednost: preko duse. I ako nemate du§u uiganu od ljubavi,
velikodu§nu u irtvi, poniznu, Cistu, ne, Gospodin Bog vas ne izabire za svoje
ljubimce, za cuvare svoga mudrosnoga bogatstva.

ako ostajete
vjerni svojim najteiim obvezama a grijesite u stvarima koje su manje oCite a/i
su dublje, niste vise ispravni. Niste. I ta vafo zavist nije drugo nego ljudski
razlog koji se oblaci u /aino odije/o revnosti. Nakana nije ispravna. Stoga ne
valja.

Sedam komada kruha i malo riba!

Propovijedao sam tri godine i, kako kaze moj ljubimac
Ivan, "kad bi se morale napisati sve rijeCi i cudesa sto sam ih
rekao i uCinio da bih dao obilim hranu, sposobnu da vas bez
slabosti dovede sve do Kraljevstva, zemlja ne bi bila dovoljna da
dr:Zi te sveske" 1
• Ali da je to i ucinjeno, ne biste bili mogli Citati
tako golemu kolicinu knjiga. Ne citate kako biste morali ni ono
malo sto je o meni bilo napisano; to jedino sto biste morali znati
kao sto vec od najnje:Znije dobi znadete i najpotrebnije rijeci.
I onda Ljubav dolazi i umno:Zava. I on, Jedan sa mnom i
s Ocem, ":Zali vas koji umirete od gladi" i cudom koje se stoljeCima
ponavlja,
podvostrucuje,
podesetorostrucuje,
postostrucuje znacenja, svjetlo, hranu svake moje rijeci. Tako
eto riznice bez dna nebeske hrane. Nju vam nudi Ljubav. Crpite
bez straha. Sto vasa ljubav bude vise iz nje crpila, to ce vise ona,
plod Ljubavi, uveeavati svoju vodu. Bog ne poznaje granica u
svojem bogatstvu i u svojim mogucnostima. Vi ste ograniceni;
On ne. Onje beskrajan. U svim svojim djelima. I u tome da vam
u svakom easu, u svakom dogadaju mo.ze dati ono svjetlo koje
vam je potrebno u tom odredenom trenutku. I kao sto je na dan
Pedesetnice Duh izliven na apostole uCinio da su njihovu rijec
razumjeli Parti, Medani, Skiti, Kapadoeani, Poneani i Frifani, i
da je bila sliena zavieajnom jeziku Egipeana i Rimljana, Grka i
Libijaca, jednako ce vam tako On dati utjehu ako placete, savjet
ako ga trazite, sudionistvo u radosti, sa samom RijeCi, ako se
radujete.
"Idi u miru i nemoj htjeti grijesiti. 0, ako vas Duh
rasvijetli, ta rijec je stvamo nagrada za onoga koji nije
sagrijesio, ohrabrenje onome koji nece da grijesi a jos je slab,
oprostenje krivcu koji se kaje, ukor ubla.zen milosrdem onome
koji ima tek pocetak kajanja. A samo jedna izreka je. Jedna od
najjednostavnijih. A koliko ih ima u mome Evandelju!

On svojim sljedbenicima obecava ono sto je njegova

povlastica: bol, progonstvo, mucenistvo. Za "Kriste" nisu
spremne ruZe, nego trnje; ne milovanja, nego cuske; ne kruh,
nego kamenje. I tako kaZem a da stoga nisam hulitelj, jer ce
njegovi pravi vjernici biti pomazani svetim uljem napravljenim
od njegove milosti i njegova trpljenja; i bit cemo 'pomazani' da
budemo zrtve na oltaru i kraljevi u nebu.«

Tri cetvrtine vas tratili ste

me zbog toga, i zbog radoznalosti, dolazeCi sa svih strana nase
domovine. Stoga u tom tratenju nema dovoljno nadnaravnoga
duha i ostaje pretefoo ljudski duh sa svojim nezdravim
radoznalostima, iii harem djetinjski nesavrsen, ne stoga sto je
priprosto nesavrsen kao kod malenih, nego zato sto je umanjen
kao razum u tupoglava eovjeka. A s radoznaloseu ostaje
putenost i manjkavo shvacanje. Putenost koja se skriva,
dovitljiva kao i zloduh cija je kcerka, iza spoljasnosti i u djelima
koji su na oko dobri, i manjkavo shvaeanje koje je jednostavno
bolesno zastranjenje shvacanja a koje, kao sto sve ono sto je
"bolesno", treba i foli mirodije koje nisu jednostavna hrana, kao
sto je <lobar kruh, dobra voda, pravo ulje, naravno mlijeko
dovoljno da se zivi i da se dobro zivi. Manjkavo shvaeanje foli
izvanredne stvari da ga trgnu i da podidu ugodni srsi, bolesni
srsi uzetih ljtrdi, kojima su potrebne droge da bi osjetili
uzbudenja koja ih zavaravaju da su jos citavi i mufovni.
Putenost koja foli bez napora zadovoljiti lakomost, u ovom
slueaju s kruhom za koji se nije lio znoj, dobivenim po Bozjoj
do bro ti.
Bozji darovi nisu nesto obicno, oni SU nesto izvanredno.
Ne mote se polagati pravo na njih, ni zalijeniti se govoreci:
"Bog ce mi ih dati". Receno je: "Jesti ces kruh natopljen znojem
svoga cela"4
, tj. kruh stecen radom.

To je mogao uCiniti ne Mojsije, nego

Gospodin. I u Knjizi Izlaska7 cita se: "Evo, ucinit cu da daidi
kruh s neba. Neka narod izlazi i sabire dan po dan koliko je
dovoljno, i tako provjerim hodi li narod po mojemu zakonu.
Sestoga dana neka sabere dvostruko iz postovanja prema
sedmome danu koji je subota". I Hebreji vidjese gdje se pustinja
prekriva jutro za jutrom onom8 "sitnom stvari kao onim sto je
tucano u mortaru i slicno slani zemlje9
, slicno sjemenu
korijandra, a po ugodnom okusu kao najbolje brasno pomijesano
s medom". Da.Rle, ne Mojsije, nego Bog se, pobrinuo za manu.
Bog koji sve moie. Sve. Kazniti i blagosloviti. Oduzeti i udijeliti.
A Ja vam kaiem: od te dvije stvari uvijek vise voli blagosloviti i
udijeliti, nego kazniti i oduzeti.
muke, koji je u sebi sadriavao svaku slast i svaki ugodan okus. I
- sjetite se dobro onoga sto kaie Mudrost - i buduci da je
dolazio s neba, od Boga, i pokazivao njegovu njeznost prema
sinovima, za svakoga je imao okus kakav je svaki pojedini folio
i svakome je davao foljene w:;inke, posto je bio koristan malom
djetetu jos nesavrsena foluca kao i odraslome sna:Znoga apetita i
probave, njefooj djevojci kao i oronulom starcu. Taj tajanstveni
kruh preokrenuo je zakone elemenata da posvjedoci da nije
eovjekovo djelo; zato je odolijevao vatri, on koji bi se rastopio o
radanju sunca kao slana. Iii bolje: vatra bi - i dalje govori
Mudrost - zaboravila vlastitu narav iz postovanja prema djelu
Boga svojega Stvoritelja i prema potrebama Bozjih pravednika;
tako dok obicava usplamtjeti i muciti, tu je postala blaga da bi
koristila onima koji su se uzdali u Gospodina. Radi togaje onda,
mijenjajuCi se na sve nacine, posluzila milosti Gospodinovoj,
hraniteljici sviju, po volji onoga koji moljase vjecnoga Oca kako
bi ljubljeni sinovi naucili da ljude ne hrani proizvadanje
plodova, nego Gospodinova rijec uzdrfava onoga koji vjeruje u
Boga. Zaista nije unistavala slatku manu kao sto je mogla ni ako
je plamen bio velik i jak, a bilo je dovoljno bntgo jutarnje sunce
da je rastopi kako bi se ljudi sjeeali i naucili da Bozje darove
treba traiiti od pocetka dana i zivota, i da treba pretjecati
svjetlost da bismo ih dobili i ustajali u prvi jutarnji sat da
hvalimo Vjeenoga.
To je mana naucila Hebreje. A Javas podsjecam na to jer
je duinost koja traje, i trajat ce do kraja vjekova. Trazite
Gospodina i njegove nebeske darove ne ljencareCi u postelji do
kasnih sati dana iii zivota. Ustajte da ga hvalite jos prije negoli
ga slavi sunce koje se rada, i hranite se njegovom rijeci koja
posvecuje i cuva, vodi u pravi Zivot. Nije vam Mojsije dao
nebeski kruh, nego ga je uistinu dao Bog Otac, a sada je uistinu
nad istinama moj Otac onaj koji vam daje pravi Kruh, novi
Kruh, vjecni Kruh, koji silazi s Neba, Kruh milosrda, Kruh zivota, Kruh koji daje Zivot
svijetu, Kruh koji utafoje svaku
glad i oduzima svaku slabost, Kruh koji onome koji ga uzima
daje vjecni Zivot i vjecnu radost.«

Umrijet cete kao sto umire svaki eovjek, ali cete

uskrsnuti na vjecni Zivot ako se budete sveto hranili ovim
Kruhom, jer on cini da onaj koji ga jede bude neraspadljiv. Sto
se tice dati vam ga, bit ce dan onima koji ga mole u Oca mojega
sa Cistim srcem, ispravnom nakanom i svetom ljubavi. Radi toga
sam naucio govoriti: "Daj nam kruh svagdasnji". Ali oni koji se
njime budu nedostojno hranili postat c~ vrvez paklenih crvi, kao
gomeri mane sacuvane protiv primljene naredbe. I taj Kruh
zdravlja i zivota postat ce za njih smrt i osuda. Jer ce oni koji
ovaj Kruh budu stavljali na pokvaren i smradan duhovni stol, i
koji ga budu oskvmjivali mijesajuCi ga sa sabiralistem svojih
neizljeCivih strasti, pocinjati najvece svetogrde. Za njih bi bilo
bolje da ga nisu nikada uzeli!«

Ako se Precisti, Nestvoreni ponizio 14 dotle da

postane eovjekom iz ljubavi prema eovjeku, nije mogao nego
odabrati krilo Djevice cisce od ljiljana da svoje Bofanstvo
zaodjene Tijelom. Kruh koji je sifao s neba u vrijeme Mojsijevo
bio je metnut u zlatnu skrinju pokrivenu Pomirilistem, cuvanu od keruba, iza 5atorskih
zastora. A s Kruhom bila je i Rijec
Bozja. I pravedno je bilo da tako bude, jer darove Bozje i ploce
njegove presvete RijeCi valja nada sve postivati. Ali sto onda
mora da je Bog pripravio za samu svoju Rijec i za pravi Kruh
koji je dosao s Neba? Skrinju nepovrediviju i dragocjeniju od
zlatne skrinje, pokrivenu dragocjenim Pomirilistem njezine ciste
volje da se zrtvuje, cuvanu od Bozjih keruba, zastrtu velom
djevicanske bjeline, savrsene poniznosti, uzvisene ljubavi i svih
najsvetijih kreposti.
Tko dostojno jede moje Tijelo i pije moju Krv ima
Zivot vjeeni i Ja cu ga uskrisiti u posljednji Dan. Jer je moje
Tijelo uistinu jelo i moja je Krv uistinu pice. Tko jede moje
Tijelo i pije moju Krv ostaje u meni i Ja u njemu. Kao §to je
Mene poslao iivi Otac i Ja iivim po Ocu, tako ce i Ona} koji
Mene jede iivjeti po Meni, i iti ce kamo ga pofoljem, i Cinit ce
sto Ja hocu, i iivjet ce strogo, kao covjek, a iarko kao seraf, i bit
ce svet, }er da bi se mogao hraniti mojim Tijelom i mojom
Krvlju, braniti ce sebe od grijeha, i iivjet ce uspinjuti se, i svoj
ce uspon zavrsiti do nogu Vjecnoga.

Pa taj je lud! Tko moie zivjeti na taj naCin? U nasoj

vjeri samo se svecenik mora ocistiti da prinese zrtvu. Ovdje On
hoce od nas uciniti tolike zrtve svoje ludosti. Ovaj nauk je
previse muean i ovaj govor je previse tvrd! Tko ga mofo slusati
i vrsiti?« mrmljaju nazoeni, a mnogi izmedu njih su ucenici,
smatrani takvima.
Svijet se razilazi komentirajuCi. I redovi ucenika
pokazuju se vrlo razrijedenima kad u sinagogi ostanu samo
Ucitelj i najvjemiji. Ne brojim ih, ali kaZem da se brojeci
povrsno stiie i ne do sto. Stoga mora da je bio velik otpad u
redovima starih ucenika koji su vec bili u slliZbi Bozjoj. Medu
onima koji su ostali nalaze se apostoli, svecenik Ivan i
pismoznanac Salomon, Abel iz Betlehema galilejskoga i Abel
bivsi gubavac iz Korozaima sa svojim prijateljem Samuelom,
Ilija (onaj koji je napustio sahranu oca da bi slijedio Isusa). Filip
iz Arbele, Aser i ISmael iz Nazareta, i drugi koje ne poznajem
po imenu.

Tada Ivan potrci naprijed, ovije mu se oko vrata

govoreci: »Onda s Tobom u gubu, mojajedina ljubavi! S Tobom
u osudu, s Tobom u smrt, ako mislis date to ceka ... « A Petar
klizne k njegovim nogama pa ih uhvati i stavi na ramena
jecajuci: »Ovdje, pritisCi, gazi! Ali mi ne daj misliti da nemas
povjerenja u svoga Simuna.
Ostali, videci da Isus miluje prvu dvojicu, dadu se
naprijed i ljube Isusa u haljinu, u ruke, u kosu ... Samo se Juda
usudi poljubiti ga u lice.
Isus naglo ustane i gotovo ga ostro odgume, tako je skok
iznenadan, i kaie: »ldimo kuci. Sutra uvecer, noeu, krenut cemo
ladama u Ripon.«
Tvoja rijec je Rijec. 0, moj Gospodine!
Svojom rijeci vratio si me mami i mome ocu, a bila sam mrtva.
Ali gledaj one sto sada idu prema sinagogi! Mnogi su vise mrtvi
negoli ja onda. Dodi da im <lades Zivot.«
»Kceri, ti si ga zasluzivala; oni ... Nijedna rijee ne moie
dati iivot covjeku koji za sebe odabire smrt. «
»Da, moj Gospodine. Ali ipak dodi. Postoji i takav koji
slusajuCi te sve vise zivi ... Dodi. Stavi svoju ruku u moju pa
idimo. Ja sam svjedocanstvo tvoje moci, a spremna sam
posvjedociti za nju i pred tvojim neprijateljima, i pod cijenu da
mi bude oduzet ovaj drugi zivot, koji uostalom vise nije moj.

Onda ne bi bila tu ni zato dame utjesis kako me sada

tje8is. Ne zna8 1i da rijec, i sama jedna rijec, nekoga Cistoga i
nekoga koji me ljubi skida svaku muku s Mene?«

Kad je neprijateljsko mnostvo otislo, Isus se okrene da se

vrati kuCi i kaie novom uceniku: »Cujes Ii ih? To je ono sto te
ocekuje ako dodes k Meni.«
»Znam. Stoga ostajem. Vidio sam Te jednoga dana puna
slavlja u mnostvu koje ti je klicalo pozdravljajuci Te kao
"kralja". Slegnuo sam ramenima i rekao: "Jedan novi siromasni
sanjar! Nova rana na Izraelu!" I nisam Te slijedio zato sto se
cinilo da si kralj, i nisam vise ni mislio na Te. Sada Te slijedim
jer u tvojim rijecima i u tvojoj dobroti vidim obecanog Mesiju.«
»Uistinu pravedniji si od mnogih drugih. Ipak jos
jedanput kaiem: tko se nada da je u Meni neki zemaljski kralj,
neka se povuce. Tko osjeea da ce se zbog Mene stidjeti pred
licem svijeta tuzitelja, neka se povuce. Tko ce se sablazniti
videci da se sa Mnom postupa kao sa zloCincem, neka se
povuce. To vam kafom dok to jos mozete uciniti a da ne budete
kompromitirani u ocima svijeta. Povedite se za onima koji bjefo
na onim ladama ako se ne osjeeate sposobnim dijeliti sa Mnom
moju sudbu u sramoti da biste je zatim mogli dijeliti sa mnom u
slavi. Jer ovo ce se uskoro dogoditi: Sin eovjecji ce biti optufon
a zatim predan u ruke ljudi, koji ce ga ubiti kao zlocinca i misliti
da SU ga pobijedili. Ali ce uzalud uciniti svoj zloCin. Jer Ja cu
nakon tri dana uskrsnuti i slaviti slavlje. Blago onima koji budu
znali biti sa Mnom sve do kraja! «

»Tko posvuda vidi lai iii vidi izdaju ta} je dufo koja je
sposobna za takve stvari, }er se mjeri po svome modelu«, kaie
Isus ozbiljno.

Vjerujes Ii da Ja, posto sam sve, znam i sve sto

postoji?«
»Da, Gospodine. Zbog toga je u meni veliki sukob. Jer
misiim da zna5 i da trpis. I jer se sjecam da si mi rekao jednoga
dana da si katkada Covjek, samo Covjek, i zato da ti Otac daje
iskusiti sto znaci biti eovjek, koji se mora ravnati razumom. A
misiim takoder da bi ti Bog, iz samilosti prema Tebi, mogao
sakriti ove rufne istine ... «4 Drzi se ove misli, !vane. I govori. Iskreno. Povjeriti
onomu koji ti je "Sve" to sto znas, nije grijeh. Jer "Sve" se ne
sablaZnjava, niti mrmlja, niti ce pogrijesiti protiv ljubavi prema
nesretniku, pa niti mislju. Bio bi grijeh ako bi rekao sto znas
onomu koji ne mofo biti sama ljubav, npr. drugovima, koji bi
ogovarali a i napadali krivca bez milosrda, skodeci njemu i sebi
samima. Jer moramo biti milosrdni, uvijek to milosrdniji sto
imamo pred sobom bolesniju siroma5nu dusu, bolesnu od svih
bolesti. Lijecnik, samilostan bolnicar, ili pak majka malo se
uznemiruju ako je bolest nekoga bolesnika laka i malo se bore
da ga izlijece. Ali ako je sin ili muz tesko bolestan, u opasnosti za zivot, ako je vec gangrena i
uzetost, kako se samo bore da ga
izlijece, svladavajuCi odvratnost i napore!
A ti
zna8 da sam Ja Milosrde i da Judu necu ponizivati. Govori dakle
bez skrupula. Nisi dousnik. Ti si sin koji s brigom punom
ljubavi povjerava ocu zlo sto si ga otkrio na bratu da bi ga otac
lijecio.

nastoji na sve nacine naCi razloga za to - govori samo o

fonama ... a meni je to odvratno kao sto bi mi bilo da sam
uvaljen u smradne stvari koje bi nastojale da mi prodru u usta ... «
»Ajesi li u dubini uznemiren od toga?«
»Kako uznemiren? Moja dusa drhti. Razum vice protiv
tih napasti ... Ne zelim se iskvariti ... «
»A sto radi tvoje tijelo?«
»Grci se od gadenja.«
»Samo to?«
»To, Ucitelju. I placem tada, jer mi se cini da Juda ne bi
mogao nanijeti vece uvrede onome tko se posvetio Bogu. Reci
mi: hoce Ii to povrijediti moje posvecenje?«
Ne. Ne vise no sto bi saka blata bacena na dijamantnu
plocu. Ne urezuje se u plocu, ne moze je probiti. Dovoljanje vrc
Ciste vode bacen na nju daje oCisti. I ljep8aje nego prije.«
»Onda me ocisti.«
»Cisti je tvoja ljubav i tvoj andeo. Nista ne ostaje na tebi.
Cist oltar si na koji silazi Bog.

Dva puta sam ga vidio i cuo kako cini i rufoe stvari. Ja se ne

razumijem u magiju. Ali to je ona.«
»Sam?«
»Ne i da. U Tiberijadi sam ga slijedio. Otisao je u jednu
kucu. Kasnije sam pitao tko ondje stanuje. Neki koji prizivlje
duhove s drugima. I kad je Juda izasao, bilo je skoro jutro, po
izrecenim rijecima razumio sam da se poznaju i rnnogo ih je ... i
nisu svi stranci. Trati od zloduha snagu sto mu je Ti ne dajes.
Radi toga ja zrtvujem svoju snagu Ocu, da je dade njemu, pa da
on vise ne bude grjesnik.«
»Morao bi mu dati svoju dusu. Ali to necemo dopustiti ni
Otac ni Ja ... «