ivracen na zemlju da obrati i spasi Ninivu3

, jednako ce tako biti

sa Sinom eovjecjim. Da bi smirili valove velike sotonske oluje,

velikasi ce Izraelski smatrati korisnim zrtvovati Nevinoga. Ali

postiCi ce samo to da ce poveeati svoje pogibli, jer ce osim

Sotone smutljivca imati Boga kaznitelja nakon njihova zloCina.

Mogli bi nadvladati sotonsku oluju vjerujuci u Mene. Ali oni to

ne cine jer vide u Meni uzrok svojih smutnja, strahova, pogibli i

poricanja njihove neiskrene svetosti. Ali kada <lode eas,

nezasitna ce se neman, a to je utroba zemlje, koja guta svakog

eovjeka koji umre, ponovno rastvoriti i povratiti svijetu Svjetlost

kojuje zanijekao.

Eto, dakle, kao sto je Jona bio znak moCi i milosrda

Bozjega za Ninivljane, tako ce Sin eovjecji biti za ovaj narastaj.

S tom razlikom sto se je Niniva obratila dok se Jeruzalem nece

obratiti, jer je pun zlog narastaja o kome sam govorio. Zato ce

Kraljica Juga ustati na Dan Suda proti ljudi ovoga narastaja i

osudit ce ih. Jer ona je, u svoje vrijeme, bila dosla s krajeva

svijeta da cuje mudrost Salamonovu, dok ovaj narastaj koji ima

Mene u svojoj sredini nece dame cuje vec me progoni i izbacuje

kao gubavca i grjesnika, Mene koji sam mnogo veCi od

Salamona. I Ninivljani ce ustati na dan Suda protiv ovog zlog

narastaja koji se ne obraea Gospodinu Bogu svojemu, jer su se

oni obratili na propovijed jednog eovjeka. A Ja sam veCi od

eovjeka, pa bio on i Jona iii bilo koji drugi Prorok.

Zato cu dati znak Jonin svakomu koji trazi bez

mofobitnih dvoznacnosti. Jedan i jos Jedan znak dat 6u

svakomu koji ne sagiba drsko celo pred vec danim dokazima 0

zivotima koji se vraeaju mojom voljom. Dat cu sve znakove. I

znak istrunulog tijela koje se ponovno vraea zivo i cjelovito, i

znak Tijela koje ce se samo uskrisiti jer je njegovom Duhu dana

sva moc. Ali to nece biti milosti. Nece biti olaksica stanja. ni u vjecnim knjigama.4 Sto je pisano,
pisano je. I gomilat

ce se kusnje kao sto se gomila kamenje za pripremano

kamenovanje. Kusnje protiv Mene da mi naskode bespostedno.

Kusnje protiv njih da ih zauvijek baci pod osudu Bozju

namijenjenu za zle nevjemike.

Ja joj nikad ne zadajem bol kao njezin Sin. Ali cu

joj ga mnogo zadati kao Otkupitelj. Dvojica ce uCiniti da place

moja Majka placem bez kraja: Ja da spasim Covjecanstvo, i

Covjecanstvo svojim trajnim grijesenjem. Svaki eovjek koji je

zivio, koji zivi ili koji ce zivjeti Mariju stoji suza.«

»Ali zasto?« pita zacudeni Jakov Zebedejev.

»Jer svaki eovjek stoji velikih muka Mene da bih ga

otkupio.«

»Sin eovjecji bit ce predan u ruke ljudske, jer je On Sin Bozji,

ali je i Otkupitelj eovjeka. A nema otkupljenja bez trpljenja. Ja

cu trpjeti na tijelu, na mesu i na krvi, da bih zadovoljio za

grijehe tijela i lavi. Moja ce patnja biti i moralna da bih

zadovoljio za grijehe duha. Bit ce potpuna. Zato u odredeni eas

Ja cu biti uhvacen, i to u Jeruzalemu, i posto mnogo pretrpim

krivnjom Starjesina i Velikih Svecenika, pismoznanaca i

farizeja, bit cu osuden na sramotnu smrt. A Bog ce dopustiti da

tako rn::ine jer tako mora biti, buduCi da sam Ja Jaganjac za

ispastanje grijeha cijelog svijeta. I umrijet 6u na vjesalu u moru

muka, koje ce sa mnom podijeliti moja Majka i mali broj osoba,

a poslije tri dana, samim svojim bofanskim htijenjem, uskrsnut

6u na vjecni i slavni zivot kao Covjek i povratit cu se da budem

Bog na Nebu s Ocem8 i s Duhom. Ali prije toga morat cu

pretrpjeti svaku sramotu i imati srce probodeno od Lazi i

Mrfoje.«

Ah,

nikako, Gospodine! Ne govori to. To ne valja. Vidis li? Oni se

sablafojuju. Ti se umanjujes u njihovu poimanju. Na nikakav

nacin Ti ne smijes to dopustiti; nesto takovo Tebi se nece

dogoditi. Zasto onda to iznositi kao istinito? Ti se u poimanju

ljudi moras neprestano uzdizati, ako se :lelis potvrditi. Cak bi

morao zavrsiti s posljednjim eudom, kao na primjer da spalis

svoje neprijatelje. Ali nikada da se toliko ponizis te postanes

sliean kafojenom zloCincu.« I Petar izgleda kao ucitelj ili

zdvojni otac koji zabrinutom ljubaznoscu kori sina koji je

izrekao neku ludost.

»Nosi se od Mene ti koji si u ovom casu sotona, koji mi

savjetujes da ne slusam svog Oca! Ja sam poradi toga dosao! Ne

radi easti! Ti me pokusavas navesti na zlo time sto me savjetujes

na oholost, na neposlu5nost i na strogost bez ljubavi. Odlazi! Ti

si mi na sablazan! Ne razumijes Ii da velicina nije u eastima

nego u zrtvi, i da nije nista izgledati ljudima kao crv, ako nas

Bog smatra andelima? Ti, ludi eovjece, ne razumijes sto je

Bozja velicina i Bozji razum pa vidis, sudis, osjeca8, govoris po

ljudsku.«

»Nikad te nisam udario osudom.«

»Ali ono prije ... «

»Ljubio sam te. Ljubav je ne dopustiti da u tebi uhvate

korijena zastranjenja u osjecaju i mudrosti. Simune Petre, ti

moras biti prvi u svemu. «

»Onda ... onda Ti me jos uvijek volis? Jos me volis? Ne

da bih ja htio prvo mjesto, znas? Dosta mi je i posljednje, ali biti

s Tobom, u tvojoj sluZbi ... i umrijeti u tvojoj sluzbi, Gospodine,

moj Bofo!«

Isus mu polozi ruku na ramena i stisne ga uz bok. Tada

Simun koji nije nikako ispustao drugu Isusovu ruku, obasu je

poljupcima ... sretan. I sapce: »Koliko Ii sam pretrpio! Hvala,

Isuse.«

»Zahvali radije svome bratu. I znaj unaprijed nositi svoj

teret s pravednoseu i junastvom.

Isus, dde6i jos uvijek ruku na Petrovim ramenima, kate:

»Po ovomu sto se je dogodilo vi ste razumjeli da je ozbiljna

stvar biti u mojoj sluzbi. Njega sam ukorio. Ali to je bilo za sve.

Jer SU iste mis}i bile U vecini srdaca, bi}o jasno obJikovane, bilo

tek u zacetku. Ja sam vam ih tako prekinuo; a tko ih jos njeguje

pokazuje da ne razumije moju Nauku, moje Poslanje, moju

Osobu.

Ja sam dosao da budem Put, Istina i Zivot. Istinu vam

dajem po onom sto vas ucim. Otvaram vam Put mojom zrtvom,

utirem vam ga, pokazujem vam ga. Ali Zivot vam dajem po

svojoj Smrti. I sjetite se da svatko koji se odaziva mojem pozivu

Zato tkogod hoce doCi za Mnom mora biti pripravan odreci se

samoga sebe, staroga sebe s njegovim strastima, tefojama,

navikama, predajama, mislima, i slijediti me sa svojim novim

samim sobom.

Neka svatko uzme svoj kriz kao sto cu ga Ja uzeti. Neka

ga uzme iako mu izgleda odvise sramotan. Neka dopusti da

tezina njegova krifa unisti njegovo ljudsko ja, kako bi oslobodio

njegovo duhovno ja, kojemu kriz nije groza, vec naprotiv

oslonac i predmet eascenja jer duh znade i sjeca se. I neka me sa

svojim kril.em slijedi. Hoce Ii ga na kraju zivota cekati sramotna

smrt kao sto ceka Mene? Nije val.no. Neka se ne falosti, vec

naprotiv neka klikce jer ce se zemaljska bruka i sramota

promijeniti u veliku slavu na Nebu, a bit ce neeasno ako je netko

kukavica pred duhovnim junastvima. Vi uvijek kazete da me

l.elite slijediti sve do smrti. Slijedite me, dakle, i povest cu vas u

Kraljevstvo oporim, ali svetim i slavnim putem, na kraju kojega

postici cete Zivot bez mijene u vijeke. Toce znaCiti "zivjeti". A

poci putem svijeta i tijela znaci "umrijeti". Zato ako netko bude

htio sacuvati svoj zivot na zemlji izgubit ce ga, a onaj koji

izgubi zivot na zemlji poradi Mene i ljubavi prema mojem

Evandelju, spasit ce ga. Ali promislite: sto koristi eovjeku

zadobiti citav svijet ako zatim izgubi svoju dusu?

A pazite jos dobro, sada i ubuduce, se ne stidite mojih

rijeCi i mojih djela. I to bi znaCilo "umrijeti". Jer tko se stidi

Mene i mojih rijeCi posred ludog, preljubnickog i grjesnog

narastaja, 0 kome sam govorio, pa nadajuci se da ce imati zastitu

i korist, bude im se ulagivao a odricao se Mene i moje Nauke, i

bacao primljene rijeci u necista zvala svinja i pasa, kako bi od

toga imao kao naknadu izmetine u obliku novca, bit ce suden od

Sina eovjecjega kada On bude dofao u slavi svoga Oca, s

andelima i svecima suditi svijet. On ce se tada stidjeti ovih preljubnika i bludnika, ovih kukavica i ovih
lihvara, i izbacit ce

ih iz svoga Kraljevstva, jer u nebeskom Jeruzalemu nema mjesta

za preljubnike, kukavice, bludnike, psovace i razbojnike. A

uistinu vam kaiem da ima nekih ovdje prisutnih izmedu mojih

ucenika i ucenica koji nece iskusiti smrti dok ne vide da je

osnovano Kraljevstvo Bozje9

, sa SVOJlm okrunjenim

pomazanim Kralj em.

10 « 9 D2 /dodaje/ i da se zatim utvrstilo

10 D2 /na dnu/ (Biljeska) Kraljevstvo je Bozje zapotelo na Sveti

Petak, po zaslugama Kristovima, a zatim se utvrstilo kada je osnovana

Crkva. Ali svi nisu vidjeli to da se je sve vise utvrstilo /Sveti Petak: jer je

toga dana Isus, prolijevajuci svoju dragocjenu Krv, ponovno stekao

fovjetanstvo za Boga/.

Ustani, fono. Evo ti sina. On vidi danju svjetlost pa

neka bi njegovo srce tako htjelo slijediti vjecnu Svjetlost. Podi

kuCi. Budite sretni. I budite sveti iz zahvalnosti prema Bogu. Ali

kada budete prolazili kroz sela ne govorite nikomu da sam te Ja

ozdravio, da se rnnostvo ne zgrce ovamo i zaprijeCi mi poci gdje

je pravo da Ja podem odnijeti potvrdu vjere i svjetlo i radost i

ostaloj djeci moga Oca.«

I naglo se ukloni nekom stazom izmedu vrtova te pode

prema Petrovoj kuCi, u koju ude te svojim milim pozdravom

pozdravi Porfireju.

po

razvratnim zidovima lofoica i zidovima prijestolnih dvorana i

dvorana za gozbe. Izvikuju tvoje Ime i tvoju moc, tvoju Narav i

tvoje Poslanje. I Herod drhce od straha; i Herodijada se prevrce

u krevetima, bojeCi se da si Ti Kralj osvetnik koji ce joj oteti

bogatstvo i povlastice, ako ne moZda i zivot, predajuCi je na

milost i nemilost svjetine koja ce joj se osvetiti za mnoge

njezine zlocine. Drhcu u dvorcu. Radi Tebe. Drhcu od straha

ljudskoga i nadljudskoga. Otkako je pala odrubljena lvanova

glava Cini se da oganj gori u utrobi njegovih ubojica. Nemaju

vise ni onog jadnog mira od prije, mira svinja pijanih od

bancenja koji usutkavaju grifoju savjesti u pijanstvu i

bludnicenju. Nema vise nicega sto bi ih smirilo ... Osjeeaju se

progonjenima ... I mrze se nakon svakog sata ljubavi, siti jedan

drugoga, i optufoju jedan drugoga da je pocinio zlocin koji

uznemiruje, zlocin koji je presao svaku mjeru. A Saloma je, kao

opsjednuta davlom, sva upaljena od erotizma koji bi bio

ponifavajuCi i za ropkinju sto vrti zrvanj. Kraljevski dvor

zaudara gore od zahodske j ame.

Herod me je vise puta pitao za Tebe. Aja sam svaki put

odgovarao: "Za mene je Mesija, Kralj Izraelov od jedinstvene

kraljevske loze: to jest od Davidove. On je Sin eovjecji kako SU

ga nazvali proroci , On je Rijec Bozja, Onaj koji je od Boga

pomazan da bude Krist i ima pravo vladati nad svim zivim" . I

Herod blijedi od straha jer osjeea u Tebi Osvetnika. I odbacuje

strah, krik savjesti koju razdire grizodusje, pa - kako dvorjanici za ohrabriti ga govore da si Ti Ivan za
koga se krivo misli da je

mrtav, a time vise nego icim doprinose da pada u nesvijest od

straha, ili da si Ilija, ili neki drugi prorok proslih vremena - on

kaie: "Ne, ne moie biti Ivan! Njemu sam ja dao odsjeCi glavu, a

Herodijada je cuva na sigumom mjestu. A ne moie biti ni neki

od proroka. Tko je jednom urnro ne ozivljuje vise. Ali ne moie

biti ni Krist. Tko to kaie? Tko kaie da On to jest? Tko mi se

usuduje reci da je On Kralj jedinstvene kraljevske loze? Ja sam

Kralj i nitko drugi! Mesija je ubijen od Heroda Velikog: ugusen

je u moru krvi cim je roden. Bio je zaklan poput janjesca ... a

bilo mu je tek nekoliko mjeseci .. . Cujes Ii ga kako place?

Njegovo mi blejanje neprestano odzvanja u glavi zajedno s

Ivanovim povikom: 'Nije ti dopusteno'... 'Meni da nije

dopusteno? Da. Meni je sve dopusteno jer ja sam 'kralj'. Ovamo

vina i iena! Ako Herodijada odbija moj zagrljaj, Saloma neka

plese da uzbudi moj zastraseni osjeeaj od tvojih zastrasujucih

priea".

I opija se medu dvorskim milosnicama, dok luda iena u

svojim odajama urlice svoje psovke na Mucenika i svoje

prijetnje prema Tebi, a u svojim pak Saloma spoznaje sto znaci

biti rodena iz grijeha od dvoje pohotnika i pristati na jedan

zlocin, postifoci ga predavanjem tijela neCistim pohotama

jednog bludnika. A onda se opet Herod vraea sebi i ieli saznati o

Tebi i htio bi Te vidjeti. Zato podrfava moje dolaske k Tebi

nadajuci se da cu Te ja dovesti k njemu. Ali to ja necu nikad

uciniti da ne bi doveo tvoju svetost u spilju necistih zvijeri3

.I

Herodijada bi te se htjela domoci da te udari. I to uzvikuje sa

svojom pisaljkom u ruci ... A hijela bi Te imati i Saloma koja Te je vidjela u Tiberijadi, proslog Etamina,
a da Ti nisi znao, i koja

luduje za Tobom ...

Takav je kraljevski dvor, UCitelju! No ja tamo ostajem

jer na taj nacin motrim sto o Tebi namjeravaju.«

Besmrtan je onaj koji posto se rodi ne umire vise. Tako je dusa

pravednika besmrtna na Nebu, dusa grjesnika je besmrtna u

Paklu, jer kada je dusa jednom stvorena, ne umire vise, osim sto

mofo umrijeti milosti. Ali dusa ima zivot, postoji od easa kada

je Bog zamisli. Misao je Bozja stvara. Dufa je moje Majke

zamisljena od Boga od vijeka. Zato je vjeena u svojoj ljepoti, u

koju je Bog nanovo izlio svaku savrsenost da bi u tome imao

uzitak i utjehu.

u Knjizi nasega djeda Salomona, koji te je

predvidio, i zato se mofo nazvati tvojim prorokom: "Jahve me

stvori kao pocelo svoga djela, kao najraniji od svojih Cina, u

pradoba; oblikovana sam jos od vjecnosti, od iskona, prije

nastanka zemlje. Rodih se kad jos nije bila pradubina, dok jos

nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene

gore, prije breiuljaka. Kad jos ne bijase naCinio zemlje, ni

poljana, ni pocetka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa,

bila sam nazocna, kad je povlaCio krug na lieu bezdana. Kad je u

visini utvrdivao ob lake i kad je odredio snagu izvoru pradubina:

kad je postavljao morn njegove granice, da mu se vode ne

preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj

njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajuCi pred

njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje."6

Jest, o Majko, kojom je Bog, Neizmjeran, Uzvisen,

Djevac, Nestvoren, bio zatrudnjen, i nosio te kao svoj najsladi

teret, i kliktao osjeeajuci da se ti pokreces u Njemu, prufajuci

mu osmijehe po kojima ucini Stvoreno! Ti koju je rodio za bol

da bi te dao Svijetu, najmilija duso, rodena od Djevca da budes Djevica"7

, Savrsenstvo Stvorenja, Svjetlo Raja, Zamisli Bozja,

Boga, koji je gledajuci tebe mogao oprostiti Grijeh, jer ti sama,

sama od sebe, znas ljubiti kao sto ne zna ljubiti citavo

Covjecanstvo uzeto zajedno. U tebi je Bozje Oprostenje! U tebi

je Bozji Lijek, ti si milovanje Vjecnoga nad ranom koju je

eovjek zadao Bogu! U tebi je Spasenje svijeta, Majko

Utjelovljene Ljubavi i danoga Otkupitelja! Duso Majke moje!

Sjedinjen s Ocem u Ljubavi Ja sam te gledao u Sebi, o duso

Majke moje!. .. Tvoj sjaj, tvoja molitva, misao da ces me Ti

nositi, tjesili su me u vijeke poradi moje sudbine eovjeka boli i

poradi neeovjecnih iskustava onoga sto je pokvareni svijet za

najsavrsenijeg Boga. Hvala, Majko! Ja sam do8ao vec zasicen

tvojim utjehama. Ja sam sisao osjecajuci tebe samu, tvoj

miomiris, tvoj pjev, tvoju ljubav ... Radosti, radosti moja!

Ali cujte vi, koji sada znadete da je jedna jedina Zena na

kojoj nema ljage, jedno jedino Stvorenje koje nije Otkupitelja

stajalo rana, cujte drugi preobrafaj Marije, Izabranice Bozje.

Bilo je jednog vedrog poslijepodneva u mjesecu Adaru.

U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, fona Josipova,

ubralaje bilajednu cvjetnu grancicu da bi zamijenila onu kojaje

od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila

dosla u Nazaret, posto je dignuta iz Hrama da poeasti kucu

svetih. I s du5om podijeljenom izmedu trojeg: Hrama, kuce i

Neba, Ona je promatrala cvjetnu grancicu, misleci kako joj je sa

jednom slicnom, procvalom na neobicni nacin, ubranom sa

stabla usred zime i procvalom kao u proljece pred Kovcegom

Gospodnjim - moZda ju je ugrijalo Sunce - Bog sipajuCi zrake

na svoju Slavu - Bog dao na znanje svoju volju ... I mislilaje jos

kako joj je Josip na dan vjencanja bio donio drugog cvijeea, ali nikad slicnog onom prvom koje je na
njeznirn laticama imalo

napisano: "Hocu da budes zdrufona s Josipom" ... Mislila je o

tolikim stvarima.. . I misleci uzide k Bogu. Ruke su bile

zaposlene izmedu preslice i vretena i izvlaCile su jednu nit tanju

od jednog vlasa njezine mladenacke glave ... Du5a je tkala sag ljubavi, iduCi mimo, poput cunka na

tkalackom stanu, od zemlje do Neba. Od kucnih potreba, od

mufa, prema potrebama duse, Boga. I pjevala je i molila. A sag

se je tkao na misticnom tkalackom stanu, savijao se od zemlje

do neba, uzdizao se i gubio tamo gore ... Od cega sazdan? Od

niti tananih, savrsenih, jakih, njezinih kreposti, od letece niti

cunka za koje je Ona drfala da je "njezin", a bio je Bozji: eunak

Volje Bozje na koji je bila namotana volja malene, velike

Djevice Izraela, Nepcznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina

namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je

procvjetao cvjetovima ljubavi, cistoce, palmama mira, palmama

slave, ljubiCicama, jasminima ... Svaka je krepost cvala na sagu

ljubavi koji je Bozja Djevica, pozvana, razvijala od zemlje do

Neba. Pa buduCi da nije bio dovoljan sag, Onaje dala maha srcu

i pjevala: "Dodi", moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih

jabuka ... Neka side moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog

bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam

Dragome svome, a Dragi moj pripada meni, On pase medu

ljiljanima!"8 A iz neizmjemih daljina, kroz bujice Svjetla,

dolazio je Glas koga ljudsko uho ne mofo cuti, niti ljudsko grlo

oblikovati. I govorio je: "Kako si lijepa, prijateljice moja! 9 Kako

si lijepa! ... Susana tvojih sace kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac

zapeeacen, sestro moja, nevjesto .. . " i dva su se glasa sjedinila u

jedno i pjevala vjecnu istinu: "Ljubav je jaea od smrti 10. Nista ne mo:le ugasiti iii potopiti nasu
ljubav". I Djevica se preobraiavala

tako ... tako ... tako ... dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojirn

plamsanjem, na Zemlju, i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi

Ona mogla cuti i shvatiti traienje Onoga koji ju je nazvao

"Sestrom" ali kojijuje htio za "Zarucnicu".

Evo, tu se zbilo Otajstvo .. . I jedna stidljiva, najstidljivija

od svih :Zena, Ona koja nije poznavala ni nagonske podraiaje

tijela, onesvijesti se pred Bozjim Andelom, jer i sam andeo

zbunjuje poniznost i stidljivost Djevice i smirila se tek kada ga

je cula govoriti, i povjerova i izrece rijec po kojoj "njihova"

ljubav postade Tijelo te ce pobijediti Smrt, i nikakva je voda

nece moci ugasiti, ni zloca potopiti ... «

Isus se blago sagne k Mariji koja mu je kao u zanosu

pala do nogu, u prisjeeanju dalekoga casa, osvijetljena posebnim

svjetlom koje joj, Cini se, izbija iz duse, te je ponizno upita:

»Kakav je tvoj odgovor, o Najcisea, Onomu koji ti je jamCio da

postajuci Majkom Bozjom, neces izgubiti svoje savrseno

Djevieanstvo?«

A Marija, kao u snu, blago se smijeseCi, ociju rasirenih

od sretnoga plaea: »Evo sluzbenice Gospodnje! Neka mi bude

po tvojoj Rijeci« te spusti glavu na koljena Sina, klanjajuci se.

Isus je pokrije svojim plastem, skrivajuci je od oCiju

sviju, i rece: »I zbilo se. I zbivat ce se sve do kraja. Sve do

njezinog drugog i opet drugog i drugih preobra:lenja. Bit ce

uvijek "Sluzbenica Bozja". Cinit ce uvijek kako bude govorila

"Rijec". Moja Majka! Ovo je moja Majka. I dobro je da je

pocnete upoznavati u citavom njezinom Liku .. . Majko! Majko!

Podigni svoje lice, Ljubljena ... Dozovi svoje poklonike na

Zemlju na kojoj se za sada nalazimo ... « rece, pa otkrije Mariju

poslije nekog vremena. Za to vrijeme nije se culo nikakva glasa,

osim zujanja pcela i romonjenja maloga vrela.

Marija podigne lice ovlazeno od plaea i prosapce: »Zasto

si mi, Sine, ovo uCinio? Tajne su Kraljeve svete ... «

Ali Kralj ih mofo otkriti kada hoce. Majko, to sam

ucinio da bi se razumjela izreka jednog Proroka: "Zena ce

zatvoriti u sebi Covjeka" 11 i druga od drugog Proroka: "Djevica

ce zaceti i roditi Sina" 12. Pa i zato da bi oni, koji se zgrafaju

zbog mnogih, za njih ponifavajucih stvari od RijeCi Bozje, imali

kao protuteZu, tolike druge stvari koje ce ih ucvrstiti u radosti

sto SU "moji". I tako se nece nikada vise sablaZnjavati, nego ce,

dapace, time steCi Nebo ...

»Na sastanak s Bogom ide se iurno. Hrabro, Simune

Petre!

Isus poklekne na travnatu zemlju te nasloni ruke i glavu

na hrid, u polofaju kako ce ga imati kod molitve i u

Getsemaniju.

Petar izuje sandale te otresa prasinu i kamencice, pa stoji

tako izuven, s umomim nogama na svjefoj travi, gotovo prostrt,

s glavom na zelenom busenu koji strsi vise od ostalih, kao na

jastuku.

J akov ga oponasa, ali da bi stao komotno traZi trupicu od

stabla na koju polozi svoj plast, a na nj svoja pleea.

Ivan sjedi i promatra UCitelja. Ali tisina mjesta, svjezi

povjetarac, sutnja i umomost pobijedise i njega pa mu se glava

spusta na prsa a isto tako vjede na oci. Ni jedan od trojice ne

spava duboko, nego su u onoj ljetnoj pospanosti koja

zamagljuje.

Prodrma ih tako ziva svjetlost da ponistava sjaj sunca i

prosiruje se i prodire cak ispod zelenih grmova i stabala pod

kojima se nalaze.

Prestraseni otvore oCi i ugledaju Isusa preobraienog. On

je sada potpuno onakav kak:o ga vidim u videnjima Raja. Jasno

bez Rana i bez stijega Krifa. Ali velieanstvo Lica i Tijela je

jednak:o, jednak:a je sjajnost, jednak:a je haljina koja se od

crveno-lanene pretvorila u odsjaj dijamanata i bisera,

nematerijalna tkanina koja ga prekriva na Nebu. Njegovo je Lice

sunce najintenzivnijeg zvjezdanog sjaja, na kojem prosijavaju

oci od safira. Izgleda visi, kao da mu je proslava uveeala stas.

Ne bih znala reCi da Ii sjajnost, koja eak i visoravan cini

fosforescentnom, proizlazi sva iz Njega, ili se njegovoj svjetlosti

primijesala, usredotocena na svom Gospodinu, sva svjetlost koja

se nalazi u Svemiru i na Nebu. Znam daje to nesto neopisivo.5

Isus je sada na nogama, rekla bih dapace da je uzdignut

sa zemlje jer izmedu Njega i zelenila livade je neko kao

isparivanje svjetla, prostor svjetla na kojem kao da se On uzdifo

Apostoli su nad tirn gotovo ustraseni i dozivaju ga, jer ne

izgleda im vise njihov Ucitelj, toliko je preobra:len. »Ucitelju,

UCitelju«, dozivaju tiho ali s ceznucem.

Svjetlost se poveea jos od dva plamena koja su sisla s

neba i postavila se s jedne i s druge strane Isusu. Kada su se

ucvrstili na visoravni, rastvori se njihova koprena i uka:lu se

dvije dostojanstvene i svijetle licnosti. Jedan stariji, ostra i

stroga pogleda is dugom bradom razdijeljenom na dva dijela. Sa

njegova eela izlaze zrake svjetla po cemu zakljucujem da je to

Mojsije. Drugi je mladi, mrsav, bradat i rutav kao Krstitelj, a

rekla bih da njemu sliCi po stasu, rnrsavosti, izgledu i strogosti.

Dok je svjetlost Mojsijeva sjajno bijela kao i Isusova, napose u

zrakama na celu, ona koja izbija iz Ilije vise je svjetlost sunca,

svjetlost :live vatre.

Dvojica Proroka zauzese stav postovanja pred svojim

Utjelovljenim Bogom, i premda im Ovaj govori s prisnoscu, oni

ne napustaju svoj stav postovanja. Ne razumijem ni jedne rijeci

sto SU izgovorene. Trojica Apostola padose na koljena drscuci, s licem

medu rukama. Htjeli bi vidjeti, ali ih je strah. Konacno Petar

progovori: »Ucitelju, Ucitelju. Cuj me.« Isus okrece pogled i

smijesi se prema svome Petru koji se oslobada i ka:le: »Dobro je

biti ovdje s Tobom, Mojsijem i Ilijom. Ako hoces napravit cemo tri sjenice za Tebe, za Mojsija i za Iliju,
a mi cemo biti tu da

vam sluzimo ... «

Isus ga jos gleda i zivlje mu se smijesi. Gleda takoder

Ivana i Jakova. To je pogled koji ih grli s ljubavlju. Pai Mojsije

i Hija gledaju trojicu upomo. Njihove oCi sijevaju. Mora da su

kao zrake koje prodiru u srca.

Apostoli se ne usuduju reCi sto drugo. Sute prestraseni.

Izgledaju donekle pijani kao netko koji je omamljen. Ali kada je

zavjesa, sto nije magla, nije oblak, nije zraka, ovila i odijelila

Trojicu proslavljenih iza zastora jos svjetlijeg od one svjetlosti

sto ih je vec okruzivala, i sakrila ih pogledu trojice, jedan jaki i

skladan glas treperi i sobom ispunja prostor, trojica padose

licem na travu.

»Ovo je moj ljubljeni Sin, u kome sam se nasladio.

Slu8ajte ga.«

Petar bacajuCi se potrbuske povice: »Smilovanje za mene

grjesnika! To silazi Slava Bozja6

!« Jakov nine dise. Ivan sapce

uzdisuci kao dace skoro pasti u nesvijest: »Gospodin govori!«

Nitko se ne usuduje podignuti glavu ni onda kada se

uspostavila potpuna tisina. Ne opa2aju ni da se svjetlost vraca na

naravno suncano svjetlo da pokaZe kako je Isus ostao sam i da je

postao obican Isus u svojoj crvenoj haljini. On hoda prema

njima smijeseci se, prodrma ih i dotakne i zove po imenu.

»Ustanite. Ja sam. Ne bojte se« rece, jer trojica se ne

usuduju podignuti lice i zazivaju milosrde za svoje grijehe,

bojeCi se da je to Andeo Bozji koji im hoce pokazati

Svevisnjega.

»Ustanite, dakle. Zapovijedam vam« ponavlja Isus

odlucno. Oni podigose lica i vide Isusa koji se smijesi. »Oh, Ucitelju, Bofo moj ! « usklikne Petar. »Kako
cemo

moci sada zivjeti uza Te posto smo vidjeli tvoju Slavu? Kako

cemo moci zivjeti medu ljudima, i mi, ljudi grjesnici, sada kad

smo culi Bozji Glas?«

»Marat cete zivjeti uza Me i gledati moju slavu sve do

kraja. Budite toga dostojni jer je vrijeme blizu. · Slusajte Oca

mojega i vasega. Vratimo se sada medu ljude jer sam dosao da

budem medu njima i da ih vodim k Bogu. Idimo. SjeeajuCi se

ovoga easa budite sveti, jaki, vjemi. Imat cete dijela u mojoj

potpunijoj slavi. Ali ne govorite sada nikomu o ovom sto ste

vidjeli. Niti drugovima.

7 Kada Sin eovjecji bude uskrsnuo od

rnrtvih i povratio se u slavu Ocevu, tada cete govoriti. Jer tada

ce biti potrebno vjerovati da bi se imalo udjela u mojem

Kralj evstvu. «

»Ali zar ne mora doCi Ilija da pripremi tvoje

Kraljevstvo? Tako kaiu rabini.«

»Ilija je vec dosao i pripravio put Gospodinu. Sve se

dogada onako kako je bilo objavljeno. Ali oni koji poueavaju

Objavu ne poznaju je i ne shvaeaju je, i ne vide i ne

prepoznavaju ni znakove vremena ni poslanike Bozje, Ilija se

jednom vratio8

. Drugi put ce doCi kad bude blizu posljednje

vrijeme da pripravi one posljednje za Boga. Ali sada je dosao da

pripravi one prve za Krista, a ljudi ga nisu htjeli prepoznati,

mucili SU ga i predali na smrt. Isto ce uciniti sa Sinom eovjecjim

jer ljudi ne fole upoznati ono sto je za njihovo dobro.«

Trojica spustise glavu zamisljeni i silaze putem kojim su

se uspinjali, zajedno s Isusom.

. . . I opet Petar progovori, dok su malo popostali na

sredini puta: »Ah! Gospodine! Kaiem i ja kao sto je jucer rekla

tvoja Majka: "Zasto si nam to uCinio?" i jos kaiem: "Zasto si

nam ovo rekao?" Tvoje posljednje rijeci izbrisale su radost

slavnog videnja iz nasih srdaca! Ovo je veliki dan straha!

Najprije nam je zadala strah velika svjetlost koja nas je

probudila, koja je bila jaca nego da je brdo gorjelo, ili kao da je

sisao mjesec sjati nad ravnicom, pred nasim oCima; a onda tvoj

izgled i tvoje odvajanje od zemlje kao da si imao odletjeti

odavde. Bojao sam se da se ne bi Ti, ozlojeden zlodjelima

Izraela, vratio u Nebo, makar i po odredbi Svevisnjega. A onda

sam se prestrasio gledati kako se pojavljuje Mojsije, koga

njegovi u ono vrijeme nisu vise mogli gledati bez zavjese, toliko

je na njegovom lieu sjao Bozji izraz 10, i jos je bio eovjek, a sada

je blaieni duh i od Boga upaljen, i Ilija .. . 0 Bozjeg milosrda!

Mislio sam da je dosao moj posljednji eas, i dosli su mi u pamet

svi grijesi moga zivota, otkada sam kao djeeak krao voce iz

smocnice, sve do posljednjeg, kada sam te pred nekoliko dana

na zlo savjetovao. S kakvim li sam se strahom kajao! A onda mi

se uCinilo da me ona dvojica pravednika ljube ... pa sam se

usudio govoriti. Ali i njihova ljubav mi je zadavala strah, jer ja

ne zasluzujem ljubav takvih duhova. A onda ... a onda! ... Strah

nad strahovima! Bozji glas! ... Jahve koji je govorio! Nama!

Rekao nam je: "Slusajte ga!" Tebe. I Tebe je proglasio "Svojim

ljubljenim Sinom u komu je njegova naslada?" Kakvog Ii straha!

Jahve! ... Nama! Sigumo, samo nas je tvoja snaga odrfala u

zivotu!. .. Kad si nas Ti dotaknuo, a tvoji SU prsti gorjeli kao plameni siljci, uhvatila me je posljednja
strava. Dr:fao sam da je

to eas kad imam biti suden i da me se dotice Andeo da mi uzme

du8u i odnese je Svevisnjemu ... Ali kako je bilo tvojoj Majci

vidjeti ... cuti ... pa i zivjeti onaj CaS 0 kome si Ti jucer govorio,

a da nije umrla. Ona kojaje bila sama, onako mlada, bez Tebe?«

»Marija, Bezgrjesna, nije mogla imati stiaha od Boga.

Eva nije imala straha dok je bila nevina. I Ja sam bio tu prisutan.

Ja, Otac i Duh, Mi, koji smo na Nebu i na zemlji i na svakom

mjestu, i koji smo imali svoj 8ator u Marijinom srcu« rece milo

Is us.

»Ali sto! Ali sto! ... Ti si poslije govorio o smrti .. . I

svaka je radost zavrsila... Ali zasto upravo nama trojici sve

ovo? Zar ne bi bilo dobro da si svima dao ovo videnje tvoje

slave?«

»Upravo zato sto zamirete kad slusate govoriti o smrti, i

to kaznenoj smrti Sina eovjecjega, Covjeka-Boga, htio sam vas

ojaeati za onaj eas i za uvijek, s predznanjem onoga sto cu Ja

biti poslije Smrti. Sjecajte se svega ovoga, da biste to u svoje

vrijeme rekli. Jeste li razumjeli?«

»Oh! da, Gospodine. Nije moguce zaboraviti. I bilo bi

beskorisno pripovijedati. Rekli bi nam da smo "pijani".«

Vraeaju se putem prema dolini. ugledaju citavu hrpu ucenika,

povecanu sa znatifoljnim putnicima, i pismoznancima koji su

stigli tko zna od kuda, kako se komesaju na podnozju brda.

Oh, Gospodine, ja vjerujem! Ali ako jos dovoljno ne

vjerujem, Ti umnozi moju vjeru, da bude potpuna i da zadobije

eudo« rece eovjek placuci na koljenima kraj sina koji se grcio

vise nego ikada.

Isus se uspravi, povuce se dva koraka natrag, pa dok

svjetina kao nikada stisce svoj krug, jako povice: »Prokleti duse,

koji djecaka cinis gluhim i nijernim i mucis ga, Ja ti

zapovijedam: izidi iz njega i ne vraeaj se u nj nikada vise!«

Djecak, jos povaljen na zemlji, pravi strasne skokove,

postavlja glavu i noge u luk, ispusta neljudske glasove, a onda, .

nakon posljednjeg skoka, pri kojem se okrene potrbuske, udari celom i ustima 0 hrid koja je strsila iz
trave i koja je postala

crvena od krvi, te ostade nepomiean.

»Mrtav je! « vicu mnogi.

»Jadan djecak!« »Jadan otac!« faluju oni bolji.

A pismoznanci se podsmjehuju: »Dobru ti je uslugu

uCinio Nazarenac!« ili: »UCitelju, kako je? Ovog puta te je

Belzebub obrukao ... « i otrovno se smiju.

Isus ne odgovara nikomu. Pa ni ocu koji je okrenuo sina

te mu otire krv sa ranjenog cela i izranjenih usana, uzdisuCi i

zazivajuci Isusa. I, UCitelj se sagnu te uzme za ruku djecaka. A

ovaj otvori oci uz duboki uzdah, kao da se je probudio oda sna,

sjedne i smijesi se. Isus ga privuce k Sebi, zapovijedi da ustane

na noge, i preda ga ocu. Svjetina vice od odusevljenja, a

pismoznanci bjefo praceni porugama mnostva ...

Isus govori:

»Pripravio sam te da promatras moju Slavu. Sutra 11 je Crkva slavi.

Ali Ja hocu da je moj mali Ivan vidi u njezinoj istini da bi je bolje razumio.
Ne izabirem te samo da upoznas falosti tvoga Ucitelja i njegove boli. Tko zna

biti sa mnom u bq/ima mora sa mnom imati udjela i u radosti.

Hocu da ti, pred svojim lsusom koji ti se ukazuje, imas isti osjecaj

poniznosti i kajanja kao moji apostoli.

Nikuda oholosti. Bila bi kafojena time sto bi me izgubila.

Staino misli na tvoja pomanjkanja i na moje savrsenstvo da bi imala

srce oprano skrusenoscu.

Bartolomej pita: »Ali sto je onda potrebno imati da bi se

pobijedili ovi zlodusi?«

»Molitvu i post. Drugo nije potrebno. Molite i postite. I

ne samo tijelom. Zato je dobro da je vasa oholost postila od

zadovoljstva. Kada je zadovoljena oholost ona cini bezvoljnim

duh, i dusu, a molitva postaje mlaka, nepokretna, kao sto i

odvise zadovoljeno tijelo postaje pospano i tromo

Ako eovjek

ima vjere u Boga, On upravlja s njim! I nista ne znaci znati ili

misliti da se znade buducnost, ako se tu predskazanu buducnost

ne moze promijeniti. Postoji samo jedno sredstvo: molitva Ocu i

Gospodinu da nas svojim milosrdem pomogne. Uistinu vam

k<lZem da pouzdana molitva mofo kaznu izmijeniti u blagoslov.

Ali tko se utjece ljudima da bi mogao, kao eovjek, i ljudskim

sredstvima, izmijeniti buducnost, zaista taj ne zna moliti ili moli

vrlo lose.

Najveci u

Kraljevstvu Nebeskom je onaj koji je najmanji medu ljudima. Ili

onaj kojega ljudi smatraju "najmanjim". Jednostavan, ponizan,

pun pouzdanja, nevjest. Prema tome dijete, ili onaj koji znade

ponovno steci dusu djetinju. Nece vas u bl<lZenom Kraljevstvu

uCiniti "najvecim" ni znanje, ni moc, ni bogatstvo, ni radost. Nego biti kao mala djeca po prijaznosti,

poniznosti, jednostavnosti, vjeri.

Promatrajte kako me ljube djeca, i nasljedujte ih. Kako

vjeruju .u Me, i nasljedujte ih. Kako se sjeeaju onoga sto

govorim, i nasljedujte ih. Kako vrse ono sto naueavam, i

nasljedujte ih. Kako nisu ljubomomi na Mene ni na drugove, i

nasljedujte ih. Uistinu vam kafem, ako ne promijenite vas naCin

misljenja, postupanja i vase ljubavi i ne prepravite to po uzoru

djecice, necete uci u Kraljevstvo Nebesko. Oni znaju bitno od

moje nauke, sto i vi znate. Ali s koliko razlike oni prakticiraju

ono sto naueavam! Vi kafete za svako dobro djelo sto ga

napravite: "Ja sam ga ucinio". Djeeak mi kafe: "Isuse, danas

sam se sjetio Tebe, i po Tebi sam bio poslusan, po Tebi sam

ljubio, suzdrfao sam se od svade ... i zadovoljan sam jer Ti, jato

znam, znas kada sam <lobar i time si zadovoljan." I jos

promatrajte djecu kada pogrijese. S kakvom mi poniznoscu

priznaju: "Danas sam bio zlocest. I fao mi je jer sam ti zadao

bol". Ne trafe isprike. Znaju da Ja znam. Zao im je radi moje

boli.

Oh, kako su draga mome srcu djeca u kojima nema

oholosti, dvolienosti, bludnosti! Ja vam kafem: postanite slieni

djeci ako zelite uci u moje Kraljevstvo. Ljubite djecu kao

andeoski primjer koji jos mofote imati. Jer morali biste biti kao

andeli. Za svoju ispriku mogli biste reCi: "Mine vidimo andele".

Ali Bog vam daje djecu za uzore, a ona su medu vama. Pa ako

vidite neko dijete napusteno materijalno, ili napusteno moralno

tako da bi moglo propasti, prihvatite ga u moje Ime, jer njih Bog

mnogo ljubi. I tkogod prihvati jedno dijete u moje Ime, prima

Mene samoga, jer sam Ja u dusi djecice, koja je nevina. A tko

mene prima, prima Onoga koji me je poslao, Svevisnjeg

Gospodina.

I cuvajte se da ne sablaznite jednoga od ovih malenih

cije oko gleda Boga. Ne smije se nikada nikoga sablazniti. Ali jao, tri puta jao onomu koji povrijedi
netaknuti sjaj djecje duse!

Dajte da ostanu andeli sto je vise moguce. Odvise su odbojni

svijet i tijelo dusi koja dolazi s Neba! A dijete, poradi svoje

nevinosti, je jos sasvim du5a. Postujte dusu djeteta i samo

njegovo tijelo kao sto postujete sveto mjesto. Sveto je dijete i jer

ima Boga u sebi. U svakom je tijelu hram Duha. Ali hram

djetetaje najsvetiji i najdublji, onje iza dvije Zavjese. Ne trgajte

ni zavjese uzvisenog neznanja pozude vjetrom svojih strasti. Ja

bih htio da dijete bude u svakoj kuci, usred svakog skupa, da

bude uzda ljudske strasti.

Dijete posvecuje, daje okrepu i svjezinu, samom zrakom

svojih ociju bez zlobe. Ali jao onima koji oduzimlju svetost

djetetu, svojim sablaZnjivim pona5anjem! Jao onima koji

svojom razuzdanoscu navode djecu na zlocu! Jao onima koji

svojim rijecima i podrugivanjem povrijeduju djecju vjeru u

Mene! Za sve ove bi bilo bolje da im se svefo mlinski kamen

oko vrata i da ih se baci u more da bi se tako ugusili sa svojom

sablazni. Jao svijetu radi sablazni sto ga daje nevinima! Jer, ako

je neizbjefoo da se dogode sablazni, jao eovjeku koji ih svojom

krivnjom izaziva.

Nitko nema pravo ciniti nasilje svojem tijelu iii svojem

zivotu. Jer nam zivot i tijelo dolaze od Boga i samo On ima

pravo da ih uzme djelomicno iii potpuno. Pa ipak Ja vam kaZem:

ako vas vasa ruka sablafojava, bolje je da je odsjecete, i ako vas

vasa noga navodi da date sablazan, dobro je da je odsjecete.

Bolje vam je da kljasti i hromi udete u Zivot nego da s dvije

ruke i dvije noge budete baceni u vjecni oganj. Pa ako nije dosta

sto vamje odsjecenajedna noga iii ruka, dajte da vam odsijeku i

drugu ruku i drugu nogu, kako ne biste vise davali sablazan i

kako biste imali vremena pokajati se prije nego budete baceni

onamo gdje se oganj ne gasi, i gdje grize kao crv u vijeke. I ako

vam je oko uzrok sablazni, iskopajte ga. Bolje je biti bez jednog

oka, nego biti u paklu s oba. Samo s jednim okom, pa i bez oCiju, vidjet cete Svjetlo kada stignete u
Nebo, dok cete s oba

sablafnjiva oka vidjeti u paklu tmine i strahotu. I samo to.

Sjeeajte se svega ovoga. Ne prezirite malene, ne

sablafnjavajte ih, ne ismjehavajte ih. Oni su vise od vas, jer

njihovi andeli uvijek gledaju Boga koji im kafe istine koje ce

otkriti djeci i onima koji imaju djetinje srce.

I vi se ljubite medu sobom kao djeca. Bez rasprava, bez

oholosti. Budite medu sobom u miru. Imajte pomirljiv duh sa

svima. Braea ste, u ime Gospodnje, a ne neprijatelji. Za Isusove

ucenike nema, ne smije biti neprijatelja. Jedini neprijatelj je

Sotona. Njemu budite najfosCi neprijatelji, i zadite u borbu s

njime is grijesima koji dovode Sotonu u srca. Budite neumomi

u pobijanju Zla pa uzimalo ono bilo koji oblik.

I ustrpljivi budite. Nema ogranicenja djelatnosti apostola

jer nema ogranicenja ni djelovanju Zla. Sotona ne kafe nikad:

"Dosta. Sada sam umoran pa cu pocinuti." On je neumoran. Ide

brz poput misli, i jos vise, od ovoga eovjeka k onomu i

napastuje i uzima, i zavodi i muCi, i ne da mira. Zaplotnjacki

napada i obara one koji nisu vise nego budni. Nekada zauzima

kao osvajac kada se pokafo slab onaj koji je napadnut, drugi put

ulazi kao prijatelj jer je nacin zivota trafenog plijena takav da je

saveznik Neprijatelju. Drugi put opet, kada je izbacen iz

jednoga, kruzi unaokolo i navaljuje na boljega, da bi se osvetio

zbog sramote koju mu je nanio Bog ili neki sluga Bozji. Ali vi

morate kazati ono sto on kafe: "Ja se ne odmaram". On se ne

odmara da bi naselio pakao. Vi se ne smijete odmarati da biste

naselili Raj. Ne dajte mu stan. Ja vam predskazujem da sto ga

vise budete suzbijali, cinit ce da vise trpite. Ali na to se ne

smijete obazirati. On moze prolaziti zemljom. Ali u Nebo ne

ulazi. Stoga vas tamo nece uznemirivati. I tamo ce biti svi oni

koji su se borili protiv njega ... «

vidjeli smo nekog eovjeka, koji

nije tvoj ucenik a nikad ga nismo vidjeli ni medu onima koji

slusaju tvoju nauku. On je u tvoje ime izgonio davle iz jedne

skupine hodoeasnika koji su isli u Jeruzalem. I u tome je

uspijevao. Ozdravio je nekoga koji je imao drhtavicu koja mu je

onemogueavala svaki posao, i povratio je govor nekoj djevojcici

koja je u sumi bila napadnuta od nekog zloduha u obliku psa

koji joj je svezao jezik. On je govorio: "Izlazi, prokleti duse, u

ime Gospodina Isusa, Krista, Kralja iz doma Davidova, Kralja

Izraelskoga. On je Spasitelj i Pobjednik. Bjezi ispred njegova

Imena!" i zloduh je stvamo pobjegao. Mi smo se srdili zbog

toga. I zabranili smo mu da to cini. On nam je rekao: "Sto zla

cinim? castim Krista cisteCi mu put od zloduha koji nisu

dostojni da ga vide". Mi smo mu odgovorili: Ti nisi izgonjac

davola po izraelsku, a nisi ni ucenik po Kristu. Nije ti dopusteno

to ciniti". On je rekao: "Uvijek je dopusteno ciniti dobro" i

uzbudio se na nasu zabranu govoreCi: "Ono sto radim to cu i

nastaviti". Eto, htjeli su da ti to kaiem, napose sada kad si Ti

rekao dace u Nebu biti svi oni koji su suzbijali Sotonu.«

»Dobro. Taj ce eovjek biti medu njima. To vec i jest. On

je imao pravo a vi krivo. Nebrojeni su Bozji putovi i nije receno

dace u nebo doci samo oni koji podu izravnim putem. Na svim

mjestima i u svim vremenima, i na sto razliCitih naCina, bit ce

ljudi koji ce doci k Meni, pa i putem koji je na pocetku bio los.

Ali Bog ce vidjeti njihovu dobru nakanu i dovest ce ih na pravi

put. Jednako kao sto ce biti takvih koji ce radi opojenosti

trostruke pofode skrenuti s pravoga puta i poci putem koji ih udaljuje, ili cak: vodi protivnim putem.
Ne smijete stoga nikada

suditi sebi slicne. Samo Bog vidi. Nastojte da vi sami ne

skrenete s pravoga puta, na koji ste dosli ne toliko svojom, nego

vise Bozjom voljom. Pa kada vidite nekoga koji vjeruje u moje

Ime, i po njemu djeluje, ne nazivajte ga tudincem, neprijateljem,

svetogrdnikom. On je uvijek moj podlofoik, prijatelj i vjernik,

jer vjeruje u moje Ime, dragovoljno i bolje nego mnogi medu

vama. Zato moje Ime u njegovim ustima izvodi cudesa jednaka

va5ima a mozda i veea. Bog ga ljubi jer on Mene ljubi, pa ce ga

konacno dovesti u Nebo. Nitko tko Cini cudesa u moje Ime ne

mofo biti moj neprijatelj i reci zlo o Meni. Nego svojim

djelovanjem daje cast Kristu i svjedocanstvo vjere. Uistinu vam

kaZem daje dovoljno vjerovati u moje Ime za spasiti svoju dusu.

Jer je moje Ime Spasenje. Zato vam kaZem: ak:o ga ponovno

susretnete, nemojte mu vise braniti. Nego dapace zovite ga

"bratom", jer on takav i jest makar je jos izvan ograde moga

Ovcinjak:a. Tko nije protiv Mene sa Mnom je. Tko nije protiv

vas s vamaJe.«

»Jesmo li zgrijesili, Ucitelju?« pita skruseni Ivan.

»Ne. Radili ste iz neznanja, ali bez zlobe. Zato nema

grijeha. No ubuduce bi bio grijeh, jer sada znate. A sada idimo u

nase kuce. Mir bio s vama.«