Dr Janko Penid

STO
BOG
TRAZI
OD
COVJEKA?
(o zAPovrJEDIMA)
Dr Janko Penid

Sro
BOG
TRAZI
OD
COVJEKA?
(o zAPovrJEDrMA)

Zagreb, 1973"
 NADBISKUPSKI DUHOVNI STOL
ZAGREB

Broj: 26 - 1965.

DUZNOSTI PREMA BOGU

Nihil obstat

Svaki dovjek ima duZnosti prema Bogu, prema samomu

sebi i prema bliZnjima.
Kolike su i kakve duZnosti prema Bogu to odrettuju za-
povijedi o vjeri, ufanju i ljubavi. Zapovijed o kreposti vjere
IMPRIMATUR nas udi da smo duini za istinu drLati sve Sto je Bog objavio
ne radi toga Sto bismo objavljenu nauku mogli prirodnim
svjetlom ra^tma potpuno dokuditi, nego radi ugleda BoZjega
koji je nauku objavio, i koji ne moZe prevariti 'ni sebe ni
Z a g r e b , 8 .I . 1 9 6 5 . drugoga. Zapovijed o kreposti ufanja potide nas da se pouz-
dano i sigurno nadamo da ie nam Bog po zaslugama muke
Franjo Kuharic i smrti Isusove i po naiim dobrim djelima, Sto ih s milo5iu
pomoini biskup i generalni vikar. BoZjom dinimo, oprostiti sve na5e grijehe i dati slavu na
nebu. A zapovijed o kreposti ljubavi nam nalaZe ljubiti
Boga nadasve; dakle vi5e nego i5ta drugo na svijetu, vi5e
nego i vlastiti Zivot.
O duZnostima prema Bogu raspravlja prva Boi.ja za-
povijed, u kojoj Bog kaZe za sebe: ,Ja sam Gospodin Bog
tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene<. Bog je samo jedan.
Iskljudeno je mnogobo5tvo. Bog je osobno, duhovno b,iie.
Krivo ude panteisti koji bi htjeli da je svemir sa svim biiima
u sebi Bog, pa bi prema tome ,i svaki od nas bio dio boZan-
Zagreb, 1973.
stva. Ni materija ili tvar nije bog, jer tvar ima svoj podetak,
a imat ie i svr5etak, a Bog je neizmjerni duh koji postoji
odvijeka
Izdao: Msgr Dr Janko Penii, 1 Zjvjet ie dovijeki. Druga zipovijed ima prea oei-
ma dast BoZjega imena,
kanonik; Tta zato liaZe: lNe- izusti imena Go_
sp-odina.BoC-asvoga uzafudn. Kad god .tko spominje
Kaptol 19, Boije
tme, treba- da ga izgovara s dulnim strahopoditanjem.
41000 Zagreb. Jao
svakomu tko se usudi uzalud ili bez poitovinja
sporninjat,i
a jo5 gore onomu koji bi se drznrl.o BoZje ime
P:::,in:,
pogrditi ili kletvom obe5dastiti. Tieia
Tisak: NISP >Prosvjeta<, Bjelovar 1973. se Boija zapovijed ba_
 vi svetkovanjem dana Gospodnjega. Dan Gospodnji je ned' nalaLe po5tivati roditelje i sve starije. Peta - ne ubij -
jelja, prvi dan u tjednu. Svaki je dovjek, otkada je do5ao k zabranjuje ubiti, osakatiti ili bilo kojim nadinom Skoditi
ivilesti, ako ga ne ispridava valjan razlog, duZan svetkovati Zivotu. Sedma - ne ukradi - zabranjmje o5teiivati tuclu
dan Gospodnj,i tako da ide k sv.'misi i da ne radi te5ke tjeles- imovinu. Osma - ne reci laina svjedodanstva na bliZnjega
ne poslove. ,spomeni se da svetkuje3 dan Gospodnjiu - svoga - zabranjuje dirati u dast i po5tenje bliZnjega.
desto misli na to, nemoj nikada to zaboraviti - veli Gospod. Sve duZnosti prema Bog'u, prema sebi samomu i prema
O duZnostima prema Bogu govori prva crkvena zapovi- bliZnjemu, kako 'ih izlalu Boije zapovijedi, sadrZane su i u
jed koja kaZe: zapovijedane blagdane". Zapoviie- prirodnom zakonu koji izv'ire iz distoga prirodnoga razurrr,a.
"Svetkuj
dani blagdani jesu: Osm,ina BoLiia (Nova godina), Bogo- BoLje zapovijedi samo usavrSuju i upotpunjuju p,rirodni za-
javljenje, blagdan sv. Josipa, Tijelovo, blagdan svetih apo- kon. Zato deset zapovijedi BoZjih veZu sve lju,de bez obzira
stola Petra i Pavla, Uznesenje Majke BoZje na nebo ili Velika da li su kr5teni ili nekr$teni, da li su vjernici katolidke Crk-
Gospa, blagdan Sviju Svetih, BezgreSno Zatede BlaZene Dje- ve, ili sljedbenici koje druge vjerske zajedrr-ice, ili ne pnipa-
vice Marije i Boiii. Zapovijedani su blagdani - Sto se svet- daju nikakvoj vjeri. nCovjek mora Bogu dragovoljno odgo-
kovanja tide - jednaki nedjelji, pa je u te dane obaveza voriti vjerom; stoga se nitko ne smije siliti da prihvati vjeru
uzdrilavati se od svakoga te5koga tjelesnoga posla i iii u protiv volje. Potpuno je dakle u skladu s prirodom vjere da
crkvu k sv. misi. Cast se Bogu iskazuje i primanjem svetih .s u 1'jerskoj stvari iskljud,i svaka vrsta pritiska sa strane
sakramenata. Zato Crkva zapovijeda primati sakramente i ljudi.o (oDeklaracija o vjerskoj slobodi", br. 10).
to6no propisuje tko ima, kada i na koji ih treba na6in pri-
mati. Sveti Krst, sveta Potvrda i sveti Red mogu se primati
samo jeda,nput u Zivotu, a drugi se sveti Sakramenti mogu
primiti vi5e puta. Sakramenat pokore i Presveti oltarski sa-
kramenat duZni smo primiti bar jedanput na godinu, a pre-
poruduje se i de5ie.
Konadno, i poboZnom molitvom se slavi Gospod Bog.
I molitva je zapovjeclena, a nije pu5teno na volju hoie l,i se
tko moliti ili ne. Obrasci molitava nalaze se u svakom molitve-
niku odobrenom od Crkve. Za sveienike s'u propisane poseb-
ne molitve koje su sadrZane u brevijaru ili dasoslovu. Oni su
duZni izmoliti svaki dan odretleni dio dasoslova.
DuZnosti prema samomu sebi odreduje peta Bo?ja za-
povijed koja kaZe:
"Ne ubij<. Nitko ne smije sam sebe ubiti,
jer nijesmo mi gospodari svoga Livota nego Gospod Bog. Ne
smijemo se ni osakatiti ili raniti, ni bilo 6im Skoditi svojoj
du5i i svomu tijelu. DuZnosti prema sannom,u sebi propisuje
i Sesta Boi.ja zapovijed koja upozoruje: oNe sagrijeii blud-
no(. Ljubavni nagon je dan samo za zakoniti brak, a svrha
mu je raclanje djece. K BoZjim zapovijedima - petoj i Ses-
toj - dolazi jo5 i treia crkvena zapovijed s propiiima o pos-
tu i nemrsu.
"Posti zapovijedane poste, i u odrehene dan6 ne
mrsi*.
DuZnosti koje nas veZu prema bliZnjemu sadriane su u
,
celvrtoj, petoj, sedmoj i osmoj BoZjoj zapovijedi. Cetvrta

4
 VJERA
VJERA I ZNANJE
Kad je govor o duZnostima prema Bogu, na prvo mje-sto
je bez ikakve
dolazi vjira. not dovjek nema u duii vjere, on
veze s Iiogo*. eim se u du5i rodi vjera u Boga, odmah nas-
prema Bogu kao Sto su pobutli
taju u auli i druge obaveze
vanje ufanja i ljubavi prema Bogu, pa. postepeno razvijanje
arugitr kreposti,-koje su nuZne za postignuie konadne svrhe,
koji se saitoji u sjedinjenju s Bogom preko groba'
Vjera znadi pouzdanje ili povjerenje u tuilu rijed ili dje-
lo. Vjbra se razlikuje od znanja. Da je cijelo veie od svoje
desti - cijela jabuka od svoje polovice - jasno nam je ne-
tom isporedimo cijelo i njegovu dest. UnutraSnji razlozi, sa'
ma naian cijeloga i desti kaZe nam da je cijelo veie od dest'i.
Da su dva i dva detiri, to je odito, to je u sebi shvatljivo, u
samoj stvari vidimo da je tako. Da su u Bogu tri osobe i. da
je prva Otac, druga Sin, treia Duh Sveti, do te spoznaje ne
moZemo sami svojim razulnom doii, niti je prozreti. Ovu
spoznaju driimo istinitom te zato Sto bi u njoj samoj vidje'
li razloge da tako mora biti, nego je drZimo istinitom radi
BoLjega ugleda koji nam jamdi da je tako. Vjera, dakle, zna-
di pristanak na ne5to, povierenje u ne5to, jer mi drugi svje-
do6i da je tako. Ja vjerujem nekomu: znati, pristajem uz ono
Sto mi netko tvrdi radi nje,gova ugleda, makar ne shvaiam sa-
mu stvar u sebi. Kad kaZem: znam da je sunce toplo - tim
hoiu reii: do toga sam saln do5ao i ne trebam nidijega svjedo.
danstva. Da je Isus Krist nazodan u Presvetom oltarskom
sakramentu - to vjerujem: to znati - drZim da je tako rad,i
BoZjega svjedodanstva koji mi je to objavio i svoj'im ugledom
to jamdi. Bitno je dakle kod vjere oslanjati se na tudi ugled,
tude svjedodanstvo,tude jamstvo.
Kod vjerovanja sudjeluju razum i volja. Razum saxn po
sebi dolazi dr.rspoznaje da postoji Gospod Bog, da je Bog sve-
znajuii i istinit. Bog sve zna, a kad ne5to nekomu saopiruje,
tada saopiuje ili objavljuje samo istinu, jer ne moZe prevariti
niti sam sebe, niti drugoga. Sad dolazi volja i zapovijeda: bu-
duii da je Bog sveznaju6i i istinit, onda razumu nema druge
6
nego dvrsto i nepokolebivo prihvatiti za distu i golu istinu sve
ito god je Bog objavio, makar sve ne moZemo shvatiti.
Mogao bi netko reii: Nedostojno je dovjeka ne5to za risti-
nu prihvatiti, ako nisam to svojim odima vidio, ni rukama
opipao, ni jezikom ku5ao. Nije to dovjeka nedostojno. Najveii
dio znanja Sto ga mladeZ skuplja po Skolama nije znanje nego
vjsra. Da je zmija riclovka otrovnica ni jedno dijete nije samo
'iskusilo i samo doznalo. DrZi da je tako, jer mu u6itelj kaZe
da je tako. Vjeruje to radi uditeljeva ugleda. Da je postojao
kralj Tomislav mi vjerujemo, jer su nam to zapisali njegovi
suvremenici koji su ga vidjeli. Malo je toga i u najobidnijemu
Zivotu Sto mi znamo, do dega smo sarni do3li. Najvei'i dio sve-
ga na5ega znanja je vjera. DrZiryo to istinom radi tutlega ug-
leda, radi toga jer nam drugi jam6i da je tako.
Kad je dakle opravdano vjerovati ljudima koji mogu i
nehotice iami sebe prevariti, a pogotovo mogu prevariti i u
bludnju zavesti druge; zar nije onda kudikamo opravdanije
vjerovati Bogu koji sve zna i objavljuje samo istinu' Kad je
dakle sav na5 svakida5nji Zivot najveiim dijelorn osnovan na
Ijudskoj vjeri, koja se osniva na slabom ljudskom znanju, ko-
jL ie punozabluda, tko ie onda razboriti prigovarati ako Bog
i.aZi 't';"* svojim objavama, ako se traZi vjera Bogu koji sve
zna i objavljuje samo istinu. Vjera je daleko s'igurnija nego
znanje, jer znanje i najudenijega dovjeka moZe sadrZavati po
koju i nesvjesnu zabludu, a u vjeri je sve istinito, jer za vjer-
ske istine svjedodi i jamdi sam Bog koji sve zna. Uvreda je
vei obi6nom dovjeku kad mu se ne vjeruje, a on stvar dobro
pozna i vjerno je prikazuje. Kudikarno je veia uvreda ne vje-
rovati Bogu koji sve u taniine ?'na i samo istinu objavljuje.
Kod znanja moZe biti kolebanja. Kolebamo se mnogo pru-
ta da li stvar stoji ba5 tako kako ditarno po knjigama, ili kako
narn stvar ljudi prikazuju, jer nemamo povjerenja u ljude, u
njihovo znanje i njihol"u istinitost. Kod vjere ne sm'ije biti ko-
lebanja, vjera ne dopuita sumnje, jer je BoZje znanje todno i
signrno, a volja Bo|ja, koja znanje BoZje svijetu daje, ne mole
drukdije nego dati samo ,istinu.
Sveto Pismo desto nagla5uje potrebu vjere. vjere ni-
je moii ugoditi Bogun (Hebr 11,6). Isus Krist je"Bezrekao: "Koji
uzvjeruje i pokrsti se, spasit ie se, a koji ne uzvjeruje, osudit
ie-se" (Mk 16,16). ,Vjera je temelj onbga demu se nadamo,
dokaz za one stvari kojih ne vidimo< (Hebr 11,1). uVjerom
doznajemo da je svijet rijedju Boijom na6injen, da ono -18 ui-
dimo nije nastalo iz onoga Sto opaZamoo (Hebr 11,3)' Kakva
je naSa v5era u Boga? Na to pitanje ie nam najbolje odgovori
ti savjest.
>Dostojanstvo dovjeka zabtiieva, dakle, da radi po svjes-
nom i slobodnom izbom, to jest potaknut i voden osobnim
uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po disto
,raniskom pritisku. Svatko ie pak morati pod BoZjim svodom
poloZiti ra6un o svome Zivotu, za sve Sto je udinio dobro ili
zlo.u (,Gaudium et Spesn,br. 17).
STO JE VJERA?
Kad se dovjek krsti, opra5ta mu se na svetom krstu is-
todni grijeh i svi drugi grijesi udinjeni prije kr5tenja. Na
svetom krstu dobiva dovjek posvetnu milost po kojoj po-
staje pravednik pred Bogom, posinjeno dijete BoZje i dobiva
pravo na nebo kao na ba5tinu. S posvetnom rnilo56u ulijeva
Bog dovjeku na kr5tenj'u sve tri bogoslovske kreposti: vjeru,
ufanje i ljubav. Ove se kreposti zovu bogoslovske, jer ih Bog
daje kao dar i odnose se na Boga: u Boga vjerujemo, u Boga
se ufamo, Boga ljubimo.
Vjera je natprrirodno trajno raspoloZenje u dovjedjoj
du5i po ,kojem dovjek dvrsto pristaje uz istine od Boga ob-
javljene radi BoZjega ugleda. Najvi5a i posljednja svrha do-
vjekcrva jest gledanje Boga tricem u l,ice u nebu. To je nad-
naravna na5a svrha. Gledanje Boga je tako veliko i nepro-
cjenjivo dobro da nadilazi sve ljudske sposobnosti. Nijedan
dovjek nije ,sposoban to dobro posfiii svoj,im prirodnim spo-
sobnostima, s ovim du5evnim i tjelesnim moiima koje od
roditelja railanjem donosirno na svijet. Za postig'nuie ove
svrhe trebaj,u i nadnaravna sredstva, a to je milost posvetna
i nadnaravne ulivene kreposti, metlu kojim'a na prvo mjesto
dolazi krepost vjere.
Vjera je nezasluZeni dar. Ona je rnilost. Bog je daje kao
dobri Otac svakom dovjeku, jer Bog hoie da se svi ljudi
spase, a bez vjere nema spasenja. Ali Bog moie dar vjere
i oduzeti i stvarno je oduzima onima koji te5kim grije-
hom, a to znadi te5kim prekr5ajima, gaze BoZj[ zakon pa
tako Boga preziru.
I
Vjera je din razuma. Razum dvrsto pristaje uz istine od
Boga objavljene. Ali kod vjere rasutluje i volja. Ona pomo-
gnuta BoZjom milo56u zapovijed.a razumu neka radi BoLiega
ugleda, makar sve istine vjerske nisu jasne kao jedan i jedan
su dva, pristane uz svu nauku objavljenu, ie'r za istinitost
objavljene nauke jamdi BoZji ugled. Vjera se kao trajno ras-
poloZenje rralazi i u razumu i u volji; obojicu nuka neka
budu privrZeni svemti Sto od Boga dolazi. Ako je dovjek bez
te5koga grijeha na du5i, a to ie reii u posvetnoj milosti, u
prijateljstvu s Bogom, onda je vjera njegova zasluZna, pa
Sto god radi s takvom vjerom pred Bogom je dobro djelo
koje ie Bog dovjeku nagraditi i na zemlji i preko groba.
Ako je dovjek u te5kom grijehu - 'rr neprijateljstvu s Bogom
- njegova je vjera pred Bogom mrtva, ona je kao tijelo bez
duie ili nerodna voika bez plodova. A kad se dovjek rije5i
teikoga grijeha putem ispovijedi, duia po milosti posvetnoj
dolazi opet u prijateljske odno5aje s Bogom, pa tako i vjera
oZivljava i postaje opet zasluZnom.
Vjera znadi dvrsto pristajanje uz objavljene istine. Kod
vjere nema mjesta sumnjama ni kolebanju kao kod ljudske
vjere. Mi u na5em svakida5niem Zivotu desto sumnjamo ili
se kolebamo? ZaiIo? Onaj dovjek koji nam neku stvar pripo-
vijeda mogao je sam tu stvar krrivo d'uti, pa je i nehotice i
nas mogao zavesti u bludnj,u. Tu je opravdan razlog sumnji
ili kolebanju: bi li mu vjerovao ili ne, da li stvar stoji ba5
onako kako on pripovijeda. Iskustvo nas udi da ljudi desto
prikazuju krivo kao istinito, zlo kao dobro, r,uZno kao lijepo,
nepo5teno kao 6asno i po5teno; tvrde da je ne5to sigurno i
vjerodostojno, a kasnije se dokaZe da je sve bila lal i zloba,
pa je onda opravdano da smo u vjeri prema ljudima oprezni,
bojaZljivi, da sumnjamo i kolebamo se pr:ije nego iemo do-
vjeku pokloniti vjeru, rili vjerovati kao istinu ono Sto nam
eo.vjek pripovijeda. Kod vjere u Boga nije tako. Bog je naj-
viSe i najsavr5enije biie. Bog sve zna ,i kad nam neSto saop-
je samo istina. Bog je nad svim Sto u svemi.u postoji.
9yj" 1g
On nikoga nema nad sobom. Kad bi Bog mogao ne3tb krivo
spoznati, ne bi bio sveznajuii, ne bi bio Bog nego neko ogra-
nideno biie. Kad bi Bog mogao nama nejto lirivo obja-viti
i od nas traZiti vjeru na neito krivo, ne bi bio najsavr5eniie
biie, ne bi bio Bog nego neko slabo, stvoreno
biie, podvrZeno
zabludama kako je to desto kod stvorova.
eim, dakle, razum
 pro.qltrajudi p{-
utvrdji istim: Bog postoji, a to lako utvrdi neka se duvajtr zla
svoj uzrok' pa i ditav svemir i proroci. Po njima je Bog poudio ljude
."a", gaj" svaka- poiavi ima Boga. Postojao j-e i zakonodavac Mojsije koji je u
a to'je Bog, fttn j.". raz;ltm na distu' da je i irll"i"
i*u ru"ol"rrrrok, i i-" dlo izraelskom narod'u zakonik' U njemu je sa-
potaknuta milo5iu 'i iltj.
;^og ;"51" objavio, odmah tolazi volja aii"o sve kako se,imadu Izraelci vladati u svom privatnorn,
vjeruj ngngfole-
zapovijeda razumu: drZi sve todno, -tvrd9 !
obiteljskom i javnom Zivotu.
je Bog objavio radi Boga, radi ugleda Bo?iega' "-
uiir" ti'" Sto U'Svetom Pismu je zapisano kako je na svije-t do5ao
jer je sve to suha i gola istina' e'in-io je
'-- 'Du treba Isus Krist. Rodio se bd BlaZene Djevice Marije'
moZe dovjek lredmete oko sebe.-pravo vidjeti' je lijedio' Trojici mrtvih
odi bolesne ili je dovjek *"o*u dudesa. Sve vrste bolesnika
imati zdrave odi. 6kb su -sasvim 1'. iitr"t povratio. Sam je nakon tri dana Ziv ustao iz g'roba'
jasni i blizu po'
;ltt"p, t"utut predmeti oko njega bili. kako fia nebo^ je uza5ao. Za sebe je tvrdio da je Sin BoZj'i, pravi
tl on 'iir ne rnoZe vidjeti' Da dovjek moZe Boga spo- gos. Imao ie neobidno znanie. ViSe je 'dogatlaja jasno 'una-
;;;ii, t;g* vjorovati, treba imati destit, po5ten iivot' eestito
"i:oti,
ori"i"a prorekao koji su se kasnije todno ispunili. Kud god
zi"ijlt:""nuZno traZi istinu, pa konadno pro-nalat1.-t P.*i
"- i" iroauo samo je dobro di'nio. Svijet nije rri pr'ije ni kasnije
i.ti",r Bogu i vjeruje sne Bogu, a opak, zlodinadki Zivot .rridio tuko velikoga i plemenitoga dobrodirnitelja. Nauka mu
na
bjeZi od istin!, Uje* oa Boga, pa konadno i napu3ta Boga ie liiepa i uzvi5e,na.Ni5ta nema u njoj Sto se kosi s razumom'
svoju vremenitu i vjednu nesredu.
irtaprotiu, razurr, je dovjedj'i oduSevljen nad ljepotom 'i dubi
,roir Itt'ttoue nauke. Svi su f,ilozofi ovoga svijeta sa svojim
sustavima jedva spomena vrijedni kad se isporecluju s
KAKO NASTAJE EIN VJERE
Isusom.
Isus je osnovao duhovn'u zajednicu koju je prozvao
Da postoji Gospod Bog prva je istina s kojom mora-biti Crkvom. Vei su dvije tisuie godina kako ta zajednica postoji.
na distu na5 iazum. A kako se dolazi do spoznaje ove istine? Svuda ima svojih vjerniika. Dok carstva i kraljevstva, i sve
Prornatranjem Prirode oko sebe.
-pojava druge ustanove Sto ih ljudi podiZu, brzo nestaju s lica ze-
Svaka u prirodi ima svoj uzrqk' Biljka 'u sjemenu' mlje, netragom ginu jedna za'drugom, Crkva ostaje. Kad bi
Mlada Zivoiinja u starijoj. Dijete u roditeljima' K'uda u.gr3di- i ona bila obidno ljudsko djelo, davno bi vei nestala kao Sto
telju. Odijel,o-u krojadu. I tako:edgm. I ditavi svemir ima
nestaje I sve drugo Sto ljudi grade. Znabi da je Crkva nad-
rnol .t"tok, a taj je Gospod Bog. Bog je-'najvf9g Oleg' U.{*3tr ljudsko djelo.
,.. ,u" savr5enosii bez 6roja i mjere. Mogu Ii biti dva ili vi5e Kad je razum proudio sve knjige Svetoga P,isma i ispitao
najvi5ih biia - dakle dva dli vi5e bogova' Ne mogu' Kad bi ditavu Objavu, dolazi do zakljudka: Sve je u Objavi lijepo,
itr"Uito viSe, nedim bi se razlikovali metlu sobom. Onaj komu korisno i uzvi5eno, sve je dostoj'no vjere, sve rni dokazuje
ne5to nedostaie, a Sto drugi ima, vei nije najsaw5en'ije biie, da je opravdano Bogu vjerovati. Treba priznati Boga gospo-
vei nije Bog. Kad bi bila samo dvojica, nedim bi se morali darom, podloZiti mu rtvum, volju, d'u5u, tijelo, ditavo svoje
razlikovati. bnaj komu nedostaje makar ne5to Sto drugi ima' biie. Trebam se priznati ovisrr'*im o Bogu, vr5i,ti naloge Nje-
vei nije bog. Tako sam razum dolazi do spoznaje d1 mola gove, prihvatiti kao istinu sve Sto god je Bog objavio, makar
biti Bog ,i to samo jedan Bog. Dakle razum sam dolazi do ne mogu sve razumom dokuditi.
qnoga 51o Bog daje kao prvu zapovijed: >Ja sam Gospodin Nakon suda: ,rSve je u Objavi dostdno vjere., i nakon
tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene.(
Bog-Razum strda:
ide dalje i pita: Da li,se moZda Bog komu objavio "dakle treba Bogu vjerovati<, nastaje u volji poboZno
suvstvo'u prilog vjeri. Volja je raspoloZena prihvatiti Sto je
i rekao 5to Zeli od nas ljudi? Kako da Ga po5tujemo, Sto nam lJog objavio, jer je nukaju razlozi koji opraulavaju vjeru.
je diniti da Mu ugodimo? TraLeci Objavu dovjek nalazi knjtge Razum je razloge uvidio, vagnuo, oni vjeru opravdavaju, pa
koje se zovu Sveto Pismo. U njima pi$e da je Bog stvorio Je zato-volja sklona vjeri. Medu,tim, din vjere jo5 nije gotov.
prve ljucle Adama i Evu. Da su na svijetu postojali patrijarhe Jer u Objavi ima i takvih istina koie su naSemu razumu ne-

10
11
dokudive, a to su tajne vjere; ne tnoie se volja sarna konaeno
odluditi za vjeru, nigo joj treba pomoi od Boga -- milost
BoZja. Kad ie volja pomo6u milosti odludila z1 vjeru i s
.ur,r-o- zajedno kaZe: Vjerujem sve Sto je Bog objavio
racli BoZjega ugleda - sad je tek gotov din vjere. Jedni od
ljudi, a titr ie u ljudskom dru5tvu uvijek najveia vsiina, slo-
bodnom uoi;om prihvaiaju Boiju milost i porxegnuti mi-
Io5iu slobodnom se voljom odluduju za vjeru i radi BoZjega
ugleda vjeruju sve Sto god je Bog objavio, a drugi, koji su
uvijek u neznatrnoj manjini, odbijaju milost BoZju i nede da
vjeruju, jer u svojoj oholosti ne priznaju ni radi BoZjega
ugleda ono Sto ne mogu sami dokuditi.
Jednom je zgodom neki otac doveo k Isusu svoga sina;
opsjednuta od davla. Djedak je bio gluh i nijem. $edisti ga
je duh stra5no mudio. eesto ga je bacao u vatm i g vodu da
ga pogubi. TuZni je otac molio Isusa: "Ako Sto moZe'S,smiluj
se nama i pomozi nam.< A Isus mu rede: "Ako ry1e7.e5 vjero-
vati, sve je moguie onomu koji vjeruje.u Tada lrovikav5i
otac djedaka rede sav u suzama: >Vjerujem, pomozj mojemu
nevjerjun (Mk 9, 22-24). Isus nagrailuje odevu vjeru tako
da je lstjerao iz sina nedistoga duha i sina posve zdrava
vratio ocu. I mi se desto molimo Bogu neka nam ojada vjeru,
da tvrdo i stalno vjer.ujemo sve Sto je Bog objavio i 5to nas
po svojoj Crkvi udi vierovati.
STO TREBA VJEROVATI?
Bog je prva istina. Bog postoji. Bog sve zna. en je mudar
i istinit. On ne moZe pogrije5iti kad ne5to kaZs, rriti moZe
neSto reii Sto ne bi stajalo. Na BoZjem ugledq podiva sva
na5a vjera. Kad god dovjek pristaje na koju vjersku istinu,
na koji dlanak vjere, prije toga vei treba postoiati 'u du5i
uvjerenje da Bog postoji, da Bog niti moZe Frevariti, niti
hoie prevariti. Sto god dakle dovjek poduzima g vjerskom
pogledu bilo u mislima bilo rijedju ili djelom, sve to se te-
melji na BoZjem ugledu. Vjerujern zato, jer je Bog 1o objavio,
jer Bog jamdi da je tako.
Vjerovati smo duZni sve Sto god je Bog o61avio. Nije
pu5teno ljudima na volju da sami odab,iru Stq ioie a Sto
neie vjerovati. Kad bi dovjek odbio makar ri 53mo jednu
vjersku istinu, bez vrijednosti je sva njegova viera. Jer tko
l2
rr jednoj istini ne priznaje BoZji ugled, taj ne priznaje BoZji
ugled ni u drugim istinama, jer je BoZji ugled jedan i isti
ko$ svih objavljenih istina. Objava koju treba vjerovati na-
Iazi se u Svetom Pismu i u Usmenoj predaji. Zato i kaLe
Vatikanski sabor: nVjerom BoZjom i katolidkom treba vje-
rovati sve Sto se nalazi u pisanoj ili predanoj BoZjoj vjeri.n
O tom Sto je objavljeno i kako se ima rijed BoZja shvatiti
i tumaditi, mjeroclavan je sud Crkve koji je Isus-osnovao-.i
postavio da bude nepogreSiva uditeljica vjere' Crkveno udi-
ieljstvo 6ine Sveti otac papa i biskupi- Nepogre5ivi-su-.udi-
tetii u Crkvi Sveti otac papa i biskupi kad ude objavljenu
sakupljeni na Opiem crkvenom saboru' To je svedano
,-rurrkr-r
udenje. Nepogre5ivi su i u redovitom udenju, tj' kad su bis-
kupi rasijani po svemu svijetu, ali su povezani s Papom i s
Papom til.attb ude objavljenu nauku i odreduju vjernicima
$to imaju-vjerovati. Nepogre5iv je i sam Papa kad.svojqm
vrhovnom 'ulaSi.t kao pastir cijele Crkve udi objavljenu
nauku i obavezuje sve vjernike da ie imadu vjerovati za
spasenje.
Kako se vjernici upoznaju s vjerskom naukom? Prvu
vjersku pouku dobivaju djeca od roditelja. Svaki roditelji,
pa makar bili i bez ikakvih Skola, znadu bar osnovne vjerske
istine i te predaju svojoj djeci. Roditelji imaju pravo i duZ-
nost, i to ozbiljnu i te5ku duZnost, da bilo sami poudavaju
ciiccu u vjeri, bilo da se pobrinu za drugu osobu koja ie im
djecu pouditi u vjerskim istinama. Da budu uditeljice vjere
kod sr.oje djece napose su zvane majke, jer su one po prirod-
nom zakonu viSe vezane uz kuiu i djecu nego odev'i. Ali je
cluZnost i odeva brinuti se za vjersku pouku djece, jer je
otac glava obitelji i za obitelj odgovoran pred Bogom i p,red
ljudima. Kad dijete ponaraste, duje vjersku pouku od sveie-
nika. Posebno rrrjesto za vjersku pouku je crkva. Tu se tu-
madi nauk BoZji u obliku propovijed,i ili u obliku pouke i
cljeci i odraslima. Crkva daje u ruke svojim vjernicima mo-
litvenike, katekizme i druge knjige vjerskog sadrZaja. Kod
knjige treba uvijek paziti da li ima crkveno odobrenje. MoZe
se dogoditi da knjiga ima vjerski naslov i misli5 da pi5e
ispravno i lijepo o Bogu, a kad tamo puna je zabluda i za
duSu otrovna. Zato Crkva budno pazi kakav je sadrZaj knjige
i da li sve u njoj oclgovara nauci Crkve prije nego dade
svoje oclobrenje da se knjiga tiska.
l3
 Mnogi vjernici ditaju Sveto Pismo, Sto je hvalevrijedno,
pa tako iami dolaze do Objave na izvoru. Uvijek se prepo-
iuduje i nikada se ne moZe dosta preporuditi vjernicima da
se zinimaju za vjerska pitanja, da ditaju Sveto Pismo, druge
vjerske t<n3ige i dasopise, da tako viersko znanje bude Sto
veie i Zivot po vjeri Sto bujniji.
Biskupi piSu, svaki u svojoj biskupiji, korizmene posla-
nice koje ie Sita;u po crkvama. Upuiuju vjernike na vjerske
isti'ne kbje treba znati i po njima Zivjeti, a ujedno upozoruju
i na poroke kojih se treba duvati. Povrh kor"izmenih posla-
nica izdaju biskupi od vremena do vremena i okruZnice u
koj,ima saopiuju vjernicima odredbe Sto ih izdaje Sveti otac
papa za cijelu Crkvu ili biskup za svoju biskupiju.
Konadno, vrhovna vlast u Crkvi - Sveti otac papa -
poput vjernoga pastira tumadi Objavu cijeloj Crkvi. On to
dini u spisima pod raznim naslovima. U tim spisima upozo
ruje vrhovni uditelj sve vjernike na po5tovanje objavljene
nauke i tu.madi ono Sto je prema prilikama vremena i potre-
bama vjernika potrebno naglasiti da vjernici znadu i u Zi-
rrotu vjerno vr5e.
Bezbrojni su dakle putevi, nadini i sredstva kojima
crkveno uditeljstvo saopiuje BoZju nauku svojim vjernicima.
Nijedan vjernik ne moZe se opravdano potuZiti da nije imao
prilike saznaLi 5to Bog od njega traZi. Od vjernika se ne
traZi neobi6no veliko i svestrano vjersko znanje, jer mnogi
nema Skola, a ni vremena da bi mogao vjerskim pitanjima
posvetiti veii dio Livota. Ali svaki vjernik mora imati u du5i
dobro raspoloZenje za vjeru i plemenitu nauku. Vjerujem
sve Sto vjeruje i vjerovati udi sveta katolidka Crkva.
KAKO SE VJERA ISPOVIJEDA
Crkva se od podetka brinula i ulagala puno truda da
vjernike upozna s istinama svete vjere ,i da znadu 5to Bog
Irali od njih za spasenje. Zato je Crkva najvaZnije vjerske
istine izlagala u kratke, pregledne i jasne obrasce koji su
nazvani Vjerovanja.
Medu najpoznatijim vjerovanjima jesu: Apostolsko, Ni-
cejsko, koje je pro5ireno Apostolsko, Nicejsko-carigradsko,
koje je pro$ireno Nicejsko vjerovanje, i Vjerovanje sv. Ata-
nazija. Vjerovanja je Crkva sastavila da viernici lak5e naude
t4
i bolje zapamte Sto treba vjerovati, da budu sigurni da vje-
ruju prar,rr vjeru. Vjerovanja imaju i tu svrhu da se po njima
vjernici raspoznavaju od krivovjeraca ili heretika. Cnkva zna
da je pravi vjernik koji ispovijeda svoju vjeru i moli todno
Apostolsko vjerovanje. Pomoiu vjerovanja se duva i jedin-
stvo medu vjernicima. Kako je to divno uredeno u Katolid-
koj Crkvi! Kamo god na svijetu dodemo medu katolike,
svuda iemo naii metlu molitvama isto Apostolsko vjerova-
nje, a kod sv. mise se moli ili na korr pjeva isto Nicejsko-
-carigradsko vjerovanje. Cim dujemo da je Vjerovanje jed-
nako na5emu, znak ie da smo metlu katolicima.
Najstarije Vjerovanje je Apostolsko vjerovanje. Ono po-
tjede od najstarijih vremena, od prvih podetaka Crkve, od
samih apostola. Kako se vei u prvim krSianskim vremenima
lavilo Arijevo krivovjerje, koje je poricalo Kristovo boZan-
stl'o, to se sastao prvi opii crkveni sabor u Niceji, u Maloj
Azili 325. godine, osudio Arija i pro5irio Apostolsko vjero-
vanje tako da je jasnije izrazio boZanstvo Kristovo. Tirne
r"rijeni$ta nova bilo dodano u Apostolsko vjerovanje, nego je
samo jasnije izralena na,u,ka o boZanstvu Kristovu, koja je
vei sadrZana u Apostolskom vjerovanju. Tako i kasnije op-
Sirnija vjerovanja nisu drugo nego pro5ireno Apostolsko
vjerovanje. Svako Vjerovanje samo jasnije izlaLe onaj dlanak
viere ili dogmu, to znadi onu objavljenu istinu koju su kr:ivo-
r'jerci napadali ,ili su prilike vremena traLile da se jasnije
izloZi. Nema vi5e nove Objave. Objava je svriila smriu zad-
njega apostola. Nakon toga se rnoie govoriti samo o novim
i jasnijim spoznajama vjerskih istina, o veiem I op5irnijem
v.ierskom znanju, a dogme ili dlanci vjere ostaju uvijek isti.
euje se prigovor: Vjera je privatna stvar. U srcu neka
svaki vjeruje Sto hoie, a vani, u javnosti, vjer.u ne treba
ispovijedati. To je sasvim krivo. Za spasenje nije dosta samo
srcem vjerovati nego treba vjeru i izvanjim nadinom poka-
zati. ZaSto? U naravi je dovjeka'da duvstva i osjeiaje, Sto ih
ima u nutrini, odituje i izvana bilo pogledom, kretnjarna ili
rijedima. Kad je dovjek'u du5i Zalostan, to se odituje izvana
tako da dovjek plade, tuZno gleda, blijed je i snuZden. Kad
je dovjek u duii veseo, opaZa se to i vani: pogled je veseo,
lice nasmijano, dovjek pjeva. I Zalosne i radosne doZivljaje
dovjek i rijedima saopiuje drugima. Lak5e mu je kad se iz-
jadao. JoS je veseliji kad je i drugomu saopiio svoje veselje.
l5
 'l'ako
i kod vjerskih osjeiaja narav IraLi da se pokaZu i
izvana. Ti vanjski znakovi jesu: kniZanje, sagibanje koljena,
otkrivanje glave kad se ide mimo crkve ili raspela, polazak
crkve, prisustvovanje sv. misi, blagoslovu, crkvenim opho-
clima, javnim vjerskim zborovima.
Povrh toga Bog je stvorio ne samo du5u nego i tijelo.
Zato treba da i tijelo slavi Boga. Nije dakle dosta za Boga
i vieru osjeiati samo u du5i, nego treba da i tijelo priznaje
Boga i ispovijeda vjeru. Kad bi vjera bila ogranidena samo
rra nutrinu, nitko ne bi mogao biti siguran ni za sebe, a joi
manie za drugoga, da li ispovijeda pravu vjeru, da li dostojno
Stuje Boga, ili Ga rnolda obe5da5iuje.
I zajednica ili drudtvo je od Boga, pa zato i zajednica,
druStvo kao cjelina, treba da javno ispovijeda Boga. Kako
je u naravi dru5tva da se skuplja u drugim pitanjima na
skupne sastanke i javne zborove i tamo vijeia i donosi mi-
Sljenje i zakljudke i javno odituje svoje odu5evljenje, tako
je to i u vjerskim pitanjima. Narav trali da se vjernici sa-
staiu na zajednidke molitve u crkvi, ili na javne vjerske
proslave kao Sto su ophodi ili crkveni zborovi. Zajednidko
oditovanje vjere ima i tu dobru okolnost Sto ono jo5 viSe
oduSevljava pojedince za vjeru, budi im vjersku svijest, po-
nos, daje dobar primjer i pouku i onima koji vjeru slabo
poznaju ili za nju ne mare.
Spasitelj Isus Krist je rekao: god dakle prizna
"Koji
mcne pred ljudima, priznat iu i ja njega pred Ocem svojim
ko.ii je na nebesima. A koji god zataji rnene pred ljudima,
zata.jit iu i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima"
(Mt 10, 32-33). Treba dakle po5tivati Boga ne samo u duii,
u svojoj nutrini, nego treba vjeru ispovijedati i izvana, javno
i pred ljudima.
SVOJSTVA KRSCANSKE VJERE
Kr5ianska vjera ima mnogo istina koje su joj zajednidke
sa svim drugim vjerama. Da postoji Bog. Da Bog d.obro
nagraduje, a zlo kazni. Da je ljudska du5a neumrla. Da se
ne smije ruZno govoriti niti kleti. Da smo duZni Boga po5ti
vati. Da je dovjek duZan postivati roditelje i starije. Da ne
smije ubiti ni sebe ni drugoga. Da se ne smiie dirali u tutlu
16
imovinu, ni u tude poitenje - to su istine koje naudava
svaka vjera.
Ali kr5ianstvo ima i takvih istina do kojih razum sam
po sebi ne bi nikada do5ao da nisu od Boga objavljene. Pa
i nakon Objave ne moZe ih razum sasvim dokuditi. Da su u
Bogu tri osobe. Da je Isus Bog-eovjek. Da je Isus rocien od
Djevice. Da je Majka Bol.ja bez istodnog grijeha zateta, Da
je Isus Krist u Presvetom oltarskom sakramentu nazotan
pocl prilikama kruha i vina - te isti'ne poznamo samo iz
Objave. Koliko god se razrtrrr mudio, nikad ih neie potpuno
ili sasvim shvatiti. Radi ovakvih istina zove se kr5ianska
vjera natprirodna. Ali natprirodna je i zbog toga Sto za vje-
rovanje tih istina nijesu dosta samo razum i volja, nego
treba natprirodna pomoi, milost Botja, koja daje snagu volji
da prihvati i one istine koje su same po sebi nedokudive
razumu.
Kr5ianska vjera je nepogre5iva. Bog, koji je vjeru ob-
iavio. ne moZe ne5to krivo spoznati ili ne5to krivo ljudima
fbjaviti. Bog je neprevarljiv - nepogre5iv. Dar nepogre5i-
uoiti Bog je dao i Crkvi. Vjera je tako vaina u ljudskom
Zivotu di o njoj ovisi smiren ili zdvojan ovaj Zivot na zemlji
i sretan ili zauvijek nesretan Zivot na drugom svijetu. Da u
tako vaZnim pitanjima kao Sto s'u vjerska pitanja bude do-
vjek siguran Sto je istina, a Sto je zabluda, rnorao se Bog
pobrinuti za nepogresivo uditeljstvo vjere na zemlji. To je
ncpogreSivo uditeljstvo vjere Sveti otac papa i biskupi.
Njima je povjerena vjera na duvanje i naudavanje. Sto oni
ude to je sigurna istina. Njih Stiti BoZji ugled. Njima je
Isus Krist Bog-eovjek rekao: "Tko vas sluSa, mene sluSa,
a tko vas prezire, mene prezire< (Lk 10, 16).
Kr5ianska je vjera stalna i nepromjenljiva. Bog je sta-
lan - uviiek ostaje isti. Niti se On sam mijenja, a niti mi-
jenja svoje odluke. Kod Boga ne moZe biti kao kod ljudi da
bi neito novo spoznao Sto prije nije znao, ili bi neito zabo-
ravio Sto je prije znao. Ili da bi se na ne5to odl,udio Sto
prije nije imao u vidu, ili bi ne5to poZelio na Sto se prije
oclludio. Svaka promjena znadi nesavr5enost, manjak, nedo-
statak. Takva Sta kod Boga nema. Kod Boga je sve odvijeka
toino spoznano i odredeno, a u vremenu samo nastaje, ostva-
ruje se. Tako je i s vjerskim istinama. One se nlalaze u BoZ-
Jem umu odvijeka todno i jasno spoznane, a rniuna $l u w€-
Sto Bog traii
2 od dovjeka? 17
menu dane vjerno onakve kakve se nalaze u BoZjem umu.
Zato ni u na5em umu ne smije biti mjesta sumnjama, neiz-
vjesnosti, ili strahu kad se radi o vjeri.
NaSe vjerovarnje treba da je cjelovito, potpuno, opie-
nito. Ne moZe svaki od vjernika znati sve vjerske istine na-
pamet. To je i nemoguie, jer su ljudi zaokupljeni bezbrojnim
brigama diljem ilivota, pa se ne mogu baviti samo vjerskim
pitanjima, ali svaki vjernik treba da i,ma nakanu: Ja vjerujern
sve Sto me Cnkva udi. Kad vjernik ima takvu nakanu, njegova
je vjera cjelovita ili pofpuna, iako je moLda njegovo vjersko
znanje vrlo maleno. Svi oni koji nisu i5li u 5kolu, ili u Skoli
nisu imali vjerske pouke, pa joS k tomu ni obiteljska vjerska
pouka nije bila takva ka,kva hi morala biti, jedva znaju
temeljne vjerske istine Sto su ih u crkvi duli; ipak imaju pot-
punu vjeru, ako imaju dobru volju ili nakanu vjerovati sve
Sto Bog po Crkvi udi ljude.
NaSa vjera treba da je Liva i djelotvorna. Ziva je vjera
kad je u duSi posvstna m,ilost, a posvetna se milost nalazi u
du5i dokle god dovjek ne podini te5ki grijeh. Kad je dovjek
nadinio teSki grijeh: ubio dovjeka, orpsovao Boga, ukrao tuclu
veliku stvar, pa se pokajao i ispovjedio, milost se powetna
vr:aia natrag u du5u i postaje opet Ziva. A djelotvorna je
vjera'kad po vjeri Zivimo i radimo. Nije dosta imati vjerl
samo u srcu. O vjeri treba lijepo govoriti i dobra djela diniti
kako to vjera udi. Sveto Pisono kaZe: >Nede sv6ki koji mi
govori: Gospodine, Gospodine, uii u kraljevstvo nebesko,
n_egoonaj koji dirri volju Oca mojega koji je na nebesirna*
(Mt 7, 2l). >Ier kao Sto je tijelo bez duha mri ro, tako je vjera
bez djela rnrtva" (Jak 2, 26).
MOC VJERE
Nadnaravna vjera je slobodna. Bog nikoga ne sili da
mora vjerovati. Vjeruje tko hoie, a tko neie, ne mora. Vjera
je BoZji dar, jer je za vjeru potrebna posebna BoZja pomoi
koja se zove Boija milost. Jer mnoge istine objavljene ili
nadnaravne vjere nadilaze ljudski um, to se volja ne odluduje
nuZno za vjeru kao za istinu: vatra pede, nego treba volji
nadnaravna pomoi, a to je milost. Milost kao dar za vieru
dao je Bog svakom dovjeku, jer Bog hoie da se svi liudi
18
spase. A dovjek je slobodan da milost BoZju prihvati i vje-
ruje, ili da milost odbije i ne vjeruje. O stobodi vjere govori
Lsus Krist kad nagla5uje:
"I1qji uzvjeruje i pokrsti se, ipasit
ie se, a koji ne uzvjeruje, osudit ie se. (Mk 16, 16).
Kad ne bi bilo Objave, ni Isusa Krista, ni katolidke Crkve
koja duva i tumadi Objavu, kad ne bi bilo ni Pape, ni biskupa,
ni sveienika, ni redovnika ni redovnica, ni jedne crkve-gra-
devine, ni jedne kapele, ni raspel6, ni molitvenika, ni bilo
kakvoga vjerskoga predmeta, vjera bi ipak postojala, i to
naravna vjera koja izvire iz ljudske naravi. Da je dovjek-
-dovjek, i dok ima razurr, ovakav kakav ima, uvijek 6e traiiti
odakle Livot, za{to se nalazimo na zemlji, da li sa smriu sve
wr5ava, irna li netko komu ie konadno radun polagati? Ta
pitanja svaki dovjek na svoj nadin postavlja i na njih odgo-
vara. A konadni odgovor ipak glasi: Mora postojati najvi5e
biie - Bog, irna ne5to u meni Sto me diZe nad Zivotinju, svi
moji dini nisu jednake vrijednosti, mora postojati konadna
pravda koja svako dobro nagracluje, a zlo kazni.
Takva su pitanja i odgovori na njih postojali i prije
krSianstva, a postoje i danas i metlu onim ljudima koji ni5ta
ne znaju o kr5ianstvu. A kr3ianstvo sa katolidkom Crkvom
nije ta pitanja i odgovore samo stvorilo, nego ih metlu lju-
dima vei nalazi, pa ih pomoiu Objave samo jasnije i odre-
denije postavlja i na njih savr5eno odgovara.
Tvrdnja da vjere ne bi bilo kad ne bi bilo sveienika, to
je upravo tako kao tvrditi da medicine ne bi bil,o kad ne bi
bilo lijednika, ili da pravo ne bi postojalo kad ne bi bilo
Skolovanih prarmika, ili da obratlivanje zemlje ne bi posto-
jalo kad ne bi bilo strudno obrazovanih agronoma. Uklonite
s lica zemlje sve lijednike ovoga svijeta, zanimanje za lijete-
nje i lijekove ie i dalje na zemlji postojati. Kad dovjek oboli,
sam ie traLiti lijeka svojirn razumom ili ie pitati drugoga.
Kad i ne bi bilo na svijetu nijednoga izudenog pravnika, ljudi
bi se i dalje zanimali za pravo i postavili bi sami makar i
nepismenoga dovjeka da sudi i da im kroji pravdu. Ljudi
su zemlju obratlivali i iz zerrilje kruh vadili i prije gospodar-
skih Skola i strudno obrazovanih agronoma. Tako je i vjera
na svijetu metlu ljudima postojala i pnije krSianstva i po-
stojala bi i kad ne bi bilo kr5ianstva. I danas ima ljudi na
svijetu koji nemaju ni ,pisma, ni Skola, ni zakona, ni drZave,
ntti znadu za papu ili biskupe, niti im je poznata katolidka
t9

Crkva, a vjeru ipak imaju. Znadu da Bog postoji, da dobro
valja diniti, a zla se duvati. Znadu da se drugom ne smije
Steta diniti niti se smije drugoga ubiti. I najdivljiji se ljudi
zanimaju za vjerska pitanja, imaju vjeru i po njoj Zive, iako
je ta vjera manjkava.
Na dnu svakoga pitanja u Zivotu nalazi se vjersko pita_
nje. Danas se na kugli zemaljskoj nalazi oko tri milijirde
ljudi. U danaSnjem idejnom previranju ni jedan jedini dovjek
ne ostaje ravnodu5an. Ili se opredijelio desno ili lijevo. A-na
demu se ljudi dijele? Gdje je kamen meala5 izmedu desnice
i ljevice? Vjera u Boga. Jedni se opredjeljuju za vjeru pa u
Bogu i vjeri traZe rje5enje Zivotnlh pita"la, svojl utjehu,
mir i sr-eiu, a drugi su protiv Boga i vjere, pa nasioje mimo
Boga odgovoriti na Zivotna pitanJa.
Medutim, i oni koji kaZu da ne vjeruju u Boga, radom
svojim i nehotice Ga priznaju. Time Sto se bore piiiv Boga
prizpai.r- da On postoii. I-(ad ne bi vjerovali da Bog postoji,
kakvog bi smisla imalo boriti se protiv Boga? fti
se borl
protiv neprijatelja koga-nema? Koji je vojskorroela
izveo voj_
sku protiv neprijatelja koji ne poit6;il Kad se dakle boril
protiv nekoga, to znatj da taj neprijatelj postoji. Tako
i oni
koji vidu protiv Boga prizna;u aa Bog" postoji, jer tko
ra_
zLlman vide na nekoga koga nema?
.V1eru_u Boga bi uspjelo iskorijeniti samo onda kad bi
uspjelo ukloniti sa zemlje i zadnjega dovjeka. Dok Uuae
po_
stojao na zemlji i jedan dovjek, postoiat-ee i vjera
u Bo!a.
VJERA JE NUZNO POTREBNA ZA SPASENJE
Sveto Pismo i Predaja vrlo desto govore da je vjera
nrrzno potrebna za spasenje. Sveto pismo kaZe: uBez vjere
nije moguie ugoditl Bogu< (Hebr 11, 6). To vrijedi ,""rrr"
ljude bez razlike, bili djeca ili odrasli, krsteni ili nekrsteni.
Tko hoie k Bogu doii, a bai za to smo i stvoreni da k Bogu
doclemo, mora p,osjedo'vativjeru u Boga.
Vjerakao trajno raspoloZenje u dm5i nuino je potrebnaza
spasenje djeci i odraslima. prije Isusa, dok joinije
bilo sve_
toga krsta, mala su djeca dobivala od Boga
dai vjere-po
llkTmer.rlu -prirodnoga zakana. Sveti oci JeOnodu#o u€e
oa .1eprije Isusa postojao na zemlji sakramenat prirodnoga
20
zakona, slidan na5emu svetomu krstu. Taj su sakramenat
podjeljivali djeci sami rodritelji tako da su oditovali u ime
djeteta vjeru u Boga bilo molitvom ili bilo kojim drugim
vanjskim zalconom. Po ovom sakramentu djetetu je opro5ten
isto6ni grijeh, dobilo je posebnu milost i dar vjere u duSu.
Kod Izraelaca je postojao obred obrezanja za djedake. I taj
je obred slidan na5em svetom krstu. Po obrezanju je dje-
daku opro5ten istodni grijeh, dobrio je posvetnu rnilost i dar
vjere u du5u. Izus Krist je ustanovio sveti krst pa se u
krSianstvu po svetom krstu opraSta istodni grijeh, dobiva
u du5u ,posvetna milost i dar vjere. Ako dijete umre prije
nego je doSlo do uporabe razuma, spasava se po ovom Boijem
daru - po vjeri koja se nalazi u du5i kao trajno raspoloZe-
nje. Nikada se ne moZe dosta staviti na srce roditeljima
briga da djecu Sto prije dadu krstiti, da koje ne umre bez
krsta, dakle bez vjere, jer bez vjere ne moZe dodi k Bogu,
ne moZe doii u nebo.
Odraslima, a to su svi koji su doili k razumu, bili kr5teni
ili nekr5teni, nuZno je potrebna za spasenje povrh vjere -
trajnoga raspoloZenja koju su kr5iani dobili na svetom
krstu, a nekr5teni po ,sakramentu prirodnoga reda - jo5 i
ispovijest vjere, ili din vjere. Odrasli moraju vjeru i sami
oditovati, vjeru vanjskim ,nadinom pokazati. Za odrasle vri-
jedi opomena fsusova: ,Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit
ie se, a tko ne vjeruje, bit ie osuden< (Mk 16, 16). BlaZeni
Zivot preko groba, nebo sa svim radostima, gledanje Boga
licem u lice; to je nagrada, a nagrada se daje samo za dobra
djela. Meclu tim dobrim djelima dolaze na prvo mjesto djela
vjere: U Boga vjerorvati, oijeniti i po5tivati sve Sto je u vezi
s Bogom. Kako ie dovjek k Bogu d,oii ako u Boga ne vje-
ruje, i ni5ta ne dini dime ie Bogu ugoditi.
Kao najnuZnije za spasenje potrebno je vjerovati svima
odras,lima: Bog postoji i dobro nagracluje, a zlo kazni. Bez
vjere u ove istine nema spasenja za odrasloga dovjeka. Ove
istine treba vjerovati izridno - kao jasno spoznate. Sveto
fismo kaie: >,Bez vjere nije moguie ugoditi Bogtr, jer o,naj
koj,i hoie da docle k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i di
Bog plaia onima koji ga traie< (Hebr 11, 6). Treba dakle
najprije znati i vjerovati da Bog postoji, onda tek dolazi te?-
nla.za Bogom. A teZnja za Bogom, obraienje k Bogu, razvija
se iz vjere, nastaje u duii samo onda ako dovjek vj'eru3e aa
2l
Bog dobra djela nagracluje, da ie grijehe oprostiti ako je tko
sagrije3io,i za grijehe se pokajao i da ie nebo datii. Odmah dak-
le iza vjere da Bog postoji dolazi vjera u Boga, da On dobro
nagratluje, a zlo kazni. Vjera u nagradu potide dovjeka da 6ini
dobra djela, a strah pred kaznom odvraia dovjeka od zlih dje-
ta.
Mi smo kr5iani za spasenje duZni jo5 izrijekom vjero-
vati tajnu o Presv. Trojstvu i tajnu Utjelovljenja Sina BoZ-
jega, tj. da su u Bogu tri osobe i da je druga osoba Sin BoZji,
Isus Krist, dovjekom postao, za nas trpio i umro i tako nas
s Bogom izmirio.
Ove dvije istine: da Bog postoji i da Bog dobro nagra-
<luje a zlo kazni, tako je nuino znati i vjerovati za spasenje
cla bez znanja i ljere u ove dvije istine nema spasenja ni
hr5ianinu ni nekr5tenom. Nekr5teni do ovih ,istina dolaze
prirodnim svjetlom razulrra, a rni kr5iani i razumom i Ob-
javom.
Mislimo desto na svoje spasenje i drZimo svjeZe na pa-
meti bar ove istine koje su najnuZnije za spasenje.
STO JE ZAPOVJEDENO VJEROVATI ZA SPASENJE?
Svima je odraslim ljudima nuZno znati i vjerovati za
spasenje da Bog postoji, i da dobro nagratluje a zlo kazni.
Nama, odraslim kr5ianima, zapovjedio je Isus Krist znati i
vjerovati glavne tajne kr5ianske vjere i znati zapovijedi koje
smo svi duZni obdriavati. Isus je rekao apostolima: ,Idite
po svemu svijetu i propovijedajte evanclelje svakom stvore-
nju. Koji uzvjeruje i pokrsti se, spasit ie se, a koji ne uz-
vjeruje, osudit ie se. (Mk 16, 15-16). Na drugom mjestu
veli Isus apostolima: ii
"Idite, dakle, naudavajte sve narode
krsteii ih u ime Oca i Sina,i Duha Svetoga; udeii ih da drLe
s'izesto sarn vam zapovjedio" (Mt 18, l9).
Kako se imadu shvatiti ove Isusove rijedi udi nas svag-
da5nji Zivot Crkve. A Crkva nas udi da je Isus zapovjedio
znati i vjerovati vjerske istine koje se nalaze u Vjerovanju
apostolskom. Vjerovanje je kratki pregled glavnih vjerslcih
istina od Boga objavljenih koje vjernik treba znati i kao Bo-
Zje vjerovati za spasenje. Zove se >apostolsko< jer potjede iz
apostolskih vremena. Crkva nalale vjernicima neka napamet
22
naude Vjerovanje apostolsko i neka ga desto ispovijedaju' da
tako neprestano osvjeZuju u pameti glavne vjerske ristine'
Slaba bi svjedodZba bila za krSianina katol'ika kad ne bi
znao napamet ni Vjerovanje apostolsko.
Znati i vjerovati treba deset BoZjih zapovijedri koje.. je
Bog dao MojJiju na gori Sinaju. U njima je ukratko sadrZan
sav-iudoredni zakon- U BoZjim zapovijedrima je sadrZan pri-
rodni iudoredni zakon do koga bi dovjek 'i vlastitim razu-
mom mogao doii. Ali je prirodni zakon u BoZjim zapovije-
clima jasnije izlod,eni Objavom dobiva posebni ugled.
IJz Boi.je zapovijed,i usko je povezano pet zapovijedi
crkvenih. Crkva ih je izdala prema potrebama vremena da
vjernike upozori 5to im valja diniti u odreclenim prilikama
i dega se treba duvati.
Odena6 je molitva koju je apostole naudio moliti sdm
Gospodin Isus Knist. Zato se i zove molitva Gospodnja. U
Odena5u su sadrZane glavire pro5nje koiima se obraiamo
Bogu u potrebama du5e 'i tijela.
Sakramenti, koje smo svi po zapovijedi duZni primati za
spasenje i prema tome ih poznavati, jesu: krst, pokora,. pre-
sveti itarski sakramenat. Po krstu ulazimo u Crkvu i po-
stajemo kr5iani, vjernici Kristovi. Po sakramentu pokore
gri-
se miri s Bogom onaj tko je nakon kr5tenja P!o-u te5ki
jeh. A presvitim oltirskim sakramentom se duhovno jada-
mo da ne klonemo, nego da izdriimo Zivotnu borbu' Ostala
detiri sakramenta duZni su poznati svi oni koji se pripre-
maju da ih prime.
vjer-e' ufalja
Povrh toga treba znati pobuditi u duii 6in
bogoslovske kreposti' Zovw se bogoslov-
I liubavi. To"su tri
jer se od'
;k:, l;;-ih Bog ulijeva-u dusu na svetom krstu' i
norl'tu eogai U boga vjerujemo, 9 Poeu se r1f-1-1no, !os3
ij;bi-;. st; ih reseJ eov;ek ispovijeda, to je bliZi i draZj
d;il- Kako se pobutluje u se'bi-din vjere, ufanja i ljubavi?
O"if.ot-S"ze, vjerujemL t", ltt si nepogre5ivo, istin'it' BoZe'
ufam se r't T", 1", li bestraino '
milosrda'n BoLe, ljubim Te'
jer si neizmjerno dobar.
Konadno, tteba znati pobuditi 6in pokajanjl $a. j". eg'
vjek sagrije5io,jer se pokajanjem opra5taju grijesi-kad je
,tlmoguZe"ispov3editit". eokuiittje se pobutluje ovako: Ka'
jem Je oa svega srca Sto sam urrriledio Boga, najveie i naj-
23
 milije dobro. Mrzim nasve svoje grijehe i tvrdo odludujem da
iu se popraviti i da neiu vi5e grije5iti.
Sve ovo: Vjerova,nje apostolsko, zapovijedi Boije i crkve-
ne, Oiena5 ri sakramente, duZni srno v;erovati ,i inati, ako
ne napamet, a ono bar stvarno poznavati, biti upudeni u
njihov sadrZaj. A ako tko ne bi znao napamet Odena5, Vje-
rovanje apostolsko i pozdnav ancleoski, 6io Ui slab znak za
dotidnoga vjernika, a ,i dokaz da se uopie Bogu ne moli kad
ne zna rni ove najjednostav,nije molitve.
Dakako da su roditelji i svi oni koji djecu poudavaju i
odgajaju duinri i vi5e znati od ovoga Sto je-nuZnb i zapovie_
aleno.za
_spasenje.Nlihov poloZaj {raii ve-6ei dublje vjerslo
zngnje da mogu s uspjehom vr5iti svoju sluZbu _ pouku
mladeZi.
A svima se vjernicima preporuduje da steknu Sto vi5e
. pitati o vjeri i sAm s Bogom raspravljati. Bog je za t'umade
vjerskoga
.znanja, dl mggu prigovore, Sto se iznose protiv
vjere, porbijari i protivni,ke u vjeri Sto bolje pou6iti.
Ne smi-
l.:: qiqr,"nike vjere odmah osudriti i zlobnu im vof;u prea_
Dacrvatr. Mnogo puta krivo rade iz neznanja. Kad
dm i" strru,
razjasni,-rado priznaju svoje neznanje i prihvate
U", pot"S-
koie dobru pouku.
ZATAJA VJERE
Nikada nije slobodno zatajiti vjeru ni u sebi, u svojoj
nutr,ini, ni dzvan sebe. Ta je nijedna Botja zapovijed uvijek
na snazi i ne dopuSta izuzetka. Ona vrrijedi za svakoga 6wje-
ka, uvijek i na svakom mjestu.
U sebi, u svojoj duii bi dovjek zatajio vjeru kad bi mi
slio protiv vjere, pa bi odbio Liprezreo svu vjeru ili koji 6la-
nak vjere. Takva bi zataja,nastupila kad bi netko u duii po-
mislio ovako: Ja ni5ta ne vjerujem Sto je Bog objavio, ili ja
ne vjerujem u dogmu (dlanak vjere) da je Majka BoZja du-
Som i tijelom uz,nesena na nebo. To je novija dogma koja je
proglaiena 1. XI 1950., a duZnri ,smo je vjerovati kao objav-
ljenu nauku. Unutra5nji 6in zataje vjere je te5ki grijeh, jer
te5ko vrijeda Boije velidanstvo. Takav 6in znaii ne vjero
vati Bogu, ne po5tivati BoZji ugled, ne drZati BoZju rijed isti-
nitom, a to je stra5na nepravda i uvreda Bogu.
lanjskim se nadinom dogacla zataja vjere kad dovjek
govori ili radi protiv vjere. Uvijek je bilo ljudi na svijetu koji
24
su za novac sprem,ni sve udiniti. Ako imaju stvarnu korist,
oni ie i ubiti vlastitog oca, izdati prijate,lja, pa tako i govo-
riti protiv Boga i vjere. Juda je za tni'deset srebrnika izdao
Isusa, svoga dobroga Uditelja. JudA je bdlo i bit ie'ih uvijek
na svijetu. U jedno 'ih vrijeme ima viSe, u drugo manje, ali
nikada nije svijet bez njrih. Onaj koji govori: Ja ne vjerujem
u Boga, ja do vjere ni5ta ne drZirn, te5ko vrijeila Boga. Neki
dine razliku pa kaZu: Ja vjerujem u Boga, ali ne vjerujem
u papu, biskupe i sveienike. Ta razlika baS ni5ta ne vrijedi.
Vjera je dana na duvanje i propovijedanje papi, biskupima
i sveienioima. Njih Salje sam Bog, pa ih zato prati i ugled
BoZji. Isus je rekao papi ri biskupirna: Tko vas slu5a, mene
slu5a, a tko vas prezire, rnene prezire. Bog ne h,oda u ljud-
skom tijelu po zemljri da bi ga svaki pojedini dovjek mogao
vjere postavrio ljude - papu, biskupe i sveienike. Nj,ih se
ima slu5ati, preko njih se saznaje Sto je Bog objavio i Sto
treba vjerovati.
Djelima nijede vjeru tko izvodi dine koji po svojoj na-
ravi, ili u okolnostima u kojima su udinjeni, znate zataju
ili prezir vjere. Tko bi svjesno bacio il,i pogazio ili poplju-
vao ili ruglu izvrgao sliku Boga Oca, Sina BoZjega - Isusa
Krista, ili Duha Svetoga, ili Majke BoZje Bl. Djevice Marije,
ili kojega sveca, ili bi bacio s prezirom molitvenik rili krunicu,
jasno je da bi te5ko sagrije5io, jer bi time pokazao da ni5ta
ne drZi do Boga ni do Njegovih svetinja. Kako ie5 ispridati
dovjeka koji je razbto raspelo, ili poru5io oltar, i,li zapalio
crkvu, ili razorio kapelu? Takvim je djelima odito poliazao
da nema vjere, da je vjeru zarnijekao. Nikako se ne da spojiti
u du5i vjera i po5tivanje Boga, a na drugoj strani unista-
vanje i razananje svetinja BoZiih. Ako vjeruje5 i poStujed
Boga, onda ie5 ,po5tivati ,i sve osobe i predmete koji Ju u iezi
s Bogom, a ako ru5iS bogo5tovne piedmete, onda obe5daS-
iuje5 i samoga Boga.
Spasitelj je rekao: god priuna mene pred ljudima,
"Koj,i
priznat iu i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.
A koji god zataji mene pred ljudima, zatajit iu i ja njega
pred Ocem svojim koji je na nebesima< (Mt 10, 32-33).
Iste rnrisli nagla5uje Isus Krist kad kaZe: oTko se postidi
mene i mojih rije6i, toga ie se Sin dovje6ji postidjeti kad
tlocle u slavi svojoj i Odevoj i svetih andtela. (Lk 9,26).
/-J
 Za5to su Isus Krist i Crkva tako strogi kad se radi o za-
taji vjere? Sto bisrno rekli za sina ,ili kier koji bi se stidjeli
svojih noditelja? Da su ni5ta i nitko, da nisu vrijedni Sto
Zive. Sto bismo rekli za dovjeka koji je zatajio ili izdao
woga vjernoga prijatelja? Da je gadan, beznadajan dovjek.
Sta bismo rekli za onoga koji bi izdao ili zatajio domovinu?
Da nije vrijedan drugo nego da ga domovina prezre i izbaci
iz svoje sredine. Kad bismo tako postupali, pravo bisrno su-
dili. Kad srno tako strogi prema zataji ljudskih vrednota,
koliko onda veiu osudu zasluZuje onaj koji je zatajio Boga,
vjeru i BoZje svetinje, te najveie vred,note Bto postoje u sve-
miru? Zar nije onda sasvim opravdano da se Isus odrede
takvoga dovjeka i da ga Crkva ,izbaoi iz svoie sredine?
NEVJERA
Ima ljudi na svim kontinentima kugle zemaljske koji
Zive u talivim Zivotnim okolnostima da nrisu imali prilike
upoznati pravu - istinitu vjeru. U Africi, na otocima oko'
Australije, pa u dalekoj Azijri, u srednjoj i juZnoj Americi,
pa konidno i u samoj Evropi, ima ljudi koji nisu nikada
niSta euli o vj'eri, vjeru ne poznaj'u, pa je ni u du5i nemajm.
Jednri su bez 5kola, bez 'ikakve naobrazbe i odgoja, ilive za-
pu5teno u praSumama i dZunglama. To su prirnitivci, nomadi.
Drugi imaju 5kole, ali bez pouke o vjeri, a kod kuie im dom
ni5ta ne daje, niti Sto 6itaju o vjeri. Svi su ovakvi bez grijeha,
jer njihova nevjera nije gre5na, oni nisu krivi, Sto nemaju
vjere.
Ima i takvih ljudi koj,i bi mogli stedi vjersko znanje, ali
su lijeni, ne brinu se ni5ta za vjeru. Kod takvih je nevjera
teZak grijeh. Kako narav nuka i sili dovjeka da se brine za
uzdrZavanje tijela, tako ga nuka i sili da se brine i za potrebe
du5e. A prva je du5evna potreba ureclenje svojih odno5aja
prema Bogu, a ba5 time se i bavi vjera. Nemar za vjeru je
teZak nemar i ne moZe se nidim opravdati, jer nikomu nije
pu5teno na volju hoie li Boga po5tivati, ili Zivjeti kao da
Boga uopie ,nema. Htjeti iivjeti bez <tbaveza prema Bogu, da-
kle bez vjere, to je isto kad bi netko rekao da se njega ne
tidu obveze prema vlastitom ocu. Htio dovjek ili ne htio, ovi-
san je o ocu. JoS viSe smo ovisni o Bogu, jer je iivot na5 nepre-
26
stano u BoZjoj vlasti. Bog ga uzdrLava, BoZji smo ovdje na
zemlj:i ri preko groba. Bez ,ikakva je, dakle, temelja reii: ja
s Bogom nemam niSta, mene se vjera ne tide.
Ima i takvih ljudi koji vjenu dobro poznaju, bilo da su
u vjeri poudeni u obitelji, bilo da su u Skoli dobivali vjersku
pouku, bilo da su sami od sebe ditali knjige koje ispravno i
temeljito tumade vjeru. U vjerska su pitanja upuieni, znadu
todno Sto vjera traLi, ali prom,i5ljeno ,i svojevoljno napu5taju
yjeru, pa je nemaju ni u duSi ni u govoru, ni u djelima. Takvi
svjesno Live bez vjere. To su svjesni nevjernici. Njihova je
nevjera teZak grijeh. Takva je nevjera najgora nevjera, jer
hotimidno zabacuju vjeru bez koje nema spasenja. Povrh
toga ovakva nevjera znati prezir Boga koji se objavio. Bog
nam je pokazao posebnu ljubav tiime Sto nam se objavio i
todno nazna6io $to traLi od nas, a ovakvi nwjernici sve to
preziru. Svjesna je, dakle, nevjera gre5an din koj'im netko
promi5ljeno uskraiuje svoj pnistanak bilo kojoj poznatoj
viersftoj istini.
Jedni se meitu nevjernicima zovu pogani. To su oni ljtldi
koji ne priznaju objavljenu vjeru. Prema njihovoj zabludi
nije potrebna za spasenje ni objavljena nauka, ni dolazak
Isusov na svijet, ni kr5ianstvo, nri postojanje katolidke
Crkve na svijetu. Ako imaju 5to od vjere, to bi bila disto
naravna vjera koju oni sarni izgratluju prema svom du5ev-
nom raspoloZenju. Medu pogane spadaju ateisti ili potpuni
bezbolnici koji kaZu da ne vjeruju ni u Sto. Ovamo spadaju
deisti koji vjeruju u Boga, ali ne priznaju ni5ta vrhunaravna
u vjeri. Zabacujts sve Sto nadilazi razurr' i razumom ne mogu
potpuno obuhvatiti. Poganska je rnisao i panteizam. Po toj
je zabhrdi sve bog, pa bi svaki pojedini 6ovjek bio dio
boZanstva.
Najgora nevjera je krivovjerje. To je zabluda onrih
krSiana koji prihvaiaju Objavu, poznaju Sveto pismo Sta-
roga i Novoga zattjeta, ali ne prihvaiaju ,ili krivo tumade ob-
javljene vjer.ske istine. Njihov je grijeh najteLi, jer vjeru
kao kr5iani bolje poznaju od nekrSiana, ali prorni5ljeno za-
bacuju pojedine vjerske istine.
Filozofske i vjerske zablude izlaze iz slabosti ljudskoga
razuma. Radi toga je potreban vjerski autoritet ili vjerska
vlast koja ie mjerodavno suditi Sto je vjerska istina, a Sto
r'.ierska zabluda; Sto smo duZni vierovati, a Sto se ne smiie
27
vjerovati. U svakoj grani ljudskoga djelovanja postoji vlast
i vlast se mora slu5ati ako se hoie ispravno djelovati. A po-
gotovo je potrebno priznavati i sl,u5ati vjersku il'i crkvenu
vlast, jer su vjorska pitanja od svih Zivot'nih pitanja najtela
pitanja, pa se dovjek prepu5ten sam sebi vrlo lako izgubi i
zauvijek propadne.
KRIVOVJERJE - HEREZA
Kr'ivovjerrnik ili heretik je onaj krSianin koji hotimidno
i uporno nijede koju kbtolidku vjersku istinu ili o njoj sum-
nja.
Znataika je krivovjerja u tome Sto krivovjern'ik u stva-
- papu i
rima vjeri ne slu5a Cikvu, crkveno poglavarstvo
biskupj, nego ride svojirn pu'tem, pritwaia i vjeruje 9-no 5!9
sam hoie, i zabacaje-i prizire Sto rnru se ne svitta' Heretik
je sAm sebi pravilo vjere, on je sAm sebi vrhovn4 1'jerska
vlast.
Krivovjerje redovito izvire iz oholosti. Covjek, pun samo-
ga sebe, mnogo si utvara, izdile se nad druge ljude, prezire
ive oko sebe, nitko rn'u nije dorastao 'ni urmom ni djelirna'
nerado koga slu5a, nerado se pokorava, svu'da narrivava svo-
ju volj,u, svoje mi5ljenje, maka,r bilo kako neosnovarno i ludo'
bhofica hoie da bude mjerodavan sAm sebi i u vjerskim pi-
tanjima, pa ni u vjeni nikoga ne slu5a.
Krivovjerac je onaj koji je svjestan da je u zabludi, da
drZi nauku protivnu nauoi Crkve, ali se ne pokorava Crkvi
nego uporno.tvrdoglavo ostaje u zabludi. Bitno je kod hereti-
ka da ne pr'iznaje vlast Crkve koja objavljene istine vlai:e i
tumadi i u ime BoZje traii 'da smo ih d'uZni vjerorvati. Prerna
tmne nije krivovjerac onaj koji po5tuje Crkvu i pokorava se
Crkvi, makar se d,ogodi da u duSi pr,istaje uz neku krivu na-
uku, pa je dak govororn i djelima ibrlani, ali nije svjestan da
je to zabluda. Takav dovjek, koji nesvjesno pristaje ua krivu
nauku, kad ga se upozori, odmah se pokori Crkvi, odbaci
zabludu 'i postaje ispravan vjernik. A kr"ivovjerac, unatod
sv,ih dokazivanja da je u zabludi, ,i dalje uporno ostaje u za-
bludi.
Dijete oca krivovjerca, kad drZi ono 5to ga ude krivo-
vjerni roditelji ili krivovjerna vjerska zajed'nica u kojoj se
28
nalazi, nije krivo Sto se rod,ilo u krivovjernoj obitelji i zato
pred Bogom nema grijeha. Ali kad odraste i podne sumnjati
da li je njegova vjera istinita, treba da raspituje o vjerskim
istinama i ne rrriruje dok strmnju ne rije5i. A kad se ovako
dasno i poSteno boni da nade ,isti,nu, Bog ie mu dati milosti
da ie uistinu i naii pravu vjeru. Zato ne smijemo odmah osu-
diti inovjerce ,kao krivovjerce ili heretike, jer m'nogi nijesu
svjesni da rirn vjera nrije ispravna. Oni se najdeSie drZe vJere
kako su ih poudili roditelji ili vjerska zajednica u kojoj iive,
uvjereni da je tako ispravno i dobro.
Krivovjerje moZe biti sarno u duii, a moZe to knivovje-
rac oditovati i izvana govorom i djelirna. Netko je knivovje-
rac sam za sebe i pu5ta druge na rnriru. A drugi su javni, na-
silni krivovjeroi pa silom i drtr,ge navode na kr,ivwjerje. Usli-
jed nasilja krivovjeraca dolazilo je u povijesti desto do
ogordenih ratwa koji su bitri obidno vrlo iestoki. Katolidka
se Crkva branila duhovnirn sredstvima, ali se dogatlalo da
je silu 'i silom suzbijala. Kad napadad neo,pravdano rupotreb-
ljava silu, onda i napadnuti ima pravo silu silom suzbijati.
Oni koji osucluju katotridku Crkvu Sto je katkada u povii-
jesti upotrebila silu i silom spredavala razorno djelovanje
krivcr.vjeraoa neka malo dublje zavire 'r.r Zivot pa ie odmah
biti mekaniji i blaUi. Gdje su na svijetu birli najviSi nosioci
svjetovne vlasti, koji su skr5tenih nuku gledali neposlu5ne
drZavljane i dopu5tali bunu? Sa neposluSnima i buntorrnici-
ma se postupalo strogo i nemilosrdno. Koja bi vlast bila ravno-
duSna prema izdajricama drlave, prema izdajioama vojrriCkih
tajna, prema krivotvoritelj,ima novca? Za ovakve prekr5aje
upotrebljava drLavna vlast i smrtnu kaanu. Kad su, dakle,
ljudi tako strogi, da zaltite obidne, ljudske, pnolaare, zernalj-
ske vrednote, z,ar ie onda samo katolidka Crkva briti ravno-
duSna i puStati krivovjerce neka svaki radi Sto hoie i neka
po miloj volji umiStavaju vjerske vrednote? Crkva se borr'
za zaititu vjerskih vrednsta druhovnim cruZjem, a u povijesti
se-dogodrilo da su pojedine svjetovne vlasti krivovjerie smat-
rale i svojim drZarmim neprijateljima, pa su ih i oruZjem
suzbijale.
Svaku
_povijesnu zgod,u treba promatrati i prosuclivati
prema okolnostima o{roga vremend u kojem se ona
zbivala.
Tako i-postupak katolidke Cr,kve treba prosudivati prema
vremenima u kojima je Crkva radila, pa de se onda jasno
29
vidjeti da je Crkva uvijek radila promi5ljeno i razborito' da div, ,ima raz.rm i slobodnu volju i sve savr5enosti u beskonad-
su n3ezine-kaznebile majdinske kazrre, a majka hoie samo nost. Bog nije isto Sto i svijet, nego je razlidit od svijeta i u
dobro djetetu i onda kad dijete kaZnjava' sebi preblaZen. Bog je neizmjerno uzvi5en nad svime Sto
uAtiizam, naime, promatran u cjelini, nije neito-izvorno' m,imo njega postoji ili se dade zarnisliti da bi moglo posto-
vei on proiziazi iz razlieititr uzroka' Meilu te uzroke treba jati.
ne-
ubrojiti^takotler kritidku reakciju plotiY religija' i to u I ba5 zato jer je nauka distoga rzvuma i Objave o Bogu
kim'krajevima posebno protiv'krSianske religije' Zato.ne tako sigurna, jasna,i lijepa, 'to ,se katolidka Crkva grozi izop'
malu ulogu za pbstanak tog ateizma mogu. imati vjernici'.u ienjem iz katolidke Crkve svakom katoliku koj,i 6i se usudio
koliko treba reel da oni zanemarivanjem vjerskog odgo.;attt nijekati Boga, pa kaZe: A,ko bi tko rekao da ne postoji jedan
netodnirn pogre5nim izlaganjem nauke -ili takoder nedostaci- pravi Bog, stvoritelj i gospodar svega vidljriva i nevidljiva,
ma svoga i"tgio"ttog, moial,nog 'i socijalnog iivota' p.ravolice neka je izopien riz Crkve. Ako bi se tko usudio ustvrditi da
eogu i-i"figij-e prij!. zakrivaju nego otkrivaju" (Gaudium povrh materije ili tvari ni5ta drugo ne postoji, tj. da samo
et Spes,br. 19). tvar postoji, a Bog da ne postdi, neka je izopien iz Crkve.
Ako bi tko rekao da je BoZja narav,i narav svih drugih stva-
ri Sto postde, jedna te ista, tj. da Bog nije razlidit od svije-
NIJEKANJE BOGA ta, neka je izopien. Ako bi tko rekao da sve stvari tjelesne
i duhovne, ,ili barern duhovne, izviru iz Boga - kao voda iz
Najveia zabluda,'Bogu. krivovjerje - hereza suvremenoga izvora, tj. Bog nije razlidit od svega stvorenoga, neka je iz-
je
ar,rstud nijekanj" Oo5 3u se nekada krivovjerja ili opien. Ako bii tko rekao da sve Sto postojri nije drugo nego
hereze tcietate oko-nijek-anja ili izvrtanja pojed'inih f9tin1.oA evoluoijom ili razvojem razvijena bit BoZja, neka je izop-
Boga objavljenih, danas aleizam ru5i i sam 'izvor svln lstrna' ien.
"dotie
ia" da ateizam treba ubrojiti meclu vrlo ozbiljne Jedno je seljak-gospodar, a drugo su volovi i krave, plug
"fJ vremena(.
ooiave
t-' na5eqa i motika, Suma i drveie, vinograd i groZile, livada i trava.
tvar'
fuz" t""ovako: Boga nema' Postoji samo svemir' Jedno je student-ttak, a drugo su klupe i knj,igg, kojima se
post5j,i odvijeka,- on1 je vjedn-1' Materija
mater,ija. Materija on sluii kao gospodar. Jedno je dinovnik u uredu, a drugo su
razv\ia
irna u sebi zakone po toiima se vei milijune godina spisi na stolu, pero i olovka, sredstva u njegovoj vlasti.
je
i ,r torn razvitku do5ao svemir u danaSnje stanje'
jed- Tako se i Bog razlikuje od svega Sto je stvoreno. Bog j.
eltti prirodni razum nas upuiuje da mora postojati samo jedan i odvijeka, stvoritelj i gospodar, a sva druga bi-
je jedini sim po sebi i
,ro .rrnrro Uie" to3" zovemo nog. Bog ia, maka,r kotrika bila, stvorena su od Boga i nastala su u
a mateiija je od Boga stvorena i nastala u vreme-
\/remenu.
"a"i3"tu, je Ovako su o Bogu i
fjo-rif.""ima koje joj -B-og^.usadio' Nije dakle Bog neka maglovita, tajna i nesvjesna sila,
""
o *ut"tij'i udili i pogunsi.i-tilozofi prije Isusa, a metlu njima -
kako bi htjel,i panteisti i njima slidni, pred kojom ljudi ne-
najjadi v-eleum- grdki filozof Aristotel'
---'"irii.tu, maju ra6una ,i odgovornosti, nego je Bog osoba, ,irna razum
dakle, da Bog postoji je spoznaja distoga pryd- i slobodnu volju, On je na5 Gospodar koga smo duZni po5ti-
,,og" .urrr*a. Prirod.nim svjetlom razuma mi moZemo sigur- vati i pred kojim (errro za sva svoja djeli odgovarati.
no"spoznati da Bog postoji' Povrh ovoga znanja o Bogu Sto
Bogu i objavlje-
!a #oZemo steii simim rizumom, imamo o
io znan3e.Bog se je objavio, a Objava se nalazi u Svetom
Pismu i u Usmenol pr"aa;i. Na temelju Objavg katolidka OTPADNISTVO - APOSTAZIJA
Crkva po,punjuje raium i udi na Vatikanskorn TP.tT ovako
o Bogu. Sogle samo jedan. Istinit je i Ziv, stvoriterlj i gosgo- Apostata, otpadnik ili odmetnik je dovjek kr5ianilr ko-
ii je posjedovao pravu vjeru, atri se kasnri.je sasvim odrekao,
dar rieba i iemtie, svJmogui je, vjedan, neizmjeran, nedoku-

30 31
posvema je napustio' Apostata je prekinuo svaku vezu s vje- ze, a da ne bi sa sobom donosirlri ,i svojih slabosti. Ali to nije
r" tuitt zakoia i propisa Bozjih i crkvenih' razlog da se rad,i toga napuita vjera. Ni Bog ni vjera nisu
if;;,";;'",n,rJ
"a li moZe jedan ka- krivi ako koji svecenik ne Zivi kako ,treba. Sveiernikove se
U svoje vrijeme pojavilo se pitanje da
da otpadne-od vjere' T'im.se pi slabosti osude, a Boga ,i vjeru se po5tuje i dalje. Nije rnedi-
tolik imati opru.'dut'rJrlog
p"rabarrioi Vatikaiski sabor1870''.paj",T-:j, i,-T;
cina kriva ako koj,i lijednik nije na wom mjestu. Lijednikove
;;il;; slabosti se osude, a medrioinarauka se i nakon liiednikove
onal KoJl
Sirno odgovorio. Nauka je Vatikanskoga sabora da slabosti po5tuje.
citcve 'ispravno prihvatio vjeru' n'ika-
l; ;; ;^-".i katolidke
moZe na6i dovoljan razlog da se bdmetne od vjere' da KaZe se: Kakvi su sveienici takav je i narod. To stoid.
da ne
Ako jedan narod i'ma dobre sveienike, io ie se i na narodu
vjeru promijeni ili o vjeri sumnja'
p":l9jT" odraziti. eestiti sveienici daju svome narodtr svoju dobro_
Da moZemo pravu vjeru prihvatiti i u njoj tu, plemenitost, Sirokog.rudnost, kulturu, osjeiaj zi praved_
Isusu Kr'istu' utemelji'o ka-
ustrajati, Bog je po .uo- Sinu, nost, poStenje, dast, d,aju mu svoj karakter. Ako sveienici ni_
tofiefi" Crkvi i snabdio je tako jasnim biljezirn-a da :e 9yi su
;;d spoznati kao duvalricu i ueitetjicu objavljene BotJe _na svom mjestu, nego su odani raznirn poroc,ima, ri na_
rod ie i nehotice popnimiti te poroke. Dbbar pastir _
;ij;?i Katotridka Crkv,a sama po sebi, zbog svoje dirme ra3i- or.ce ie biti diste i ugojene. Rclav pastir _ ovce zipu5tene,
iilosti, zbog svoje uzvi5ene svetosti i neisorpile plod'nosti'
gladne,i Sugave.
rbog ,uogu Jedinstva i dvrstoie, veliki je 'i trajni poticaj.da
je vJerod6stojno sve Sto ona udi, 'i nepobit'ni je dgkaz njezina Sveienici su sinov,i svoga naroda i imaju dobre i zle oso-
LoZanskoga poslanja. Ona je uzdignuti svjeti'onik meclu na- bine
-naroda. Tjelesno zdrav, i du5evno tilepo razvijen na_
k sebi one koji jo5 nernaju vjere,-a rod djecu plemenito odgaja, daje im dobar primjer, ta'iie naa
rodi'ma koj'i-privlidi
vjernike obavje5tava da im se vjera koju ispovij{a;t temelji djecom, slalo mu je da mu djeca budu ni eait i ponos. U
nL najdvrSiem temelju. Crkvi dolazi u po'moi BoZja milost dobrom okoli5u je lako dobar postati i dobar ostati. Tako ie
koja zabludjele potide i pomaZe da mogu dodi do spoznanja se i buduii sveieniqi zarana rnnogo razviti kao plemeniti
prive v3ere,"u oti" koji su pravu vjeru na5li, u vjer'i ka'rakteri. U lo5em okoli5u te5ko i; se odgojiti ideilan sve-
"!yoqj:' ienik. Prema tcxme opravdano se tarlole kaziti: Narod drna
i tuto bog svojcm rnitoSiu ne napuSta dovjeka prijg - dok
dovjek niji nap'ustio Boga. Bo?ja rniilost pomaZe dovjeka u takve sveienike kakve je odgojio.
duvanju vjere.
je nauka katolid-
Medutim, i sami apostate priznaju da
viso- RAVNODUSNOST PREMA VJERI _ VJERSKI
ke Crkve lijepa i uzvi56na, i da je katolidko sveienstvo NEHAJ
Crkva je uvijels vodila u nauci pa
ko obrurouuto. fut"lidka
naukom visoko vzdTie, a to joj priznaju Ravnodu5an biti prema vjeri, do vjere ni3ta ne drZati, to
," i au.r., svojom
Oni t<oii su nehajni prema vjeri ili su sasvim ot- je zabluda. Oni koji su sasvim ravnodu5ni prema vjeri vele:
ilrotivnioi.
puU oa vjere, de5ie kao razlog svoga nsprijateljstva prema Bog postoj,i, ali se ni5ta ne bnine za svijet, niiti Mu je stalo
i,j.ri Livotpojedinih sveienika,.plktr: {" t1T.-"fi da li Ga rni ljudi poStujemo ili ne po5tujemo. Ovakvi ljudi
""""ae
raspoloZen prema vjeri, jer mi zamjerio ovai Kapelan lu
:9
tvrde da je vjera stvar bez i'kakve vaZnosti i vr,ijednosti.
on4 Zupnit<.Drugi je po,nio 'iz Skole neugodne uspo:nene o Drugi su blaZi pa kaZu: DuZni smo Boga po$tivati, ali je sve-
ireci se kretao u druStrru sablaZnjivoga jedno na koji nadin. Prema tome neka svaki po5tuje Boga
r**
"3"touditeljir.
sveieniica. Jednom rijedju: vidjeli su kod weienika ne5to u kojoj god vjeri hoie, jer su sve vjere pred Bogom jednake
vjeru' vrijednostri.
Sto ih je smutilo, p" it radri sveCenikaostavili - --
nema slabosti' Bilo Bog je umno biie. Istinit je i pravedan. Sve S,to postoji
Nitko ne kaLe da medu weienicima
i bit ie rih do konca svijeta' Nema u sverniru, od Boga je stvoreno. Sve ima svoju lijepu i ple-
ie slabosti
.,n;l"z^;" i danas ih ima,
't.ato
lti.ot", ni mjesta tako sveta' kamo ljudi dola- menitu svrhu: slaviti Boga. Tako i dor,'jek. Kad je Bog do-

32 3 Sto ftog trazi od iovjeka? 33

vjeka stvorio, odredio je da Ga-dovje.k upozna i p-oStuje' Ne
#roi:e, dakle, Bog pustiti dovjeka neka radi Sto hode nego
iiazi'od njega d=-a'prizna svoju ovisnost o Bogu i da daje
Bogu duZno po5tovanje. Otac ne moZe-59.ci s'inu: Nisam te ro-
dio]a ni sinieii oou: Nisi moj otac' Nije ocu svejedno-da li
ga sin poituje ili ne, niti je sinu pu5teno na volju hodc Ii oca
i"Sti""tl ili vrijedati' Naiav stvari traZi da otac odekuje od
iina poStovanje. Izmetlu Boga i ljudi postoje stvarru i'istinit'i
odnoii na temelju BoZjega Stovanja, po kornu je Bog Stvo-
ritelj Gospodar,"a ljudi sivorovi i sluge, pa pravednost traZi
da mi ljudi te odnoie imamo neprestano pred o6ima i prema
niima se ravnamo.
A nije dopuiteno ni to da ljudi po5tuju Boga kako se
komu svidi, pa bi sve vjere bile jednake' Svaka vjera ima
istine (dogmb; toie treba vjerovati, zapovijedi koje treba
obdrZavati, i bogo5tovlja koja treba vr5iti' Vjerske su istine
u razliditim vjerama razlidne i medu sobom se kose ri isklju-
duju, pa zato nisu,i ne mogu biti sve jednako dobre. Mi kato-
lici u8imo da je samo jedan Bog. Ima vjera koje ude da ima
vi5e bogova. Ima ri takvih vjera Soje ude da je dritav svernir
bog, a pojedina biia su samo udovi toga sveopiega boga. Mi
kr5iani katolici u6imo da je Isus Krist ne samo BoZji posla-
nik nego i pravi Sin BoZji. Mi kr5iani u6imo jedinstvo Ze-
nidbe, tj. da u isto vrijeme mogu u braku biti samo jeda,n
muZ i jedna Zenska, a rra Istoku - u Aziji postoji i mnogo'
ienstvo. Sve su to velike razlrike u nauci pa razum odmah
kaZe: Treba'istraZivati koja je vjera prava.
Sve bi vjere bile jednako vrijedne kad bi sve jednako
udile. A dim bi sve jednako udile, vei ne bi bilo viSe vjera
nego bi bila samo jedna vjera. Koliko god,s9 doriek-rnudig
nif,ako ne moZe opravdati da bi sve vjere bile jednako-v,rt-
jedne i da bi bilo svejodno kojoj vjeri dovjek pripada. Gdje
je vi59 vjera sam'o jedna moZe biti prava i Bogu draga' Sve
i,jere su-jednake, to je isto kao kad bi netko rekao: Pravi
i krivi novac imaju jednaku vrijednost. Takova Sta reiri je
skroz na skroz krivo, jer nikada, otkad svijet postoji, nije
krivi novac bio jednak pravom novcu, niti ie ikada biti.
Tako sudimo mi ljud,i. A kako o raznim vjerama sudi
Bog? Kad bi pred Bogom sve vjere bile jednako vrijodne i
Bogu jednako drage, to bi znadilo da je Bogu jednako draga
istina i neist,ina dobro i zlo, vjera koja promide krepost i
34
duhovni napredak, kao i ona koja je puna nastranosti i dje-
luje razorno. Takova 5ta tvrditi o Bogu znadilo bi vrije-
dati Ga.
Nade se i takvih ljudi koji kaZu: Nijedna vje,ra ni5ta ne
vrijedi pa zato ni do jedne ni5ta ne drZe. Ako su sve vjere
laLne i nijedna ne po5tuje Boga istinito, to znadi da bi svi
ljudi bili u zabludi. Konadno bi krivnja za tu stra5nu zabludu
pala na samoga Boga pa bi se opravd.ano moglo prigovoriti:
Za5to Bog nije pou6io ljude o pravoj vjeri da ljud,i znadu
Sto im je vjerovati i diniti da budu pred Bogom opravdani.
Takova Sta reii o Bogu bila bi neizmjerna uvreda Bogu koji
ie istinit i svet i ne moZe drugo nego objaviti ljudima samo
istinu i htjeti ljudima samo dobro.
Zaito su neki ljudi ravnodu5ni prema vjerri i sve vjere
drZe jednako vrijednirna, pa najposlije ni do jedne ni5ta ne
drLe? Zato da mogu smiriti savjest i Zivjeti bez odgovornosti.
Ako su sve vjere jednake, ili - nijedna ni5ta ne vrijedi, onda
ie najbolje - vele takvi ljudi - ne misliti na vjeru, pa pu-
stiti uzde svim nagonima naravi neka se iiivljavaju po miloj
r.olji, makar kod toga dinio dovjek i najgora djela.
Ni5ta ne pomaZe zatvarati odi pred suncem. Sunce po-
stoji makar ga dovjek neie da gleda. I Gospod B,og postoji
i postojat (.e kroz sve vijeke, makar ljudi neie vjerovatri. I
katolidka Crkva postoji i postojat ie kao jedina od Boga
postavljena u6iteljica prave ,i istinite vjere do svr5etka svi-
ieta bez obzira da li je tko poStuje ili ne poituje.
VJERSKE SUMNJE I PRIGOVORI
.
21
-vj91ska piranja ljudi se mnogo zanimaju. Covjek se
pita: Odakle sam do5ao na svijet? Za5to boravim na svil"tul
Sto ie biti nakon smrti? Kako iu proii na BoZjem *arrl
Hoie li me Rog nagradiri ili kazniti? Ako Zelim titi ,ragru_
den, moram dobro diniti. Budem li zl,o dinio, bit iu kaZnien.
vjerska pitanja jedno za drugim kod svakoga
P_11,.",niZu
covleka bio on obrazovan ili posve neuk.
Razlika je samo-u
tome Sto se kod obrazovanih
[ud,i ratta vi5e vjerskih pitan;a,
lj.oj
rreut<ih ljudi manje, i Sto obrazovani t;udi u"ua^rl
::.,tt 1", Tnoga pitanja sami, a neuki moraju pitati drugJga "J!"-
za razja5njenje.
JJ
 kod neukih se dogattl da clok se drZi Pape i biskupa! Nikada se ne m,oZe Bogu dosta
Meclutim, i kod obrazovanih i z.ahvaliti Sto nam je dao u vjeni nepogre5ivo uditeljstvo, ali
jasna' mjesto. da pitaju
im mnoga vjerska p"i;;J; ttit" i' ni dosta te5kom osudom osuditi one kojri zlona,rnjerno napa-
iit*ut""j6' rjeSavaju-.te5ko6e
predsta,,rnike vjere :*i
"u- dryt3ij9lego daju crkveno uditeljstvo i vjerske 'istine. Osudu zaslnrZuju i
i;i;; iit ,rr*rrjuin tt nauku vjere' ili vjeruju katolici i nekatolici. Katolioi Sto dosta ne cijene i ne po3tuj,u
puta.bil'i smo svje'doci kako
sto udi katolidka crruu- tut"togo -tu-osvjesno
crkveno uditeljstvo i njegov tnud za dobro di,tavoga iovje-
i lakoumno naba-
;;l;i;;t, c(anstva a napose za dobro katolidkih vjernika, a nekatolici
"misrienii3*ai,goga, Isusi' Bozje' andell'
cuju prigovonima p.oi# .M"itg- zasluZuju osudu 5to se mijeSaju u pitanja koja ne razumiju
sakramenata'
;;;1"; n"epogre5ivosti, proti"i molitve. i..svetih i koia na njih ne spadaju.
ovaj onaj ples' nededno
E;;; pouiorri? zasto bikva brani {,i
knjiga? Kod toga udaraju po Nauka katolidke Crkve je ozbiljna, duboka i teska r trali
;iF;"j", ditanje zabranjenih
sveienicima' a kona6no veliku prednaobrazbu prije nego je netko dorastao da moZe
Svetorn ocu papl, f"- Ui'tft"pima'
zovu na red i samogi^c"tp"tii"u Boga za5to je svijet uredio o toj nauoi pametno,i,korisno raspravljati. Sto su ljudi obra_
tako da se mora ,fn*uti-pup" i sveiinstvo, zabto nije svijet zovaniji, to se vi5e dive nauci katolidke Crkve i njezinu po_
da Ui pitanji'ma svaki sam bio mje- Zrfiovnq rada za opie dobro 6itave ljudske zajednice, a na_
uredio tako pldujl je
"-uj"tiftim
-"._Zruit
rodavan? -onri, koj:i ni5q obrazovani, il,i im je naobrazba po-
je ureden tako da u svakoj ctTi,"^"1:^:T.l^"1; vr5na i pobrkana, pa ni sami ne znaju Sto hbie i proti.r, dega
strueno obrazovanr se oore.
nosti, obrL, trgovine, prometa postoje -
o bolesli1? i- Iiiekovima' konadnu
ljudi. Kacl ," ,irpruulji
i bilo bi ludo kad bi netko
.1iJ i*":" lijednici i ipr<aryigi
- mimo lijednika - tu- sebi propisao lijek' jer bi -:". "ll" DUZNOSTI VJERNIKA KOD SIRENJA VJERE
tako-moglodogod,iti cla se otruji i upre, Kad se gradi-kuia'
imati dobru i
*.rru ,"' pitat-i graditelja. Kai netko. hoie Katoli6ka Crkva ima pravo i duinost Siniti Kristovu rna-
pfta ;a rniSljenje urara' Kad se hoie dobro obra-
iutt,, ,rr,r, uku po svemu svijet'u. Istrrs je rekao apostolima i njihovim
ili bar iskus-
aiii pofje ili vinograd, *oiu se pitati agronoma nasljednicima: papi i biskupima: >Idite, dakle, i naudavajte
To"je red, tako mora biti u Zivotu' inade na-
sve narode krsteii ih u ime Oca i Sirna i Duha Svetoga, udeii
""gu'r.if:"ta. ako ie svaki dovjek u svakom pitanju radiit'i po ih da drZe sve Sto sam vam zapovjedio. I evo ja sam s vama
s-ta]e
svojoj "Uitu
glavi. u sve dane do svr5etka svijeta< (Mt 29, l9-20).Isus ne izu-
-tutiuv
recl mora biti u vjerskim pitanjima' Katolidka zima ni jedan kontinent, ni jodnu rasu, ni jedan kraj, ni
sva
Crkva ne zamjeta ljudima ako nisu todno upuieni -u iedan narod. Gdje ima na zemlj,i ljudi tamo neka polaze
pitanja' A to je i nemoguie, -jer svaki dovjek ima Isusovi vjerovjesnici i neka ljude poudavaju u kr5ianskoj
"j.ttlu
svoje zvanje uz koje ie vezan, pa lq. dgspije baviti- se samo vjeri. Po naravi stvari najprije sl,ijedi pouka, a iza pouki
predstavnike Crkve
iltanfima. Onda treba slu5ati dolazt uvjerenje u du5i, a nakon u,r;erenla u du5i telija za.
i fitati vjerske'knjige koje ie nam dati odgovor na sva vjer-
";eistim p-rimanjem svetih sakrarnenata, molitva i
;avno b,ogo5tovlje.
ska pitanja. Vjera,
93!1", nastaje po sl,u5anju Kristovih r,i;eOi,knistoire
Ott.du svijet postoji nije na sviijetu bilo tako savr5ene (Rirmlj 10, l7). A da ljud,i ,mogu dl.rri vj-eru Crkva se
1a3ke
vjerske organizlciji kao 5to je katolidka Crkva, pa zato kato- orrne za propovjednike koje Salje po svim krajevima
svijeta.
tioi, to3i su prritrvalitri vjeru pod uditeljstvom katolidke Cnkve, je obvezan brinuti se za propovrijedanje i Sirenje
nikada"ne mogu ,imati opravdana razloga da rnijenjaju vjeru o-, ftpu
\ustove nauke meclu nekatolioima svega svijeta, svaki bis_
ili da sumnjaju o vjeri. Zamislite kolri,ka je to silna i nep.ro' biskupiji, a
5lo*:*:toj"J Zupnik,fwojoj zupi. cdje iL
9.v.1ki
cjenjiva Utagodat za svakoga katolika Sto dma nepogre5ivo se medunekatolioimapodi6i
Papu i biskupe - pa je siguran da posjeduje
rnisijskapostaja-itome ee Uiti
.t-eit"tlttl o povjerena: da I,i svjetovnom ,klerrr
itri iedovnic,ima, da li re_
distu vjersku nauku i ne treba se bojati da ie krivo vjerovati

36 5I
 za Sirenje Stenim djelima, svoj,im uzornirm vjerskim Zivotom. A misio_
dovnicima ove ili one druZbe, o tom odluduje zbor
;i;; Rimu koji rad,i ovisno i po smjern'icama kako ih nare - Sir"itelje vjerg u daleki,m ,i zapu5tenirn krajevima,
odobni Sveti otac papa. Misijski su prostori po svemu svi- pomaZite molitvom i darovima koliko moZete. Imajte veliko
jetu ogromni, a naio6ito po Aziji i Africi, a m'is'ionara-propo- i Siroko srce koje obuhvaia cijeli svijet, sve ljude. Svakomu
i'.j"anifu je malo, pa Zboi za Sirenje vjere ima mnogo bniga i.elite i dinite samo dobro, a metlu najveiim ;e dobrima upo_
aL prosrrdi gdje je tlo plodnije za misije, pa ie onamo i po- znanje prave - Kristove vjere.
slati m'isionare. Sveto Pismo veli:-,Oni koji su mnoge privodili k praved_
u misijama nosti, sjati ie kao zvijezde u sve vjekove. (Dan 12, j;. Isus
Svi mi koji smo kr5teni duZni smo suradivati
suradnja mo' Krist je rekao: >Zaista vam kaZem, Sto ste goa udinih
*ofituo* i dirovima. Na prvo mjosto.dolazi ;ea_
jer uniti je onaj Sto koji sadi, niti onaj kojii zaliieva' o{ oye moje najmanje braie, meni sie udinrili" (Mt
iii;;;, l_om.l.
ni propovjed- 25, 40). Svako dobro djelo Sto smo bliZnjemu udinili prirrru
,,"so sos koii da-ie te rasteo (1 Kor 3,7). Tako
dade svoga blagoslova' Bog i lagraeluje kao da smo njemu trdinili, a napose
uspjeti, ako im Bog ne
"iJi""JJ"isia Kad' dakle' mo nagraduje wakoga koji je drugomu pomogao doii do "Uif",
u-Utugotl'o" svo; da3e Bog po {lkoj.molitvi' ,p;r*"j;
moliivi na5ih vjerovjesnika po dalekim i Stovanja Boga.
limo, sjetimo
^k;;j;"d; se u
'i mnogo pate da
wijeta, koji se-.rnnogo-Zrtvuju
privedu u katolidku brkvu, da bude jedan pastir
""tlt"fif."
i-l;a"; ituio. Na pomoi u darovima su vezan,i oni katolici
tdji l-u1"t sredstvi da daju, kolik'o. mogu' Nijedno -dru5tvo
,r"',moZ"postiiisvojesvrhebezsudjelova'njasvojih.dlanova'
iuto 3" iL tatolietoj crkvi. Ni papa sa svim biskupima, sve'
;;;l;il", redovnicima i redovnicama, koliko god sposobni
bili, mudili se i patili, neie modi ostvadti Kristov nalog i
ljude pr'ivesti Kristovoj vjeri bez pomo6i vjernika'
Na suradnju srno vezani po sakramentu svete potvrde'
Kad smo primili sakramenat svete potvrde, postali :mo
vojnioi Kristovi, a svaki vojnik Knistov je obvezan boriti se
za Kristovo Kraljevstvo - za katoli6ku Crkvu da bude Sto
veia i jada, da ima Sto viSe vjernika, Sto vi5e Stovatelja BoZ-
jih. Na suradnju u Sirenju vjere nuka nas i ljubav prema
ttiZ.riem.,. Bog nam je svima lju'dima zajednidki Otac, a svi
smo m,i ljudi meetru sobom brata i kao braia treba da se
mectusobno snosi,mo, po5tujemo, ljubimo i pomaZemo. Treba
bliZnjernu priskoditi u pomoi u potrebama tijela, a jo5 vi5e
u potrebama du5e. A meclu du5evnim potrebama na prvo
mjesto dolazi potreba vjere. Gdje god se mole bez velike po-
teSkoie priskoditi bliinjemu u'pomoi - treba bliZnjega u
vjeri pouditi i dati mu dobar primjer.
Sto je dakle duinost vjernika svete katolidke Crkve? Da
svaki bude misi,onar, propovjednik, Siritelj vjere u svom
djelokrugu, meclu lju'dima s koj,ima Zivi i radi. Poudavajte
u vjeri rijedju, dobnim savjetom i primjerom, dasnim i po-

38 39
 UFANJE kojih nas Bog voli pa nam je obeiao dati samo nebo. Radi
Isusovih se zasluga nadamo spasenju, radi I,susovih se za-
sluga ufamo da iemo ovaj Zivot zamijeniti s dnug,im boljim,
Isusove su zasluge zalog 'na5em blaZenom Zivotu u nebu.
KRSCANSKO UFANJE Isus Krist je naSe ufanje. 'I nema nri u jednom dr:ugom spa-
jedan senja, jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima,
Tridentinshi sabor koj'i je trajao od 1545-1563' u kom treba da se spasimoo (DAp 4, 12).
crkveniir iabora za preoorod duhovnoga
i" oa-
"";uaZnijihCrfue. taj glasoviti sabor'velt;tza vjeru kao
Livota katotridke Kako izgleda ufanje u svakida5njem iivotu? Bog je obe-
d"s;;;;;b": uVjera ;i poeetat ljudskoga spl=: i jjii3 iao poboZnom starcu Simunu da neie urnrijeti dok ne v'idi
oez
i"i"-"rii
'";.;;-;iit korijen svakogaopravdanja.predBogom' Jer dijete Isusa. Starac je Zarko deznuo kad ie doii taj sretni
ugodifi B-ogu i do6i u zajednicu sinova das da vid,i svoga Spasitelja Isusa Krista. Starac je imao
-oe;e"
ni govgra
iJ3*.; it"r, 6, 8).-Dok nema u dusi vjere, nema ivrsto pouzdanje u Boga jer je bio uvjeren da ie Bog svoje
" Ali 'unatod toga Sto
o alU"i* djelirna, ni o zaslugama neba' obeianje odrZati. I odrZao je Bog'svoje obeianje ,i starac je
vjera dolazi pt"o rnjesto, sama ipak n'ije..dosta.ii^:,p:- vidio Spasitelja. Bilo je to onom zgodom kad su Majka Boi.ja
"u
senje. Nije dosta-'samo vjeryvali daBog Po:toiti 1o1^J:jt^ttti i sv. Josip donijeli Isusa u hram da Ga Bogu p,r.ikaZu. Tada
lrnatl r
.rr"" ono Sto je Bog objavio' Uz vjeru potr€bno Je je starac uzeo malog Isusa na ruke i rekao ganutljive rijedi:
Gospodrine, po rijedi svojoj u rn,iru otpustiti
ufanje. "Sada moZe5,
Sveto Pismo desto govori o ufanju kao du5evnoj -potrebi slugu svojega, jer odi moje vidjeSe spasenje koje si pripravio
pl?k:-l:::
za spasenje. Gospod Bog 'poruduje nama tj$.;1a pred svim narod,ima. (Lk 2, 29-30). Kad je kralj Antioh
roka Jeremije: olz svake iu te pogibli izbaviti, te neces pas[r mudio braiu Makabejce, rede mu jedan od braie:
po- "Zlirkovde,
jer si sf, ti nam sad otima5 iivot vremeniti. Ali kralj vasionoga svijeta
od mada, nego iu dovesti Zivot tvoj u sigurnost,
(Jer 39, l8). Pisac psalama naglaSuje: >ljlago rrskrsnut ie na iivot vjedni nas koj'i urniremo za njego,te za-
uzdao l't *eo
dovjeku koji samo u Gospoda Boga stavlja uzdanje *j:: koneo (2 Mkb 7, 9). Ufanje u uskrsnuie od mrtvih i u vjedni
(Ps 39, 5). Knjiga Sirahova pita; >Tko se je uzdao u Gospoda iivot dalo je braii Makabejcima snage da su izdriali i naj-
Boga i bio Posramljen?<(Sir 2, 10). gore muke i ni jedan nije otpao od BoZjega zakona. Ufanje,
dakle, znadi na jednoj strani sigurnu deZnju i odekivanje
KrSiansko ufanje se sastoji u tome da dovjek s dvrstim
obeianoga dobra, a na drugoj strani povjerenje u Boga dli
povjerenjem odekuj-esve Sto nam je Bog radi zaslugaJ:*.1 uvjerenje da ie Bog svoje obeianje uistinu i odrZati.
kniita obeiao. Ufaii se znadi s punim povjerenjem odekivati
obeiano dobro. A dobro je sve ono Sto dovjedji razum oprav: Ufanje je slidno dalekozoru. Kao Sto nam pomoiu dale-
dava, Sto je s razumom u skladu, za dim ljudska du5a-teZi' kozora i najudaljenijri predrmeti postaju bliizi i jasno vidljivi,
sto Sovjei Zeli imati. Ufa se tko je dvrsto uvjeren da ie tako nam pomoiu ufanja ili nade,postaje blizu nebo sa Jvim
obeia,no dobro sigurno doii. gvojim darima, i vei je dijelom uiivamo i na zemlji. Sv. pau-
Kad dovje,k sigurno odekuje neko dobro, jer mu-ga j-e lin lijepo veli:
"Po nadi vei sada ku5a'mo od Bosa oibeiane
obeiao destif dovjJk - to je ljudsko ufanje. A kad mi liudi radosti neban.
odekujemo duhovna i vremenita dobra Sto nam ih je Bog Kr5iansko se ufanje zove i sveto ufanje, sveta nada, jer
obecao - to je krSiansko ufanje. Bog nam je obeiao nebo ie upravljena k Bogu i nadzemaljskim vrednotama. Kad se
i sva sredstva duhovne i tvarne naravi koja su potrebna za kriianski ufamo, onda odgovaramo Zeijri sv. apostola Pavla
postignuie neba. A obeiao nam je Bog sve to radi zasluga koji nas opominje: >Tralite ono Sto je gore, traZite i si-
Is,tsa-Kr,ista, jed,inorotlenogaSirnaBoZjega. Sav Z'ivot fsusov, gurno odekujte nadzemaljska, nepr.olazna, vjedna dobra, jer
sva cljela Isusova, a napose Njegove straine muke na kriZu i je samo u njima konadno na5e srnirenie".
Njegova muienidka smrt - to su neizmjerne zasluge radi

40 4l
 STO OD BOGA OEEKUJEMO? nego Ii za devodeset i devet pravednika kojri ne trebaju obra-
ienjan (Lk 15,7). U pridi o izgubljenom sinu i o izgubljenoj
je blaieni vjTli
je Bog ovc'i crta nam Isus Krist neizmjerno BoZje rnilosrtle koje je
Naiveie dobro sto nam *::t obeia' fivot v3ec- pr:ipravio svakom gre5niku. Oprostiti grijehe makar kakvi i
ft"lt-"3'"t,.t; !tt::)
Zivot. ,,bvo ie obeeanl"e ku6i oca moiesa mnogi su sta'
koliki bili, ako se dovjek za grijehe ,iskreno kaje. Sv. Augus-
nio (1 lv 2,25)' 1""'u-"fi *f:?:ittJ tin je rekao utjeinu misao: "Bog ne gleda na ono Sto je do-
ncvvi.Jaidsmda"tt"#ip'"""i- "ru ;i, i:ii ffi:
t '"urt1i,y1jll:'iut|i?,',ffi
c"""'je.9b"':uo.i:T f1;:iil-if"',"r '3ri1 vjek udinio, nego na ono Sto dovjek hoie dinitio. Drugim ni-
jedirna: Bog viSe gleda na dobru volju, na plemenitu nakanu,
nam daskad ce svi g qle"yT",:::l nego na sama djela, jer je purno puta izvan dovjedje modi
'Ne dudite t:-t"T:1, ooturi
T;T; * koji su einili douro' izati diniti dobra djela, pa je Bogu draga i sarna dobra volja. Dok
li"ili ir"' "a uskrsnuie
""i sudau
:f'"H:ffJoi}il':",1] ^';;jt;
je dovjek Ziv, nikada rrije kasno diniti pokoru. Raskajani raz-
Zivotom ie duboko usatlena bojnik na krilu u zadnj'i das se pokajao za grijehe, Isus mu
(lv 5,28-29)'TeLni{2" ti:"e"ft j"
obeian' I mi s nepokolebi- je oprostio i zajamd,io spasenje ri'jedima:
"Zaista ti kaiem:
u nasu narav' u3"t"i#i"i;;; uistinu i dati'
-fr'tig"t'ie i" rr1* gaBog
vom sigurno5eu oterrij"*oau
joi ie5 danas biti sa mnom u rajulo
"Bog
neie srnrti gre5-
rrjedn'oga Livota obeiao nam nika, nego da se greSnik obrati i Zivin (Ef 18, 32).
Kao sredstvo tu pomoi koju dijeli treia
iri"i'i'-t"anu
ie Bog svoju milos-t
'bozanska 'n"! da se svi ljudi spa- Bog nam je obeiao dati pomoi u pogibli. Kad se oluja
osoba - D"it i;;; ft"9" ras- digla na moru, i lada podela tonuti, apostoli su bili u smrt-
nof.aletatnim rnilostima
seu (1 Tim 2, 4)' U iu ;;;h" i jada mu volju da nom strahu. Isus dotle u pomoi i rede apostolima: >Sto ste
vietljuje dovjeku'-oi;;;F+siin;' Bog diZe dovjeka na svoJe tako stra5ljivi, malovjerni?n Tada ustade Isus, zapovjedi
dini dobro. po po'n"l""imiiosti 8*:uta d'ion'ikom Bozje na- vjetrrr i moru, i postade ti5ina velika (Mt 8, 26). Bog u Sve-
oosinastvo i pr'iiatj3s'tiil"'a"i nebu' tom Pismu zove sebe pomoin'ikom u nwoljama (Ps 45,2). Bog
ffiff;;'8ni' soz:'; slavena
j: vremenitadobraza koji put kao da oklijeva i ne pomogne odmah. Cini to zato
IsusKrist, nozji si"' obeiaory.T uuaite tjeskobno
na ztmr;i,. "5e da ljudi jasnije vide svoju bijedu, potrebu BoZje pomoii, pa
tndrLavanje t'us"gu'^ziuo;a piti, ni za
zabrinuti za hivot J;j:Sr"'c* :e.str,i Sto iete da onda znadu vifu cijeniti BoZje dobrodinstvo! Kad je na
Pogledajtena ptice nebeske!
tilelo svoje ,-t sto e"te"'s""J"Li' Otac ih va5 ne- svadbi u Kani Galilejskoj Majka Bo?ja upozorila Isusa: >Ne-
One ne siju, ne zunii''t-t"uUitu;"-".Zitttit"'
ytii"aoi od niih? I Sto ste tako maju vi5e vina.<, Isus je odgovorio: "JoS nije do5ao moj das".
beski hrani. Ni;e't"'ti"t'i"is"
Ptdedajle na liiliane u polju! Is'us je pustio svatove neko vrijeme dekati, a onda je Sest po-
tieskobno zabrinuti;; ilj";i
i ipat vam-xiZem: Ni Sa- suda vode pretvorio u vino i time obitelj izbavio iz velike
Iiako rastut t'te ra#i""'"'pt"a"' bio tako odjeven kao je-
lamon u svemu ttti*t"-ti":" neprilike. Sv. Ambrozije vel,i: je bijeda najveia, tada
sit-'et*"" jesti? Sto iemo piti? Cirne
"i;" "Kad
dan od njih. Ne ailfr"' je pomoi BoZja najbliZa". Bog pusti pravednika da tone, al,i
'Z?a neUegt'ida vam sve ovo treba"
iemo se odjenutif "t""1tS puno puta nastupe ne dopu5ta da potone.
iil;;rii2l. N"mu sttmnje da u zivo-tu
t"svi-'" hranu i oaiiao' Tada se sje- Bog nam je obecao da ie usli5ati na5e molitve. Isus velii:
iasovi kad je d*j;i; i
il;;dtt"" ufanje u BoZje
timo BoZjes pa makar "ryi-urrl"
ri dudo'm "Ako me za Sto zamolite u ime moje, ja iu to udiniti<
ii"g e"'tig"t"""b"6;j;'
*"'e"":" t"o:" ispuniti' (Iv 14, 14). Na drugom mjestu upozoruje Isus: 'Ako Sto za-
priskotiti u Pomoi' molite Oca, dat ie vam u ime moje< (lv 16,23).
kad se Zelimo k
Bog nam je obeiao oprogtgnje grijeha' jednom zg*or.n:
fqris ji iekao Boija su obeianja velika i nepogre5iva, zato i ufanje
Boeu obratiti i zitoipop*"iti'
Hi;r"';;t" za jednoga gresnika koji se obrati' naSe u Boga treba da je sigurno i nepokolebivo.
""i"-J"atst

42 43
 VJERE
KRSCANSKO UFANJE IZVIRE IZ ma vratio zdravlje. Kod Boga se takova Sta ne moZe dogo-
diti, jer njegova moi ne pozna ogranidenja. Bog moZe sve
uvjerenje- da je
Najprije mora u du5i postojati vjera ili Sto hoie. On izvodi sve tr jedan das i na najlak5i 1a(tvl >>Zar
dobar' Tada se ratla ufa- da je Bogu koja stvar teikan (Post 18, 14). "Kod Boga nije
Bog vjeran, svemogui i - nebo'i po-
"ti'-iuotto
daii obeiana dobra nijedna stvar nemoguia< (Lk 1, 37). Ni davao, ni svijet, ni
ie nam Bog uistinu
"i""ai
tiebne milosti za nebo. na5a iskvarena narav nQ mogu Boga spnijediti da u djelo
zacijelo izvr5.i
Vjernost BoZja sastoji se -u tome da Bog provede svoja obeianja.
obeia ili tuptijlti. oNebo i zemlja proii ie'.ali ri-
kada 5to Ljudske su nade nesigurne zbog tvrdoga ljudskoga srca
je sve-
ft;-;;j" neie prodi' - kuzr- lsus (Mt 24' 35)' Bog koje ne pozna milosrda. Kad ljud.i ne5to obeiaju, ne dine
i;;iltl znadida Bog moZetu-";-fury.treba da ne5tohoie'
je Bog.pun 1ju- to uvijek ozbiljno nego zato da se molitelja rije5e. Jer nisu
;;;; ;; ri bude. A"dobrota BoLja kaLe da ozbiljno obeiali, drZe da obeianje ne moraju ni izvrSiti.
daje
bavi, pa zato rrama ljudima i 1v{m.drugim stvorovima Tvrdo ljudsko srce nema smilovanja, nego beiiutno prelazi
udi da je Isus Krist iz diste ljtt-
;;;;"i; dobra. Vjera nas preko tude bijede. Kod Boga je obratno. Bog je sama ljubav
teike muke trpio i na kriZu umro'
Uu"i 1i."-u dovjedanstur i dobrota. "Ljubezan je Gospodin prema svima, i njegovo je
ljudima izm'i-
To su Kristove zastrugeradi kojih Bog obeiaje milosrele na svim djelima njegovimn (Ps 144, 8-9). Sv. Ivan
preko Sa svim tim uzvi-
;;t" t BAom 'i blaZlni Zivot cr*u' apostol kaie za Boga: >Bog je lj'r,rbav". Jer je Bog sama
mora razum bitri na distu. Nakon toga s9
Senirn istinama ljubav, zato leli da ga zovemo ocem. A moZe li plemen,iti otac
p; sebi rada u duSi nada ilri ufa'nje da ie Bog udiniti
;;; .pogaziti svoje obeianje kad je djeci ne5to o;beiao? BoZja je
stoj'imo u opravdanom
iLi izvi5iti ono Sto je obeiao, i mi ljubav tolika da je i jedinorodenoga Sina dao razapeti na
odekivanju da ie na5 Zivot konadno sretno svr5iti' kril za na5e dobro. je Bog ljubio svijet da je svoga
rada "Tako
Kao Sto stablj,ika raste iz korijona tako se ufanje jedinorodonoga Sina dao, da nijedan koji rjeruje u Nj ne
k u3e.e.Vjera i uianje su medu-solom.najtjesnije-!:1,?1T' propadne, nego da ima Zivot vjedni" (Iv 3, 16). Kad nam je
postoJl ura-
Nema vjer-e a da ona ne bi railala ufanje, a gdJe Bog dao Sina svoga, zar da nam onda ne da sva drlga obe-
nje, jo5 prije tu mora postojati i vj.era' Vjerg qary kazet ptt- iana dobra koja su po vrijednosti manja od sina?
h;;"; ,* aoUtu tu i mbgu sL posti&, a ufanje hoie- ta
da onaj koji je zabranio. la- Ljudske nade varaju ti zbog nevjernosti ljudske. eovjek
imati. Mi smo duboko
".:v;erenl je zada rijed pa je pogazi, desto obeia ali obeianie ne izvr5i.
guti, ni sam lagati. bprqv{1n je- naS sud: Bog kojri
""e" zapbvjed'io zadarns rijed drZati i.obg; Za5to tako dini? Jer je laLac,jer je lo5, slab znadij, pa ne zna
Zabranio lagati i variti,
osjeiaj dasti i po5tenja. Sveto pismo stavlja Bog;;
Zu".;u itp""]avati, dat ie tludima sve Sto-je obeiao' Zato i veli opreku
prema lj-ud,irna pa kaie: ,,Bog nije kao dovjek di slaie, nrije
je vjeran onaj
t;u. Puroio' oDrZimo se tvrdo vjere u nadu, jer kao.sin dovjedji da se mijenji. Cin je rekao, zar da ne
koji je obeiaon (Hebr 10,23). udini,
obeiao je, zar da ne ispuni?" "(Br 23,' 19). ,,Ako
I ,;;
Zato lto ljudske nade nisu uvijek -sigurne .gouz{al3' newje.rni (8"g"), on ostaje vjeran, jer se sam sebe ne moZe
Biva to zbog ograncene rJucl-
doeada se da ie ne ostvaruju. odreii< (2 Tim 2, l3). ,Ako iu neki nevjerni _ pita
je obeiao sinu da ie m'u sagradltl qa ce J.-p;
skJ moii. Otac 5u:Y t'ug -
N-1q1,:-: .z,ar ge njihova nevjera ukinuti vjernost Boiju? BoLe
;il k"J se oZeni irmati udoban starr i lijep.dohod"k' s a i i n ' a . j l <( R i m l i 3 , 3 ) .
pao na prosJacKt
sinova nije ostvanila, jer je otac preko. noii
najbolju vblju" ni.le *ogao iskupili svoje obeianje KrSiansko je ufanje sli6no sidru sa tri Siljka. prvi Siljak
;;;; ;t;t
i;;da sinu kuil. Lije-ini,k-;e-1ngs1p bolesnicima obeiao znadi svemoi BoZju kojom Bog moZe 6ovjeku pomo6i. Drugi
)iruili", a oni mjesto idravtii dodekatri. smrt' Lijednik j-9.htio Siljak znadi dobrotu BoZj,u kojom Bog hoie pornoci 6ovjeku.
ali mu ie ili nedostajalo ili nije-i'mao-lijeka'
zr.rrnje, A treii Siljak na sidru anadi vjernoJt Bozju kojom Bbg u
""lU"f:",svoje krivnje - radi nemogudnosti- nije bolesnici istinu daje ljudima sve Sto god je obeCao.
;;';;;

44 45
 VRSENJEM
KRSCANSKO JE UFANJE UVJETOVANO A 5to Bog od nas odekuje? Mi posjedujemo d'uSevne i
BOZJE VOLJE tjelesne sposobnosti. Donijeli smo na svijet razum, tu divnu
je obeiao nebo i rni- du5evnu moi, kojom prosutlujemo Sto je istina, a Sto ne-
Kad bi netko sudio ovako: Bog mi istina; Sto je dobro, a Sto je zlo. Imamo volju kojom slo-
u nebo' Za spisenje siguran' Mogu
tosti- t<o3e me vode -sam bodno odludujemo hoiemo l'i dobro ili zlo. Posjedujemo li-
dlie prekrstiti ruke i ni5ti se ne brrinuti za spasenje'
;i;" jepe tjelesne mo6i. To su sposobnosti za raznovrsne Zivotne
- Takav bi sud bio suvi5e pogre5an'
- -Bog
O,no ie doii sarno po sebi. poslove. Svojim radom duSevnim i tjelesnim stidemo imo-
daje nebb i milosti potrebne.za nebo pod uvjetom
vinu, zasluge, uzdrilavarmo Zivot na zemlji, radom privrech.r-
au e"u:?f. *Si noZin volju, di vrSi-BoZje zapovijedi'-da.dini jemo i nebo. NaSe su tjelesne i du5evne sposobnosti kljudevi
mi
a*r" ir:"f". Isus Iirist jL lasno rekao: -Neie svaki koji riznice u kojoj je sadrZano nebesko i zemalj,sko b,lago. Tko
Htptdine, Gospbdine, udi u kraljevstvo nebesko' ne-
;;;;;' kljudeve ne upotrebljava i riznicu ne otvara sam je kriv svo-
Eo koji vrSi volju Oca Tgj-"g" koji j9 na nebesirnau joj bijedi. Bog nam daje samo ono Sto ne moZemo sami po-
""u:
irurt i,it)."Ni* dosti same rijedi, m1-kar bile I najljepse' stiii. Sv. Karlo Boromejski kaZe: Moramo se najboljem na-
iobra' djela treba pokazati, radi dobrih djela se $aju ry; clati, ali i najbolje 6initi.
i najljep5a nagrada' trali
E""a", pu tut o i nibo, najveia Sv. Franjo Saleski veli: Odekivati od B,oga pomo6, a ne
iobra djela, a ne zadovoljava se samo praznim rijedima' diniti ono Sto moZe5, zna6i Boga kuiati. Bolesnik koji moli
za
Gre5nik se opravdano ufa u Boga sarno onda ako se od Boga zdravlje mora najprije sam za zdravlje udiniti Sto
sriiehe iskreno t<aie i Zivot popravi' Gojiti nadu u spasenje'
moZe. To znati:. treba poii k lije6niku i pitati za savjet. Treba
i-rie diniti dobrih diela - bila bi drskost' Uzalud se' dakle' uzimati lijekove i paziti na lijednikove upq.lte. Sad ie Bog,
':.?k9 u:
tovjek ufa u Gospodina ako'ne dini dobrih djela' Ali u koliko nedostaj'u ljudske sile, pomoii makar i 6udom, ako
beztoZnik obrati od svih grijeha svojih Sto ih je podinio'--i
je to dobro za bolesnika, tj. ako korristi spasu njegove du3e.
drZi slre uredbe moje'i dini pravo'i pravdu, on ie doista ii-
vjeti. On neie poginuti!" (Ez 18, 21) - veli Gospod Bog' Fitg U! smije5no kad bi bolesnik s upalom pluia, mjesto da
leZi i da se lijedi, hodao po ki5i i vjetru, ,i odekivao dudesno
Pravednikie opravdano rfa u Boga da ie se Bog brinuti ozdravljenje. Slu5ajmo svoj razum, pametne ljude i rnud,re
za sve njegove poirebe. Praved,nik je onaj dovjek toji- se savjete. Ako to ne pomogne, onda odekujmo pomoi od Boga.
nalazi u posvetnoj rnilosti, a u posvetnoj se rnilost'i nalaz-i Sv..Pavao je ,imao od Boga dar dudesnog lijedlnja, ali je ipik
svaki koj'i nsma na duSi teSkoga grijeha. Med'utim, i praved- savjetovao Timoteju, koji je bolovao na Zelucu, neki uime
nik se rnora tnuditi oko dobara kojima se od Boga nada. Isus malo vina, da prirodn'im nadinom popravi Zeludac. eovjek
Krist veli: "Traiite najprije kraljevstvo BoZje i p'ravdu nje- bez posla mora se najprije sam trud.iti da nade posao i "za_
govu, i ovo ie vam se sve dodati< (Mt 6, 33)' Trsimo se i tru-
dimo najprije oko duhovnih vrednota kao Sto su kreposti i 1adu, a ne skrstiti rukrc i dnkati da Bog dini dudesa. To vrijedi
i za svaku drugu bijed,u 'ili mesreiu.
dobra djela, a napose djela milosrila, pa iemo postati Boiji
Narodna poslovica kaie: eovjede pomozi si sam, pa 6e
prijatelji i osigurati si nebo, a vremenita dobra za uzdrLava' . .
ti i Bog pomoii. einimo sami Sto rnoZe-mo, a Sto mi
nle tielesnog iivota na zemlj,i dat ie nam Bog radi duhovnih sarnri ne
moZemo, to ie u6initi dobri i milosrdni Bog. Tu je opravdano
na5ih zasluga. Mi smo BoZji sluge. NaSe je vr5iti Boiju volju,
ufanje u Boga.
BoZje zapovijedi, a BoZje je bninuti se za na$e potrebe i dati
nam nagradu. Sv. Ivan od KriZa veli: "NaSa je stvar Bogu-
-Gospodaru sluZiti, a Boi.ja je stvar skrbiti se za nas(. UFANJE I STRAH
Sv. Augustin udi da bismo mi vrijeclali Boga kad ne bismo
imali veliko pouzdanje u Nj. A sv. Petar je rekao: "Svu svoju S kr5danskim ufanjem treba da je povezan spasonosni
brigu baoite na Njega-Boga, jer se On brine za vaslu strah da
(l Pet 5, 7). 99":"k _ne padne u grijeh. Mi odekujerno od Boga
obeiana dobra, jer ,imamo pouzdanje u BoZjJ milosrtle. ili

46 +t
 nike poput sv. Augustina.i Marije Magdalene koji su kasnije
strah pred BoZjom.pra-
u rsto vrijeme tleba u dusi osjeiati postali glasoviti sveci. I kod anetela,kad ih je Bog postavio
onon-Iu koii ga
t"a.roSet, jer Bog neie dati ivojrih dobara na ku5nju, na5ao se velik broj koji su od Boga otpa,li ii za.
istiljuduje darove, a pravednost rnilosrtle' Tko uvijek postali nesretni. To su elavli ili nedisti duhovi. Sv. Ivan
".il"a".ui,tLaa grl.leSi. Grijeh izaziva pravodnu kaznu' a pra- Hrizostom veli: uI najsigurniji pokrivai krovova uvijek lebdi
br!^ rti.i"aa,
zajedno postojati.
kizna i-ufinie u milosrde ne mogu u strahu da bi mogao phsti s krovau. Sv. Pavao piSe Korrinda-
""a""u >Radiste o nima: nTko dakle misli da stojri, neka gleda da ne padnelu
Radi toga poruduje sv' Pava-o Fil'iplianima:
irhtanjemfn (Flp 2' l2)'-Tri- (1 Kor 10, l2).
spaseniu svome t" tii.ft"- I
sabor udi: Nitko od ljudri nije sasvim siguran da se Ufanje u BoZje milosrcle daje nam snage da idemo na.
a'""iLritf
;;;i; broju izabranih, tj' nije sasvim s'iguran da ie.se prijed i ne zaziremo od Zivotne borbe ,i iivotnih ud.araca,a
uvrije-
rp"rlii. O"f.fe god d'ovjek iivi moZe sagrije6iti' Boga slrah od grijeha dini nas opremi,ma da pazimo na svoj rad d
no73,i neprilatelj, pa time 'izg'ubiti pravo na nebo' da ne dinimo zla. Ufanje je u na3em Zivotu ono Sto je vjetar
aiti, p"rtuti
jua"it" tako niiko rnije posve siguran da ce u dobru ustra- fadi, a strah je slidan teretu u latli. Vjetar tjera ,latlu pienna
l;;f-J; ko,nca zivota i abei u nebo' Dok Zivimo na zemlji' luci, a teret {.r latti osiguratta da se ne pranrne ,i da ne
Bog
iuon 3" onaj posve siguran za svoje spasenje k-omy 1o. potone. Tako se sretno dolaai do konadne svihe. Strah, dakle,
put
p"i"U"o objavi, a takiih je objry1 vrlo malo' Redoviti 1e-os-la!'ljuje ufanje, nego ga jada. Sto je vi3e straha od gri-
!p"r"":" je taj da se bojimo giiieha.i.ufamo u BoZje milo- jeha i vi5e nepouzdanja u sebe to je veCeufanje u Boga.
u
ria"- dto";" aLSa tistl3a-od grijeha i.ima vi5e pouzdanja Kr5iansko ufanje je Boiji dar. Sposobnost za ufanje u
BoZje milosrde, to je sigurnija za svoje spasenje' Boga_dobivamos posvedujuiom milo56u vei na svetom krstu.
Mi smo ovdje na zemljri sliini mornarima na rnoru' Duh Sveti budi u nama deZnju za nebeskrimdobrinna,i napu-
Dokle god se mornar nilazi na moru, moZe nastati nja du5u s.pouzdarnjem uBoga. Sto je u dovjeku veii stupLj
oluja i 6rod potopiti, pa su propali i:nornari' Zato mornari posveiujuie milosti, dakle Sto je dovjek savr5eniji i Sogd
uvijek Zive u neizv.lesnbsti i u strahu. Tako i mi kr5ian'i treba miliji, to j9 s-eu njemu razvitl i veia"sposobnost "za u/rarriii
da Zivimo u strahu, jer nikada nismo sigurni od napasti i u Boga. Odatle dolazi da je kod svetaci pod konac iivoia
grijeha koji nam mogu zaprrijediti spasenje. Koiiko, puta.se ufanje r1..Boga bilo najvei-e. Ufanje je s[8no rijeoi. Sto se
iei aogoailo da su i najveii brodovi potonuli i nikad nisu rijeka viSe pribliZava moru, to je-onb Sira i duLlja; Sto se
u luku prispjeli, dok su manji i slabiji brodovi sretno pris- f:"Potrrt
Zivot dovj*a krSianina vi5e pribliZava t<raiu, to je
pjeli u tnt n. tcoa nas ljudi biva slidno. Kralj Salamon je bio l nJegovoufanje u Boga veie.
,rilo uman dovjek. Posjedovao je neobidno veliku mu'd'rost,
pa ga zato i zove Sveto Pismo ,mudri Salamonu. Sveto Pis-
mo pripovijeda da je jednom zgodom do5la kraljica od Sabe UFANJE JE KOD BOGA SVEMOCNO
k Salamonu da ku5a njegovu mudrost. >A Salamon joj odgo-
vori na sva pitanja njezinan. Kralj'ica od Sabe je bila ushi- Jednom je zgodom rekao Isus apostolirna, a preko apo-
ie.na nad Salamonovom m,udrosti i u odu5evljenju rede kra- stola kaZesvima nama koji ispovijedamoime Isusovo: >Imaj-
lju: >Istina je bila Sto sam dula u svojoj zernlji o tebi i o te vjeru u Boga! Zaista kaZem vam: Ako tko rekne gori ovoj:
mudrosti tvojoj. Nijesam htjela vjerovati Sto se govorilo dok ,digni se i baci se u more'i ne posumnja u srou svojemu, nego
ne doitem ,i vidim svoj'im odima. I zaista, ni pola rni nije uzvjeruje da ie se ispuniti rijed njegova, bit ie mu to<
kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju glas Sto sam (Mk 11, 23). Istu je misao Isus istaknuo kad je rekao: >Ako
ga slu5ala. Sretni ljudi tvoji, sretni sluge tvoji Sto uvijek imate vjeru kao zrno goru5idno i kaZete ovomu dudlr: ,Izatli
stoje pred tobom i slu5aju mudrost tvoju!" (1 Kralj l0). Me- s korijenom van ,i presadi se u more', poslu5at. Ce vasn
dutim, pod stare se dane Salamon iznevjeri Bog'u i Bog g.a (Lk 17,6).
je odbatio. Na drugoj strani vidimo u povijesti velike gres-
4 Sto Bog traZi od dovjeka? 49
48

Viera koia bregove premje5ta i dudove s korijenjem
presaEuje,ni;e tteta teoretska vjera, apstrakt-
r""u,i
"L"iJ ko;u iostojl sarlo na -podrudju umoranja'
""'i.il*,
;F; k;i" ".i"i"'
iazez ai, isiina 5e Sto Bog Ytli - i dalje ni5ta'.To
1! realna, ipojena s ufanjem da ie se tristinu
";erairaktidna,
i oiwariti ono $to Bog obeiaje.
U popisu svetaca katolidke Crkve pos'toji i sv' - Gr-
gur koii je radi mnogih 6udesa prg-zvanCudotvorcem' Kato
fief." ittuu mu slavispomendan 17' stu'denoga'Sv- Bazilije
gu-;pot"a"je s Mojsijem, prorocima.i apostoli'ma'Sv' Grgur
je gradnji smetala gora, t! glfu
ie, taa se gradila irkva pa -,zgratlena
a;j" pr"-jestio i crkva je bez pote5koia. Dakle,
aostovno se ispunilo obeianje Kristovo da ce jaka vjera s
nepokolebivim ufanjem i goru-premjestiti' Ovaj svepil t1
kome rni Zivimo nijl nuZdan. Mogao je i drukdije izgledati'
Mogud je bezbroj oLtika u kojima je Bo-qrnogao svenlir-stvo-
riti] A iusto 1" Bog izabrao 6aS ovaj otlik, a ne koji drugr'
to je tajna, s-akrivenau Boijem umu, koju mi-s na5im ogra-
nidlnim umom neiemo rnoii nikada posve dokuditi' Kad je
Bog mogao iz nidega stvoniti ovaj siln'i - za na5e urnovanje
neiimjerni - 5vsrnir', kakva je onda pote5koia za Boga pre-
mjestiti brdo s jednoga mjesta na drugo mjesto? A je!1alo
tako nije za Boga nikakva poteskoda takl"u moi dati i do-
vjeku, koji, kad je u posvetnoj milosti, pa jo5 'i Zarkoj mo
litvi tako tijesno povezans Bogom, da je dionik BoZje naravi
i dosljedno svemoii BoZje. Zar se ne5to slidno ne dogaila i
pred na5im odima? Brijeg ili gora leda, koju zovemo santa
leda, otkine se na jednom kraju i baca se u drugi kraj, baca
se u more i daleko po morl plovi, dok se ne rastopi. Sante
leda su strave za krajeve kamo padnu.
Gora, koju premje5ta nepokolebivoufa'nje u Boga, znadi
- nesa-
u prenesenom smislu velike i - na ljudsku sudeii
vladive poteSkoie s kojima se dovjek u iivotu susreie' Kad
je Mojsije sa svojim Izraelcima bjeZaopred faraonom, izgle-
dalo jb da te ga faraon dostidi i uni5titi. PoloZaj odajan, bez-
nadan. sto je udinio Mojsije da izmakne toj straSinoj opas-
nosti? Digao je po Botjem nadahnuiu Stap nad Crveno mo-re
i razdijelio moie tako da ie izraelski narod preSao prekg
mora po suhom, a voda je stajala s obje strane kao zidovi'
A kad je faraon sa svojom vojskom po5aou potjeru i prispio
50
nasred mora, more se vratilo natrag na svoje mjesto i poto-
pilo faraona sa svom njegovom vojskom (Izl l4).
Kad je Bog od krvolodnog Pavla nadinio sv. Pavla, to je
6udo - jednako i veie - od premjeStanja gore. Kad je mi-
lost BoZja obratila raspu5tenu Mariju Magdalenu i udinila
od nje pokornicu - svetiou - i to je dudo - jednako ri vece
od premje5tanja gore. Kad Zena s pouzdanjem u BoZju po-
moi obrati opaka muLa, udinila je veliko djelo - kao da je
premjestila goru. Kad je mui uzdajuii se u Boga ,ukrotio i
pripitomio goropadnu Zenu, udinio je izvanredno djelo kao
cla je premjestio goru.
Imajmo pouzdanje u Boga i ne bojmo se iivotnih pote5-
koia. Bile pote$koie makar kako te5ke, moi je BoZja jo5
ve6a. Pravo je rekao sv. Ivan od Kriia: neovjek postizava
toliko koliko se ufan. Veliko ufanje u Boga postizava velike
uspjehe u Zivotu. Malo ufanje postizava male uspjehe. A gdje
nema pouzdanja u Boga, nego vlada utudenost, klonulost i
bezvoljnost, tu nema ni rada ni uspjeha.
UFANJE U BOGA JAEA EOVJEKA
'eogu
Tko se r',
ufa postaje neuni5tivim pred ljudima.
Takav je dovjek strpljiv i vedar u trpljenju i konadno smi-
reno umire.
Filistejci su se utaborili na jednom brdu, a Izraelci na
drugom. Iz filistejske vojske istupi naprijed Gol,ijat, dovjek
vrlo visok i neobidno jak. Da se ne moraju tudi vojske, Go-
lijat je ielio neka se rat odludi dvobojem. On ie nastupiti u
ime Filistejaca, a lzraelci neka sa svoje strane odaberu koga
hoie. Kad se nitko drugi nije javio medu Izraeloima za dvc-
boj s Golijatom, javi se mladii David. Golijat je oboruZan
kacigom, oklopom i ma6em, a David nastupi sa Staporn i
praikom. Kad je Golijat opazio Davida sa Stapom u ruci,
re6e mu: >Zar sam ja pseto da ide5 na me sa Stapom?< >I
prokle Filistejin Davida bogovima svojim". Nato ie Golijat
Davidu:
"Hodi
amo k meni da dam meso tvoje pticama ne-
beskim i Zivotinjama zemaljskim!< A David odvrati Golijatu:
oTi ideS na me s madem, s kopljem i sulicom. A ja idem na
te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove koju
si ti pogrdiou (1 Sam 17). Kad se Golijat pribliZavao da na-
vali na Davida, David brzo pograbi svoju prai,ku i kamenom
5l
-tenpraike pogodi Golijata ravno u delo. Golijat se onesvijes-
iz
sruSi na iemlju, a David pritrdi, izvadi Golijatov rnat iz
korica i odsijede Golijatu glavu' Kad su vidjeli Filistejci da je
nj,ihov najveii j,unak pao, dadu se u bijeg, a Izraelci navale i
himetom potuku Filistejce. Ljudski se ne da protumaditi od-
vaZnost ,i pobjeda Davidova. Da se David odvaZiio na borbu
s Golijatom, slomio ga i pobijedio, pomoglo mu je samo ufa-
nje u pomoi BoZju. S BoZjom pomoiu maleni uzroci posti'
zivaju velike udinke, a bez Boga i najveoi uz,roci ostaju bez
udinka - bez plodova.
Covjek koga u Zivotu prati jako ufanje u Boga strpljiv je
i vedar u bolima i jadima, ier zna nda trpljenja sada5njega
vremena nijesu ni5ta prema slavi koja ie se objaviti na na'
ma< (Rimlj 8, 18) bilo ovdje na zemlji, bilo u prekogrrcb,nom
iivotu. Sv,ijetli je primjer kako se zemaljski iadi strpljivo
snose starozavjetni pravednik, poboZni i strpljivi Job. Kad
se u gubi raspadao na smeti3tu, digao je pun pouzdanja u
Boga odi k nebu i rekao: >Z,nan da Otkupitelj moj iivi i ja
6u u posljednji dan uskrsnuti sa zemlje. I opet du se ogrnuti
koZom svojom i u tijelu svome vidjet iu Boga svoga(
(Jb 15, 25-26). Job je bio strpljiv, jer ga je tje5ilo ufanje
u uskrsnu6e, nada u slavu i nagradu. Sve zerrraljsko ima svoj
kraj, svoj svr5etak, a vjedan je samo Bog i dtrhovna dobra
Sto ih Bog daje za nagradu svojim vjernicima. Sv. Pavao,
kad mu je bilo te5ko u Zivotu, tje5io je sebe i druge vijencem
pravde Sto ie ga dobiti od Boga za strpljivo sno5eurje ljmdske
bijede. >Meni je pripravljen vijenac pravde koji ie mi dati
Gospodin u dan onaj, pravedni sudac; a ne samo meni, nego
i svima koji su ljubi.li dolazak njegov< (2 Tim 4, 8).
Covjek kojri se ufa u Boga, srnireno um'ire, jer je svjes-
tan da se smrdu rje5ava ovoga jadnoga zemaljskoga Zivota i
dobiva drugi bolji preko groba. Sv. apostol Andrija, kad je
ugledao kriZ na kojem je imao umrijeti, povide oduievljeno:
"Zdravo da si dragocjeni kriZu koji si posveien smriu moga
Boga. Ja ti se pribliZujem sa svetim veseljem. O kako sam
vei dugo budio za tobom, kako sam te vruie Zelio.u Sv. Igna-
cije, biskup tr Antiohiji, kad je duo smrtnu osudu iz usta
cara Trajana i kad su ga kr5ia,ni htjeli osloboditi, molio ih
je da mu ne oduzm,u mudenidku krunu, pa je rekao: >Ja se
ne bojim ni zvijeri, rri trganja mojih pdova, samo ako time
zadobijem Krista.u
52
Yatna je nada i u dnevnom Zivo8u.Seljak kopa, ore, sije,
ier ga dri'i nada da ie imati ietvu. Seljak obraduje s mu,kom
i tro5kom vinograd, jer ga drZi nada u berbu. Kad ne bi bilo
nade u ietvu i berbu, ne bi obradio polje, niti bi se mudio
s vinogradom. Dak se godinama i godinama mu6i u Skoli jer
ga jata nada da ie svr5iti nauke i u ljudskom dru5tvu zauzettr
dasta,npoloZaj. Kad ne bi bilo nade tr sretan svr5etak, bacio
bi knjigu u kut vei prvi dan. Za5to se djevojka udaje ba5 za
ovogamomka? Jer se nada da ie biti sretna kraj njega. ZaSto
mladii Zeni baS ovu djevojku? Jer se nada da ie s njom
imati sretleni i srnireni bradni Zivot. Kad dakle ljudske nade
toliko snagu daju dovjeku, makar su desto i prevarljive, ko-
liko je onda opravdanijepouzdati se u Boga,jer Bog ne moZe
prevariti ni sebe ni dnugoga. >Nebo i zemlja proii ie, ali
rijedi moje neie proii< - veli Spasitelj.
RAZLOG SU UFANJU - OBECANJA BOZJA
KriCansko je ufanje ispravno ili pravifurokad se kr5da'
nin ufA da ie dobiti one darove,i milosti koje je Bog obeiao.
Ne ufdti se, dakle, ni manje ni vi5e nego 5to je Bog obedao
da ie nam dati.
NaSeufanje ne bi bilo opravdano kad bismo se vi5e pe
uzdavali u sebe nego u Boga. Ili kad bismo se vi5e pouzda'
vali u ljude, s kojima zajedno Zivi'mo, nego u Boga. Ni onda
kad bismo se bilo u Sto zemaljsko i vremenito vi5e pouzda-
vali nego u Boga. Svako ovakvo ufanje riili pouzdamjeu bilo
Sto drugo na svijetu, ako je veie nego pouzdanje u Boga,
biva jalovo, bez uspjeha i posramljeno, jer izvan Boga nerna
niSta ni sigurna ni pouzdana.
Kad je nakon Zadnje vedere po5ao Isus s apostolima
prema Maslinskoj gori, rede im: >Svi iete se vi sablazniti o
mene ovu noi. Jer stoji pisano: Udarit iu pastira i nzbjeLat
ie se ovce stada<.Petar je sebe precjenjivao, a druge apostole
potcjenjivao. Mislio je da on rnoie i ono Sto drugi ne mogu,
pa pun uobraZerrevelidine rede Isusu: >Ako se i svi sablazne
o tebe, ja se nedu nikada sablazniti<. Kolika preuzetnost! A
Isus, da mu pokaie kako je opasno pouzda,njeu sebe, a po
gotovo pretjerano pouzdanje, rede Petru: >Zaista, kaZem ti:
JoS noias, prije nogo prjetao zapjeva, tri p,uta ieS me zata-
53
jiti.. A Petar je i dalje ustrajao u svom preuzetnom pouz'
danju u sebe, pa rede fsustr: "I ako bih morao poii u smrt
s tobom, ne bih te ja zatajio.u Konadno se dogodilo ono Sto
je Isus prorekao. Petar je triput zatajio Isusa i to pred sluS-
kinjama i onom nrljo,m koja je Isusa uhvatila. A da zataja
bude jo5 gora i odvratnija, i zakletvcvmju je potvrdio. Sveto
Pismo veli: nTada se pode kleti i preklinjati: Ne zr'arn toga
dovjekau (Mt 26). Eto kako dovjek postane posramljen kad
se vi5e ufa u sebe nego u Boga!
Napoleon I car francuski pokorio je skoro bitavu Evropu
pa je u wojoj oholosti ri preuzetnosti navalio i na papftrsku
drZivu. Tada5nji papa Pio VII opro se odludno Napoleono
vim nepravednim zahtjevima ri 10. Iipnja 1809.svedanoizo'p'
i,io Napoleona iz katolidke Crkve. Napoleon, da se osveti
papi, pb5alje generala Radet-a i dade ga zatvoriti. U zaflto'
ienim kolima odvezen je zajedno s kardi'nalom Pacca naj'
prije u Franousku, a onda iz Francuske u Savonu kraj Ge'
nove. Ovdje u zatvoru Pijo VII proboravio je 5 godina. Da-
leko od Rima i od vjernika trpio je Pijo VII neizrecive muke.
Napoleon je s jedne strane nemilosrdno progonio Crkvu, a
s druge strane nedostojno vrijettao i ponizivao Sv. oca-
Sv. otac je svoje pouzdanje upravio Gospodu Bogu i moinom
zagovom Majke BoZje. Neprestano se motrio Majoi BoZjoj da
pomogne njemu i vjer"nicima.
God. 1812.dade Napoleon prevesti papu u Francusku u
Fontainebleau kraj Pariza. Tu je Napoleon traiio od pape da
se odrede svoje drZave.Papa je ostao tvrd i nepopustljiv. Za
kaznu vrati ga Napoleon natrag u Savo,n'u.Meclutim, pa.pa
nije klonuo duhom. Imao je jako i nepokolebivo pouzdanje
u Boga i zagovor Majke Botie. Bog koji svoje vjerne ako i
ku5a, ali nikada ne napuSta i ne ostavlja bez pomoii, nije
napustio ni papu Pija VII. Napoleon potle 1812.'na Rusiju.
Tamo je od glada, zime i ruske vojske bila Napoleonovavoj-
ska,uni5tena, a,sam Napoleur jedva inrukao Zivu glavtr. Kad
ga je papa ,izopdio ,iz Crkve, govorio je prezirno da uslijed
papina izopienja nijednom njegovu vojniku neie pu5ka pasti
iz ruke. A u Rusiji, uslijed stra5nezime, i te kako su njego-
vim smrznutim vojnioima padale pu5ke iz ruke!
1813. kod Leipziga bio je Napoleon hametom potuden,
a 11. kolovoza 1814.morao se u Fontainebleau, u istoj sobi u
kojoj je on Pija VII silio da se odrekne papinske drZave, on
54
sam odreii svoga pnijesto'lja ,i nakon toga je baden u zato
deniStvo na otok Elbu. Tako svr3avaju sve ljudske velidine
koje se ufaju viSe u sebe, nego u Boga, velidine koje prkose
Bogu.
Covjek je velik samo onda kad se u Boga pouzdaje i od
Boga pomod odekuje. Ako se dovjek odrekne Boga, ili, Sto je
jo5 gore, pnkosi B,ogu, onda ie mu Bog prije ili kasnije poka-
zati da je prah ,i pepeo koga vjetar raznosi, a da mu ni traga
ne ostane,
OCAJ ILI ZDVOJNOST NIJE NIKADA DOPUSTENA
Kr5ianin ne smije nikada odajavati. Nikada ne smije na-
pustiti nadu da ie mu Bog gnijehe oprostiti i da Ce mu u
nesreii pomoii. Odaj bi samo snda bio do'puSten kad Bog
ne bi mogao pomo6i, ili kad Bog ne bi htio pomoCi. Ali Bog
je svemogud., pa zato moZe pomoii; za Nj ne postoji nemo-
guinost, a powh toga je i dobrostiv, pa hoCe pornoCi i stvar,no
nama svima drugim stvorenjima daje nebrojena dobra.
Kad je Kain ubio svoga rotlenog brata Abela, upita ga
Gospod Bog: >Gdje ti je brat Abel?( Kain odgovori: >Ne
z.nam. Zar sam ja duvar brata svojega?< Tada ie m,u Bog:
oSto si udinio? Krv brata tvojega sa zemlje glasno vide k
meni. I zato da si proklet, prognan od domaiega tla, koje je
o,tvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega!
Kad zemlju uzradi5, neka ti vi5e ne daje ploda. Lutai CeS
i bjei.at CeSpo zemlji." Kain je podinio teSti gri;eh - brato-
ubojstvo. Bog za grijeh te5ko kaZnjava. Kain pada u odaj i u
oiaju se tuZi Bogu: >Veia je krivnja rnoja negoli da bih za-
slutjo oproStenje" (Post 4). A Gospod Bog, iiko ga je te5-
ko aaznio, nije Kaina dao ubiti, nego mu je dao znak na
tijelo, po kojem je bio zaStiien od krvne osvete i od nasilne
smrti. Moie I,i se zamisliti teZi grijeh od. bratoubojstva pa
ipak.ni bratou-bojica ne smije odajavati. T za nj porto;i opio
Stenje i pomilovanje, ali dakako treba pretrpleti odrea'enu
kaznu i dati zadovolj5tinu za grijeh.
Prva knjiga o kraljwima u Svotom Pis'mu opisuje bitku
izmetlu Izraelaca i Filistejaca. Filistejci su bili jadi i nagnali
Izraelce u bijeg. I za Saula, kralja izraelskoga, je postao boj
vrlo teZak. ,Napokon ga pogodi5e stnijele, i on bi te$ko ra-
njen. Tada zapovjedi Saul mornku koji rnu je nosio onrZje:
55
Izvadi mad svoj i pr"obod'i me da ne dotlu ti pogan'i, probodu
me i narugaju- mi se! Ali rnomak, Sto mu je nosio oruije,
neikao se,ler se vrlo bojao. Tada Saul sarn uze mad i baci
se na nj., i ubije sam sebe. uKad momak, 5to mu je nos'io
oruZje, vidje da je Saul mrtav, baci se i on na svoj mad i
umrije s njim<. (1 Sam 31). Saul, vidjev$i da je opkoljen,
zdvaja i sarn se ubija da ne padne Ziv u ruke neprijateljima.
Svoji,m samoubojstvom dao je zao p'rimjer svome rnomkll,
pa se i on po pnirnjeru svoga gospodara sam ubio. Tako se
dogada i u ratu da su se pojedinci, da ne doelu iivi u ruke
pr.otivnoj strani, sami u;bijali. Dogodi se i to da se mladii
zaljubio, a djevojka ga ne(e, pa se ubije. Djwojka bi htjela
baS ovoga mladiia, a on je ni pogledati neie. A ona, dtli da
je to tolika nesreia, koje neie moii preboljeti, i popije otrov
da bude nesreii kraj. Ili: bogata obitelj preko noCi pada na
prosjadki Stap. To je nesreia za koju otac ob,itelji drZi da je
nepodnosiva. Da se nesreie nije5i oduzeo si iivot. Bezbroj je
Zivotnih okolnosti u kojima su si vei ljudi sami oduzeli Zivot.
A to ne valja i ne da se ni6im opravdati. Nitko nije gospodar
svoga iivota, pa sa Zivotom ne smije ni raspolagati kako bi
sam htio. Bog je Zivot dao, Bog je gospodar Zivota, Bog je-
dini odrecluje gdje, kada i kako ce tko Zivot izgubiti. A naia
je duZnost Zivot duvati do krajnjih mogui,nosti, i paziti na
Zivot kao na tude vlasni3tvo za koje iemo radun polagati.
Mnogi ie redi: Zar nije bilo za Saula bolje da se sarn
ubije nego da su ga Filistejci Ziva uhvatili i mudili, pa bi onda
u najteZim mukama ipak morao umrijeti. Da su Filistejci iiva
uhvatili i mrudili, a un za ljubav Boga trpig ,i snosio muke,
udinio bi dobro i pred Bogom vrlo zasluino djelo. Pokazao
bi Gospodu Bogu da ga visoko oijeni i postuje, kad toliko
trpi d trpljenje Bogu prikazuje, pa bi rnu Bog grijehe opro-
stio, u trpljenju dao utjeh,u, i kona6no bi du5u spasio. A
ovako je k onim gnijesirna Sto ih je prije za Livota podinio,
dodao joS novi te5ki grijeh - samouboj,stvo,pa je izgubio
i ovaj i prekogrobni Zivot. Tako je i sa svima koj,i su za :w'i-
jeme rata i kasnije oduzeli sam'i sebi Zivot. Ne va1la to da se
mlad'ii ubija jer ga djevojka neie. Neka mirno i strpljivo
rad'i Boga snosi tu nangodnost, pa 6e ga Bog nagraditi ai ee
dobiti bolju i destitiju od one zi tojom je zdvajao. Djerrojka
je zdvoj,na Sto je rizgubila Zeljena ,mladiia. Ne valja tako.
Treba da bude hrabra, puna potrzdanja u Boga pa ie je Bog
56
nagraditi da ie dobiti muZa po volji i bez onoga za kojim je
ludovala. Treba jadima i nevoljama junadki gledati u odi i
rvati se; ne kukavidki bjeLati, a najmanje sam sebi oduzimati
Zivot. Sveto Pismo nas opominje: uNe daj da te zlo nadvlada,
nego nadvladaj zlo dobrimln (Rimlj 12, 2l).
OCAJAVANJE JE NEOPRAVDANO JER JE BOZJE
MILOSRDE NEIZMJERNO
Objavljena nauka na svakom koraku upuduje dovjeka na
BoZje milosrtte. To isto din'i i na5 prirodni razum. Svaki ljud-
ski din, makar kako zao bio, ipak je - urkoliko potjede od
dovjeka - szrrno ogranideno zlo. I svi neuredni lj,udski dini
zajedno, i sva zla Sto ih ljudi 6ine, makar koliko te5ka i od-
vratna bi'la, ipak su ograrnidena i po broju i po teiini. Te5ki
grijesi, veliki prekr5aji, neizmjerno su zlo samo u kol,iko se
odnose na Boga, koji je neizmjeran, a ne u koliko izvinr ili
potjedu od ogranidena dovjeka. A BoZje je milosrele, kao i
sve druge Boije savr5enosti, noizmjerno. Ako se uzm'u svi
prekr5aji svih ljudi od postanka do svr5etka svijeta, oni se
dadu izmjeniti, a BoZje milosrde nema mjere ni kraja, i ka-
dro je uniStiti, poikriti, oprostiti sva ljudska zla.
Sv. Ivan Hrizostorn daje lijepu poredbu kad veli: Sto su
dugovi obidna dovjeka prema kraljevskoj rizn'ici koja mu
stoji na raspolaganje ,i iz koje uzima kad hoie,i koliko hode?
Ni5ta. Jednako tako su ni5ta svi ljudski grijesi u odnosu pre-
ma BoZjem milosral'u i za to nema dovjek nikada opravdana
razloga zdvajati. Sta je jedna iskra vatre prema rnoru? Kad
iskra padne u more, smjesta se ugasi i u moru nestane. Tako
i opadina ljudska netragom nestaje u poredbi s BoZjom
dobrotom.
Sv. Grgur Veliki daje vrlo spasonosan naputak za svaki-
da5nji Zivot: Prije grijeha misli na BoZju pravednost i boj
se Njegove pravednosti, jer Bog napladuje dobro, akazni zlo,
kako je tko zasluZio, ako ne uvijek na ovom svijetu, a ono
wakako na drugom. ie dati svakomu po djelima nje-
"Bog
gwim< (Rimlj 2, 6). Pomisao na BoZju pravednost dini do-
vjeka opreznim, promi5ljenim i razboritim. RazmiSljanje o
sudu, pravednosti ,i kazni BoZjoj, trgnut ie dovjeka, makar
i u zad,nji das, pa ie se uzdriati da ne udini zlo. A ako se
dovjek ipak zaboravio i zlo u6inio, ne preostaje drugo 'nego
J/
pouzdanje u Boije rnilosrdle. Bog je velik, Bog je dobar, Bog
razumije ljudske slabosti, mnogima i bezbrojnima je opro
stl,o, pa Ce oprostiti ,i meni. Pniznajem svoje grijehe, kajem
se za njih, dat Cu zadovolj5tintr, u buduie svim silama iu se
truditi da opet ne udinim zlo. To je duSevno raspoloZenje
koje treba raanijati u du5i nakon podinjena zla, a ne odbaoiti
osudu i predati se propasti.
Da li utopljenik odgurne od sebe damac ili dasku, pa se
pusti u valove da se utopi? On se i za slamku hvata, od koje
nema pomoii, a kamoli se ne bi uhvatio za dasku il,i damac,
u kom se moZe sigunno spasiti. Za utopljenika koji bi imao
kraj sebe damac i mogao se spasiti a ne bi se htio spasiti,
rekli bismo da je lud. To vrijedi i za svakoga greinika, koji
neCe da se izmiri s Bogom.
Netko ie reii: Bog traZi za izmirenje pokoru, zadovolj-
Stinu - dobra djela. To je to6no. Bog to triZi i mora traiit"i,
Jer to traZi sama narav stvari. Gdje je na svijetu dovjek koji
bi oprostio uvredu drugom tovjtit<rl a ne bi traZio ba5 ni-
kakvu zadovoljStinu - ni u rijldima, ni u djelima? Takva
dovjeka neiemo naii, jer uvreda po naravi svojoj trabi zado-
volj5tinu. Gdje je pqjam uvrede, tu nulno mora kao odgo-
vor doii pojam zadovolj5tine. Ljudski razunn koji traZi po.
Stivanje ljudskoga autoriteta, ljudske vlasti, traZi jo5 vi5e
p-oStivanje BoZjega autoriteta, BoZje vlasti. Isti prirodni ljud.
ski razum, koji zabranjuje vrije<tanje lj,udske vlasti, bila ona
roditeljska ili koja druga, brani jo5 vi5e vrijedanje BoZje
vlasti i Boijega ugleda, jer je BoZja vlast nad svim zemalj-
skim vlastima i BoZji ugled nad svirn drugim ugledima u di
tavom svemiru. Ljudski razum koj,i traZi da se dade zado-
volj5tina povrijeclenoj ljudskoj 6asti, jo5 vi5e traZi da se dade
zadovolj5tina povrijetlenoj Boijoj dasti. Ne moZemo mi po-
misliti da bi Bog mogao dozvoliti da ga ljudi vrijeclaju kako
se ko,me prohtije.
eovjek je slab i na zlo sklon od mladosti svoje. Bog po-
vrh stroge pravde ima za dovjeka i milosrtle, pa svakom do-
vjeku praSta, ako se za zlo kaje i dade zadovolj5tinu. Sveto
Pismo nas tje$i ,i velikorrn istinom: >Bog hoie da se svi ljudi
spase i doelu do spoznaje istineu (1 T,im 2, 4). Radi toga ni.
kada, nigdje i nikomu nije dopu5teno zdvajanje ili oCaj.
58
OCAJ VODI DO SAMOUBOJSTVA
Samoubojstva je bilo na Zalost uvijek na sv,ijetu. Danas
ih ima vi5e nego pnije, jer su vremena teia nego str ikada
prije nas bila. Jedan je skodio u Savu. Drugi se bacio pod
vlak. Treii je prerezao iile. eetvrti je ispalio hitac u glavu.
Peti je ispio otrov. Sesti se objesio. Nemoguie je izbrojiti
sve moguie nadjne sarnoubojstava.
Uzrok samoubojstvu je redovito odaj ili zdvojnost. Ude-
nik je dobio drugi red, student je pao na ispitu. Obojica drZe
to zlo tolikim da veiega i gorega nema' Ne vide izlaza, Izgu'
bili su nadu. Pali u odaj. Na6inili samoubojstvo. Djevojka
zanosila dijete. Boj'i 5s sramote, zdvaja i ispija otrov. Karta5
preko nodi za'kartao sav imetak. Postao prosjak. Obitelj u
bijedi. Ne vidi izlaza. Hitac ispa'lio u glavu na obali tako da
se mrtav strmoglavio ;u rrnore.
NaSi suvremenioi kaZu za samoubojicu: Imao je rastro-
vane livce i u tom stanju rastrovanih Livaca nadinio sarno-
ubojstvo. A Sto je dovelo do zatrovanih iivaca? Gubitak nade
da bi se zlo ,moglo uklouiti ili popraviti, gubitak nade da bi
se u nesreii mogao naii dastan rzlaz. Tzgubio je dovjek nadu
a odaj ili beznadnost mu je rastrovala ilivce, pa je u ludilu
podinio samoubojstvo. Nikad nitko ne dini samoubojstvo u
dobru, u obilju, u dasti, slavi, zadovoljstvu, nego u te5kim
prilikama, u nesreii, iz koje drZi da ne rnoZe isplivati, pa mu
- po njegovu zdvojnom sudu - preostaje jedino samouboj.
StVO.
Sveto Pismo spominje klasidan. primjer samoubojice.
Bio je to jed4n izmeclu dvanaest apostola - nesretni apo-
stol Juda. Kad je fsus sastavljao apostolski zbor, uzeo je u
nj i Judu. Juda je tada bio dobar i volio ga je kao i druge
apostole. Stovi5e, joS ga je odlikovao i posebnom sluZbom.
Povjerio mu je upravu nad darovima Sto su dobri ljudi da.
vali za uzdrLavanje Isusovo i apostola. Juda je imao blagajnu.
Jednim je dijelom darova imao podmiriti potrebe apostol-
skog zbora, a dmrgo je trebao podijeliti meclu siromahe. Me-
dutim, 5to je Juda 6inrio? Kako je bio gramzljiv, lakom, ne-
uredno sklon prema novsu, on je malo po malo uzitnao iz
zajednidke blagajne za sebe, krao je, postao je tat. Juda je
g"g gdjg Izus govori o svorn kraljevstvu, ali se to kraljwstvo
Judi nije svitlalo. Nadao se zemaljskom kraljevstnu ga;" ti
59
 PREUZETNO UFANJE JE GRESNO
Ali
imao unosan poloiaj, dobro zaradwao i udobno iivio'
ir"r :" lovorio o duhovnom kraljevstvu, u kom se treba od-
Nijedan dovjek, a napose kr5ianin, ne smije se dnsko
-najprijei Zedan. To Judi nije i5lo u Sllvu 9a
ricati, pi Uiti i gladan ili preuzetno ufati u BoZje milosrtle.
je s viemenom u du5i nrekigug s I'susom' A prije Preuzetno bi se ufao u BoZje rnilosrtle onaj dovjek koji
,r"go r" sasvim oaiibtio od Isusa, rnislio je jo5 zaraditi -ne5to
bi bezbriino grije5io, tovar.io grijeh na grijeh, dinio zlodine
,roiu.u. Zatim je postao i izdajica' Vidio je da neprijatelji bez mjere i broja, opako Zivio na svim podrudji,ma svoga
traZe glavu Isuiovu i dobro ie platiti. On ie Isusa izdati, djelovanja misleii da mu Bog mora oprostiti sve grijehe i
novac-prirniti, a Isus ie se vei izvudi iz neprilike kako je-to da Bog ne moZe nikoga osuditi bai za to, jer je neizmjerno
vei vi5e puta u Zivotu ubinio. Juda je po5ao k Zidovslim milosrdan. Takvo shvaianje BoZjega milosrcla bilo bi sasvim
starje5'inama, obeiao izdaju i za niu primio 30 srebrnika' neopravdano ,i krivo.

Mecl,utirn drama nije zavr5ena. Juda je duo da je Isus To bi znadilo da je Bog slabii koji nerna snage da se
osuclen ,na 'smrt i da ie bibi na kriZ raspet. Zgrozio se nad opre ljudskoj zloii. To bi znadilo da ljudi zapovijedaju Bogu,
svojim zlodinom. Citavo je biie njegovo uzdrhtalo od uZasa, a ne Bog ljudima. To bi znadilo da ljudi mogu ,iditi 5to
saviest ga je mudila, a srebrnici pekli kao da nosi Zeravictt h.oie,-pa i Boga vrijeclati koliko hoie, a Bog bi morao sve
u njedrima. Da si olak5a savjest, pode u hram, izvadi novac ljudske nepodop3tine mirno gledati i u nemoii svojoj sve
i baoi ga na pod uz rijedi: usagrije5ih, izdavSi krv pravuo' opra5tati. To ,bi znadilo da je Bog ovisan o ljudima, "a ne
Mislio je da ie rnu biti lak5e na du5i, ali u duSi nema mira' ljudi o
Pogrl da Bog-mora pra5tati uvijek i svakbmu dovjeku,
Izgubio je svaku nadu, zdvajao je nad svoj'im zlodinom, lut-ao makar sto dinio, makar kako zloban bio.
ie po sradskim 'urlicama. Konadno potte prema potoku Ce- Nigdje- na svijetu neiete naii nijedno sudovanje koje
hrJ".t itr., t" objesi na jedno drvo. Kako je bio teiak; prrkla bi poznavalo samo blagost i milosrcle, i da ne bi znalo u isio
je grana na kojoj se objesio. Le5ina padne na zemlju i sva vrijeme ,i za pravednost.,Kako god otac i majka bili blagi
i
ie iltroba razasu po zeml3i. Tako je nesretnii Juda samouboj- rnilosrdni, od vremena do vremena upotrebljlvaju i
kaire.
stvom zavr5io svoj opaki Zivot. Od lakomca je postao tat' q? povrh_ blagosti i mitosrda-poznaju i pra_
od tata izdaiica, od ildajice odajnik, od odaj'nika samoubo- I",]: 9?kTo-
vedno-st-koje se djeca bojati. DrZavno iuaovinle viSe
jica. Judino iamoubojstvb vjerna je slika svih samoubojica' nagla5uje pravednost ilr*uj"
kazne, nego blagost i rnilosrde. Ono
iudin du5evni razvoj do samoubojstva vjerno tumadi du5evni traZi neumoljivu, suhu, strogu piavedn-ost
koja trati zado_
razvoj kod svih uUo.lica. Opak Zivot dovodi dovjeka do raz' voljStinu povrijetlenom zakonu. Svako se dru5tvo pnijeti
trovrshih zlodina, zlodini do odaja, a odaj do samoubojstva pravdom i kaznom da se.ljudi boje povrijediti
zlo nd pokaje' pr""if-", iL[
ako se dovjek za vremena ne trgne i za a manje se govori o Utagosti,,rrltoi.a., i
:3.1?1,
srovrse, I nadnaravno druStvo, sveta
Kristova "agraaama.
f,atolidku
Sveti oci jednodu5no tumade: da se Juda pokajao Isus zove >pia mater<, dobra, blaga mal_
f:Ut:ji::" :.,pru"."m
bi mu oprostio izdaju kao Sto je i Petru oprostio zataiu' Ka, pozna uz milosrcle u svom zakonodavstvu pravednost i
je zdva' kazne,
Sv. Jeronim veli da je Juda teZe uvrijedio Boga kad
jao o milosrdu BoZjem nego kad je izdao Isusa' Sv' Augustin svijetu obitelji u kojoj bi djeca radila Sto
tomu prohtiie. Zar da djeia vrileaalu se
jednako wijetta
Lri, orra3 koji zdvaja o BoZjem milosrdu "^*I*u,ra. i ponizuju roditeljl
Boga kao i onaj koji sumnja da l'i Bog postoj'i' Juda ie n- di nehajnopr"r.ot"#
i,i?tll"tjidoveo ;;;1";? rakav bi zivotu
obitelji obit;ti u propast takva bi obitelj sama sebi
uvijek propao ne toliko radii zlodrna koliko radi zdvojnosti' iskopala grob. Nema drZave^ili drustva t<o;e
ne bi imalo za-
Sv. Izidor veli jasno: Nada itri ufanje otvara, a zdvojnost za- kona i pravila. DrZava i druStvo traile red,i ne dopu5t^:" a-
tvara nebeska vrata.

6l
60

svaki dlan druStva radi Sto hoie' U takvom bi dru$tvu brzo
do5lo do rasula.
Netko ie prigovoriti: Nije Bog kao ljudi, ni loZjg -t"f-
vanje nije tao tiuasto sudovanje. Nije Bog kao- dovjek' To
stoji. nog je neograniden, a 6wjek je ograrniden. Bog je sama
dobrota,l dovjel uz dobrotu posjeduje i zloie' I BoZje je
sudovanje daleko nad ljudskim' Ali stoji da je ljudski um
juzom svo'
iskra BoZjega uma. Bog je stvorio ljudskium po
ga - BoZjega uma. Bog nije mogao stvoriti ljudsk'i um pro-
Iiu ruoga uma da se ljuOski um kosi s Boijim umom i sudi
protd.v BoZjeg uma.
Kad je, dakle, ljudski um iskra BoZjega um1 i u. sk{lu
r goZjim uhovanjem, onda je i liudsko sudovanje odraz Bo-
-Prerna
tome i kod Gospoda Boga postoji
ii"na""rrdovania.
pt*irtt blagosti i milosrtla pravednost i kazna koje se treba
fojati. Ne-smijemo se uvij-ek i u svefiu ufatri samo u milo-
srde BoZje, nego s" treba bojati i pravednosti i kazne Bolje'
Ne smijemo bJzbriino grije$iti i misljti: Bog ie sve oprostiti,
nego misliti i na to da ie nas Bog i kazniti ako se ne popra-
virio. Strah pred Bogom - da 6e nas -kazniti, i pouzdanje u
BoZje milosrde da ie nam Bog oprostiti - treba da su jed-
nat<'i. Sito bi zlo kad bi netko imao samo strah pred Bogom'
To bi bio odaj il,i zdvojnost. Ali bi bilo zlo i to kad netko ne
bi imao ba3 nikakva straha pred Bogom, pa bi mislio da je
njegovo spasenje izvan svake opasnosti ri da mu Bog ne moZe
uikiatiti poqoi. To bi znadilo preuzetno se ufati u Boga 'i
ku5ati Boga.'
Sv. Bernardo veli: "Nemoj prezirati Bod'iega milosrda
ako neie5 iskusiti BoZju pravednost<. Isus'Krist je rekao:
,Ako ne budete pokore dinili, svi iete propasti( (Lk 13, 3).
Neka se nitko ne tje5i: Ja iu se vei ispovijediti, ili: Ja Cu se
pred smrt obratiti i pokoru diniti. Smrt moie iiznenada dodi
pa neie biti vremena mi za kajanje ni za obradenje. A islors-
tvo pokazuje da je smrt redovito onakva kakav je bio i
Zivot.
NE SMIJE SE KUSATI BOGA
Covjek bi ku5ao Boga kad bi se nesta5no ili obijesno
-e"g" pogibelji u nadi da ie mu Bog pornoii.
izvrgavao
ti ku5ao ttak itri student, koj'i cijele godine..ne bi
u-
nista uEio, nego bi Setao, igrao se, isao u kino i kazaliste'
62
godno se u dru5tvu zabavljao u nadri da ie mu Bog pomoii,
i da ie, unatod nerada, na koncu Skolske godine proii s do_
brim uspjehom. Boga bi ku5ao seljak koji ne bi ni orao ni
kopao, ni sijao ni sadio, pa bi se ipak nadao da ie Bog udi-
niti i'udo, 'i on imati obilnu Zetvu i berbu. Boga bi ku5ao tko
bi se naglavce bacio u Savu u virove i odekivao da ie ga Bog
izbaviti od smrti. Tako i onaj tko bi se bacio pod vlali pa bi
mislio da ie ostati neozlijetlen. Svi se ovi bez razloga, pusto-
paSno i obijesno izlaiu pogibelji kojoj se ne bi trebaii izta_
gati, pa j.9 7at9 neopravdano odekivati BoZju pomod. Takvi
ma poruduje _GospodBog: >Tko pogibao tjlUi, u pogibli ie
i propasti< (Sir 3, 27).
Samo-onaj dovjek ima pravo odekivati Boiju pomoi, pa
i izvanrednu pomoi ,ili dudo, tko vrSi volju BoZju', dini ono
Sto Bog od njega traii. Kad je etak ili student cijele godine
marljivo udio, redovito polazio u Skolu, biljeZio preaa"vanja,
bio u nauci savjestani. tgdan,oprardano je da od&uje noZlu
pomoi i da se obrati Gospodu Bogu:
-Gospode,
.reio ,u*
marljivo i savjesno,udinio sam sve Sto rni
ib
pamet i savjest dobrih ljudi, vr5io sam voljl Tvoju;
tazivata moia
pomozi, daj da sretno wr$im Skolsku godinl. _ S"a
,aA ,iri
sigurno pomoii, pa makar trebalo ,i d]udo po-ot.
e" Bos
"
U Svetom Pismu ditamo kako je ctavaoku5ao Isusa. Kad.
je Isus u pustinji 40 dana i 40 nodi, kao dovjek
Loslio
je glad..Tada pristupi k njemu tlavao i rede: oAko "r;uti"
si airri;ji
zapovijedi da ovo kamenje postane kruhu. A Isus *" oa!8-
rori:
"Covjek ne Zivi samo o kruhu, nego o svakoj rijedi 5to
dolazi iz usta Boijih<. Davao je htio da Iius sve pujtinjsko
ka_
menje pretvori u kruh, a Isus to nije htio, jer nile Uito irit"["u
pametna razloga.
. ^!^_t"g? postavi tlavao Isusa na vrh hra,ma,irede mu: ,Ako
si Sin BoZji, baci se dolje!< Drugim rijedima: Skodi s to-ju,
n^okf.i svoju moi i smjelost,,pa el ti ,. tl.rai divit,i i ptjeskJti.
O.tebi s-emnogo govoriti, bit ieS junai dana,bit e"S
9e ,tuu"rr.
urasovrt.A Sto bi Isus imao od toga? BaS nista. Ljudska je
slava
.kao dim koga vjetar za tas 6drr"r", a da mu
ne.ostane.
iiugu
fsus je to kasnije u iivotu i te kako iskusio. "i fra
LvJetnlcuje razdraganamasa vikala Isusu: Hosana
sinu Da-
vroolrl - to znadi ijvio, slava ti, a na Veliki petak,
d.akle
samo pet dana kasnije, ta ista masa vide kao
Llesomud.na:
Raspni ga, raspni! Tako svr3avaljudska slava.Ne dini, dakle,
63
 tehniama' -negoda
Isus dudesa da ugada tjudsk'im neurednim je odgovorio LJUBAV
,a-aog; i-krepo-stan Zivot' rsus
ii#" ;;s;i:' svoje-ga!<
pisano:"Neku5ai Gospodina' Boga
;;;'
*-'^N":""J"uie
"St"ji mu NAJVECA ZAPOVIJED
davao Isu'sa na goru vrlo vi'soku ri pokaza
pa mu rede:
sva kraljevstva ovoga *ij"tu-i13uporu njihovu pokloni5"' Jedan od knjiZevnika pristupi k Isusu i zapita Ga: oKoja
osve ovo dat iu teUiatoipaAtt"S "ie.io" i'-u *i.se je prva od svih zapovijedi? Isus odgovori: Ljubi Gospodina,
Stovanje koje se iskazuje samo
;-.;;; rrlee aa mu Isus iskaZe Boga svojega, svim srcem svojim, svom du5om svojom, svo,rn
davao obeiaje Isusu da ie 'rnu dati sva kra-
;;;. i;;;s;adu pameti svojom ,i svom snagom svojom! Ovo je prva zapovi-
komu dati kad
lievstva ovoga svrJeta-A Sto bi ctavaomogao van samo jed. Druga glasi: Ljubi bliZnjega svojega kao sarnoga sebe!
,iir"- Davli su osuileni u paklu i mogu
dopusti' Davao je VaZnije zapovijedi od ovih nema(( (Mk 12, 23-31). Vei je u
"iStJ"ema.
na das kad im nog lo i posebnih razloga
se.zove lako- Starom zattjetu Gospod Bcg naglasio ljubav k Bogu slidnim
;riil., Irt.r, p"uoJiti neurednu teZnju koja rijedima kad je rekao: ul-j,ubi Gospoda, B,oga svojega, svim
'irnovinu' novac' pa-de-za novac
-""i. l-"to*"o ttltl,i samo na srcem, svom du5om i svom snagom svojom!< (pnz 6, 5).
Stoji pisano:
i'J"S" pttaati. A Sto vel,i Isus: uOdlazi sotono! jedino-mu I ljubav prema bliZnjemu je poznavao Starri zavjet. Bog je
botp"ai"" se Bogu svo;emu klanjaj.i:rjernu -tl1zi!. porudio Izraeloima:
Ne trazi od Boga "Ne nosi u srcu mrZnje proti bratu svo.
aM;4t:-N" kuiaj-Boga, n" napaituS -B"g.u! za to taz'
jemu! Ne budi osvetljiv prema zemljacima svo3im, nego ljubi
velika'i neodekivana d.|"la bez potrebe, kad nema bliZnjega svojega kao sebe samoga!< (Lev 19, 1Z-18).
noga poStuj,Iiogu se moli' BoZju volju vr3i'
d;. GF radije Kad mi svojim pr'irodnim razufllom ra5dlanjujemo pojam
--'it"t budi vjeran.
Bogu
je dopustio da ga tlavao .naP.astui:.d".Po\T^".1"11 ljubavi, Sto nam kaLe razwm? Kai,e nam da ljubiti nekoga
znaili: o ljubljenoj osobi plemonito m'isliti. Za ljubljenu oso-
liudima kako napast sama po sebi nije grijeh. Napast J9.gtl-
j';-;;;;;;d li; dovjek na'napast pristane i'li je-,odobri' bu toplo osjeiati. O lj,ubljenoj osobi biranim rijedima govo-
treba se moliti Bogu i iostojano^ odbilati napasti' Ko?u-fu"
riti. Ljubljenoj osobi po volj,,i raditi, ili diniti takva djela za
Bog koja dovjek zna da ie njima ugoditi 'ljubljenoj osobi. Ljubiti
ir,rt pi*tit" davla-iu5ada da nas upozor'i kako Gospod
pi"rii" svakoga dovjeka koji Boga kuSa, koji tg obljTtto nekoga iskreno, dasno i po5teno znati: (itavo svoje biie -
iil"zi p"eiaetil i eeta od Boga pomoi koju Bog nije obeiao du5u i tijelo, sve du5evne ,i tjelesne rnoi,i posvetiti ljubljenoj
osobi. Takvo shvaianje ljubavi potvrctruje Spasitelj svojom
niti ie ie dati.
naukom o ljubavi k Bogu. Kad Isus Krist veli: ljubi Boga
svim srcsm svoj,im - zna(i ditavom voljom treba htjeti Boga
i za B,ogom teZiti kao za najve6im dobrom. Svom du5om
svojom ljubiti Boga znadi: razumom kao najplemenit,ijom
modi treba uzvidsno misliti i suditi o Bogu. Svorn pameti
ljubiti Boga znadi: treba osjeiati za Boga kao za najdraZe
biie, sva duvstva upraviti u sluZbu BoZju. Ljubiti Boga svom
snagom svojom inad.i: sva svoja djela - vel,ika i mala na sva-
korm koraku izvoditi tako da budu na 6ast i slavu Bogu.
Ove dvije zapovijedi o ljubavi k Bogu i bliZnjemu -
kao u korijenu sadrZavaju sve druge zapovijedi. I tko ove dvije
zapovijedi vjerno vrSi,,izvrSio je sav zakon. Sv. Pavao veli:
,ne dini zla bliZ,njernu. Ljubav je vr5enje zakona,,
"Ljubav
(Rimlj 13, 10). Druge zapovijedi prirodnoga i BoZjega zakona
iznose pojedinosti, jasnije tumade, potanje izlalu ono Sto je

Sto tsog trazi od dovjeka?

b4 5 65
vei sadrZano u ovim dvjema zapovijedima. Kao Sto iz ljud-
skoga korijena nikne stablo s mnogirn granama, tako iz ovih
dviju zapovijed'i, kao iz klica, nide i razvija se u Zivot bez-
broj drugih zapovijedi.
U zapovijedi o ljubavi k Bogu sadrZane su prve detiri od
deset BoZjih zapovijedi. U zapovijedi o ljubavi k bliZnjemu
sadrZano je ostal,ih Sest B,oZj,ih zapovijedi i djela milosrda.
Prve detiri zapovijedi se odnose na Boga. Bog kao nai vrhov'
ni Gospodar traLi od nas u prvoj zapovijedi: priznanje svoga
velidanstva, poklon i vjernu privrZenost. U drugoj traZi po-
Stovanje - nikad ni5ta zla reii o Bogu. U treioj traZi vr5iti
propisano bogosluZje bar nedjeljom i blagdanom, a prepo-
ruduje se to diniti i u tjednu. U detvrtoj zapovijedi traZi Bog
od nas Stovanje svojih zamjenika na zemlji, a to su: rodi-
telji, uditelji, odgojitelji, duhovni i svjetovni poglavari. U
svima ,ovima treba gledati BoZje predstavnike, nosioce BoZje
vlasti, pa th za to treba s duZnirm po5tovanjem susretati.
Drugih Sest zapovijedi u pojedinostima tumade zapovi-
jed o ljubavi k bliZnjemu. Peta zapovijed - ne ubij - zabra-
njuje dirati u Zivot bliZnjega! Sesta - ne sagrije5i bludno -
dirati u osobu drugog spola. U sedmoj zapovijed,i - ne ukra-
di - zabranjuje Bog dirati u tutlu ,irnovinu. U osmoj - ne
reci lai'na svjedodanst zabranjuje Bog laga'ti i krivo
svjedodi protiv bliZnjega. U devetoj i desetoj - ne poZeli
Zene bliZnjega - ne poZeli nikakve stvari bl,iZnjega svoga -
zabranjuje Bog o5teiivati obiteljski Zivot bliZnjega. Duhovna
djela milosrcla: gre5nika pokarati, neuka pouditi, dvoumnoga
dobro savjetovati, tuZna utje5iti, krivca strpljivo podnosiii,
uvreditelju oprostiti, za Live i mrtve Boga moliti; kao i tje-
lesna djela milosrda: gladna nahraniti, Ledna napojiti, gola
obuii, gosta pr:im,it'i,suZnja otkupiti, bolesna pohoditi i mitva
ukopati - upotpunjuju Sest BoZjih zapovijbdi koje govore
o bliZnjemu, ili jo5 bolje redeno: upotpunjuju zapovijed o
ljubavi prema bliZnjemu.
Ispi:tajmo svoju savjest: Kako smo se do sada u na5em
Zivotu odnosili prema Bogu, a kako prema bliZnjima, prema
trajnu
okolioi u kojoj Zivimo? Sve prolazi, svega ie nestati, a
i vjednu vrijednost imaju samo dobra djela koja smo udinili
iz liubavi prema Bogu i bliZnjemu.
66
BEZ LJUBAVI NEMA SPASENJA
NaS je Livot na zemlji ureden tako-da se nigdje niSta ne
nostizavabezrada,truda,napora,bezdobnihdjela'Akoude-
lit Z.ti sretno wr5iti Skolsku godinu, mora uditi. Ako dinov-
Z"li dobiti pladu, mora savjesno cijeli mjesec raditd' Ako
radnik Zeli dobiti nadnicu, mora izvr5iti povjereni posao' Ako
"it
seljak Zeli imati iletvu, mora prije toga orati, kopati i sijati'
I blaZeni Zivot u nebu je nagrada koju dovjek rnora zaslu-
Ziti. Nitko nije do5ao u nebo a da nije prije radio i trud'io se
da ga postigne. Nema neba, nema spasenja bez dobrih djela.
e aobra djela, kojima se nebo stide, rnoraju biti udinjena iz
ljubavi prema Bogu i bliZnjemu. Ljubav je prva i najvega
krepost. Po njoj sve druge kreposti i njrihova dobra djela
clobivaju vrijednost i zaslugu pred Bogom. Bez ljubavi druge
kreposti .nis,u kreposti, niti su njihova djela zasluZna pred
Bogom. Zato veli sv. Ivan: "Tko ne ljubi, ostaje u smrti*.
eovjek kod koga se du5a odijelila od tijela, mrtav je, za ljud-
sku zajednicu ne znadi baS ni5ta. Tako i onaj koji ne osjeia
za Boga i Boga ne ljubi, ,makar Sto udinio, nema vnijednosti
za prekogrobni Zivot. Sv. Franjo Sale5ki nagla5uje istu rnrisao
kad kaZe: "Tko bez ljubavi Livi, tai je mrtav". Sv. Pavao is-
tide tu rnisao jo5 jasnije: ,Ako tko ne ljubi Gospodina na-
Sega Isusa Krista, neka bude proklet!" (1 Kor 16,22). Rad,
trud, napor, djela, makar kolika i kako veli,ka bila, sama po
sebi nisu dosta za spasenje; djela treba da su udinjena iz
ljubavi prema Bogu i bliZnjemu; tada tek postaju zasluLma,
vrijedna da se nj,ip2 stekne nebo.
Sv. Augustin veli: ,Da moZemo pravilno hodati, trebamo
dvije noge. Da moZemo pravilno prema nebu iii i k Bogu
doii trebamo u duii imati ljubav prema Bogu ri bliZ-
njemrr. Da se ptica moZe d,iii prema ,nebu, treba dva
krilau. Tako i mi, ako se hoiemo k Bogu diii i BoZji biti,
trebamo kao krila trjubav prema Bogu i bliZnjemu. BlaZeni
u nebu ljube Boga, ljube se i medu sobom. ,\ko i rni hoiemo
u nebo dodi, a to sigurno hoiemo, jer smo za nebo stvoreni,
treba da ljubimo Boga i ljude oko sebe. Sv. Augustin pita
Gospoda Boga: je dovjek da traZi5 od njega da Te lj'r.rbi,
"Sta
i da mu se prijeti5 straSnom kaznom ako to ne dini?" Slika
je to bolja 5to vjernije prikazuje onoga ,koga predstavlja.
Covjek je po svojoj razumnoj i besmrtnoj du$i slika Bo?ja.
67
 Sto za
Zato je i dovjek to bolji, to vjernije predstavlja Boga
i vjerno osjeianje prema Bogu po-
noga vi5e osjeia, a toplo
tazuie se najjade Po ljubavi.
Sposobnost da moZemo ljubiti Boga i tliZnjega Jrako.ire
ba dobivamo sa posve6ujuiom rnilo5du' Posveiujuia milost
je vrhunaravni nezasluZerri dar kojd Duh Sveti ulijeva u 11Sy
ctu5u, po kojem daru rni od gre5nika postajemo-pravednici'
djeca BoZja i ba5tinici kraljevstva nebeskoga. Posveiujui-a
mitost ,"uL ," jo5 opravdavajuia milost, jer se njom dovjek
precl Bogom opravdiva, to jest postaje od kr'ivca pravednik'
\ prelazi"iz nernilosti u milost i pnavednost' Posveiujuiu mi
lost dobiva,mo prvi purt na svetom krstu, a ako je dovjek na-
kon svetoga krlsta te5ko sagnije5io, vraia mu se miilost po-
sveiujuia-u du5u nakon poboZno obavljene svete ispovijedi'
eovjek po svojoj naravi teLi za Bogom, ali'nema snage
je
cla se vine t< Bogu, da Zivi i radi kako Bog hoie' Zato mu
potrebna BoZja pomoi koja se zove milost' Sv' Pavao veli:
,Znam da dobro-ne Zivi 'u meni, to jest u tijelu mojemu' Jer
htjeti i,rnam u sebi, ali diniti dobro ne nalazimn (Rimlj 7,18)'
DJ mogu diniti dobro i da uistinu dinim d'obro, to dolazi od
Boga, po Boljoj pomoii - po milosti. Kad dakle docle mi-
losi u du5u, i milost daje treia boianska osoba Duh Sve'ti,
onda je tek du5a sposobna ljubiti Boga i bliZnjega kako tre-
ba, onda je tek duSa sposobna izvoditi zasluLna djela. To nas
udi Sveto Pismo kad kaZe: "Ljubav se BoZja izli u srca na5a
po Duhu Svetom, kojd je dat nama< (Rimlj 6,5).
S ljubavlju prema Bogu ulijeva Duh Sveti u naSu duSu
i ljubav prema bliZnjemu. Ljubav prema Bogu i ljubav pre-
ma bliZnjemu je jedna i ista ljubav, samo se razlikuje po
tome na koga se odnosi. Jednom se zove ljubav prema Bogu,
jer se odnosi na Boga, a drugi put se zove ljubav prema bliZ-
njemu, jer se odnosi na bliZnjega. Ove dvije ljubavi slid'ne
su dvjema potocima koji'iz\aze iz i,stog vrela, ili dvjema gra-
nama koje rastu iz istog korijana.
Ljubav prema Bogu i bliZnjemu ne stoji samo u -tgpll-
duvstvima i slatkim riiedima, nego u prvom redu u dobrim
al"ff-" 5to ih dinimo na dast Bogu i na korist bliZnjemu' Iii
,r" crkvu, moliti se Bogu, primati svete sakramente, po5teno
Zivjeti - to su djela kojima se pokazuje i dokazuje- ljubav
p..-u Bogu. Pomoii blilnjemu u bijedi - vr5iti duhovna i
68
tjelesna djela milosrda - to su djela koja dokazuju pravu
ljubav prema bliZnjemu.
ZASTO SMO DUZNI LJUBITI BOGA?
Kod pravilno razvijene ljubavi sudjeluju razrtm, dtrvstvo
i volja. Kad je razum prona5ao ne5to kao l'ijepo i dobno, u
du5iie rodi duvstvo ugodnosti, r'adosti. Iza toga se javlja vo-
lja i hoie to lijepo,i dobro biie prisvojiti, postiii za sebe'
Tako je i u ljubavi prema Bogu.Razum shvaia Boga kao
najljep5e i najveie dobro. Cuvstvo se na5e u Bogu raduje i
.'olja hoie Boga postiii, s Bogom se sjediniti.
Kad se, dakle, pita: Za5to smo duZni Boga ljubiti, razun
daje odgovor: Jer je Bog najljep5e, najsavrSenije biie, jer
me Bog ljubi neizmjerno, jer je Bog moj neprestani dobro-
dinitelj. Povrh toga izridita je zapovijed Isusa Krista koja
upotpunjuje naS razum i nalaZe: Ljubi Boga nadasve.
NaS razum promatra prirodu oko sebe i sudi: Lijepe su
planine sa svojim Sumama i ledenjacima. Lijepe su doline sa
svojim bujnim biljnim i Zivotinjskim carstvom. Lijepe su ri
jeke sa slapovima, jezera sa svojim darima, mora sa svojim
nepreglednim povr5inarna. Lijepo je rnebo sa svojim nebroje-
nim tjelesi,ma. Kako je tek lijep i velidanstven Bog koji je to
sve tako lijepo stvorio! U prirodi svuda vlada red. Sve ima
svoju svrhu. U svernir,u je sklad. Sve je u savr5enom odnosu
ur sebi i prema drugim biiima. Kako je tek savr5en Bog koj,i
je sve u svemiru tako savrSeno uredio! Nitko ne daje dru-
gomu ono dega sam nema. Ako vi nemate milijun dinara, ne
moZete to drugom,u dati. A kad netko nekornu ne5to daje, on-
da daje samo o{ro Sto ima. Kad je Bog tolike ljepote posta-
vio u prirodu i tako divnim savr5enstvom uresio svemir, on-
da je opravdan sud da je Bog i neizmjerno lijep i noizmjer-
no savr5en, pa prema tome i dostojan na5e najveie ljubavi.
Boga ljubimo, jer Bog ljubi nas. Najveiu nam je ljubav
Bog pokazao kad je poslao na svijet svoga Sina. O BoZjoj
ljubavi prema nama veli Isus Krist: >Bog je tako ljubio svi-
jet da je predao svoga jedinorotlenog Sina, da nijedan, koji
vjeruje u njega, ne pogine, nego da inaa Zivot vjedni. Jer Bog
nije poslao Sina svojega na svijet zato da sud,i svijet, nego da
svijet spasi po njomu" (Iv 3,16-17).Bog nije poslao na svijet
69
 Sina svoga cla kao moini svjetovni kralj vlada i zapovijeda, dolazepoticaji: Ljubi Boga jer je
da Zivi u sjaju i raskoSi, nego da poput sluge hoda po zemlji u sebi najsavr5enije biie
i na5 najveii dobrotvor.
i sluii svima ljudima. Bog nije htio da njegov Sin Zivi i umre
kao drugi ljudi, nego da Zivi u mukam'a i progonirna i da na
kriZu umre. Po morskoj obali idu zajedno otac sa sinom i U CEMU SE SASTOJILJUBAV
slugom. Sluga iz nespretnosti pada u more, a otac, da spasi PREMA BOGU?
slugu, Salje sina u more po slugiu i time sina'izvrgne smrtnoj eovjek koii iskreno-ljubi Boga,
opasnosti. Zar ne da bismo se divili plemenitos'ti toga gospo- traLi, tai izbjegava taj postojano Boga svuda
dira? Je li moguie zarrr-isliti ljep5u ljubav prema slugi? Taj rad,i za BoZju iast :"""_::1gi;;";*,r. od Boga odrijeriti,taj
bi sluga do groba rnorao biti zahvalan svom gospodaru. Tako
i spremno prima sve Sto od Boga
dolazi.
se dogodrilo s naSim spasenjem. ,Da slugu (n'as ljude) spasi5, Ne bi bilo ispravno kad bi tko tvrdio
da je ljub-avp."_u
ti si, Gospode, Sina predaolu A sv. Ivan dodaje: nl,jubimo Bogu stvar duvsiva, aa se t;uUav k';g,,
sastoji u tom da
Boga jer je On prije ljub,io naso (1 Iv 4,19). nam se Bog svida i.da dutimo veselje
u auSi kaa fi"i"
pornislimo, a u dielima da se ,ne trlla ",
Boga smo duini ljubiti jer je On na5 neprestani dobro-
Ljubav je vi5e ,rui:,lT"pu j. uo].ignego "" B"g" ;;;ir:;
6initelj. Sto god imamo od Boga imamo. NaS Zivot, zdravlje, iuvstva. Razum upo_
znaje Boga kao najsavrsenije brie
dnevna hnana, od:ijelo, stan, roditelji, prijatelji - sve je to i-zato s"g"-.ij""i iis".
nego sve stvoreno. vglja, voclena
BoZjri dar. ,Svaki d,obri dar ,i svaki savr5eni poklon odozgo $ razumom, teZi za siedi_
njenjems Bogomr*: ttw"
je, silazeii od Oca svjetlosti< (Jak 1,17). Zato pita sv. Pavao:
djela. ,Neie svaki koji 9,1; cj,j"r," ili"i ;;*;;#;
)Sto li imaS, dovjede, Sto nisi pnimio? A ako si primio, Sto se mi govoni: Gospoorne, Gospodine, uii
u kraljevstvo nebesko, u;;
hvaliS kao da nisi primio?" (1 Kor 4,7). tko''v.Si volju Oca mojega
koji je na nebesima" (Mi""g"- ?: ,1;.
Neprestano dijeljenje BoZjih dobrodinstava djeluje na i:"ury se, dakte, k Bo;
dokazuje djelima.
naZalost - tako da ih gotovo i ne cijenimo. Radi toga
je horisno promatrati one ljude koji tih dobrodinstava nema- Tko Boga ljubi taj rado misli
na Boga, o Bogu rado go_
ju. Promatramo li slijepce, gluhe, nijeme, dovjeka bez ruke, vori i rado slu5a kad drug.i
na to rado rnisti.Zaro,i.'ret-i_o Sto doviek voli
noge, sa te5kom su5icom, dovjeka luda, padavidava - tada Isus f.is?i
";*-r**e. b6fi;i";:
tamo je i srce tvoie:: (Mr 2t).. "C;j.;
svoja izvodi s nakanom g, T,ko_
ierno tek pravo shvatiti kako je veliki BoZji dar Sto smo BoCatjubi raj sva diela
zdravi i kako veliku ljubav i zahvalnost dugujomo Bogu. Ako g; easti. eega je irce
puno o tom i usta re
obidnom dovjeku dugujemo ljubav i zahvalnost za svaki pa
t:: o:: eezju" "jtr;--Bo!"i
:':.xtffi1T':ffii
i ,nez,natni dar, koliko viSe lj,ubavi dugujemo Bogu od koga
nam je sve Sto jesmo i imamo; Bogu koji nam je dao antlele ::9,"^il_"ti" ""':.'d::.rii%"*
Boziega
r::_t kud do;si;'il,*
takove govore s uZitkom ,,.1"po sovorepa
za duvare, sunce, mjesec i zvijezde za svjetlo, zernlj,u za st:,ln, stuia. bv. luui
'"' .v"ii,.;r?;;;;
biljke ,i Zivotinje za hranu i uZivanje! Djeca ljubi roditelje
Boga, rijediBozjestusa..fi" il'+7i.'
jer su im dali bivot, a to dine na svoj nadin i iivotinje. Covjek
...Jk9 Boga ljubi duva_se grijeha i pazi da mu se srce ne
koji ne bi ljubio Boga, koji ga je stvorio i obiljem ivih daro- prilijepi o zemaljska dobra.- Lj,ubav
it.:"f, l" ;;"j;;*j"
va nadijelio, bio bi gori od nerazumne prirode oko sebe. kao vatra i voda. .A,ko nekoga. ljubirno,
,1""._o ga vrijeclati.
ne.ko.ga vrijeilamo, ponir.rlumo
K ovim uzviSenim razlozima, kojima na5 prirodni razum |to *"
je znak da ga ne volimo. Tako je ,'Livot mu ogordujemo,
opravdava ljubav prema Bogu, dolazi kao kruna zapovijed i u na5em
Bogu. Ako Bola volimo, onda Ca ;,r;;;
Isusova. Isus zapovjeda: "d;r" ni kleti,
neCeml. ni psovati,
"Ljubi Gospodina Boga svojega ni svetinje BoZie pogrclivati. A tto
n"g""r.une, ,ili koie druso
svim srcsm svoji'm, svom du5om svojom, svom pameti svo- zlo radi, dokaz
jom i svom snagom svojom!" (Mk 12, 30). Kuda god se, da- ie ai u njemu n"-" tJ.ruuuT i.H;1"U
smistuje rekao Is"s rriJri-"ik;'lj";i;*e, ,H;
kle, dovjek okrene: bilo u prirodu, bilo u Objavu, odasvud -
rnoju< zna6i:dinirtie ono Sto driat ce rijed
;"'oa-rrj"g. traZim, dinit ie
70
7l
samo dobra djela, jer Bog samo dobro ljubi, a m.rzi na,zlo'
T,ko ljubi Boga taj ie se duvati grijeha, ne zato Jer se boJr
- dobroga Oca'
kazni, nego zito da ne nrvnijedi Boga
Kad je dovjeku vruie, skida sa sebe odijelo' Kad ie odi-
jelo skinuo, srnanjio je vrudinu. T'ko je pun Boije ljubavi i
L .ro.t gori od ljubavi k Bogu, tai 9e'iz srca izbaciti sve
neuredrrE teinje ia vremenitim dobrirna, smanjiti ljubav k
zemlji i tijelu, a pcrveiati ljubav k Bogu'
za BoLju
Ljubav se k Bogu osobito jasno-odituje u-radu
na lijepu knjigu koja mu
east. i<aa je netko iai5ao
je korisna iz nje naugio,.onda ie tu knjigu i dnu-
i;og;
ii*"-it"p"ruditi da :. 1.tp9 i-ditaju' Tko Boga lj'ubi' taj ie
6 n"gl i drugima govoriti da Sto vi5e ljudi Boga upozna'
SvI Augustin veli: hat je djelovanje
Jt":.'i ptotta"vi.
tko nema lara za ne5t6, nema ni ljubavi' Tko nema
a za Boiju stvar, znak je da nema ni ljubavi
"a"{"tfu: je, upravo se buni
S"g* iko" noga lju6i zabrinut
"Boga
ifi?":" da drrigi vrijetlaju. Tko Boga ljubi' veseli se
f.^a 'ftuul kad se Boga wuda i svagdje propovi-
j"au. "i".u "tptJan;",
ljubiteij BoZji poduzima sve da otpale i zablu-
d3ete opet dovede i< nogl. Sto su sve apostoli pretrpjeli'.a
misionari i danas trpe Jdalekim krajevima, kad navije5taju
sveto evandelje!
Tko Boga lju'bi zahvalan Mu je za dobrodinstva i sprsm-
no podrnosi-uoii sto mu ih Bog Salje. Svako dobrodinstvo
o8ai":" zahvalu. sto je dobrodinstvo veig i zahvala mora biti
veia. Ni5ta toliko ne boli koliko nezahvalnost, a napose tamo
gdje je dobrodinstvo potjecalo iz diste, idealne lj.rbavi' A
"S"n:i
dobrodinstva potjedu 'iz najplemenitije Boije ljubavi
prema nama, jer Bog nas ni u demu ne treba'
I boli, i trpljenja Sto nas u Zivotu stizavaju, dokaz-su
ljuband BaZje, pi ih treta sprerrno i srpljivo -snos'iti {ok loS
ne odredi drut Cij". Kad bi Bogu bio draZi udoban i lagodan
Zivot, onda bi si,gurno takav Zivot priuitio i svomu Sinu Isusu
Kristu. A kad je Isusov iivot bio neprestano trpljenje, sav
oun boli du5evnih i tielesnih, onda nemamo ni mi drugo
bdekivati. U bolima je isus pokazao zamjernu ljubav prema
Bogu. Po bolima je Isus spasio svijet i sebe proslavio. Upra-
vo u bolima se vid,i velidina na5e lju'bavi, p'o mnoiini boli i
patnjama Sto smo ih kadri za Boga pretrpjeti mjeri se veli-
dina na5e ljubavi. Uvijek, dakle, i u'svomu neka se svet'i ime
72
Bolje; uvijek i u svernu neka je hvaljen, slavljen i blagoslov-
ljen Gospod Bog.
KAKVA DA JE LJUBAV PREMA BOGU
Ljubav prema Bogu'nije ob,idna lj,ubav. To je posebna,
uzorna ljubav. Kao Sto je Bog jedinstveno b.iie u ditavom
svemiru i izvan svemirra, tako je i ljubav prema Bogu jed{n-
stvena ljubay i nrijedna se druga ne moZe s njome mjeriti.
se.sv-ifla
Zato i nije I'sus Krist rekao jednostavno: >Ljubi Boga< - na
nadin kako se ljubi stvoreno, zemaljsko, ljudsko, sve oko
po- sebe. Kad je Krist govorio o ljubavi prema Bogu, onda veli:
,,Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svoj'im, svom
ljubavi;
du5om svojom, svom p;rmeti wojom i svom snagom svojom!"
Lata i
(Mk 12, 30). Citavo biie - du5u i tijelo - sve du3evne i tje-
k
kad vidi lesne moii treba staviti Bogu na raspolaganje, sve treba s
Bogom povezati. Nije dosta o Bogu sarno lijepo misliti. O
Bogu treba biranim izraziqrra govoriti. Za B'oga treba poZr-
tvovno ra'diti, tako da svako na5e dielo nosi na sebi oznaku
da je BoZje djelo.
Na Boga treba rnisliti kad ustajemo, kad se obladimo,
kad se umivramo. Kod jela, rada, odmora, podinka, svnda tre-
!3 du smo BoZji. Kad smo u prirodi, pa dujemo pijev ptica,
ili osjetimo miris cvijeia, ili slu5a,rno Zubor voae, iii smo se
zagledal,l u stoljetni hrast - sve to neka nas diZe k Bogu,
sve to neka u nama pobudi misao: Kako si velik i nedokudiv,
Gospode BoZe! Sv. Augustin je rekao: pniroda oko nas govori
onomu koji Boga ljubi, nijemim, ali vrlo razumljivim go-
vorom.
f razum i vjera zajedno nalaLu da Boga treba ljubiti vi5e
nego ii5ta dmrgo na ,wijetu.
N3. nrv'i je pogled to lijepo redeno i lako shvatlj,ivo, ali
se u Zivotu te5ko ostvaruje, jer traii velikih Lrtravi. Svesa
na svijetu se treba odreii - sve treba napustiti kad to BJg
- to je ljubav nada sve stvoreno - takvu
lraZi ljubav traZi
Bog prema sebi. Bog je svrha, a sve drugo su sredstva. Kad
KoJe sreclstvo smeta, treba ga napustiti da se m,oZe postiii
svrha.
U demu su te Zrtve? Nedjelja je, blagdan je, bilo bi u-
godno u krevetu podivati. BoLja je zapovijed: treba iii u
73
crkvu. Treba se odreii udobnosti kreveta i poii u crkvu'
Drugi su zdravi, ja sam bolestan. MoZda iu od bolesti i
trmrijeti. Javlja se bol u du5i. Za5to si me, BoLe, tako te5ko
kaznio? Odmah treba probuditi ljubav prema Bogu i reii:
Neka se vr5i volja BoLja. Bog zna da je za me bolest bolja
od zdravlja. Zato iu je strpljivo snositi. Izgubili ste sluZbu,
imetak, oca, majku, koga od braie. Ne prigovarati, ne
mrmljati. Bog je tako odredio. Volja BoLia - volja moja.
Bog ima pravo tako postLrpati, a na5e je bez prigovora slu-
Sati ,i pokoriti se. Sto god iz ruke BoZje dolazi, dobro doSlo.
Neka je blagoslovljena ruka BoZja kad rne miluje, ali i onda
kad me Siba.
Narav se buni, ali razum prosvijetljen vjerorn kaLe: za
Boga treba sve Zrtvovati, pa i sam Zivot. Kad bi se postavilo
pitanje: Da li iu radije uvrijedriti Boga ili izgubiti Livot? Bez
prorni5ljanja treba radije Zr:tvovati iivot nego uvnijediti Boga.
Sto bismo rekli kad bi se lonac digao protiv londara koji ga
je nadinio? To isto kaZemo i za dovjeka koji se diZe protiv
Boga. JoS gore! I-,ondar moLe lonac prodati, pa vi5e nije go-
spodar loncu. A dovjek ostaje u vlasti BoZjoj bio iiv ili mntav,
nalazio se na ovorn ili na drugom svijetu. Nema sile ni mo6i
koja bi ,mogla dovjeka oduzeti dspod BoZje vlasti. Prema tome
treba najprije paziti Sto Bog hoie, i to vjerno 'izvrSiti, a snda
tek dolaze u obzir antleli, sveci, du5e u distili5tu i lj'udi na
zemlji oko nas.
Cvijeie, iivotinje, rimetak, lj;r.lde- oca, majhu, braiu, pri-
jatelje, Lenu, muLa, zarudnika, zarudnicrr, smijemo a i duZni
smo ljubiti, ali samo radi B'oga, jer od Boga potjedu i u
koliko nas k Bogu dovode. To su sve sredstva koja volimo u
vezi s Bogom, a ne kao neito 5to je jednako Bogu ili vi5e
o'd Boga. Sva prolazna dobra traju od danas do sutra. A Bog
je vjedan. Bog ih je dao, Bog ih moZe i oduzeti. A stvarno za
kaznu i oduzima kad se dovjek ne sluZi njima kao Boijim
darovima.
Svuda mora vladati red, pa tako i u ljubav'i. Bog dolazi
na prvo rnjesto, a sve drugo na drugo mjesto. - Boga treba
tjubiti vi5e nego sve drugo, a sve izvan Boga samo u Bog,u
i radi Boga i onoliko koliko nas ljub,av stvorova dovodi do
po5tivanja i ljubav,i k Bogu. Bog nam u Svetom Pismu stvo-
reno kaZe: uTko ljubi oca ili mater vi5e nego rnene, n'ije
mene dostojan. I tko ljubi sina ili kier vi5e 'nego mene, nije
mene dostojan" (Mt 10, 37). Tko ljubi bilo Sto u svemirru viSe
nego Boga, nije Boga dostojan - u njemu nema prave BoZje
liubavi.
LJUBAV I ZASLUZNA DJELA
NaSa su dobra djela pred Bogom zasluZna samo onda
ako ih vr$imo iz ljubavi prema Bogu. Sto u duSi imarno vi5e
ljubavi, to ie i nala djela biti vrednija. Bog ne gleda toliko
na velidinu samoga djela koiiko na velidinu ljubavi Sto je do-
vjek osjeia prema Bogu. Neznatno djelo rima pred Bogom
veiu vrijednost, ako je udinjeno s velikom ljubavi, nego i
najveie, ako je udinjeno s rnalo ljubavi,,ili bez ljubavi uopie.
Isr.ls je s apostolima boravio u hramu u Jeruzalemu i
promatrao kako ljudi stavljaju darove u blagajnu. Bilo je
mnogo bogata5a, koji su davali mnogo - obilne darove. Ko-
nadno dotle i neka siromaSna udovica i metne u blagajnu
skromni - neznatni dar, jedva spomena vrijedan. A baS na
dar ove siroma5ne udovice upozori Isus apostole i rede:
je vi5e
"Zaista, kaZem vam: Ova siroma5na udovica metnula
u blagajnu nego svi drugi. Jer svi drugi davali su od svoga
suviSka, a ona metnu od siroma5tva svojega sve Sto je imala"
(Mk 12, 4l-44). Siromaina je udovica toliko Boga ljubila
da je za BoZju stvar Zrtvovala i ono zadnje Sto je imala. Zato
je njezin dar pred Bogom veii od svih darova Sto su ih bo-
gata5i dali. Bogata5i su daval,i od svoga suviSka, pa nisu ni
izdaleka osjeiali tol'iku Zrtvu i toliku ljubav prema Bogu kao
siroma5na udovica. Sv. Bonaventura je rekao: nl-jubav je za(in
dobrih djela; Sto je kod djela viSe ljubavi - zadina, to su
ona Bogu ugodnija".
Sv. Parvao,kaZe:Ni znanje, ni dudesa, ni proro5tva, ni mLi-
lostinja, ni trapljenje nema vrijednosti, ako dovjek,r.rnedo-
staje ljubav prema Bogu. jezike ljudske i andeoske
"Ako
govorim; ako imam proro5tvo i znam sve tajne i sve znanje;
ako imam vjeru da i gore premje5tam, a ljubavi nemam, ni-
Sta sarn. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo
moje da se saZeZe, a ljubavi nemam, ni5ta mi ne kor.,iiti"
(1 Kor 13, 1-3).
Dolra su djela bez Bo?je ljubavi kao svjetiljka u kojoj
1em.1 ulja, Svjetitjka bez ulja jebez ikakve liorijti, takva-su
i naSa djela bez ljubavi. Kako mjesec dobiva svoju svjetlost
IJ
od sunca i bez sunca ne znadi niSta, tako i sva naSa prega-
ranja, rad, muke i Zrtve bez ljubavi prema Bogu - ostaju
bez vrijed"nosti. Jel'o bez za6ina, nema teka; jednako ni dobra
djela kad ih nije proniknula BoZja ljubav'
NaS blaZeni Zivot na nebu takoder ovisi o ljubavi prema
Bogu. Sto je bila veia ljubav prema Bogu na dasu smrti' to
Je"dovjek imati ve6i stupanj slave na nebu' Sv' Franjo Sa-
leski vlli: uTko je vi5e ljubio, bit ie veima proslavljen"' I u
naSo; ie naravi iako da smo bolji onome tko nas vi5e ljubi'
't"e
zemaljskom iivotu dobiva vi$e milosti onaj tko
Boga vi5e " ljubi. iko Boga vi5e ljubi, tomu se i vi5e grrijeha
opia,5ta. Ka-d je Isus bio u gostima kod Simuna farizeja, blla
je tamo'i Mari;a Magdalena - pozrnata javna gre5nlca' fu;
zama je svojim prala isusove noge i kosom'ih otirala' Isus joj
je oprostio ive grijehe i rekao: "Njoj su opro5terri mnogi gri-
jesi njezini, jer je pokazala mnogu lj'ubav" (Lk7,47)'
Ljubav se u du5i umnaZa promatranjem savr5enosti i do-
brodinstava BoZjih. Kako se vatra poiadava dodavanjem no-
voga gorriva, tak-o se ljubav prema Bogu pojadava-i umnaZa
,uiiit uni.m BoZjih istina, i narodito promatranjem mukg
ft"rou". Sv. fran;b Saleski kaZe: Golgotski breiuljak je-vi-
je Bog
soka Skola ljubavi. Kad dovjek i'ma pred odima da
svembgui, on zna da je dobar, milosrdan, da je radi
vjedan,
*"tt" - dovjef,a i Sina poslao na svijet; da je Sin BoZji-trpio
- tko da
vi5e nego ikoji dovjek, a trpio je za moje spasenje
ne ljubi Boga-, tko da ne Zivi sarno za Boga? Svjestan- sam. da
je sve mojJSto imam bilo,na tijelu bilo na du5i - dar diste
"BoZje
ljubavi. Zar da onda ne uzvratim ljubav za ljubav?
Da se rnoZemo diii k Bogu po ljubavi treba kidati veze
sa zemljorn. To su neuredne teznje - gre5ne te1nie koje nas
vnku na zlo, a zlo se protivi Bogu. Bog i zlo se iskljuduju kao
voda i vatra ili dan i noi. Gdje je Bog u du5i, tu ne smije
biti zla, a gdje je'zlo, tu nema Boga.
Ljubav se k Bogu umnaLa u duSi destim pobuilivanjem
ljubavi. Da netko poitane vje5t pjevad rnora se desto vjeZbati
u pjevanju. Da neiko postane dobar govornik mora se desto
gouo"n. Takb isto da netko stekne sposobnost lju-
"3eiUati,t
Uiti Soga tieba desto u du5i pobudivati din ljubavi k Bogu'
Sv. Franjo Asi5ki bi dan i noi neprestano ponavljao: "Bog
moj i sve mojeu. Tako je on razvio u na5oj duSi neobidno ve-
liku ljubav k Bogu.
76
Ljubav se prema Bogu gubi iz du5e samo teSkim grije
hom. Kad se na nebeskom svodu pojave te5ki i trnasti oblaci,
sunce prestane svijetliti i grijati. Tako se i svjetlo i Zar lju-
bavi gubi kad dovjek podinri koji veliki zlodin. Kako voda gasi
vatru, tako teSki grijeh uni5tava u duSi ljubav. Jedino teSki
grijeh, i ni5ta drugo, ne moZe nam iz duie oteti ljubav BoZju.
Zato je i rekao sv. Pavao: nJa sam uvjeren da ni smrt, ni
Zivot, ni ancleli, ni poglavarstva, ni sada5njost, ni buduinost,
ni sila, ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne
moZe nas rastaviti od ljubavi BoZjeo (Rimlj 8, 38-39).
SVJETOVNA LJUBAV
U naravi je dovjedjoj da dovjek neSto voli, da mu srce
za nedim tezi Sto bi htio imati ri posjedovati. MoZe to biti
osoba, Zivi dovjek, mu5karac ili Zenska, a moZe to biti Zivo-
tinja - pas, konj, kanarinac, a moZe to biti i neZiva tvar -
novac, duhan, jelo, vino, I,ijepo odijelo, udoban stan. Makar
iovjek bio be5iutan i tvrd, bez ljubavi nijedan nije; svaki
u srcu osjeia da ga ne5to veseli, da mu je ,ne5to m,ilo, da ne-
Sto ljubi.
Ako dovjek nema na prvom mjestu kao predmet ljubavi
Boga, onda ie na prvom mjestu ,imati kao predmet ljubavi
koji stvor. Tada ie mjesto Boga ljubiti kao Boga novac, jelo,
vino, Zensku i mu5karca, i,metak ili bilo Sto drugo. Nitko ne
voli sve predmete u svemiru jednakom ljubavi. Ne5to voli
viSe, drugo manje. Opravdano je i nuZno je po nauci Objave
i razuma da dovjek najvi5e cijeni, poStuje i ljubi nogaj jer
.p Bog prya i najveia vrijednost. Ako Sto drugo vi5e voli njgo
Boga, onda je taj ljubljeni predmet njegov bog, ali kriv bfu,
idof, a on je tada idolopoklonik. Mjesto prarrom Bogu, klanj-a
se krivom bogu - idolu. Takav je dovjek zamijenio vrijed_
nosti, viSe voli stvorove nego Spasitelja, vi5e voli svijet nego
Boga; on u du5i nosi wjetovnu-, a ne-BoZju ljubav.
Sveto Pisrno 'navodi vi5e primjerra svjetovne lj,urbavi koja
je kriva, neopravdana ljubav, jer voli vi5e stvorove nego
Stvorl,telja-Boga. J'uda je za 30 srebrnika izdao Isusa. V,i5e ie
volio novac nego Uditelja Isusa. Pobrkao je vrijednosti. Udi-
nio je djelo koje svi mi osudujemo. Juda je sl,ika svih izda-
-jica, nezahvalnika, beznadajnika. Mi ga osutlujemo. I s pra-
vom to dinimo, jer je udinio odvratno dielo koie se nidim i
77
 suvrem::i:i lldi dini dobra djela kojima se osigurava vjedni Zivot, taj ie u
nikada ne rnoZe ,ispridati' A kad na5i
^ti"", ,i"^liil'
l.r"fiSta, izostave sv' m'isu u nedjelju ili koji zlpgvue- viednosti propasti. A onima koji Zive samo zato da jedu i
Juda je zapostavio Isusa piju, govori Krist: "Te5ko vama koji ste sada siti! Vi iete
dani blagdan,zar to nije slidno djelo'
rjudl zapostavljaju Isusa setnj;i' kinu-i-ka- gladovati. TeSko vama koj'i se sada smijete! Vi iete tugovati
;;;;;6;snji dobra
;t#. Ima ljudi xoji-u'je najvi5a svrha na svijetu, i plakati.o Sv. Augustin pita: "51e vi5e voli5: Ljubiti neuredno
," tuzi sv-eto Pismo vei u prvo.tt5911- ovaj Zivot i zauvijek propasti, ili ljubiti Krista i Zivjeti u vjed-
;;;;;i ;il;. rft" tuku" t<fz.a
;;^;tj;;. kad velii "Ivtnogl Zive kao nepnijatelji- .Kri- nost? Nemoj Zivjeti samo za ovaj Zivot, da ne izgubiS vjedni
kojima,je Boq.t1b1h i slava Livot". Sv. Bonaventura vel'i: >Ludost je zamijeniti vjedni Zi-
,t'o"u; fi":;,t"a je svr5etak pr6pa1t,
kralj Salamon je vot s ovim prolaznim zemaljskimn.
., r.u*oti njihovoj" (Filip 3; 19)' Izraelski
Storvaoje nlifove
volio sjaj, bogatstvo 'i Zene. lenama za volju
dega se te5ko.zamjerio Bogu' Sveto Pismo
k;i* - il;"te"radi
je diriio Sto se nije dopadalo Gospodu'-i nije POSLJEDICE SVJETOVNE LJUBAVI
""li "bulurnon D-1vid, I Go.s-
hodio za Gospodom do kraja kao -otac ljeegv
na Salamona" (1 Krali 11)' Absalon' sin
;ii.; t-gnjevi
je biti kralj Svjetovnom se ljubavlju zove svaka ljubav koja bilo Sto
"rtil" nego i5ia drugo' Htio
Davidov, volio je euri u svijetu vi5e voli od Boga. U svakom se dovjeku neprestan'o
pa je difag.bun1.u narodu protiv oca'
;j;;t; oca Davi'da, zbiva rvanje izmedu du5e i tijela' DuSa po svojoj naravi teZi
po5tuje Bgg.a
AUruton je drsko, nezahvalno dijete' "bog Ne + 1ra za Bogom, od koga izravno potjede, a tijelo vude k zemlj'i od
je slava kraljevska' A kako
o.u ,tu zernlji. Njemu koje je kod prvoga dovjeka neposredno sazdano. Kod zat'e1a
jaSio na mazgi
"J" "i
j; t;tli"? irnao je tl;"p" u";"" kose' Kad je djeteta sudjeluju zajedno i Bog i roditelji. Roditelji postav-
it.utiu, kosa mu se zaplela za grar'e' Mazga
irpoa tios"jutu ljaju uvjete za tijelo, a Bog stvara du5u i sjedinjuje je s
on o.st-ao visjeti na granama
3e ispod njega otiSla dalje, a ga proboli, pa
tijelom. Bog stvara svaku duSu posebno i to onim dasom
irru.fu. DotiJsu do5li odevi vojnici i kop'ljem kad su roditelji postavili uvjete za tijelo. DuSa i tijelo moraju
onda mrtva bacili u i kamenjem zatrpall il
iamu ltry .kg'li biti zajedno. Inade nema Ziva dovjeka. A kako su d,u5ai tijelo
j" bog njihovo bogatstvo' Dan i noi s'nuju kako bi Sto
; oprednih naravi, svaki od nj'ih vude na svojru stranu. Ako se
na
viSe lmetlia nakupili. Ni na Sto drugo ne misle nego samo popu5ta tijelu i bavi se dovjek samo onim Sto t'ijelu godi...
imetak. jelo, pilo, odijelo, sta,n, visoki pololaj, slava, dast, sportovi,
slidni :Y I"I3-
Svi ovi, koji bilo $to vi5e ljube nego Boga' zabave, zanemaruje se du5a i njezine vrednote. Tko je svu
plesali oko zLtnog tlleta' Dok je Mojsije brigu posvetio tijelu, taj je zanemario du5u, pa konadno i
elcima- koji sri -Sina;,
Bogu se molio' s Bogo'm razgo\tarao najvi5u duhovnu vrednotu - Boga. U isto se vrijeme ne
boravio ni gori
dotle se narod pod gorom ra- moZe gledati u zemlju i u nebo. Ako gleda5 u zemlju, ne trno-
tuto e" ,tu.:odu dobr"o finlti,
nadinio zlatn'o tele' pa su lj'udi vikali kao mahniti: ZeS gledati u nebo. Ako je ditavo dovjekovo biie ispunjeno
iiiiuuuo'
bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske!" ljubavlju prema svijetu - materiji, tad u njemu nema mje-
"O"" :" sta za Boga. Zivotna praksa to todno pokazuje. Ljudi koji su
(Izl 32).
jer.se zaokupljeni samo materijom,i ispovijedaju materijalistidki
Ljudi ovoga svijeta obidavaju reii: oUZijrno Z'ivot nazor na Zivot, ne shvaiaju i ne razumiju duhovni \azor na
i pijrno jer
.u*o j"au"p.ti Zi"l". Njihovo je nadelo: "Jedimo Zivot, pa konadno pori6u svaku duhovnost; dosljedno i naj-
.rrtiu moZ"ttto urnrijeti". Ne vode brige o Zivotm preko-groba'
je.ovaj vi5u duhovnost - samoga Boga.
Ne miste da je ovai iivot samo priprava za drugi' da
Zivo-t tek
Zivot sarno kratko-prelattto ttuttj", a trajni .dolazi Ljudi kojri ne Stuj,u pravoga - duhovnogaBoga, nego svo-
smr6u ovoga. Svirn-a se ovakvima prijeti Isus Krist i kaze:
ie - tvarne'idole, nomaju,i ne m'ogru,nikadaimati mira'r'r dm5i.
,Tko ljubi i:ivot, izgubit ie gau (Ii 12, 25)' Tko svoj iivot Gledajmo u Zivot. Komu je idol njegovo bogatstvo, tai ga
wLiva' tijelu ugacla' a ne
ovaje na zemlj'i tjubi tako da samo idol ne moZe nikada smiriti. Koliko god dovjek bio bogat'

78 79
nikad mu nije dosta bogatstva, uvijek hoie vi5e imati. Ne-
prestano je zabrinut kako da poveia imetak, uvijek je u
zdvojnom nemiru da ne bri stedeni 'irnetak izgubio. Ima Zen-
skih biia kojima je idol njihova ljepota. Da li su sa svojim
idolorn sretne? Nripo5to! Mudi ih strah da dotle ibolest i uni-
Sti im ljepotu. Konadno i same godine - bez ikakve bolesti
- malo po malo l,ikvidiraju idol ljepote. JoS se nije na5la
Zenska koja bi uspjela kroz ditav Zivot saduvati ljepotu. Sva-
ka Zenska - ako proZivi redoviti tok ljudskoga iivota, ujedno
je preZivjela i svoj idol - ljepotu. Nema idola koji bi srnirio
dovjeka, jer svi ridoli s.vr5avaju pnije dovjeka, a najkasnije
zajedno s dovjekom.
Ovakvi se ljudi straSno boje smrti. Najkasnije kod smrii
moraju se rastati sa svoj'im idolima. Pomisao: doii ie srnrt,
morat iu napustiti bogatstvo. Sa sobom neiu ni5ta ponije,ti.
Drugi ie grabiti i raznositi moju muku. Nekomu je idol
visoki poloZaj. Morat (e ga ostavit,i i prepustiti drugomu.
JoS se neie mrtav ni ohladiti, vec (e njegovo mjesto zauzeti
drugi.
Medutim, za idolopoklonike nije najgore to 5to ie se
morati kod smrti dijeliti od svojih idola. JoS gora je pomisao:
A Sto onda, ako iza smrti ipak ima neSto? Ako postdi biie,
sudac, pred koga iu morati doi.i i odgovarati za svoja djela?
A ja na toga suca nisam misl'io nego ga ismjehivao? Ta stra5-
na pomisao donosi sa sobom zdvojnost, ta neizvjesnost mudi
gore nego sve tjelesne muke, to je gotov pakao vei na zemlji.
Mnogi se u ovakvim teskim dasovima saberu, dode im
pomisao na dobroga Boga, o kom su duli u mladosti, naro-
dito prilikom prve svete pridesti, sjete se kako je dobra baka
ili plemenita majka toplo govorila o Bogu, pa se skru5e i s
Bogom pomire. Drugi preziru sve Sto je s Bogom u veei, diZu
u odaju i pesnicu protiv Boga, pogrituju Ga, mrze Ga i u
?9"9:"oj mrZnji na Boga polaze s ovoga svijeta. Takvim je
lj'ud,irna Zivot pun nem,ira, zadnji su im dasovi zdvojni, a
svr5etak redovito jadan.
Sveto Prisrno ,nas upozoruje: "Nitko ,ne moZe dva gospo-
dara sluZiti (koji protivno zapovijedaju). Ili ie na jednoga
mrziti i drugoga lj'ubiti, ili ie uz jednoga prianjati i drugoga
prezirati. Ne moZete Bogu sluZiti i mamoni" (Mt 6, 24). Ne
moZe se u isto vrijeme sluZiti Bogu i svijetu, duhu i rnateriji.
Ne moZe se u isto vrijeme ispovijedati spiritualistidki i mate-
80
rijalistiiki nazor na Zivot, jer se oni iskljuduju kao dan i noi.
Ako vjerujeS da Bog postoji, onda ne rnoZe5 vjerovati da
Boga nerna. Ako netko drli da Boga nema, onda je dosljedno
da Boga ni ne poStuje.
Svaka svjetovna ljubav svrSava s vremenom, a najkasnije
sa smriu. Ili vrijeme oduzme dovjeka od njegova idola, ili
ukloni idol od dovjeka. Zato kaiu sveti oci: Nemoj ljubiti
zemlju i zemaljske vrednote, jer sve to nestaje, nego ljubi
Boga i duhovna dobra, koja ostaju u vjednost.
Nitko nije uspio dokazati da nema Boga i prekogrobnog
iivota. Svi takozvani dokazi samo su prividni dokazi. Ako i ti
prividni dokazi ipak nekoga uvjeravaj'u da nema Boga, kod
javlja konadno pitanje: A Sto onda ako ipak ima
iovjeka se
Bog i prekogrobni Livot?
LJUBAV PREMA BLIZNJEMU
Tko_je na5 bliinji? Svaki dovjek. Ne samo oni koji su na-
-
5e narodnosti, nego i oni koji pripadaju drugim naiodnosti
ma. Ne samo katolioi, nego ri svi drugi kr5iai,i, pa i pogani.
Ne samo mu5karci, nego i Zenske, i s--tarci i djeca. Ne slamo
obrazovani staleZi, nego i obrtnici i radnici ,i seljaci, pa i oni
koji su bez ikakva zanimanja i koj,i su na teret sami sebi i
drugima. Ima ih, bilo ih je i bit ee ifr, noli se bave nedasnim
poslovima: kradu, varaju, otimaju, razbojnici su _
samo zlo.
I za takve treba imati srca, i talivima treba pomoii da posta-
nu destiti i korisni ljudi.
Na5i-su bliZnji i naSJneprijatelji. Jedni ,narn diraju u po_
Skode nam ugledu i 3asii, uni5tava;u nam dobar gLs.
*""j9.
Drugi nam diraju u imovinu, potkapaju nam opstojnost:
Ni
takve ne smijemo sasvim prezreti i o-dbaciti.
Neki je obrazovani dovjek pitao Isusa: >A tko je rnoj
bliZnj,i? Tada prozbori Isus i rede: Jedan je dovjek silazio u
Jeruzalema u Jerihon i pade medu razbojnike. Oni ga optije-
niSe, izrani5e, ostav.i5e ga napola rnrtva i otido5e. Sluiajno
je istim putem silazio neki sveienik. On ga vidje i prode.
Isto tako dotle tamo neki levit, vidje ga i protle. I neki Sarna-
til1l1" na ovom putu dorle u njegovu Utizinu. Kad ga vidje,
saZali. m'u se. Pristupi k njemu, zal,i uljem i vinom rine nje-
gove i zavi ih. Tada ga podiie na svoje kljuse, dovede ga u
gostionicu i pobrinu se za njega. Sutradan izvadi dva denara,
6 S1o tsog trazi od do|jeka? 81
dade ih krdmanu i rede mu: Brini se za njega! Sto viSe po-
tro5i5, platit iu ti kad se vratim.. Sad upita Isus toga obra-
zovanoga dovjeka: "Tko je od ove trojice bio blilnji onome
koji je pao metlu razbojnike?n A dovjek odgovori: "Onaj koji
mu je iskazao milosrtleu. Isus odgovori: uldi, i ti dini tako!<
(Lk 10, 29-37). Ranjenik - unesreieni dovjek bio je Izra-
elac, a dobrodinitelj Samaritanac. Izraelci i Samaritanci su
Zivjeli u zavadi, bili su neprijatelji. A Samaritanac je ipak u
nevolji pornogao Izraelcu, makar mu je Izraelac bio neprija-
telj. Isus hvali Samaritanca, stavlja ga kao uzor ne samo ovom
obrazovanom dovjeku, nego i svim ljudima. Dakle, i neprija-
telj je na5 bliZnji. I njemu treba u odredenim Zivotnim prili-
kama priskoditi u pomoi.
Bolest je na5ega - dvadesetoga vijeka pretjerani nacio-
nalizam ili Sovinizarn. eovjek sam sebi ne vjeruje do kakvih
apsurda dolazi rnoderni nacionalni odgoj. Ljudi jedne narod-
nosti precjenjuju sebe i svoj narod i preziru drl.ge narode.
A kod naroda je kao i kod pojedinih ljudi. Svaki i'rna i dobrih
i zlih svojstava. Razlika je samo u tome Sto tako zvani kul-
turni narodi znaj'r.rvjeito svoja dobra svojstva uvelilati, a zla
prikriti, a drugi svoja dobra svojstva ne uvelidavaju, zla ne
sakrivaju. I u Kristovo je vrijeme bilo puno pretjeranoga
nacionalizrna, ali ga je kriianstvo brzo uodilo i radikalno mu
stalo na put. Kr5ianstvo nije trpjelo nacionalnih svacla i raz-
dora, nego je reklo: >Nema tu viSe ni Zidova ni Grka, nema
vi5e ni roba ni slobodnjaka, nema vi5e ni muSkoga roda ni
Zenskoga, jer ste vi svi jedno u Kristu Isusuo (Gal 3, 28).
Katolidka Crkva ostaje vjerna i dosljedna ovoj nauci. I
danas Salje svoje rnisionare -vjerovjesni,ke
u sve krajeve
svijeta, medu sve narode, pa i one najzapu5tenije. Svi narodi
imaju pristup u katolidku Crklrr, dlanovi svih naroda posta-
ju sveienioi i biskupi, pa i kardinal,i.
Katolidka je Crkva prva ustala protiv pretjeranog nacio-
nalinna ili Sovinizma. Ona je rustala protiv rasne diskr,imina-
cije ili diobe naroda na vi5e i niie. Katolidka Crkva uvijek
istide jednakost medu ljudima i narodima. Sve to dini us-
trajno i neumorno u okviru nauke ljubavi prema bliZnjemu.
ZASTO SMO DUZNI LJUBITI BLIZNJEGA?
NaS je bliZnji svaki dovjek - pa i neprijatelj' DuZni smo
bliZnjega ljubiti kao samoga sebe. Ljubav prema samomu
82
sebi je pravilo, uzor ili primjer po kom iemo se odnositi
prema drugim ljudima. Sto ne bi mi htjeli da nama dmgi
dine, to ne smijemo ni mi nji,ma diniti. A Sto Zel,imo da drugi
nama dine, to treba da i rni njima dinimo. To je osnovno pra-
vilo ljubavi prema bliZnjemu.
Bliinjega smo duZni ljubitri, jer to Bog zarpovijeda. Izridi-
taBoi.ja zapovijed nalaie: >Ljubi blriZnjega svoga kao samo,ga
sebe< (Mk 12,3I). Tko voli oca, voli i njegovu djecu, jer su dji-
ca dio oca, dio odeve naravi, nastavak odeva iivota. ZaIo 6e sva-
ld 6ovjek koji po5t,uje ,i lj'ubi Boga, radi Boga poStivati i
ljubiti bliZnjega, jer smo svi mi od Boga stvoreni i zato dje-
ca Boija. Sveto pismo kaie: Tko ne ljubi dijete, taj ne ljubi
ni oca. Tko ne ljubi bliZnjega, ne ljubi ni samog Boga. I po
ljubavi prema bl,iZnjemu prosutluje i velidinu ljubavi prena
Bogu.
"Ako tko kaZe: Ljubim Boga, a mrzi na brata svojega_,
lalac je:' jer tko ne ljubi brata svojega koga vidi, kako moZe
ljubiti Boga koga ne v,idi? I ovu zapovijed imamo od njega
(Boga): Tko ljubi Boga, neka ljubi i brata svojegat< (1 Iv
4,20-2t).
Tko ljubi oca, po5tivat 6e a sliku odevu. To dini svako
plemenito dijete. I Sto je dijete plomenitije, to ie vi5e po-
Stivati oca, dosljedno i sliku oderm. A mi smo svi slika BoZia.
Svaki je dovj,ek odraz Boije naravi jer svaki rirna besrnrtnu du-
Str po kojoj je slika i prilika Bolja. Sveto Pismo izrijekom veli:
"Tako stvori Bog dovjeka na sliku svoju" (Post 1, 27). Kad
je dakle svaki dovjek slika BoZja, onda imarno po5tivati 'i
ljubiti svakoga dovjeka i u svakom gledati odraz velidine
BoZje. Kao Sto mjesec dob,iva svoju svjetlost od sunca, tako i
iz ljubavi prema Bogu istide ljubav prema bliZnjemu.
"Mi
iemo bliZnjega tako ljubiti da ga bez Boga u'opie neiemo
ljubiti< - veli sv. Edmr.rnd. To znadi: Ako na5a ljubav prema
bliZnjemu ne izvire iz lj'ubavi prema Bogu, ako nije uzvi5ena,
idealna, ,nadnaravna, onda ona nije prava ljubav, onda ne
zavreiluje ni imena ljubavi.
Svi mi ljudi potjedemo od jednih i istih prarod,itelia
- Adama i Eve. Prije Adama nije bilo dovjeka na zernlji.
Sveto Pismo Starog zavjeta veli:" I nije jo5 bilo ljudi da o-
braduju zemlju<. >Adam dakle nadjenu imena svoj stoci i
pticama nebeskim i svima Zivotiniama zemaliskim. Ali se
Adamu ne natle metlu njima pomoinica, koja bi mu pristalao
(Post 2,5 i 20). Sveto Pismo Novoga zavjeta istide: nI udinio
83
je (Bog) da od jednoga sav rod ljudski stanruje po svemu
licu zemaljskomu (DAP 17,20).
Ovo Sto udi Sveto Pismo da svi ljudi potjedu od istih
praroditelja, a koje je izravno stvorio Gospod Bog, potvrtluju
i prirodne nauke. Prirodoslovci koji distim prirodn-im razu-
mom istraZuju porijeklo dovjeka kaZu ovako: Unatod toga
Sto se ljucli razlikuju po boji i govoru, mnogo je toga Sto je
svi,ma zajednidko. Svi imadu tjelesno ustrojstvo. Kod svih
se ljudi opaZaju jednake fiziolo5ke radnje. Svi se ljudi jedna-
kim nadinom zadinju i ratlaju. Zenidbu mogu sklopiti i dje-
cu radati muSkarac i Zenska makar kako opredni bili. Svi ljudi
imaju dar govora, svi imaju dar rniSljenja ,i rasuclivanja' Svi
razlikuju dobro od zla. Svi spoznaju da postoj'i Bog i da tre-
-Svi poStivati.
ba vjeru
smo, dakle, djeca istih praroditelja, a mectu so'loA
smo braia. Svi dakle sadinjavamo jednu ogromnu obitelj
koja je to idealnija 5to se braia veima oaze, S19 j9. T"$q
UraOo- viSe ljubavi. Gdje je na svijetu i jedna obitelj k-ojoj
nije ideal ljubav meilu 6raiom? To vrijedi i za oplu ljudsku
obitelj - za (itavu ljudsku zajednicu.
Kbnadno, i postjednja svrha nam je zajedniika'-Svi smo
pozvani
'Boga da u vj-ednosti 2ajedno stanujemo i svi zajedno da
gledamo ,i hvalimo. Sv. Ivan apostol i evantlelista u
"Otkrivenja
knj'izi gleda nebo sa bezbrojnim stanormicima
pa kaie: i'eliko mno5tvo kojega nije .mog.ao nitko
"Vidj;h
izbrojiti, od svakoga naroda i plemena i puka ! jezika, sd;e
stoje pred prijestoljem i pred Janjeto-m, obqdeni u biiele
haljin;,
'Kad i patm6 u ruk,ama njihovimu (Otkriv 7,9)'
smo, dakle, svi ljudi jedna obitelj na zemlji, a bit
(emo zajedno ,i u vjednost'i, Sto je on'da prirodnije i Bogu
milije nego cla se bratski snosimo, prijateljski pomaZomo, da
jectan drugomu dobro dinimo gdje moZemo i koliko moZemo,
Ltoznati da jesvaki duZan ljubiti bliZnjegakao samoga sebe-
U EEMU SE SASTOJI LIUBAV PREMA BLIZNJEMU?
Kad dovjek nekoga iskreno voli, onda se vesel,i kad vc.r-
ljenoj osobi ide dobro, a Zalosti se kad je voljenoj osobi zlo.
Jer je svaki dovjek na5 bliZnji i svakoga smo duini ljubiti
kao samoga sebe, to smo se duZni radovati nad sreiom sva-
koga dovjeka, a Zalostiti se kod svakoga kad mu ide slabo ili
je bilo u demu stradao. Kad hoieS znati da li je tvoja ljubav
84
prema b,liZnjemu ispravna, kr5ianska, BoZja,pitaj svoj1.r sa-
vjest, kako ona osjeia za tog dovjeka? Ako,si u du5i veseo
kad je tom dovjek,u dobro, a Zalostan kad mu je zlo, to je
prava kr5ianska ljubav prema bliZnjemu. Ako si Zalostan kad
ie tvoj susjed sina izSkolao, kierku dobro udao, unosnu sluZ-
bu postigao, dokaz je da u tebi nema prave ljubavi. Ako se
veseli5 svakoj nesredi svoga bliZnjega, dokaz je da nema5
ljubavi prema bliZnjemu.
Sveto Pismo veli:
"Radujte se s onima koji se raduju,
pladite s onima koji pladu; budite jedne m,isli metlu sobom"
(Rimlj 12,15-16). Kad je sv. E,lizabeta doznala da je Bl. Di.
Marija po Duh'tr Svetom zad,ela Sina BoZjega i postala Maj-
kom BoZjom, silno se razveselila. Svom je odu5evljenju dala
izraz u prekrasnom pozdravu Majci BoZjoj: >Blagoslovljena
ti medu ienama,i blagos,lovljen je plod utrobe tvoje!" (Lk
1,42). Divan dokaz iskrene ljubavi sv. Elizabete prema Majci
BoZjoj !
Abraham i si,novac Lot Zivjeli su zajedno. Obojica su
imali mnogo ovaca, goveda i Satora.
"I nasta svatla meih-r
pastirima stada Abrahamova ,i pastirima stada Lotova. Zatn
rede Abraham Lotu: Neka ne bude svaile izmeclu mene i
tebe, izmetlu mojih i tvojih pastira, jer braia smo. Nije li sva
zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako ie5 ti na
liievo, ja na desno. Ako I,i ie5 ti na desno, ia idem na lijevoo
(Post 13, 8-9). MoZe li se zamisliti ljep5i i plemenitiji na-
stup? To je diva,n primjer ljubavi prema bliZnjem'u!
Ljtrbav se ,prema bliZnjemu izraZava destitkama za imEry
dan, Novu godintr, prigodom vjendanja, porodaja i uopie kod
radosnih dogatlaja. To s'u zgode kad se rijedima i dirovima
odituje ono toplo, prijateljsko osjecanje za dnrgoga. Ljubav
se prema bliZnjemu najprije zatinje u d'r.rSi,a zat'im se ,izrazu-
je rijedima i djelom.
Ljubav se prema bliZnjemu odituje pozdravom. pszdrav
moZe biti disto gradanski, kako je uobrdajen u nekom kraju,
a moLe biti i vjerski. Nama katolicirna preporuduje Crkva da
se pozdravljarno s uzvi5enim krSianskim pozdravo,m: Hva-
ljen Isus! Odgovor je: Uvijeke. Medusobno pozdravljanje
kr5iana s kr5ianskim vjerskim pozdravorn staro je koliko
je stara i sama katolidka Crkva. Isus je pozdravljao apostole
rije6ima: Mir vama! Iz Svetoga Pisma znamo i to da je arkan-
<Ieo Gabrijel pozdravio Majku BoZju rijedima >Zdravo, mi-
losti puna! Gospodin s tobom" (Irk 1,28). Pozdravom je
85
arkanaleo pokazao Mariji kako je u velikoj cijeni kod Boga,
kad joj Bog Salje cxvako uglednog glasonoSu, a dokaz je i to
kako Mariju visoko cijene svi antleli kad je ovako zanosno
pozdravlja jedan od najuglednijih andela.
Sv. Pavao, irnajuii pred odirna vaZnost meclusobne ljuba-
vi, opominje prve krSiane: >Bratskom ljubavi ljubite iuaql
drugbga, po5tovanjem jedan dnugoga pretjedite< (Rrimlj
12,10). Sv. Grgur Veliki lijepo opaiaz Uklo'rr-i 'ljubav, oduzeo
si sunce svijetu. Bez sunca je nemogui opstanak, bez ljubavi
je nemogui saobraiaj medu ljudima'
Kad dovjeka boli glava, trpe svi udovi, neugodno se osje-
ia di,tavo tijelo. Kad odi ne5to ugodno promatraju, naslatluju
se svi udovi, ugodno je raspoloZeno cijelo tijelo. Kad u obi-
telji jedan dlan postigne ne5to veliko, dast je ditavoj obitelji.
Ali i sramota jednoga dlana ob,itelji kalia ditav,u obitelj. Tako
ie i u opioj ljudskoj obitelji. Plemeniti dini pojedinaca po-
nos su zajednice, a sramotna dje,la pojedinaca Zalost su ciiele
zajeclnice. Treba, dakle, gojiti ljubav prema bliZnjemu uvijek
i svagdje, jer se samo od ljubavi Zivi. A ljubav se najiasnije
odituje onda kada se radujemo s radosnima, a plademo s
oninra koji su zaplakani.
STO TRAZI OD NAS LJUBAV PREMA BLIZNJEMU?
Na jednoj strani traLi da bliZnjemu ne Skodimo, a ira
-Bezstrani da mu dobro dinimo-
ilrugoj
obzira kako ljudi gledaju na svijet, u nizu naravnih
dobara ljudski je Zivo't najveie dobro. Ako si dovieku Zivot
oduzeo, viSe mrr ni'si rnogao naSkodriti, veiu mu Stetu nisi mo'
gao nanijeti, jer dovjek- daie za Zivot- sve, a Zivot n'i za Sto'
ftad si e"";"tiu ubio, onda je za nj bez vrijednosti sve Sto
god
' je bilo vezano uz njegov Zivot-
LUo;i"u je ubojstvom-rrntia uZasan zlodin nan'io Zeni koja
je ostala bez Pomoii i utjehe.
jer-je otac
Ubojstvom oca 'unesreiio je uboiica djecu
hranitelj i duvar, prvi uditelj i odgojitelj svoje.djece',Ugt:l":
je, dakle' olect
otac je dast, ponos i slava svojoj djeoi' Tko
oduzeo ,oca nije moga,o udiniti vetega zla'
Ubojstvom sina ogordena je starost roditeljima jer oni
u starosii odekuju pomoi od djece, za koju su sve Zrtvovali'
Prirodni i BoZji-zakon nalaZe djeci da roditeljima vraiajtr
86
ljubav. Tu ljubav najviSe trebaju ba5 u,starirn danirna kad su
ih ostavile njihove du5evne i tjelesne sile, pa su upuieni na
tudu pomoi.
Ubojstvom dovjeka izgubila je domovina destita radnika,
hrabra vojnika, poZrtvovna nastavnrika, savjesna dinovnika.
Mnogi su ljudi osjetljivi kad se radi o njihovu, a be5dutni
kad se radi o tuclem Zivotu! Ne smijemo, dakle, Skoditi Zivotu
bliZnjegal
lza LivoIa dolazi po vrijednosti po5tenje. eestita djevoj-
ka ima u vidu lijepu udaju. Vei je zaru(.ena. Zloban mu-
Skarac, a desto i zlobna Zenska su je oklevetali da ie na zlu
glasu. Zarudnik je ostavi, a ona ostala neudata. iedna od
najbolnijih rana je rana od kleveta, od opaka jezika. Djevo-
jadko po5tenje i djevojadka dast je veia vrijednost od bisera
i dragog kamenja, jer se izgubljeno biserje i drago kamenje
dade opet stedi i pweiati, a klevetom izgubljeno po5tenje se
vi5e ne vra6.a.
Oklevetati Zenu pred muZem ili muZa pred Zenom ratii
nevjere zlodin je jedva manji od ubojstva dovjeka. MoZda su
se radi te klevete rr-ruZ.iLena razi5li, a imaju vei i djecu koja
tuZna ne znaju kome bi se privinula, da li oou ili ojattenoj
majci? Toplo je obiteljsko ognjiSte ugaslo, obiteljski je Zivot
zamro, a mjesto obiteljske sreie, obiteljska pustoS, razvaline
i Zalost.
Ne smijemo dirati..u imovinu bliZnjega. Zivot je takai,
da svaki treba za uzdriavanje Livota vremenitih dobara. Da
se dode do vremenitih dobara treba rnarljivo i savjesno
raditi, Stedjeti i s malim se zadovoljiti. A mnogi Ui irtleii
obratno: malo 'i ni5ta raditi, a udobno Zivjeti. Kald za,arko_
San Zivot nemaju sredstava stedenih po5tenim nadinom,
onda po5iZu za tutlom imovinom: kractom, prijwarorn i oti_
madinom. Ukratleno nije blagoslovljeno, a oieto je uviiek
prokleto.
Zivot, po5tenje, dast, imovina, obiteljski mir _ to su
vrednote bez kojih se ne da zamisliti Lwot na zemlji. Ne di
rajmo u te vrednote kod drugih, da drugi ne diraju u na5e.
Cijenimo te vrednote kod drugih, da ih i drugi iijene kod
nas.
37
 BLIZNJEMU TREBA POMOCI KAD JE U BIJEDI
Isus govori o sudnjem danu na svr5etku svijeta. Tada ce
se Isus opet pojaviti na zemlji, ali ne vi5e kao maleno, neja-
ko dijete, nego kao moini i silni kralj u pratnji nebeskih
anttela.
Sveto Pismo veli: >Kad dode Sin dovjedji u slavi svojoj
i svi andeli s njim, onda ie sjestri na prijesto slave svoje. Svi
ie se narodi pred njim sabrati. On ie ih razlruditi jedne ocl
drugih kao Sto pastir razluduje ovce od jaraca. postavit ie
ovce s desne strane a jarce s lijeve strane sebi. Tada ie kraij
reii onima s desne strane: Dodite blagoslovljeni Oca mojega!
Pr:imite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od
postanka svijeta! Jer sam bio gladan i dali ste mi jesti, 1edarr
i dali ste mi piti. Bio sam stranac i primili ste me na konak.
Go i zaodjeli ste me. Bio sam bolestan i pohodili ste me, u
tamnici i do5li ste k meni.
Tada ie ga upitati pravednici: Gospodine, kad. smo tc
vidjeli gladna, i dali ti jesti, ili iledna, i dali ti piti? Kad smo
te vidjeli stranca i primili te na konak? Ili gola, i odjenuli
te? Kad smo te vidjeli bolesnog ili u tamnici, i doSli k tebi?
Kralj ie im odgovoriti: Zaista vam kaZem: Sto ste u6ini-
li jednom od ove moje najmanje bra6e, to ste udinili merii.
Tada ie reii onima na lijwoj strani: Idite od mene, pro-
kleti, u oganj vjedni Sto je pripravljen davlu i andelima
njegovim! Bio sam gladan i nijeste mi dali jesti, iedan i nije-
ste mi dali piti. Bio sarn stranac i nrijeste me primili na ko-
nak, go i nijeste me zaodjeli. Bio sarn bolestan i u tamnici,
i nijeste me pohodili.
Tada ie ga upitati i oni: Gospodine, kada smo te vidieli
gladna ili Zedna ili stranca ili gola ili bolesna ili u tamnici,
i nijcsmo te pos,luZili?
Ali ie im on odgovoriti: Zaista, kaZem vam: Sto nijeste
udinili jednonne od ovih najrnanjih, to niste udinili ni meni.
Ovi ie uii u muku vjednu, a pravednici u Zivot vjedni..
( M r2 s ) .
Isus je rekao:
"Siromaha imate svagda medu soborn<
(Mt 26,11).
To je gorka d,injenica koju potvrduju sva vremena. Siro-
maha je b,ilo prije Isusa, u Isusovo vrijeme, a biti ie ih i do-
vijeka. Socijalno pitanje nitko neie savrSeno rije5iti da ne
88
bi bilo siroma5nih ljudi koji trpe bijedu i odekuju pomoi
drugih ljudi.
Jedni su svojoj bijedi knivi sami. Ne rade. Piju. Kartajrr.
Rasko5no i lakomisleno Zive, pa je razumljivo da su pali u
bijedu. Medutim ima i takvih ljudi koji puno rade, briZno
Stede i s malim se zadovoljavaju, pa ipak ne mogu vezati
kraj s krajem.
Bijeda je napose desta i te5ka u ratna i poratna vremena.
Koliko irna ratnih udovica, sirota-djece bez roditelj a - bez
hranitelja, starih i nemodnrih, roditelja, koji su izgubili sina
hranitelja, koliko poslovnih ljudi kojima je rat uniStio og
nji5te - kuiu i kuiidte, pa su ostali bez igdje idega. Tko da
izbroji sve uzroke bijede i nesreie?
Nisu siromasi samo oni koji na ulici pruZaju ruku. Kr-rd-
ikamo ima vi5e takvih koji ne mogu na ulicu radi svoga po-
lolaja, a u bijedi su jo5 veioj od onih koji na ulici ruke
pruZaju.
Za5to Bog dopuSta sirorna5tvo na svije,tu? Da siromaiiti
imaju zaslug" pr-ea Bogom strpljivo snoseii svoje siroma-
Stvo, a imuiniji da imaj'r.r zaslugu dijeleci od svoga sironra-
sima. Sveto Pismo veli: uMnogo je blaZenije davati, negoli
primiti" (DAp 20,35). Sretniji je onaj koji ima i moZe drugr.i-
me dati, nego onaj koji je u bijedi pa mora na tuda vraLa
kucati. Koji imate i moZete dati, dajte rado siromasima, a
za nagradu ie vas Bog poSte'djeti od bijede.
LJUBAV PREMA SEBI JE UZOR
LJUBAVI PREMA BLIZNJEMU
Kako dovjek ljubi sebe, tako neka ljubi i bliZnjega. Kako
Zeli dobro sebi, tako neka Zeli dobro i drugomu. Ljubav prc-
ma sebi je uzor po kom treba da se razvija ljubav pre$ra
bliZnjemu. Sto je drago narna to je drago i bliZnjemu; to ie"
mo bl,iZnjemu udiniti. A Sto bol'i nas to boli i drugoga, to dru-
gome neiemo udiniti.
Prirodni iudoredni zakon veli: Sto ne bi ti htio da te-
bi drugi udini, to nemoj ni ti njemu diniti. Mi ne bismo htie-
li da tko dira u na5 Zivot i straSno bi bilo kad bi nas netko
ubio; tako ne smijemo ni drugoga ubiti. Nama bi Zao bilo
kad bi naiu imovinu netko oS'tetio. Tako je i drugome Zao
kad bi mi u njegovu imovinu diral'i. Zato prirodni zakon bra-
89
 ni krasti, otimati, diniti Stetu, dirati u trlde po5tenje, drugo-
ga ogovarati i klevetati. Svi takvi dini bi nas bolieli kad bi
ih drugi nama dinili. Jednako bole i druge ljude ma Ui it-t
mi drugi,ma dinili.
I obra,tno: Sto godi nama godi i drugome. Liiepa riiei,
uljudan pozdrav, ,prijateljsko susretanje, po-oi i, Ui:!ai,
utjeha u Zalosti, - sye nam to godi kad nam drugi to 8ine.
To godi,i drugim ljudima pa smo i mi duZni drus]ma to ii
niti. Uvijek imajmo pred odima sebe, svoi vlastifi oiau. po
sebi, po svome ja sudimo i dmge ljude; pomjeri koja odgo_
vara na{na mjerimo i mi drugim ljudima. lsti je 6udoredni
zakon ,koji veZe nas i dnuge. Ne postoje dva morala: jedan
?a \aP,a dr"ugi za druge ljude. Bog je za sve jedan isti. Svima
je dobar otac. Svima nam je dao istu narav, 1str.rprirodu oko
nas, isto sunce, istu zemlju, iste zakone, istu mjeru po kojoj
mjeriinamaidrugima.
je ovaj prirodni zakon ukratko saZeo
^ fsus,Krist ovako:
dakle Sto hoCete da dine vama ljudi, dinite i ,i ;jil;i
"Sve,
Jer je to sadrZaj zakona i proroka.. Diugim nijedimai d; j;
omovno po kome treba da se iavnaju svi zakoni
.1ad+
svi tumad,i zakona, biti oni svjetovnj,aci iti duirorma tica. Ovo ,
jg nalelo putokaz za rje5avanje svih socijalnih pitanja.
ni ie biti bolji, korisniji Sto ie se vjernije drZati'ovogu
Zako_
Sto budtr _dqlje od ovoga nadela, bit ie io5iji. I Starilavjet"ue"iu;
,n?o:o- nade-lo.U nijednom ga obliku nagla8ava rijedimai
po_
neie5 da se dini tebi, ni ti ne dini drugum,u!" (Tob 4,16). "StL
- ni u prirodnom ni u BoZjern zakonu
- da -Nigdje n9 stoji
smo duini bliZnjega ljubiti viSe nego sebe, da je dcwjek
dL:ian biti bolji drugome nego sebi. Tbga nigdje irema, to
nije zapovjedeno. Ali ako je netko toliko p1eme.,if da
ie bolii
d-ruggme nego sebi, to je lijepo i hvalevrijedno _ to je juna_
dko djelo. Kad se netko utapa, a jedan od promatradi s"oba_
le, -uz pogibelj vlastitog Liv,ota, skade u vodu da spasi onoga
koji se utapa, to je junadko djelo, koje nije zapovjedeno, ili
je svakog priznanja vrijedno. Kad kuia gorif pa pojedinci
- makar i Zivotom stradali - provaljuju.u k,r.riu i spasavaju
ljude i imovinu - to je junadko djelo. Kad netko sam gladtr-
je da rnoZe drugomtr pomoii, drugoga nahraniti, to je izvan-
redna ljubav prema bliZnjemu.
Junadkom se ljubavlju odlikovao Spasitelj Isus Krisr
koji je Zivot svoj poloiio za na5e spasenje. Junadkom su se
Ijubavlju odlikovali svi sveci redom, jer nijedan nije progla-
90
Sen svetim, ako nije dokazana ljubav u junadkom ili izvanred-
nom stupnju. Junadkom se ljubavlju odlikuju i na5i vjero-
vjesnici ili rnisionarri koji u dalekim i zapu5tenirn krajevirna,
i uz najveie pogibelji livota, propovijedaju poganima svetu
kr5iansku vjeru.
einimo drugima dobro koliko rnoZerno. eineii dobro
olak5ali smo bijedu bliZnjemu, izvr5ili smo BoZju zapovijed,
a svoju smo du5u smirili i obogatili zaslugama pred Bogom
i pred ljudima.
'STO STE UEINILI JEDNOM OD NAJMANJE MOJE
BRACE, TO STE MENI UEINILI"
Kad bi danas Isus hodao po zemlji nema sumnje da lli-
smo se mi oiimatri za Njegovo prrijateljstvo kao i mnogi
njegovi suvremenici. Natjecali bismo se tko ie Ga sndadnije
susresti, ljubeznije nagovoriti, tko ie Ga prijateljskije primiti.
A ipak, Isus i danas hoda po zemlji. I mi smo sretni kao i
i Njegovi suvremenici, jer Mu moZerno iskazati prijateljslie
alaze ljubavi jednako onako kao i Njego{vi suvremenici' A
kako to biva? Isus sam veli: >Sto ste u6inrili jednomu od
najmanje moje braie, to ste meni u6iniliu (Mt 25,40). Sio
udinimo dovjeku u bijedi, to je pred Bogom zasluZno kao da
je samom Bogu udinjeno.
Isus je viSe puta naglasio da je On sa svojim-vjernicirna,
a napose i onimi kojima je te5ko. Kad je. Savao, kasnije veli-
ki apostol sv. Pavao, progonio prve krSiane, objavtg mu se
je
lsus i pitao ga: usavle, Savle, za5to me progorri5?" Savao
p.ogottio i mueio prve krSiane, a ne Isusovu osobu, jer tada
vee--ni5ebilo Isusa kao dovjeka na zemlji, nego je uza5ao na
nebo, a Isus ipak progon prvih kr5dana uz'ima kao da Savao
progoni Njegi samoga. Tko pon'izuje kieri, vrijetla majke'
tto-udara-sinove, ranjava oca. Tko progoni vjernike, progo-
ni samog Boga.
U Zivotu sv. Martina biskupa ditamo da je kao voryif
- kr5ianin vojevao u Konstancijevoj vojsci, a iza toga Juli
janovoj.
't:uf.u Jednoga dana naide sv. Martin na gola i bosa pro-
f."ji 3e ri ime Isusovo p9lio. pom-od' Kako sv' Martin
,rii" i*uo kld sebe novaca' a htio je pomoii siromahu' to ie
;;;;";;;"jL vojnidku kaba,nic'' i polovicu dao siromahu da
." Sfljeaei! noii u,kaie se Isui u pra'tnji antlela sv' Mar-
"g*..
9l
tinu, ogrnut u onu polovicu pla5ta Sto ga je sv. Martin dao
siromahu i rede: uOvirn pla5tom me Martin zaodienuo.u Isus
ry qoistgvjetio s pnrsjakom i daje sv. Marrinu piiznanje kao
da je polovicu pla5ta dao samom Isusu.
Tko vjerno vr3i zapovijed ljubavi prsma bliZnjer{ru, taj je
-evaneleliit-a,
siguran za svoje spasenje. Sv. Ivan, apostol i
ljubimac fsusa, kojermr je Isus otkr,io vi5e tajni nego drugim
apostolima, kad vei nije mogao sam doii u crkvu, odnosili
bi ga u crkvu udenioi i molili da im propovijeda. A on bi
uvijek govorio sarno o ljubavi. Redovito b,i ponavljao.
ce, ljubite,se medu sobom.( Udenicima ie bilo neusodno "Djedi-
se uv,ijek kreie oko i,ste misli, pa s'r.rga pitutit
uvijek isto govori5?< A on bi odgovorio: >Jer je "Udit6lju,
to zipovijed
Gospodnja. I kad bi sarna hila, dostatna bi bila." Tko 'iskreno
voli bliZnjega, taj neie nikada krivo reii, a j,o5 manje kri,ro
dintiti bliZnjernu. Takav ri Boga po5tuje, jer je te5ko shvatiti
iskrenu i nesebidnu ljubav prema bliZnjemu, ako ona ne izvi
re iz ljubavi prema Bogu. Kad, dakle, netko volri blilnjega,
znak je da je dobar i plemenit dovjek, jer ljubav nije nigdje
saxna, nego je uvijek prate i dnuge kreposti. Srce ni u jednog
dovjeka nije sarno nego je usko povezano s ostalim dijelovi-
ma tijela. Tako ni lj,r-lbav kao najruzviSenij,a krepost ne moZe
biti ,sama ,nego je povezana sa svim drugim krepostima.
Puno lj,ubavi, puno zasluga. A gdje ljubavi uopie nema, tu i
sve drugo, rnakar koli,ko i kako veliko bilo, nema ba5 nika-
kve vrijedrnosti.
Konadno, ljubav prema bliZnjem,u je mjerilo kojim se
mjeri vrijednost i velidina pravog kr5ianina. Spasitelj ie
rekao: >Po tom ie svi spoznati da ste rnoji uienici, ako ljubi-
te jedan drugoga< (Iv 13,35). Isus je nas ljubio prije nego
smo mi idim zas,luZili Njegov,u ljubav. A ljubio nas je distom,
uzvi5enom, nesebidnom - idealnom ljubavlj,r.r. Sve je za nas
dao - ri sarn Zivot, a da od nas nije nidta primio prrije svoje
srnrti. A i nakon smrti od m,nogih mjesto zahvalnosti prima
uvrede i poniZenja. Kad, dakle, i mi ljubirno i dinirno dobro
drugomu, a da ne o6ekujemo zahvalnost i protuuslugu, tada
ljubimo idealno poput Isusa, tada smo pravi udenisi Isusovi.
Ovakovu uzvi5enu i idealru.r ljubav prema bliZnjemu do-
ni,o je na svijet tek Isus Krist. Prije Isusa u ovakvom obliku
nije postojala. Zato s pravom veli Isus da je njegova nauka
o ljubavi prema,blihrjernu nova z.apovijed. >Nouu zapovijed
92
dajern vami Ljubite jedan drugoga! Kao Sto sam ja ,ljubicr
vas, tako i vi ljubite jedan drugoga!< (Iv 13,34).
Kako bi lijepo bilo na svijetu kad bi svijetom vladala
ljubav. Tada ne bi trebalo ni zakona, ni s,udova, ni kazni,
jer ne bi bilo ,nri osveta ni kratla ni prevara, rri otimadine ni
razbojstva, ni drugih zala koja ogonduju i tuZnim dine taj
jadni Zivot na zemlji.
ZAVIST
Sto
za5to Ljubavi prema bliZnjemu protivi se zavist? Ljubav je
vrli,na, krepost. Zavtst je rnana, nastranost. Kako je lj'r.rbav
vrlina nad vrlinama, tako je zavist mana nad manama. Lju-
bav je svakomu draga, svi za njom teie. Zav'tst je svakornu
odvratna, svi je preziru.
Zavidan je tko se Zalosti nad tuclom sreiom, i,li se veseli
tudoj nesreii. Tntla ga sreia boli kao da je njegova ne-
sreia, a tutla nesreia ga veseli kao da je njegova sre6a, Za-
vidnik ne moZe gledati turlu sreiu, ona mu sme,ta. Zato na,
stoji bliZnjernu na5koditi i rijedima i djelima. Jedna je dje-
vojka zavidna drugoj Sto je ljep5a od nje. Ili je djevo jka za-
vid,na drugoj 5to irrna ljep5i nakit. Ili zgodnijeg zanudnika.
Jedarr je <Iak zavidan drugomu Sto u Skoli bolje prolazi.
Seljak je zavidan seljaku Sto je i'mruiniji, bolji gospodar.
Obitelj je zavidna dr,ugoj obitelji Sto ima bolju djecu.
Kud god se u Zivotu okrenemo, naii iemo zavist. Ona je
das prikrivena, zakukuljena, vje5to hinjena, a das je opet
otvorena, jarma, gruiba i surova. Svaka zarrir;t je nedostatak
ljubavi. I Sto je u srcu vi5e zavist'i, dokaz je da je tamo ma-
nje ljubavi il,i da je uopie nerna. KaZu da u Indiji ima zmiia
koje ne podnose ,ugodna minisa. Zato te zmije podgrizaju
korjenje onom drveiu koje ugodno miri3e. Takve su zmije u
lj'udskom druStvu zavidnici. Oni nemaju 'mira dok sretnoga
dovjeka ne podgr,izu, dok ga ne uni5te. Zavidrnik je slidan mo-
ljcu. Ta - rnaoko - mala ii neznatna Zivotinjica nernilosrdno
uni5tava i najskupocjenija odijela! Zavidnik je slidan rili
koja uni5tava helje-rc, jednu od najkorisnijih ltovina. Zavi'
dnrici su slidni gusjenricama koje bezobzirno tamane sve 5to
se zelerli, pa iza sebe ostavljaju ptrsto3. Zavidnici koj,i se lc-
sele tutloj nesreii, slidni su gavranirma koji se vesele gnjiloii
i uZivaju u smradu Sto ga Siri strvina.
93
 Gclje Sveto Pismo spominje zavidnike? Davao ie bio zavi- Kao Sto Isus Krist kaie za sebe:
"Po tom ie svi spoznati
da ste moji udenici, ako ljubite jedan drugogan (Iv 13,35r
aan prvim ljudima na ireii u raju zemaljskom' lato ,{19^o - tako ctavao ,rnoZe reii za sebe: >Po tom ie ljudi spoznati
nije mirovao dok nrije zaveo Evu {a -je jela zabranjeno.voce'
"El,t
onda zavela muZa Adarna' Tako je do5ao na svijet is- da ste moji udenici ako ste zavidni jedan drugomu kao (to
u
a po grijehu sve dru-go z\o' Zavidart je bio Kain sam ja zaiidan va,rna(.
;"d"igttj"h,
Abelova nego Kai-
ur.t""l#r.r" ;ei 1e elgu bila milija Zrtva Zavist spada mettu urajgore grijehe. Svaki drugi grijeh i
je do plvgS
mova.Zato;e Lti<i brata Abela . Zbog zavisti do5lo svaka druga mana imaju neki izgovor kojim se nastoje oprav-
i to do bratoubojstva!Braia Jos.ipa.wtitttl:9^llti dati. Pijanac se opravdava da mu je vino dobro, da mu godi
I
su iavidna bratu Josipu radi toga $to ga je otac vlse-vollo,
"Uo;.wu kad pije, da u alkoholu izvanredno uZiva, pa zato pije i opija
oa
ljep5e odjevao od druge -b.raie'Zur\st je iSla tako daleko jj
se do besvijest'i. Tat se ispridava siroma5tvom. Nema posla.
a starca oca prevarili da Josi-
,"r,t-ianici Josi'papr6ddi, Nema zarade. Obitelj je tu. Pomoii ni od kuda. Prisiljen sam
oa divlia zviier rastrgaia. Kralj Saul je bio z'avidan Davidu krasti. Onaj koji je iz osvete dovjeka ubio, opravdava svoj
postao u
it" l" ii""id uspio svliadati silnoga Golijata i tako Zlodin nepravdom Sto mu ju je udinio ubijeni. Nedisti gre5nik
siavljen od samoga kralja Saula' se opravdava slabo5du svoje naravi. Veli da je tako slab da
"ut.iJ" ""ema - toea Stosu imuiniii'
Ima ih koji su drugima zavidni zbog se ne moie svladati kad je u blizini osobe drugog spola. Ni-
pa bolje i udobnije Z-iil f" je klasna Ima i takvih jedna od ovih isprika ne opravdava zlo 'ili grijeh, ali ga ipak
-d."gi;" "iist'
koji su 'utti'atti Sto se^ nalaze u BoZjoj mi- bar malo ublaZuje.
iuloiarritu je-zavist oso-
r"ttit ,a"fi"aju vise Euhovnih dobara' Ovakva
"zove grijeh Takvom su Zavidnik nema ba5 nikakva opravdanja za svoju zavist.
Uito it"S"u i se Svetoga'
Prgti.Y-Dula. u Kristovo vrijeme' Kako ie5 to opravdati da se veseli5 tucloj nesredi? Ili 5to si
zavi5Eubili zataLenifirizeji i knlizevnici Zalostan zbog tude sreie? Kakvu korist imad od toga Sto je
e r""i"t je kod njih nastala uslij-edtoga Sto.j: l:l:^:lil"*:.91 susjedna kuia izgorjeld? Ili je pao pa je slomio ruku? Kakva
rodrla mlz-
dera, pa je svijet l;,ttom hrlio za Isusom' Zav\sr ie Davoli kor'ist tebi od toga Sto je drugi izgubio sluZbu ,i pao u skraj-
a"sru tako daleko da su Isusa ubili'
;il;'.';';;jr':" nju bijedu? Jesi li ti od toga bogatiji ,ili sitiji, ili ti je moZda
rilinedistiduhovit"p"r"utiftaonaroditizavidnic'inamalju'di- uslijed toga porastao ugled? Od tude nesreie nemaS baS
odani' pa ih
ma. Oni ne mogu pJa""titi ljude, koji su Bogu ni5ta ni u kom pogledu. ZaSto se Zalosti5 kad je drugi sretan?
na svaki na.dinnastoje uni5titi' T,ime ti nisi ba5 ni5ta izgubio ni u Limovini ni na dobrom
euvajte se zavisti. Ne dajte da vam-se uvude u srce' jer' glasu. Netko je marlj,iv, Stedlj,iv, po5ten, pa je stekao lijepi
ie vam oduzeti volju i veselje za Livot' Od zavisti nikada ni- imetak. ZaSto se ti, susjede, zbog toga Zalosti5? U tvoje nije
kakva korist, nego sarno Steta i zlo. Kao Sto crv rastade i dirao, tebi nije udinio nikakvu nepravdu, Stovri5e, jo5 t'i je i
unistava drvo, tako zavist rastade i unistava zivotmu snagu u pomogao kad si ga za pomoC zamolio. A da niSta nema, ne bi
dovjeku. ti mogao pomoii. Kakva korist jednoj djevojoi od toga Sto
je zavddna da druga rima tr,gledna zarudnika?

ZAVIST - ODVRATAN GRIJEH Sv. Ivan Hrizostom duhov,ito opaia kad veli da je zavist
kod dovjeka gora od zavisti davolove. Za5to? Jer je tlavao
Svalaozlo,i svaki grijeh ponizuje dovjeka s ljudskog do- zavidan samo dovjeku, a nije zavidan svomu sudrugu, davlu.
stdanstva i pribliZujJ ga tlavlu. Sto je qijetr 1"2i, ryj* A dovjdja je zav,ist u tome tela i odvratnija Sto je dovjek
koji ga dfur'iive je nianje dovjek, a vi5e slidan ttavlu, jer je zavidan svomu sudrugu dovjeku s kojim bi .trebao Zivjeti
aaval tako otvrdnuo u zlu, da uopie ne moZe ne5to dobro u miru i ljtrbav,i. Svakomu razboritom dovjek'u kaZe pamet:
a jo5 ga ostvariti. Svaki gr'ijeh obraia dgljela Budi dobar s drugim ljudima, iivi u miru s okoli,nom gdje
htjeti,
"davla, "a manje
u zavist-naJv,i5e,jer je zavist na posebni nadin tla- se nalaziS. Od toga CeSimati konisti i ti i drugi. A od zavisti
volski grijeh. dolazi samo zlo, a u prvom redu za samoga zavidnika.

94 95
 Tragidno je da se zavidnikova zavist ne moZe uklonitl ni
dobrim djelima iskrene ljubavri Sto ih zavidniku udini5. Srdi-
tomu, bijesnomu dovjeku kaZeS l,ijepu, mil,u rijed ;i smirio
si ga. Siromahu si dao malo veiu pomoi ,i udobrovoljio si
ga. A zavr.dniku - koliko god si dobra udinio, ne samo da
zav.ist nisi uktronio, nego o'na ,postaje joS veia. Zavidnik se
jo5 veima Zalostri Sto si mu pornogao, jer sudi: Gledaj kako je
sretan, koliko ima kad moZe jo,Si meni dati. Sv. Ivan DamaS-
ianin veli: "Nahrani psa ,i milo ie te gledati, pogladi lava
d postat ie pitom, a zaVidnik ie nakon tvoje uljudnos,ti i
blagosti postati joS divljiji".
Zavidnik se ,ne rnoZe midim srni,riti. Lakomac je sretan
kad se dobro najede i napije. Srd,it se dovjek sm,iri kad je
nekoga izgrdio i nalupao. Karta5 se smiri kad je uspio nekoga
prevariti. A zavidnrik ,nema mira makar Sto dobio, makar
postigao neku sreiu, jer ga progonii bol da ima dmgih ljudi
kojirna je bolje i ljep5e. Zavi'dnik je slidan leptiru koji naleti
na svijeiu. Svjetlu nije na5kodio, svoja je krila oprLio, a
moLda i Zivotorn nastradao.
Zavidnik nema nikada mira ni zadovoljstva, a nemir i
nezadovoljstvo je jedno od najveiih zala na zemlji; to je dio
pakla na zemlji.
TESKE POSLJEDICE ZAVISTI
Zavist donosi dovjeku veliku Stetu. Ona oduzima dovjeku
du5evni mir i zadovoljstvo. Ona uni5tava tjelesno zdravlje.
Dovodi do mnogih grubosti. I, konadno, zauvijek dovjeka
unesreiuje.
Zavist je slLidna crvu koji izjeda vlastito drvo. Tako i
zavrist izjeda dovjeka kod koga se nastanila. Zavist mudi du-
5u. Ne da dovjeku mira ni po danu ni po noii. Zadrnji mudi
telj s kojim dovjek naveder lijeZe u krevet je zavist, prvi
muditelj s kojim ujutro ustaje je opet zavist. Ona razara
mir savjesti, a nemirna savjest trpi paklenu muku, jer je u
paklu jedna od najvecih muka ba5 griZnja savjesti. Zauist
napunja du$u zlovoljom i tugom. Zavidnik ne pozna ni ra-
dosti ni veselja - pred njegovim je odima uvijek obladno
i sve samo crno.
Zavist se opaZa i na vanjskom drZanju. Zavidnirk je turo-
ban i snuZden. Lice mu je iutoblijedo i upalo, a pogled mrk.
96
Za Kaina, koji je bio zavidan svomu bratu Abelu i iz zavisti
ga ubio, kaZe Sveto P,ismo da mu je lice spalo i da je gledao
preda se mrko. To vrijedi za svakoga zavidnika, jer je zavist
uv'ijek ista bolest, pa su joj i vanjske posljedice iste. Sv.
Ciprijan veli: Kad je zavist svojim pandZama rastrgala srce
r utrobu, tada ni jedno jelo ne ide u tek, tada ni jedno piie
viSe ne osvjeZuje dovjeka.
Zavist pr,ikraiuje Zivot. Sveto Pismo veli: >Zavist i
srdZba skraiuju dane, i briga donosi starost prije vremenau.
(Sir 30,24). Zavid:nik je sam svoj krvopija vetri sv. Grgur
Nazijanski. Vanjskom se krvopiji moZeS ukloniti, pa sri po-
stigao mir, a zavisti - svomu vlastitom krvopijii uvijek si
na uda'ru. Surda te progoni i svagdje mudi. Kako rda izjeda
i,eljezn, tako zavist izjeda zavi5iu zaraienu duSu - veli sv.
Bazilije. Sv. Grgur Nazijanski vetri da je zavist pravedan
grijeh, jer ona izjeda i uniStava samoga zavidnika.
Zavist dcffodi dovjeka do strahorvitih grubosti. Zavist je
prva natopila zemlju bratskom krvlju. Kain je iz zav,isti ubio
brata Abela. Nadinio je prvo bnatoubojstvo na zemlji,
odvratan gnijeh, koji je vikao k nebu i traiio s neba
osvetu. Iz z,avistl, je Saul progonio Davida 'i bio bi ga ubio,
da nije Bog posebnim nadinom za5titio Davida. Iz za,visti su
knjiZevnici i farizeji Isusa uhvatili i ubili te podinili ubojstvo
da mu slidna nema u ditavoj povijesti dovjedanstva.
Zavist spredava dovjeku pristup u nebo. Mettru te5kim
grijesima, koj,i iskljuduju iz neba sporninje Sveto Pismo i
zavist, pa kale: koji takova Sto d,ine, neie postiii kra-
"Oni
ljevstva BoZjega" (Gal 5,21).
Zavist se najuspje5nije suzbija ,tako da ljudrima dinimo
dobro. Sv. Grgur Veliki kaZe: hoie iz svoga srca uklo-
"Tko
niti zavist, ne treba u tu svrhu ni mada, ni oklopa, ni Sljema,
nego samo to, da mu srce gori od ljtrbavir.. Cini dobro onomu
protiv koga u srcu osjeia5 zavist. Ako rmr ne rnoZeS diniti
dobro, a ti se pomoli Boga za nj, da mu Bog sreiu joi
umnoZ'i. Na taj se nad,in izgoni iz srca taj <Iavao koji se zove
zavist. Kad zavidni,k dinri dobro d,rugomu, poltrdio je dvije
krune: jednu Sto je svladao zavist, a drugu Sto je bliZnjemu
iz ljubavi udinio dobro.
Konadno, za5to da smo zavridni kad Zivot brzo prolazi i
sve moramo na zemlji ostaviti Sto god smo privnijedili. Sa
sobom iemo ponijeti samo dobra djela. U dobrim je djelima.
7 Sto Bog trazi od dovjeka? 97
jedina prava ,i traj'na naia sreia. Mnogi ie od ovih koje je
ivijet prezinao i zapostavljao bitri na sudu BoZjemu prvi, jer
su Boga po5tova'Ii, za Boga trpjeli, radi Boga bili prezirani,
ali su poiteno Zivjeli i za bliinjega toplo osjecali. A mealu
zadnjima ie biti na sudu BoZjem svi oni koji su dinili te5ka
zla, makar ih je svijet visoko dizao. Gospodin Bog mjeri dru-
gadijom mjerorn nego mi ljudi. Pred Bogom vi$e vrijede
ponizni i strpljivi, nego oholi i bahati, ujer svaki, koji se po'
visi, ponizit ie se, a tko se ponizi, povisrit ie sen (Lk 14, l).
LJUBAV PREMA PRIJATELJIMA
Prijateljima se smatraju ljudi koji imaju ista nadela, je-
dnake pogteae na iivot. Isti nazori su uzrokom da pnijatelji
podupiru jedan drugoga i povjerljivo medusobno nastupaju'
koa pra"ifr je prijaielja jedna dru5a i jedno srce - iste mi-
sli i iiti osjeCaji. NaB zernljak, glasoviti sv. Jeronim, veli: olsto
htjeli - isto ne htjeli - to je pravo prijateljstvo."
Jedne veie u prijateljstvo poboZnost. Boga visoko cije-
ne. Rado idu u crkvu. Cesto pnimaju svete Sakramente. Za-
nima ih i privladi sve Sto je BoZje. To su lijepe zajed'nidke o-
sobine, radi njih jedan drugoga vole. Jedan pred drugim ne-
maju tajna. Druge veie smisao za u,mjetnost il,i nauku. Spor-
ta5i, lovoi, turisti - prijatelji sr.r,jer ih vode riste ideje. -
Prijatelji su bolji jedan drugomu nego drugim ljudima.
Prijateljstvo je slidno ogledalu. U ogledalu se vidi vjeran
odiaz onoga koj'i stoji prgd ogleda'lom. Ako se dovjek pred
ogledalom sur-ije, smijat ie se i njegova slika. TaAo je i u
prrijateljstvu. Jedan je pnijatelj veseo, i drugi ie biti veseo'
Patnja jednoga djeluje i na d,rugoga.
P,rijatelji podupiru jedan drugoga. Krasan su primjer
pravoga pnijateljstva Darnon i Pitija iz poganskoga svijeta'
Tiranin Dionizije osudi jednoga od njih na smrt. Osuileni je
mo,Iio triranitra da ga pusti kuii, da ureili imovinu i kuine po-
slove. Prijatelj se iavi da ie biti talac i pripravan je poii u
smrt ako se osucleni ne vrati. Nasttlpilo je wijeme da se
simrtna :tr.aznaiizvr5i, a osuclenoga joS nema. Prijatelj je uvje-
ravao tiranin a da d.e se osudeni sigu'rno vratiti, Sto se zadas i
dogodi. Tiranin se zadivio ovom poZrtvovnom prijateljs-tvu
i oiutlenom pokloni Zivot. U Starom su zavjetu kdo osobiti
prijatelji poznati David i Jonatan. David je bio obidni pastir
98
iz Betlehema, a Jonatan je bio kraljevski s,in. Upoznali su se
u ratu i sklopili tijesno prijateljstvo. Kad je Sau'I, otac Jona-
tanov, namjeravao ubiti Davida, Jonatan je sve dojavio Davi
du da uzmogne pobjec'i i tako je prijartelju spas,io Zivot.
Prijatelj pred prijateljem niSta ne sakriva. Mectu njima
je sve otvoreno. Dok je soba zatvorena, nemogui je pristup
u nju, a pogotovo je nemoguie znati Sto se u sobi nalazi. Kad
je soba otvorena, jasno se i todno vidi sve Sto se u njoj na-
laz,i. Ljudska je duSa slidna sobi. Prijatelji jedan drugo'mu
otvaraju du5u tako da jedan vidi ,u du5u drugomu i doznaje
sve tajne njegove.
Pr,ijatelji sr.r jedan drugornu iskreni. Ljudi misle da je
prijateljstvo u laskanju, da kod prijatelja istide5 samo dobre
strane, da mu spominje5 vrline kojih nema" 4,on€ Sto postoje
da uvel,idavaS. To nije iskreno prijateljstvo. Pravo prijatelj-
stvo stoji u tom da prijatelja iskreno upozori5 rna njegove
nedostatke, da ih uzmogne popraviti. Akro prijatelj poile sta-
zom poroka, prijatelj mu mora otvoreno redi: To nije dostoj-
no dovjeka, pazi na svoj ugled, dast i ponos, to je grijeh. Mo-
2da ce se prijatelj nakon ovakvih opomena i namr5titi. Ni5ta
zato. To je za nj dobro i konisno. I kad se sm.iri, priiznat ie u
du5i; Uistinu, pravi mi je prijatelj, sve mi je rekao. Pogre-
Ske sam ispravio, saduvao ugled. Da sam nastavio opakim Zi-
votom postao b,ih propalica.
Sv. Grgur Veliki kaie: ,,Ja smatram svojim prijateljima
samo one koji imaju toliko plemenitosti da me upozore na
pogreSke<.
Sveto pismo veli: >Ne ostavljaj pnijatelja svoga i prija-
telja oc4 svojega!" (Izr 27, 10). Nitko od nas ne smije Zi-
vjeti sam za sebe. Svi treba,rxo pomoii. Najprije Boije, a o,nda
ljudske. A ljudska je pomoi najsigurnija, najbolja i najdraZa
kad dolazi od iskrena i vjerna prijatetja.
PRAVO I LAZNO PRIJATELJSTVO
Istinito i pravo prijateljstvo je samo ono koje se osni-
va na.vjeri u Boga. Samo vjerska nadela i Zivot po vjeni da-
ju. priiateljstvu oznaku idealnoga prijateljstva. id"ai.ro
je
prijateljstvo neseb,idno i poZrtvov,lrb, a takvog prijateljstva
nema gdje nema vjere u nadnaravn,i svijet.
99
 BLAGODATI PRIJATELJSTVA
Tko u Boga ne vjeruje, Boga ne po$tuie i 9"gu se r€
samo
boji, taj o" pJSt t;" ni dovjeka. eovjek Lima vrijednost Dobro je imati prijatelja. Prijatelja treba vi5e ljubiti ne-
urio je u vezi s Bogom, Eovletu gleda Boga Bog
4o-t go druge ljude. I Isus Krist je imao prijatolja i ljubio ih je
""lilSrtj"tJ stvorio. u eoijeku je.b-e9m5tn3du5a, slika Boija'
:" ti vi5enego ostale ljude.
boulut Zivi i preko gtoUu. eovjedji .je Zivot vjedan' -Stg Sveto pismo je nepobitni svjedok da je Isus ljubio di-
je kao-dJsino-gu ucinio'.A,kad si
dobia udinio dovjekulto stom idealnom ljubavlju we ljude. Napose je vol,io svoje ude-
prevar'io ili mu iivot oduzeo, tesko sl uvrrJeclo lttr-
dovjeka nike. Njih je nazivao prijateljima i djecom. Saobraiaj je s
promatrart
-d;"fk ,^i di-no u BoZja prava..T"f9 .gledan,iu
gu,l". udenicima bio topao, srdadan, njeLan. Meelu apostolima je
ima veliku cijenu- Zito ee i prijatelj, ta$
!:iiil:tJ: naroditu painju posveiivao sv. Ivanu, apostolu i evandelisti,
gleda Boga, biti prijatelju vjeran i odan, ma'kar prrJatelJa jer je bio dobar, mio, neduZan mladii. Sv. Ivanu je ostavio
Eto zades-ilojer ie ivjeslan da je vjernost prijatelju Bogu i svoju Majku - Blaienu Djevicu Mariju, da je d.asnodohrani
draga kao da je Bogu iskazana. nakon smrti Isusove. Iza Ivana volio je Isus apostole Petra
ljudi
Kad odabiremo prijatelje, pazimo dobro da li ti i Jakova. Ovu trojicu: Petra, Ivana ri Jakova, odijeli'o je Isus
poStuju Boga i vjeru. vi5e puta od ostalih apostola i pozvao sebi da budu svjedoci
izvanrednim dogatlajima. Samo ova trojica su bila nazodna
Pr:ijateljstvo je laZno ako se osniva 11.91"51i-- "j1T?: na gori Taboru kad se Isus preobrazio i tom zgodom poka-
ce
Takvo je piilatetjstvo pogubno-za du5u i tijelo i raspast zao svoje boianstvo. Ova su trojica bila uz Isusa i onom zgo-
se dim se prijatelj nacle u bijedLi'
dom kad je Isus oiivio mrt\ru jed,iniou uglednog kneza Jaira.
opaske:
Sveto pismo daje o prijateljst-vu..vrlo mudre Vei je sve bilo prripravljeno za ukop. Isus docle i kaZe: uDje-
,eto Zeti5imati prijatelja, steci ga ku5anjem i nemoj se.pr:-
vojka nije umrla nego spava(. A nazo6,nisu se potsmjehivali,
brzo u nj pouzdati. Jer netko je prijatetj samo kacl nJemu to jer su dobro znali da je mrtva. Isus uze djevojku za ruku i
odgovara,i tui tt" ostane vjerin.u-dan levolje' A nekL Ce se rede: Djevojko ustani. I ustade iiva i zdrava i preda je ma-
pifraterj pro*Ltnlti ,.,tt"p.ii.t"li1 i tvoju sramotu iznijeti na teri. I na vrtu Getsemani, kad se Isus krvavim znojem zno-
uia;"to."Cajekoji je opet prijatelj. -c"za stolom, ali ga nema u jio, bila su kao svjedooi ova trojica.
eurl neuotje. D;k si iretan,-on u'iti kao ti sam sebi: s M-edu svjetovnim osobama bio je Isus veii prijatelj La-
,rt,reu"it"u tvojrim povjerljiv ie biti,, a st'igne li te zlo' okre- zaru, Marti i Mariji nego drugim osobama. Sveio Fismo iz-
nut ie se protiv tebe, i bjeiat ie od tvog pogleda( (srr o' / rijekom veli: je ljubio Martu i njezinu sestru Mari_
- 12). "A Isus
ju i Lazara. Marta je Isusa kao gosta tijepo pogostila, a Isus
se oduZio dobrim sestrama tako da im je oZivio brata Laza-
Kad je Juda izdao Isusa, osjeiao je veliku griZnju sav-
je nrt- ra koji je bio vei deti,r'idana u grobu. Kad je Is,us do3ao na
iesti. Da olak5a t.*';"tt po5aro3i t onima od kojih jer Lazarw grob, toliko se r"astuZio-za prijatelj'em Lazar.om, da
i;i;;;"- i iia"iu" i got'ko irn- se potuZio: "sagrijesih'. s3
da ga utjelel Pjezirari je glasno zaplakao. To je dirrnulo i sanie Z{dove pa su uzbu-
;;d;h nevinu ttit. a-oni, mjesto je tvoja tleno rekli: Vidite kako ga je ljubri,o.Da utje5i dobre sestre
g. ip"at"gljivo mu dobacili: 'Sto se to nas tide! To rede Lazaru: ,>Lazare,izitti napoljelo Lazir :u;ide iz gfoba
svr5avaju vi-
stvar!< (Mt 27, 4). Nato se Juda objesi' Tako iiv.i,.zdrav na. neopisivo veselji wojih sestara, a dnig su
5e- manje sva laZnaPrijateljstva ostall zaprepaStenii pitali se: da dinimo, jer ovaj 6o-
Vei su stari Rimljani rekli: uDok si sretan imaS
mnogo viek dini mnogadudesl?u(Iv l1)."Sto
'sam'< Bijeda je najbolji
prijatelja, dirn osiroma3i5, ostat ie5 .- Iz Isusova se Zivota jasno vidi da Bog vi5e ljubi i viSe
nije ti daje onim tjudimi koji su Bogu piivrZemji ,i krepo.
ispit za pri3ateljstvo. Ako te pr'ijatelj u bijedi napusti' iit"ttl
s,|ije Zive._Zatoje razumljivo i posve opravdano al i mi
je i iskreni
p..rri poijutelj. Ostane li vjeran u bijed'i' pravi ot viSe volimo i oijenimo one lojd s., ^nam bolji i koji nas ryu-
prijatelj.
101
100
vi5e ljube. Ljubav prema prijatelju je od Boga stvori-
telja duboko usatlena u na5u naruw. Dok ie na zemlji biti
ljudi, postojat ie meclu njima i prijateljstva. Sto su pleme-
rxitiji, obrazovanij'i i odgojeniji, to ie i prijateljstva mealu
njima biti uzornija.
Velika je sreia za dovjeka kada ima iskrena prijatelja.
Prijatelj zasladuje Zivot i uklanja od prijatelja mnoge duSe-
vne i tjelesne pogibli. Ako si sretan pa sreiu saopiiS prija-
telju sreia postaje veia. Ako si nesretan i nesreiu otvori5
prijatelju nesreia postaje lak5a, jer je ne nosi5 sam, nego
ti je pomaZe nositi prijatelj.
Pravi prijatelj je drug'i antleo duvar. "Vjeran prijatelj
ne moZe se naplatiti. Za viermost njegovu nema cijene. Vje-
ran prijatelj je balzam Zivota. Prijatelj vjeran grad je tvrd.
Tko je,na5ao takova, na5ao je blago< (Sir 6,.-14-16). Kad su
Aleksandra Velikoga pitali gdje je njegovo blago, on pokaZe
na prijatelje i rede: "To je moje blago.<
Pravo prijateljstvo traje i nakon sm'rti, "jer ljubav ni
kad ne prestaje" (l Kor 13, 8). Cestiti ie se prijatelji i u
nebu zajedno naii i tamo u ljubavi nastaviti prijateljski ii-
vot, a opaki ie na samrti jedan drugoga gorko proklinja-
ti.
Prijateljstvo se ne sklapa na brzu ruku. Ispitaj i provje-
ri prije dovjeka i onda mu se tek povjeri i budi prijatelj.
Najjadi je ispit bijeda. Tko ti je u bijedi prijatelj, taj ti je
siguran prrijatelj. Cijeni ga i poituj i nikada mu ne dini ni5ta
zla.
LJUBAV PREMA NEPRIJATELJU
Neprijatelj nam je onaj dovjek koji nas mrzi i zlo nam
dini. Najprije se javlja neprijateljsko raspoloZenje u du5i u
oblik'u mrZnje. Ona se odituje u opakim djelima. Neprijatelj
nam je tko nas ogovara ili kleveie, dira nam u Zivot ili imo-
v,inu, u 6ast ili po5tenje, tko nam potkapa ugled. Nebrojeni
s'u nadini kako ljir.rdi jedan drugom'u Skode i prema tome
oiituju nep'rijatelj stvo.
Covjek tesko shvaia, a joS teie u Zivotu prwodi, veliku
i te5ku nauku o ljubavi prema neprijatelju. A ipak se 'mora
ljubi'ti i neprijatelja. To udi objavljena nauka a s objavlje-
nom je naukom u punom skladu i na5 naravni razum.
ra2
Neprijatelja smo duZni ljubiti jer nam to Isus Krist za_
povijeda. Njegorva nauka glasi: >Ljubite ,neprijatelie svoie i
molite se za sne koji ya; progone.( (Mt 5, 44). Isus je ljubav
premaneprijatelju i a3etmafokazao.fud ;"'"" v"ritf-ir"i"t
visio na kriiu, a svijet Mu se nugaoi prokli,njao Ga, rnolio
se za neprijatelje: >Ode, oprosti im, jer ne znaju Sto dine.o
Kad su ga na Veliki detvrtak uhvatili, petar, da obrani Isusa,
izvude mad i odsjede slugi Ma,lhu uho. Isus je ukonio petra
i rekao: "Zad,jeni mad u korice, jer tko se mada hvata od
mada i pogiiba", i dotade se utra te ga izlijedi. Otac nebeski
pokazuje divnu ljubav prerna,neprijatelju. Daje sunce dobri-
ma i zlima, a jednako i kiSu pravednicima i gre5nicima. Mno_
gi ljudi psuju Boga, wijeclaju,i sramote svertinje BoZje, a Go.
spod Bog uza sve to daje sv,ima sunce da ih grije, kiSu da
natapa polja i do,nosi kruh.
Neprijatelja smo d,uZni ljubiti jer je rslika BoZja. U sva-
kom se dovjeku, makar kako opak bio, nalazi besmrtna du5a
po kojoj je dovjek slika BoZja. DuSa u dovjeku moZe biti sva
nedostdna, pokvarena, pa dak i zlodi,nadka, a ipak je ona s[i-
ka BoZja, pa je kao djelo BoZje treba podtivati i ljubiti.
Kod neprijatelja ne odobravamo njegova zla djela, nego ,nje-
govu osobu, njegovu duSu. Sv. Augustin veli: je dje-
"Covjek
Io BoZje, a opadine su djelo dovjedje. Ljubi on Sto je Bog
nadinio - to jest iovjeka, a ne ono Sto je dovjek udinilo -
to jest opadine.<
Neprijatelj,i su or'utte u BoZj,im rukama, pa Bog preko
njih_izrodi nmoga dobra. Za5to Bog trpi opake ljudd na ze_
mlji? Zato. da, se poprave i spase. Tako se odituje d,ivna mu_
drost BoZja, koja i opadinu okreie na dobro. bpaki Zive i
zato da se dobri kraj njih dornognu veiega savr5snstva.
Nauku o ljubavi prema nepnijatelju odobrava i na3 vla-
stiti razum. Ne smijemo jedan drugomu diniti zlo. To znadi
meclusobno se uniStavati. Razum kaie: ZIu mora jednom bi-
kluj. Moramo oprostiti i zlo dobrim vratiti. Kad neprijate_
li
lju dobro udin'imo, ako je iole po5ten mora nailn dobnc dobrim
vratiti. Ako srno rrnu zlo u6inili, o,n ie nam ztro zlim vratiti.
Koliko god dovjek rzvumom ispitivao nauku o ljubavi
PreTa neprijatelj'u mora da zakljudi: treba prra5tati ri nepri-
jatelju
i dobro mu diniti, a to znadi ljubiti neprijate,lja. ila-
rod je nauku o neprijateljuizrazio kratko i jezgr6vitorijedi-
ma: Tko tebe kamenorn ti njega hljebom. ftb teUi zlo ti rnje-
103
 mu dobro. Tko tebi mrZnju ii njemu ljubav. Tko tebi su-
rovo ti njemu blago'
Osveta je znak zaostalosti i prrirnitivizma. Kod primitiva-
ca vlada jo5 uvijek i krrrna osvetl. Sto je dovjek obrazovani-
ji i odgojeniji, to je manje osvete,a vi5e Sirokogrudnogapra-
Stanja.
uPo5tivanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji
dr,ugadije od nas rnisle i rade u druStvenim, poJritidkim ili
.vjerstim pitanjima. Jer, sa Sto vi5e dovjednosti i ljubavi pro-
dremo u njihov nadin mi5ljenja, lak5e iemo moCi s njima
zapodjenuti dijalog" (Gaudium et Spes, br. 28).
U EEMU SE SASTOJI LJUBAV PREMA NEPRIJATELJU?
Kr5ianska se ljubav prema neprijatelju odituje tako da
se neprijateljima ne osveiujemo, da im zlo dobrim vraiamo,
da se za njih molimo i da im rado pra5tamo.
Mojsijlv je. kazneni zakon propisivao ovako: "Nanese li
netko bliinjemu svojernu tjelesnu 5tetu, neka mu se udini
isto tako kio Sto je- on udinio: Ranu za tatru, oko za oko,
zub za zub! Ista tjelesna
-nanese..Steta, Sto ju je on nanio drugome,
neka se i njemu (Lev 24, 19 - 20), Isus je blati
pa kaZe: 'eun ste da je bilo kazano: Oko za oko, zub za zubt'
A iu lra- kaZem: Ne bpirite se zlu, nego ako te tko udari po
deinom obrazu obrni mu i drugi!" (Mt 5, 38 - 39). Mectu
kr5ianima neka ne vrijedi samo disto pravo! Ljubav neka
popuni,i oplemeni pravo!
Zlo treba svladati dobrotom. Neprijatelj,i su Isusovi i5li
tako daleko da su ga oklevetali, da'ima clavla u sebi. Tvrditi
da Isus ima u sebi najljuieg neprijatelja svetosti - sarne
ga ttavla strahovita je kleveta. Isus, mjesto srdibe i osvete
odvrati mirno: uJa nernam ttavla, nego po5tujem Oca svojega,
a vi mernesramotite< (Iv 8, 49). Isus "nrije vratio psovkour
kad su ga psovali, nije prrijetio kad je trpio, nego se prepustio
onome koji ga je nepravednoosudioo (2 Petr 2,23).
Isus, pnolazeii kroz Samariju, u nekom je mjestu trebao
prenoiiti, ali Ga Samarijanci kao Zidova ne primiSe, jer su
Zivjcli u neprestanoj svaetisa Zidovima. Apostoli, Jakob i Ivan
bili su postupkom Samarijanaca tako ogordeni da su do-
Sli na rnisao neka bi Bog ognjem spalio Samariju, pa z,ato
upitaju Isusa: >Gospodine,hoCe3li da zazovemooganj s ne.
104
ba da ih urxi5ti?u Isus se okrene prerna apostolirna i ukori ih:
>Ne znate dijega ste duha. Sin dovjedji nije do5ao da upropa-
sti duSe nego da ih spasi< (Lk 9,55 - 56).
Sveto Fismo veli: >Ne daj da te zlo nadvlada, nego nad-
vladaj zlo dobrim< (Rif,nlj 12,21). Ako se osveiuje5 neprija-
telju, osveti se poput svetaca: nagradi zlo dobr,im djelima, to
je nebeska osveta. Josip Misirski, koga su braCa prodala vrlo
se lijepo ponio prema bradi kad su bila u bijedi. Mjesto da
ih kazni obilno ih je pogostio i svakom dao svedane haljine
(Post 45, 22). Sv. Stjepan, prvi mudenik, kad su ga nepri-
jateljri kamerovali molio je za njih: >,Gospodi'ne ne uzmi im
wo?a gnijeh!" (Dap 7,60). Sv. Fulgentije dodaje: >Svetom je
Stjepanu vi5e boli zadavala nesreia njegovih progonitelja
nego sve zlo Sto su ga oni njemu nanijeli, zato je molio za
njih<,.
Sv. Jakob, apostol, prvi biskup ,u Jeruzalemu, kad su ga
neprijatelji baoili s vrha tornja, na slomljenim je koljenima
motrio za neprijatelje.
Absalom je digao bunu p,r,otiv 6vog oca - kralja Davida.
David - videii da je u Zivotnoj opasnosti bjeZao je s voj-
nicima i slugama p,red Absalomom. Na bijegu sretne Davida
Semej, sin,Gerin, i. ruZno ga je psovao. >Pritom je bacao ka-
menje na kralja Davida, na sluge kraljeve, na narod i ratni-
ke. Tada rede Abisaj, sin Sarvijin, kralju uZa$to da psuje
or,aj smrtni pas mojega gospodara i kralja? Pusti me da mu
skinem glavu!< Tada rede David Abisaju i svim slugama svo-
iim: "Kad mi moj sin radi o glavi, kako neie ovaj sin Benja-
minov? Pustite ga neka psuje jer mu je to udahnuo Gospod.
MoZda pogleda Gospod na moju nevolju i dadne mi sreiu za
psovku 5to me bije danas. I tako je David sa svoj,im ljudi-
ma i5ao dalje. A Semej je i6ao pokraj gore naprama njemu i
jednako je psovao, bacao se kameurjem na nj i zasipao ga pra-
Sinom" (2 Sam 16). Kralj David je ugu5io bunu, vratio se na
svoje prijestolje s velikom slavom i odano5du naroda.
'.,Ne osveiujte se sarniu (Rimlj 12, l7). Gospod Bog veli:
,-
oMoja. je osveta, ja iu je vratifi< (prz 32, SSy. eoIla
pravednost nepogre5iva. ;e
napladuje dobro, a tazii ilo
"Bog
kako je tko zasluZio, ako ne uvijek na ovom svijetu, a ono
na drugom". Ne mije5ajmo se u BoZje sudovanje.
lllLuk"
Koliko je tko zla podinio i lioliku je kaznu zailuZio, o tdm
neka sudi Gospod Bog komu nije ni5ta sakriveno, a ne mi
105
 srno
lirud,ikoiri smo ogranideni u znanjm i opaki u djel'ima' pa otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom, nego skupocje-
tii"tto pravedni pogotovo kad se radi o na(na samima' nom knvlju Kri'sta kao neduZna i neokaljana jarnjeta< (1 pertr
" ,,Ali
treiba razlikovati zabludu koja se uvijek mora za' 1, 18 - l9).
"Jer
ste kupljeni skupo - proslavii,te dakle Bo-
baciti, od zabludjeloga koji uvijek zadrLava osobno dosto- ga u tijelu svome!. (1 Kor 6,20). Ne zaboravimo nikada da
ili rrnanje'lodnim-reli-
;""utv, pa i kada jelpterecen laZn'im se u svakom pojedinom dovjeku sjedinjuje nebo i zemlja,
lijoznim^shvaianjem. Bog je jedini sudac i ispitivad srdaca' prolazno i vjedno, raspadrljivo i neumrlo - dtr5a i tljelo, da
Stogu zabran;uie da sud,imo o ma dijoj unutarnjoj kriv- je svaki dovjek samo upravitelj svoga Livota i da ie kao upra-
"u*
nji".'('Gaud,iumet SPes<, br. 28). vitelj polagati strogi raduLn kako je upravljao sa svojrim Zi-
votom, tim najveiim blagom Sto postoji na zemlji. Treba pa-
ziti na tijelo da se nidim ne obe5dasti, a joi vi5e na duSu da
LJUBAV PREMA SAMOME SEBI ne izgrrbi ljepolu slike BoZje. Ako ie dovjek na BoZjem sudu
polagati ra6r.r,nza svaku isprazru.r i beskori,snu rijed, kudika-
Svaki je dovjek sam sebi najbliZi' Nemoguie j:."Ti i:: mo ie biti veia odgovornost za samoubojstvo ko5'im se uni-
Sto Sto Ul Uito dovjeku bliie nego 6to je on sam sebi' Odatle Stava t'ijelo, i bezvjerje kojim se ubija d,tlSa!
Sv. Leon Veliki upozoruje kr56ane: Sjeti se dovjede kr5ia-
rii3,"ni da je svaki dovjek duZal ljubiti samoga sebe'
"
Svakornu je dovjeLu prirocleno da -sebi hoie dobro' To nine, svoga dostojanstva! Ti si postao dionik BoZje naravi
je naravni ,^ko , tr,tisrnut prvol-nu dovjeku u nara\r' kod stva:' i udo Kristova tijela. Sjeti se da si otet iz vlasti tame i od-
i"r:", . -t se drugi s tirn zakonom rodimo' Taj se- zakorr redsn za slav.u nebeskoga krarljwstva. Imaj na um,u da se
;; e; istrgntr,ti iz niravi. MoZe dovjek biti bez Skola' bez od- BoZji Sin utjelovio i naS'im bratom postao. Tako srno po-
g":". M"ZE bi,ti do skrajnosti pokv-aren,al'i 'svaki Stiti svoje in- stali djeca Banja. "Virdite kakvu nam je ljubav dao Otac: Mi
i se zsvemo djeca BoZja, i jesmo. Zato wijet ne pozna nas
i"i.r", gleda da -t L*a" Sto bolje' Naravni zakon snaino jer ne poznaje njega.u (l Iv 3, 1). Ne zaboravimo da Duh
zato nije Gos-
,r*aoili"o nuka dovjeka da sebi hoie.dobroi
pod Bog izdao posebnezapovijedi o.ljubavi pt*1 ,1?*jT*" Sveti boravi u narna. ,Sveto Pismo veli: ,rlli ne znate da je tije-
iebi. Sv-eSto Lirnapozi'tivni zakon o ljubavi prem? sebi' sadr- lo va5e hram Duha Svetoga, koji je ,u varna, kojega,irnate od
Lano ie u Kristovim rijedima: >Ljubi. bliZnjega \uo. tuT?91 Boga,inijeste svoji?u (1 Kor 6,19).
treDa Covjedje je dostojanstvo toliko da nam Bog na sluZbu
sebeu.I-.;jubavprema sebi je uzor i Ti?tu prema koJoj
d*gogu. Kako moZe netko ljubiti drugoga' ako- ne Salje dak i antlele s neba. Stovi5e, svaki pojedirni dovjek ima
i:"Uiti
liubi sebei Tko nece sebi dobro kako ie htjeri iiniti a"9.- svoga anitela duvara, koji ima zada6') 6uvati dovjeku du5u
.i;;.;;i ro je prirodni razlog koji potide svakoga na lju- i tijelo, odvraiati od dovjeka sve Sto b,i rnru moglo Skoditi za
prema samornu seb,i. ovaj i prekogrobni iivot.
bav
2a l}ubav prema sebi postoje i vrhunaravni razlozi' Sva- Prava ljubav prema sarnome sebi sastoji se u torme da
ki je dulan ljubiti sebe jeli*? sebi besmrtnu du$u koja dovjek sam sebe poStru-ie.Tko sam ne zna cije,ni,ti svoje ljud-
j"'s.rJ. irita. rato tmo d,tztti poStivati" BoZju sliku - be- sko dostojanstvo, taj nema prava ni od drugih traZiti da ga
pa i u neprijatelju poStuju. Sebe isqrravno ljub,i tko sebi dobro hoie i dobro 6i-
smrtnu du5u - u svakom dovjeku,
;; j; duZni jednako pa i 3oA viSe-.po5tivati u sebi' Kad ni u okviru zakona pr:irodnoga i BoZjega.
to"i"il. liubi se"be radi Iioga, i* j" slila BoZja'
"-"9." 9: ]jt-
;;;;;"il sebi biti to pl6menitija Sto je plemenitija ljubav
pru*u Bogu. Ljubal/ prema Bogu ravna ljubav prema sebi' PRAVA LIUBAV PREMA SAMOME SEBI
ti,tuu'ttpiemaiebi rivna I'j'ubavqretna arugtry?'
-u -' je B-og
Covletro,vaje vrijednoit prua fogom tolika da Kod ljubavi prema sarnqrn sebi treba bi:ti na oprezu.
p"stuo ira svijel svoga^vlastiioga Si'na Isiusa Krista' da do' Treba se drZati reda. Treba vi5e ljubiti ono Sto je vrednije, a
spasi.- Sveto Pismo nas opominje: 'Nijeste iza toga ono 5to je manje vnijednosti. Najprije treba ljubiti
irjeka otktr.p,ii

106 t07
duhovna, nebeska, vjedna dobra, a nakon toga zemaljska r kratko vrijeme jednostrano sretni, a nakon toga vjedno ne-
prolazna dobra. Duhovna dobra, kao Sto je sretni prekogro sretni.
"Koji
dine grijeh i nepravdu - veli poboZni Tobija -
bni Zivot, ljubi no radi njega sarnoga - to je naSa najvi5a neprijatelji su svojoj vlastitoj du5i< (Tob 12, l0). Mnogi su
svrha, a zernaljska su dobra ljubavi wijedna samo toliko od ovakvih slidni onomu lakomcu, materijalisti, koji je re-
kol,iko nas pornaiu da postignemo sretni prekogrobni Zi- kao: ,Du5o moja, ima5 veliko imanje na rrnogo godina. Otpo-
vot. dini, jedi i pij ri uZivaju. Bog misli drugadije i kriZa ra6une, pa
Ovaj je red vt'ijednos'ti postavio sam fsus Krist kad je veli: "Luclade, jo5 ove noii potraZit iu du5u tvoju od tebe!
rekao: ,>TraLrte najprije kraljwstvo BoZje i pravdu njego- Komu (,e tada pripasti Sto si nakupio?< (Lk 12,19-20).
vu, i drugo ie vam se sve dodatin (Mt 6, 33). Na prvo mjesto Sv. Bernard veli: Covjede, ti se mudi5 kako ie5 nahraniti
dolazi Bolja dast, BoZja volja, BoZje zapovijedi, skrb za du- i obuii tijelo; za5to se jednako ne brine5 kako ieS nahraniti
3u i krepostanLivot, a tvarna itri vremenita dobra ie nam vei i obuii du5u. Sveto Pismo spasonosno upozoruje: ko-
"Sto
Bog dati u tolikoj mjeri koliko su nam potrebna za postignu- risti dovjeku ako dobije sav svijet, a pritom izgubi duSu svo-
ie duhovnih dobara. Nema sumnje da smo se duZni brinuti iu? Sto moZe dati dovjek kao otkup za du5u svoju?< (Mt 16,
za zdravlje tijela, za svakidainju hra,nu, stan i odjeiu. Sve je 26). Kad bi jedan sam dovjek posjedovao sve blago ovoga
to potrebno za uzd'rLavanje Livota i za rad. Slabo, krZljavo i svijeta, posjedovao bi ga samo nekoliko godiina, do smrti. Na-
bolesno tijelo nije ni za Sto. Ono kodi du5u u razvijanju kre- kon smrti mora sve dnugima ostavdti. Ako je duSu izgubio,
posnih djela, pa je velika zapreka za iai.i i 'uspje5niji duhov- izgubio ju je za cijelu vjednost, nssretan ie biti i na ovom
ni Zivot. Meclutim, ne srnijemo biti tjeskobn:i i odajni kod i na drugom svijetu.
sticanja zemaljskih dobara. >Pogledajte na ptice nebeske! Svaki sebe samoga ispravno lj'ubi kada ljuhi najprije
One ne siju, ne ianju, ne sabiraju u Zitnice: Otac ih va5 ne- svoju du5u, a onda tek tijelo; kad cijeni vi3e duhovne vred-
beski hr,a.ni. Nijeste li vise wijednri od njih? Pogledajte na note nego tjelesne; kad se vi5e bnine za nebesko nego za
ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. A ipak ka- zemaljsko; kad mu je vi5e na srou vjednost nego wemeni,
Z-em vam: Ni Salamon u svemu svojemu sjaju nije bio tako tost.
odjeven kao jedan jedini od njih" (Mt 6, 26-29). Kad se
Bog toliko brine za travu i Zivotinje, jo5 vi5e i radije ie se
pobrinuti za nas koji smo razumna biia i djeca njegova.
Ne bi imao prave ljubavi prema sebi tko bi ljubio samo
zemaljska dobra, a za duhorma se uopde ne bi brinuo. Ni
onaj ne bi ispravno radio tko bi prezirao ona tvarna dobra
koja pomaZu za postignuie duhovnih. Ima ljudi koji su za-
ljubljeni u sebe. ViSe im je njihova osoba nego Sto drugo.
Ako nisu protiv Boga, ali se vladaju kao da Boga nema. Vla-
stiti >ja< diiu tako visoko da im je njihova lidnost najviSa
zivot'nl svrha' Sve im se ima pokoravati i sluziti nj'ihovim in-
teresima. Zemaljska dobra ne gledaju kao sredstva za posti-
gnuie duhovnih vrednota, vei kao sredstva za uZivanje. Vre-
menita dobra su im za nasladu. Citavo im je bide zaokuplje-
no kako doii do dasti, imovine, kako se popeti na visoki po
loZaj. Takvi nisu spremni ba5 ni5ta Zrtvovati zaBoga i {9bro
svojL dm5e. To nije prava ljubav prema sebi, nego sebidnost
,i sebet;ublje. Ovakvi ljudi koji vi5e cijene vremenito nego
vjedno-n'isu sebi prijatelji nego neprijatelji. Takvi su samo

108 r09

DESET BOZTIII ZAPOVIJEDI
Bog je objavio deset zapovijedri BoZjih na gori Sinaju.
Bilo je to podeset dana nalkoin izlaska izraelsk'og naroda iz
Egipta. Gora je Sinaj bila sva dirnom ovijena i vrlo se tresla.
Gospod Bog pozove Mojsija na goru ,i preda mu deset zapo-
vijedi. BoZje su zapovijedLi napisane na dvije kamonite plode.
BoZje su zapovijedi poredane ovako:
1) Ja sam Gospodirn Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz
mene. - Bog traZ'i vjennost. Samo je jedan Bog. Iskljudeno
je ,mnogobo5tvo ili politeizam. Jednako je kao zabluda pro-
gla5en i pa'nteizam - vjera da je 6itav svemir boZanstvo, a
pojedina ;bi a u svemrir'u da su dijelovi t'oga boLanstva. Za-
bra,njeno je oboZavati prirodne pojave: sunce, mjesec, zvi-
jezde,,ljnrde, iivot,inje, biljke, rijeke i bilo Sto stvoreno.
2) Druga je po redu: Ne izusti imena Gospod,ina Boga
svoga uzaltld. - Boga t'reba vi'soko poStivati. O svetdnjama
BoZjirm treba govori'ti biranim r,ijedima. Telak je grijeh po-
grditi BoZje ime, p,sovati Boga, a,ntlele, svece, svete sakramen-
te; obe5da5iivati svete osobe, sveta mjesta i svete stvarti.
3) Treia zapovijod veli: Spomeni se da svetkujeS dan
Gospodnji. - Dan Gospodnji su sve nedjelje u godini i svi
zapovijedani blagdani. Svetkovanje se sastoji u tome da se u
te dane ne rade teS'ki tjelesni poslnvd i da ridemo u crkvu k
svetoj misi. Obveza iii k svetoj rnisi veZe svakoga katolika
koji je do5ao k razumu, tj. kojri je navriio 7 godina Zivota.
Ispnidan je samo onaj tko je tesko bolestan, ili ga opravdava
drugi koji vaLni razlog.
4) eeftrta: Po5tuj oca i mater, da dugo Zivi5 i dobro ti
bude na zemlji. - PoStovati treba zamjenike BoLje na zem-
lji, a to su: roditelji, dobrodinitelji uopie, uditelii, odgoji-
telji, duhovni i svjetovni poglavari. Svakomm koji vjerno vr5i
ll0
ovu zapovijed, obeiaje Bog za ,nagradu dug i blagoslovljen
bivot na zemlji.
5) Peta: Ne ubij. - Ona zastiiuje ljudski Zivot. Ne smi-
jeS sam na svoju ,ruku ubitri nii sebe ni dnr,goga. Ne smije3
ubiti ni diijete, makar jo5 nije doilo,na svijet. I ono je dovjek,
i to od onoga dasa dim je zaieto. Onemoguiiti djetetu dola-
zak na wijet jednako je ubojstvo dovjeka kao 'i oduzeti Zivot
onomu dovjeku koji vei postoji na svijetu.
6) Sesta: Ne sagrijeS.ibhrd:no - duva nevinost. Nevinost
je neprocjenjiva vrlina. Svi su je narodi kroz €va wemena
visoko oiijenili. Kakve god moralne nazore imao dovjek po-
jed,inac, makar kakvim nastra,nostima ,bi'lo zar,aileno ljtrdsko
dru5tvo, uvijek je u velikoj oijeni dist mladii, nevina djevoj-
ka, vjerna Zena,'destiti - karakteran muZ. Ova zaporrijed udi
da srr.rljubavni uiici dopu5teni s€trno u zakonritom braku i na
prirodan nadin. Sve drugo je kr5enje prirodnoga i BoZjega
zakona.
7) Sed'ma: Ne ukradi - zaSti6uje imovinu, privatno vla-
sni5tvo. Ono Sto je dovjek od precta naslijedio ;ili svojim po-
Stenim radom pnivrijedio, ,ili na dar dobio, to je njegova svo-
jina u koj'r.r se ne sm,ije dirati. Ova zapovijed zabramjuje orti-
madimr, kradu, prevam - svako nepravedno o5teiivanje tu-
de imovine.
8) Osma - Ne reci laZna svjedodanstva na bliZnjega svo-
ga - Stiti dast i po5tenje. Ne smije se knivo govoniti protiv
bl'iinjega ni na sudu ni izvan surda. Ne di,raj u tude po5tenje.
9) Deveta: Ne poZeli iene bliinjega woga - u vezi je sa
Sestom i zabranj'uje ne sarno uzeti tu<Iu Zenm,nego i poZeljeti
je. T,reba obuzdavati ri same ne'uredne misli i Zelje.
- 10) Deseta: Ne poZeli nikakve stvari bliZnjega svoga -
zabranjuje nepravedne i krividne telje za tudim dobrom -
tuclom imovinom.
'nisu drugo nego pr.o5rirene i ja-
., Deset BoZjih zapovijedi
izloZene
.s11j.e- dvije osnovne zapovijedi: o ljubavi prema Bogu
i bliZnjemu. Ove zapovijedi zovemo Bo|je zapovtijedri, jer ih
j9 Bog dao, jer im je Bog zadetnik. Zovemo ih 'i Dekaiog -
deset rijedi.
U deset zapovijedi BoZj,ih je sad,rZana sva nauka koja je
potrebna za destit ii po5ten iivot svakom'u dovjeku, a napo-
se dovieku kr5ianin'u.
ttl
 KOGA VF,ZU BOZJE ZAPOVIJEDI?
Mi smo kr5iani duini obdrZavati deset zapovijedi BoZjih'
jer ih je osnivad ,kr5ianstva, trsus Krist, usyo;ig, nanovo,svr-
jetu dio i usavr5io. Duini smo ih, dakle, dtLati mi katolrq'
"pravoslavni, protestanti i svi drugi koji se zovl'l kr3iani'
Jednom je zgodom neki bogati mladii pristupio k Isusu
i pitao: "Uditelju, Sto dobra moram dinriti da postignem Zivot
vjedni?< Isus mu odgcrvori: ,A,ko hoieS uii u Zivot, dtLi za-
povijedi. Ne ubij! Ne dini preljube? Ne kradi? Ne svjedodi
laZno! Po5tuj oca i mater, i ljubi bliZnjega svoga kao samog
sebe< (Mt 19, 18). Isus je za'uzeo jasan stav prema Starom
zavjetu kad je rekao: "Ne mislite da sam do5ao da ukinem
zakon 'il,i proroke. Nisarn doiao da ih ukinem nego da ih is-
punim< 1Mt 5, l7). i proroci" oznaCuju ukratko Stari
"Zakan
iavjet. Is,us izjavljuje da Stani zavjet ne gub'i rripo5to-svoju
vrijednost i vaZnost u Novom zavietu, nego nalazi u Novom
zavjetw svoje ispunjenje i svoj zavr5etak. Tako je i s deset
zap-ovijedi EoZjih. I one spadaju u starozavjetni zakon ko-ji
veLe ne samo starozavjebne ljude nego i nas u Novom zavie'
tu.
U svom glasovitom goit/om na gori osvrnuo se Isus ii na
deset zapovijed,i BoZj,ih, pa je neke upotpunio i usavr5io.
Isus je rekao: "euli ste da je bilo kazarno: Ne kuni se krivo,
i: DrZi Sto si se zakleo Gospodinu! A ja vam kaZem: Ne ku-
n,ite se nikako: ni nebom, jer je prijestolje BoLje; ri ze-
mljom, jer je podnoZje njegovim nogama, ni Jeruzalemom,
jer je grad velikog kralja. Ne ktrni se nri glavom svojom, jer
nisi kadar jednu vlas udiniti bijelom ili crnorn. VaS govor ne-
ka bude: da, da - fl€, ne! Sto je vi5e od toga, oda Zloga do-
lazi" (Mt 5, 33-37). Isus ne brani zakletvu ili prisegu. Sto vi-
5e - pnisega na istinu dast je Bogu. Istrs samo upozoruje da
se ne zaklinjemo na kakvu god s'itniou. Neka se ne zakl'injemo
na brzu nrku nego treba o stvani terneljito razmisliti prije ne
go se prisiZe. Neka se ne zaklinjemo lakoumno i iz obidaja
nego samo onda kad to trale veliki i opravdani razlozi.
"Cu-
li ste da je redeno starima: Ne ubij! Tko ttbije bit ie odgwo-
ran sudu. A ja vam kaZem: Svatko tko se ljuti na brata svo-
iega bit ie odgovoran sudu. (Mt 5, 2I--22). "Culi ste da je
redeno starima: Ne 6ini preljtrba! A ja vam kaZem da je svaki
koji s poZudom pogleda Zenu, vei u svo{n srcu s njom u6inio
preljub< (Mt 5, 27-28).
112
_ Sad bi rnogao tko re6i ovako: Deset zapovijedi BoZjih je
Gospod Bog objavio svijetu na izvanredan nadin. One spada_
ju u objavljenri Boiji zakon i prema tome vei.u sve one ljud.e
koji vjeruju u objavljenu vjenu. A 5to je s onirn ljudirna ko,
ji ne poznaju kr5ianstva ni objavljene vjere? To su pogani
ili neznabo5oi.Kako se oni odnose prema deset zapovijedi Bo
ijih? Da li i ,njdh veZu te zapovijedi? Zapovijedi Boije veLu
sve ljtrde bez razlike - kr5iane ,i pogane. Deset zapwijedi
BoZjih nisu samo objavljeni zakon nego su one i pnirodni za-
kon koji izvire iz distoga prirodnoga razuma. f pogani, makar
ne znaju za gon.t Si'naj, ni za Mojsija, mi za 2 kamenite plode,
na koje je Bog zapisao deset zapovijedi - zna&u da se ne
smije dovjeka ubiti, da se ne smije krasti, n:i u tucle po5tenje
dirati. Da je Iai neSto rqdno, da je kleveta odvratna. Da su
djeca duZna po5tivati roditelje, a svi mladi starije. Da se treba
vlasti pokoravati. Da Gospoda Boga treba po5tivatri i da je zlo
pogrditi BoZje irne. SadrZaj deset BoZ}ih zapovijedi poznaju i
najzapu5teniji ljtrdi, makar nemaju ni Skole, ni odgoia. Vla-
stiti razum im kaZe da je to lijepa nauka, dobra na;uka, ri da su
je u Zivotu dunni obdrZavati. Nema dovjeka na svijetu
koji ne bi poznavao nauku sadrZanu tr deset zapovijedi BoZ-
jih i koji ne bi u duiri iutio obatrezrs,
da je duZan Zivjeti po tim
zapovijedima.
Bog je tih deset zapovijedi utisnuo svakom dovjeku u sr-
ce, u du5u njegovu. Buduii da je svjetlo BoZje u ljudima radi
zla iivljenja potamnilo i zamradenopostalo, trebalo je da Bog
izvanrednim nadinom objavi deset zapovijed,i, i da ih tako
osvijetli i ljude objavom na njih upozori. Sv. Augustin veli:
oOno Sto ljudi nijesu htjetri ditati u srsu, napisao je Bog na
plode".
ZASTO SMO DUZNI VRSITI BOZJE ZAPOVIJEDI?
Kad otac u obitelji izda neki nalog ili zapovijed, odmah
obeiaje nagradu djetetu koje ie zapovijed ,izvr5it'i, ali se za-
prijeti i kaznom onom djetetu koje bi se 'usudilo prekr$iti
zapovijed. I drZa,vni zakonodavci ta,ko rade. Svaki gratlanin
kad vr5i zakone ima od toga blagodati, a ako zakone kr5i, trpi
kaznu. Bog je tako po prirodnom zakonu usadio u naiu na-
rav da je sa vr5enjem zakona,i zapovijedi spojeno neko dobro,
a s gaZenjemje zakona Fr$rezanakazna- zlo.
8 Sto Bog trazi od dorjeka? t13
 I BoZje zapovijedi donose sa sobom i nagradu i kaznu. BoZje su zapovijedi povezane medu sobom kao udov.i na
Nagradu za sve koji su zapovijedima vjerni, kaznu za one ko- na5em tijelu. Neka samo jedan te5ko obol,i, nasttrpa sm,rt,
ji ih ne po5tujtr. makar su svi drugi udovi zdravi. >Jer koji god sav zalcon
Najljep5a je nagrada ovdje na zemlji, koju Bog daje za driti a pogrijeii u jednome, kriv je za sve( (.I,ak 2,10).
vjerno vr5enje svojih zapovijedi, mirna savjest i duievno za- Mogao bi tko redi:-Bog u svoj'im zapovijedima purno
dovoljstvo. Kad dovjek naveder 'ispituje savjest i ona mu ka- traZi, te5ko ,ih je vriiti. Nema sumnje da vr5enje Boijih za-
Ze: Danas si sretno dan sproveo. Nisi ni ruZnu rijed rekao, a povijedi traZi mnogo truda i veliku poZrtvovnos,t. Ali BoZje
kamoli izgovorio psovku. U druStvu si bio prijazan i ushl- zapovijed,i ne traie ni5ta Sto bi bilo nemoguie. je
Zan. Nikomu nis'i knivo ni pomislio, ni rekao, ni u6inio. Nisi "Jararn
moj sladak i breme je rnoje lakon (Mt 11,30) veli Isus. Kad
u tudu imovinu dirao, ni povrfljedio tude poiteorje. Crkvu si Bog traLi Zrtve, On daje i pomoi,rnilost. To je iskusio sv.
posjetio,i Bogu se poboZno molio. Savjest ti ni5ta ne predba- Pavao pa zato rado priznaje: 'Sve mogu u Onornu koji rne
cuje nego sve odobrava. Tad je dovjek veseo i spokojan. Ne jada. (Fil,ip 4,13). Kad bisrno bi,l,i prepu5teni sarni sebri, si-
treba se bojati lj,uili, a ni BorZjega suda. Takva savjest - to gurno bi zapovijedi BoZje bile preteike. Medutim, Bog rado
je mali raj na zernlji. >Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uZi- pomaZe kad god ga za pomoi molirno. Sv. Ivan kaie: >Zapo-
vaju, ni o Sto se onri ne spoti6u.< (Ps 118, 165) - priznaje vijedi Njegove nisu te5keo (1 Iv 5,3). Sv. Augustin veli: >Kad
David Gospodu Bogu. ti Bog ne5to zapovijeda, onda te opornirnje da ti ,udini$ Sto
Sveto Pismo spominje: nBlaZen dovjek koji ima radost moZeS, ,i da mol,iS ono Sto sam ne moZe5. Nato ti On pornaie
svoju'u nauci Gospodnjoj; Sto on radti we uspijeva" (Ps 1, da moZe5 Sto sam ne bi mogaou.
l-3). T,o zna(iBoZ,ji blagoslov'u radu i u imovini. Vjeran Bo- Kako se Bolje zapovijedi vr5e u svakidaSnjem Zivotu
ijim zapovijedima izlazi kao pobjednik iz svojih boli i progo- primjer su nairn i uzor sveci. Oni su bil'i lj'r.rdi kao i mi, rnu-
na. Isus veli: >Tko sltr5a ove moje nijedi i rizvr5uje ih, nalik je dil'i se u Zivot'u s raznovrsnim slabostiima kao ;i mi. Ali su s
na razbonita 6ovjeka koji sagradi kudu svoju na stijeni. I u- milo56u BoZjom borbu tzdria\i i dasno svr5ili Livot. Za{to
dari pljusak, doclo5e vode, dunu3e vjetrovi i napado5e na ku- ne bismo tako radili i mi?
iu; ali ona ne pade jer je bila sagraclena na stijeni< (Mt 7,
24---25').
U razgovoru s bogatim mladiiem Isus izrijekom naglaSu-
je da obdrZavanje BoZjih zapovijed,i vodi u blaZeni prekogro.
bnti Zivot. uAko hode5 uii u Zivort, drZi zapovijedi!( - veli Isus
bogatom mladiiu (Mt 19, 17). po mostu poslu5nosti
"Samo
moZemo doii u nebo, a taj most ima deset lukqva - to su
deset zapoviiedi BoZjih" - veli sv. Vinko Fererski.
Tko krii makar sam,o jedrnu zapovijed Boiju u velikoj
stvari stidi ie ga vremenita i vjedna kazna. Tko gazi BoZje
zapovijedi stridan je vlaku koji je si5ao s tradnica. Takova
dovjeka za urjegwe grijehe stiaavaju: nezadovoliistvo, bolest,
gubitak dasti i 'imetka i bijeda u svirn srnjerovima. T'ko kr5i
BoLje zapovijedi ostaje bez BoZje pomoii u 6asu nesreie.
Kako Ce Bog pomoii onom koji ga vrijetla? Isus Krist veli:
m,oje rijedi, ali ih ne ,izvrSuje, nalik je na
"Tko slnrSa we
luda 6ovjeka koji sagrad'i kuiu svoju na pijesku. I udari plju-
sak, dodo5e vode, dunu5e vjetrovi i napado5e na ttr kuiu
i ona se sru5i. I velika bija5e njezina ru5evina( (Mt 7, 26-27).

1,14
ll5
 I. BOZJA ZAPOVIJED
KLANJANJE BOGU
eisdm razurnom dolazirno do spoznaje da postoji samo
jedan Bog. On je najvi5e biie, od njega 'potjede sve Sto se
nalazi u svem'iru. Na tu dinjenicu upozoruje Gospod Bog u
prvoj zapovijedi svojoj kad kaie: ,Ja sarn Gospodin Bog
tvoj!" Nema vi5e bogova, vi5e najvi5ih biia meilu sobom
jednakih. Tu istinu nagla5uje Bog u prvoj BoZjoj zapovijedi
kad kaZe: "Nemaj drugih bogova uz mene{(.
Jednomu jedinornu - pravom Bogu pripada klanjanje
il'i najvi5e poStovanje. To nam nalaie razutrn, objavljena vje-
ra, a narodito prva Boija zapovijed. Klanjanje Bogu treba
iskazivatri u svojoj nutrirri, u srou i oditovati to izvana, tje-
lesnim kretnjama. Klanjanje Bogu prema prvoi Boiioi za-
povijedi imao je pred odima Isus Krist kad je rekao sotorri:
,Goipodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino sluZilu
(Mt 4,10).
Ljude koji nas nadvisuju znanjem, krepostima, zaslvga-
rna ,i vjeru i domovinu, cijenimo i po5tujerno. Svi narodi i
kroz sva vremena visoko po5tuju velike udenjake, 'izvanredno
krepos,ne ljude ili svece, neobidare dobrodinitelje, glasovite
one koji se bilo kojom vrlinorn
vojskovotle, drZavnike
izdiLu. Sto nas netho viSe natkniljuje, to mu se vi5e divimo
i vi5e ga poStujemo. Kako Gospod Bog sve nas ljude i sva
biia u svemriru uopie neizmjerno nadvisuje, to Njernu du-
gujemo najvi5u dast, najvi5e po5tovanje koje je uopie mogu-
ie. A najviSe poStovanje zovemo: Klanjanje. Bogu smo se
duZni klanjati, jer nas Bog neizmjerno nadvi'suje i jer srno
o Njemu kao Stvoritelju sasvim ovisni.
Boija svemoC odsijeva na ztiiezdanorn nebu. ,Nebesa
pnipovijedaju slavu BoZju, djela ruku njegovih navje5iuje
ivod nebeski<<(Ps 18,2). Kako izgledaBoija vjednost? uJedan
je dan pred Gospodinorn kao tisuiu god,ina, i t'isuia godina
kao jedan dann (2 Petr 3,8). Kolika je BoZja mudrost vidi
se kod stvaranja i uretlenja svernira. Sto viSe, Bog i zlo o'
braia na dobro. Zato s ushidenjem dovikuje sv. Pavao apo-
stol: dubino bogatstva i mudrosti i znanja Boijega! Kako
"O
su nedokudivi njegovi sudovi i neistraZivi njegovi putovi!<
(Rimlj 11,33). Vel,ika je BoZja odinska skrb za sve, pa'i naj-
neznatnije stvorove. Sincma5nu djevicu Maniju Bog odabire
116
za majku BoZju. Uboge pastire i prezrene pogane zove k ro-
clenju Isusovu. Priproste ribare zove u apostolski zbor, a
siromasima u prvom redu namjenj,uje propovijedanje wan-
delja. "Tko je kao Jahve, Bog naS, koj'i u vi,s,inama stoluje i
gleda odozgo nebo i zemlj'u?< (Ps 113,5-6). Kako je neiz-
mjerna razlika izmetlu Boga i nas ljudi! Sv. Grgur Nazijanski
veli: ljubimo Boga, jer Ga poznajemo, a molimo se Bogu,
"Mi
jer ga ne moZemo shvatiti".
Mi smo o B,ogu sasvirn ovisni.
"Ako Zivirno, Gospodinu
Zivimo, i ako umiremo, Gospodinu um'iremo. Ako dakle Zi-
vimo, itri ako umiremo, Gospodnji smo" (Ri,mlj 14,8). Mri srno
uvijek i svagdje BoZje vlasni5tvo. Od Boga d.'maLrnoudove
na5ega tijela. Od njega su na5e du5evne sile. Od njega je
ditavo na5e biie. On nas je i otkupio. Sv. Franjo AsiSki veli:
'Kad bi ti netko ruke, odi i noge itri druge udove tijela, koje
si izgubio, natrag dao, zar ne da bi mu od srca rado sluZio
cijeli Zivo't. Bog ti je dao ne sarno ruke, odi i noge, nego sva
tjelesna i du5errna dobra Sto se mogu zarnisliti. Kako je onda
opravdano da mu sluZimo i njemu se jedinomu klanjamon.
Sjetimo se da bez BoZje pomo6i ne moZemo uopie po-
stojati. Neka nam Bog uskrati hranu, mi smo propal,i. Neka
nam oduzme duSu, mi smo mrtvi. Neka,narn Bog ne da Duha
Svetoga, mi smo du5evno slijepi. Neka nas Bog prepusti
davlu, rni smo odmah u sm,rtnom grrijehu. Sto lrijedi za" nas,
vrijedi i za druge stvorove. I oni su posve ovisn,i o Bogu,
svome Gospodinu i Stvoritelju. Zato s pravom veli knjiga
Otkrivenja:
"Dostojan si, Gospodine i BoZe naS, da prim,i5
slar,rli dast,i sil,u, jer si ti stvonio sve, i po volji je tvojoj bilo
i stvoreno je" (Otk 4, lt). - veli psalmista - pri-
"Dodite
gnimo koljena,i padnimo nice; poklonirno se Jahvi koji nas
'stvori! Jer je On Bog,naS, a mi smo na'rod paSe njegove, ovce
5to ih on duva< (Ps 95,7).
Klanjanje Bogu sastdi se u tome da mi u svojoj nu-
trini i izvana priznamo da je Bog na5 Gospodar, i da smo
mi njegovi stvorovi i sluge.
UNUTRASNJE I IZVANJE KLANJANJE BOGU
Unutra5nje se klanjanje Bogu odvija u na5oj du5i, u na5oj
nutr:ini, u srcu, tiho i nedujno, tako da za taj 6in znade sarno
Gospod Bog i mi sami. Biva to po vjeri kojom u duSi pr,ihva-
tt7

iamo kao istinito sve Sto je Bog objavio' Bog samo istinu.go-
ni
vor,i'kad nam nest'o objavlj'r'rje,-jer Bog ne moZe Prevariti
seUe ni nas. On je prva i niiviSa istina' Unutra3nji se p9|do1
je d'uSermi
Bogu nakon vlerl iitazuje ulanjem u Boga' Ufanje
Ei,"" t":i- odeku3emo od tn"r"oguiega i pnedobroga Boga
svako dobro za duSu i trijelo. Ufanjem se klanjamo Bogu kao
izvoru svega dobra .lza ufanja se razvija u du5'i ljubav prema
Bogu. Po li,uuavi se sjedinjujemo s Bogom kao svojom naj-
vi5om Zivotnom svrhom.
Sv. Augustin veli: "Istinito znanje o Bogiu je najsigurniji
podetak Stova,nja Boga. Nem'oguie je da b'i netko upaznao
Boga, a da Ga ne bi Stovao<. Tko je upoznao svemoi i do-
Urotu BoZju, zar je mogude da se u neSto 'drmgo ufa nego u
Boga? Tko je primio obilje BoZjih dobrodinstava, zat je mo'
guee aa Boga ne ljubi? Sv. Toma vi'lanovski veli: Postoji li
gai" 3ua"o itvorenje koje je Boga upoznalo, a da ga ure bi
-
i3,uuitoa Lj'ubav prema Bogn, Stovanje Boga i poklon Bogu
6ovjok ljubti, tornu
tb su nerazdruiive vrline. Zalto? Ono Sto
se i klanja. Kad god pobudi,rno u duSi vjer'u, ufanjg i'li ljubav,
poklonili smo se Bogu rra najljepBi nadin, tj. izvrSili smo unu-
ira5nji poklon kojri je Bogu nadasve mrio. Svi na5i vanjski
vSersi<i Sini nis,t drugo nego'izr,aZaj rna5e vjere, 'ufanja i lju-
bavi prema Bogu.
lzvana se Eogu klanjamo na razne nadine' eesto se slu-
Zirno usmenom molitvom. Noke molitve d'itarno iz molitveni-
ka ili iz koje naboZne knj'ige. IVlnogo se preporuduje molitva
svete Krunice na dast Majci BoZjoj. Kod rnolitvenika treba
gledati da tri je odobren'od orkvene vlasti. U katol'iikoj Crkvi
ivaki molitvenik i svaka porboZna knjiga mora dobiti crkveno
odobrenje pnije nego se tiskom izda.
Katofidkt Crkva svojrip vjernici,ma nar"odito preporrrudtrje
prisustvovanje svetoj misi - novozavjetnoj Zrtvi. Zrtvouati
ina6i uni5triti neki oiletni dar da ,se time podasti Boga kao
najvi5ega Gospodara. Isus se Zrtvovao na kriZu tako da je
,t*oo, pa je time'iskazao dast Ocu nebeskorrnu i ujedno nas
pomirio s Bogom. gveta misa je obnova Lriote na krnitu' U
rrloi t" Isus Krist pod pnilikama kruha i vina pnikazuje ne-
besko,mu Ocu.
Kledanjem priznajemo da srno maleni pred Bogom' Kle-
u.:'lkY
danje moZe biti- jednim koljenorn' Tako poklekleTt
preh svetohrani5lem. Kad pokleknemo na oba koljena'ili ni
6i"", ^ to biva kad je izloZeno Sveto Otajstvo, tada nasljedu-
118
je,mo Isusa koji je na Maslirnskoj Goni pao nidice i u dubokoj
poniznos'ti molio Oca nebeskoga da Ga mine mruka, ako ie
to moguie.
Sklaparnje ruku kod molitve znadi naSu nemod pred
Bogom. Kad se udararno u prsa, pniznajerno da smo p.red
Bogom knivi i zasluZujem,o kaznu. Tako je drinio onaj dobni
carinik u Svetom pi'smu. USavSi u hram nstajao je ,izdaleka
i nije se usud,io ni odiju svoj,ih podrigrruti k nebu, nego se
udarao u prsa svoja i molio: BoZe milostiv budri me,ni gre3-
niku!" (Lk 18,13).
Vanjski poklon Bogu iskazujemo kad skidamo 5e5ir idru-
ii mimo crkve, raspela ,ili kad jedan dru,goga p,ozd,ravljarno
kr5ianskim pozdravom: Hvaljen Isus! Poklon je Bog'u iz-
vana kad na glas zvana u dast Majoi BoZjoj u jrutro, o podne
i naveder otkrijemo glavu ii rnolimo molitr.'n l,ncleo Gos-
podnji.
Mi se izvana klanjamo Bogu, jer i tijelo imamo od Boga,
pa i ono treba duZnu dast iskazivati Bogu. Vanjsko klanja-
nje ima i tu svrh'u da pojadava unu'tra5n'je klanjanje. Kad
promatramo dovjeka koji se poboZno kriZa, Skrop,i blago-
slovljerrom vodom, propisno poklekne, ima dedno sklopljene
ruke, Bog'u na dast otkniva glavu - sve su to plomemiti poti-
caji koji nas nukaj,u da i 'mi tako dinimo, da pojadamo svoju
vjeru i javno oditujerno svoje vjersko uvjerenje. Na'jzad i
sama narrw traLi da ono Sto u du5i osieiamo pokaZemo i
izvanjskim nadinom.
EEMU IZVANJSKO KLANJANJE BOGU?
Ima ljudi koj,i govore ovako: Vjera je l,idna dovjekova
stvar. O slobodn'oj volj'i dovjekovoj ovisi hoce li se odlu6iii
za vjeru ili protiv vjere. Ako se odliudi za vjeru, dosta je da
u Boga vjemrje u dubi svojoj, u nrutnini, tzvana ne treba vje-
ru o6itovat'i. Na druge ljude ne spada Sto ja imam u svojoj
duii. Taj je pr:igovor vrlo plitak i povr5an. Koji tako govore
ne poznaju Zivota ni lj,udske naravi.
Otac i majka traLe da ih djeca po5tuju u du5i, ali da
poStovanje odituju i izvana. T,o se Stovanje od'itl.rje na razl'i-
dite nadine.
tt9
 , Gradarai osjeiaju rodoljublje itri pnivrZenost drZavi i do-
movini, osjeiaju i vanjskim nadinom: na zborovima, izbori-
maiuobranidrlave.
I prijateljstvo se (unutarnje i vanjsko) odituje u rados-
nrim i tuZnim zgodama.
Zwot pokazuje da ljudi rnisl,i ,i osjeiaje javno iskazuju,
pniopduju i Sire,medu drugim ljmdrima.
Bog je stvorio dovjeku ne samo du5u nego i tijelo, pa je i
tijelo duZno Boga slaviti, a slavi Ga usmenom molitvom, kle-
danjem, kriZanjem, prisustvovanjem sv. misi, blagoslovu i
drugim javnim vjerskim dinima. Vanjsko je oditovanje vjere
potrebno da se unutarnje osje6anje ojada i raspal'i i da druge
ljude dobrim pnimjerom potakne na Stovanje Boga. Kad smo
Zalosni, mi plademo i lice nam je tuZno; kad smo u du5i
veseli, i lice nam je vedno i nasmijano. Onda su i dnugi kraj
nas veseli i ugodno raspoloZeni. Tako i vjerska privrZenost i
osjeianje za Boga treba da bude poticaj i drugim ljudima
da Zarko osjeiaju za Boga. eovjek bi morao zataj'iti svoju
vlastitu narav kad bi klanjanje Bog'u htio ogranid'it'i samo
na disto unutra5nje misaono i osjeiajno duievno raspolo-
lenje.
Medtutim, ceremonije ili vanjski vjerski obredi nisu svrha
poboZnosti nego samo sredstvo za pojadavanje unutra5njega
du5evnoga klanjanja. Radri toga mogu vanjski dini - kad je
opravdan razlog - i o@asti. Netko ima bolesne noge pa ne
moZe klsdati. Drtr,gi je tebko bolestan pa mora leZa't'i u kre-
vetu. Taj neka moli leLe1i. Treii je daleko od crkve ili nema
od,ijela. On je ispridan od polaska u crkvu pa ie Bogu ugo-
diti ako se kod kuie Bog'u pomoli.
Gospod Bogtraiti od nas izri6ito i vanjsko Stova,nje.Vidi
se to oEito iz Isusovih rijedi: >Tko god prizna mene pred
ljudima, priznat iu 'i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.
Tko se mene odrede pred ljudima, i ja ou se njega odreii
pred Ocem svojim nebeskirn< (Mt 10,32-33). Unutra5nje kla-
n;anie treba iskazivati Bogu uvijek i svagdje, a vanjsko gdje
i koliko se moZe.
LICEMJERJE
Kad bi se netko samo izvana Bogu klanjao, a u du5i ne
bi za Boga osjeiao ni Boga po5tivao, bilo bi to krivo, na-
r20
strano klanjanje Bogu koje se zove licemjerje. Kad bi se
netko kriZao, kledao, sklapao ruke, udarao se u prsa a kod
toga ne bi na Boga rnisl,io niti se u du5i Bogu klanjao - bio
bi to licemjerac. Licemjeran je onaj koji se izvana drugadijim
prikazuje nego 5to je u du5i. I-icemjerac se izvana prikazuje
dobrim i poboZnim, a u duS,i je opak i daleko od Boga.
NaSa vanjska poboZnost ne srniije biti mehan,izam ni pu-
ka navika. Kad ljudi vani na ulici jedan drugoga pozdrav-
ljaju: Zdravo, dobro jutro, dobar dan, dobar veder - kod
toga redorvito ni5ta ne misle. Te nijedi lete im iz usta a da se
kod toga ba5 ni5ta ne rnisli ni na sadrZaj pozdrava ni na
znadenje rijedi, nego to ide samo od sebe, mehanidki. To je
navika ili obidaj. Kod na5ih poboinosti ne smije b,it'i tako.
NaSe vanjske poboZnosti rnoraju biti vjerni odraz na5e nu-
trine. Ono 5to mi izvana pokazujemo, treba d,a u du$i pro-
Zivljujemo, da u duSi osjeiamo.
Isus je rekao Samaritanki: uBog je d,uh, i koji mu se kla-
njaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini" (lv 4,24).
Izvanjsko klanjanje Bogu treba najprije u du5i osjeiati - to
znati - klanjati se Bogu u duhu. Izvanjsko klanjanje B'ogu,
izvanjske na5e poboZnosti treba da su vjera,n odraz unutra5-
njega osjeianja - to je klanjanje Bogu u istini.
Sv. Terezija veli: >Nemoj nikad pokazivat'i poboZnosti
koje nemaS, a onu koju imaS rnoZe3 sakritio. Nemoj se izvana
pokazivati poboinim ako to nisi u duS'i. Ali ako si u du5i
poboZan, ne mora5 to uvijek i pred svakim pokazivati. Pred
pijanim i prostim ljudirna govorriti o Bogu i poboZnostima
- znati bacati biser pred svinje. Iz takvog se dru5tva makni,
a poboZnosti vr5i u Crkvi, u svom stanu ili na kojem drugom
dolidnom mjestu.
Ljudi koji izvana pokazuju veiu poboZnost nego $to je
u duSi osjeiaju slidni su onim ljudima koji se rasko5nije
oblade nego Sto dopu5taju njrihove imovinske prilike. Ti Zele
pokazati bogatstvo kojega nemaju.
Isus se gorko tuZio na licemjerce svoga vremena. DSto
vidi5 trun u oku brata svojega, a bnma u oku svojemu ne
osjeiaS? Ili kako moZe5 reii bratu svojemu: Daj da-izvadim
trun iz oka tvojega, a eto brvno u oku tvojemu? - lrice-
mjerde, izvadi najprije brvno iz oka svojega! Tada ie5 vi-
djeti kako da izvadi5 trun iz oka brata svojega<<(Mt Z, 3-5).
,,Kad daje5 milostinju, ne trubi pred sobom kako to dine
licemjerci u sinagogama i na ulicama da ih slave ljudi. Kad
121
ti'daje5 mi,lostirnju, neka ne zna ljevica Sto 6i,nridesnica, kako
bi tvoja milostirnja bila taj,na. Otac tvoj koji vidi u tajnosti
uzvraiit ie ti. Kad molite, ne budite kao licemjerci koji se
vole upadno moliti'u sinagogama i na raskr5iirna da ih vide
ljudi. Kad ti rnoli5, uctri u svoju sobu, zaWori vrata te se po'
moli Ocu svom u tajnosti, pa ie ti platiti tvoj Otac koji vidi
u tajnosti.u (Mt 6,2-6).
Licemjerce se - po Is,usovim rijedirna - najlak5e pozna
po tom Sto svoje molitve i dobra djela 6ine na takvim mje-
stim,a i 'u takvim okol,nostirma da ih ljtldi vide i da im se
ljudi dive kako su dobri i poboini. A vjera traii da se mo-
litve i dobra djela vrSe radi Boga, Bogu za ljubav, a ne rad'i
liudi i lj'udskoga priznanja.
Pri,rodena je ljudska slabost da se ljudi rado 'pokazrrju
pametnijima nego Sto jesu ri boljima nego Sto stvarno jesu'
ta se siabost moZe pojaviti i kod poboZnosti, pa se netko
pni,kazuje boljim, kreposnijirn, poboinijim i savrienij'im nego
Sto je u wojoj duSi. I-ricemjerstvo je svagdje odvratno, pogo-
tovo kod poboZnosti.
NaSe poboZ,nosti neka bud:u iskrene. Sto iavana pokazu-
jemo, to treba prije u .srou osje6ati. Cuvajmo se da se ne bi
Gospod Bog i na nas pot'uiio: uOvaj narod poituje me sarno
usnarna svojim, a srce,im daleko stoji od mene( (lz 29'13).
eemu se pred Bogom pretvarati, kad se pred Njim ne moZe
ni$ta sakrri,ti? Gospod Bog sve vidi i sve zna. Gospod Bog veli:
,Ja sam koji ispitujem bubrege i srca, i svakom iu od vas
platiti prema va5im djelirnau (Otkt 2,23).
NASTRANA POBOZNOST
Kod poboZnosti treba izbjegavati sve Sto je napadno i
nastrano. Napadno bi bilo kad bi netko iz poboZnosti hodao
zatvorenirn o6i,ma po ulici iz bojazm da ne bi Sto nezgodna
vidio na ulici. Ljudi bi ga s pruwom srnatra,l'i dudakom 'i is-
mjehivali. Naprotiv, kad hodaS, gledaj preda se da 9e p1d-
treS, da vidi5 koga imaB pozdraviti, a komu odzdraviti. Ako
Sto nezgodno vidiS, idi mirno mimo kao da niSta nisi vidio.
Osieti$ 'Ii napast, potbtrdu na zlo, reci u du3i: Bole' tebi 7a
ljubav ne piista;em na ovo ztro. Nitko :u.varnrana tebi nije
nri5ta prirmijetio, a ti si udinio kroposoro djelo.
122
PoboZnost ima svrhu usavr5ivati, ,uskladivati .narav, a ne
raditi protiv naravi. PoboZnost ne t ali ni smrknuto lice.
To je znak bolesti, Zalosti, tuge, straha i arak neke nesrede.
A u vjeri nema nesreie. U vjeni we dobro svr5ava. Naravi
vi5e odgovara radost i veselje nego tuga i Zalost. Vjera osu-
d,uje beznadnu Zalost ili o6aj, jer u vjeri uvijek postojri ,nada
u opro$tenje grijeha, makar zlodin kako veli'k bio. Prava da-
kle poboZnost traZi veselo raspoloZenje. oBog lj'ubi vesela
darovatelja" (2 Kor 9,2). Sv. Franjo Saleski velri: Kad Bog i
krepost stanuju u duSi nekoga dovjeka, tada dnugi liudi mo-
rajm osjeiati ugod,nost u blizini toga dovjeka. Prava poboZ-
nost je ragodna i privladi druge na poboinost, a kriva poboi-
nost je nzugodna i odbija od sebe.
Pogre5no bi bilo shvaianje poboZnosti kad bi netko nrri-
slio, da je poboZnost to veia 'i bolja, Sto dovjek vi5e razno-
vrsnih molitava obavi na brzu rr.rku i povrSno. Bolje je rno-
liti toplo, srdadno i iarko, nego mnogo i dugo, a bez osjeiaja,
rastreseno i mehanidki.
NaSe poboZnosti ne smiju biti na Stetu naSiim d,nevnim
duZnostirrna. Sv. Franjo Saleshi lijepo kaie:
"Trko vr5i svoje
d,uZnosti sa Zarom i iz ljubavi prema Bogu taj je uist,irnu
poboZan i dovjok po BoZjem srcu(. Bila bi ,nas,trana poiboZ-
nost kad bi majka ditavo prije podne boravila u crkvi, a dorn
bi ostao nesprernljen i djeca gladna. Takvoj Zelxi bi prigova-
rali i mtrZ i djeca. Najprije su staleske d,ulnos,ti: spremiti
stan, obuii 'i nahraniti djecu, dati na vrijeme hran,u rnuiu
koji ide na posao. Tek tada, kad zu staleske dufoiosti izvr-
Sene, moZe majka u crkvu na poboZnosti. Ne smije majka
ostaviti kod kuie bolesno dijete sarno, a qna otiii tr cr.kvu.
Kad netko dvori te5koga bolesnirka, ispridan je od svete mise
u nedjelje,i :blagdane, a pogcytovo u obiine dane. poboZnost
treba usklad,iti sa staleSkim d,uZnostima.
IDOLOPOKLONSTVO
Svaki dovjek osjeia,u svojoj du3i da postoji jedno naj-
vi5e biie o kom je sawirrn ovisan i koje je d,uZan po3tivati.
Ako ne pr:iznaje pravoga Boga kao najviSe biie, onda ie
priznati koji stvor i o tom stvoru biti sasvirn ovisan. Tom
ie se stvonu i klanjati - to ie biti njegovo
-to boZanstvo, njegw
idol. Klanjati se sivorm ka,o Bogu - je idolopok'lorisivo.
123
' Izraelci su nekada oboZavali zlatno tele' Nadini5e sebi
tele od zlata, pokloniSe m'u se, pnineso5e mu Zrtvu i povika5e:
,Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede 'iz zemlie Egipatsken
(Izl i2, 8). Kralj Nabukodonozor dade nadiniti zlatni lik
i zapovjedi: "Tko se ne baci na tlo i ne pokloni se zlatnome
liku, ima se baciti u pei uZarenuu (Dan 3,11). Azijsk'i su na-
rodi oboZavali nebeska tjelesa: sunce, mjesec, zvijezde, vatnr
kao izvor svijetla, vjetar ri vodu. Egipiani su Stovali kao bo-
gove razne Zivotinje - Skodljive'i korisne: krokodile, madke,
napose apisa - crnoga bika s bijelom pjegom na delu. Stari
Crii 'i Rimljani, za ono vrijeme visoko obrazovani narodi,
klanjali su se kipovima i slikama svojih idola' I danas joS
ima veliki broj pogana, koji se klanjaju stvorovima, mjesto
Bogu Stvoritelju. Idolopoklonstvo je i danas suvremena po-
java kod nekih naroda.
Nepojmljivo je kako su ljudi mogli tako nisko pasti' pa
se klanJaii zlatnom teletu kao Bogu. Zivi dovjek da se klanja
mrtvoj Zivotinji? Razuman dovjek da trali svoj ideal m -ne-
razumnoj materiji? Da se stari Izraelci - oboZavatelji zlat-
noga teleta - dignu iz groba, pa vide 6im se bavi na5e
clruitvo, rekli bi nam: Vi se dudite nalna, ljudima bez nao-
brazbe i odgoja, kako smo do5li na ideju da se klanjamo
baS zlatnom teletu, a vi, djeca 20. vijeka, dinite to isto, i
joS gore. Zar zlatno tele nije i vaS idol? Zar nije vrlo velik
postotak ljudi vaiega vremena koji rnisle samo na to kako
ie doii d,o novaca. A novac i Zlatno tele su jedan te isti idol'
Zalto lailljivac govori protiv svoga vlastitoga uvjerenja? Radi
novca. pottonio se zlatnom teletu. Zaito ie ovaj pogazio
zadanu rijed i bacio ljagu na lice koja ie ga kaljati kao bezna-
dajnika Sitav iivot? Radi imovine, jer oboZava zlatno tele'
fei ;e idolopoklonik zlatnog teleta. Za5to je ubojica- ubio
eovjeka? Da se domogne njegove imovine. Vodilo ga j9 bq
Zanitvo - idol - zlatno tele. Razbojnik je pobio vi5e ljudi
i opljadkao njihovu imovinu zato jer je imetak, novac, bo-
gatstvo - zlatno tele njegov idol.
Kakvi su to Zivotni nazori koj'i otvoreno i javno Stuju
zlatnoga idola? Prema matenijalristidkom nazoru nema Boga,
n,i du5]e, niti iSta duhormo. Postoji samo materija ili tvar'
Z,ivotni je poziv dovjedji - baviti se materrijom. Sto ima5
vi5e maierije, to si savrieniji, to si bliZe konadnoj Zivotnoj
svrsi. SluZiti materili, oboZavati materiju nije drugo nego
oboZavati zlato, bili idolopoklonik zlatnoga idola.
IZ+
Sv. Augustin veli: "Sto tko Zeli i Stuje to je njegov Bog".
Sv. Bernardin Sienski nastavlja: Smije5no je kad se zove
idolopoklonikom samo onoga koji je dva zrna ta'mjana, Sto
bi trebao Zrtvovati pravom Bogu, bacio t i,arrt pred Jupitrov
kip, a ne smatrati idolopoklonikom onoga koji ditav Zivot
sluZi saq-nosvijetu, a Bogu ba5 ni5ta ne Zrtvuje. Sv. Pismo
nas ozb,iljno oporninje: 'Ovo neka znate, da nijedan.. . la-
komac, to jest idolopoklonik, nema dijela u Kristorm, BoZje-
mu kraljevstvu!" (Ef 5,5).
RAZNE VRSTE IDOLOPOKLONSTVA
Najde5ii krivi bog ili idol je imovina, bogatstvo, zlato.
Treba mnogo paZnje i ispitivanja savjesti i kod destitih, ple-
menitih i poboZnih ljudi da zlato ne postane Zivotna svrha
- boZanstvo - idol, nego da ostane sarno sredstvo za vzdr-
Lavartje Livota. Zivotna je svrha 6ovjeka Boga upoznati, po-
Stivati i ljub,iti, a vremenita dobra imaju swhu pomagati
dovjeka, da se k Bogu digne i s Njim zauvijek sjedini.
Medutim, nije zlato jedini idol. Kako su u dovjeku ne-
uredne teZnje raznovrsne, tako su i idoli kod pojedinih ljudi
raznovrsni. Ima ljudi koji Zive samo zato da dobro i obilno
jedu i piju. Kod njih ne postoji ni vjerski ni domovinski
ideal; nemajtr obzira ni prema Zeni ni prema djeci; za njih
ne vrijede ni obziri, ni dast, ni ponos; kod njih je sve u jelu
i pilu. To su sladokusci koj'i ie za dobar obr"ok sve dati.
Kod starih Grka su se takvi zvali epikurejci -po svomvocli
Epikuru. Takvih ljudi ima na svijetu ri danas. Sveto
Pismo se gorko tuLi na njih i izrijekom spominje da je tak-
vima Bog - njihov trbuh.
U filozofiji postoj,i posebna struja koja se zove hodoni-
zam. Prista5e hedonizrna javno ude da je jedina svrha dovje-
kova na zemlj'i uiivanje. Prema ovoj struji dovjek se ni u
demu ne razlikuje od iivotinje koja sve svoje teZnje zadovo-
lj,uje s tjelesnim uZicima. Ako je uZivanje jedina i najvi5a
swha 6ovjedjega Livota, onda su rijetki na zernlji koji posti
zavaju iivotnu wrhu, jer je rijetkima da,no da rnogu uZivati.
Najveii d,io dovjedanstva trpi i strada, mudi se i pati. Prema
tome bi najvedi dio ljudi Livto bez swhe, a to se protivi zdra-
vom raaun'r.r, koji kaie da svako, i najneznatnije, bide mora
imati odretlenu svrhu koju konadno ri postizava.
t25
 Jednima je id,ol domodi se vlasti i dn'mati sudbinom
ditavih naroda. UZivaju u tom da ih se ljud'i boje. Takvirna
je idol sila, vlast, vlastita velidirna. Tu neutaiivu teLnju,za
vlastito,m veliti,nom i slavom u ob'idnsm Zivot'u zovemo oho-
lost.
Idolopoklonstvo ubr,ajamo u najteZe grijehe. Mojsijev je
zakon idolopoklonike kaZnjavao smriu. "Tko Zrtv:uje bogovi
ma, osim jedino Gospodu, neka se pogubiu (Izl 22, 20).
Jednom je zgodom radi idolopoklonstva pobijeno 23.000 lz-
raelaca.
U dernu je toliko zlo idolopoklmtstva da ga Bog tako
stra5no kazni? Idolopoklonik oduzima dast Bogu i daje je
stvoru. Tirrne nanosi Bogu te5lau nepravdu. OboZavati sunce
ili koj,i drugi stvor mjesto pravoga Boga znadi Bolga izdati,
napustiti, prezreti, rugati mu se, Boga zapostaviti, Boga-Go-
spodara sniaiti na mjesto stvora'sluge, a stvora-slugu diii
ni mjesto Stvonitelja-Gospodara. To znadi potpuno izvrnuti
red vrednota.
Je li moguie zarnisliti na svijetu jednir.r vlast koja bi
krivom novcu priznala vrijednost pravoga novca? Gdje je
vlast kojoj bi bilo svejedno, da tri se lj'udi sluZe prav,irn ili
kniv,i'm nqvcem? Svaka vlast progoni krivi novac i krivotvori-
telje najstroLe kainiava. Pravi lijek uzet u pravo vrijeme do-
nosi zdravlje; zdravlje produljuje iivot, a Zivst donosi sa
sobom znanje, ugled, dast, slavu i imetak. Krivi lijek uznrku-
je smrt, propast, trrniStenje - zlo od kojega nema vi3e ni5ta
gore. Eto kako jadno svr5ava 'izmjena vredrnota u obidnom
Zivotu.
Zar '6e jedini Bog, najviSe ri rnajsavr5enije hiie, dopustiti
ibez kazne trpjeti da Ga se ponizuje i stavlja i'spod stvorova?
Bog ne bi bio Bog kad bi dopustio dra se njegova dast daje
stvoru. S pravom se, dakle pr,ijeti Gospod Bog kad kaie:
,Nemaj drugih bogova uz mene(. Ja sam jedini Bog; dnugi
su stvorovi. Ja sam jedini Gospodar; we drugo su sluge. Ja
sam jedini od vijeka; sve dnrgo je nastalo u vremenu. Ja
sam jedini sam o seb{i, a drugo je sve ovisno o rneni i postoji
samo zato, jer ja hoiu i dokle ja hodu.
126
PRAZNOVJERJE
Praanovjerje Skodri vjeri slid,no kao i nadrilijedni5tvo
medioirni. Praznovjerje unosi u vjerm minogo toga Sto s vje-
rom nerna nikakve vae, pa je to samo na Stetu pravoj vje-
ri. Kao Sto je trijednicima stalo do zdrure medicirnske ,nauke
i ba5 zato progone nadrilije6ni5tvo, tako je i sveienicirrna
stalo do 6iste vjere 'i radi toga oni na svim podrudjima suz-
bijaju praznovjerje.
Praznovjeran je dovjek koji stvorenim biii'rna pnipisuje
neku v'iSu moi koje to biie nema ni po svojoj naravi, ni po
BoZjoj odredbi, ni po molitvi Crkve.
U pr,irodi ima m,ineralnih voda koje sadrZe u sebi ljeko-
vita svoj'stva. Jedrne od tih voda pijemo, a u drugima se k'u-
parno. Iskustvo pokazuje da su korisne. Mnoge se bolesti
Iijede bai ovakv,im vodama. Vje'rovati u ljekovitost ovih voda,
r:zimati dh kao lijek, slruZiti se nj'ima da se bolest ukloni i
zdravlje natrag zadobije - ,nije praznovjerje. Lipin wijet i
cvijet od karnilice kad se skuhaju i uzimaju u obl,iku daja
vrlo dobro djeluju na ljudski organizam. Svi se mi tim pri-
rodnim lijokovima rado sl,uZirno i pr,iznajemo iz iskustva da
su narn ,korisni. Ispitala ih je nauka, odobrio Zivot, pa je
sasvim opravdano vjerovati u njihovu ljekovitost i u bole,st,i
se nj,ima sluZiti.
Krsna voda ima po BoZjoj odredbi moi da disti du5u od
grijeha, da pere s du5e'istodni grijeh ,i sve dnuge grijehe Sto
ih je dovjek prije kritenja udinrio. Nadnaravnu moi nema
krsna voda ni sama po sebi, ,niti ,su joj ljudi tu mod dali,
nego je tako odredio sam Bog. To je rnauka svega kr5ianstva,
a napose nauka katolidke Crkve koja je najizrazi'tiji pred-
stavnik knidanstva. Vjerovati u nadnarav,n'tr moi krsne vode
nije praenovjerje nego opravdana vjera koju vei vjekovima
propovijeda ,i u Zivotu primjenjnrje svekoliko krdianstvo. Ta-
ko i svi drugi sveti sakramenti, red,om, imaiu nadnarar,rnu
moi, nadnaravne udinke po Bo2joj odredbi. Vjera u nadna-
ravno djelovanje svetih,sa'kramenata je orpnavda,na, jer to udi
objavljena nauka.
Blagoslovljena voda, lcojom se ikropimo kad ulazirno i
izlazirno iz crkve, a preporuiuje se svirn vjen:ricima, da je
imaj,u i
,u svojim stanov,ima, dma svrhu da odgo,ni tlavle- i
uklanja bolesti. Tu moi nema blagoslovljena 'rroda po svojoj
naravi, nego po molitvi Crkve. Vjera u dudesnu rnoe Utago-
t27
slovljene vode je hvalevrijedna i zashulna, a ne praznovjerje. minje to da te radi no5enja njegove
medaljice neie tane
Katolidka Crkva blagoslivtje raspela, krunice, molitvenike, pogoditi.
medaljice i svetadke sl'i6ice s nakanom, da ti poboZni pred- eruuj_To. se praznovjerja! DrZimo se naiela:
Vieruiem
meti duvaju vjernike od duSevnih ri tjelesnih nesreia' Blago- sl9
",_ udi vjerovati karolidkacrkva i vjeru
T" c"
slovljene predmete treba poStivati i njima se sluZiti prema vijedatisamoonakokako to Crkvaeini. Niti Sio,iS"]
"rnl!il]i""-
nakani Crkve i molitii se Bogu da im dade nadnaravne udinke, manje. "rri"5a
kako to Zeli Crkva kod nj'ihova blagoslova.
Sto je praznovjerje? Praznovjerje je bojati se broja 13
kao da donosi nesreiu. Za5to bi broj 13 bio nesretan broj? GATANJE
To je broj kao i svaki dr:gi broj' Niti irna sam u sebi Sto
nesretna, a niti m.u je tko drugi dao neku tajanstveru'r mod Praznoljerje u obliku gatanja je, naZalost,uviiek posto-
.
jalo
da komu Skodi. Praznovjerje je smatrati petak nesretnim na svijetu. Ono postoji i aanas. rjuae su uuijeti
danom, pa se ljudi boje u petak putcrvati ili poduzeti koji tajne,-bilo one prirodne ili natprirod"!. f:"ai ,"Gjrk;;: "iir*"i"
drugi valniji posao. Petak je dan kao i svaki drugi dan. Zatto znali Sto s.vekrije buduinost u svom krilu, demu
i*r""t
bi bio nesietin? U odnosu prema drugim danima u tjednu nadati, u se,opet bojati. Kad se ne zadovof:a"a:" "L s oa_
9"g-u.
govorom krSianske vjere, tada se obraiaju
mogao bi se nazvati sretniji,rn nego drugi. Na Veliki pe.ta\ ."i"ori
je isus Krist umro na kriZu i tirne izveo naie otkupljenje i ili ljrr'rlip2 koji str bilo izrarmo 'i neizrarnnopovezani auuf,,
je s crav-
.rr;u.",iuf.o j"-t"-u&
ipasenje. U petak se dogodio najveii dogadaj u povijesti J"-...S_t: rned,uljudima m3."j" pr"u"
6ovjedanstva i najkorisniji dogaelai za titavo dovjedanstvo. katolidka Crkva, to se viie bjrl z^arazapraznovjerj;,
iito gatanje. u
Prema tome je opravdanije smatrati petak sretnim nego ";;;:
nesretnim danom. Ima ljudi koji se boje sove kao zlokobne Gatanje je praznovjerje kod koga se zaziva nedisti
. d'.rh
ptice. Kad duju po noii sovu, odmah stvaraju porazan sud: r" nj.esovom pomoCu saznaju ta]ne stvari. Tajne
,d3.
biti proSle,_sadaSnje *;c"
iti eu ;a umrijeti ili netko od mojih. eemu taj strah? Sova ili buduiej u uiru s elavlom Lrurrrruiii
je ptica kao i druge ptice. Razlika je samo u tome Sto sova posredna. Bitno_ je k9d gatanja verzas davlom.
S;. pi;*; .
kao nodna ptica pjeva ili krije5ti po noii, dok druge ptice to sporninje djevojku rofilju u Fihpima ,, lvtu."Jurili
gatanjem donosila vetrikidobitak svojim gospodar"ima. f.l;" l"
dine po danu. Trgovci obidavaju na prag svoje trgovine pri- "faa
biti Zeljeznu potkwu kao simbol sreie. Zeljezo samo po ;e sv. Pavao, propovijedajuii krsiansivo, ioSao ; Fiii;";;
sebi, a ni u obliku potkove, ne znadi sre6u ni nesredu. Mnogi t.ieraoje davla iz te gataice rijedima: ,Zapovijeda*"
disti duSe,u ime Isusa Krista, aa ,lradel iz ii,'""_
kod ustajanja ujutro paze da se ne bi najprije lijwom nje<<.I izatle ne-
nogom dotakl'i poda, jer >ustati na lijevu nogu( znadi nesreiu iisti duh taj das (Filip i6,1&_18).
preko dana. A lijeva je noga dio tijela baS kao i desna i dio- Grci su imali u D-elfima prorodiou pitiju koja je pomoiu
nik je dovjedje sreie i nesreie ba5 kao i desna. f mnoga dm- sotone orkrivala bududarost. Rimljani su gatiti"d"^pfiAjih
ga praznovjerja postoje rnetlu ljudima koja su vezana uiz glasova,iz.lijeta ptica i iz Zivoti:nj."sk"
,rtro6". C"rt" :" il_
prirodne pojave.
gonetavanje pomoiu bacanji karata. omo tgg6.
_taj-na uito
Je u samom Panizuo$o gatalica koje su prebacivale karte.
Mettutim, irna praznovjerja koja su veza:lia i uz disto !00
Ima ih koji prori€u,_bud,udiosti
vjerske predmete. Netko nosi u dZezu medaljiou sv. Antuna po izgledu lica, iz obrika kristara ";t;;; dl*,r, t";k;;il;;
it1 t<o3ega drugoga sveca uvjeren da ga na bojnom polju
i turogu tu"". 2"ni*riirolo--il
d.ase ovim praznovjerj ima dadu rurru.iu"frl.;",noi;'ip;;1;
radi toga neie neprijateljsko tane pogoditi. Bog to nije ljudi nego i ob"szov-anikpugovi.
nigdje obeiao, a niti sluZbena Crkva to udi. Bog je obeiao,
ti1.-:-_!.llje y organizam
izvan svakeje
a i Crkva udi da ie te molitve po zagovoru sv. Antuna sadu' .,,_3,1 r druga nebeska lj;ufski
)ururUe. tjelesa rnogu fizidki uplivati na
vati od rnnogih du3evnih i tjelesnih zala, a nigdje se ne spo- ljudski Zivot. bjelovanjem
zvijefud.ana naS Zivot bavi se

128 9 sto Bog trazi od dovjeka?

129
 zvrjeLdasaznavati tajne i IIi se s nekim svada. Ili mu je netko kakvo zlo udinio. Zdrav
astrologija. Ali htjeti iz kretanja
budu6nost, a Ttnarn t*o-C"tedd Eog'.praznovjeljg je: dovjek, Zivdano jak dovjek, redovito mirno spava i rijetko
da te baciti kocku' pa sarnja,a bolestan dovjek, napose dovjek sa rastrovanim Zivci-
Kad se ljudi r<oJdiob" aogouotJ - to nije prazno- ma, slabo spava i mnogo sanja i sni su m'u neugodni.
s!va1
k;;; p^iit"-1".r.. taj ie aouiti volja ljudska' a
"" slobodna
vjerje, jer kod t". o,lU"-'"aiuduje Da Bog rnoLe izrantno dati sne, u kojima dovjeka poudava
praznovierieako se prije
ne kakva ta.1nastta' Pogotovonije o nekom vaZnom predmetu, to je sasvim s'igur,no. O tome
t9."8i"iti apostoli kad
bacanja kooke obavi m6litva kako "tt zbor' Molitvom zo-
postoji mnogo dokaza u sarno(n Svetom Pismu. Iz Svetog
su kockom birali sv' Matij'u u apostolski' Pisma znarr,o kako je faraqn sanjao da se nalazrio na obali
od'redi kako je njemu
vemo u pomoi e"gu ""[;'on po^kocki stvari ili htjeti do-
rijeke Nila i vidio kako je iz Nila iza5lo najprije sedam l,ije-
d,raso.Medulim, t.uZit'i itooft"i" sakrivsne pih i ugojenih krava te su pasle na obali. Nakon toga izade
l<auiatineku tajnu, to je praznovJerJe'
-iei iz Nila sedam nuinih i mrSavih krava koje s'r.rproZdrle orr-ih
zapostavlja gtCt -111Y;
Gatalac teStcovrijeela eoga sedam lijepih i ugojenih krava, ali su i dalje ostale ruZne i
Btgu,.koj'i je jedini svemogui' sveznaJuc mr5ave. Iza toga je faraon sanjao da je vidiokako jena jed-
rvfierto-ause utjede buduinosti od davla
i ur""rt, l*: ek'LraLioitii"uni" tajna.i noj stabljdki izraslo sedam lijepih ,i punih klasova, a iza ov,ih
";;;i",- t.rjri""i''ii'"' istinu' Gataociredo-
kazuje da se pojavilo sedam praznih i od vjetra ogoljenih klasova.
i;1ffi "
vito napu5taiu oUue'e-prema Bogu.i Crkvi' pu'po.ttui: YI:- I ovi prazni proguta5e pune, ali su i dalje ostali prazni. Kad
menom i bezvjerci' ilt'-"t su posljedice eatania i zato Ka' nitko od Egipiana ,nije znao ovaj san p,roturmaditi, pozor"'u
p""d teSki s'riie"h' Bez te5ko- Josipa koji je bio u tamnici, a prispio je u Egipat jer su ga
tolidka Crkva -b."'"j;l;g;tu"j'J
onda itto t" to 6ini iz
ea griieha moZe biti gatanje samo braia proda'la. Josip, po BoZjem rasvjetljenju, rede faraonu:
"n"tiuiiu, za Salu il'i zabavu' ,Sni faraonovi znade jed,no te isto. Bog je objavio faraonu
Kad traZite fijefUJutn"m tijelu' pitate za savjet sitrud- Sto je naumio udiniti< (Post 41, 25). Sedam ugojenih krava
,rogu-iil"l"it". r.a trebate pravni s-aljet'..tra.Lite:T::l: i sedam bujnih klasova znade sedam rodnih godina kad ie
pi'tanja- posavJetu-
obrazovanoga pravnika. Kod ekonomskih vierskih pitanja uroditi toliko iita da mu neie b'iti mjere. Sedam ruZnrih kra-
Tako i kod
iete se sa strudnim-ug;o""-o-' va i sedam praznih klasova znade sedam gladnih godina koje
ireba pitati stmdno ffi;;;;;;;Ga tovjeka - a to je sveienik' ie slijed,iti iza rodnih godina. Za vrijeme nerod.nih godina
neie biti ni oranja ni Zetve, pa ie nastati strahovita glad.
Zato, farasne, potraZi mudra i razumna dovjeka koji ie skup-
GATANJE IZ SANJA ljati Zito za rodnih godi'na i duvati ga za gladne godine da
svijet ne'pomre od gladi. Kako lijepu i plemenitu svrhu ima
dovjedjanarav
Spavanjeje prirodna pojaY-a'-T.u\o"rada spavanje' Za faraonov san Sto ga je Bog dao!
najbolji je odrnon
t".U]'poeinif.r, .ia-"r". d Kad je sv. Josip vidio, da je Bl. D. Marija u drugom sta-
vrijeme spavanJa6esto sanjamo'-
"r*j. u ma5ti se zbivaju sni ili
daje nju, a nije znao za tajrw da je to po Duhu Svetom, mudile
sanie. Jedni s,u *i"ir"i eqtgdna pojava, druge su ga te5ke misli. S jedne strane znao je za nevinost Bl. Dj.
dovjeku javi'
il; d.-;jtt"a ne5to narodito o onomu dime se Marije, a s druge - ona je tnudna! Kako da to shvati! Dok
Prir'odna j" poju"u da dovje"k sanja ne5to vesela i se mu6io ovim teSki,m rnrislima, dotle mu Bog u pomoi. U
preko dana bavi' iilt-:" et".iet -pre.t<g dana
i veselom snu se sv. Josipu javi ancleo ,i rede: ,Josipe, sine Davidw, ne
""-t?""-J"zi"io, i o t"" t" * t"" odnaziti u usodnom
bol'ne ri tuZne boj se uzeti k sebi Mariju, jer Sto je zateto u njoj, od Duha
;f;ilil;;il;;i ;#-d";i iogadaj rodiice
"bolne je Svetoga< (Mt 1,20). Bog je eto po ,svom anttelu otkrio tajnu
sanie' Ako dovjek
sne. Bolestan eol,;Jt'iilu t"ao"iio i iada & dovjek Marijine trudnoie ,i sv. Josipa sasvirn smirio.
leZi na srcu pa ft'i't" *"Ze pravil'no kolati'
ne moZe-.na6i' Pred nekirn bjeLi' Sni mog'n dolaziti ,i od davla. Davao moZe djelovati na ma-
saniati kako nesto iiiti ne moZe van' Stu i uzrokovati sne, a stvarno ima dokaza da ie to i dinio.
"
iii puau .' provariju iz koje
#a;;;;;;i;;i

130 131
 postotak sanja -su na- kakav napitak. oinile su to i pomoiu molitve. sft.rZile
Kako se raspoznaju sni? Najveii kom svetoga kriia ili zaklinjanjem.
se zna-
Gi ikaruu znaEenji' Ako je san od nadnarav-
,.*r"*pT:u"" Kad se nekom kaZe kako dobro rizgleda, a on brzo udari
taj uzrok moZe biii Bog, a moZe biti i .avao'
;;;-uzi;t", rukom o stol, uvjeren da ie time otkl-oniti bolest i
tutt u kom nema ni5ta nededna' nego je sve
iia"ilg;J"'ottu; j. praznovjerie.u-obliku
i Boga dostojno' San.od Boga dan potide.na . jo daranja. Jednako je "eri"""
daranje
ir;ip","prJ-*ii6 kad se u autu objesi lutka s vjerom da & ta lutka sa6uvalti
zla.bd Bogi poslani san dovjeka smiruje i
Jlu'ro i zazire od od nesreie one koji su-u autu.- postoj,i meclu ptrkom uvjeie-
za poboznost. Niprbtiv,.ako je
:""".p.to:l l!::Y: nje da ima ljudi sa zlim odima. pogied takvi mu5kar.,i iti
i uznemtru;e
ie na zio, odvraia od Boga i poboZnosti' stra5i
".r"i&i:."^
Zerre uzrokovat 6.e bolest ili nesredul Narod kaZe: duvaj
iovjeka - to je znak da je od davla'. se
vjerovati.u ovakve osobe da ti ne zada urroke, da te ne urede, da ti ne
San ocl Boga poslan ireba dovjek po5tivati' nadini zlo.
po nj"tttnt - kako su to dinili
niesov sadrZai i ,uu.ruii djela Kad je govor o natprirodnom ozclravljivanju, treba lu-
bi vjerovao u obidne' naravne sne- 1 -. .
iiti"" i sv. Jtsip. Tko 6iti praznovjerje od Boijega dara. Bog sam po na5oj moli,tvi
,aunio i radio, rittio ti te5ki grijeh praznovjerja
;;;jfu" s" r- za€ovoru mnogo puta daje zdravlje izvanrednim nadinom.
Zel'io ili traLio
koi,i se zo\re gararlJe. Te5ko bi grije5io tko bi Oini to_Bog i preko svetaca i smrtnih ljudi ovdje na zemlji.
ili. mu.Sto obiavi' Svaka 'izravna
cla ga ttavao u snu poudlr Za sv. Petra ditamo u Svetom pismu aa
ljudima najstroZe
veza s davlom :" t"sfi-goiittr i raai togu t-e ozdravljivanja
3e lrnao toliku m6i
bolesnika, da su ljudi iznosili bolesnike iz
'-".-^C^l"it:.
zabranjuje. kuie tamo kud je p.-l-ig
je prljav posao' Ili je puka prijevar.a' ili je veza sv. petar, da makar i samo sjena
dovjeka. Zato se padne na bolesnike pa su odmah ozdravili (bep
s nedistim" a"no-. U ivakom stutaiu zlo za lje-Sova
5,15). Prema tome kad vjernici mole molitve koje je kaioli8-
loga prljavog Posla treba duvati' ka Crkva odobrila, ili dine zavjete po naputku i savjetu -r_
J<ve-pa odekuju i dobivaju dudesnb ozdravljenje I to st
hvalevrijedni i zasluZni iini svete vjere. Kod Majke BoZje
EARANJE
Bistridke, u Lurdu i u drugim sveti$tima po svijetu Bog daje
kod koga izvanredne darove, rnilosti, ozdravljenja,-ispunla Zelje] trsii_
Caranje, vradanje ili bajanje je praznovjerje Sava poboZne vapaje. Ne samo u velikim i poznatim sveti5ti_
pomoiu izvede neki
se zazi*,tanedisti duh da se njegovom ma nego i u obidnim crkvama, pa i privatnim domovima, Bog
G pomoiu nedistoga duha ot-
Gatanje ide za tim di usliSava pdboZne motritve i daJe nldnarav,ne darove. To
"lm^r.. da se pomoiu tlavla izvode djela' iE
t.i;n tu;"", a daranje sve u skladu s naukom vjere i odobreno od katolidke Crkve.
tim prlja-
earanje ," ,orrJ i copranje, a ienske koje -se ,dko netko sam kaZe, ili se vid,i iz raznih okolnosti, da
coprnrice il'i vje5tice' a
vim poslom bave, zovu i" "iadare'
ili vradi' Ovaj oblik praznotl,"ti-1 ie zazivao u pomoi davla i njegwom pomodu nekomu na-
takvi muSk^."i .opi,,iaki
vremena Kao su je praznovjerje i uvijek teZak grrijeh, jer takav
vude svoj korijen jo5 iz pretkrSianskosa 3ko$i-o, to
nisu biti poudg.m.u iovjek na,umice i svijesno nanosi Bogu najiedu uvredu, jer
ljudi bili strahovitJ-ptu'"'"uj"t"i,.jer
"rnmdilo, vi5e drZi do davla nego do Boga. Takiv fovlek pretpostavija
tl'-tt"go a. i danas se mu6i da
.i;"ii. ftseanstvo moi nedistoga duha BoZjoj svemoii.
ukloni praznovJer;" - oitt sramotu iz ljudskoga-druStva'
Plalnovjerje treba pobijati u svim smjerovima. A kato.
il-i+. ;;;;" io is. vijeka bitra je nemilosrdna hajka na ,._-
ItOka Crkva to i dini od svoga postanka. NajUotje i najuspje5_
e*"U":ilt"t i vje5tice i u na5im krajevima' Izdavani su stro- nije sredstvo je temeljita pouka u svetoj vjlri
t"f."'"i, pozivalo se ooprnice na stld' vodile se duge istrage' primanje svetih Sakramenaia. Onaj koj,i je
i poUoino
"i i dugim kaznama svestrano pouden
"-*;;;j" ih se te5kim
idaralo
i to* da su vradare ili coprn'ice
u vjeri, mol,it ie se Bogu, u Bogi stavljati nade,
od Boga
." odelcivati pomoi, zdravlje i utjehri, a neie mu ni
fi;eOile 1jria" ua"filo"ato
Uolesti raznim sredstvima nedostatnirn i meti pasti da traii gataiice ili-vradare.
na kraj p"a-
Nekad su bolesnika mazale' drugi put davale
"!p"itft.i"im.
132 133
 'Bio koji
bi smije5an i prezira vrijedan svaki bolesnik Presv. Oltarskom Sakramentu dok sAm svojim odima ne vi-
se obrati strudno dim_Isusa u hostiji - to je grijeh isku,savanja B,oga.
bi tratio pomoi od nadnililedni'ka mjesto da
;;;;;t* lii.rnit,t. rato i onaj koii bi u pitanjima vjere Izridito ili svijesno.kuSanje_B_ogaje uvijek teZak grijeh,
;t;;;-p;;kt, rjesenja tajne il'i k-1kvuayey utjehu :,l-F:t?: zato Sto ku5ad traLi i odekuje od Boga"posredovanje, p?;;;
se obratt x
laca, viada, vje5tica i sli6ne druZine, mjesto da dgdo_lamo gdje nema razloga za izv{nridno BoZje
6r;J;;:
L.rf."i i rf"Z,Uenom vjerskom u6iteljstvu. Sto se ljudi
vjernije nje..KuSadhole zaporJijedatigogr1,Bogartunatiu;;tt;i;-
to je medu njima manje praznG s-ti, igrati s_e_s
J.Z" nu*ke katolidke Crkve -Bogom kao kakvom hrtkoin, a to je t"SLu"rrlro"_
Jt" se vi5e udaljuju od.njezine nauke i vjerskoga da Bogu. Kad bi Bgq *9gu9 ispunjavaii svafu Zelju ;;;_
;i;;i;, io se vise hvataju pr-aznovjerj.a'
":"t:",--" Ljtrdi t" lj.Ylo uut?ill koga.-pojed;inogadovjeka, diniti euaeia i pnuZati pomoe toa
ako misle da se praznovjerjem 'moZe nadomjestttit manJaK I?Tih-.uT119tomija,rada Bog ne bi bio Cospodariiudi, neeo
kao
o,rauevi"r". To ie ,upr.rootut o opasan i poguban posao bi ljudi.bilri gospodali
_Bogu a Bog bi bio if"gu i'roU'f;"fii.
i"a ti netko hti,o kiivim novcem 'nadomjestiti pravi novac' Tako_va-Stase protivi dostojanstvu i wertosti nloZ;oi.
ili orovom nado'mjestiti koristan trijek' Kad se mladii i djevojka vjendaju, naravno bi bilo da
Zive prir:odnim bradnim Zivotom I riaainr djecu. nf.A"ti-,
god'inama i godrinama.duvaju djece, a io je zlo. Napo_
9"i :".
ISKUSAVANJEBOGA kon bi htjeli irnati djece, al,i je kasno, jer je Zena krivnj6m
svojom i muZevom onesposobrilanarav ia riAniarrie a;eteta.
Kad je Isus postio u pustinji detrdeset dana i detrdeset Sad.vape Bogo neka,bi Bog dudo udinio, pa ,lm"Ouaesnim
|<
,rooi, pilritpi t triiem'u davao, uie Ga sa,sobom u
Sveti Grad' nadinom dao dijete....KadBog to ne udini, -srde se, ;id;;-
i
utrt rtiu-u i rede Mu: 'Ako si Sin BoZji' baci pitaju.gdje-Mu je odinsko osliianje za potrebe ljudske kad
;;;;;;i ;aiu je za tebe'
,. aJi"i Jer je pisano: 'dntletrimasvojrisl nalozio irn neie usli5ati molbe. A Gospod Bog bdgovaru, n- ,o*
Oni ie te nositi na rukama wojim da ne zapngs ?u,k?q"" vam mladost ,i zdravlje; da ste liv;eli u bra-ku po priroanom
kuSaj Go'
nosom svoiorn. Isus mu odvrati: Stoj'i pisano: Ne zakonr.r,imali biste djece, a s djecom radost i veseiie, por""J
spJdittu, Bbga svojega!< (Mt 4'5-7)' .
-'--bu*o i.u1j9tr.,9,obi,teljski raj. A vi ste,raditi protriv pr,lrohe,;;ti;
jJ ntio iuita ttultustineka bi se lakoumno' neprG ljudskih i BoZj,ih zakona, grijesili ste jedrirn od najteiih gri-
"bez ikakva razloga baoio s tornja hrama' ? q"g jeha. Sarni ste krrivi da nemate djece. zar cs ja euao
miSf;eno i eiiiti
d1lgY
;; C;G" duvati da kod padine nastrada' Isus odbija i dudom nagratlivati va5e teSke grijehe? Mjesto kazne traii_
ptf:"afu i davlovu nap-?st, jer- Boq nig$je nije obecao da ie te dudo. Kako su naopalci, zlobni i tudi vlsi sudovi i va3e
t ttOi* pothvatima i 6i'niti dudesa kad se Leljer.
3#iuka"po-agati
baqi u iivotnu orpasnost' Traiiti od Boga
rr"l"il-u-"rt-i"Zno ?"n? \oja cini gola9aj za poba(ajem, konadno dobije
;oil; u ovakvi'm zgodama znad'i iskuSaivat\iBoga' a to je stra5nu bolest-rak. I_rijed'nioisu digli ruke i kaZ;r.rda joj nema
grijeh.
- 'Kud pgqgei. _,1, onat u groznim mtrkama, trpi, pati, laude, vide
udenik niSta ne udi a ipak pode na ispit s vje-romda i
Jt3{ na Boga za5to joj ne pomogne, za5to 3e t-a"ri, ne ozdra-
- to je isku5ava-
ie mu Bog dudom pomo6i da sietno protte vi? A takva Zena vrlo dobro mi aa je pobadaj ubojstvo do
-poUadaj
g"gu.kad se nltko tko ne zna plivati baci u Savu i ode- vjeka i u nebo vapijuii gnijeh. Majk-a koja udinri
- to je isku5avarje
ti:" a,i'ie ga Bog spasiti 9u l"- t: uto'pi
"j"
,uD9Jtca^ie- svoga vlastitoga djeteta i sama je skrivila svoju
u teSkoj
;;'g;. B;i"J"it ri";i"trairio bolesti ne bi htio uzeti nika- bolest. Sad snosi posljedice, trpi kaznu za svoje zlodine.
Ii3et , nego bi od Boga 6udesno ozdravljenje- -
t _.Zivimo !a_s-noi po5teno kako to propisuju prirod,ni i
^BoZji
"n'
g.i:"li'. Ui -J61s5av3o bi Boga. Kad bi seljak ditave godine zakoni. Kad smo u6inili sve Sto imo mogli ,6initi, pa
i:#l.tft I skr5tenih nr,ku dekao da rnu Bog 'u jesen dade ipak nismo u-spjeli, tada ,irnanaopravo po,niz"J *diti C"ig;
.iuii"" u"tu" - v.ijettao bi Boga, to bi bilo iskuSavanje-Boga' da.nam pritekne u pomo,i i 6,udom.Niposto n.*amo praia
Kad bi netko rekao: Ja ne vjerujenn da je Isus nazo6a'nu ku5ati Boga il,i trabiti izvanrodno posredovanje BoZje iamo

L34 135
 ili drugom svojom dobrima Sto ih daju drugi staleZi. I protivnici naSega Zivot-
gdje smo pali u nesre6usvoj'irnnemarom rroga nazora rado priznaju da je dovjek marljiv, savjestan,
krivnjom. destit, poSten, koji se iz ljubavi k Bogu nesebidno irtv:je za
dnuge, za dobro zajednrice - svakog pniznarnja i pohva'le vri-
jedan, dok je materijalista, makar kako boga't bio, ako je
OSOBNOSVETOGRDE
iebidnjak ,i bogatstvo ,nepo5teno stekao - prijezira vnijedan.
Majka koja se drZi vjerskog zakona, raala i odgaja djecu i
Svetogrde dini svaki dovjek kad nedosto:"o gadna-!:1t^"p-?,S
ruJec' rnnogo je zadu?ila domovinru. Zena koja gleda sarno na uli-
svetim^ril' -^^tt"r"Svetogrde moZe biti zla naisao'
siv'arima. j e postovani:: j:i^" vanje, pa radi lagodnosti i materijalnih rinteresa djece uopie
ln;il a: t":i*'L pot""att
"r3^
dusuiemo svetlm 'r'vanimal Potl
ivetim stvarima razulruJe- ne ratta, suvi5ni je teret ili balast ljudskoga dnu5tva. D,uhsvni
su:
Bogu i njegovoisruZbi'ro sam staleZ ide za tim da ljude produhovi, da se oni Zrtvuju zaBoga
;;il;; s;"j;-il;;;; odred'io i domovinu, da budu dobrodinitelji druStva, a ne nametnici ili
i9-p"zi'u-stuiuu
osobe,mjestaLtuuoiliJ-il i" tsoga' paraziti. Duhovni staleZ vr5i veliku i vaZnu ulogu. Svakom
ed iii cirva s vla5iudanomod posveienu staleZu pripada duZno poitovanje, pa tako i duhovnom. Blago
Osobno svetogrde 6ini tko povlijedri Bogu rrarodu koii cijeni duhovni staleZ i vjerno ga slijedi.
u wLienid'ko ili redovnidko
oroUrr. To su ort..ikoji su stupili jarrni zavjet' da
;;;i; ]ean^to i onL osobe, toje su poloZ'ile
tu ij"uu" 6isto zivjed'-t*9,dakle' posveienu osobtr
ililt$ MJESNO SVETOGRDE
osakati, iz vlastite kuie izbaci' zatvori'
;;i-;";i,
rpd;;; u sluZbi, "uij", :".i ili podere odijelo' po6inig je Odmah u podetku kriianstva nije bilo posebnih zgrada
"r*" teSti grijeh'
l'roU"o svetogrtle. Ot"U"6 ivetolrCe moZe Uiti
i moZe biti i samo u kojima bi se vr5ilo kr5iansko bogosluije. Pwi bi se kr5iani
.f." :" poure6a posveiene osobe te5ka' sastajal,i po kuiama kod pojedi,nrih vjer.'nika. Tamo bi ditali
laki griieh, ako
^* je povreda malena ilLi neznatna'
otlunog svetogrita u tom Sto su duhorryreoso-
Sr,eto Fismo, Bogu se molili i prirnitri svetu Priiest.
f;tlt;';e Isus je Zadnju vederu blagovao u kuii jednoga gradanina
b" ;;;;.it.n tt#tt"sogu iosveiene' od svijeta odije\ene
'im prriga{a posebno i tom zgodou:r ustanovio Presv. Oltarski Sakramenat. Na
i-ri S;rZ:" sluibu oat"eJn"'^ Radi toga Zadnjoj je ve-deri Isus ditao pn"u svetu misu, pod,ijelio apo-
Tko ih povrijed'i ili obe5dasti' vrijetla Boga komu
;;il;i;. stolima prvu svetu pridest i redio apostole za sveienike-
su porsvedene.
"* zvanJa Zadnja vedera je jedan od najvedih dogadaja u povijesti
T"uti 6ovjek koj'i savjesno vrii duZnos'ti svoga
je ia3eaniol i-zasluZarje poStovalSet Kao Sto kr5ianstva, a izvr5ena je u kudi jednoga pnivatnika. Tako su
tcoristan lju"dskoj za- radili i Isusovi udenioi. Skupljali bi se po kuiama u Jemza-
tijJl'u iazni udovi ri svaki koristi cijeloj
r"-"-f:"i,tf.6- postoje lemu i po drugim mjestima >,i lomili su kruh po ku,iarna i
i u ljudskom dru5tvu
iraoi.i Situuo* [ii"to, tako popa'r' hvalili Bogan (DAp 2,46).
i';;;t;";i ;talezi i zvanja. Svi se stalezi rnedu sobom
Nema staleZa tako n'iska' pa Vei prije Konstantina Velikoga, a narodito od IV vijeka,
;Fj;; ieaan treba dnugoga' "stilezu tako malena koji ne b'i svo- gradile su se i posebne zgrade u koji,rna se vr3ilo kr3iansko
alri:Jai," ni dwjeka u drZi bogosluZje. Te bi zgrade podizali vjernici nad grobovima rnu-
ji,m radom *oguo--t o"istiti ljudskoj. zaiednrici'ako se ienika,i u nj,ima bi se sastaja.li na poboZnosti. Osobito je bio
redovnici i
propisa svoga zvanj". n"ft""tii sta'leZ:sie6enisi' svedan sastanak na spomendan mudenika.
bave se du5om i duhovnim vredno-
redovnice t p*o*'t.du Iz ovih grailevina, koje su u podetku bile malene i skrom-
tama.
'*' ne, razvile su se dana5nje crkve i bogomolje koje zovemo
fuo Sto je duSa nad tijelom, duhovna pitanja.nad'tvar- kapele. Kako se mnoZio broj vjerni,ki tako se gradilo sve
nima i duhorma k;t";; nad materijalnorn' tako i duhovni
I'i5e i vi5e crkvi. Na prvo mjesto dalaze stolne cnlive ili kate-
sialeZ nad svjetovn'im staleZima' Jednako su i duhovna
nad materijalnim drale. Jedna je l1'ep5i od druge, a svaka je manje viSe remek-
;;b;; Sto ih d;je ;;tovni stalez ljud'ima

137
136
 gra-
-4ielo svoje vrsrti.Kad ljudi 'iz pokrajrinadolazeu velike hramu, rekao je: "Dom moj dom je molitve, a nadinriste od
koju pogledaju stolna crkva ili ka- njega spilju razb'ojni6ku" (Lk 19,46). Na sve'tiim se mjestirna
;d;;;;-je-umjetnini nas' Iza katedrala
i 'kod treba vladati ozbiljno i poboZno, ,rnisliti samo na Boga, rno-
tedrala. Tako je po ttiJli",'takole kapele po selima'
dolazeZupnecrkve, puiu#ott"nsi<e crkve' liti se Bogu, Bogu du)nu dast i slavu iskazivati. Kad s,tuparno
grobliimi, sjemenri5tima i bolnicama' na sveto tlo, bila to koja crkva, bogomolja ilri gro,blje, osta-
posebn'r'r'painju
KrSianstvo :" J^ete"tka posr're6ivalo je 'poikopano vimo na ulazu we Sto je lj'Lrdsko i zemalj,sko, a ditavu d65u
p*ti"t" tijelo Isusovo brilo zaokupimo samo sa B,ogom i vjednoSiu.
grobljima. Mrtvo
Arimatejca, jerlsus nije
iza smrti na kriZu gto'b"i*iosipa
" f;-;; treii ian ujrutro - na U'skrs - STVARNO SVETOGRDE
#;;G;-groba' u zerriii za-
i#;l-" oiiJ" ,t"t"u"tti" iz groba' pa n" deka svijeta'
danu na svr5etku Kad je govor o svetim stvanim,a, na prvo mjesto dolaze
ied;nidko uskrsnu6e'"" *a":!* u.zemlju'-da u zemlji'
Frvi su kr5iani potapati svoje mrtve dolazak Isusov rra
sveti Sakramsnti. Sve je svete Sakramsnte ursrtarnor,rio Spasi
I dr"ugi telj Isus Krtist. Sakramenti su vi,dljrivi znalkovi naredeni od
;^;t , dekaju-dan^uskrsttttCu
sviiet. Kn5ian'stvo j;;;; ;na1j'ivgria mrrtvih' Kad biljka Isusa Kris'ta da se po njima daje ljud,ima nevidljriva m,ilost
polagano ra-
;il;"^ilt ;ivotinja ugine, priioda ih-mirno i i nutarnje poweienje.
i rnrtvo ljudsko tijelo' Medu svetim je Sakramentirna najuzvi5eniji
;;;;. Tako prrir"oda"razati presv. Ol-
na svoj'im posje-
Imuiniji ,u f.rsJatt'iffiapali rn'*denike pobapalii sv?j: tarski Sakramenat. Dok dnugi Sakramenti daju BoZju mrilo,st,
mujerli'ka su Oltarski Sakramenat daje samoga zaletnika milosti Isusa
diu-na,u svoji'm
,mrtve. Tako su"u,"r"J-ulEtij groblia' Kasnije su pokapali mrtve Krista pod prilikama kruha i vina.
""tt"i" ""r0"iot""' se ploslor .zove joS Svetogrcle bi podinio 6ovjek kad bi nedorstojno pnirrni,o
na osratleno- p'ot'J'i -Tai koirneterion -
ptu-a grdkoj riiedi svete Sakramgnte. Svetogrdno bi se krstio odrastao dovjek
ffi^,j;t:it";,;t-lri
po6ivali5te. Katakomibe "i"t"t Ju podzamna gtbutia' iskorpana 'ili kad bi izvana- pnimio kr5tenje, a tr du$i bi bio protiv, pa moZda
p"tuU"nti* iobicama' Kata- jo5 i prezirao sv. krst. Svetogrcle bri poiinio tko bi u te5korn
usiedena u zemlji, t'ft"a"Lilt"--i
;"il"u"eT;j" I p; ftt*"' rma i<atatornba' koje imadu grijehu pris'tupio na svetu Potrrrdu ili bi je prirn'io prrisiljen,
"il" IV. vijeka dalje -vjernrici a ne dragovoljno i s duZrairn po5tovanjem. Svetogrdno bi se
i na kilometre aug;"tr;;i,k". -g.d pod vedrirn nebom i u
se sve vi5e sahranjitd^; grobljrirna pri6estio tko bi se pridestio u smrtnom grijehu, a bez ispovi-
miuiemika'
.rf."rruLu, Sto bliZe gioboviml- sveiih. katolidka Crkva sve- jedi. Stra$no svetogrcle dine orri kojri pr.ovaljuju u svetohra-
Crkve, uogo-ofi"- i groblja tT.1tT? niSte, pa ukradu sveto posude, a svete destice razbacaju po
blagoslovo'mnamijenila
tim mieslima, 5er ih je ios"etom ili olt4ru ili po pod'u. JoS je teii grijeh ako bi netko svete de-
vJernrKa'
sluZbi BoZjoj ili sahrani pokoin'ih stice iz preztra prema Bog'u mogama gazio ,i,li ih upo,trijebio
Mjesno svetogrcte ili oskvrnmie svetosa miesta 6ini onaj za vratanje ili u kojl.r drugu nedasnu svrhu. Iz preztra po-
ubojitva:-bilo da ubije gaziti svetu hostijru - to je tako velilci grijeh, tako stra6no
tko na svetom *l;;';;i"i'troei" Jednako tako svetogrcle da ga moZe oprostiti samo Sveti otac papa. Sveto-
drugoga ili sama t"t", ifi at izvede.pometnuie'
i upotreba ,u.rogt-J5utti 'u nediite ii nedos'tojne poslove' grdno bi se i'spovijedao tko bi hotirrlice zata,jio koji te6ki
*i-uti ni za nasta'rnbe' U crkvi grijeh ,ili bi iSao na svetu ispov,ijed da od nje nadini nuglo.
Sveta se rnjesta "-fl" odrZavati svjetcnme Svetogrdnu bi Zenidbu podinio tlio bi bez volje i5ao na vjen-
"" rasprave'
nrije dopuSteno voditi u"ast"
rili kino predstave'..drZatri sa- danje i napril'ed odludio da ie Zenu nakon vjendanja ostaviti.
;:dr;;;;.ir"eiuuli"l-uiilne
ili oi"ini'*to sto u-skladu sa svetoiiu mjesta' , _.
S""! pred,meti jesu: oltari, raspela, sveto posrutte - ka-
;ffi';# "i:" dqTo u jerurylern"hl:11 rerzr, pokaznice, pos'r.lde za weto ulje, slike Isusa i svetaca,
Kad je rsu,siein?Jr;;;* i kupuju raznovrsnu weta ulja, moii svetaca, Sveto Pisrno, svete zgrade i blage
[ako prodaju
ri na5ao ,u njemu t"g"""" slovljeni predrneti. Kod nas je lijepi i hvalevrij6dni obidaj "<la
uieo ie bid i sve istjerao
robu i, dakako, ,"e?""o "u*4"1*, ne dopu5ta trgovinu u na5i vjerrnioi na kriiani,i,ma, kraj- cesta, na pot3irna poaiZ.,
iz hrama. A kad ;";; piiuri iusto

138 139
ra6pela. SvakLidestiti vjernik ski,ne kraj raspela Seiir, poboZ-
no se prekriii ili'izraa Isusu zahvalnost rijedirna: 'Klanjam
Ti se, Kniste, i blagosliv$am Te, jer si po svojern svelgP
KriZu otkupio svijetl. Raspelo 'irna svrhu podsje'titi -dovjeka
na vetriku tajnu oiku,pljenja ljudskoga roda-koj-e.je izvrSeno
po Kristovu kriZu. Svetogrtle bi podinio tko bi iz prezita
sru5io raspelo, razbio ga ili na koji drugr nadin obe5dastio'
A takva si svetogrda-- nalalsst- de5ie dogaclaju' Sveto
posuae bi obe5daslio tko bi ga trpo^trijebio u svjetovne svrhe
]- tko bi iz kaleLa pio na gozbi. Sveto Pismo spominje po'
tresan prirnjer kako nog stra5no kaZnjava svetogndno po-
stupanji: sa svetim posutlem. Baltazat,kralj*aldej ski priredio
je vefiLu gozbu za tisuiu svojih velikaSa.U pijanom-stanju
lade Baltizar donijeti na stol sveto posude Sto ga je otac
njegov Nabukodonosor donio nekad iz jeruzalemskog hra-
posucta'
ie Baltaza'r s pijanim gostima pi'o iz svetoga
"Llp"t
pojavili oi.t t" ttu zidu prsti doyjedjg ruke i pislli nepoznate
iijLei. Od silnogaje straha lice kraljevo poblijedjelo, zglob.ovi
popustili i ko{ena mu se resla. Pozovu prorola Danij?l.a
iatrotumaei znadenje tih rijedi. A Danijel rede: P'ismo zna1i:
olzLrojio je Bog tvoje kraljevstvoi udinriomu kraj' Izmjeren
si bio -j"rilu i natlen li tat. Razdijeljeno je kraljevstvo
tvoje i dano Medijancima i Perzijancima" (Dan 5)' JoS
"u
iste ie noii ubijen kialj Baltazar, a kraljevstvo je podijeljeno
i propalo.
' vidi da li je uistinu sveto Ziv.io. Iza toga erkva traZi barem
Svetogrdno bi po'sttrpao tko bi rije6i Svetoga Pisrna. iz-
vrtao u p'rosti sm,iiao, ili ih 'upotrebljavao za neslane Sale
ili sadrZij Svetoga pisma izvrgavao ruglu i prezTu' . Svete
slike bi obe5dastiotko bi ih iz prezira derao, na zemlju bacao'
po nj,ima gazio itri ih upotrebljaylo q disto svjetovr-re..9wfet
^Cttoutt-.ruho,stogasveionioiidrugiotkveqisluZben'ici
obladekodsluZbeBoZje,Crkvablagoslivljeriblagoslovom
odrettruje samo za Boiju sluZbu' Svetogrele bi. dinio tkg ?l
crkveno nrho iz ptez\ra bacao na zomlju,.po njemu gytg"ll
upotrebljavao na predstava'ma gdje - se rizruguje svec€ruc-Kr
sLteZ, ili bi ruho d.rao, ukrao pa od njega dinio gratlanska
odijela.
Nadelo glasi: Sa svetim stvarima treba sveto postupatr'
Treba imatina pameti da su svete stvari za sluZbu BoZjtt
odreclene i zato ih treba susretat'i s duznim postovanjem.
istro5ene i notrporabive poboZne predmete kao Sto su: pode-
rani molitvenici, poderane slike,- pokidane krunice, razbita
140
raspela i drugo, stavite na vatru da izgore, a ne baciti na
smeti5te ili na mjesta kud ljudi prolaze da ih ne bi nogama
gazili.
Kako bismo sudili-djetetu koje bi se usudito popljuvati,
poderati ili pogaziti sliku svoga dobrodinitelja, sv6gi bca ili
majke? Rekli bismo: Bezdu5no dijete, zar je to hva'ia dobro,
dinitelju, zar se tako vraia ljubav ocu i majci! A Sto je do-
brota i najveiih dobrodiniterja i najborjih roditelja
irema
dobroti koju nam Bog svaki dan iskazujb. Kad, dai<le, treba
po5tivati ljude i s,\r'eono_Sto je lj,udima drago,
vo vi5e treba po5tivati Boga i sve Sto je Bogilt""poirp"J"Ui-
po..v"i*o,
to su svete osobe, sveta mjesta i svete stvaii. "
STOVANJE SVETACA
Sveti,m zovemo svakoga dovjeka koji je umro u stanjnr
posvetne rnilosti i odmah nakon smrti po5ao u nebo. Sve.
tima zovemo sve one pokojnike koje je t<atotiata Crkva pro-
glasila svetima.
Mnogi krivo shvaiaju proglaienje svetim i misle da
C-rkva moZe proglasiti svetim koga god hoie. To je krivo
shvaianje. Crkva najprrije ispituje Zivot pokojnikoir da se
dva duda koja su se dogodila po pokojni,kwu zagovoru prije
nego ga proglasi svetim. eudesa sr.r dokazom da je pokojnik
odmah iza smrti poSao u nebo i zavrijed.io da'ga k""
sveca postavi ljudima za uzor. ""
Kgd.progla5ivanja svetim iide se postepeno. Najprije bu.
,
oe pokojnik progla5en blaZenim. Nakon progladenja bluZ.-
nim dopu5teno je Stovanje toga pokojnika ulednom dijelm
Lrkve. Kad se utvrde dudesa onda blazenik brude progladen
svecem,.a_Stovanje njegovo i zazivanje u pomod aopuSteno
r-r cijeloj Crkvi.
Ispitivanje livota,i 6udesa pnije progla5enja blaZenim
i
je vrlo strogo. Sv. otac papi lmenuje sua koji
il"l]-
sto.lr redovito od jednoga kardinala, sveienika,
se sa-
i(a1a. i lijednika. Svi su dlanovi zaprisegnuti.
sudaca, advo_
polaZu..prirseguna svoje izjave bto
Svi svjedoci
ih daj,ri u pri,log ili protiv
Proglaienja blaZenim i svetim.
t4r
 N,i,kola Tavelii prvi je Hrvat koji je progla5en svet'im' ZASTO STUJEMO SVECE?
Ima i Hrvata blaZenika, bl. Augru,stirnKaZotii, koji je bio bis-
kup u Zagre.fru, bl. Marko Kriievdarxin, bl. I{osana kotorska' Sveci su BoZj,i prijatelji.Za Boga su Zivjeli, radili, trpieli.
U posljednje se vrijeme mnogo radi na tome da se i pro' a premnogi-podnijeli i mudenidku ismrt. Radi toga J" bffi
gtaie UtaZenim pokojni biskup Lang, o. Leopold Mandii, narod_ito-mili. Bog ih je nagradio tako da ih je visJko
o. Vsndel'in Vo5njak i o. dnte Antii. u nebeskoj slavi. Bog rado usli5ava njihove molitve "rdisi;
i
"po
Svece dosto isporeclujemo sa zvijezdama na nebu' Kao njihovu za,govrornrdi,ni d*desa. Zato je opravdano da rni, Zivi
Sto se zvijezde razlikujm posebnim sjajem, tako se i sveci ljudi ra zemlji Stujemo svece i 'tjedemo se njihovu zagovo.o.
razlik'uju lrepostima i zaslugama; svi su veliki i Bog'u dragi, Neki su sveci ditave narode obratili na k,r.iCu"rfrr". iu.
a,nama $l uzor sa svojim djel'ima. I dok su na zemlji Zivjeli Bon'ifacije se zove apostol Njemadke, jer je Nijemce priveo
vi5e su p,novodili nebeski nego zemaljski iivot, pa ih se lPrav- na krdian'stvo. sveta braia ciril i Metod uou.r'u" slave,nski
dano rJdi sjajrnih vrlirna naziva sjajni,rn nebeskim zvijezdama' apostoli, jer su oni Slavene priveli krsianstr,nu. Oni su izurnili
Svece zoverno i dragim kamenjem, jer se rijetko naclu slavensko pismo i pisali slavenske knjige. Oni su udarili te_
mettru ljudima ba5 kao ri drago kamenje metlu obidnim ka- Teljg- slavenskoj knjriZermosti ,i stavensk-oj prosvjeti. Sv. Fra_
menjem. Slidno se i metlu mitilunima oibidnih, prosjednih njo.Ksaverski je rry9qo propovijedao u'fnai;i i fupurrr.
U
ljudi jedva koj'i natle da ga Crkva moZe proglasiti svetim' indiji je na stotrine hiljada rjudi poknstio tako aa rnu , pru-
vom pripada dasni naslov apostol Indije.
Sveci se'iz idealne ljubavi Zrtvuju za ljude i rade samo
Drugi su zaslui,ni za duvanje vjere od krivovjerja.
za dobro bliinjega. Sveci su slidnri cipresarna radi toga Sto Sv.
Franjo Asi5ki je osnovao red - Frinjevce _ koji vei
su 'tvndi i otponni prema zlu, cedrirna l'ibanonski'ma, jer se s,to-
Ijeiima propovijedajru mir i paze na eiitodu vjere. Sv.
svoj,om savr5-eno5iu ttr'diLrunad druge ljude. Kao Sto se lji Dorn!
nik j-e utemeljio propovjednidki red Dominrikahaca.
tSani oafitr'rj'r.r nad drugim cvijeiem, tako i sveci svojim do- Onl su
naro6ito zasrulni Sto su se bo'ili protiv krivovjeracu
brim djehma postajm uzorom ljiudima. arti-
genza,,koji su se kod uras zv_ali bogu,mili. Sv. Ignicije
Sveci su'stupovi Crkve, jer svoji'm molitvama podupirtt l-";"tu
rTlyZT_Sto je osnovao Isusovce koji su mnogo t<oristili
Crkur kao Sto i stupovi 'drLe zgradu koja na nji'ma podiva' J.
katol,idkoj Crkvi u obrani vjere.
Sveqi su za Crkt'u ono Sto su tvrdave ili kule za grad. Tvrdave
ilri kule dine grad jakim i neosvojivirn. I Crkva je vel'ika, jaka ^ Rad;i svetaca je Bog rnilostiv ljudi,ma. Gradovi Sodoma i
Gomora- blU
i neosvojiva tvralava koju neprijatelj'i ne mogu uniStiti, jer :" opaki gradovi. Mnogo su nedisto grijeSili. Za
kaznu ih_ je Bog htio ogrrjeq spaliti. To je znao"v.ili,ti pru_
je Stiti milost, Sto je Bog daje Crkvi po zaslugama i rnolitva-
vednlk Abraharn pa je pred Bogom zagovarao Sodomu
ma svetih. ri Go_
moru. Abnaharn rede Gospodu: ,Zar eeS zUit;a i pravednoga
Katolidka Crkva Lelt' da mi javrro Stujemo $amo one sve- pogubiti s bezboZnirn?" MoZe biti da ,ima u gradll
ce, koje je ona proglasila wetirn. Tnidentinski sabor udi da pedes-et
pravednika. Zar 6ei ih zbi,lija urnri5,titi i\i zarcad'i;e
ne ie$ po-
ie Stovanie svetaca za nas dobno i rkorisno. Zato Crkva isko ped-eset
pravednrika,Sto s,uu nleni,uf
ri5iuje svaku zgodu da nam prepor'u6i Stova'nje svetaca'.Na :1"^1:-"1i"-j:rtg.po13di
(r'ost lE, 23-24). Kad u Sodomi i Gomori nije bilo ,ri pe-
svetom Krstu i na svetoj Potvrdi daje Crtkva djetetu svetadko deset praved,nika, -".1.- j9 A,braham Boga neki po5tedi gra_
ime da upozori dijete: eesto rnisli na svoga svetoga z-aStit- dove ako se naile u nj;ima ri samo deset plravednika.Mettut"im,
nika, rado rlu se motri i slijedi 'njegov prim'jer' Svaki dan u nije moglo naOi -i deset pravJdnika, Bog
godini slavim,o iuspomenu jednoga ili viSe svetaca da nam Il1 grada.
ooa :" :"
Radi samih deset pravednika Bog ;e Ut6 prip""_ "puto
iako neprestano lebde prod odima svijetli svetadki uzori. Ka- van po5tediti od kazne 6ltava grada. Krd j; ,ug*i. po"_
toliika brkva diZe u dast svetima crkve, kipove i slike, za- {ya
u:{"i! lj,udi vei na zemljri tol,i,ko,rioeun, kol,irkooni'a ,l,a bog
ziva ih'u svetoj rnisi, kod blagoslova u li'tanijama - a sve s po zagovoru sryetacakoji sruBoga rizvanredno
nakanom: Slijedimo svece, da i sarni postarnemo sveti' :5li$^.,ga.lj,udi
proslavili i radi toga sru Bogu posobno
dragi!
142
143
 B3.S
Radi pravednoga Josipa Misirskoga. blagoslovio 3e pastri. Svecima smo za duhovno spasenje duZn:i jo5 vei;u za-
je-na-sv"Tt: tJ"
meu potifaroo's ,,iibtagostbv Gospodnji bi'o hvalnost.
poljun 39' 5)' Kralj Sala'
r" p"ift"t fi"ao o kuJi i u .(Pgtl
kazmt je Bo-q
Kad je dovjek u bijedi, nuZ'no traZi lj,ude drobroga srca
mon je bio poznat kao raspu5tbn dovjet' Za radi
da
-rrm
pqnognu. Dok sm,o na zemlji, mi smo svi u 6i;eAi i
je poStedrio.
;l;r;; ia ee rrr,, od,uzeti kialjwstvo, iti ga trebamo pomoii, a najbolji i najpouzdanijrl 511nam pri;a-
stoii s tobom: zaro sr
zaslugaoca njegova Davida' oJer tako neiu
telji sveci.
i dati ga shrzi tvojemu' Ali
otrsnuti od tebe ktulj;;i;
;;' io;;ilii-)i iii"ta tvojega ridi oca tvojeql Davida<'
-svr.etkl
ii"*"ir, ii';ll. Na svijeta bit ie velika nevolja KAKO STUJEMO SVECE
na svijetu >kakovarrile Uita od poitanja svijeta'-niti fq Uini'
on'i dani, nijedan se dorje-k- t^t?- Ljudi na zemlj,i, duSe u 6istili5tu i sveci u nebu dine
i tua .. ne bi skratili (Mt ":.qi
24'21-22).'
ll,i poradi izaUranifr skratit ie ie dani onk veliku duho'rrntr obitelj, op6instvo svefih. Swha je opiinstva
"i.. 'izabranih, raai sv'etaca,Bog blagoslivlje pojedince' di-
Rad,i svetih meth.lsobno podupiranje, uzajamna pomoi. Mi svojim
Bog skra-
i""" .Uit"r:ii i cijele narode' Jednako radi svetaca molitvama i dobrim djelima pomaZemo du5ama u distiljstu.
i uklanja-tr" oa pojodinaca' obitelji i ditavih Sveti u nebu svoji,rn zagovorom pornaZu nas i du5e u distili5tu.
;j; ;;;ije
naroda. DuSe u distiliStu pomaZu nas Zive, a sveti u nebu, jer su vei
jednu
Mi krSdani na zemlji i sveci u nebu dinimo 1"i:d' sretnri i zauvijek blaZeni, pomo,ii ne trebaju. Sveti sami od
ifanoga duhorr'noga tijela' Kad jedart
-svi,zajedno-pomazrr
t icu, svi smo dlanovi 't"p" 1eb9, a pogotovo kad ih za po'moi 6slime, rado nam pornaZu
ud u tijelu tryi, tad; lti udovi i da i mi jed,noi doctemo k njima i tako poveiamo trol Uta-
jade pa naln s'oJrm
Uot"urriLa. futo i sveoi u nebu vide na5e Zenih u nebu.
Boga';;a'u at 5ta" lakse snosimo' ili da Svetim u nebu ukazujemo Stovanje kad slavimo njihove
zagovorom kod
Bog ukloni.
-ih -$rarraano blagdane. Ve6 su prvi krSiarni s veliki,m svedanostima slavili
je, i to 6ine svi narodi, da ovdje na zemlji one dane kad bi umlo koji rnudenik. A slavili su svake go-
Stujemo ljude koji su zasluZni za ljudsho dru5tvo' To su ve dine dan smrti mudenika tako da su se sastajali na poboZ-
mnrdr.ovode svoj nancd. To su vetriki voj-
i1f.'i arZuoirioi, koii-domovimr nosti. Danas se najve6i dio sveta6kih blagdana slavi tiho, bez
riooae koji su spasi'Iiod noprijatelj"'-T?.r\vi .u veie vanjske slave. Samo blagdane: sv. Stjepana, sv. apostola
i;uAi vellti"udenjaci koji su-svojrim izt*nrirmausreiili 6ovje- Petra i Pavla, Svih Svetih, blagdane Maj,ke BoZje i za5titn'i,ka
danstvo. Ili veliki knjriZewrici i urnjetnioi koji su daleko po pojedinih crkvi slavi katol,i6ka Crkva svedano.
svijetu pronijeli slavu woga naroda. Sve se ovakve ljude ve- Obidaj je da ljudi slike svojih roditelja, prijatelja, dobro-
Udi u go"ooi-u i u tisku, njrihovim se. i'menom zovu ulice' dinitelja vje5aju na zidove u zna,k Stovanja. Ljudi briZno
ceste,g-radovi,gore,razneustan'ove;njihovesesl'ikejavno duvaju kao dragu uspomenu mre predmete koji ih sjeiaju
izlaJu,"njim" t"-l.t dast dih'r spomenioi- ZaSto sve to? Da ih na velike i zasluine osobe. To su knjige, nakit, odijelo, oruZje.
se pdorirswo Sto vi5e sjeda, da ih po5tuje i.st'ilgfi njiJtgl Jod vi5e po5tujemo mi vjernici slike i svete modi naiih sve-
plemenita djela. Svaki velikan opominje potomstvo: ugte taca. Kad god pogledamo sliku Majke BoZje ili relikviju
e;j; ;" ,, **" i budite korrisni dlanrovi ljudske- zajed:rice kojega sveca, odmah se poboZna rnisao vine k Majci BoZjd
f.uli Sto sam bio ja. Kad tako visoko cijenrirno ljude, koj'i su ili svecu.
nas zaduiili prola-znim, vremenitim d'<rbr:irna,ko'li'ko je oprav- Ljudi rado zovu dobrotvorna druStva, 5kole, bolnice,
daLnijeda visoko dastirno 'i po5tujemo svecekoji su nas-usre- mjesta i gradove imenom kojega velikoga dovjeka. Cine to
Jifi &"fr"unim dobrirna, a ta dobra ostaju knoz wu vje&rost. zato da se uspomene na velike ljude neprestano drZe svje-
je ta-
Kad je netko utopljeniku spas-roiivot, utopljenik Zima,_da djela velikih ljudi potidu potonrstvo na nasljedova-
kur dovjek'u zahvalan diitav Zivot. A sveci su svojim zagovo- nje. Krsianstvo daje i,mena svetaca svojim vjennicima na
ro- UuiUoojne grjeSnike obratili i spasili dh od vjedne pro- svetom krst'rl i svetoj potvrdi, a redourici,ma ri redsrmicama

l0 sto Bog traZi od dovjeka?

144 145
i kad st,upaju u red. Daj'udi svetadko i'me vjernrici,ma, kn5ian'
stvo Zeli'da svaki vjernik desto i rado nrisli na svoga svetoga
za5titnri,ka, da,ispituje Zivot i .rad svoga svetoga zadtitnrika, da
iivi i radi po lrzonu svoga zaStirtmika, a nalrose da se rado i
poboZno rnoli ,svo'me za5titniku. Ne samo ljude, osobe, nego
i 'poboZne predmete i graclevine stavlja krr5ianstvo pod za-
Stitu svetaca. Crkve, kapele, oltar'i, uvijek nose ime kojega
sveca. Za5titnici zagrebadke stolrne orrkve jesu Majka Boija
na nebo uznesena i sv. Stjepan, kralj; grada Zagteba sv. Flo-
rijan, Fabijan i Sebastijan. Za5titnioi su Hrrvatske sv.. Josip
i sv. Rok, a Bosne je sv. Ilija pronrk.
Kako Stujerno svece? Njdhove zasluge istidemo govorom
u cnkvi i izvan crkve. O njihouim vr,linama pi5emo u dasopi-
sima i knj,igama. Njirna na dast pjevamo pjesrne u crkvi
prigodom svetih obreda i,li izvan crtkve na vjersk'im sastan-
cima. U dast svecima izdajerrno poboime slidrice i molitvenike.
Kad god je koji blagdan Majke BoLie,propovjednici izdiZu
vrline Maj,ks Boi'je, a vjernrici se natjedu da Zank'irn molit-
vama i poboiuirn pjesmama Sto vi5e proslave Majl<u BoZju.
Kod blagdana sv. Josipa istide se bniina skrb sv. Josipa za
uzdrlavamje svete Obiteljri. Na Petrovo 'i Pavlovo se uzd'iZe
vjera ovih velikana i neobidna ljtlbav prema Isusu i svotoj
vjeri. Na blagdan Marije Magda,lene se istide njezin pokor-
ni6ki Zivot. Kod sv. Alojzija se narodito spominje njegov
nevini Zivot. Svaki svetac ima svojih posebnih vrlina, u koji-
ma se isticao vi5e nego dnrgi, pa se ba5 te posebne vrrl'ine
osobito rnagla5uju.
Najbolje i najzasluZnije Stovanje svetaca je nasljedova-
nje njihova Livoha i rada. Nije dosta o ,wetima sarno lijepo
govori,ti, nego treba njihova plemen'ita djela slijediti i kre'
posno poput njih Zivjeti. ZaSto slu5amo propovijedi o svetima
i ditarno njihove Zivotopise rr.rrknj'igama? Zato da ih irnamo
kao uzor u na5em rad,u, 'i da na5a djela budm dto sl'idnija
njihovim djelima.
STOVANJE SVETACA NE UMANJUJE BOZJU SLAVU
Tko Stuje prijatelja, Stovat ie i sve one kroji su s prija-
teljem u dobrirn vezama Stovat de pri,jateljevu Zertu, djecu,
roditelje, pnijatelje i znance. Stovarnje ovih osoba ne ulna-
njuje Stovanje prijatelja, nego ga jo5 poveiava, jer je sva-
146
kom dovjeku drago kad su u dasti oni koje on vol,i.
Tako i
stovanje svetaca'niposto ne umarnjuje stwanje nrg"
Bo4u, nego je poveiava, jer je GoJ,podu Bogu drigokJ; "iJ"Li
u dasti njegovi prijatelji - sveoi.
JVI,iStujemo svece radi Boga. Sveci su Boija slika, odraz
?"i'k.dobnqq9,BoZjesavrsenoitikao bro je stirta o"u ili-*r;_
ke odraz rnj,ihove naravri. Sliku odevu me Str.riemorad,i nie
same, nego ,radi osobe odeve koju pred,stavlja. Tako mi" i
svece ne St'ujemo ,radi njih samrih, negronad,i vrli,na A ve,ti,[ifr
djela, Sto su ih dinili s BoZjom rniloscu.
Stovanje svetaca ide u isti red s lj,ubav,ljruprema bl,iZ_
3jrpr._ ZaSto drir:rgeljude cijenimo, poSt,i*rro i O"Ui" i_
d.inimo?Jer zu od Boga, jer rsu Bobja ajeca, jer nose na sebi
odraz Bo,ije nara\ri, pa Bog hoce db rih ljtrbimo. f ,""&-li"
god.imaju-od- Boga su do,bili; to je d:ar B-odji,pa ih Stujemo
radi BoZiih darova.
Sveci su bi,Ii onude_u BoZjim rurkama. Njihova djela ne
g_riqadajy njiy-ra nego Bogu, nrisu slava nj,ihova
Umjehidka s}iika ne qory3da kistu nogo "umjetnri6. ".e""S&j".
Lijei;
piuTo 3rje_9lava peru kojim -se pirsalo,Lego ruoi, osob,i i<oja
je pisala. SPr* go'vgf, po svim !o.,ro*ieHm er#i_
limg, s-lav1 je ne jeziku ryaq€nkoji ga je izgov6,rio, nitu ,rur,*u
yreko kojih 19 predT. slu5aCirna,nrgdumu, osobi, faoja !a
je sastaviila.Blazena D,ievicaMarija, kad je po Duhu sveto-rn
zatela BoLiqa Sina fsusa Krista, Itijepo j'e iekla: ,Velike mi
je stvani udinio onaj koji je silan -i -sveto je ime
njegovo*-
(I-rk 1,49). groja ,*t11S1 da sam postata i{ajkom fi"Ej*r,
{ij9
nego je dobri Bog to ru6inio.
je $twanje svetih na dast Bogrr, ,tako je ,pxeir
..$ako
uvreda Bo.gu..Sveoi su totiko mili fogu aa ifi eir!-ra-
:y,.,lif
strcuje svojim vlasti,tirn ugledom. Kad je Isus sl,ao apoitote
u_svijet, izridi,to irn je naglasio: >Tko vis slu5a, menJ shsa;
tko vas prezire, mene pr-ezire; a tko
fi"zi." mene, pririi.
je poslao" (I* 10,16).Sv. AmUroale vel,i: ,Tko
?_logu l"jj "T
sveceStuje, Krista Stuje, a tko svece prezire, ,imog
Krista
prezire<.
svetaca nije jednako Stovanju Boga. Bogu se
,-,^_l_roturje
KlanJarno,a svece sa,mopobtujemo. IzmeAir noga
I sveiih je
neizmjsrn. razlika. Bog
le Stvoritelj, a sveci su samo stvo_
makarr po *ojinn uzviie#,rn djelirna kako visqko
Illt:,!Yt:
Jr4J.1u,lpaK su samo stvorovi kao i mi
d,rugi ljrudi. Stouanje
svetaca je slidno visolcom itovanju
Zivti z;rllrufnit, fl.rili
147
ovdje na zemlji. Savr5eniji ljudi na zemlji mogu joi uvijek
popustiti u savr5gnstvu, a sveci su vei gotovi pobjednici, nji-
hovo se blaZeno stanje vi5e ne rnijenja.
Sarni sveqi ne d,opu5taju da im se iskazuje jedrnaka dast
kao i Bogu. Kad je staxac Tobija, u znak zahvalnosti Sto mu
je arkandeo Rafael spasio sina, pao ni6ice i poklonio mu se,
rede mu arkanileo: "Boga blagoslivljajte i pjevajte mu!"
(Tob 12,18), B,ogu se klarnjajte i zahvalj,ujte, a ne meni, koji
sarn samo stvor Boiji i Sto imarn od Boga imam. Sv. Ivan
apostol i evanrlelista veli za sebe da se htio pokloniti anctelu,
ali mu je ancleo rekao: "Nemoj! Ja sam sluga kao i ti i braia
tr.oja. Bogu se klanjaj!" ( Otkniv. 19,10). Antleo poudava
sv. Ivana da je on samo Boiji glasnik dovjedanstvu kao i
sv. Ivan, a nipo3to jednak Bogu, pa mu ne pr.ipada ni jednako
Stovanje kao Bogu.
Kad kled,imo na grobu kojega sveca'ili pred njegovom
slikom, pa rnu se rnol.irno, ili kad svetu misu prikaeujemo na
dast svetima ,rili posveiujemo crkve, oltare i slike, na5e mo-
l,ifve driZu se k Bogu, a svece molimo da svojirn zagovorom
pred Bogom podupru na5e molitve.
STOVANJE ODREDENIH SVETACA
U POSEBNIM ZGODAMA
Zivot je vrlo raznovrstan..Sa sobom donosi vi5e jada
nego rad,osti. Bolesti, nesrede, neuspjesi - tko da izbroji
sve udarce i sve potrebe za pomoi. Milosrdrai Bog sve to
dobro znade, pa je u svojoj dobroti predvidio i pomoi. A
pom'oi prula u pojedinim nevoljama preko odredernih sve-
taca.
Sve nas deka smrt. Ona ie sigurno dodi. Ne znamo dana
ni dasa kada ie to biti. Svi Zelimo nnrirnu, sretnu i blaZenu
srrr-rt, jer nakon sretne smrti slijedi sretna vjed.nost. Tko Ce
nam pomoii u smrtnim mukaima? Sv. Josip. Njega je Crkva
postavila za5titnikom sretne smrti, jer je sam r.rfinro smireno
i spokojno u narudju fsusovu i Majke BoZje. U katolidkoj
Crkvi postoji i vjersko dru5tvo pod imenom >PoboZno dru-
Stvo sm'rti sv. Josipa".
Sv. Josip je za5titnik i u vremenitim nevoljama. Kad se
pojedinac ili obitelj nalati u novdarnim neprilikarna ili ne-
maju sredstava za iivot, trpe bijedu, nalaze se u oskudici,
148
neka mole sv. Josipa za pomo(. po zanimanju tesar, marliivo
je radio, puno se mudio kako danamaknenajnuZnijezaZiiit
Isusu,-MajolBgZjoj Li..sebi.Puno je u Zivotu pr"patio f<aa je
s Majkom BoZjom i5ao na popis pudanstva u-Betlehem i
Majka Boija tamo u Stg,li rodrila rnalog Isusa. U turlem kraju
bez ikakvih sredstava! Koliko siromaiivo, kolika biieda! Kad
je kralj Herod htio Isusa ubiti, sv. Josip bjeZi po ,r"di
s Ir*_
som i Majkom njegovom u Egipat i tarno ostaju rnedu stra_
nim svijetom do smrti Herodove. Bore se za komadii kruha
poput siromaha. SAm je u Zivotu vr5io tedki tesanskri zanat,
puno je radio i unatod toga te5ko i ubogo Zivio. Na sebi je
iskusio svu teZinu materijalne bijede pJ vrlo dob,ro shvaia
nas ljude, na5u bijedu i u bijedi rado pomaZe.
Sv. BlaZ, biskup i mudenik, za5titnik je protiv bolesti
grla. On je dudom 'izlijedio probodeno grlo'jednom djedaku
koga su lijednici napustili s izjavom da rnu ie viSe ne moZe
pomoii. Svi bolesnici koji trpe od bilo kakve boles,ti na grlu
gtje{1 se u zagovor i pomoi sv. BlaZu. Na blagdan sv. BiaZa,
3. veljade, katoli6ka Crkva obidaje svojim vjeinicima blago-
slivljati grla.
je za5titnik protiv vatre. Vatrogasci ga slave
..Sv. Florijan
svedano kao svoga za5titnika 4. svibnja.
Sv. Rok je za5titnik protiv kuge. Za njegova je bivota
mnogo harala kuga. On se odlikovao neob,idnom poZrtvov_
n95iu- u njegovanju kuZnih bolesnika. Mnoge je d dudom o,
zdravio. Zato se svi bolesnici, koji tn.pe oa Uiio kakve rane
1li zarazne bolesti, rado utjedu za pomoi sv. Roku. Spomen
mu se slavi 16. kolovoza.
pragu. poznat je bio
_Sy.I"11r Nepomuk je bio kanonik u
na daleko kao uden i svet dovjek. Bio je ispovjednik de5ke
kraljice fvane. Njezin muZ, kralj Vjencesiav, 6io je lo5 6ovjek,
a k to_me jo5 i odan piiu. Zlostavljao je mnoge ljude, pa i
samu kraljicu. Htio je znati Sto kraljica ispovijida- sv. Iv:anu
Nepomuku. Kad nije rnogao rnrilom skloniii sv. Ivana Nepo-
muka da oda ispovjednu tajnu, zaprijeti mu silom. Metlutim,
ni silom nije uspio. Sv. Ivan je otvoreno rekao kralju da ie
1ad_ije poci u smrt nego odati ispovjednu tajnu. Zi osvetu
dade kralj sv. Ivana Nepomuka ublti ,i mrtvogi baciti s mosta
u rijeku Vltavu. Radi junadkog 6uvanja tajne sv. Ivan Ne-
pomuk je za5titnik i pomodnik svima onrima koji trpe radi
iuvanja tajne ili su nevino oklwetani, a ne mosu se braniti.
149
 Kad netko izgubi neku stvar i Zeli je nairi, rnoli s-e za Mnogi od nas nije vidio ni Afrik'u ni Amrstra,lij,u. Nitko
pomod w. Antunri Padovanskorrnu. Sv- je Antunu tat ukrao od nas nije bio ni na j'trZnom ni na sjevernom polrtr. Unatod
jedan vrodinij'i predmet. On se'molio Bogrr da bi se izgubljeni toga znamo da postojri i Afrika i Australija, da postoji i jutni
preamet naSio. Po njegovoj molitvi tat je osjetio tgti'tu-e1i.Z- i ,sjwerni pol- To nam svjedode ljudi koji su b,ili u AfTioi
predmet povratio. Kad je dakle ,i u Austrafiji. Da postoji jur,ni i sjevemi pol jamde nam ude-
nju savjesti da je .trt
"taeti njaci kojri se bave proudavarnjem polova.
u pitaniu ne5to rizguibljeno, naCi de.se-Itg zagovom-:"' +P
tr.ria. S"tim u vezile nastao poboini obidaj, da se djevojke od nas nije.vidio ni svoga Sukurndjeda, a joS rnanje
.Nitko
s nJrme razgovarao ili ga pitao: Sukund,jede, Sto ti misli5-o
mole sv. Antu,nu tia Zete naii dobrog zarud;nika, a m'ladi6i
udincima atomske energije i razornom djelovanju hidrogen_
kad Zele naii vnijednu zarudnicu.
b91be,.kad svega toga u Sukundjedorro doba joS nije filo.
Sv. Juda Tadej, apostol, zaStitnik je u svm du5evnim 1t9
A ipak je sigurno da je svaki od nas imao Stlkundjeda kao
tjeskobarna. Kad su tluOl u neizvjesnosti, r'r sitrahu pred b.9- Sto je sigru,rrnoda je sunce na nebu. Kako to doanai"emo? Da
d,uiorn nosreiom, ne znaju za sudbirru koga od svojih drlgllr nije bilo S'r.rkundjedane bi bilo pradjeda, ne bi bilo djeda,
iti .,, lr tjeskobi da ne nastraclaju, onda se rnole sv' Jrudi ne bi bilo oca, ne bi bilo mene. Kad postoj,irn ja, -*"
Tadeju. po
otT, mora postojati djed i pradjed, morao je posio_
Sv. Toma Akvinski, jedan od najudenijih bogoslova- ka- :tojaji j
jati su,kundjed.
tolidke crkve, udi da Bog daje odretlenim svecima osobitu Iz udinaka se za-kljuduje da postoji uzrok. Iz rijeke se
moi baS u i,zvjesnrim Zivotrnim potrebama' A vid'i se to i po zaklj,uduje da post,oji i,mlctr. Iz kuie di postoji graditelj. Iz
riitiSan;ima iz kojih slijedi da pojedini sveci imaju poseban djgteta da postoji atac.lz slike da postoJd sfikar] Iz kompo-
razlog pomoii ba5 onim ljtrdima koji Zivu u iednakim okol- zicije da postoji kompozitor. Iz udeno napisane knj,ige da
nostima, u kojima su Zivjeli i ti sveci. po,stoji udenjak. Sve ima woj tazrok. Nigdje niSta sario od
sebe ne nastaje. Na polju nije nikla p5enica sama od sebe
nego ju je seljak zasijao. Nije se ui vinograd sam zasad,io,
JE BOGA VIDIO?' nego ga je zasadio briZ:arn vinogradar. Ni rudak sarn od. sebe
"TKO
nije prispio na stol, nego ga je s mnogo muke i truda spremila
eesto su duje prigcrvor: 'Tko je Boga vi:dio .ili s Bqgqm majka - dobra domaiica koja je sretna ri p,resnetna kad
razgovarao, ili sL s Bigcrm rukovao, da nam moZe posvjedo- moZe tednim zalogajern razvesetriti - we dlanove obitelii.
diti, da Bog postoji?"
jod nije v'idio - Tako ni ovaj divni svemir, Sto ga dan za daurrmn gledarno
Vrlo plitak i noumjestan prigovor' Nitko oko sebe, nrije nastao sam od sebe, nego irna svoj lizrok, a
postoji'
nii svoju tti t.tdn pamet; a ipak watko zna da pamet taj je Gospodin Bog. Tako sudi na5 razurn sarn od sebe. bez
OA"tfi rc znamoi Kad netlco pametno govori, pametno pi5e' idije pomoci.
pametno 'r:adi, to je dokaz da ima bistru i zdravu pamet' Sto jo5 zna razum o Bogu? Da je Bog disti d,uh, beskraj-
iametna djela su lvjedodanstvo da postoji pame!, a rq?!' no savr5en duh i mema tijela. Kad bi Bog bio tvanno, tjelesnb
iuJ,'o p.-Ltnu ili umna djela su dokaz izvanredno velike biie kao mi ljudi, morao bi prije ili kamije propasti kao Sto
pameti koju zovemo genijalna pa'rnet' se raspada i propada sve 5to je matorijabro ili tvarno. Kad je
Nitko od nas nije vidio Nikolu Subiia Zrinskog, niti u sverni'ru toliki red i sklad, toliika savrSenost, da je nijedan
nulkovao, o'lti ga pitao za jun-adko zdravlje' 'l !n$ stvorsni urm ne moZe dokuditi, mqra da je Bog joi savrEeniji,
se s'njime
i to sigurno da je-on-postojao i bio velik'i junak' Oda- da je.on beskraj,no sar.,rr5en.Bog rnora ,au jJ ul"earr -
m.*o
kle to u.rurrrol Iz njegovih dlel'a koja je povijest zabilieiil'a' Je.poeeo_Zivjeti niti ie prestati Zivjeti; cxn Zivi od v,ijeka"iui
do
zapislfi -?" ih-l novtjgt-i. predali nje- vijeka. Kako to? Kad bi Bog podeo-iivjeti, znadilo bi da ima
polrij"",t ih spominjl,L
tbii su gL svoj'igr odirna vidjeli i djela nje- nekqga nad sobom koj,i ga-je stvorio. Tada ne bi bio Bog,
X""i't""."tttenici prvo i najvi5e biie. Kad je Bog stvorio ovaj svijet,
lova pratili. mogao jl

150 151
stvoriti i d,rugi svijet, s vi5e ili rnarnje ljudi; rnogao je stvo-
riti i treii i detvrti svijet. Iz tnga slijedi da je Bog svemogui,
da sve moZe, samo treba da neito hoie, pa vei ono i bu,de.
Kako je dakle neozbiljan prigovor >tko je Boga vidio?"
Boga ne vidim i ne mogtr vidjeti, jer je duh, ali me svernir
tako ,sigurno i nepogrje5ivo upuiuje na Boga kao Sto me si-
gurno upuiuje dijete da ima oca, knjiga da ima pisca i kuia
da ima graditelja. Kako se ne da udinak zamisliti bez uzroka,
tako se ni wemir ne da shvatiti ni protumaditi bez Boga -
Stvoritelja.
SAMO ONO STO VIDIM"
"JA VJERUJEM
Vei se u samom prigovonu nalazi besrnisao. Ono Sto
dcrvjek vidi ne treba vjerovati. Da je rnlijeko bijelo, da je
led hladan, da je kamen tvnd, da je sunce sv'ijetlo i toplo,
to vidim, to osjeiam, to znarn, to mi je jasno bez idijega
svjedodanstva, to je odito, tu ne treba vjere. Da su u Bogu
tri osobe, da je druga boZanska osoba dovjekom postala, da
je Majka Bolja bez istodnoga grijeha zateta, da je kao dje-
vica zatela i rodila I$rsa i cijeli svoj Zivot osta,la djev'ica, da
je Isus za na5e spasenje trpio i u,rnro, da je Isus ustanovio
sed,am Sakramenata, da je Isus poslao Duhu trr"tota, da je
katoliika Crkva nadnarar.ryto dru5tvo, da su se prvi ljudLi zvali
Adam i Eva, da je prvak apostolski bio sv. Petar, da je
Sveti Otac Papa nepogrjeSiv - ni5ta od toga nismo vidjeli,
niti mkama opipali; to rnri ne znamo, to mi vjemrjerno. Dr-
Zimo da je sve to dista istina, jer nam to svjedodi Gospo'd
Bog i jer nas tako udi katolidka Crkva.
Kakva je dakle razlika izmedu znanja i vjerovanja?
Znam ono do 6ega sam sAm doSao svojim vlastitim umom,
a vjerujem o,no S,to drZirn za istinu, jer ani drugi svjedodi da
je istina.
Netko bi mogao reii: Je li dostoj,no dovjeka da vjeruje,
da drZi za istinu ono do dega nije sam do5ao? I te kako je
dostojno i,ovjeka da vjeruje, jer se Zivot vi5e temelji na
vjeri nego na znanj'u. Tko je od nas rrrjerio monske dubrime'
,ili se popeo na sve pla,nine ovoga svijeta, da bi znao sam od
sebe, koliko je more gdje duboko i koliko je koja gora vi-
soka? O svemiu tome ditamo u knjigama koje su napisali
vjerodostojni ljudi koji su sve pruu6ili ri vjerno opisali.
152
Sve ono Sto elaci u Skolri namde najveiim je dijelom vjera.
Uditelji i profesori znanje vjerno elacima predaju. Tko bi
od medioinara rnrogao reii: Sve sam bolesti na svojoj koZi
osjetio i prema toime znam da one postoje. Svaki vjeruje da
razne bolesti postoje 'i drZi da je jedna bolest vi5e opasna,
a druga manje. Tko je od farmaceuta sdrn ku5ao otrove da
bi mogao reii: Ja znam iz vlastitoga iskr.r,stva,da je ovaj otrw
jadi od ornoga, da se od ovoga umire, a od drugoga se moie
i Ziv ostati. Nema takvog ljekarnika koji bi sve otrove ku5ao
i Ziv ostao. Daci znaju o otrovima ono Sto u Skoli duju. Sve
je osnovano na ugledu ili autoritetu onih koji nauku predaju.
Ljudi mogu i pogrije5iti, krivo posvjedoditi, i nehotice
neku stvar d,rukdije prikazati. Pa ipak nitko Ziv jo5 nije
u,stvrdio da se ljudima ne smije vjerovati, da lj'udskru vjeru
treba zabaoiti. Ako, dakle, po5tujemo vjer:u u ljudske nijedi
i ljudska djela, unatod toga Sto ljudi mogu pognije5iti, tko
ie onda ,razumarl reii da je nedostojno dovjeka vjerovati
Bogu koji je istinit. Bog samo ,istinu objraylju5g, On ne moZe
niti pogrije5iti, niti lagati.
Vjerovati ono dto se vi,di, nije zasluga, jer se t'o morra
vjerovati. Ali vjerrovati ono Sto ne vidiS, a drZi5 da je tako
samo radi ugleda onoga koji svjedodi, to je zasliuga, jer time
daje5 podast onomu d.ijim nijedima vjeruje5. U svetoj vjeni
ima m,nogo tajna koje um ljudski neie moii nikada dokuiiti.
Mi ih ipak vjenujerno tako tvrdo kao da ih gled,amo, radi
Boljega ugleda, jer nam Bog kaZe da je tako i time iskazuje-
rno povjerenje i dast Bogu.
Apostol sv. Tqma nije htio vjerovati da je Isus uskrrsnuo
tako dugo dok nije sam svojim odima vidrio Isu,sa i svojirn
rukama opipao probodone ruke Isussve. Isus ga je pokarao
i rekao: >Jer si me vidio, vjerovao si. BlaZeni koji ne vidje$e
i vjerova5elo (Iv 20, 29). Treba vjerovati zato, jer Bog kaZe
da je tako, a ne zato, jer ne5to odrima gleda5 ili mlkama
pipa5.
MAJKA BOZJA
Prvo i najodlidnije mjosto meclu ,svim svecima i ancleli-
ma pripada Majci BoZjoj. Njezina je velidina u tome Sto je
dala ljudsku nara\I drugoj BoZanskoj osobi Is'trsu Kristu,
Spasitelju svijeta.
153
 Kr5ianska predaja radn usporettruje Majku Bodj,u s dr-
vetom Zivota u sredini zemalj,skoga raja. Zatto? Kad je Gos-
pod Bog stvorio prve ljiude, postavio ih je u lijepo nasadeni
vrt koji Sveto Fiism,o zove raj zemaljrski. U sredini se raja
nalazilo posebno drvo, drvo od izvanrednoga znadenja, d,rvo
Zivota. Po BoZjoj odrredbi,ovo je drvo svojim plodovi,rna imalo
osvjeZivati ljudsko tijelo tako, da nije starilo, niti osjeialo
b,oli. Jadalo je dovjedju iivotnu snagu vi5e nego drugo voie,
pa je prozvano drvetom imolta. Majka je Bonja dala svijetu
Boga-Cwjeka Isusa Krista. Njegova nauka i njegova djela
preporoiluju ljudsko drru5tvo. Covjek - dosljedni kr5ianin,
koji desto prima I,sursapod prilikom kru,ha u svetoj pnidesti,
postaje toltko d,uhorrno jak da ,pod,nosi i najtede iivotne
udarce s lakoiom. Konadni je plod wete prrides,ti slawri pre-
kogr.obn'i vjedni Zivot. Dlrvo je Zivota zajedno,s ,rajem kratko
vrijeme postojalo; Marija po Isusu - drvo Livota Novoga
zurjeta - postojti i osvjeZuje du5e vjer.nika vei 2.000 godina
i postojat (e na zemlj,i do svr5etka svijeta.
Marija je sli6na Noinoj laeli. Svijet se b,io tol'iko izopadio,
da ga je Bog kanio uni5ti'ti opdim potopom. Pravedarn je bio
samo Noa i njogova obitelj. Bog je rekao Noi neka si nadi'ni
latlu. Kad je nastr.rrpio potop, svi su ljudi na zemljri izuml.li,
spasio se sarno Noa i njegova obitelj, jer su posluSali Boga
i po5li u laclu. U N,suom zavjetu spasavajiu se ,ljudi sarno po
Isusu i njegovoj nauci, a lacla, koja je u sebi kroz devet mje-
seci krila I,susa, a nakon poroclenja Zivjela i radila za f,smsa
i s Isuso,m - to je Marija.
Sveti oci r.rsporectruju Mariju sa hramo,m jenuzalemskim.
Salamon,ov hram u Jeruzalem'u bio je u svoje vrijeme naj-
ljep5a graclevina na wijetru. lzvana se sjala njegova bjelina,
jer je bio gratlen od bijeloga kamena, a .iznutra je bio oblo-
Zen disttiim zlatom. Marija je bila vei u samsm zadeou 6ista od
i,stod,noga grijeha. Kroz cijeli je iivot saduva,na od svakoga,
pa i ,najmanjega, osobnoga grijeha. Bila je radi svoje dristoie
lijepa i sjajna kao sunce, kao najdistiji knistal. U nutrini svo-
joj je bila puna ljubavi, uzviiene, svete ljubavi, nadnarawre
lj'r.rbavi, hoja do'vjeka toliho sjedinjuje s Bogom da srnrtni
dnvjek postaje neumrlim, vjednim.
Jtrdi,ta i Marlja! Dodi,rna todka - Judita je spasila izrael-
ski narod, a Marija spasava krBianski svijet. Kad je asinski
vojshwoela H,olofernro o.psjedao Bettr:lijru ii spremao rops,tvo
ditavoj Palestini, odvaZna Judita potle u Holoferrnov tabor i
154
Hol,ofernovim maieur odsijede mu glavu. Asirs,ka se vojska
razbjegla, a Betulija i ditava Palestina postala je slobodna.
Od toga dasa Judita spada rneclu 'najveie irrrc tzraelskoga
naroda. Marija kao posredntica i djeliteljica svih rmilosti brani
kr5ianski wijet od navale nedistoga duha, duva distu vjeru
od zabluda i krivovjerja, vodi ljude k Bogu, nebu i vjednosti.
Izmetl'u Mar"ije i majke bnaie Makabejaca postoji lijepa
slidnost. Majka Makabejka trpjela je strra5ne du5evne boli
kad je gledala kako u smrt polazi njezinih 7 sinova. Majci
je BoZjoj uz Isr.rsa 7 madeva boli p,robolo njezino predis,t'o
majdinsko srce. Sirski kralj dntioh podvrgne Palestiniu pod
sirsku vlast i htjede iskonijeniti izraelsku vjenu tako da Iz-
raelci budm ,i u vjerskom pogledu jednaki po,ganirna. Izraelci
su se oduprli i pokazali divno j,unaStvo u obrani svoje vjere.
Kao primjer navodi Sveto Pismo ba5 majku Makabejku.
Kralj Antioh je pred odima rnajke dao muditi 7 njezinih
sinorra i kad se nisu htjeli odreii svoje vjere, sve ih je redom
dao pogubiti na najokrutniji nadirn. Konadno po,gubi i samu
majku (2 Mkb 7).
Majka je BoZja uz Isusa pretr.pjela 7 neo,bidno ve'likih
boli, koje su poput oStrih madeva prdbadale njezino srce.
Prva je bol bila kad joj je rstarac Simeon p'roreilrao da 6e tz
Isusa rnnogo trpjeti. Druga je bol bila kad je s Isusom po
noii morala bjelati u strarxu zemlju Egipat. Treii put se
narodito ZalL,ostilakad se Isus kao dvanaestogod,i5nji djedak
izgubio u hramm. eetvrti je mad boli bio kad je gledala Isusa
na 'kriZnorm putu kako sal/ knvav pada pod kriielrr i pati na
kriZu. Sestq.r je tugu osjeiala kad je mrtvoga Isusa drZala
na krilu, a sedma je tuga vrhtrnac boli kad je m'rtvoga Isusa
pratila na ukop.
MARIJA JE MAJKA BOZJA
Sv. Elizabeta i Bl. Dj. Marija bile su rorlakinje. Kad je
Marija do5la u posjete sv. Elizabeti, rede sv. Elizabeta Mh.
riji: oNajblagoslovljenija si ti rrneclu Zenama! I blagoslovljen
plod utrobe tvoje! Odalcle onda meni to da majka Gospodina
moga d,olazi ,k meni< (Lk l, 42-43). Sv. je Elizabeta po BoZ-
jem nadahnuiu saznala, da je Bl. Dj. Marija zatela Bo|jega
Sina, pa je zato zove Maj,kom BoZjrom.
155
 Naslov Bogorod,ic.a dobila je Marija na EfeSkom saboru
431. g. Krivovjerac Nestorije udio je da je Marija, jer je
Kristu dala sarno ljrudsku narav, Kristorodica, a ne Bogo-
rodica. Nakon svedane rasprave zakljudio je sabor da Mariji
pripada dasni naslov Bogorodica, jer je osoba kojoj je ona
dala ljudsku narav, druga boZanska osoba, pravi Bog. U
Isusu je jedna osoba - druga boZanska, a naravi su dvije:
boZanska i dovjedja. Dajuii Marija ljudsku narav osobi koja
je Bog, s pravom se zove Bogorodica. Majka naSa ljudska
- kad rodi dijete - daje djetetu samo tijelo, a du5u mu
stvara Bog. Pa ipak se zove majkom djeteta. Jednako se i
Marija zove Bogorodicom, makar Isusu Kristu nije dala
boZansku nego sarno ljudsku narav.
Mariju zovemo blaZenom Djevicom. Kad je arkandeo
Gabrijel navijestio Mariji, da ie postati Majkorn BoZjom,
Marija pita andela: ie to biti, kad ja ne poznajem
"Kako
muZa* (Lk 1, 34).lz Marijinih se rijedi jasno vidi, da je dista
djevica. To je isto prorekao prorok lzaija kad je rekao, da
(.e i.ena koja ie roditi Spasitelja biti djevica. U apostolskom
vjerovanju ispovijedamo da je fsus rotten od Marije djevice.
Sv. Augustin nadodaje: "Marija je Isusa kao djevica za(,ela,
kao djevica ga je rodila i djevica je ostala".
Kako je moguie cla je Isus roiten a nije povrijedio Maj-
dino djevidanstvo, tumadi sv. Augustin poredbom o fsusovu
prikazanjrr.r apostolima kad je do5ao mectu njih kroz zatvore-
na vrata. Uskrsnuli je Isus dva puta do5ao k apostolima
kroz zatvorena vrata: na sdm Uskrs naveder i osam dana
kasnije - na Bijelu Nedjeliu. Kako je tada pno5ao kroz
zatl.torer:"avrata, a da ih nije oitetio, tako je i na svijet do-
Sao, a d,a nije povnijedio Majdino djevidanstvo. Isusovo je
rotlenje sl'idno djelovanju sundanih zraka. Sundane zrake
prolaze kr.oz staklo bez ikakve te5koie i bez tragova Stete;
tako je i Isus izaiao iz krila Marijina, ne taknuvS,i njezino
djwidanstvo.
U litanijama lauretanslcim zovemo Mariju: Djevica dje-
vica. To hoie reii: sve Sto Zensku osobu dini djevicom, sa-
duvala je Marija u najvi5em stupnju.
Sveto Pi'smo spominje bradu Isusovu. Kad je Isus do5ao
u svoj zavidaj i udio u tamo5njoj sinagogi, njegovi su zemljaci
puni udivljenja pitali: >Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li
se rnati njegova Marija i braia njegova Jakob, Simon i Juda?"
(Mt 13, 55). Majka Bo?ja imala je samo fsusa; prema tome
1.-i6
rsus nije imao braie nego je bio jedinoroctenac. A sto sveto
Pismg govori o braii Isusovoj, to su bili k^mi roclaci rsusovi.
Kod rzraelaca je naime bio obidaj krvne rocrake zvati bra-
iom. Tako je i veliki patrijarha Abraha,rn zvao svoga sinovca
bratom.
Isus se zove prvoroctenac. To znadi da je po Zidovskom
zakonu bio odreclen za Boi.yu sruZbu. stvarno j6 prvorocrenac
medu kr5ianima, jer je On osnovao lcr5ianstvo, On ie uditeli
i glava svega krsianskoga svijeta. Svi koji vje'ujm mseanstu
vjeru, braia su Kristova,- a On je mettu wom briiom prvi iti
prvoroclenac. Jednako tako i Marija ima vise djece, ali samo
duhovne, a to smo svi rni kr5iani.
Marija je bila zarudena-sa sv. Josipom da ima hranitelja,
ona i dijete Isus. cetrdeqeti- da1 nakon poroda isra je nrarij-a
u hram_da obavi vjerski obred odi5ie.nja i tom
;tJ zgodo;;
maloga Is'sa pri'kazara Bogu. Manija raij! bila vezi:na ""u
red oii5ienja na^Svijeinicu, jer nije Isuia zadela po eov:et "u
nego po Duhu Svetom- Ali se diagovoljno poawgta
oiro;
obredu.d3 bude jednaka drugim Zenarna porodilfama
kao
Sto se i Isus dao obrezati rnikar nije bio duian aa tuJe
iednak drugoj djeci u svemu osim u grijehu.
Tko iskreno Stuje Isusa visoko ie Stovati i Majku Ma_
riju, jer bez Marije ne bi bilo ni Isuia -pasitelja.
MARIJU - MAJKU ISUSOVU STUJEMO
VISE NEGO SVECE
. .M-a1ija je vei za -iivota na zemlji visoko poStivana. K
njoj dolazi aniteo Gabrijel da joj navijesti ,r&orr,,
djelovaajem svetoga"portali "ij"rt,
BoZjom Ur;fi"-.
*:::
Ajtgeo .prl"
3e naziva milosti punom i blalenom metlu Ze,nama.
milosti pu_na!Goipodin je s toborn. Blagoslovena si
iVdrayo
ti mecluZenama.(Lk l,2g).
, Za sv.akogbi dovjeka bila neobidna dast kad bi inu se
j,Tt*, jer anctetisu daleko savr5enija Uiia
llj:-: od illjrdi.
lrgzju -_{*- ne sam-oposjetio, nego ju je pozdiavio
it:lil ]:
se. Kod
l::L1_o",o-joj ?,avje5tonjaMarijini ijtalu;i dast ne
andel r, neg-o-a,ntleo
:T]* 6ovjeku, ne Marija anALlu Gabri_
Jeru nego andeo Gabrije.l Mariji..To je dokaz da je Marija
veia od svih svetih, pa i od ,a-if, ,rA"i".
157
 Nakon zate(a Isuscrva ide Marija u posjete svo'joj roda-
kinji sv. Elizabeti. Elizabeta,raadragatfla, ushiiena i zanesena
od radosti, nadahnuta Duhom svetim, povide iza glasa: "Naj-
blagoslovljenij a si ti,mectu Lenarna ri ;blagoslovlj e1 nlod gtt*"
tvoielu (Lk l;4D. Tko ti je jednak, Marijo! Nitko metft'r lju'
je
airna, ni metlu Svet'iirna, pa ni rnettu andelirna. Sarno Bog
nad iob,om. Bog te je podi,gao na dast BoZjega majdinstva'
Tebi pripada pravo mjesto iza samoga Boga.
I^sarna je-Manija ivjesna svoga dostojanstva, P"'ry
I i svaki narod ima posebna sveti5ta Maike BoZie kamo ti,uii
srca zahvaljlje Soar. ,Velida du3a rnoja Gospodina' Pgel":
dao je on u milosti-na neznatnu sluZbenicu sv-9ju. Gle, odsad
6e me zvati blaZenom svi na,rastaji< (Lk l, 48).
Katoli6ka Crrkva, to BoZje nadnararrrno dru5tvo na zemlji,
iskazuje posebnu dast Majci BoZjoj. Iza Odenaia redovito
dodaje *blit",^t'u dast Mariji. To je onaj drivni andeoski po-
zdrai: Zdrnro Marijo, milosti pr:na, Gospodin s tobsm, bla-
goslovljena ti medulenama i'b,lagoslovljen plod utrob-e tvoje'
fl na5im se orkvarna zvqr'i svaki dan triput na pozdrav an-
deoski. Biva to rarno u jutro, o podrne i naveder. Zvona upo'
zoruju vjernike na veliku tajnu urtjetrovljenja Sina BoZjega'
cxnaj prekrasni prizor I4.:"
Dozivaju" vjennicirma u pamet
-'s
ancteo CaUrilet sptlstio neba i doni'o sv'ijetu najutjeiniju
vijes,t koja t" lttaa 6ula na zernlji, vijest da ie po djeyicri
Mariji aoei na svijet d,ruga boZanska osoba Isus Krist' Mo'
litva"oAnileo Gospbdn3io u jutro o podne i naveder na glas
zvala upozoruje svijet da je tajna utjelovljenja oZivotvorena
s Marijinom piivolom, da je Marija suradnica Presvetoga Troj-
stva na otkupiteljskom djelu grjeSnoga dovjedanstva'
U dast tvti;ci eoZ;oj postdi viSe blagdana u crkvenoj go-
dini. Posebno le lijop i mio blagdan Velika Gospa ili uzne-
senje Marijino na nebo. Manijino mrntvo tijel'o nije ostalo u
rutrrtli da deka zajednidko usknsnuie na su'dnjem danu na
svrietku svijeta, nego je odmah nakon srnr'fii n'rskrs'nru'lo,pa
je uskrsnulo tijelo J du5om zajedno uzneseno na nebo. Kako
je s Isu,som suiatlivala, tako je s Isusom'i proslavljena' Kako
je Isus nakon srnrti brzo'urskrsnuo i pnoslavljen uza5ao-na
"nebo, -- i Maj-
tako je - po nedokudivsrn prornislu Boijem
ka Boija brzo nakon smrti boZjmn rnoiu uzeta sa svijeta na
nebo.
Na slavu su Majke Boije sastavljene l'itanije lau-retanske,
koje se desto mole prigodom j'avnih poboZnosti' Maniji je
poiveien mjesec sviba,nj-, najljep5i mjesec u godini' Svibanj-
ls8
ske po oZnosti irmaju sv,rhu izdiii dast i S,tovanje Maike
Bolje. Jednaku svrhq.rfuna i Marriji,n mjesec listopad
boznosiu svete kr:r-rnice.Sveta krunica i otaj,stvirrL a ";-;;
i:nvlia
Izusov_ai Marijina stavlja.Zivo pred odi viernicima neiz_ie._
ne zasluge Isusove i Marijine za na5e duhoranod,obro.
j9 Majke BoZje_podignuro vi5e cnkvi nego na
- \l qlavu
dast ikojemu drugom svecu. Te su crkve redoryiito veiite i
lijepg ! umjetnidki savr5enije od dru,gih c,rrkvi.Svak" i.^l:i
hododasteiz datekih krajeva. Mi imamo sveristJna"jt. slzj"
Bistridke, svetiSte na T'satu i Tr5kom V,rhu, Fianouai u
Lur{rg, Portugalci u Fati,rni, Talija:ni u Loretu.
Katolidka Crkva daje prekrasne ,naslove Majci BoZjoj.
Zory .ie djeliteljicom rni,losti, majrkom nodlosrala,utodi5terii
gre5nika, pornodnicom krSiana, kraljiconn neba. Svi ovi
naslovi izdi1u dosrojanstvo Majke noi;e i d,iZu je *
svecei a,nclele. "ua
. fu iqlt Majoi BoZjoj pripada samo Stovanje, a ne kla_
njanje. Lijepo veli ,sv. Epifanije: >Mi MarijrLrvisot<o poSt"j"_
mo, a klanjamo se samo Ocu, Simu i Duhu Svetomru*i
MAJKA BOZJA JE I NASA MAJKA
Povijest kr5ianstva svjedodi da svaki koji iskreno po_
B"g:?, poftl.rje- i Majku BoZju. A tko poStu;" Muj?"
It"j:
P"?jy, poStuje je vi5e nego d.rrugesvece, mak-ar su'svi sveci
BoZji prijatelji. Kr5iani se ne mogu sloZiti s rniSlju d;;i
netko,poStivao Boga, a ne pi po*tiiao i Majifts ,:"!oru-if,f"_
n;u. Ako hoiemo znati koliko tko po5tuje B"g", ireba da
ql1dqoo kofiko taj dovjek poStuje n4arilm.Sveci iu'svi redom
dubol*) po5tiva,li Mariju. I Sto se tko vi5e ndizao u
sawde-
t to je vi3e p,o5tivaoMari,ju. Svaki koji tj,uUi
l:1ri
Itoga :vetgsrit
_nekaispita savjesr.-kollkg postuje i ljubi Majku BoZju.
Marija je i. naSa Majka. Bilo ;e to na Veliki ptt*. t"rrs
:
Je razapet na kriZ.
fa- _$tvatai se skuipila gorrlila
-Marija svijeta.
su.stajati:- y-.j!r naZ1a,*- r'l0.r, M;sd;-
l:1 5119r-
rena r .1osnekolirko dobrih..iena koje su pratile Majtu n6Ziu
na putu.. Vid1'ev5itsus Nialku i Irrrrru p"a triZ"ii
rece ^Kriinom
lvainu: Evo tri rnajke! Isus je postavio svo;u Ma;ku a,u_
hovnom majkom ne sarno w. fvanu, nego
i svirna nama
kr5ianima. ovdje w. Ivan p" ;t;;i-" sv. A,r.rgus,ti
159

predsta'/lja ditavo krSianstvo. Kad I,sus kaZe Majci za sv.
ivana: Bvo ti sina, On rnoli Majku neka odsada mjesto njega'
naravnoga Sina, koji ie za koji das urmrijeti, a o'nda na nebo
uza6i, uime pod svoju majdinsku za3titu ne salno sv. Ivana,
nego i sve kidiane do kqnca svijeta. Svaki je kr5ianin brat
Isrisov, ud mistidnoga tijela Isusova, a majka BoZja je m4-
ka i m,istidnogatijeli Isr.tsova,pa tako i dtrho'rrnamajka svih
krSiana.
Kr5ianska predaja zove Majku BoZju drugo'm 8"9.*,
drugom majkom ljudskoga roda. Eva je bila neposlu5na
Bogu. S Adirnom je skrivila istodrni grijeh i uzrokovala ne-
sreZrr dov;edanstva.Marija je bila poslu5'na,"j9T?-i-odana
Bogu. Robita je Spasitelja Isusa i po njernu -d-o-nijelaspa-
sen-jeljudima.-Po Evi je do5lo na svijet zlo, grijeh i 1q1t, a
i Zivgt'
^po tvtriili i njezinu Sinu dolazi na svijet m'ir, dobro
Crkva kao dru5tvo je djolo Isr.lsovo.On j'u je utemeljio,
dao joj nar.rku i wete Sakramente - sredstva za Livot' Me
dutim,"Crkva nije ne5to rizvan Isusa i neovi'snao Isusu' Ona
ie Isus, Zivi Isus, tajanstveni Isus' Isus je glav-a,a kr3tani
su udovi. Zivotna snaga potjede od glave Lipronide sve tldove'
Kad bi se Isus ukloni'o iz Crkve, kad bi prestalo njegovo
milosno djelovanje u Crkvi, Crkva bi bila mrtva, kr5iani
bi bili obidni ljudi, bez vrhunaravnoga Lwota, duhowro rnrtvi.
Marija se ne'moLe odreii povijesnoga Isttsa, Isusa Poga-
-Covpta, koga je djelotvornom ljubavlju pratila-kroz 3! eo
dine"zemaljtk%; iivota. Ona je Majka malemogaIsusa, Isusa
djeteta u betle[emskoj Stalici, ali i Isusa razapetoga i Isusa
uskr"snuloga.Jednako ,i Itt tt mistidrroga, tajanstvenog?,-\-"ji
Zi"i i a:"fi:e u svoj'im vjernicirna, u Crlivi, ona je Majka
Crkve.
Gospod Bog hoCe da se svi ljudi spase. To i sveci hode,
jer su u tlutavi sjedinjeni s Bogom pa hoie isto o'no Sto i
"Bog
hoie. Marija, upravo zato ier nam je Tu^kt,:rastoji
oko na5oga spasenja jo3 vi5e nego drugi sveci. Sv. German
veli: "Izi Isusa nitko se ne brine 7.a tras toliko koliko Ma'
rija<. Marij a je za nas toliko zabrinutz, j9" 9d -svih svetih
ona ima ni;veOu ljubav prema Bogu pa, dosljedng torne, i
najvedu ljubav prema bliZnjemu. Kao Sto sunce svojim svjet-
lom nadmaSuje-sve zviiezde, tako i Marija ljubavlju prema
nama nadvisuje sve svece i anttele. Kao Sto more sadrZava
u sebi vode wih rijeka, tako i Marija u sebi sadrZavaljubav
svih svetih.
160
Cesto odgojeno dijete rado boravi kod svoje maike.
Svjesno je da mu majka hoie samo dobro i sve Sto god dobra
ima dijete, ima samo od majke. Majka zabonavlja na sebe
da moZe-usreiiti dijete. Uskraduje sebi da rnoie priu5titi
djetetu. t3,ko 'i plemeniti kr$ianin rado boravi kod-Marije,
tople misli i iarke molitve desto ,i srda&ro upravlja tc lr,tari3i.
ODLIKE MAJKE BOZJE
Bog je Mariju odabrao za majku svorne Si,ntr. Sa&rvao
ju je distu- od islodnoga grijeha. Tijelo joj je od,mah nakon
smrbi proslavio. I udinio ju je kraljicon"t nebb.
Marija je uistinu.divna Majka - kaho je zovu litanije
lauretans\-e. Diwra je jor je majka Covjeka i Boga, i jo5 vi5i,
jer je Majka uroga koji ju je stvorio. Isus kao ar"gi boLarr-
ska osoba je zajedno s Ocem i Duhom Svetirn stvorio Majkru
Bolju kao i sve dmgo_ sto je u svemiru stvor@o, a Ona je
Isusa kao 6ovjeka rodila. Sv. Izidor veli: Marrija je &rdo nad
dudegima, jer izvan Boga nema ni5ta Sto bi bdlo divnije od
Marije.
je dista od istodnoga grijeha. Vec je u rajm sAm
_ Marija
Bog navijestio da ie Marija satrti glavu tlavlu. To zna6i da
ce kroz cijeli Zivot biti bez sjene ikakvoga g,r,ijeha, da Ce
kroz cijeli Zivot biti pobjednica nad rtavloml faA Ui Ui,ta
okaljana i najmanjim, pa samo i istoiurim grijehorn, vei bi
bila pod vla5iu ilavlovom, a ne bi bila pobjed,nica.
Andeo Gabrijel zove Mariju milosti punom. Milosti puna
.
je samo snda ako je imala sve milosti koje je mogla
imati.
milosti spada i distoia od istodnoga grijehi. Kad bi
1..*:d"
bila i samo dasak u kojam grijehu, vei ne Ui UiIa m,i,losti p,una,
nedostajala bi jgj milost u tom dasu. Anctelov pozdnav umi-
losti^puna< iskljuduje svaki, pa i istodni grijeh.
Sveti oci zovu Mariju neokallanom djevilom. Kr5canri se
9yr,:u". 9r]<verul..povijest mole Majci nt;3o; tao rr"oGtl+
:?l 1J..":.i i. ngdiZu_jojkipove na dast ba5 kao neokaljanoj
qJevrcr. Sveti pijo
Otac Papa
IX pitao je za savjet svj bis_
kupe Sirom svijeta. blstupi s,t
ia izi,ilestiti da q"r"i&
vJjruju da je Majka Botja bez istoinoga
::,^pu"T"
grueha zai,eta.Ta se vjera nalazi mectu vjernicima
od poeJt-
ka,.kr5ianstyu._.Toj9 "jednoduSno uvlerln3e
_ svih vjeilika.
NaKon toga je pijo IX g. xII rg54. okrulen ullikim
mnostvom
I I sto tsog trazi od. dovjeka?
t6l
 trij arha, n19rqk_a, apos tola,. mugen]k-a, ispovj edalaca, dj
biskupa i vjernika sveiano proglasio da je od Boga objav- wica
i svih svetih- Marijino uzvisenje dokazuje n'un .na poieban
ljena nauka, da je Marija, Majka Isusova, bez istodnoga
grijeha za(eta. To je dogma ili dlanak vjere koji je svaki nadin neizmjernu BoZju dobrotu koja siroma5noga d";j;k"
iz zemaljskoga praha diZe nad sve korove nebeskel
vjernik duian vjerovati za spasenje. Cetiri godine nakon pro-
gia5enja dogme, tj. 1858. prikazala se Majka BoZja u Lurdu
i sama je za sebe rekla: ,Ja sam Bezgrje3no zadeieu. Tako
je sama Majka BoZja potvrdila da je istinita nauka Crkve i ZAGOVOR MAJKE BOZJE
vjera vjernika da je Ona bez istodnoga grijeha zaleta.
Marija je bila saduvana od svakoga, pa i najmanjega Mi ljudi na zemlji:tdemo Mariju nanodito radi njezina
osobnoga grijeha. Sveto Pismo je zove cedrom libanonskim, moi.nog zagovora kod Boga.
jer njegovo drvo ne gnjije. Marija je slibna cedru, jer nije Bilo je to u Kani Galilejskoj. Zenio se siromaSni
mla_
podvigmrta truleZi grijeha. Pjesma nad pjesmama zove ie denac. Na gozbu su bili pozvani uz rodbinu Isus, Majka
illt3a"bm meelu trnjem.Ljiljani se izdiZu ljepotom nad tr- BoLja i apostoli. usred gozbe nestalo u kuii vina. rrva jJ to
n;em, a Marija distoiom od grijeha diZe se nad svim ljudima, primijetila Majka Boi,ja. Da izbavi sir.ormainu obitelj
jer su svi drugi ljudi okaljani bilo kojim osobnim grijehom. i
prilike, rede fsusu: ,'Sinko, nemaju vinan. Na AvoilStu-ll "i-
knjiga Mudrosti zove Mariju ogled'alom bez mrlje. Ogledalo bilo Ses.tposuda punih vode. Sve su posude irnale oko Z lil.
ei'sio od svake mrlje, Marija dista od svakoga osobnoga Isus rede druiini: ,rZagrabite,i nosite kumuu. Kad su svati
grijeha. okusili,-to je-bilo prvorazredno vino. U kuii je
neopi-
Marija je bila najsvetiji i najsavrSeniji stvor na zemlji' sivo. oduSwljenje. Is,us je u,sli5io molbu svoje "ustato
Majk". fiu
Sv. Grgu.r Veliki kaile da je Marija bila svetija na podetku njezin zagavor eto udinio je svoje prvo dudo. .L eestitol-se
svoga iivota nego i najveii sveci na kraju svoga Zivota' Ma- obitelji oduZio za poziv na gozbu sa Sest posuda izva,nredno
riju radi njezine svetosti zovu litanije lauretanske tornjem dobroga vina._ Ovo j.e prekrasan primjer iz Svetoga pisma
Dividovim.- Toranj ili kula Davidova je sagradena na naj- kako Isus rado usli5ava zagovar ivo3e Uaite.
vi5em bndu u Jeruzalemu tako da se izdizala nad cijelim Kr5iani se u nevolji rado utjedu Majci BoZjoj za pomoc.
gradom. Tako Marija svojom svetoldu nadvizuje sve druge Kad se Turci 1683. od 16. srpnja do 12. rl-.jna
prema Bogu zove nJ,
[nae. naai svoje neob'id.no velike ljubavi gradani Beda, a i ditavi kr5ianski svijet, motiti ,r,
"pi;"a"'fi
, k"ooricom
se Marija zlatnom kuiom. u ruci pgmgc_Majke Boije. pomoc je i aoSta. 12. rujna Turci
-
Kad je Marija umrla i pokopana, jedini od apostola su potudeni, Bed osloboclen, a ditavi kr5ianski svijef je
sv. Toma * nije bio prisutan. Sv. Toma je htio vidjeti mrtvo odah-
nuo od straha i Zivdanog pritiska. I pojedinci se ,ubi;edi
tijelo Marijino u grobu. Kad su grob otvorili, u grobu sq 9s- mole
pomoc. Raai vetitih rnitostt"Sto ih kr5iani primaju
tili netaknuti zitroj,i u kojima je bilo umotano tijelo, lta5jji za
iz.Marijinih ruku Mar"iju zovu pomoinicom kr5iana
a tijela nije bilo. Nakon kratkog vremena iza smrti i tjeii_
teljicom Zalosnih.
tijelo je Maii;ino uskrsnulo i u slavnom, preobraZenom 9p-
tTu, bezbroj sluiajeva da su lijednici digli
titu zi;eano i du5orn uzneseno na nebo. Mudrost BoZja nije ,-^_ Doresntka,
'ruga
ruke od te5-
uviereni da mu vi5e nema pomoii. A boles_
dopustila da sveto Marijino tijelo, koje je dalo ljudsku narav nik je ipak ozdravio. Xako? Cudom.
Isusu, ostane u zernlji da se raspadne, nego je poput fsuso-va Zagorro"o- Majke Boije.
tiiela brzo nakon smrti uskrsnulo i slarno uzneseno na nebo.
tr" oz.travtje.njiqa rugouoi,, Majke B,JF ;;j;:
3^:,t9::l
oocr naSe sveti5te Majke BoZje.po -francu-
Spomen uznesenja Marijina na nebo slavi se 15' kolovoza' BiJtridke, a narodito
Sunce, mjesec i zviiezde na nebu slike str Isusa, Majke ill"::,"",: :"_,T!".di. gajeti.;ednici'f..i"riutipr"erJ.r":"
BoZje i svetaca. Isrm je sunce. Yqtijl mjesec, a sveci- su i.poslije ozdravtjenja, pamoraju pr-iznati da
,""",;:Tl::
.vu uur€sl lfu,..
po tluclskim sredstvirna neizljediva,a
zvijLzde. Kako mjesec sjajan nadvisuje zvijezde, tako Ma- ozdravio samo nadnaravnim bolesnik je
rija sveto56u nadvisuje wece. Marija je kraljica anclela, pa- sredstvom'_ zagovorom Maj_

t62 t63
 pre-
ke BoZje kojoj se punim ufanjem- molio' Zato poboZna STOVANJE SVETIH SLIKA
daja zove Mariju: Zdravlje bolesnih'
Stoua.nje svetih slika postoji u katolidkoj Crkvi otkada
JoS viSe od tjelesnih, po zagovoru S9jt" Bgije, 91dt?y- postoji i samo kr5ianstvo. Slike zannjenjuju pisu:no.Onima
r:":" Ls[i du5evni boleinici. T6 su veliki grje5nici' Marija koji su nepismeni slika tumadi misao i,li nauku. A pisrnenima
j'" Lat"e"ica Duha svetoga.Kad se grje5nik obrati k Mariji'
da slike puno pomaZu da se lakSe i zornije sjete svetih osoba i
i**t:" moli Duha Svetola, koji je Duh istine i mudro'sti' vjerskih istina.
-itoie,, rasvijetli e.jls;#u al Lpozna i okaje zlo i zavoli
Katakombe su p_odzernnagroblja gdje su prvi kr3iani
itfi", Boga i"krep-ostan Zivot. Kad Zena poile stranputicom'
pa postane psovad,.pijanica; ili se djeca fo.fpn1ti syoje- no\ojnike. Za vrijeme progona- prvri su se
ili se mufiznevjeii, kr5iani u katakornbama sastajali i na pobofnosti-. Zanimivo
lo5ih olio}nosti ite razvijaju- kako treba' obratite se je da se vei u katakombama nalaze slike Isusa, Majke BoZje
""ri:"a
rr,f#:i. ona je grjesnitla'-fad navale strasti' a kod
-z&iote, i drugih osoba i dogactajaiz Svetoga pisma. U katakombama
-rroiitt su "t"eiill
ljudi vrto vrlo je .snasonosno zvati u
kao su rado slikali. one prizo.re iz Sveto€a pisma koji prikazuju'
pomoi Mariju. Ima"r:lu-Ji-toji t" '1..tLazui izvan sebe BoLju svemoi i uskrsnude od m,rtvih. Te su slike bite utjeha
i oivete'.Ili ih mudi neiista strast
inJi. Ot"gl su puni -.zttj"
-k;J;il;" pomuti vjernicima za wijerne Zestokih progqra.
aa rnira-ni * q+g ni po noii' St'rast
vidjeti tragidnery1if:1"9:"t'* U katakombama desto se nalazi prikaaano Isusovo uskrs_
puiri"t da dovjek nuie. Lazar je imao sestre Martu i Mariju. Isus je bio dobar
""-*ozi
ne smije klonuti duhom; treba da se bori protrv strast'l' ryra-
i borba s Lazarom i zalazio u kufu Lazar..e'.vu. Kad je Lazar umro,
;iJt a"" sti5ati strasti, smiriti narav, ukloniti napast Isus namj_ernonije odmah do$ao u kudu, nego je pustio da
ie svr5iti Pobjedom - bez grijeha'
Lazara pokopaju i da bude detiri dana u grobu.-Tada je tek
Stovanje Marije mnogo po:naZeda se dovjek doiao Isus i oiivio Lazara tako da je ddo bilo odito. prorok
"i": -9o^:::;
tosti. Zanimiva je i upravo dudesna-pojavada sll svl svecl Danijel je oetao vjera,n Bogu i u babilonskom sulanistvu.
;j;;i;itkt iskreno i pou.oznoStovali tvta5ijqt Sveci rado.priz- Jer se je Bogu molio, bio je baden u jamu medu lavove. po
su
;il il iu ba5 po Marijinu zagovoru .dobili milosti koje svim prirodnim zakonima gladni su ga lavovi morali rastr-
Stovatelji Marijini
ih dovele ao svetosii.-flo pot"ltto vetiki je gati i izjesti. Metlutim, 6udom je ostao Ziv, tako da ga se
istidu se sv. Bernardo -o i sv. Alfonzo Liguori. sv. Bernardo gladni lavovi nisu ni dqrakli. Babilonski je kralj Nabu[odo
odiSu, toli-
Jl""o pt"povij edao Marij i. H3egov-1plopovijedi slidna
nosor dao nadiniti zlatni kip i nalolio da mu se wi podanioi
I"--ri"ui"11u i oausevlj;jem. za tvtarilu da niemu u kraljwstvu iimadu pokloniti. Izraelski zarobljeni^mtadiii
sv' etto'ni Liguori
nema u povijesti ei;;;;;;-iii!J^"1"'i. .je Ananija, Mizael i Azovija nisu se pokorili kraljernr nalogu,
gf.t""iii'-o*tittu. Nu f"utt Majoi BoZjoj je svaki-dan molil jer su Stovali jedinoga pravoga Boga. Za kaznu su osudJni
je
;;t..r" post'io je waku subotu o kruhu i vodi' Napisao da se bace u raZarenu pei koji je bila sedam puta jade nalo_.
n6zlo; vrlo lijepo djelo: Slave Marijine'
""?ttl'ni":ci j9 do5ao 1m? r"go obi6no. Po prirodnom zakonu trebili su izgorjeti
Predaja zove Mariju: Vrata-nebeska' Po Manji $a,im
se ne.bi ni pepeo mogao prnnaii. Metl,utim goi iii
ie
k Bogu
Bog k ljudi,ma ,tu ,",o!t',-po Mariji se.ljudi uzdrlu :ugom spasio pa ih se vatra nije ni dotakla niti im zaa*a
da bi se palt?o 5?k" cpeklinu. - To su velidanstveni pr.izori iz Svetoga
ou"rr"Uo.Sv. Alfonzo oeiit Ne vjerujem -*o.91o
koji je
;;h;tti da ima i jeanoga jedirrogi kod sebe u paklu koji
lltp: ."oop- poput sunca jasno dokazuju Ai;e fog svemodin
itpt"uto StovaoMajku BoZju' f1_,1 spas.avadovjeka kad to koristi BoZjoj slavi i du_
Stuju Maj- d_orjeta.Nema sumnje da su ove biblijske
Sv. Bernardo drZi 'da ie se oni koji svaki dan :fllot",ddy
strKe u katakombama neobiino snaino djelovale na
boji se za inn"
ku BoZju sigu,rno spasiti' A sv' F'ranjo Borgija pa su izdrZafi i naSieJe--"k":-B6g rrikomu ,r" out4"
prema Majci 55j^T", a pogotovo
spasonje onih koji nL go1" posebne poboinosti :Y,i, ne onima koji zu za nj poanijeli mude
ntcku s.mrt.
Boijoj.

164 165

Kako se Sirilo krSdanstvo tako se $irilo i Stovanje svetih
slika. Raspela, kipwi i slike svetih nalazile su se ne samo
u crkvami i bogomoljama, nego i na jawrim mjestima: na
trgwima, cestama, raskr5iima, na poljrima, a narodito po
privatnim stanovima. Mectutim, dogodilo se da je grdki car
Leon III u osmom vijeku zabranio Stovanje svetih slika. Po
carevu su nalogu postojece slike spaljene, qne na zidovima
izmaljane - premazane, a Stovatelji svetih slika su Zestoko
proganjan-i. Svi oni koji su se bonili protiv Stovanja svetih
slika prozvani su u poviiesti ik'onoklasti.
Db obrani svete slike sastao se II nicejski sabor 787'
godine i nakon vijeianja donio je zakljudak da je dopu5te-no
Etovanje svetih slika: lsusa Krista, Boga - Covjeka, Majke
Boiie, svetih andela i svih svetih ljudi koje 91k"1 -nakon
smrii proglasi svetima. Medutim, kad Stujemo-slike i.k'ip-ove
svetih, tad ne Stujemo o,naj papir ili platno na kojem je slika
naslikana, niti onaj ka.men iz koga je kip isklesan, ni ono
drvo itri kovinu od koje je nadinjerro 'raspelo, nego Stujemo
svete osobe koje slike i kipovi predstavljaju. A Stovanje-sve-
tih osoba nije jednako ltovanju koje iskazujemo Bogu. Bogu
se jedinomu klanjarno, a anttele i svete samo po5tujemo.
Stovaurje slika je sasvim u skladu s ljudskom n-aravi'
Mi Stujenno sliku odem, rnajdinu, svojrih prijaitelja i {"Uig
dinitelj"a i velikih ljudi uorpie. Kudikamo je ondl gpffqanije
Stcrvanje slika svetaca koji su najveii dobrodinitelji dovje-
da,nstvi; svr5ili su svoj Zivot i ne mogu vi5e pogrije5iti ni
izgubiti na svojoj velidini.
ODAKLE ZNAMO DA POSTOJI GOSPODIN BOG?
Roditelji i vjerouditelji u svim Zivotnim pitanjima prvi
su uditelji i odgojitelji djeci. Dok je joS dijetg rnaleno.i
jedva Sto shvaii, uzimaju ga roditelji na knilo i poudavaju
b gogu. Otac, a jo3 vi5e dobra i plemenita majka, udi dijete
kriZaii se, rnole,s djetetom laganije molitvice i govore djetetu
pokazujuii prstom na nebo: Gledaj, drago dijete, tamo-gore
je dragi Bog. On ima sve ljude rado, a napose voli malu djgcu'
"Budi
dobro-,dragom se Bogu rado moli, pa ie te dobri Bog
duvati i blagosloviti da bude5 sretno.
Kad dijete ponaraste i potne hodati u crkrnr o Bogu duje
jo5 viSe. Sveeeniikje sluZbeni predstavnik vjere; on poudava
166
sve vjernike, a napose djecu. Sveienikova je duinost dati
vjernicima, svakorne prema,njegovirn du5ermim sposobnosti_
ma, Sto viSe vjerskoga znanja i upuiivati vjerniie kako ie
vr5iti svoje duZnosti prema Bogu.
Mnogi uditelji, uditeljice i profesori, susjedi, prijatelji,
znanci - dobre knjige, destita dru5tva - nitleeu- ue t ato
ie dijete Sto temelj,itije pouditi o Bogu i dati rnu Sto jasniju
sliku o Bogu i BoZjim svetinjama.
Do spoznaje Boga
-dolaze ljudi i pomodu okoline koja
se istiie_.slojim vjerslaim Zivotnim naiorom i vjerskim o"d-
gojem. Bi li 6ovjek i onda, kad bi ditav iivot s-am za sebe
Livio,bez ikakve veze s drugim ljudima, kad bi bio bez ikakva
odgoja i Skole, do5ao do spoznaje da postoji Bog i da treba
Boga po5tivati? Ie li vjera dovjeku nametnu,ta odgojem, ili
ie ona zahtjev same- naravi, pa bi dovjek spozna6 Boga i
vjeru i bez idijega odgoja, sam od sebe, pomodu svoga dlsto
ga prirodnoga razuma?
eovjek koji bi samotno Zivio negdje u pustinji, odsjeden
od svijeta, bez ikakvih Skola i odgoja, promatrao bi priiodu.
U prirodi bi vidio da sve ima svoj uzrok: i dovjek i Zivotinja,
i biljka, i ditav svemir. A najviSi uzrok je Bog. Tako je do
spozrlje o Rogu do3ao najveii filozofski genij Aristotel;tako
su dola-zili do znanja o Bogu svi filozofi prile Krista, tako
T9C" doii k Bogu udeni i neuki ljudi i ni5ega vremena.
Vjerska opqka i vjerski odgoj samo olak5ava put k Bogu
time Sto daje gotove spoznaje o Bogu i Boijim- svetinjania,
da. se ljudi ne mogu muditi i da budu sigurni da posjiduju
i.stinito znanje o Bogu bez ikakve primjese zablude.
Prema tome znanje o Bogu i vjera u BoZje svetinje posto-
iala bi na svijetu i onda kad na svijetu ne bi bilo ni-jeinoga
sveienika, nijedne crkve, ni jedne Skole, ni jednoga raipela, ni
jedne poboZne knjige. Dok bude postojaol
Seain dovjek'na
svijetu s normalno razvijenim umom, postojat 6e i Znanje
o Bogu i vjera u nadnaravni svijet. Vjeru bi uspjelo ukloniii
sa svijeta samo onda kad bi uspjelo maknuti i zadnjega
iovjeka koji je kadar pravilno umom rasutlivati.
je tako lako doii do spoznaje Boga, za5to ipak ima
._Kad
onih koji kahu da u Boga ne vjeruju? Takvih je ljudi u po-
vijesti bilo malo, i danas ih je vrio malo. Nemojte misiiti
t"i oni koji kaZu da u Boga ne vjeruju, zbilja ne vjeruju.
13
Mnogi samo izvana kaZu da u noga ne vjeruju, i toa iuceie
-je
poboZno mole Bogu. Ima i takvitr to;e zio dru5tvo zavelo
t67
i pokvarilo, pa 6u vjeru izgubili i postati neprijatelji vjere.
A desti je razlog nevjerovanja o,paki Zivot. Ljudi s o'pakirn
Zivotorn boje se Boga i BoZjega suda, pa bi silom htjelii uvje-
rirti sebe i druge da Boga nema, da tako smire griinju sa-
vjes,ti i uklone iz du5e strah pred BoZjim zudom. Sve to ni5ta
ne pomaZe.Badava bi netko zairniris i vikao da sunncanema;
ono ipak postoji. Badava bi netko zatepio u3i i twjeravao
sebe il druge da muzika ne postoji; ona ipak postoji.Badzva
takozvani bezvjerci uvjeravaj'u sebe i druge da Boga nema;
Bog ripak postoji. U vlasti smo njegovoj svi bez razlike, bili
m,i Zivi ili mrwi. I na sud iemo k njemu dodi htjeli mi to ili
ne htjeli.
Da dovjek moZe dobru raspoznavati predmete, treba
imati zdrave oii. Da moZe Boga nadi, treba prwoditi pleme-
niti Zivot. Sto su odi-zdravije, i vid je bolji. Sto je dovjek
poiteniji i kreposniji, to Ce prije spoznati Boga i bit CeBogu
vjerniji.
Kako iemo se vladati prema takvirn ljudima? Nemojmo
nikoga prez.trati, niti se na bilo koga nabaciti kamenom. Da
smo mi bili u njihovim Zivotnim prilikama molAa bisrno
b,ili u vjerskorm pogledu i gori.To 5to imamo vjeru dar je
BoZje milosti i dobre okoline u kojoj Zivimo. Mnogi ie se
od njih obratiti i biti dobri vjernici. BoZja rnilost je neiz-
mjema, ne pszna zapreke koje ne bi mogla uklouoiti.
S protirmioima raspravljajte kad se pruZi pri,lika; poudite
ih. Osobito je vaZno da im dadete dobar primjer. Ni najljepSe
rijedi ne vrijede puno ako ih ne prate dobra djela. Kad pro-
tiivnici vide da vi pazite na izraze, da ste uljudai i usluZni,
da su va5e obitelji na dsbrmn glasu, da su va5a djeca destito
odgojena, tada ie reii: Cast ovirn ljudima, dosljedni su, Zive
po vjeri, na svakom se koraku izAiiu nad okol'inom. Lijepa
pouka ri plemenita djela - to su sredstva koja djeluju na
protivnike.
SVECI I NJIHOVE SLIKE
Svete su slike one koje prikazuju Isusa, svece ili istine
vjere. Svejedno je da Ii je lik Isusov i svetaca prikazan na
pa.pi'ru,na platnu, ili je isklesan u kamenu, od,trosnou ko
vini. Jednako Stovanje pripada svetoj glavi kao i cijelom
tijelu.
168
kr$cr":kt_ svijet powuda prikazuje gotovo
.Itpl-cijeli
na jednalai naiin. Lice je Isusovo bzbiljno f milo, ; d;i_
slikarna opaZa se izraLaj njegova Lwoti, muke, smrti,
lli-f i Zarke Ijubavi prema nebeskom Oc,u i pur-u "rtrr- ,*"
Ijudirna.
je Boija desto prikazana s djetetom lsusom na
.ltjfu
ruci. Briga za maloga Isusa
.znadi njezi,nu rnajdinsku brigu
?? :ye_naskr5iane, jer smo svi kr5iani njezina duhovna djda,
Mali.Isus na majdinim rukama sjefa nas vetrikei vaZne v;ei-
ske istine: utjelovljenia druge boianske osobe koja
:e rlaai
nas dwjeko,m postala. Mariju prikazuju umjetarici i" *"wim
Isusom na krilu. To je ialosna Majk-a BoZja koja s Isusom
trpi za na5e ,spasenje.Mrtvi Isus na Mariji,nu "t it" aori,va
nadn u pamet naSe otkupljernje koje je izvr5eno mukama i
smr&r Isusovom na.kriZu. U urnjetnoJti je desto Marija pri-
kazana.kao^Bezgrje5no ZaEe&. pod ovim se likom l,taiija
prikazala 1858.u Lurdu. Kao Bezgrje5noZadeie Marija nema
Isusa na rukama nego je sama, obudenau bijelo odi;"Io, s
bijelom koprenom preko glave, s plavim pojaiom oko pasa
i s krunicom u ruci.-posebno je hJepa i draga Majku fflu
kao Kraljica neba. Kao Kraljica neLa je obudena,u sjajrio
odijelo kao sunce, s vijencem z.rijezda oko glave I s rn;ise-
cotl] pod nogama. U ovom se obliku prikazuje Marija ni te-
melju knjige Otkrivenja gl. 12, t.
Meclu Marijinim slikama narodito se istide ona u crkvi
sv. Marije Veie u Rim,u za koju kaie poboZna predaja da
ju je naslikao sv. Luka, evanclelista,zatim sikstinska Mido,na
od glasovitoga slikara Rafaela. Rafaelova Madona lebdi nad
oblakom; u narudju ima maloga Isusa i prikazuje se papi
Sikstu koji kledi.
Sveoi se na slikama i kipovima raspoznaju po tome
ima oko gfave wetadku aureolu. To je Jvijeifi,t;a
;-t1s;ra-ki
K.ao.kpn_1 na glavi. Sveci imaju kraj sebe prikaiane
srmoore.Kao simbol ili vanjski znak moi.e svole
fiti i oai;eto po
\ojemu se vidi da je dotidni svetac bio papa, biskup iti .i"-
ienik. Simboli izratavaju i naroditu kr6port
,, kojoj su se
sveci odl:ikovali. Kad koji svetac drii u iuci
ljiljan Lnak je
da_se narodito odlikovao u svetoj distoii.
Svetac k.jiarZi
|"jigo u ruoi bavio se osobito ,rurlko- .i bio pozra;
joj udenosti. Goruie srce d; ,;;:
na slici kod sveca znadrida se odli.
kov39 posebno velikom ljubavlju prema-nogu. palma
znadi du5ermujakost kojom ," u ruci
,rr"tu" U".Ui p."_
"jntduo "
169
tiv neprijatelja svete vjere i pobjedu koju je izvojevao
Granbi,ca masline u ruci pokazuje da je svetac bio miroljubiv.
Mudenike prikazuju umjetnici sa sredstvima kojima su
mudeni. Ako ima rnudenik kraj sebe mad znak je, da je ma-
dem pogubljen. Ako je naslikan sa strelicom, to je onda -i
ubijen strelicom. Ako je kraj mudenika prikazan kotad znak
je, da je na kotadu rastrgan.
Svetog Petra svi umjetnici prikazuju s kljudevima u ruci.
Kljudevi su simbol ili vanjski znak duhovne vlasti koju mu
je Isus predao kao prvaku apostolskom.
eetvonicu svetih evandelista prikazuje umjetnost sa
simbolima prema podecima njihova evantlelja. Sv. Matej po-
dinje svoje evandelje s Isusovim rodoslovljem. Zato ga
umletnici prikazuj'u zajedno s djetetom, andelom u djedjem
obliku. Sv. Marko podinje svoje wanclelje s nastupom sv'
Ivana Krstitelja u pustinji. Sv. Ivan je bio preteda Isusa koji
je pozivao ljude di se pokorom priprave na dolazak Spasi'
i"tj"n. Radi ioga ima kao simbol lava koji ride u pustinji. Sv.
Lu-ka podinje svoje evandelje irtvom koju je starozavjetni
sveienik Zaharija prikazivao u hramu. Kako su se za Lttve
upotrebljavala goveda, to su uzeli za simbol sv. Luke govedo'
Sv. evandelist Ivan je pisao o Isusu dublje nego ostali evan-
delisti; otkrio je mnogo tajna koje drugima nisu bile poznate
Nap'ose umno raspravlja o boZanstvu Isusovu. On se poput
orli dizao u nebeske visine. Zato je dobio kao simbol orla.
Svete slike imaju veliko znatenje kod Sirenja kriianske
nauke. Svete slike nam zorno predoduju svete osobe i svete
istine da ih lak5e shvatimo i Zivlje drZimo u pamienju. Mne
goput se ideja ili misao lak5e i jasnije izrazi slikom ili kipom
nego rijedju ili pismom. Zato katolidka Crkva posveiuje
punu paZnju i veliko Stovanje wetim slrikama.
STO UBRAJAMO MEDU SVETE SLIKE?
Metlu svete sli,ke ubrajamo ne samo slike koje prikazuju
Is,usa, Majku BoZju, andele i svece, nego i slike koje prika-
zuju nauku
" vjersku
faina presv. Trojstva je duhovna i teSka tajna za na5
um. Di je bar malo pribliZimo na5im osjetilima, umjetnici
je prikazlju: Oca kao ii;epoga starca koji sjodi na-prijestolju'
"Si"^
t a kriZu na kriltr- Odelu. A Duha Svetoga kao miloga
170
goluba. Slika o distili5tu prikazuje vatrtlr iz koje siroma5ne
du5e sklopljenim ru,kama vape za pomori. Sudnji dan je na
slikama prikazan tako da Isus dolazi nra svijot sa sjajnim
kriZem, a prate Ga bezbrojni antleli s trulbljama kojirna bude
mrtve na novi Zivot ,i kupe ih pred Isusov sudadki prijestol.
Svete se slike bave najvi5e biblijskinn dogaclajima, a tih
je vrlo mnogo. Moglo bi se reii da je Sv€to Pismo neiscrpivi
izvor za strikare i kipare. Nema veieg urmjetnika a da nije
naslikao bar koju biblijsku scenu. Stvararnje svijeta, Adam i
Eva, Lrtva Abrahamova, opii potop, Mo,jsije u rau:Jlm zgo-
danta, prorok Ilija, sv. Ivan Krstitelj, navje5tenje Marijino,
rodenje Isusovo, bijeg u Egipat, kr5teniie fs,usovo, ustanov-
iienje prew. Oltarskog Sakramenta, luskrsnuie Isusovo,
uzaiaSie Isusovo na nebo - sve su to provijesni dogatlaji iz
r'jerskoga podrudja kojima su se bavil,ii najveii umjetnici
svih vremena.
Samu BoZju narav ne mogu umjetnicji izraziti, jer je Bog
duh i nema tijela niti i5ta osietno na setbi. Metlutim, boian-
ske osobe ipak dolaze izrai.ene u umjetnaJsti i to po njihovu
djelovanju. Otac se slika kao ozbiljni siijedi starac, ler je
starac najdasnije biie na zemlji. pun je znanja, ima golemo
li'r'otno iskustvo i kad nesto radi, pam(etno i mudro radi.
Ocu se u Svetom Pismu pripisuje stvarranje i upravljanje
svi.jetom pa mu je u osjetnom svijetu majbliii izraz lijepi
starac. Druga boZanska osoba Isus Krist prikazan je u raz-
nim Zivotnim zgodama prema opisu u Svetom pismu. A
treiu boZansku osobu Duha Svetoga - urmjetnost prikazuje
kao lijepoga goluba, jer je u obliku golubra si5ao s neba nia
glar.u Isusovu kad se Isus krstio na riiieoi Jordanu. Duha
Svetoga prikazuje d u obliku goruCih jezilka, jer je u obliku
goruiih jezika si5ao nad apostole na prrve Duhove, da ih
rasvijetli i ojada za napornu apostolsku slluibu.
Svete slike pred kojima se dogadajur dudesa zovu se
. .
cltclotvorne slike. Takve su slike one na glasovitim pro5te-
niStima. Mettu dudotvornim slikama na3vreEi je broj sfika
Maj.kg BoZje. U na5im su krajevima pozrnati dudotvorni ki-
poi-i Majke Boije na Bistrici i- na Tr5iorrn Vrhu. poznate
su
cuclotvorne slike Majke
BoZje na Karmenitim vratima
i ,lu Trsatu. Bog eini dudesa po dudlotvornim slikama
I
.5tpo^1imazato da potvrdi da je nauka kratolidke Crkve ist!
uita. SluZbena Crkvi, a to su
Sjveti otac ptapa ri biskupi, naj-
prije ispituju i provjere
dudesa, a tek dmd-a aopuste da se
171
koja slika ili kip po5tuje kao dtrdotvoran. Nako'n crkvenqg
suia dudotvorni se kipovi okrune krunom, Sto je znak da ih
je dopuSteno Stovati kao dudotvorne.
Medu wim wetim slikama i kipovima najviSe Stujemo
Isussv kriZ. Isusov kriZ se sastojao od dvije grede koje su
pribijene jedna preko druge. Na krii;u je Isus umro i time
dovr&io na5e spason je; zato nam je kriZ I's,usov wlo draga
svetinja. Isusov kriZ je najra5irenija i najpoznatija svetinja.
U katolidkoj Crkvi nema crkve (grattevine), ka.pele ari oltara
bez krjim. Na svakom se groblju nalazi kriZ. Kod dijeljenja
se srrakoga od sedam svetih sakramenata dini znak svetoga
kriia. Kod svete mise i kod svake poboZnosti je u uporabi
sveti kriZ. KriZ se sjaji na kraljevskim krunama. KriZ nose
bi,skupi na prsima. KriZ su uzimale vojske kao od'likovanje
za voj,nidke zasluge. KriZevi su podignuti na cestama i po
ljima da budu utjeha putnici'ma i umornirn seljacima. Kad
umorni putnik pogleda na krii, lak5e rnu je snositi teret puta
kad pornis'li da je i Isus bio cijeli svoj Zivot putnik i beskui-
nik lioji je noiio tamo gdje ga je noi zatekla. I seljaku je lak5e
kopati i orati kad pogleda na krii, jer ga kriZ sjeCa siroma$-
noga Isusa koji je nnogo radio, puno se Zrtvovao, a Lt.io
vrlo skromno i ubogo.
, Nepismeni ljudi mjesto potpi,sa stavljaju kriZ. To j" d9
kaz da su njihove izjave istinite. Lijepi je obidaj da se umi-
ruiima stavija kril u ruke, a mrtvace se s kriiem u ruci
i pokopa. To hoie reii: Po na,uci kriZa je Zivio, s kriZem neka
.tm.e, s kriZem neka u grobu podiva, da s kriiem doZivi i
slavno uskrsnuie.
eestita kr5ianska kuia ne bi smjela biti bez raspela u
kuii. Zalosna je i lo5a svjedodZba za krSianske obitelji kad
su im stanovi ukra5eni samo svieto',rn'im slikama.
KAKO STUJEMO SVETE SLIKE
Opravdano je da dovjek lijepo i ukusno unedi stan da
mu boravak u njemu bude ugodan. Kao ukras stanu mnogo
doprinose lijepe slike, a metlu njima dolaze na prvo mjesto
svete slike. Medutim, svete slike ,nisu samo ukras stana nego
i predrnet koji nas potide na poboZnost.
Mi se pred svetim slikama molimo. Pred njima otkriva-
mo glavu. Cvijeiem rih kitimo. Ako su daleko, k njima i hodo-
1,72
dastirno. Kad iskazujemo Stovanje kojoj svetoj sl'ici, tad ee
Stovanje ne odnosi na sliku, papir, platno, drvo, kovinu, nego
na osobu koju slika predstavlja. A sveta osoba moie biti
Isus Krist, Majka BoZja ili koji svetac. Kad se molimo pred
raspelo,m, tad se molimo Isusu Kristu, Bogu-eovjeku, koji
ie za nas na kriZru te5ke rrn:rke trpio i unlro. Stujuii dakle
svete slike 'i kipove ne Stujemo materijal iii gradu od koje
su nad.injene, nego wete osobe koje slike predoduju. Jednako
kad ljubimo knjigu u kojoj je sadrZano sveto evanttelje, ne
liubimo i ne poStujemo ni papir ni slova, nego BoZju rijed,
BoZju nauku koja je u knjizi sadrZana.
Kad roditelji poljube dijete ili dijete poljubi rodi,telje -
to je izvanjski znak toploga, prijateljskoga osjeianja i pleme-
nite ljubavi Sto je roditelji goje prema djetetu i dijete prema
roditeljima. Upravo tako kad mi Stujemo svete slike ili kipo-
ve - tad varnjskim nadinom oditujemo ljubav i privrZenost
ito je u duii osjeiamo za svete osobe koje slike ili kipovi
predstavljaju.
PoboZni je obridaj da se pred wetim strikarna ri kipovima
uiiZe svjetlo i pali tamjan. Zapaljeno svjetlo je molba svecu
neka bi Duh Sveti po njegovu zagovoru rasvijetlio na5u pa-
met da mognerno pravo spoznati Sto Bog od nas traZi i volju
BoZju savjesno vr5iti. Kako se dim tamjana diile ravno prema
nebu, neka se tako po zagovorau svetaca diZiu na5e molbe
ravno k Bogu da budu sigurno usli$ane.
Kad se rni molimo pred slikama i kipovima svetih, tad
ne odekujemo pomoi, dudo, ursli5anje molbe od slike ili kipa
nego od Gospoda Boga po zagovoru svetih koje slike i kipovi
predoduju. Kad je Mojsije u Starom zavjetu dinio dudesa
svojim Stapom, nije dudesnu moi pripisivao Stapu nego sve-
moguiemu Bogu.
Po Stovanju svetaca dobivamo od Boga djelujuie milo-
sti. Bog nam rasvjetljuje pamet da dobro upoznamo i potide
volju da dobro dinimo. Spasonosna djela dinimo sarno
milo5iu BoZjom, a milosti dobivarno po zagovoru svetaca.
Rasvjetljernje r-una i jadanje volje za dobro redovito su milo.
sti koje dobivamo po zagovoru sveraca. Medutim deste su i
tzvanredne milosti po zaqovom svetih kao 5to su dudesna
ozdravljenja, veliki uspleii u nauoi i u radu.
Promatranie wetih slika 6uva nas od rastresenosti. Dok
dovjek gleda siiku, paLnja rnu je usredotodsna na dotidnoga.
173
sveca, pa,maSta ne vrluda po drugim ta5tim i grje5nim pred-
metirma. Kad se rnolimo pred svetim slikama, rnolirno se
poboinije i sabranije nego obi'dno, a onda su i molitve prije
usli5a,ne, Zavjetne plode s ispisanim zahvalarrna pojedini'rn
svecima, a napose Majci BoZjoj, dokaz su kako Gospod Bog
rado i brzo usli5ava molbe pomognute zagovororn svetih.
Svaka je sveta slika za nas pouka ili propcrvijed. Ako
sveta slirka predoduje koju isti'nu svete vjere: Presv. Trojstvo,
distili5te, u,skrsnuie I,susovo ili uza5a5ie Isuso,vo na nebo ili
s'udnji dan, tad nam strika tumadi tu vjersku istinu. Ako slika
predoduje kojega sveca, ona nas nuka'da toga sveca nasljedu-
jemo u svom Zivotu. Svaka je slika za,pravo kratka povijost
osobe kojru pred,stavlja. Kad dcrvjek gleda s,liku sv. Alojzija,
nemog'uie je a da se ne bi sjetio njegove nwine mladosti.
Slika ,sv. Augustina rnuZno podsjeia na njegorm bu nu mla-
dost, a slika sv. Pavla na njegovu neumornu misionarsku
djelatnost. Stovise, slika je i jada od propwijedii. Vei je
poganski pjesnik Horacije dobro primijetio daono Sto preko
oka dolazi u du$u, jade djeluje na du5u nego ono Sto dolazi
preko uha.
Slike priprostom puku nadomje5taju knjigu. Tko ne zna
ditati ne moZe se sluZiti knjigom. Knjriga moZe u sebi sadr-
Lavati suho zlato, nepogrjeSivo dragocjenu i korisnu nauku.
Za nepismena je ona bez vrijednosti kao i za gluhoga glazba,
makar bila najbiranija. Sliku moZe svatko gledati i shvatiti
nauk njezin, makar nema n'ikakve Skole, makar ne pozna ni-
jednoga s,lo,rra.
Srednji vijek nije poznavao tiska. Pismeni su bili tok
rijetki ljn.ldri. Meduti'm, velika se paZnja posveCivala slikar-
stvu, tako da su se sveta6ke slike nalazile posvr-lda. Svete su
slike toliko zamijenile knjigu da je vjersko zranje bilo go-
tovo veie nego danas. Iz srednjega vijeka potjedtr jaslice koje
jasnije nego ikoja knjiga tumade roclenje Isusovo. Iz onoga
vremena potjede BoZji grob koj'i tumadi znadenje smrti Isu-
sove. U ono je doba nastao KriZni put sa postajama i slikama,
ta tako mila poboinost svakom kr5ianskorn srcu. I danas,
kako god vlada zastoj u umjetnosti, na5i vjernici nalaze na
oltarima i zidovima crkvi kratki izvadak iz cijeloga kr5ian-
skoga nauka.
174
STOVANJE RELIKVIJA
Relikvije ili svete moii ostaai su tjelesa svetaca. Reli-
kvijarna zoverno i stvari koje su bile u bliLoj vezi s Isuso,m
ili sa svecima.
Pod relikvijama rnrislimo na cijelo tijelo kojega sveca.
A relirkvija moZe biti ,i samo rruka svedeva, noga ili makar i
mali dio njegovih kostiju. Svetadke se moii nalaze redo,vito
na oltarima, a mogu doii i u lidni posjed kojega 6ovjeka.
Prave svete moii nose uvijek ime dotidnoga s,veca i providene
su biskupski,rn Zigom. Svete se moii ne smiju prodavati ni
kupovati, jer je trgovanje sa svetim moiima nedolidan posao
zato Sto vrijetla 'duZno po$tovanje prema svecirna. Jedino se
smije zaradunati Stogod za spremanje i prevoz svetih moij.
Relikvije su i stvari koje su bile u bliZoj vezi s Isusom
ili sa svecima. Takva je relikvija Isusov krii. Isusov krii. je
prona5la carica w. Jelena, majka Konstantina Velirkoga 325.
god. Jedan se dio Isusova kniia nalazi u crkvi na grobu Isu-
sovu u Jeruzalernu, a drugi je razdijeljen kriianskim crkva-
ma Sirom svijeta.
Dragocjena je relikvija za sve krSiane cijela Sveta
Zemlja, Palestina. U Palesti,ni se narodito po5tovanje iskazuje
Isusov,u kriZnom putu, njegovu svetom grobu na Golgoti
gCje je Konstantin Veliki 334. sagradio velebrm crkvu. U
velikoj je cijeni medu nama kriianima mjesto na Maslinskoj
gori, odakle je Isus uzaiao na nebo, pa kuia na Siornu gdje
je Isus s apostolima blagovao Zadnju vederu. KrSiani rado
posjeiuju ,Betlehem gdje se Isus rodio i Nazaret gdje je na-
vije5teno rotlenje Isusovo. Na svim se ovim mjestima nalaze
crkve Sto su ih najveCim dijelom podigli car Konstantin
Veliki i njegova majka sv. Jelena.
U velikoj su oijeni kao svete moii komadi odijela Sto su
ostali iza s,mrti svetaca. Sv. Jeronim spominje da je sv. Antun
pustinjak nakon smrti sv. Pavla pustinjat<i UaSiinio ogrtad
sv. Pavla i toliko ga cijenio da ga je nosio samo na najveie
trlagdane. Kr5iani su uvijek veliku paZnju posveiivali sred-
stvima kojirna su m'udenici mudeni. Jednako i mjestima gdje
su sveci roeteni, odnosno pokopani.
Tridentinski sabor udi da rnrtva tjelesa svetaca poStuje-
mo zato Sto su bila Ziv'i udovi duhovnoga trijela Isusova i
hrSq Duh.a Svetoga. Svi mi kriiani na zJmlji" dinimo jednu
zajednicu,jedno duhovno tijelo, kojemu je Isus Krist glava,
175
a mi smo udovi. Sveci su narodito bili Zivi 'udovi duhovnoga
tijela Isusova, jer su po ljubavi bili vi5e povezani s fsuso'rr
nego ostali kr5iani. Sv. Pavao nas'pita: >Ne znate li da ste
hrarrn BoZji i da Duh BoZji stanuje u varna?< (1 Kor 3, 16).
Dokle god smo bez teSkoga gnijeha na du5i, Duh Sveti po
posveiujuioj milosti stanuje u narna. Zbog we uske pove-
zanosti na5e,s Bogom svakorn rnrtvom tijelu dugujemo poSto-
vanje, a svetadkim tjelesima pogotovo, jer su sveci radi svojih
plemenitih djela bitri Bogu izvanredno dragi. Mrtvo tijelo je
i;eme dz koga ie na sudnjem danu, na dan urskrsnuia, niknuti
novo, slaivno neraspadljivo tijelo koje ie s d'r.rSomsjedinjeno
vjedno iivjeti. Srnrdu se na5 Zivot ne r:,niStava nego se safino
mijenja. Mrtvo ie tijelo opet Zivjeri, a oLiviet ie ga njegova
duia koja je slika Boiia. Ne smije se, dakle, s m'rtvim ljud-
skim tijelorn postupati kao ,s posjedenim drvetom ili mntvirn
Zivotinjskim tijelom.
Stcxvanje relikvija je u skladru s lj'udskom naravi. Ljudi
gledaju da iza srnrti roditelja, prijatelja ili koje druge d'rage
osobe uzm'u nesto za uspomenu da 'se tako lak5e i d'ulje sje-
iaju dragih pokojnika. Te u.spomene mogu briti slika, knjiga,
sat, prsten. Sve se to brii,no duva i s poitcxvanjom promatra.
JoS veiu paZnju i d,ublje po5tova,nje zasluiuju relikvije, jer
su nas sveci najvi5e za&sLili i radili velika djela za drrugi
Zivot koji je vjedarn, pa ie i njihova djela biti vjeina.
I sAm Gospodin Bog cijeni relikvije, jer po njirna dini
dudesa. J,oSza Zivota svetaca dinio je Bog dudesa po predme-
tima koji su bitri u vezi sa sveoima. Sveto evandelje spominje
Zenu koja je dvanaost godina bolovala od tedenja k'rvi. Fri-
stupila je k Isusu otraga i dotakla se skuta haljine njegove
i odmah je ozdravila. Sv. Petar je bio toliko poznat rad,i
dudesa Sto ih je dinio ,da su ljudi >na ulice iznosili bolesnike
te ih postavlja,li na postelje i nosila da barem sjena Petrorra,
dok je o,n prolazio, padne na nekoga od njih". (DAp 5, 15).
Bog je tako neobjdna dinio dtldesa preko Pavlovih ruku da
su na bolesnike stavljali rupce za znoj ilri prqgade Sto bi do-
takle njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale, a di duhovi
izlazili iz njih (DAp 19, 12).
Ne dine dudesa svete modi nego Gospod Bog. Svete su
modi samo sredstva preko kojih djelujeBolia svemoi. Nije,
dakle, praznovjerje nego od Crkve odobren poboini obidaj
kad vjernioi deSie posje6uju ona mjesta na kojirna Bog po
relikvijama ili svetirn sllkarna dini dudesa.
176
II. ZAPOVIJED BOZJA
,NE IZUSTI IMENA GOSPODINABOGA SVOGA UZALUD.
Druga Boi.ja zapovijed zabranjuje ime B,oZje izgovarati
uzalud. A ime BoZje dovjek rizgovara uzal'rld kad god irne
BoLje izgovara bez strahopoditanja; to jest bez duZnoga
poStovanja.
BoZje irne nije prazna rijed. Ni mrtvo slovo na parpiru.
BoZje irne - to je najvide biie, duhsyni, osobni Bog, u kome
su tri osobe: Otac, Sin i Duh Svetri.BoZje ime oznaduje Stvo-
ritelja neba i zemlje, Gospodaraditavoga svemira, neizrnje,rno
BoZje velidanstvo.
BoZje ime treba izgovarati sa strahopoditanjem. Sinovski
strah ,ili posebno po5tovanje treba imati pred silniirn BoZjfun
velidanstvom, a poditanje ili ljllbav prema neizmjermoj BoZ-
joj dobroti.
Treba da se divirno BoZjoj sawBenosti! Na zemlji Zivi
o,ko 3 rnilijarde ljudi. Bog svakoga dovjeka pwra, wakoga
uzdrLava ,i svakoga vodi konadnoj svrsi. Bog duje molitvu
svakoga pojedinoga dovjeka. Svakoga u tjeskoibi pomaZe.
Dobre ljude za'dobra djela nagraduje, a opaka za zlod;ine
kainjava vei na zem,lji. Kako je silno, golomo znanje najvi-
SegaBiia. U svemriru se gnbaju milij,uni svemirskih tjelesa.
To su su'nce,rnjesec, zvijezde,naSaZemlja. Sva je ta orija$ka
tjelesa u svemi'ru Bog stvorio, o,n ih uzdrlaan, po njegovirn
se nacrti,ma gibaju. Koliko je silna snaga BoZja! Metlutim,
nije ovo 3to vidirno sve. Povrh vidljivoga svemira postoji i
nevidljivi. To su bezbrojrni nebeslnidruhovi.I od njih svakoga
Bog pozna, svakoga uzdrilava i prema svr:si vodi. Nebeski
duhovi, jer su razurrrna bi,ia, Boga spoznaj'u i rado flnu se
od svoje volje klanjaju. Kako je veliko BoZje Velidanstvo!
je meclu jakima ,sliian Tebi, Gospode? Tko je kao tri,
"T,ko
tako sjajan ru velitanshrru diulom, 'tako straSan ri hvale nri-
jedan. eudesa su djela tvoja!< (Izl 15, 11).
je
"Bog ljubav< (1 Iv4,8). Ljubavpripada njegovoj naravi.
pog ljubi ,sve stvorove. Svirrna hoCe dobro i svirna ,iskazuje
dobrodinrstva. lznor vode ne rnoie dr,trgo dati nego voa,u.
Sunce ne daje drugo nego svijetle i iople zr4Kp. Tako i
I3og daje od sebe samo dobro. I stvorovi, koliko su dobri,
su sarno zato jer zu odraz Brl.je dob'rote. Ka,ko je onda rno-
gudeda dovjek ne ljubi Boga!
12 Sto l3og traZi od dovjeka? 177
 BoZje ime treba izgovarati poboZno i osjeiajno. To vri-
jedi naroiito na podetku djela i u bijedi. Veliki zvjezd.aznanac
Newton otkrio bi i sagnuo glavu kad god je duo izgovarati
BoZje ime. I danas poboZni krSiani sagibaju glavu kad se
u molitvi spomene ime I's,L.ls.Tako dini i sveienik u svetoj
Misi kad god rnetlu misnim molitvama prodita Isusovo irne.
Sv. Pavao spominje i,me Isusovo u svojim poslanicama oko
250 puta. Vidi se da je ime Isusovo vanredno visoko poStivao!
Mi rado spominjemo ime Isusovo jer je ono najmoinije
ime. SAm I'sus je rekao: Sto zamolite Oca u moje irne
"Ako
dat ie vam" (Iv 16,23). U Lime Isusovo dinili su apostoli i
sveci dudesa. Sv. Petar je rekao hromomu od poroda: uU rime
Isusa Krista Nazareianina ustani i hodiu. I ozdravio je hromi
>i skodi, i rnngao je stajati ri hodati< (DAp 3). Zazivanjem
irnena Is,usova mogu vjernici i elavle izgoniti. I,su,sje obeiao:
,Oni koji vjeruju u rnoje ime izgonit ie davleo (Mk 16, 17).
Sv. Justin veli: Kad mi zazovemo irne Isusovo, tad se Isus
s nama bori protiv davla zato i bjeZe neprijatelji dirn duju
ime Isusovo. Davli drhiu od straha kad se sarno spomene
ime Is'trsovo. Origen veli da irme Isusovo ima,silnu moi protiv
clavla i oncla kad irne Isusovo izgovaraju i opaki ljudi.
Ime BoLje treba poboZno zazvafr. na podetku svakoga
posla. Sv. Pavao veli: >Sve Sto god djr.ite rijedju ili djelom
sve d,inite u jme Gospodina I,susa Krista< (Kolo5 3, L7). Zato
se obikraimo reci prije svako,g djela: ime BoZje" iti uU
"U
rme Isusovo( neka bude izvedeno ovo djelo. Ili nadinimo
kriZ pa recimo: U ime BoZje. Na ovaj nadin silazi BoZji bla-
goslw na na5a djela, pa o,nda i najmanje djelo dobiva ob,llnu
nagradu. Sarrn je Spasitelj obeiao da ni da5u hladne vode
neie pustiti bez nagrade ako se iednomm prrr),i s irne njegovo.
Preporuduje se rfune BoZje zazivati u pomd u te5kim
Zivotnim dasoviirna. Kad su Turci opsjedali Bed 1683. god.,
kr5ianska je vojska navalila s poklikom: 'fsuse i Marijou
..- i rizvojevala je driv,nu pobjedu. Kad zu sv. Stjepana kame-
novali, poboZno je vapio k Bogu: ,Gospo.dine fsuse, primi
duh mcju (DAp 7, 58).
Sv. Bernardo veli da je ime Isusovo slidno ulju. Ulje
svijetli, hrani i ublaZuje boli. Jednako ime Isuso,vo, poboZno
z:rzvano, rasvjetljuje pamet da upozna kako je sve zemaljsko
pr.olazno i bez vrijednosti, a veliko je i konisno sarno ono
Sto je vjedno, Ime Isusovo hrani du5u, daje joj snage da iz-
drZi i najtehe iivotne udarce. I,me I,susovo ublairuje boli i
I /d
smanjuje jade, a boli i jada je.r'rvijek bilo d bit ie ih do konca
svijeta,"jei je Zivot na zemlji suzna dolina'
IME BOZJE - SVETINJE BOZJE
Boije ime duini su po5tivati svi ljudi bez razlike. Sve
nas je Bog stvonio. Svima je Gospodar. Sve ie nas suditi;
jedne nagraditi, a dnr,ge osuditri. Htjeli mi ili ne htjeli, BoZje
smo vlasni5tvo, o Bogu smo ovisni. To treba priznati i radi
toga Bogu iskazivati duino po5tovanje.
Tko Boga iskreno po5tuje taj C.epo3tivati i sve ono Sto
je s Bogom uved, Sto je Bogu posebnim nadino'm posveieno.
To su svete osobe: sveienici, redovnici i redorrnice. Katolidku
Crkvu nisu osnovali ljndi, nego Bog-ewjek, Isus Knist. Du-
hol.ne osobe u katolidkoj Crkvi ne dolaze u duhornro zvanje
same po sebi nego ih odabire i zove sam Bog. Bog ih Salje,
Bog im daje vlast, u BoZje ime nastupaj,u. fsus je rekao
apostolima: "Niste izabra\i vi rnene nego sarn ja izabrao vas,
i postavio vas da vi i,dete i da rod rodite, i rod vaB da ostanen
(Iv 15, 16). Koliko Gospod Bog cijeni duhovne osobe v,idi
se po tom Sto ih je zaltitio svojim vlastitim ugledom.
"Tko
vas sluSa, mene sluda, i tko vas prezire, mene prezire< - veli
Isus. Kad sam Bog tako visoko po5tuje duhcrvne osobe, tre-
baju ih po5tivati i ljudi.
'rz
Duhorme osobe najde$Ce potjedu naj5irih narod-
nih slojeva. One su stopostotni narodni sinovi i kieri. Du-
ho'":ne se osobe viSe m'ude i trude za narodno dobro negokoji
drugi staleZ, a od naroda primaju za wo,je uzdrZavanje de'sto
puta manje nego drugi staleti.
Katolidko sveCenstvo u hrvatskoj kulturi zauzima vidno
i dasno mjesto.
Kad je jednonr zgodom u povijesti vel'iki sveienik Zidov-
ski u svedanom ornatu na delu woga sveienstva iza5ao u
susret Aleksanclru Velikom, AleksanJar se baci nidice pred
velikoga sveienika. Upitan za5to je to udinio, odgovoni:
"Ni-
sam se poklorrio njemru nego Bogu kojega je on sveienik<.
U starom zavjetu opominje Gospod Bog izraelski narod:
dirajte u moje pomazanike, prorocima ,mojirn ne udrinite niSta "Ne
na Zao< (1 Ljet 16, 22). Sv. Ivan Hrizostom upozoruje:
oZar ne znate, da dast, koju sveieniku iskazujete, sarnorn
r79
 Bogu ,iskazujete<.- Jao narodu gdje djeca ne poSttrju ro-
ditelja i gdje narod ne po5t'uje sveienika!
DuZno po5tovanje pripada svetim mjestima i svetim
stvanima. Kad se Mojsije pribliZavao goruiem grmu, duo je
iz grma rijedi: oNe prirnidi se bliZe ovamo! Izuj obuiu s
nogu? Jer mjesto na kojem stoji5 sveto je tlo!" (Izl 3, 3).
Bog je rekao izraels,kom narodu: oJa sam Gospod, Bog vaS!
Po5tujte sveti5te mojelu (Lev 26, 2). Sv. Nil veli: Kad ula-
ziS u kuiu BoZj'u, a to je crkva, ne ulazi drugadije nego kao
u ,nebo da ulazi5 i ne govori i ne dini ni5ta Sto po zemlji za-
udara. Sveto Pismo nagla5ava: ,'Kudi tvojoj pripada svetost
u sva vremena, Go,spode!" (Ps 93, 5). Neka ljudi paze da
ruZnim mislima, nedolidnim govorom ili opakirn djelima ne
oskvr-nu hram BoZji.
BoZjemu se i'menu iskazuje dast kad se poboZno krii,a-
mo. Propisno i poboZno udinjen znak svetoga kriZa dokaz je
ozbiljnoga duhovnoga livota. east je imenu BoZjem kad
propisno pokleknemo pred Svetohrani5tem i kad kledimo
pod svetom misom. Boga dastimo kad za vrijeme ditanja sve-
toga wantlelja stojirno. Nauka Crkve traii da se radi Casti
BoZje kod primanja svetih sakramenata Sto dostojnije i Sto
poboZnije vladamo.
Ima ih koj,i kaZ,u: Ja se ne borim protiv Boga nego samo
protiv sveienika. To nije nikakvo opravdanje. Tko se bori
protiv sveieni,ka bori se protiv vjere i protiv Boga, jer sve-
ienik ne nastupa u svoje ime nego u ime vjere ,i Boga.
BOG I NJEGOVA DOBROTA
Bog je neizmjerno savrSen. U njemu su sve savr5enosti
bez mjere i broja. Radi Boij,ih savr5enosti Boga Stujemo
vi5e nego ikoje drugo biie. Druga su biia u svemiru tek
djelomidno savrdena i ukoli,ko su savr5ena, od;raz su BoZje
savr5enosti, od Boga imaju darovanu savr5enost. Bog je sam
po svojoj naravi savrSen, ,sztfir od sebe ima sve savr5enosti
Sto ih traZi njegova narav.
Nama je ljudima Bog posebno drag radi woje dobrote.
Radi dobrote Ga hvale svi lj'r.rdi, a svaki pojedini dorvjek Ga
hvali narodito radi dobrodinstava njemu iskazanih.
Kralj Nabukodonosor dade nadiniti zlatni ktp i izda za-
povijed ,da rnu se imadu pokloniti svi stanovnici zemlje. Iz-
i80
realski zaro,bljeni rnladiii: Sidrah, Mi'zah i Abdenago nisu se
pokorili kraljwu nalogu. Za kaznu su bili baienri u pei kqja
ie bila sedam puta jade wLarena nego obidno. Po BoZjoj do-
broti antleo Gospodnji je si5ao u pei zajedno s mladiii,ma.
Andeo je oistjerao iz pefi ognjeni plamen i udrinio da ie
unutar peii bilo tako hladno kao da pt.r5e svjeZ jutarnji
vjetar. Oganj ih se nije dotakao i nije im nanio nikakve boli.
Tada su sva trojrica kao iz jednih usta u oginjenoj pedi za-
pjevali Bogu hval,u, dast i slavu ovako: ,rNeka si blagoslovljen,
Gospode, BoLe otaca naiih, hvaljen i slavljen i visoko uzvi-
ien u r.ijeke! Neka je blagoslovljeno sveto, slavno ime tvoje,
hvaljeno i visoko uzvi5eno u sve vijeke!< . . . (Dan 3). S BoZje
strane eto dar, dobrodinstvo, dudo. Sa strarne plemenitih
n-rladiia srdadna hvala!
Starca je Tobiju Bog pohodio te5kom kuSnjom. Starac
ie oslijepio. Ku5nju je strpljivo podnosio. Bog ga je pomi-
lolao i vratio rnu vid. Sretan Sto je ozdravio, zahvali Bogu
na daru. Sveto Pismo veli: >I stado5e hvaliti Boga, on, Zena
r-r.jegovai svi znanci njegwi. Tobija rede: Blago,slivljam,o te,
Gospode, BoZe lzraelov! Ti si me pokarao ri opet si me 'isci-
i e l i o l u ( T o b 11 , 1 6 - 1 7 ) .
Ma jka BoLia, nakon primljene radosne vijesti da ie po
Dulru Sr,etom postati majka Si,na BoZjega, zahvali se Bogu:
,Velida duia moja Gospodiina. I duh se moj raduje u Bogu,
Spasitelju mojemu. Pogledao je on u rnilosni na lneznatnu
sluZbenicr-rsvoju. Gle, odsad 6e me zvati blaienom svi na-
raStaii.... (Lk 1).
Starozavjetni sveienik Zaharija, otac sv. Ivana Krstitelja,
.
nakon Sto,.mu je Bog vratio izg,ubljeni dar govora,
zahvaiio
se Bogr-r divnim hvalospjevom:-rBl"agoslovljen
neka je Gos_
Poclin Bog lzraelor,, jer je pohodio i"otkupi,o narod svoj..."
(Lk l)
Bog nam je boiji nsge najbolji zemaljski otac.
-.^,. Sve nas
vurt' zf
smo duini.:ve se brine, svima iskazuje svoje dobrodins,tvo. Svi
hvaliti Boga i slaviti ,i;ug*o sveto ime. Nakorn
1Y1.1:t^1"'1tj:"og. dobrodinstvu ."CI iemo: Hvata Bogut
t.l r.Srnu i Duhu Svstomu! Hvaljon neka bude
;::i Iius
Spasitelj i Otkupitelj. Njemadki pjesnik,
."'jij:.13i,.d,obri
Nropsrock,pripovijeda da je svaki put bio duboko
;;;::."i:]'j
Eqrrut K&ct.1emeclukatolicima duo vjerski poidrav:
t s u sK r i s t ! Hvaljen
i81
 hvaliti Boga' Ne kaZemo da je lakoumno izgovaranje BoZjega imena
Kad je dwjek bolestan i ne mo'Ze govonom
toplim osjeiaiimi. u srcu' Sv' Augustin uvijek grijeh. Pogotovo nije uvijek te5ki grijeh. Redovito
,r"f.u ga livali srcem,
Bog je du^h, nemi tjelesrnih usiju' on ne treba .ieipak laki grijeh.
;;ii'- 6;tp"d
traZi srce i zadovoljuje se-.dobrom Sveto Pism,o opominje: ,Ime BoZje neka ,ne bude ne-
;;;6;
""-tual;"
-" poboimi njesSl5 u Svetom Pismu -
votloml Psaimista prestano u tvojim ustirna i i,rnena svetih ne mijeSaj s obidnim
Sto je u
slavi Boga: oDu^Sarnoja ilavi Gospoda' i sve stvarima, jer neie5 ostati bez gnijeha" (Prop 23, 10). Treba
";ko neka ,slavi sveto ime njegovo! DuSo moja' slavi. G^ospg-
meni se rijeiiti zle navike da se ime Bo?je za Sto god spominje.
dobrodinstva njegoval un Je
da i ne zaboravljaj nijednoga -koji I druge treba na to upozoriti, ako se zaboravljaju, pa BoZje
trr,r" krivnju, ozdravlja sve bolesti tvoje'
rr:i tilpirsiu ime obe5da5iuju. Sv. Bernard'o veli: ,Ako ti od svega srca
rniloSiu i
foji euva od, propasti Zivot tvoj, koji te kruni ljubi5 Boga, ti ne ie5 mirno podnositi d,a se njegovo irne na
(pi tOS, I4).,Neka bude ime Gospodnje slav-
-itorrd.rnu buntovni nadin sramoti<. Gospod Bog nas opominje: >Ne
do zapada
iJ"no oa sada i ao vilet at 9a lft"$^sundanoga uzimaj uzalud imena Gospoda, B,oga svojega! Jer Gospod
neka se hvali ime Gospodnjeln (Ps 113, 2-3)' neie pustiti bez kazne onoga koji uzima ime njegovo uzalud.
postoji:
Umujmo koliko hoiemo! Samo jedan odgovor. ( I 2 . 12 0 , 7 ) .
duZni srno ga
Bog je nas Gospodar, daje nam dobrodiTstvo' eovjek pazi da svedanije odijelo ne nosi svaki dan i na
blagoslivljati kroz oijeli svoj
hvaliti i slaviti i ime nlegovo svako mjes,to; pazi da se ono ne zaprlja. Ako je odijelo po-
Zirrot. no5eno, istro5eno i zarnazano, izgubilo je na svojoi vr,ijea-
nosti. Ako toliku paZnju posveiujemo odijelu, ko,l,iko vi5e
treba paZnje posvetiti BoZjemu i,menu, imenu na5ega najvi-
LAKOUMNO IZGOVARANJE BOZJEGA IMENA Sega gospodara koje zavrjeduje najviSe po5tovanje. Treba
paziti, uvijek i na wakom mjestu, da se nikad ne izgovara
da se ljudi
U dana5nje se dru5tvo ul'ukla ruZna navika na laku ruku i bez dasti ni ime BoLje, niti ikoja svetinja.
rijedi sluZe uzredicom: t'io' eine.to
iru *ut"-!otovo "Boga MoZe biti da netko,'izgovaraj'uii ime BoZje, ime Isusovo,
i se- i meclu Zenskima' Biva to u Sali' ali i u
mu5karci, Majke BoLje, kojeg weca, ili ,spomene koju svetu stvar, ne
;;ij;; ""1"
raspravljanj'u. BoZje, se ime poteZe lakoumno po misli kod toga ni5ta zla; nije mu ni nakraj pameti da bi htio
,rii.i, ,, tvornioi, r.r uiedu, Slioli, na polju, za vrijeme-.igre' povrijoditi Boga ili koga sveca ili svetu stvar. Tada nema
zabave - jeclnom rijedju: svuda i svagdje' Ljtldi to 6ine. i nikakva grijeha, atri je to uvijek nedostatak odgoja. p,lemenit
mehanidki kao Sto papiga -noprestano. ponavlja i odgofen dovjek pazi na svoje rijeii, bira izraze. Budnopazi
"utti:Lt"t,'rijedi Sto su je dresurom naudili' Jedan duje od dru-
f"t da ne bi koga powijedio. Na srou mu je da svakomu i,skaZe
koiu
goga, eesto se to ponavlja, pa se tako stekne zla nav'ika
""o duzno poStovanje. Tako nastupa svuda jer mu je stalo da
je ruZno duti. drugi imaju o njemu lijepo miSljenje. Takav ie joi viie paziti
duln?g
Drugi spominju Isusovo ime bez razloga i bez. k.a$ govgri o Bogu i BoZj,im stvarima: da nnu gbvor bude na
kod divljenjS nestrplj'ivosti' u jadu vlslnr, da o Bogu i svetim stvarima govori ozbiljno i dosto-
postouaiia.
'trj" 1e-6im,..u
"19 ih koji se ru uzrujanosti ianstveno.
t" ,u;"drro' Isuse i"Mar'ijo! Ima
sv' Pet-
rruilu.ni" svetadkim imenima, nedostojno spominju: Odgojen dovjek i te kako pazi u dru5trm da mu me iz-
Ljudi ne dine razlike .
ra, sv. Pavla ili kojega 'drugoga sveca' makne nedolidan izraz ili neumiesna iala, da ne bi tiza sebe
vjerske pred- loS dojam, da je neodgbjen i nepristojan. Ako smo
izmedu obidnih rijedi i rijed'i koje oznaduju _o^t,t_1"io.
govonu ne smiju rd.Ko oozrrnt prema ljudima, ,koji
mete. Ne misle na to da se BoZje svetinje u su prah i pepeo, zar ne
potrebe dner' cemo onda biti jo5 obzirnriji prema
mije5ati s obidnim pojmovirna koj'i oznaduju Bog,Lr,na5e,mu Gospodaru,
koji nadvisuje ljude, koliko nebo
noga Zivota. nadv,isuje zemlju.

t82 183
 Kako su ljudi osjetlj,ivi kad se spominje njihovo ime!
Kako ljubornorno ,paze da im se daje zasl,uZeni naslov i od-
govaraj,nia tast. Zat ie sarno Gospod Bog biti rav,rroduia,n
i pustiti bq kazne da se njegcrvo ime povla.di po jezioima bez
poirebe i duZnoga po5tovanja! Zar 6e samo Gospod Bog
trpjeti da se njegovo ime i njegove svetinje ismjehavaju ili
da se iz njtih prave neumjesne Sale!
Kr5ianska vjera b,rani svojim vjernicima spominjati ime
atavlovo. Davao ili demon, ili nedisti duh, okorjeli je BoZji
neprijatelj. Davli mrze nas ljude i rade samo na naSu pro'
past. Zavirdni su nam $to za cijeloga Livota imamo pr'iliku
spasiti se, a oni su osucleni i njihova se sudbiina ne moZe
nikada vi5e prornijenitji. S davlom treba prekirnuti svaku vezu.
Davle treba prezirati pa ih nikad ne spominjati. eesto i bez-
razlolno izgovarati alavl'ovo ime, iako nije grijeh, nedostojno
je dovjeka kr5ianina.
Ime BoZje, imena svetaca i svete stvari spominjirno i iz-
govarajmo samo ozbiljno i s 'duZni,m pobtovanjem, a ,ime
efavlovo nikad - kao da ne postoji.
KLETVA
Hrvatski jezik ima izraze: kletva, proklinjanje, psovka i
hula na Boga. Svi ovi tzrazi znaie manje vi5e isto: pogrdno
govorenje protiv Boga, uvredu Boga, te5ku pogrdu BoZjega
velidaLnstva i Njegov,ih svojstava. Svi pogrcluju narodito BoZju
dobrotu i svetsst.
Bog je dao dovjeku dar govora da hvali i slavi Boga. A
dovjek, rnjesto hvale i slave, sipa na B'oga govoroim pogrde,
ps.ovke, kletve, hule. Hula je na Boga kad dovjek u srcu, u
du5i pogrdi Boga. Hula je na Boga kad dovjek u rnrZnji digne
pesniou protiv neba ili pogazi raspelo, podere molitvenik,
prezirno baci kruniou u iblato, obe5dasti svetu hostiju. Sve
su to pogrde, kletve, psovke ili hule na Boga. Medutim, h,ula
na Boga znadi redovit'o pogrtdni govorr protiv Boga. Hula je
na Boga i pogrdni govor protiv anttela, svetaca i svetih stvani,
jer ancleli, rsveci i svete stvari imaju svoju svetost od Boga,
pa tko njih grdi i obe5da5iuje - grdi konadno samoga Boga
- izvor rsvetosti.
Jedni hule na Boga jer Bogu pridaju ne5to Sto se protivi
njegovoj naravi. Hula je kad netko kaie: nBog je nepravedart
184
kad trpi na svijetu tolike zlodi,ne. Da sam ja Bog, ja bi svl.r
tu gamad bez rmilosrcla potamanio". I,li poriidu Bogu koju od
njegovih boZanskih vlastitosti: ,'B,og nije do,bar; kad bi bio
doba,r kako bi mogao trpjeti da nevini ljudi toliko tr.pe". To
je de5ia hula na Boga.
Drugi hule na Boga kad se prsma stvorovima odno'se kao
da su Bog. Ima ih kojri se glade po trbuhu, pa kaLu: ,To je
moj bog". Ili se,s prezirom prema Bogu pipaju za dZep i nov-
iarku, pa za novac kaLu da je njihw bog. I,li kaie mu5karac
za Lensku, a Zenska za mu5karca: 'To je moje b,oZanstvo<.
I,ma ih kojti hule na Boga ti'me Sto s prezirom i ruganjern
govore o Bogu ii BoZj,im svetinjarna. je Bog kod stva-
"Da
ranja svijeta mene pntao za savjet, sraijet bi drukdije izgledao
i bio bi daleko bolji. eemu toli,ka siro'flinja na svijetu? ZaSfo
Bog mudi si'romahe i tolike druge ljrude kraj njih<. Takve
hule nisu rijetke.
Napose je ogavno slu5atri kad psovadi pogrdno govore o
Majci BoZjoj. SablaZnj,uju se ri oni liudi ko,ji su daleko od
rjere.
Izraelci su hulili na Isusa kad su na Kalvariji vikal,i: uTi
koji hram razvaljuje5, i za tnt d,ana sagracluje5, pomozi sam
sebi; ako si Sin BoZji, sitli s kriZa!< (Mt 27,40). euje se i ova
hula: "Proklet bi'o tko te stvorio!< - Iako nije Gorspod Bog
spomenut, jasno je d,a h,ula ide na Boga, jer nema dnrgog
St\.onitelja nego samo Gospod Bog.
Psovati svece i svete stvari redovito ie hula na Boga jer
su sveci i svete stvari povezarne s Bogom i woj svetri znadaj
imaju samo od Boga. Fs,ovati 'lju,de hula je na Boga, jer su
ljudi stvorovi BoZji i prema tome u vezi s Bogom. Inade pso-
vati lj,ude kao ljude - kao razurmna stvorenja - be;z odnosa
s Bogom, nije hula nego grijeh protiv ljubav,i. Psovatri nera-
zumno stvorove: oblak, vjetar, vruiinu, kiSu, ,s,nijeg, led, m,je-
sec, zvijezde, Zivotinje, goru, Sumu - redovno nije psokva,
nego isprazan govor u jadu, sr:ditosti, ilri nestrpljrivosti. P,so-
vati nekome m,rtve vi5e je ,pogrda Zivomu kome se psuje,
nego mrtvomm koga se psuje. Proklinjati tlavla ili ned.istoga
duha nije grijeh, jer je cXavaoBoZj,i ri naS neprijatelj, a povrh
toga_trajni i najveci zadetnik svega zla u svijettr.
-._,. Y
tuS_"* je hrvatsko- ,ru*dirr, naialost, mnogo toga u-
vruJezeno Sto u njegovu govoru ne ide na dast Bogu-, ali ii na
cast narodu. Psovka, kletva, -na
proklinjanje, huila Boga _
io je naia narodna sramota. -Nije
svaki put prava hula na
t85
Boga sto se kod,nas'pogrdna izgovori. Takvim se sve to opce;
nito ni ne smatra, iako je ruino duti ili sluSati takve rijee,i i
izredice. Mnogo toga ljtldi izgovore u strasti, jadu, ljutnjd i
srditosti, a da ni ne zamijete Sto su izgovorili. Ipak ostaje
mrlogo toga Sto nam se nesumnj'ivo biljeni u grijeh'i Sto nas
sramoti i tereti kao narod.
HULJENJE BOGA - TESKI GRIJEH
Tko svijesno - prom,i5ljeno i hotimidno - psuje Boga,
Maiku BoZju, andele, svece ili koju svetu stvar - pohulio
je Boga, podinio je te5ki ili smrtn'- gr'ijeh. Zaito?
NaSa je Zivotna svrha poStivati Boga radi njegcrve do-
brote, ljubiti i njegovu volju vrSiti. Kao plod takva Zivota
dolazi trajno - vjedno sjedinjenje s Bogom u prekogrob-
nom Zivqtu. Sto god dovjeka odvaja od Boga ii spredava naj-
vi5u ,svrhu - sjedinjenje s Bogorn - to je po samoj naravi
te5ki grijeh. A psovka ili hula, jer vnijettati i grditi Boga, pre-
zire BoLju dobrotu, kida vezu s Bogom, stavlja dovjeka u
neprijateljski stav prema Bogu, prijedi dovjeku sjedrinjenje
s Bogom, zato je teski grijeh. Stcrvi5e - htlljenje Boga je
izvanredno teZak grijeh, jer je dokaz nwjere i to nevjere
oditovane 'izvanj,skim nadinom. A od nevjere nema teiega
grijeha. Huljenje Boga je teZi grijeh od grijeha palikuie i
ubojice, jer oni nanose Stetu ljudima - stvorovima, a pso-
vad nanosi Stetu najvi5em biCu - sannomu Bogu.
MoZe biti da netko kune iz navike, pa kod takve kletve ni-
ti misli Sto govori, niti ima nakanu vrijeclati Boga. Takvog se
psovada moZe ispridati od teskog grijeha. Metlutim, ni u ko-
jem sludaju ne moZe ga se sasvim ispridrati, jer daje lo5 pri-
mjer drugima, pa smuiuje i na zlo navodi druge. To narodito
vrijedi za one koji psuju pred djecom. U svakom sludaju
psovka je dokaz neodgojenosti i prostote.
Drugi grijesi donose bar neku iako samo prividnu korist.
Pijanac ima neki uZitak kad mu tede vino kroz grlo. Bludnik
ima dasoviti uZitak u nedistom grijehu. Tat ima koristi od kra-
de. Palikuia je dasovito uraiio mrZnju, jer se osvetio neprija-
telju. Psovad nema ba5 nikakve ni prave ni prividne koristi
nego optereiuje svoju vlastitu savjest i sablaZnjuje druge. Kad
se psovad smiri i otrijezni, stid ga je pred samim sobom, ne-
miran je u du5i, trpi griZnju savjesti predbacuje sam sebi:
186
ZaSto se nisam svladao? Kako Cu se opravdati pred ljudima
radi sablazni? Sto iu reii u obranu na Boijem sudu?
Gospod Bog se prijeti psovadima te5kim kaznama. "Tko
pohuli Boga svojega ima se kazniti za svoj gr,ijeh. Tko opsuje
ime Gospodnje ima se kazniti smriu. Sva opiina neka ga ka-
menuje. Stranac i domaii neka se pogubi ako opsuje ime
Gospodnje< (Lev 24, 15-16).
Gospod Bog zapovjedi Mojsiju: >Izvedite psovada van p,red
tabor, i svi koji su duli neka metnu ruke svoje na glavu njego-
vu,ineka ga kamenuje sva opdina!< (Lev 24, 14). Sveto pis-
mo Novoga zavjeta upozoruje: zla njeE da ne izlazi
"Nijedna
iz usta va5ih, nego samo dobra. Neka se svaka gordina i gnjev
i srdiba i vika i psovka ukloni od vas( (Et 4,29-31\. Sv. Pavao
pita prve kr5Cane: >Ne znate li, da... psovadi neie ba5tiniti
kraljevstva BoZjegau (l Kor 6,10).
NaSi su biskupi 1938.god. izdali poslanicu pro-
"Pastirsku
tiv psovke i kletve<, te rak-rane hrvatskoga naroda. Biskupiu
poslanici kaZu: >ProZeti jedino teZnjom za slavo'm Boijom,
spasenjem i blagoslovom va5im, ustajemo, evo zajednidki svi
biskupi protiv zajednidkiog zla ditavog naroda. UstajuCi protiv
psovke i kletve na5a je ielja da se protiv ovoga bogumrskog
grijeha povede oitri boj u ditavom naSem narodu*.
,Stoga svaki tko vjeruje u Zivoga Boga, tko Boga ljubi,
komu je na srcu njegova obitelj, njegova djeca i cijel,i na5
narod, neka pregne svim silama da odstrani ,iz svog srca, iz
svojih ustiju i iz cijeloga na5ega naroda bogumrsku psovku!
Dajte stoga ponajprije odludno i neumorno poradite oko toga
da vlastite va5e du5e, srca i jezik budu disti od psovke i klet-
ve. Put pak i sredstva va5ega posveienja neka budu usrdna
molitva, sakramenat pokore, a napose, presveta Euharistija,
po kojoj se srcem, osjeiajem, rni5lju, govorom, radom i Zivo
tom najuZe sjedinjujemo s Kristom!<
ZAVJET
.. K Majci BoZjoj Bistridkoj hododasti svake godine mnogo
svrJeta iz svih krajeva na5e domovine. Mu5karc|ilene, odrasli
I cUeca- svi hrle na Bistricu. Ne Zale ni truda ni wemena,ne
loje se ni puta ni Lrtava - samo da vide Majku Boiju Bislri-
cku, toliko je ljube.
187
 Kad pitate hododasnike: Za5to idete na Bistricu, reii ie
vam: Imam zavjet. Otac je bio te5ko bolestan pa se zagovorio:
Ako ozdravim, iii iu na Bistricu pje5ice svake godine dok bu-
dem Ziv. Majka je imala u ratu sina i zagovorila se: Ako se
sretno Liv i zdrav povrati iz vojske, i6i 6a iz zahvalnosti k Maj-
ci B,oZj,oj Bistridkoj kroz l0 godina. Zena ima opaka mula'.
pijanca, kartaSa, skitnicu, u crkvu ne ide, Boga ne moli, tude
Zenu i djecu. Sva je naravna sredstva upotrijebila: kara, opo-
minje, moli i zaklinje. MuZ je tvrd i be5iutan kao kamen. Mo-
li Majku BoZju Bistridku: Majko Bo?ja, obrati mi muZa.
Bit iu Ti do groba zahvalna. Iii iu pje5ice na Bistricu i na
koljenima iu obiii tvoje svetiSte. MuZ po zagovoru Majke
BoZje Bistridke preko noii od clavla postao andeo. Dobar je,
rnio i drag, trijezan, marljiv, dobar Len|btiLar' za djecu. Na-
prosto ga ne moZeS prepoznati. Zena sva sretna i preporoclena
revno hododasti na Bistricu i puna Zive vjere i Zarke ljubavi
prema Majci BoZjoj neurnorno na koljenim,a obilazi sveti5te.
MuZ ima opaku ilenu,ilena te5ki porod, u kuii bolesno dijete,
udenik ili udenica stoje pred ispitom, nezaposleni traZi namje-
Stenje - svi se zavjetuju: Ako dobijem milost, ako sretno
svrSi, ako uspijem: Hododastit iu k Majci BoZjoj.
Zivot nas bije sa svih strana. Prirodne snage ne dostaju'
Treba pomoii s neba. A pomod s neba tralimo desto putem
zavjeta. A Sto je zavjet? Kad promi5ljeno i slobodno obeiamo
Bogu da iem,o udiniti neko bolje djelo - to je zavjet. Kad
mladii rede: Od sada iu todno u 9 na podinak, a u jutno u 5
na noge - to je odluka. Kad kierka rede: ViSe neiu mami
odgovarati, jer je to drsko i nepristojno - to je odluka. ViSe
neiu piti. Kad pijem, redovito se opijem, a to me sramoti
- veli muL, otac obitelji. To je odluka. A kad se obeianje za-
dade Bogu: Todno iu na podinak, todno iu ustati, neiu vi5e
majci odgovarati; B'ogu obeiajem da vi5e neiu kleti, da vi5e
neiu pu5iti, niti se kartati, niti iii u sumljivo d'ru5tvo - to
je zavjet.
Zavjet je obeianje Bogu. Najprije treba misliti na Boga i
Bogu obeiati dobro djelo, a iza toga se misli zavjetom podas-
titi Majku BoZju, sv. Petra, sv. Pavla, sv. Ivana, sv' Antuna
ili kojega drugog sveca. Prije nego se nadini zavjet treba oz-
biljno prosuditi da li iemo moii izvr5iti ono Sto kanimo Bogu
obeiati. Bilo bi neozbiljno kad bi se netko zavjetovao da ie
poii u Lurd, a nema novaca za vlak ni do Rijeke. Ili da ie sa-
graditi na dast srr. Antunu crkvu, a kod kuie djeca nemaju ni
188
kruha. Ili kad bi se su5idav mladii zavjetovao da ie dvaput u
tjednu postiti o kruhu i vodi, a tako je slab da od slabosti pa-
rla u nesvijest.
Zavjetovati se moZe samo bolje, plemenitije djelo, a ne
obidno i svakida5nje. Da ieS se u jutro ustati, a na veder iii na
podinak, to ne moZe biti zavjet, jer je to obidni dnevni din, to
rade svi ljudi bez razlike. Ali da ie5 svaki dan ustati todno u
pet sati da moZe5 poii u crkvu, a nakon toga todno na posao
- to je zavjet. Da ie se mladii ili djevojka udati to ne moie
biti zavjet, jer je to zahtjev naravi, to redovito dine i mladi-
ii i djevojke. Ali odreii se svijeta, poii u duhovno zvanje i do-
Zi.r,otno disto Zivjeti radi Boga - takvo obeianje dati Bogu,
to je zavjet.
Zavjet je iudoredno dobro djelo, veoma spasonosno dje-
lo, sveti din. Ako se vjerno izvr5i, donosi vjernicima velike
duhovne koristi. Sveto pismo hvali zavjet: uAko si Stogod Bo-
gu zavjetovao, ne oklijevaj izvr5,iti, jer se Njemu ne svitla nev-
ierno i ludo obeianje< (Prop 5,3-4). Majka Boi:j,a se zavjetrova-
la da ie doZivotno disto Zivjeti. Kad joj je antleo navijestio da
ce postati Majkom Sina BoZjega, pita ona antlela: >Kako ie to
biti, kad ja ne znam muZa< (Lk 1,34). I sv. Pavao sezavjetovao
da ie cijeli Zivot Zivjeti disto.
Katolidka srl<ya t1ai.i od svjetovnih sveienika zavjet
tistoie i poslu5nosti, a od redovnika i redovnica jo5 ,i zavjet
siroma5tva. Svjetovnim osobama ne nalaZe nikakvih zavjeta,
a potide i preporuduje zavjet prema Zivotnim pnilikama i po-
trebama.
_ Zavjetom dovjek pokazuje da osobito poStuje Boga.
Zaujet je bolje i plemenitije djelo koje dovjek fu3e auZan uei
niti nego ga dini od svoje dobre volje.Zatoje i Bogu to djelo
milije i za dovjeka zaslulnije nego obidna- djela poboZnbsti
KoJa su redovita i zapovjedena. Zavjet diZe dovjeka vi5e k
Bogu nego obidna dobia a3eta i na poseban nadin veZe dovje-
kauljubavisBogom.
OBAVEZA I PRESTANAK ZAVJETA
Nitko nije duZan polagati zavjet. Do slobodne volje dovje-
cJe stoji hoie Ii se zavjetovati rili ne. Ali kad se dovjek zavje-
tovao, duZan je zavjet iiwiiti.
189
 Kad je dovjek dovjeku ne5to obeCao,vjernosttraZidase
obeianje izvr5i.- JoSvi5e treba paziti da se obeCanjedano Bogu
todno i savjesno izw5i. To traii po5tovanje i vjernost plqml
Bogu. Netko se zavjetovao da mjesec dana nedeni okusiti ni-
kafva opojnog piCa. To je veliki zaviet - veile pod teSki gri-
jeh. Ako tai riiiet ne bi izw5io, te5ko bi sagrije5io' M.a:-!as9
prije poroda zavjetovala, ako sretno rodi, poii ie pjeSice k
Majci BoZjoj na Bistricu. Porod se sretno svr5io; duina je po-
- teSko je
ii na Bistiiiu pod te5ki grijeh. Ne izvr5i li zavjet
sagrijeSila.
"
iavjetje duZan izvr5iti onaj tko se zavjetovao,-ane drugi'
Petar sizavjetovao da ie cijelu korizmu post'iti o kruhu i vo'
di. Ne moZeon reii Pavlu: Zna3, Pavle, ja sam slab, ne mogu
zarjet iizvr5iti, daj ti to uiini mjesto mene' Petar moZe obve-
zati samo sebe,a ne Pavla. Ako zavjet ne moZe nikako izvr5iti,
obveza je prestala. Ako moZe a nele, te5ko j9 sa-grije5io.ine'
ma tog luutu toli bi ga mogao zamijeniti i od te3koga grijeha
oslobotiti. Rodifelji zavjetuju dijete, da 6e ga - kad odraste
dati u samostan.Roditeljski zavjet ne veZe dijete, nego se di-
jete ima samo odluditi hoie li u samostan ili ne. Roditelji su
iuZni odgajati dijete tako 'da se moZe u njemu razvtt\ redov-
nidko zvanje, ali ako dijete neie u samostan, nitko ga ne mo-
Ze siliti aa iae u redovnike'
Zavjet Sto ga je nadinila moralna osoba: grad, opiina, -koje
dru5tvo ili ied, pretazi i na nasljednike, jer su nasljednici mo-
ralno ista osobis onom koja je zavjet poloZila. Grad VaraZdin
ima zavjet da ie svake godine prve nedjelje u srpnju-poii.na
hododaSiena Bistricu, i grad Zagreb da ie poii.na Bistricu
druge nedjelje u srpnju. Obvezaje jasna. Dobri VaraZdinci
i Za-grepdanidri:e zaiietpradjedova i svake godge na svoj dan
noaoealte na Bistricu, makar im je to i vrlo te5ko'
Zwjet prestaje kad ga je nemoguie izvr5iti' Imuian tvor-
nidar se ,."j"touao da ie svake godine dati u dobrotvorne
svrhe 50.000din. Tvornica je izgorjela, ili ju je bomba uniSti-
la, ili je s drugog razloga ostao bez tvornice' Postao je siro-
mah, riema tt"Esiuuu, ziviet ga vi5e ne veZe.Netko ima zavjet
pje5ice iii na Bistricu. Te5ko je obolio,-ima upalu pl.u0at.lav-
j"t gu ne veZe.Majka se zavjetovala: Ako rodi mu5ko dijete'
- zaviet
ilod6dastit ie na Bittri"u. Rodila je Zensko dijete
je ne veZe,jer se nije ispunio uvjet pod kojim se zavjetovala'
Otac mbZe poni5titi zavjet kod sina prije navr5ene 14' go-
dine a kod kieri prije navr5ene 12.godine ako smatra da zav-
190
jet nije razborit. Kod od'rasledjece moZeotac poni5titi zavjet
ako je zavjet na Stetu obiteljske irnovine ili je u sukobu s
duZnostima prema roditeljima. Sin inogometa5se zavjetovao
da (e za izgradnju nogomgtnog igrali5ta dati 100.0-00din.
Otac moZe opravdano reii: S,inko, ja taj zavjet pon-iitavam,
jer s obiteljskom imov,inom ne raspolaZe5ti nego ja. Kad ti
budei svoj gospodar, onda ie5 moii dati koliko hoie5, a sada
dok si meni na brizi i Zivi5 od mojih Zuljeva,neieS dati niSta,
jer ovu skrromnu imovinu trebamo za svakid.a5nie nuZno
uzdriavanje. Kierka sveudilistarka se zavjetovara di ie svaki
dan prije, podne posjedivati i njegovati po gradu bolesnike.
Otac moZe s pravom reCi: Kieri moja, ja sam protiv tvoga
zavjeta i poni5tavam ga. T,i si duZna najprije todno i savjl-
sno polaziti predavanja, svr5iti nauke i slafi na svoje noge,
poluditi vlastirt' egzistenciju. Kad svr5iS, onda posjeCuj bole_
snike, a ne sada dok si studentica i Zi\ri$od moje muke.
Mui moie poni5titi Zenin zavjet, a Lena rn-uiev, ako se
Z?vje!.kosi sa pravima koja nastaju u zajednidkog Zivota.
Kad bi se Zena zavjetovala da Ce u braku iiv3eti uzldrZljivo,
muZ moZetaj zavjet poni3titi, jer dira u njegovo bradno piavo.
Zena ne moie oduzet'i njegovo bradno pravo. Isto tako moZe
Zena poni5titi muiev zavjet ako bi se on zavjetovao da ie u
braku uzdrZljivo Zivjeti. Ne moZe se mui bea lenina odobre-
nja zavjetovati da ie kome dati 3to od zajednidke obiteljske
imovine, a ne rnoZe se ni Zena za to zavjetovati bu, muie.va
odobrenja.
Gospodar rnoZe poniStiti zavjete svoje ku6ne posluge. -pa
M9TUF ili djevojka se zavjetuju na dugi i te5ki post,
uslijed toga toliko oslabe da nisu ni za kikav poraoi Goifo_
dar moZe reii: Ja sam protiv tolikog posta, jer ste vi duZni
-w5iti
vr5iti kuine poslove, a da moiete duinosti treba se
redovito hraniti.
.
Zavjet
_ToZ9
prestati oprostom. Oprost od zavjeta je
potpuno o_slobodeurje od obveze, dano u ime BoZje oA nad-
lezloga zakonitoga poglavara. Isus je rekao petruj >Sto god
ty."i:| na zemlji, bit de svezanoi na nebesima, a Sto god,iaz-
lijesl5 na zemlji, bit Cerazrrije$enoi na nebesima" (Mf rc,D).
rv. utac-mole dati oprost za sve zavjeteu ditavoj Crkvi. Bis-
519
mofe dad oprost od zavjeta svim svojim podlolnicirna
-Svetom
i,:tt za one zavjete foji nistr pridriani Ocu.
"TS? poglavari
K_eqovrycki mogu dati oprost onim osobama koje
predvlda crkveni Zakonik.
191
 Poglava,r,pr:ije nego dade oprost od zavjeta, ttab' oprav- sva obi6na - ljradska _ sredstva, zove se pomod
tr najvi5e,
dan railog. Zatrjet je Bogu dano obeianje od kojega se ne najsvetije - prisega.
smije odstupiti zbog kakve god sitnice, nego samo radi oz- Zalosno je da se ljude moZe desto uhvatiti
Zatosnijeda se dak i.ponose tko umije vj"lii:""rrig#'i u laZi. JoS ie
b,iljnog ri velikog razloga.
Sveto pismo kaZe: ,Mnogo je bolje ne zavjetovati se nego riti. Kako ieS s takvim dovjekom aoii na trra;Z ;;;*:
ffrZiS &-;l;-
nakon zavjeta ne ispuniti obeianjeu (Prop 5,3-!). Priie za- ga.n9\a se zakurne,neka
vjeta trebi stvar temeljito razanisl,iti, a kad je zavjet nadi- s-r'jedokada je istinu refao. -prisegne.TraZiS roilr-""B#;
""ti'
N"u" ,-ou;-ii;s;;-.;j"Jt;fr
njen, treba ga vjemo izvr5iti. da ie obeianje vjerno izvriiti.
Bog sve zna. Bo€ ljubi samo irstirrm.Bog ne
PRISEGA moZe potvr_
diti t:ai kao isrinu. dovjeku koji'bi ;;ili";6*rir
Bggu lesko
taZ.posvjedodikao iitinu. T;j bi ;; ;;;;;r5;;;
93
eovjek govori iistinu kad su rijedi u skladu s on'irn Sto 1:5\o.bi gvrijedio Boga. A te5ku uwedu stizava tesia ka,zia.
u du5i *isti-l osjeia. Ako druktije govorii, a dnrkdije rnisli, Kad dakle
-dovjek priiiZe _ zove n"gi ," svjedoka _ lri"
to je nreistinit govor ililai. reii: Vjerujern da B9g da sa,rio Co.pira gog *"";;;
Idea,lno ululto kad bi lj'udi uvijek istinu govorili' Tada i ljubi s''no isrinu, ai !,oq1oji,
Jeahi bog .r" moZe ireraniE ;t:;i;;
bi se moglo svakomu vjerovlti, tada ne bi trebalo ni svjedo ni.drugoga.
-Nj"gu zovem za svjejoka, *,nrei" p"r";uaoei Ju
ka ni prisege. Taj ideal je preporudio Isus Krist kad je re- istinu govorim. On neka me t abni
kaznorm ako sarn
kao: ,Va5 ionor meka bude: da-,da, ne, ne! a Sto je viSe od krivo rekao. "a;teiom
toga, od Zloga dolazi". (Mt 5, 37). Prisega ima tako vel,iko i ozbiljno
Bilo je ljudi koji su ideal Isusov shvatili kao zabranu znadenje. Njezin ie
znaiaj toliko visok i svet da preko p;i;"g"
zakletve ili prisege, pa su twditri da je I'sus zabranio svaku stoji na svijetu za iznudurje istine. i "i$;;is";^d:
prisegu. Prema tome prisega ne bi bila nikada - ni u kojem UuS,"to jer le prisesa
tako sveta, ne srniie -. :e ona upotrebljavatt ;; Ii;k"" #, ;i;
sludaju - dopu5tena. Mettu ove ekstrerrr'i'ste spada i Lav nicu. Zemljaci su 1.",r"1,i
Tolstoj. U svom romanu "Vaskresenje< te5ko je osudio sve- jc ro dalo povod Isusu da je eOli;ffi;;to ,i za5to god, pa
retao:-irA;Ju"_ kaZem da se ne
ienika usto pr,ivodi ljude zaklefvi nad evantleljern, koje - kunete nikako, nego va5a ,i;ef
po Tolstojeuu tumadenju - zabranjuje zakletvu< i wedeni- a",-A"l ;;,";"!"
tm.a "eta-,i"a",
Iakoumr_rif_r-
kov je rad nazvao nernoralnirn radom. U ovom pitanju ima -199zbitjarih, fjuai koji su uvijek i svuda
povrSni. NiSta ne shv.aiaju oz${n6,
knivo i Tolstd ,i svi njegovi istomri5ljenici. bi i_prisegu obe5dastili. ba t.[uifrie-rr""*rmi;"
"iStul* "ij;$;i". i;k;
Sv. Pavao apostol je sigurno bolje poznavao sveto evan- a ako je samipon,,l", tratiti prisesa.
ttrelje nego Tolstoj i bio btiZi Istnsu, iaroru kr5Canstva, nego ima. i ljudi vrto njeZne,T" .uTjj."l*;;;fi;g;;;#;i;'."i
bojaZlj'ivej
Tolstoj. Rijedi Isusove nije shvatio kao powemaSnju zabranu daje na isrinudopur-tpr"pil*ili, "rllf;irr" savjesti. Znatu
zakletve, nego kao rideal, jer se je i sam vi5e puta zaklinjao. da ne bi Boga uvrijedili. I\il pr#g"^ih tp;k'ilj; p;il:l;
"liri,iirr
; ne smije siliti.
Sv. Pavao veli za sobe: rJa za svjedoka Boga prizivam na s\&
ju du5u" (2 Kor t,23). Drugom zgodom: >Bog mi je wjedok, DuZnost ie prisedi kad se nadi o dastri,podtenju
bilo vrastitoj-iti tudo;, . il;;; i,li kori,sti
ko'mu sluZim" (Rimlj 1,9). leJilosfio drugirn nad,i_
nom. Zena je oklevetana pred
StoviSe, ri sam fsus Krist je prisegao. Kad je veliki svede- muZem AU -.rZ ;;"e;";;;
radi nevjere. prijeti O"*a
nik na sudu pitao Isusa pod prisegom: "Zaklinjem te Zivim t"dual;" _'r-laz _ razorenie
braka, Nevina stianka
Bogom da nam kaZeSjesi li ti Krist, Sin BoZji.(. Isus pod ;e auzna pdseci dale neri;;i^;#;
pr,isegom odgovara: >Ti kaza< - istotnjadki nadin govora sr,'oju dast i dast oUiteiji.'Nitt"':"
;l3tji oktevetan da ie
koji znadi: Jesam. Isus i sv. Pavao - sluieCi se prisegom - iti drugim nepo5tenim " naeinom"aoS.
ffXl:-.
rruzan je priseii da a. *"##
dokazuju da je prisega dobra, iako ne idealna stvar. Idealnije spasi
po5teno stedenu irnovuru. ,uo;" poSt""i" i ugled i da saduva
je doci do ristine bez prisega nqgo s prrisegom. ALi kad zataie
13 sto Bog traZi od aovjeka2
192 193
 DuZnost je pr,iseii rkad to traii zakonita v,last, bilo crkve-
Ne sg1j9 se pris,izati
na bilo drlavna. Prisega je osoban din, ne moZe se poloZiti -za kg,lvu god sitnicu. Takva je pri-
sega neozbiljna i zato gre5no
preko drugoga. djelo. bestom upotrebo_, u'p"-
Prisega nije poieljna. Tre,ba je izbjegavati koliko god se _qotovo u manje vrijednim stvarima, prisega gubi na sv<ljoj
svetosti, pa ljudi i ne mirsle na te5ke postleaicJkrive prisege.
moZe. Prisoga je nuZna samo zato jer ljudi ne govore uvijek
istinu, pa drugi nemaju povjerenje u njihove izjave. Cestit Priscii-s.e smije samo na po5teno djelo, a nipo5to na
kak_
dovjek, a napose kr5ianin katolik, treba da je toliko savr5en vo prljavo ili zlo djelo. pravedna je priiega aa eeS
Uiti vleran
da je kod njega suvi5na prisega, da se njegovoj obidnoj rijedi d_omovini, Zeni, da ie5 todno ,i ,i"3.r""1"iiti svoj,r.rstuZtu.
moZe vjerovati kao da je prisegom potvrtlena. Nepravedna bi bila_prisega kad bi se netko zakleo ifi p.isegao
da ie dovjeka ubiti, ili sto ukrasti, ,ili se kome o,srietiti,"ili
kome oduzeti po5tenje.
PRAVA I KRIVA PRISEGA Katolidka je Crkva uvijek udila da je prisega,
, kad ie
poloZena. uz potrebne uvjeie, valjan
Ljudi redovito misle,da je valjana ili prava sarno ona pri- i aopusien-d;. iis*
rom zavjetu se stav,lja pri,sega metlu
sega koju se polaZe sa tri uzdignuta prsta pred raspelom i djeia koiirna ,; ;;
iasti. >GospodinaBoga svogiie. se brj"ri, -(inz lfiJ_"-:"ii"iii
zapaljernim svijeiama, ili kad se polaZe na sudu. Medutim, sluziri i Njegovim imtnom-prisizatio
va,ljana je ,svaka prisega kad god irna dovjek u du5i namjeru e, ig). U,N;;;;
zayjetS se zakli,nje dak i sv._apostolpava,o,kad
priseii ri upotrijebiti za to prikladan iaraz. kaje: ,Sq"a.i.
mi je Bog komu s,luZi,m< (Rim 1,9).
Kad god dovjek rra svoje izjave ozbiljno kaZe: Tako m,i
Boga, ili: Bog rni je svjedok, ili: kruinem ti se iiv'im Bogorn, Crkvena prelaja brani prisegu kao dopuSten
iin iako ie
ili: neka me Bog ubije ako laLem - sve su to ozbiljne i valja- ne preporuiuje. Sveti ooi.su.strogl. Oni Zele'da
t"ie."rf.i
ne prisege. Valjana je pr,isega,kad se netko kune: BlaZene rni nici toliko lju,be i,stinu da im je- prisega suvi6na. ":#
Gospe,,i'tri,svetoga rnri salkramenrta, ili du5e rni moje, sunca mi, gS j: d"J* svjestan da je prisegaona taL, poroZio
neba rni. Tko se ovako ku'ne z,ove,stvarrro za svjedoka Boga, s .^ ,-5,:.9
le Krlvu pnsegu. Kniva ptdsegaje te5ki gnijeh, teska
koji,m su sveci, svete i neberske stvari u vezi.
uvreda
Bogu, jer se. dize proti,rBodj; iitinitostil rnivottetnil.
Dopu5teno je priseci sarno na istirnite tvrdnje; saxno na
rr"l"
Eogadovesti u vezu-s laZju, hode da Bog laZ potvrd,i
o,no za Sto je dcrvjek uvjeren da je istina. Neie, dakle, povri-
kao isti-
nu..
jediti Boga tko ga zazove 2a 51'jedoka na ono Sto je sam vidio, !o-g hoie i ljub,i samo ,istinu, ^ ^ij lal. Zvati il;;;;
svjedoka na ,lai z,naci od neka radi ,"-- pfui;
duo, rukama opipao, od vjerodostojnih wjedoka doznao, neg- sebe,a to je_uvijek teiki-trraZiti _Boga
grijeh. Kriiokletnik" ,a".,rllo'pi"ii
dje proditao pa je uvjeren da je istina, i,li od dmgoga duo i u Zivotu prnkletstvo Boije,l vrlo iesto ih stiZe s-;ri.
drZi da,se toj osobi moZe vj,erwati. "a,gla
je netkoprirsegao, a ,nije imao namjenu priseii nego
Prije nego se polaie prisega treba pronisl,iti je li razbori- ,^ prrsegao
te ---{td
samo izvana,naoko prividno _ to je hinjena pii_
to prisedi. Nsma rsum,nje da je ,razborita ,i opravdana prisega Hinj.ena prisega je nikakvi prrisega;iz nie ne
kad je traZi sud, ili koji zakoniti poglavar, ili koja ozbiljna i 199a,
n]Kaky? iroist'ide
obveza jer prisega uopie ne postoji. Kod hinlene pri_
vaZna potreba u Zivotu. Veliko je vijeie Zidovsko, najvi5i sud, segenije Bog zazvan za wjedoka ozbilj,no, nego je ime Boije
pozvatlo Isusa da pod pr,irsegom izjavi da li je BoZj'i Sin. Isus zazvano isprazno irli uzalud. Hinjena prisega-je- nedopuSten,
se pozivu odazvao i pod prisegom izjavio: Jesam. Ravnatelj zao, greSan(.in. Zato nije nikada dopu5tenonldiniti
jednoga podr.lzeia zatraili od dinovnika da poloZi prisegu da hinjentl
prisegu.
de sluZbu vjerno vr5itri. Prisega je razbori,ta,i opravdana. Ka-
tolidka Crkva kod skl'apanja Zenidbe traZi od obojice z,aru- hrvatskoga naroda uvukao se loS oibidaj kleti se i
^_,^.K"9
prtstzatr
denih da prisegnu jedan drugomu vjerrnost. Opnavdana pri-
za svaku sitnicu. Kod svakogzaklinjanja dovjek ne di_
,^":ki grijeh
sega. Ize opasnosti krivokletstva, ali se rU"ogtstog zaHinjanja izla-
stvarnoga krivokletstva:Ovapolarra.rrZrr"
1",ru_
194
t9s
 Ime BoZje
rodna mana protiv koje semoramo ozbijjno boriti' III. ZAPOVIJED BOZJA
i ne se njrime nabacivati u bezvrijed-
;il;il;k"
nim, pa dak i "ii"titi'
u prljavirm'stvar'ima' ,SPOMENI SE DA SVETKUJES DAN GOSPODNJI<

U Starom zavjetu zapovjedio je Gospod Bog: na

"Pazi
to da ,posveti5 suboflr! Sest dama radi i sw5uj sve poslove
svoje! Ali sedmi dan je dan odmora u dast Gospodu, Bogu
tvojemu. Tad ne s,rnije5 raditri urikakva pos,trani ti ni sin tvoj,
ili kii tvoja, nii sluga tvoj, ni slu5kinja tvoja, ni stoka tvoja,
ni stranac koji boravi kod tebe ;unutar vrata tvoj,ih! Jer u
Sest dana stvori Gcspod nebo i zeanlju, mora d. sve Sto je u
njima, ali sedmi dan olpoiinru on. Zato je Gospod blagoslovio
i posvetio subotu" (lzl 20,8-11).
Izraeloi su slavili subotu 'kao ,dan Gospodnji jer ih u su-
botu Gospod Bog izveo iz egipatskoga suZanjstva. Subota je
bila dan radosti, dan podinka; u subotu je bio zabranjen sva-
ki teZadki posao. Svetkova,nje subote bil,o je vr'lo strogo. Tko
bi subotu obe5dastio kaznili bi ga smriu. Far,izej,i su i5li tako
daleko da su u subotu zablanjiva,li diniti iak i dobra djela.
Zamjerili su nairne fsusu Sto je u subotu izlijedio dovjeka
sa usahlom rukom (Mt 12,12). Poiinak u subcrtu je slika po
dinka Isusova u grobu. Dok su Izraelci boravili tr pustinji,
Bog ih hranio manom - dudesnim kruhom koji je padao s
neba. U da,n subotnji nije ni mana padala.
Mi kr5iani mjesto subote slavimo nedjelju kao dan Gos-
podnji. Nedjelja je dan Presvetoga Trojs'tva. Otac nebeski
podinje sa stvaranjem svijeta, druga boZanska osoba fsus
Krist je u nedjelju uskrsnuo - ustao od mrtvih, a treia bo'
Zanska osoba, Duh sveti, je u nedjelju svedano - u oblilcu
goruiih jezika - si5ao nad apostole. Isusovo uskrsnude i do-
lazak Duha svstoga posebno su vaZni dogaclaji u povijesti
kr5ianstva, pa su apostoli opravdano uzeli nedjelju kao dan
Gospodnji, a napustili subortu.
U sve dane i u svako doba dana treba na Gospoda Boga
rnisliti, Bogu se moliti i Boga slaviti. U nedjelju sve to treba
diniti narodito svedano i zduSno, pa se nedjelja ba$ radi toga,
jer je Bogu posebno posveiena, i zc.ve dan Gospodnji.

_ _ Treia BoZja zapovijed sadrZava u seb,i dvije zapovijedi.

Jedna nalaZe svetkovati nedjelju, a druga raditi kroz 6 dana
u tjednu. Tako se neprestano iimjenjuju. 6-dnevni rad i jedan
dan podinka.

196 197
 posveti po- Sveta .rnisa je obnova f,stlsove Zrtve na kriiu. Razlika je
Naravni zakon trai,i da se stanovito vrirjerne .
odrecleno vrijeme-.kad se spava' drugo izmeclu svete mise i Lrtve na kriZu samo u tome Sto je Zrtve
tr"Uu*u tiiela. Postoji
,a tre(e za odmor ili po6inak' Jednako narav na kriZu bila krvna; tamo Isus trpi i umire, a sveta misa je
i. lroii"m" ielo,
i;;i"e;:; idttli stanovitovrij erneza niez'inepotrbbe' Zrtva nekrrrna; u njoj Isus niti trpi niti umire. Na kriZu ie
odmor, svoje 'osvjeZenje
i'arsr t*Ua svoj"ata" koje nalaziu raz- Isus Zrtvovao samo jedanput, a u svetoj misi se Zrtvuje ne-
o vjednim istinama. prestano do svr5etka svijeta. Sveta misa je neprestana irtva
mi5l'janju
--*
"{li[t je ie?ak. rrn orlga. Dnerrne iivotne potrebe toli'ko Novoga zavjeta, 'u ,kojoj se fsus Kr,ist pod prilikarna kruha i
poslwe' Da
,uot"prloj" dovjeka J" .i" si" unonio u. zemaljske vina prikazuje sv,srne nebeskome Ocu. I,s,ti Isus na kriZu i u
uguui u tjelesnom radu-da ne zaboravi na Boga svetoj misi, ista *rtva, ista vnijednost jedne i druge lrtve.
;; d;;j;'k;e
ii"-"! odredio1" cotpodBogitd.urr1u11lf9:
p"aivtj"a, .B,uduii da
je sveta rnisa neizmjern:a vrijednost, ,stavlja je
brtr posvece-
kad ie prestati t;elesni poslovi.i sva'paZnia'ima kr5ianstvo na prvo mjesto kod svetkovanja dana Gospodnj-e-
na Bogu i du5i. St. a;g';-tazi.aa je u nedjelju -prilika da ga. Svaki je kr5danin ,iza navr5ene sedme godine duZain-sluSiti
Bogu
to"pt?ofitvom okaje ito ie u-tjednu sagrije5io i da se syetu 'misu u nedjelju i zapovijedane blagdane. Zapovijedani
ih je u tjednu pnnuo'
zahvali za dobrodinstva Sto blagdani jesu: BoZii, Nova Godina, Bogojavljenje - ili sveta
Sveto pismo, kad izvje5iuje o stvaranju -svijeta, izrije- Tri Kralja, Uza5a5ie ili Spasovo, Tijelovo ili Bra5andevo, Bez-
korn veli: "I blagoslovi Bog sedn:ri dan i proglaii g-a svetirn' greSno Zate(e Bl. Dj. Marije, Uznesenje Bl. Dj. Marije na
ga je bio stvorio
lteita.l dan podinir od svega djela svojega-Sto nebo ili Velika Gospa, sv. Josip, sv. Petar i pavao i Svi Sveti.
i u6inio" (Fost 2, 3). Covjek je po svojoj duSi BoZja tka' Propisi glede svete mise koji vrijede za nedjelju, wijede i
je Bog'
U svomru treba irnati Gospoda Boga kao uzor' Kako za zapov ijedane blagdane.
nakon Sest dana 's,tvaranja,i ureciivanja sv'ijeta, sedrni dan..Pe
Sto traZi katolidka ,Crkva od svojih vjer,niil<a? Da prisus-
dinuo, tako treba da i dovjek, nakon Sest dana rada, otpodine tvuju svetoj misi poboino. PoboZan je kod svete rnise tko je
i osvjeZi duiu i tijelo. doiao k sv. misi zato da Stuje Boga i uz to pozorno prati Sio
ia vnijeme fnancuske rovoltloije uveli- su kao dan podinka se zbiva na oltaru. Ne bi pravo pr,isustvovao sv. misi tko b,i
Z. tek 10. dan. Metlutim, iivotno iskustvo je pokazalo do5ao u crkv'u samo zato da slu5a ,lijepo pjevanje ili bi dto
""
6u j" ""g"
g.?t"a rada previ5e, a tek 10. d* ?? podinak pleTalg' svjetovna u crkvi ditao, ili s kim razgovarao.
pu i" t. ljudi opet vratili na staro i uzeli kao dan podinka 7-
Svetoj rnisi treba prisr.lstvovati qsobno. Tjelesno treba
dan. Sedmi dan kao dan pod'inka poznaju wi narod'i' Kr5iani
bit,i u vezi i sa,sveienikoorr koji sluli svetu mi,su i rs rnjesto,m
rfltl t*a:aj,u, Izraelci tnrbotu, Muhamedanci petak' Mongoli gdje se sluZi sveta rnisa. Kod svete su,mise svi koji su u crkvi,
detvrtak, Cnnci u Gvineji utorak.
makar hili na koru, u sakristiji, iza. oltara, iza stupova. Dosta
Svetkovanje 'sedrnoga dana je s'lika na5ega vjednoga mi- je da duju glas zvonca i razlikuju glawre dijelove mise, rnakar
je sje'na b"9Y
."uunju., neb,J. Dan GoJpodrnji ovaji 'na zemlji sveienika i ne vidjeli i ne duli. Prisustvuj,u misi i oni koj,i su
u vj ednoj'doqov'i.1ir.oanom GolPodniim-ovdj e
*g. 6f"Ja"na 'izvan crkve, ali su pred vra,tima iti blizu crkve.
za vjednirn blagdanom I s prozora
r"-fft osvjeZujomo u sebi Lelit susjedne kuie se moZe prisustvovati misi, ako odanle mogu
"f
prekogroba-unebu. vidjeti, ili barem duti i razabrati sliied svete mise. Tko bi
izdaleka dalekozoro,rn promatrao svetu-rnizu ili bi svetu misu
sluiao na radio - ne bi bio osob,no kod svete mise, pa ne
SVETA MISA bi ni duZaosti udovoljio.
Njegove
SrediSte sve krSianske painje je Isus na kriZu' Treba biti kod ditave rwete rnise - od podetka, od pri-
;rt na kriZu otiupnirna lj'udskoga 1s[v' $ez Lttve :tupnih molitava do sveienikova blagoslova na kraju mise.
r" ;;k;-i
petak nema 'pornirenja s Bogom' Bez smrti I'susove Tko ne moZe prisustvovati ditavoj ruEtol misi, trebd da pri-
V"fln
"u sustvuje glavnirn dijelovirrna, ako moZe. Ako ne rnoZe prisu-
na kriZu nema Zivsta kr5ianstvu'

198 t99
stvovati ni glavnim dijelovima: prikazivanju, pretvorbi i pri-
desti onda moie bez grijeha izostaviti i sporedne dijelove.
Svetoj misi treba prisustvovati na propisnom mjestu. To
mjesto moZe biti pod vedrim nebom, u javnoj crkvi kao Sto
je ka.tedrala, ili koja Lvpna ili redormidka crkva. To moZe
-Ulti
i tola polujavna bogomolja, pa i privatna kapela u kojoj
kuii ili na groblju prema propisi,ma crkvenoga prava.
Ima katolika koji rado istidu da su dobri katolici. Da
su vjerni katolidkoj Crkvi, da po5tuju Svetoga.Ocanaqu i {3
su irlo privrZeni biskupima i narna sveienicima. A kad ih
pitate zi polazak wete rnise u nedjelju i zapovijedane blSe-
dane, dut iete da rsubil,i kod svete mise jedva na BoZii i Us'
krs. Ima,ih koji uo'pdene irdu k svetoj mis'i, a ipak kaiu da su
dobri ka'tolici.- Tuini su to i jadni katolici! Djela treba po
kazati,a ne rijedi. Plemenitim Zivotom i poStenim radom treba
dokazati svoju vjeru i privrZenost katoliikoj Crkvi, a ne taS-
tim hval,isanjern.
TKO JE ISPRIEAN OD SVETE MISE?
Te5ka je obveza svakoga kr3ianina slu3ati svetu misu
u nedjelju i zapovijedaneblagdane.Obvezapodinje s navr5e-
no- i"d*om godinom i traje kroz cijeli Zivot. Veie jednako
staro i,rnlado, udeno i neuko, bogato i siroma3no' Tko moZe
prisustvovati svetoj rnisi a hot'irrni6no ne pristtstvuje, dfuri
te5ki gr,ijeh.
fitoffka Crkva pozta Zivotne te5koie pa zato dop"ilt-i
sluSati svetu misu. Kao isprika--gijedi
isprike od duZnosti
svaki osrednje teZak razlog. svaka znatIra ne-ugodnostili Steta
za dobno dude ili tijela - opravdan je razlog da se izostavr
sv. misa.
Ispridan je od sv. mise svaki koji se tjednirna nalazi na
moru, na brodu na ko,rnnema,sveienrika.Ispridan je slijepac,
ispridani su bolesnici i oporavljen'ici koji se moraju- dtrvati,
di se bolest ne pogor5a ili opet ne vrati. Koji su daleko od
Crkve preko jedan sat pje5adenja,a ako je ruZno wijeme, is-
pridava i manja udaljernost.Ispridani su radnici u tvornicama
ili poduzeiima gdje se zapodeti posao ne moZe napustiti, Zene
koje muZevi zbog mise zlostavljaju, djeca koju roditelji-zboq
mise mude ili 'se na djecu srde, posluga ako gospodar brani
iii u cr:kvu, siromaSni ako nemaju pristala odijela. Ispridani
su svi kojima prijeti kalcva Steta i'li veia neugodnost. Ispri-
200
dati se mogu .i trudrne Zene u zadnjim rnjesecima trudnoie.
Duinost i obzir prema bliZnjemru mogu takoder biti is-
prika. Tako su ispriialri duvari polja ili druge irnovine, pa-
stiri kod stada na pa5i, Zeljeznidaniu sluZbi, rnajke s malorn
djecom, dadilje, njegovateljice te5kih boleslrika koje ne mogu
naii zamjenu, posluga u kuii kad je nuZno potrebna ili bi
polaskom k misi navukla na sebe te5ku srdZb,u gospodara.
Svi ovi i nji,ma slidno zaposleni treba 'da se ipak trude da
nadu vrijeme kad ie poii sv. rnisi, ili da potraZe takmr sluZbu
gdje ie modi idi k sv. mi,si.
Tko ne polazi u crkvu, ne ponavlja vjerskih istfura d po
vjeri ne Zwi, ryalo plmalo zaboravlja na vjiru, postaje prema
vjeri ranlnoduian, a konadno,i protivnik vjere. Nitko ne brani
u nedjelju poii na Setnju, izlet ili na koju umjerenu zabavu.
Tijelo treba odrnora i razonode, ali je prva duZnost sv. rnisa-
Izgovor: nemam vremena za sv. misu - ne stoji. Ako se za
sve drugo naite vremena, kako se ne bi moglo niii pola sata
vremenaza sv. misu? Razlogizostanku od sv. mise je viie ne_
mar nego nedostatakvremena.
Sletkovanje nedjelje nnogo dopriueosiiadaniu obiteliske
veze.Druifvene sg pri,like danas takve da-mo*;,
izvan kuie i otac i majka i odrasla djeca. Cijefi dan-s"'i*u" ""-pd"*
obiteljskog doma, jedva se navedervide. U
,;i';;
9\up". Porazgovorese, tjeSe, savjetuju. noaitbii "!a;"t;"-rr,
po"t*"i"
dje.:y. Prgcita se Stogod,i-zkoje n-aUoZneknjige. "p"!:.t"j"l"
rodbina. Polazi se na grobrje i mori za pokbine er"io""'oui-
telji. Sve to drZi obitelj-na_okupu i daje toplinu otitetisttm
povjerenju i obiteljskoj lj,r.rbavi.
M,i5lj.,ll: di
,_,- kazali5te, j" nedjelja dan samo za tjelesno uiivanje _
Ieno, izleti,zabavg,,pfegovi _ posve je krivo. NLa;e_
lii. Tip"q"
zlvanJu 1".g", du5i, molitvi, ditanlu naboi,ha lti"",-;;j;_
vjerskih
istina, ispitivanju savjesti, pofrratlanjuboles_
ljk-1
ijr*Taha, djelima trSdans"toga-itorrA.,oee". llrp"r"
J_l
;1. l3:us"jim prilikama vaZno da nedjeljom i-blagdanom
::1ll"l]t-poudavaju djecu ,r.rkr5ianskom ,nauku. Djeca izvan
rodlteljskog doma svegai sva5ta vide, lako se smute
i od Bo_
gludafje, Roditelji s{.ru prvom red,u zvani da poukorn ia"t-
ilT |tTj*-l djecu udwste u dobru iveLuvzBoga i Crlnru.
vJerr odana djeca bit ie i vjeri odani muZevi, a i;eri odani
muzwi su redovito i testiti rodoljubi. Tko
se ne boj,i Boga,
t"^ ni liudi, a tko pogazi vj"* A"gu i izrii go{a,
lli ce 11.boji
.rus prrJe pogaziti vjeru zadanu lirudirna
" i izdati domovinu.
2Ar
 potrebna.i kao odmor na5em kuhati jelo, h,raniti Zivotinje. Ti su poslov'i nuini svima i svaki
Najzad, nedjelja je nuZno dan, pa ih je zato dopu5teno vrSiti d ,na svetkovine.
izmudenom tijelu. TkJl;-s"tt dana.marljivo i savjesno radio-'
da se tijelo oporavi
nuino mu je potreuait'nedjeljni odmor' Tko bi u nedjelju i zapovijedane blagdane vrSio zabra-
Koliko sod se liudi razila- njene poslove, teS,ko bi sagrijeSio. Meclutim, i ovdje ima raz-
i ojada za rad,, utot"tri-dflG"'
ffij;1j;-t; t"ittiu dragi' nedjeljni loga za ispriku. Siromas,i koji moraju se,bi zarattivati svagda-
zili u Zivotni* 1-"#H",
podi,nak je zajednidko dobro' nji kruh radeii i u nedjelju, mogu raditi u nedjelju i blagda-
ne bez grijeha. Ispr,idani str seljaci kad zbog naglog nevre-
mena moraju skupljati usjeve na polju ili su5iti kr,mu na li-
TEZAEKI POSLOVI vadama, ili kad moraju ,kupovati potrobnu robu u gradu. Is-
pridani su vrtlari kad zbog su5e moraju za,lijevati povrie.
Crkveni zakon kaZe: Na zapovijedane se blagdane-valja Tako je,i s rad'nicima i pos,l'r.rgom,ako u.tjednu nemaju vre-
',*ariiti od teiadkih poslova, suastih radnja, a isto tlko; mena da sebi .i svojima kr,paju, Siju, peru i sl.
uto pottoje pozitivni zakoniti obidaji ili posebnep-ovlastice Zbog tutle su potrebe ispridalr,i ,obntnici: krojadi i posto-
- od "" jivnoga trgovanja, sajrnova i drugih javnih kupnja i lari kad im va,lja dovr5iti robu narudernr za vjenianje-ili za
prodaja. sprovod, a nisu je mogli svriiti u radne dane. IspriSani su:
Na nedjelje i zapovijeda,neblagdane zabranjeni su teZadki vatrogasci, uvoditelji vodovoda, elektriiari, krovopokrivadi i
poslovi. Ovimo spa&aju-poslovi oko obrattrivanja zemlje: ora- dr,ugi obrtnici, kad zbog paiara, tuie, 'bo,rrbardiranja ili koje
u tvor-
ii- ,t"puti sijati, ieti, ,i.oJl'ti,sjeci dwa u.5umi. Poslovi druge nesreie moraju pruZiti brzu pomoi. I,spridani su svi
raaioniiama: variti ileljuo, kovati, Siti, koji bliZnjemu pomaZu u nuidi i u;bla.Zuju tuttu bijedu.
nicama ,i obrtnidk#
zgrada' cesta' mosto-
airt"ii,r."ilge, tkati. Poslov'ioko gradnje zi'
Danas se puno nag,la5uje potreba i vrijednost rada. Ne-
;; k;; Stt"su: voziti gratlu, cijepati grede' tuii kamen-' poslovi'
ma sumnje da je rad nuZno sredstvo za namicanje iivotnih
dati. Svi ovi i nj,ima pottoti jesu teski tjelemi namirnica. Gospod Bog zapov,ijeda rad. >Sest dana radi<. Sve-
"'fieni i tjelesnu
O"i l""opfiuju dwjeka, umaraju, slab.e du5evnu potrebna to pismo opom,inje:
"Ako tko neie da radi, neka i ore
jede"
J"i";:n a,il""ntu sabranost koja je nuZno (2 Sol 3,10). >U znoju ie5 lica svojega jesti kruh" (post
""^g.t"-
kod Stovanja Boga. 3,19). Tko ne radi, a radit mcrZe,nije vrijedan daLivi. Nedasno
j javna trgo- je Zivjeti bez rada - od tuclega znoja ri tutle muke.
T,abrartjeni su javni poslov'i: sudskg rgdnie
ri svjedoka u parm-
lratjt p""iitanje i ireslu5avanje stranaka sve je to Medutim, krivo imaju koji drZe da je sve blagostanje i
obrutu i proi*obtana' St'e to ljude uzruiava' sva Zivotna sreia sadrZalna u sarnom radu. NipoSto! Bog je
;;;;;
da'leko'od poboZno"ti i;"b;;";sti 5'to"ih traZi dan Gospodnji' prvi izvor mira, zadwoljstva i iivotnog blagostanja kod-nas
Isto vrijedi i za javne draibe' sklapanje Yggt:r?' tjudi. Mi moZemo rad,iti po danu i po orodi,,rrtjednu i na blag-
-svedano tjedni trZni dani'
iavno trsovanj" tta oit"aene dane kao Sto su dane, moZemo se uni5titi i rastrgati u radu, ako Bog ,ne bli-
pa razni va5ari i 'pazari' goslovi rad, ako Bog ne da uspjetra na5em radu, ulalud je
;;iiatii";"jmcrvi,
Duhovni ili slobodni poslovi
-'" nisu zabrani*i- T." :9 po- sva muka na5a. Sveto pismo veli:
"Niti
je onaj Sto koji sadi,
slovi: ditati, piruti, *Jiti Bog''" pje-vati' slikati' risati' svi- Itji koji zalijeva, nego Bog koji daje te-raste" (1 Kor
siobodni' jer su il "+4" J,/).. "fqi
Prije rada recimo: Gospode, pomozi rni tr radu ,i blago-
rati, proudavati. o"i;";;tio"it":""
smieli obavljati u*" Jfo6oa"j*i' Robovi i kmetovi nisu se slovi moj rad, a kad smo svr5ili iad, recimo: Gospode, daj
da moja muka donese Sto viie ptoda.
smieli bavi ti ovim Poslovima'
..Bog nikomu duZan ne ostaje. Krroz Sest dana u tjednu
Nisu zabranjeni ni obidn'i i'ii zajednidki Fogloyi' 9"3T"
i poloZaja' radimo. svaki svoj posao
marljivo i savjesno, a sedmi dan
idu poslovi Sto itr vrSe^tuil5ttal' bezrazJl.kezvania
okrepe' Takvi su pG posvetimo Bogu i dusi - i bit ie obi,lno kruha i
u svrhu svoje bilo tjeluitt" Lito at*'ovne .-_-,neo.;elju
ruha, mira i zadovolistva.
kupati se' spremat'i sotru'
slovi: Setati,pj"s"dii;^;i!iir, t*r"u'
203
202
 IV. ZAPOVIJED BOZJA
OBITELJ
Prve je ljtrde - Adama i Evu - stvorio Gospodin Bog
izravno. Pbjavili su se na svijetu u odrasloj, muZevnoj dobi-
Nisu na zemlji imali ni oca ur,i majku. Nisu poznavali ni
djedjeg razvitka ni djedjih jada.
B"g je mogao i kasnije izravno stvarati ljude. ivlnoZili bi
se stvaianjem,-a rre raclanJem,dolazitri-bi na svijet izravno od
Boga, a ne preko obitelji. Medutirn, Ggtpoa !og.se- o{l9dio
z,a-radanje,i ne stvaranje. Od'luka je BoZja da lj'udi dolaze
na svijet"putem ratlanja u obitelji. U tu je svrhu Bog usad'io
., -.rik* t"tult tehnju za Zenskom naravi, a u Zensku teZnju
za muSkom naravi. Liubav veZe mu5karca i Zensku zajedno
u Zenidbi. U Zenidrbije dopu5teno sve Sto je naravno, -a na-
ravno je da kao ptoa t;uUivnih dina dolaze na svijet djeca'
Naravni ljubivni zikon potvrdio je Gospod'iarB-og i sve-
danom izjavorn.
-Evu Bilo je to u zernaljs!9p 11ju kgd.j"-Boe
Adama i povezao u Zenidbu ,i Zenidbu blagoslovio' f9P
j;;g;;* rekao: >Radajte se i rnnoZite se! Naprunite zepliy
i-pr?"te"ite je sebi! Vtaaa5te na.d.ribama morskirn, nad pti-
.u-u ieUesici'm i nad svai<im iivirn bidem Sto se mide na
zemlji!" (Post 1, 28).
Obitelj je rustanovaprirodnoga i objavlje'nog B&ieg z9-
kona. U podetku je d.inemuZ i Zena. S vremerlom se ratlaju
djeca - obitelj se pro5iruje. S raclanjem djece ne svrSava
obiteljska briga. Djecu'treba desrtitoodgojiti i na noge posta-
viti. fo je dugr i teSki teret. Rodi'telji treba da su neprestano
zajedno, da potpomaZu jedan drugoga u odgoju djece.
Gdje je dru5tvo i vlast mora biti u dru5tvu. Obitelj je
druStvo - i u obitelji mora biti v'last. Roditelji su nosioci
ugleda i vlasti, a djeca su duina pokoravati se obiteljskoj
vlasti. Ocu pripada prvenstvo uprave u obitelji. Majka po vla-
sti dolazi iza oca, a ako je potrebno i zamjenjuje oca. Pred-
nost oou daje Sveto pismo kad kaZe: ,rZeneneka se pokorava-
ju svojim muZevima kao Gospodinu, jer je rnui glava Zeni
kao Sto je i Krist glava Crkvi< (Et 5,22).Povijest svjedodi da
se kroz sva vremena davala u obitelji prednost rnuiu ,i muia
se svuda smatra predstavnikom obitelji.
Djeca su plod roditeljske ljubavi, nastavak roditeljskoga
Lwoti, produZemiroditeljski Zivot. Djeca su slika i ogledalo
204
s-vojih
_roditelja. Roditelji 6e rrurogo rnude oko uzdriavanja
djgge. Stan, hrana, odje(a, pouka, sve to zadaje veli,ku brign
roditeljima. Kad roditelji toliko doprinose i Zrtvuju za djeJu,
n9 mogu i ne smiju djeca ostati ravnodu5na prema rodite-
ljima.
?o BoZjoj odredbi rodirelji daju djeoi Zivot. povrh toga
iza Boga su roditelj,i najveii dobrobinitelji svoje djece. Z{to
su djeca duZna ljubiti svoje roditelje. Ljtrbav treba da je is-
krena - u du5i i u srcu, na rijedi i na djelu, ne samo u mla-
denadkim danima dok dijete treba roditelje, nego i kroz
cijeli Zivot. Roditelji su nosioci ugleda i dostojarns,tvi, makar
su neuki i siroma5ni. Roditeljskoga dostojanstva ne mogu se
sami odreii, a ne moZe im ga ni dijete oduzeti. Dostojaistvo
im pripada po naravnom redu. Radi roditeljskoga aostolan_
stva duguju djeca roditeljirna po5tovanje. Roditelji su prvi
uditelj,i i odgojitelji svoje djece. Irnaju nad djecom viast,
djeca su im pod,lodna. Kao podlolnici d'r.rina su djeca rodi-
telje slu5ati i izvrSavati roditeljske naloge. Ljubav i po5to-
vanje veZe djecu prema rod,iteljima cijeli Zivot, a posluSnost
tako dugo dok su u zajednici s roditeljirna. Kad se djeca
osamostale, vode brigu sami o sebi, pa tirrne prestaje i duZnost
posluSnosti.
Djecu veZe prema roditeljima ,i ,krepost pravednosti. Me-
<trutim povreda pravednosti prosutluje se drukdije kod djece
nego kod drugih ljudi. Ako dijete uzme ne3to od tvorne imo-
vine odeve, to se prosuctruje blaZe nego kad bi netko strani ocu
ili majci ne5to uzeo. Ako dijete povrijedi oscybno odevo dobro,
ubije oca,ili majku, tu€e ih, sramoti i prdre, to je teZi grijeh
nego kad bi to roditeljima udinio netko drugi. U svakom slu-
daju je grijeh roctenoga djeteta dvostruki ,gxiiieh. Grijeh pro-
tiv pravednosti, jer otac kao d-ovjek inna pravo na Zivot i dast
kao i drugi ljudi. A gr,ije5i dijete i protiv ljubavi koju je dulno
roditeljima.
Sve ove obveze - ljubav, Stovanje, poslu5nost i praved-
nost - obuhvatio je Gospod Bog detvrtom svojom zapovijed,i
koja kaZe: 'Po5tuj oca i'mater ia dugo fiviS i-dobro-ti rr-ude
na zeml.i.i<.
DJECA PREMA RODITELJIMA
. - Djeca duguju roditeljirna ljubav. Dijete ljubi roditetje
kad im Zeli i dini dobro. niSete
ui trutu iiiagatiza rod,iteljsko
205
dobro kao za svoje vlastito. Tko 'iskreno ljubi taj se smatra
jedno s,ljubljenorm osobom. Nije dosta da dijete samo osjeia
za roditelje. Djelima treba pokazati ljubav prema roditeljima.
Napose treba ljubav pokazati u danima nesreie, bolesti, bije-
de, starosti, Zivotne klonulosti. Roditelji su zadetnici, stvarni
podrZavatelji i branioci Zivota svoje djece. Zato destito odgo'
ieno dijete neie dekati da roditelji doclu u krajnju bijedu,
nego ie i u obidnoj tjelesnoj i du5evnoj nuZdi priskoditi rodi-
telj'ima u Po'moi.
Djeca redovito teSko grije5e ako roditeljirna Zele velik<r
zlo. Ako roditelje ozbiljno mrze, psuju, te5ko raZalo5iuju,
grubo s nj'irna govore i'postupaju. Ako ih te5ko ogovaraju ili
ih se stide. Ako ih u bolesti i bijedi zanemaruju, nikako ne
pomaZu niti se brinu za spas ,njihove du5e. Ako im ne ispl-t-
njuju razborite i po5tene posljednje volje ni prije ni poslije
smrti. Djeca ie te5ko sagrije5iti ako sprijede roditelje u sa'
stavu po5tene oporuke tirne da se sluZe varkom, izigravanjem,
laZju ili nasiljem. Te5ki je grijeh naslijediti baStinu, a ne 'is-
ptatlti odeve dugove. Ako ,djeca nisu niSta 'naslijedila, ne veZe
ih pravednost na isplatu odinskih dugova nego samo -ljublv'
Djeca ie isplatiti odeve dugove iako nisu duina, samo da odev
ugled ne strada.
Djeca su duZna iskazivati roditeljima po5tovanje' Nije
dosta po5tivati roditelje sa'mo u du6i. I iz valrtatreba priz'rnti
roditeljski ugled i vrijednost. Postivanje valja pokazati rije-
6irrr-a, vlada,njem i djel'ima. Sv. pis'mo orpominje djecu: "Na
djelu i na rijedi sa svom strpljivoSiu po5tuj oca svoga-"-(Sir
:,g). lstazivinje StovaniaveLe djecu pod teZak grijeh'Y"dY-
tim, djeca ie t-e5ko sagii3e5iti sarno snda ako je povreda- teS-
ka, te svijesno i u prisutnosti roditelja izvr5ena' Inade fe
samo laki grijeh.
Kad, dakle, djeca teSko grije5e prot'iv po5toranja rodi-
telja? Ako roditelj"e nazivaju pogrdnirn imenirna, risrnjehavaju
ih, s nj,ima zbijaju gnrbe-Saie,-na njih diZu ruku ili ih dak
tuiu i na sud doi'tue-". Telak je grijeh zattaiir: rydilelje pred
drugima radi njihova siromaStva, neukosti ili kakve priro-
clene mane.
Djeca su duZna slu5ati svoje roditelje. Sveto pismo veli:
pokoravajte se roditeljima u svemu, jer je to ugodno
"Djeco,
Gospodinu" (Kol 3, 20). Djeca su duZna slu5ati roditelje dok
su pod roditeljskom vlasti. Kad djeca postanu punoljetna,
prestaje obveza poslu5nosti, ali duZnost ljubavi i po5tovanja
206
ostaje kroz cijeli Zivot. Djeca su dulna slu5ati roditelje u sve-
mu Sto se odnosi na du5evrnri napredak, des,tito vlada,nje te
duhovno,i vremenito dobro obitelji.
Na,pose ,je vaino od roditelja traLlti savjet kod izbora
staleZa i zvanja. StaleZa su dva: rduhovni i graclanski, a u
graclanskom je mnogo raznovrsnih zvanja. Roditelji, kao stari.
ji i iskusniji, pametno ie savjetovati dijete, rije5it ie mu
su,rnnju ,i ukloniti te5ko6u. Sretno dzabrano zvanje donosi sa
sobom smiren Zivot na zemlji i blaien Zivot u vjednosrti. Po-
_qre5noizabrano zvanje znadi nesretan Zivot ovdje na zemlji,
a mnogo puta i propast u vjednosti. A bnigu za svoj vremeniti
i vjedni Zivot nosi odrastao dovjek u prvom redu sAm. Pre-
ma tome ni si'n ni kii rnisu duZ'ni sluSati roditelje, ako bi ih
slali u zvanje koje njihovoj naravi ne odgovara, ili bi im bra-
nili zvanje za koje irn je jasno da im ga je Bog odred,io.
A ba5 kod wbora zvanja roditelji iesto ,te5ko grije5e. Ko-
liko ,imade plemenitih mladi,ia i djevojaka koje Gospod odito
zove \t duhovni staleL, a roditelji i rodbina dignu kuku i mo-
tiku da im duhovni staleZ omraze. Roditelji, mislite na du5u
svoju i na duSu svoje djece.
Jednako i kod Zenidbe ili udaje treba pitati roditelje za
ru1'jet. Nije svaki muikarac za svaku Zensku ni svaka Zenska
za svakog mu5kanca. Roditelji ie i tu puno pornoii svoj,im
mudrim savjetom. Metlutim, ni kod Zenidbe nilu duZna dj-eca
sluiati roditeljske Zelje, nagovore, groZnju i prijetnje, ako su
uvjerena da bi s osobom koju roditelji hoie bila nesretna u
braku. Koliko ima na5ih roditelja, napose na selima koji bez_
du5no sile sinove na Zenidbu, a kieri na udaju protiv njihorr"
volje. Posljedice toga su nesretrni brakovi, pretilin;an3j rod,i-
telja, pravi pakao vei na zemlji!
Djeca su duZna slu5ati roditelje kad roditelji doista ne5to
naloZe i to u vainoj stvari. Nekada roditelji sarno opom,inju i
savjetuju, a nekada zahtjwaju ili ,nalaZu. Crilefr je-ne poilu.
Sati roditelje kad je nj,ihov nalog vaian, teZak i ozUiSan-.
Djeca grije5e iz neposluha prema roditeljima kad sin ili
Kcerka idu protiv roditeljske zabrane u druStva, gostionice,
Klna, KazaliSta, na'sijela i prela, na plesove, Setnje, sastanke,
I3c:u.ol,_,predavanj'a i sfi8no Sto ini po sudu roi,iierya moie
skodit,i. I kad ne idu i,li kad powe izbjegavaju crkvu, Skolu,
poboZnost, kr5ianski nauk, iv. ispovijei. Djeca grije5e kad
oJ.19.9d posla, kad varaju roditelje, ie dolize ku?i
na vrije-
me ili ljendare.
207

Sto su djeca duZna roditeljima duZna su skoro isto tako
,uojim skrbnicima i rottacima kad zastupaju roditelje' Osta-
lim r.otlaci'ma'djeca du'g'uju ljubav 'i po5tovanje pretna srod-
,nosti.
- --
kao Zivi dlanovi obitelji, n1 svoj nadin pridonose
"O5"*
oosveieniu roditelia. Zahvalno5iu, odano5iu i povjerenlem
SJgouorii ie na dobrodinstva svojih roditelja, te ie im kao
li""r. djeci pristoji biti pri ruci u te3koiarna i'ivota i u starad-
t<oj osamljenosti.; (>Ga;dium et Spes", br' 48)'
RODITELJI PREMA DJECI
Svuda na svijetu roditelji ljube svoiu djegu' Dj-eca-sudio
roditeljske tururri pa kako ioaitet3i ljube sebe, tako ljube i
svoju narav pomlailenu u svojoj ai.""1'-
"
Katolidki crkva 'dobro p6zia i;udstu naruw p? 7a!o k:aire
,, ..o- zakoniku: Roditelji su naistroZe obvezani brinuti se
p.r*u rij"-a woj,im kako za vleri't<i i dudoredni odgoj' tako
ir. ij"f"i"i i gradanski odgoj djece, te skrbiti za njihovo vre-
menito dobro (kan. 1113).
Iz
irurro roditel;a na odgoj djece jeste prirodno Prlvo'-
prirodnog pravaulazi duZnost za roditelje brinuti seokoces-
il;;;"i; djece. Ako djeca nemaju^oca nri majke'.duZni su
u"l""ii? a:ta i b"k , o8"'to"strarne'Gdje su pstavljeni skrb-
nici duZni su oni zamijeniti roditelje u odgoju djece'-
je::tua-
Sto su duZni roditetji ajeciZ Najprije ljubav' Bog
raju6i ljudsku narav - usadio roditeljima u srce neoDrcno
u"iiku liubav prema djeci. Roditeljska ljubav prati djecu kroz
srnrt
ciieli Zivot. Ona je tolika da su roditelji priprawti i u
-poiiza dobro svoje djece
- --Roditelji
ljube dijete radi Boga jer je 9n9 p.o neumrloj
duSi slika i"pritita YoZia. Ljubav imite rz du5e,izsrca,osje-
ia je ditavo roditeljsko bice. Nije suunou rijedima n9go prt
ia# u djela. Jedno,mdini djetetu d"Pt": drugi gul ga duya od
,iu. i",iit"rjska ljubav nikada urerniruje, uvijek je u pokretm
kako bi d,ijete 5to vi5e usre6ila.
RuZno je od noditelja kad mane i pogrjeike svojldj.ege
U"z potreU" naokolo pripovijedaju i iznose u javnost' 9li"::
protiv ljubavi i prave-dnosti.protiv ljubavi jer su duzni ljubi-
ii aj"",r, a proti; pravednosti jer i dijete ima pravo na dobar
glas.
208
Postoji u naSsm druStvu ri jedan posebno te5ki roditeljski
grijeh, a to je abortus ili pobadaj.
"Vjesnik<
(od,29.IX1i45)
donio je ovaj podatak: Samo u toku god. lg12. na
ter,itoriju FNRJ legalno je izvr5eno nr zdravstvenirn ustanova-
ma 32.955 pobadaja. Tome treba dodati broj >irlegaln:ih<poba-
daja, koji je mnogo veii od legalnih. Te ilegal,ne pobadaje di-
ne majke same na svoju nrk'u - bez lijednika. Svaki pobadaj
je ubojstvo nevina dovjeka. Kolika silna ubojstva, koliki zlo-
dini pred Bogom, narodom i drZavom! Roditelji - grobari svoje
djece, grobari svoje domovine!
Dok se dnugi narodi oko nas ubuano mnoZe, rastu, napre-
duju i vesele svom broj,nom podmlatku, kod nas se roditelji
boje djece, sarnaiubijaju svoju vlastitu djecu, sami kopaju
grob svome narodu i svojoj domovini. Nijedan nam vanjski
neprijatelj nije toliko opasan koliko ovaj domaii - roditelji.,
ubojice svoje djece. Nijedan nam rat nije pobio toliko ljudi
koliko ih ubijaju naii domaii neprijatelji - roditelji putem
pobadaja.
Roditelji, ubojice svoje djece,'snosit iete na BoZjem sudu
te5ke posljedice odnosno te5ke kazne koje ie odgovarati teZi-
ni'ruadih zlotina.
VJERSKI I CUDOREDNI ODGOJ DJECE
je i najozbiljnija dmnnost roditelja brinuri se za
. {?jygeu
vjerski i iudoredni odgoj svoje djece. Katolidka Crkva napose
istide ovu duznost kao teSku i za one koji zast'paju rodiielje
u-odgoju djece. Svaki je roditelj duZan vjenski i" iudoredni
o{goj pruZiti svojoj djeci od najianije njihove rnladosti. Rodi-
telji treba 4a otklanjaju od djece sve Sto je protivno katolid_
koj vjeni i iudorerlu i da usaduju u dje6je dir5e vjerske i du-
doredne istine.
Rriga za pguku djeteta podinje vrlo rano. Kr5tenje se dje
teta ima obaviti Sto prije. Bezrazlofuto odgatlanje krStenja
tez.1k je qrijeh. Rodit;lji-se
nuti, sami ili preko arugih,
imadu u priklad,io otil*e pobri-
da dijete faudi prve i nilpotretnile
postepenoprlpravi za sv. satramenti ispovijeii
TllitJ"tlir."
t pridesti. Djecu treba sl;ti k sveCenikuna kr5danstii oi"t.
rreba se pobrinuti da djeca redovito polaze sv. rnisu
vjerske poboZnosti. i ostale
14 Sro tsog trazi od
co\icka,
209
 Roditelji 6e prikladn:irn nadinom raavijati kod *jece ielju
i ljubav za destitim vladanjem. Buditi Stovanje i udivljenje -za
sk"romnost. Poticati na zanimanje i visoko po5tivanje za 6tudo'
redne istine i crkvene propise. Roditelji ie bdjeti nad druSt-
vom u koje djeca zalaze i neumorno odvraiati djecu od mana
gdje god itr pii..tiiet". Ne mogu se od grijeha ispridati oni ro-
ditelji koji zanemare kr6ianski odgoj svoje djece'
I,trurodito je vaZno dati djeci dobar primjer. I najlj-ep5e
rijedi ostaju samo rijedi i,ne donose plo{'u odEoju, ako ih ne
piati dobar primjer. Narodna poslovica kaZe: Jabuka ne pada
daleko od stabla. Kakav otac takav sin, kakva mati takva kii'
Dobar olac daje sinu dobar primjer pa ie i sin biti 6estit. ees-
tita majka .uolom du5om bdije nad kierkom i svojim je vla-
danjern oplemenjuje. Roditelji treba da najsavjesnije paze
Sto govore, a pogotovo Sto rade pred djecom.
lreba natAixi fivot i rad 'djece. Ako nema nadzora, svi
dobri roditeljski savjeti mogu ibiti posve uzaludni. Djeca vi'de
,i duju na ulici svega i sva5ta. LoSi dmgovi, prljava 'knjiga,-ne-
zgodni komadi u [,inrl i kazali5tu - sve to razorno djeluje
ai"eln du5u. Duinost je roditelja zavremena istrgnuti dje-
""u
cu ii pogibeljna dru5tva i budno paziti da djeca ponovno ne
zapadnu u zlo dru5tvo.
je
Roditelji ie se u odgoju djece posluiiti i kaznom kad
to potrebno. Krivnja iziziva kaznu. Kod kainjavanja djece
tre6a da su roditelji ozbiljni i obazrivi' Najprije se dijete kaZ-
njava rijedjn - opomenom. Ako ne koristi lijepa rijed i oz-
Uit3na opo-"trr, roaitetli ie djetetu uskratiti ne5to Sto mu je
'tz-
ugodno,-zabraniti iii u kino ili kazali5te, ne dati djeteit za
lJ1, zabavu i slidno. Kao zadnje 'sredstvo dolazi kazna' Te5ko
je zamisliti oca ,ili rnajku, a pogotovo odgojitelja- tutle djece'
i<oji nikada u odgojiteijskomradu nije upotrijebig -nekq.kaz-
genijalni odgojitelji ili genijalna djeca-
,rrri To bi moralibiti
Kad djeca prispiju u pielazne godine - pubertet, svako rrosi
je
u sebivullian,-a"da t1 toga samo nije ni svijesno' Mnogo
dijete u toj'dobidobi drsko, surovo' neposluBno, prkosno' Lijepa
rijed u toj nerijetko znadi l<oliko i gluhomu dobro jutro-
Upotiijebit shodnija sredstva odgoja. S-avijaj
Sio ie5 tiaal
drvo dok je mhdo! Ilad ne pomaZe odinska opoimena, dorvat
6e ga k svijesti ponekad i primjerena kazna'
Sv. pismo opominje: >Ne Stedi kazne djetery gyojemu!
Izbije5 li ga Sibom, ne ie od toga umrijeti< (Izt 23,13)' "Tko
Stedi Siibu;ne ljubi sina svojega, a tko ga ljubi, kara gaza
210
vremena< (Izr 73,24). Dakako, mora se paziti da se u kaZnia_
vanj,u ne ide predaleko. Velike, teske i okrutne kazne mogu
dijete natjerati u odaj, pa ie djeca postati rnalodu5na i izgubi-
ti svako povjerenje u roditelje. Trime je onda promaBen i sva-
ki odgojni uspjeh. Sv. pismo mudro savjetuje:
"Odevi, ne raz-
draZujte djece svoje, da ne postanu malodu5na< (Kol 3, 21).
Roditelji, nemojte kaZnjavati djecu bez razloga.
TJELESNI I GRADANSKI ODGOJ DJECE
.Zdravi roditelji donose na svijet zdravu djecu, a bolesni
ng{je1ko svoje boles&i prenose i na djecu. Radi toga su rod,i-
telji duZni paziti na svoje zdravlje. O njihovom zdiavlju ovisi
zdravlje njihove djece. Treba da se duvaju opojnih pieu, .rr"ti-
k9g.."rTj?yanja, spolnih zaraza i svakog neiuhorednog
miSljenja i duvstvovanja. Majka odgaja svoie diiete od samoi
zadeia. Njoj se stav,lja na srce da ibudno izbiegiva sve Sto bf
moglo Skoditi djetetu za vrijerne njezine tnrhnoce. Razborita
ie-majka za vrijeme trudnoie :r,bjegutani plesove, nede dizati
velike terete, duvat ie_se hladnih kupelji -Jbje?at'6,e od svega
Sto bi,moglo dovesti do pobadaja djeteta.
- Roditelji su ,se duZni pobrinuti da djeca dobiju dobru i
zdravu ishranu. Prva je djedja hrana majEino mlijeko. Majka
je
{uZna svojim vlastitim mlijekom hraniti svoje dijete. fi;e
majdinska duZnost teSka. Drugoj Zenskoj smije dati-dijete sa_
rno onda ako je majka te5ko bolesna ili tjelesno tohkb slaba
da bi joj Zivot bio u opasnosti, ili bi trpjela drugu koju znat-
nll Stetu ako bi sama dojila dijete.
Roditelji su se duZni skrbiti djeci za sta\, odijelo i obu_
i.y.
4k9 dijete ob,oli, treba ga lijediti. Sve ovo treba pruZiti
djeci dok djeca ne stanu na vlastite noge. Ove duimosii veZu
roditelje i u sludaju da sm djeca opaka i neposluSna. MoZe se
dogoditi da su djeca vei i samostalna, ali se malaze u bijedi
- roditelji su im duZni pomoii.
Roditeljirna je duinost odvra6ati od djece svaku pogi-
,
bao u.kojoj bi mogla stradati u Zivotu. TeZa[ grijeh dini mij-
Ka koJa izloZi svoje dijete, jer ga prepuSta opasnostima,
da iz-
rozeno pogine.
SJo se tide gratlanskog od,goja roditelji su se d.'uini pobri-
_ ..
da.djeca odaberu nranje priktadno svom poloZaju i spo-
::lt
sobnostima. Covjek sa sretno iiabranim zvanjem je
ponos wo-
2tl
 su redo-
je obitelji i koristan dlan zajednice'-Ljudibez zvanja ie biti obitelj. Kr5ianski odgojena djeca postaju dobri vjer-
tat"ovi,- iudoiedni pokvarenjaci naj- nici Crkve i korisni dlanovi svoga naroda. eestito odgojenoj
vito skiinice, propalice,
Jedna 3e djeca oc9v9 zvanj-g'To-:e najde5ie se djeci veseli i nebo, jer nakon zemaljskoga Zivota dlanovi
-"* luditf p9-
""tif.
Erg"d"-f..a seljaka. Roditelji ob.raduju zemlju i djeca su obitelji odlaze u nebo. S njima se umnaZa broj nebeskih sta-
nauditi koji zanit, obrt' Gdje su mogui- rrovnika. Obitelj je rasadnik o komu su ovisni Crkva, driava
r:"?:"r"i. rri ie djeca
Skole i nebo. A stupovi su obitelj'i otac i majka - muZ i iena.
io.ti pr"porudujl se da djeca-qolu.t-"srednje i visoke
u Siroki svijel' - MuZa i Zenu ljubav je dovela tr brak, ljubav t'reba da ih
da im se iako otvori put -valno
foJ Z"tttt" je djece da im roditelji osiguraju bar ne- prati kroz sve vrijeme opstanka braka.
Sto materi3ainih iredstava za udaju' Zivotno iskustvo pokazu- ,Ta se ljubav posebno izralava i dopunjuje u samom
nego bradnom dinu. Zato su dini kojima se supruzi mettusobno
i"-a" t" lat<Seudaie djevojka t<oja ima najpotrebnije'
ttLtttu. u braku je vrlo vaz'no gospodar- intimno i disto sjedinjuju dasni i dostojni." (Gaudium et
i;;;"j"
.i.o "Gdjt"isl" osigurana obitelj Zivi.smireno i z4' S p e s b, r . 4 9 ) .
a te5k; bijeda u obitelji je izvor potiste'nostr: suKe
"itl"i"]dospodarski
dovolino,
DuZnosti su bradne te5ke pa (e ih supruzi moii
misle. na snositi onda ako su povezani iskrenom i trajnijom
Uu i JuuAu.I Sveto pismo opominJe roditelje.neka
aleg nisu duZna roditeljima ijubavlju. Sv. pismo opominje muZeve:
; ;; a:""i Sto privniiede,.ij^e1 "MuZevi, lju-
steii, nego rodiielii djeci" (2 Kor -12' l4)' bite svoje Zene, kao Sto je Krist ljubio Crkvu i sebe samosa
blago
"--'R;i;;i;i
sluauzni up,tciuati giTl du naude poznavati ii- prcclacrza nju". Zenama poruduje:
"Zene neka se pokoravaju
t"t, .rrif"j", pruuu i auZiosti kao iijuae s kojima ie dolaziti u svojim muZevima kao Gospodinu, jer je rnuZ glava Zcni"
trebati u (Et 5,22 i 25).
Zivot.ri aoaii. tr"Ua djecu pouditi o svemu Sto ie im "MuZevi ljubite svoje lcne i ne buclite osorni
odgajati-djecu daleko prcrn.r njimao (K<ll 3, 19).
eradlanskom Zivotu. dif" Ui pogre5no "MuZ neka Zeni dini duZnu Iititrar',
il;trc,;, j;.?" t t uu djeca iigurno-s.tradati' Djecu treba-pri,- a isto tako i Lena muZuo (1 Kor 7, 3).
Sted-
vikavati od malena na saviestair i ozbiljan rad; da znadu MuZ i Zena su se duZni pomagati i upotpunjavati u svim
tl:"""ii,durrrud.t trazltisvoje privo ali i tutte po5tivati' Zivotnim prilikama. U te5kim dasovima da se mudro savjetu-
:"iii
"
Poweda je roditeljske ljubavi i -grijeh protiv vlastite- 9je- ju. U nesreii i Zalosti da se tje5e. Kad koji oboli da ga drugi
ce kad roaitetSi ludo rasipaj'u i'metak, neumjereno.-i nerazbc briZno njeguje. Slabosti i pogre5ke jedan drugoga da strplji-
rito troSe novac pa ba5 ni5ta n" mare da djeci Sto ostave' \/o snose i obzirno uklanjaju. Jedan drugoga da pomaZu u
je ne sa-
et L aieca nisu ni5ta izudila, ako su zanemarena,to kreposnom Zivljenju. Sve dobro i zlo, sve Sto Zivot donosi da
mo obit"lSrko nego i opie dru5weno zlo s mnogim Zalosn'im zajedno dijele. Smireni i staloZeni roditelii - smirena i sret-
posljedicama. na obitelj.
Narodito je vaino duvati bradnu vjernost. Nije dopu5teno
Roditelji treba dapaze da se kod izbora zvanja 1oj9 $je; da jedan drugomu neopravdano uskraiuju bradnu duZnost.
ce ne izdiirt iznad obiteljskih moguinosti' Raspirivati lod
Ne smije se spredavati. zate1.e djeteta. Ne smije se ni muZ ni
ai".-" tt..tt"dne teZnje za visokim poloZajima, "99dIT.::1";
od Zena upu5tati u nedopu5tene odno3aje s dmgom osobom.
tom, bogatim sluZbama,za sjajem i rasko5ju,znadi-stv.oriti Bradna vjernost je vrlo osjetljiva. Gospodin Isus Krist je re-
a:!* Uita"ie lakta5e,' AezoAiirne- seb'Fnjake, koji ie. laZju'
- kao: ja vam kaZem, da je vei udinio preljub u svom srcu
,il"tku-^ i prevarama idi naprijed. Takvi su ljudi neobuzda- "A
st'aki koji s poZudom pogleda Zenu< (Mt 5,28). Preljub je ne
-
ni u svoiim ieinjama, bez daiti i ponosa veliko druStveno samo izvanjski potpuni 6in s drugom osobom, nego i sama
zlo. zelja u srou.
MUZ I ZENA MuZ i i.ena su d.uZni zajedno stanovati i zajedno se hrani-
ti' Odvojeno mogu stano'traii samo po dogovoru. Ali treba pazi-
u- Ir da odvojeno stanovanje ne bude na Stetu kojemu od bradnih
MuZ i Lena- otac i majka vr5e u obitelji vrlo.vaZnu clrugova. Moglo bi se dogoditi da radi odvojenog stana ohla-
njirna ovisi kakva
fog".'-Gi-* rreit"t3i i odgojiielji ctjece.O

212 213
 i sama brai'
di medusobna lju'bav, pa se s vremenom raski'ne vati potrebno, zanemarivati je ili je drZati rkao slu5ki,nju. Zlo
,.:"a"i.a. niile nego se spo'Iaryme o odvojenom sJalova- je kad muZ sve obiteljske prihode tro5i sarno na sebe. Izvor
"" paziti i na t6 da toodvojeno stanovanje ne bude o- je nesklada u obitelji kad rnui pije, karta se, po ditave noii
"i"Ji"uu za brabnu nevjeru i da radi toga stradaju djeca' izostaje izvan obiteljskog doma, polazi szun na skupe izlete
^flrrrott
Kako je suvremen"iiivot teLak,moZe biti opravdanih raz- ili ljetovanja, kad tro3i na druge Zenske. Jednako je zlo kad
posao rr drl*'
r"gu-d; *iL i LenaZive odvojeno. 'l1ItZ i" na6ao Lena ima prevelike zahtjeve glede stana i hrane. Kad hoie sva-
g"-; ;3"tt", a tena ne rnoZe za njirn' Jedan treba oporavak ki das nove i skupocjene haljine, traZi mnogo nakita, voli ras-
pa opravdan razlog da kroz to vrijeme iive od- koS, dru5tvo. Narodna poslovica kaZe: Kakovo ljeto tede, tak-
iti-tiiue6rr;" ie
vojeno.
--'-Kad va se pogada pede. Ako su obiteljski dohoci veii, moii ie si
se mijenja boravi5te, dulna je.!enapgciza rnuZgm obitelj viSe priu5titi.
""Uit"fji. To vrijedi uvijek kad je oprhvdan MuZ je duLan brinuti se za ienin duhovni Zivot. Ako sama
j"r j";;t gruuu
naj-
razlog zbog kojeg muZ Li3"n;a boravi5te' To se dogatla je.
ne vodi brigu, treba je upozoriti da ide u nedjelje i blagda-
po sluZbi premje5t-aju pa onda
de5ie kod d,inovnikaf.-;i r" u
ne u crkvu da izvr5i uskrsnu duZnost, da se moli Bogu, da
i-ii"" duLnaslijoditi #ruza da se bra8na zajednica nastavi djeci daje dobar primjer. Ako netko Zenunepravedno napad_
novorn boravi5tu. ne, muZ je duZan da je brani i za5titi. Ako je Zena svadljivai go_
povjerenje' Je-
Medu supr]uzimatreba 'da vlada svestrano prirodnoga
ropadna, mui 6e je opomenuti s duZnim po5tovanjern-imaluii
au" pi"a drugim .t" rrnil" i*ati tajni' se drZe pred odima da mu je Lena i drugarica. MuZ ne smije biti-las_
1{\o
jedan drugim' Stc
i BoZjeg zakona,r,"*-u3.t Sto skrivlti ored kavac ,ni tiran. Treba da je obziran ri st'rplj,iv. Neka pazi da sa-
j;"; pt"*i drugomu' bit ie oboji- duva Zenino povjerenje.
," lsitJ"i:i i povjerljffi
-- -lak5e i ugodnije.
ci MuZeva je duZnost urpravljati kudom i iirnetkom. priroda
iiu"i"ie fln;e,nica nakon rata strahovito veliki broj ne- rnu je nametnula veie i teZe poslove u obitelji pa je po samoj
sretnih brakova. ivr"ltut"i odbacuju Zene kao neSto bez prirodi glava obitelji. Vlast u obitelji treba da izvr5uje u spo_
haljine'
orij"Jnotti, a Zenskemi3"";u;" muZive kao sezonske je
razurmu sa Zsnom. A do sporazuma 6e lako doii ako irna lju-
j;'da je cijena;;iJi'" tako nisko zenidba bavi i obzira prema Zeni. Ako se rnuZ i Lena,ne slaiu, duLna
;;il;; P"1"'3
vaLna,uzviSena,sveta ustanova prirodnog i BoZjega.zakona' je \ena slu5ati muZa ne samo glede posla u kuii i izvan kuie,
Kamo vode ti nesretni ^j" brakovi, te neprestane i nebrojene-ras- nego i glede odgoja djece. Stoji to, da su djeca vi5e na brizi
jednog obitelj skog majci nego ocu. Nlajka je po prirodi osjeiajnija, njeinija i
rave? Svaka rurt*u jer su predana "g"ii5l?
na od-
n3".u su nakon rastaive ""iltenje
velika lirotinSa' btiZa djedjoj du5i od oca. Ali uza sve to otac daje srnjernice za
- makar kako
goj samo jednom .oait"t;", a jedan roaiteti potpuni
shvaianje i djelovanje u kuii, onodgovara za duh, koji vlada
djetetu pruZiti u obitelji.
vrijedan i sposoban;t;:'tt""moZ"
obiteliski odgoj. Najde5ii ranlczi nesklada i ,svaita u braku jesu: lju;bo-
""'"8'i:"':""*riJJok tim tuinim pojavama? Prije braka t$-ou1- mora, novdani tzdaci i djeca. MuZa mude sumnje, desto oprav-
braka manjak ob-
i po"ti"o struaianjebtata, a ia-vrijeme preporuditi muzu dane a jo5 de5ie neolrravdane, da iena podfiava nedopuStene
"o
rir" a"rtpr:ivosti. Niiita" t" ne moZe dosta t'eze izvan obitelji. Zena nema mira od ljubomore pa na sva-
iedan drugomu' To
i Zeni: Cijenite :"au"t'ii'g"ga, popu5tajte ---bez'
ovih wlina -
kom koraku uhada muia, zove ga na red bio kriv ili ne. Ro-
su uvieti 2a sretan;ttk;-t""'drugo di se svada. Mui plane pa dolazi do o5trih rijedi. Zena mjes-
vrijedi malo ili ni5ta u braku' to da ga smiri prigovaranjem svaitu jo5 viSe raspinuje. Kad
se smire, obojici je Lao jer vide da su razlog svatle bile sitni-
OBITELJSKI NESKLAD ce.
MuZ bi htio novac uloZiti u gospodarstvo, a iena u kuian-
hranu i odijelo pre- stvo. Bez gospodarstva nerna izvora dohodaka, a bez kr.lian-
MuZ je duZan brintr'ti se Zeni za slarn'
l por"zui". Ne smije 1oj uskradi- stva nema Zivota u obitelji. I ovdje je potreban s,porazurn.
ma svome i ,rj"rl"oririu"jl

211 275
Jednom 6e mui za volju mira porpustiti Zeni, a drugi put Zena
rnuZu. Mir, ugled i blagostanje obitelji je dasna swha kojoj
trebaju pridonositi lidne Zrtve i muZ i Lena.
Pravilno je da otac pred djecom t:z,dtie majdin ugled, a
majka odev. Tada ie djeca iskreno i visoko po5tivati i oca i
majku. ZIo je kad otac pred djecom nuii majku, ili majka
pred djecom vrijeda oca. Djeca konadno ne po3tuju ni oca ni
maiku.
Vrlo je nerazborito kad otac pita djecu: Da li vi6e volite
mene ili marnu? Ili kad rnajka pita: Da li viSe volite mene ili
tatu? Djeca su na mukama. Ne znaju Sto bi odgovorila. Ako
kaZu da viSe vole oca, zamjerit ie se majci, ako kaZu da vi5e
vole majku zamjerit ie se ocu.
Nikada se ne moZe opravdati da muZ tude Zenu. Na Zalost
ima i takvih sludajeva. lena nosi u sebi dovjedje dostojan-
stvo koje treba po5tivati u svakom sludaju.
ZENA U OBITELJI
Duinost je Zene pokoravati se muZu s ljubavlju i odano5'
iu jer je muZ glava obitelji. Prirodni i BoZji zakon daje muZu
prednost uprave pred ienom. "Kao Sto se Crkva Plkorava
kristu, tato i Zen-esvojim muZevima u svemu( (Ef 5, 24). Kao
Sto Krist i Crkva dine jedno tijelo, kojomu je Krist glava, ta-
ko su muZ i iena jedno tijelo, kojemu je muZ glava.
MuZ predstavlja obitelj i odgovara za obitelj. Radi toga
su duZna bca kao predstarrnika obitelji po5tivati ne samo dje-
ca nego i Zena-majka. MuZ odekuje od Zene da btrde pleryg
niemu-blaga i mjeZna. Da ga obzirno opominje-. Da bude briZ-
tti i r.trt"iljiva, a nadasve strpljiva s muZevirn slabostima'
Zenamcy'ze samo s blago5iu svladati muia. Bude li Lenapte-
ma muZu gruba i proita, uzrujat 6e mtsLa, a u uzrujanosti
muZ ne pozna ni njeZnosti ni finode.
P,rirodni zakon je Zeni nametnuo brigu za djecu i kuiar.
Briga oko djece je te5ka i traZi puno Lrta,va. Nije dosta dijete
roditi pa ga onda napustiti da raste kao divljaka u sumi. Nad
djetetom treba_ neqrrestano bdjeti. S jedne strane uklanjati
njegove slabosti, a ma drugoj strani uzgajati u njemu smisao
i poirtvorrnost za vrlime - plemeniti kr5canski Zivot. Svi kas-
niji uditelji ,i odgojitelji teSko ie ispraviti i nadomjestitlpro'
puste Sto ih je kotl odgoja udinila nehajna majka' MoZe dijete
216
zalutati, poii stranputicom i tesko zabrazditi. priie ili kasniie
ie se pobuditi u du5i plemenita misao koju je miSta usaail"a_
Dijete ie se trgnuti, doii k sebi i postatl opet destit dovjek
i dobar kr5ianin. easna je dakle ,i uzvi5eni majdina briga
oko djece. Nikada je ne moZe dosta nagraditi ni mLZ ni dje;,
a po€otovo joj ne daje dosta priznanja javnost _ druStvo.
- Na_majci
je voditi ku,ianstvo - vr$iti sitne kuine po-
slove. Spremiti stan, kuhati, prati, Sivati, krpati. pogledaj
obiteljski dom i dobit ieS sliku majdinu. Neuiedan i prlja,i
stan, zapu5tena ,i zairnazana djeca - dokaz su da je i majka
nemarna i neuredna, bez srca za, dom i obitelj. eist i ur.:dan
dom, pristojna, dedna i dobro hranjena djeca - slika :u od-
lidne majke i domaiice.
Majka je uditeljica i odgojitelj,ica djece. Koliko moZe
duZna je djecu upuiivati i pou6avati u svemu Sto ie djeci
trebati u Zivotu. Napose je vaZno da djecu poudi u kr5ian-
skom nauku i naudi ih poboZno se moliti Bogu. Sama pouka
nije dosta, treba djeci dati i dobar primjer, pa s djecom
zajedno moliti, u crkvu iii i zajedno poboZno primati svete
sakramente.
eestit muZ ie se pobrinuti za pristojno uzdrLavanje svoje
Zene. Priudtit ie joj odmor i zabavu kako je u mjestu obidai
i koliko dopuitaju obiteljske moguinosti.
Ako je muZ lo5 - kune, prosto govori, pije, svadljiv je,
djecu sablalnjava, duina ga je Zena opomenuti i ukoriti. Da-
kako na blag i zgodan nadin. Nema smisla muZa karati kad
ie neraspoloZen, ljut, uzrujan, pa rnoida i pri:pit. Karanje ne
ie baS ni5ta koristiti, bit ie joi gori. U jutro, ka:d je srniren
i trijezan, iskoristi priliku pa reci ,sve redom Sto ti leii na
srcu.
A Sto je s emancipacijom? Emancipacija znaEi neovis_
nost Zene o muZu. Lene bi htjele biti neovisne o muievima.
Kakvog smisla irna bjeiati od muZa kad te sama narav nuka
i sili da bude5 Sto blile uz-a nj. hena i rnuZ su kao br5ljan i
hrast. B,riljan je sretan kad se je savio oko hrasta, tito I
Zena kad se oslonila na dobra i plerneurita muZa.
,. . Zensko pitanje nastalo je radi te5kih prilika u kojirna
zrvrmo. Uslijed ratova i drugih nesreia na svijetu ima viSe
Zenskih
-nego mu5karaca. Sve Zenske se ne rnogu udati, pa
le.potrebno da traie sarnostalno zvanje, da se same uzdtLa-
t'aju. Ako su muZevi slabo plaieni, moriju nerijetko
i udate Ze-
ne u sluZbu da namaknu srcdstva zaZivot. Sve je
to iz mtide,
217
 poziv V. ZAPOVIJED BOZJA
a niie ni poZeljno ni idealno. Prirodni, dasni uzviseni
2"".'l" da^bude muZu dobra Zena, djeci btiLna majka, skrbna
clomaiica u kuii. "NE UBIJ!<

Peta BoZja zapovijed za5tiiuje ljudski Zivot. Treba duvati

svoj vlastiti Zivot i po5tivati tutle pravo na Zivot, jer je Zivot
u redu naravnih dobara najveie dobro.
eovjeka dine du5a i tijelo. Dok je du5a u tijelu, dovjek
postoji. Kad se du5a i tijelo rastanu, nema vi5e dovjeka, nego
na jednoj strani mrt'vo tijelo - a rna dmgoj strani disti duh
- duSa. eovjek - oZivljeno tijelo - vlada zemljom. Gospo,
dari Zivom i neZivom prirodom. Roni u morske dubine, leti
u neizmjerne zradne ,prostore. Prevrie utrobu zemlje. Gradi
kuie, otvara rudnike, podiie,tvorrr-ice. SWara uvijek rre5to no-
vo. Neumorno radi, neprestano se usavr5ava, uvijek ide na-
prijed. Dok se sve ostalo oko d,ovjeka kreie i razvija po od-
reclenim prirodnim za,konirna - stalno i nepromjenljivo -
dovjek jedini traLi i dostiZe uv'ijek vi5e, bolje i savr,Senije.
Buduii da je dovjek tako velik i vaian, razurn'ljivo je i oprav-
dano da ga i sA,m Bog posebnim zako,nom Stiti i duva njegov
Zivot.
JoS je ve6i dovjek kad ga gledam,o u w1'etlu krBianske
vjere. Najvi5a je svrha dovjekova sjediniti se s Bogom u vjed_
nosti. Da to dovjek postigne, digao ga Bog u vrhunarav,ni ied.
Vei na zemlji je dovjek BoZje dijete. Bog ga,pomaZe izvanred-
nim,darovima. To su rnilosti koje Bog p:ntia po rsvetirrn sakra-
mentima i molitvi. Na zemlji sinovske veze dovjeka s Bogom
podinju i rastu, a u prekogrobno,m Zivotu dostiZ,r.rvrhunac,
blaZeno stanje koje se vi5e ne rnijenja nego traj,e u vjednost.
Iako se tijelo prigodom srnrti stavlja u zemlju, u zemlji
ne ostaje nego dc ga du3a oZivjeti, pa ie i u vjednosti biti za-
jecl,no. eovjek - du5a ,i tijelo zajedno - radio je i rn'udio se
na zemlji, dovjek - du5a i tijelo zajedno - ima Zivjeti i u
vjednosti. Sretna vjednost je pobuda za rad, sretna vjed.nost
je utjeha u Zivotnim jadima. Uskrmuie tijela, novi, bolji Zi-
vot je razlog ljudske vel,idine i vrijednosti. Ta je misao tjesila
i patnika Joba. Divuro jv je izrazio kad je rekao: ,Zatam da
moj Otkupitelj Zivi i da iu u posljednji dan uskrsnuti,iz
zemlje. Ponovno,iu se zaodjeti svojom koZom i u tijelu svome
vidjet iu Boga svoga. Njega du vidjeti ja ist'i, gledat Ce ga
o_dimoje, a ne tko drugi. Ta je nada usaatena u rnojoj du5k
(Job 19, 25-2T.

216 2t9
 je
Sv. Pavaoje divno izrazio velidinu iovjedjega..tijela kad neposrednostvara du5u i sjedinjuje je s tijelom. Bog je od-
oisao Koriniarlima: >Ne znate li da su tjelesa vaSa udovi Kri- redio i svrhu 6ovjedjemu Zivotu. Na zemlji je dovjek sarno
it"ril Ili ne znate da je tijelo va5e hram Duha Svetoga koji kratko vrijerne. Iza z.emaljskogaZivota nas,tupa vjedni Zivot
u tijelu svome!"
;"-" uu*ul Proslavite aaHe i nosite Boga u sjodinjenju s Bogom. Zivot u Bogu, Zivot u blaZenoj vjed-
(l
' Kor 6, 15-20). nosti - to je konadnasvrha dovjedjegaZivota.
Druga osoba PresvetogaTrrojstva,lrg BoZji' utjelovio se' eovjek ne moZe raspolagati sa Zivotom po svojoj volji.
postao ii eovietom tako icla je 'uzeo.du3uri tijelo-kako-19 i Livot je od Boga primljeno dobro za koje treba Bogu polo
iri f:rai imarno. U ljudskom- tijelu je BoZji Sin Isus Krist Ziti radun. Zivot upravljen po prirod,nom i BoZjem zakonu
fr"ai" po zemlji 33 goaine. U ljudskom.je tijelu za nas trpio dobiva nagradu, a iivot tlpravljen mirno ili dak protiv prirod-
i .ra t ilz ,urpit. u iiuastom ji tijehr izvr5io na5e spasenje' nog i BoZjeg zakona bit ie kalnjen. Uvijek treba irnati pred
kra-
u-ij"artom ;f t'i3etuizaiao nanebo' U ljudskom tijelu i odima da smo mi ljudi ovis'ni o Bogu kao podetniku Zivota,
lj;i;'; rda^uko ie-Isus brzo nakon srnrti Bl' Di'Ma- da smo duZni slu5ati Boga kao Gospodara iivota i da duguje-
rij6 i - svoju svetu"Majku - uz-eo-nanebo zajedno s du-
""ui. mo zahvalnost Bogtr kao darovatelju Zivota.
sJm i ":" iiitto-. Iiristovo i Marijino tijelo je::tt pT9:li"liT: Iz toga slijedi da je svaki dovjek duZan duvati svoj vla-
stava'
I naSatjelesa razmjerno prema zaslugamadeka slrena stiti Zivot i zdravlje. Treba uklanjati sve 5to bi rnoglo na5ko-
uzdignuto dost'ojan-stvo dov i-edj ega t i j ela! diti zdravlju. Zarazne bolesti, prekomjerno uZivanje opojnih
f :
"f."- dnevnom, svakida5'njem Zivotu 'iskazuje-kr56anstvo
I u"'titoko piia, raspuSten fivot, noino ba,ndenje,prenaporan posao, rad
veliku n"t";" dovje6jem tijelu' Biva to u obliku tjelesnih u nezdravirn prostorijama - sve'to nu5i zdravlje i ugroZava
d;;i;-"iil"t;aa. riseanstvo Lez prestanka, i bez razlike tko livot.
3voje.vjernike: budite milo-
iJ r""j t":i je u bij;di,'potide gola-odjenite' go:la
Zivoune su potrebe velike. U njih se treba ozbilino zami_
!ra"l, lruaita"nahraiite, iedna napojite,- sliti. Svatko treba hranu i picg,lqu" i odjeCu. Bez hra,nei pi_
p.i-i,J"" stan, suinia otkupite, bolesnika pohodite' ?.TTt' Caje iivot naprosto nemogui. A bez zdrava stana i dovoljne
e;;;j". pokopajte. 3v. Ivan upozoruje: 'Djeco' ne ljubimo odjeie nema zdravlja. A gdje nema zdravlja prije ili kasniie
rijedju i jezikom, nego djelom f istinom* (1 lv 3' 19)'A djeJa ie propasti i sam Zivot. Zato je svaki dovjek duZan raditi
milosrda treba da d;til; 'jer milostinja od smrti oslobada prema svojim qrosobnostima, da marljivim i poStenirn radom
l;;; j" koja disti i dini da nailemo milosrde i ii- privrijed,i Sto mu je potrebno za Livot.
vot vjedni" (Tob "J-gtij"rt',a
12, 9). Metlutim, nitko nije duZan traiiti izvanrednifrr sredstava
Kr5iansivo iskazuje po5tovanje tijelu i na taj ladin 5to da se odrZi u zdravlju i na Zivotru,jer su izvanredna sredstva
ga nakon smrti s blagoslovo'rnpredaje majci zomlj'i.-da se vrlo skupa i te5ko se do njih dolazi. Ne moZe svaki bolesnik
ga'
i njoj polagano raspa'dne u pra,h i-pup.to, a ne dopu5ta iii u inozemstvo i traiiti najglasovitijega lijednika. Ne rnoZe
oriri L'irnr-.tnim sludajevimi, spaljivati' Svi narodi po5tuju I"po1?li najskuplje lijekove. Ne rnoZe u aitete i skupe top-
mrtve, a kr5ianstvo napose. Stovanje mrtvih izvire iz vjere l,ice. Ali je svaki dq.riarnupotrebljavati redsvita sredjwa da
tijela, a uikrsnuie tijela znadi vrhunac vrijed- sadrrvazdravlje i hvot. NaS priprosti svijet - a na,posena
"-"strsnuee ti""" tijLta. Ljlldsko tijelo ne spada u isti red sa Zivo selu - grijesi desto u tome sto ne zove lijednika na vrijeme
""ttil
il;l;il* tiielorn da bi ga nakon smrti smjeli-k-amogoa !-rciti nego tek u zadnji das kad je ved prekasno i lijdnik vi5e ne
iii'l;;Iil. 6no ie biti viedno kao i du5a,i s du$om ie zajedno moze pomoii. Ima obrazovanih, a pogotovo neukih ljudi, koji
dijeiiti sretnu irli nesretnu vjednost' $fije5e kad se boje operacije, a operacija bi irn, prema dana$
n;em stanju lije6nidke nauke, sigurno spasila Zivot.
EUVANJE ZIVOTA _. . Nije slobodno 6ovjeku sebe izravno osakatiti. Zlo bi po-
6inio tho bi sebi iskopao oko, dao odsjeci ru,ku ili ,rog,r,'iti
potpuno odstraniti koji drugi ud.
U Bogu je izvor dovjedjega-7i1ota'Bog naq.daje Zivot Tako grije5e muSkari"i i<aa
p."to ,-oa"it"tju. Roditelji p6stavljaju uvjete za tijelo' a Bog se osakate da izbjegnu sluZ6u u vojsci.biakadenja
su desta

220 221
-

pobude veiu samilost kod deLi. zatim nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnicima ne
kod prosjaka, a 6ine to zat'o da postupa kao sa slobodnirn i odgovornim..osobama, nego kao
;fiJ;il-i"ui;" obilnije darove'Kako dovjek nije cgspg
i proitim sredstv,ima zarade: svi ti i slidni postupci zacijelo
"d;;;;; iluotaitako niie gospodarni svojih udova da bi sJ,sramotni vei sarn-i po sebi, i dok truju ljtldsku civilizaciju
*oguo fo votji s njima raspolagati'
'^---lt6"st*L vi5e kaljaju one koji tako postupaju nego one koji neprav-
kad se irna
3" oastraniti toJ'i ua samo onda dij-elovi du trpe, i u proturjedju su sa Stvoriteljevom da5iu.o (Gau-
,puriti'.ii"to tiielo - Zivot.Udovi su radi tijela' .su dium et Spes, br. 27)'
;;i;j"iil;,-imalu stuziticjelini,.paje zato'dobrocjgfl1evi.se
slo
;;ifi;; ;';go a"u- jJnoga aijgfa-'Da se spasi tijelo na
rukl ili iogulti to1i. drusi ud' ako se SAMOUBOJSTVO
;;i;;-;";;t"zati koja bi mogla
njemu pojavi out-tuiJa'rlt":?-a*g""bolesI Nitko ne srniije sam sebe ubtiti makar mu je Ziv'ot teZak
*u'"fi';#i; Zivot.
ueroziti
sterilizacija.-To i drugima beskoristan. Samo onaj moZe uni5titi neko biie tko
le drzavama zakonqm uvedena neplodni'
-"SLarci i Zenskepostaju ima vlast nad njim. eovjek nema vlasti ni nad svojim Zivo-
ie riiefniSti ,it*utf.oii*
's"t"tjiiir".ii"l"
a"p"-s'tJ; judi"t kad treba spasit'i zdravlje rom. Vlast nad dovjedjim Zivotom ima samo Gospod Bog.
ruku' Zato samo Gospod Bog smije dovjeku oduzeti Zivot, a nipo.
i Zivot. Kako je ,. "p"t"":L iivotz dopu5te'nobdrezati
koji trnutra5nii ud' tako je za 5to ga ne srnije odruzsti sam dovjek. SamotrLbojstvom vril'ecla
se zove ste-
Livota dopu5tena i ova operaciia koia
oduvanie"p"r"u"i1om'izuaa'iti
"rg","ifi
za;bta-
dovjek najvi5u i iskljudivo BoZju vlast na ljudski Zivot.
;,,ij;. u ,;t- e*ci**rirrul""ima j6 sterilizacija
dirati.":j"lT
Samoubojstvom dovjek si nanosi najveie zlo. Neko veie i
iti<o drugi smije gore zlo od,samoubojstva u narravnom redu ne postoji. Kad
njena. Niti dovjek ;;;;"i't
;i;;t;;j";;uu iij"tu. Nittot*t nije dopuiteno osakatiti ni svo- se dovjek sam rubije, pov'nijedio je ljubav kojom je po narav-
tutlega
ie ni tude tiietro. K;k;-;ffio eoqPo+3li ni svoga-ni nom i BoZj'em zakonu duLan sebe ljubiti f, duvati svoj Zivot-
nipoledinih u:dova ni na svom Ta okolnost da mu je Zivot gorak i demeran, a drugima bes-
*.i;,'ffi"'tiit-t-g"tp"aari
koristan, n'ipoSto ne o,pravdava sarnouboj,stvo. eoivjek je od-
nina tudem tijelu' reden za vjedni Zivot. Nebo je na5a konadna domovina. A ne-
tnrrle savjetovati
Bolesni,m s,e rnu5karcirna 'i Zenskima bolesnu' za- bo se moZe postiii strpljivim podna3anjem zemaljskih jada
da ie roditi
neka se ne Zenej"t;-;;jitpasnost
poslu5aju, ien'idbu im jednako kao i u povoljnim Zivotnim okolnostima. StoviSe, ima
ostalu, nakaznu d;e6u. Ako savjet ne ljudi koje su ba5 zemaljski jadti osvtijestiti i k Bogm prrivelii,
zabraniti, pa ni Crkva n! drtalra
dok ih je udoban Zivot omekoputio i od Boga udaljio. Prema
"""Llz"Sterilizacijom se spiedava raclanje bolesne' zaostale'
"itko
na teret tome sarnouboj'ica dini nepravdu Bogu i gnije5i protiv ljubavi
nakazne i nasi;edno optereiene djece- da ne budu samoga sebe. Katolidka Crkva kaZnjava samoubojicu time Sto
ij;;k;j za3eanici.Ti ljudi zaboravljaju 9t i"-l:?,1dt^u ^t-u*l mu uskraiuje crkvemti pokqp.
A sretnl
dovjeka vjedni Livot iza grob3,-a ne.ovai na zemlJl' jednako kao Sveto pismo strogo osutluje ubojstvo dovjeka. pro-
;ilt ; vjednosti -"g" iostiii i nakazni ljudi "Tko
lije krv dovjedj,r.r,njegova se knv dma ,takoder pnotriti od dov-
I^;d;"i.A roditelji"goga i i'i drugi koji se-bavezaostalom djeccm' jeka" (Post 9, 6). Gospod Bog kale za sebe: uJa sam koji
luJ t" el"" radi i BoAr ua littbav' st'idu velike zasluge
ubija i oZivljava; ja sam kojti rane zadaje ri opet flscjeljuje. Ni-
pred B'ogomi Pred ljudirna' je sta se ne ote mojoj ruci" (Pnz 32, 39). Sv. Pavao piSe Ri
'Povrh toga sve Sto se prolry-t sarnom iivotl'r' kao Sto
-"ttL,-gJnocidi' mljanima: ne
tilo
"t":u pobadaji'
-povrecluie eutanazija' pa i "Nrijedan od nas ne Zi'vrisamome sebi ri nijedan
ljud- umire samorne sebii. Jer ako ti iivirno, Gosp,ord,inuZivirno, i ako
integritet
svojevoljno .amorrbojst'ooftu" Sto
"uoirt"" urrr-irernio, Gorspodinu urniremo. A ako dakle Zivimo, ri,li ako
i rnorarlnamudenja'
ske osobe,kao Sto t,i t"rt#*:"'-ti9i"u9u umiremo, Gospodnjri smo< (Rrimlj 14,7-9).
psiholo5ke prisile; t"" li" dostojanswo' kao
"ti:eAa.tiuasto hap5enja' deporta- -. Ima samo'r.rboj,ica,rnu5kih ri Zenskih, kojii sru si oduzimal[
5*i t"-".i:,iasti uvieii Livota,-ptoizvoljna zrvot radi nesretne ljubavi. Neie te djevojka u koju si se za-
tigooi"a Uiietim robljem i mla-
cije, ropstvo, pto#i*i;u,

222
 radi nje srnijeg
sledao. Ne smijeS je siliti da te uzme, nriti se
pridekaj. Iqa {os-qa djevojaka. Ta T-
iilrii-srtpr-i""-"io,
Ltr. Nrei ie5 drugu, moZda ljerp5uri brolju' Tako ie i Zenska
ituJi-*sturca. Ne-tko bio bogat pa je najedn'om ostao bez
je
ffi.. O*Si je knoz iednu noi -zakglao cijeli rimet-ak'SJo
sad"? Neceinut5au ubijati sam sebe. Pniznaj svoje jadno sta'
nJe, ofcaj kriviiu, matilino radi, a malim se zadovolji, p?'i-e-:
Netko je podinio veliko pronevjerenje, kratlu ili
"!e'ri":lti."Stia je
zlodin. ga dbiimedu ljude' Ne moZe podnijeti.-sramc
tu. Rad,i,je pituii u sm::t. To ie krrivor 53d ga nije brilo stid
- sramotu'
udiniti ilo,-neka ga nije stid podnositi i kaznu
Samoubo3itvo,m nlje u,rnanjio ni trivniu ni sram'otu, nego je
j;td"d"; i rodbini' Djevojka
novi zlo8in i novu sramotu sebi
u gre5nim odno5aj'ima zartijela d'ijele' Da se izbavi iz sramote
;;;-ilu je popiti otrov. Zla i opaka pomisao' Jedino Sto je
iupra.."o:"noai ailut" i destito gi odgeii da bude po5ten do'
viek.
" Zio smrt.
Od svih zala Sto mogu iovjeka zadesiti u fivotu samou-
bojstvo je najveie zlo. eesto politidki- kainjenici u zatvoru
Strajtajd glattu. Gladovanjem Zelepostiiri da se javnost zatz-
i" i itjifr pu da se prije oslobgd-ezatvora' Kad se gladruje
t"ilt" Ji je tneroZenozdiavlje ri fivot,-gladova'nje ie gSdoOuS-
i""". e gf"aaa;ati tako da je' rad'i gladqvanjl lastupila^smrt'
to 3" tuit""tojstvo. Toliko gladovanje.je te5ki grijeh' Glado-
-ut", neko vrijome ili toliko da nije o{pasnoni za zdrav-
"ud
lje ni'za Zrivot,to se smiije, to je dopuSteno'
edie se u Zivotu euie ta,to ljudi sebi ril'i drugome 'dru- Zele
srnrt. R;lika je sebi il,i d,-rugiman'a'ni3etismrt,'i sebi dli
g"-*" z"i"tt sLrt. Kad je d6vjek-ubio sebe ili drugoga' nanio
ie gozu nepravdu jer je-pogazio BoZje pravo' a kad Zeli smrt
i;bt i,1,idg"*tt, ti;u"pt:'ttoiS"aio Bozjapravo' nego od Boga
o'dekujeda mu Bog Po5alje smrt.
Vrto je valno pitanje zbogtega si tko ZeIi smrt' Ako Ze-
li3 srnnida prije doddu neb6, uii da Boga rnoZe5saw5en'ije
liubiti,,ili zato sto nakon smrti vise ne mozes Boga uwllJeqru
-;; i" to plemeniti razlozi i veia dobra od zemaljskog
Zi""tu. iU"g tif."itt dobara srnije5 srnrt Zeljeti ! s9U'l..i.ar1-
qomu. Z.elniima rnuZa p,ijanicu, propalicu, kartaSa' ko3l 3e ct-
i"it}t"t mu6'i ri ztostavljl do hrdila' U tim j"di.-P 9oil"" y-
'.m",-u."giBoZe,
poialjimi smrt, uzrni me k sebi, da se rije-
Sl* Gft !t*"rift tit",f.^. z.tia za smrfu opravdana ie I a191|
sveto
tena, ier je crvakaviivot veie zlo od same sm'rti' I samo
)) t-
prsmo veli: je smrt nego gorak Livot< (Sir j0, l7).
"Bolja
Zeljeti si smrt a:"ad'iohidnih, drnevniih irivotnih neprli,hil<a ,nije
dopu5teno jer su sve te neprrilike daleko manji zlo nego
smrt.
Srnije dakle dovjek Zeljeti smrt samo onida ako ie do-
bro koje sa- smriu postizava veie od hivota, ril,i je zlo koje-
mu se dovjek srnr6u uklanja gore od same srnrDi.
UBOJSTVO NEDUZNA COVJEKA
Ubojstvo je kad dovjek dovjeku nasilno od.uzme iivot,
ruasilno rastavi du5u od tijela. Kad je govor o ubojstvu do-
vjeka, redovito se rnisli ni nedro,pu5ieni ,ubojstvo, na uboi-
stvo kad se ubije nsvrina dovjeka. Nwin je wakii dovjek koji
r-rije podinio niti kani podiniti zlodin zbog kojega bi zaslu_
eovjek je ne samo onaj koji je rotlen, koj,i je do5ao na
svijet, nego i plod tr majdinoj utrobi. Crim se plod zadne,
vei je dovjek. Zato je ri svaki hotirrnidni pobadaj ili abortus
ubojstvo dovjeka, a svi,koji su kod pobadaja suctjeloval,i kniv-
ci su ubojsfva dovjeka. Ubojstvo 6crvjeka je te5ki zlodin sa-
mo onda kad je dovjek ubio nedtrlna do'vjeka. Arko Zivoti-
nia uni5ti d,ovjeka, to nije ubojLstvo jer iivot'i,nja nema krriv-
nje, nrij,e pod,inila zlodin pa nema ni odgovornosti. To je te5-
ka nesreia jer iivotinja nije svijesna.
Mealu ,narodito te5ka ubojstva spada svetogndno uboj-
stvo. Ubriti sveienika, redormika, 'redovniou, klerika - nosi
sa sobom povrh zlo,ie ubojstva i zlodu p,rotiv bogo5tovlja.
Duhsr.ae su osobe posebno Bogu posveiffire, z Boiju slnZ-
bu odredene. Radi toga su i Bogu poseb,no drrage. Duhovne
osobe $titi Boijri nrgled. I,sus je - Ealjrudi udenrike u svijet -
rekao: >Tko vas slu5a, mene slu3a, i tko vas prezire, mene
prezire. A tko mone prezire, prezine Onoga, kojii me je po-
slao( (Lk 10, 16). Kad je vei sam prezirr d,uhovne osobe tako
teZak gnijeh, kako je onrda teZak grijeh ubojstvo! A koliko
.1e nevinih i neduZnih duhovnih osoba pobijeno u groznim
ratnim p,reviranjima. Jao narodima gdje ie sveienici irUi;ulot
r\rv svecenika past ie ne samo na glave ubojica nego
i na
nJrnovo potomstvo. Kazna za prolivenu sveCenidku krv je slid-
na kazni Zidovskoga naroda ia prolivenu Isusovu
krv.
15 Sto BoS tr.tzi od a()\.jeka.?
225
 u
Metlu posebno te5ka ubojstva stavljaju se ubojstva., bez cijene. Iza dovjedjeg Livota stoji Boiji ugled. Jao onomu
ili kier. Sin ':bio oca ili maj'ku.
ooat'i"-ut*l Otac ',bio sina koji dirne u BoZji ugled i povrijedi BoZje pravo.
{"ii iiz" ili mui Zenm.B'rat sestru ili sestra brata' Unuk
;Faliil.k,t. rti tua dovjek ubije koga od bliZih roclaka'
ubija o-
Tt nije jednostauro il'i obidno ubojswo' Ubojiic-ane POBACAJ
n'ego 6ovjeka s kojim ga veLe ljubav' st"Ye-
[ie""! d"ovjeka
tfi pori.r6rrout--oca i majrku tieba ljubit'i' Stovati i' slu-
;i; Pobadaj je nasil,no izbacivanje nezrela plroda iz majdine
rodbinu lur6iti i plgTa dostojanrsiyu Stqva-
slU, . J"t utrobe. Prirodni zakon t;raLi da maj,fta 6uva plod do potpune
- S;
;t- -i l" UfiZu "tttf" krvna veza-,to je grijeh ubojice teZi'-
j.er zrelosti. Kad je plod dozrrio, p,ri'rodnim putern sam dolaz'i na
,.iiu"t't" ubojstvo t"'oattrikttjt od obidnog ubojstva svijet. To je prirodno radanje djeteta. Nezreo je plod koji
zvjerskog se ubojstva ubojica
i" popraeenookruinoSiu' Kod nije sposoban za Livot izvan majdine utrobe.
.r"riuarrl. mukama svoje Zrtve; mudeii dcrvjeka zadovoljuje Ima sludajeva da dotle do pobadaja bez idije krivnje. Ni-
svoje najn,iZeZivotirnjske nagdre. ti ie ma:jka sama S,to poduzela, a niti itko drugi, a pobadaj
u
Nikada nije slobod'no 'izravno ubi'tri nevina dovjeka' Ni se ipak dogodio. Dogodilo se to nehotice. Nema krivnje ._
r- Nri u dobnu ni u nes,redi. Ni zdrava n'i bolesna.
rntr,,,rri ,, nema grijeha. Slir6nih primjera ima i u prirod'i. Ces,to se do-
Ni Jouoana,ni ""t za,roblje,na.Ni lako ni te5ko ranJ-ena'It tlulu. gada da nezrele jabuke, k,nu5ke i drugo nezrelo voie padne
j.f... Nema i ne moZe biti ni razloga ni okolnosti koje bi sa stabla samo od sebe.
"i
--'N*ittu izra'vno ubiti dovjeka-{<o-:ri
a"rirS,tuf" nije ni5ta kriv' Hotimidni je pobadaj kad se namjerno id.e za t'm, da se
dovjeka ne s'rniie ubitin'i pojedinac ni.d'ru5'tvo' nezreli plod nasilno izbaci iz maj,ke. U t,u se svrhu poduzi-
,ri lrljtt" .ri g.aeattste vlasli, ni pobjednici ni pobije'leni u maju razna sredstva. Nevjerojatno dim se sve sluZe ljudi da
'U"i:"f. zlo6in pred
.ut". le ubojswo ned'uina- U""itO" teiak u samoj klici ubijaju ljudske Zivote!
gon* liudi,ma. Bog taj gnijeh izridno zabranjuie i
i"pred Ima lc,rivaca u ovom pitanju koji smiruju sa,vjest da je
protije dbvjedju krv' njegova se krv
il?"-t"zfi1av3."lko plod bio tek u podetku, star j,edva nekol,iko dana. Tu nema
i-.-t.tta"r proliti oh fouletuo (Post 9, 6)' 'Tko d*g:- isprike ni opravdanja. eim se plod zateo, vei je dovjek.
gu tako da umre, ima se kazniti smriu< (lzl 2l' l2)' Nasilno izbacivanje ploda makar kako rano, ubojstvo je
i r1"ai ., ,uo* zakonodavstvu oduvijek zabranjuju ubojstvo
"au.i net'ina dovjeka, pobadaj i dedomorstvo uZasni su zlodini"
"a
,',"'Jirrudovjeka i taj zlodin kaZnjavaju smriu' (Gaudi,umet Spes,b,r.51).
je. Bog
Za$to 'nije doptr5tono ubiti nevina dgvjeka? Jer Sto viSe i gore zl,o nego ubiti od,rasla dovjeka. Odras,tao
g"rp"dui lju"dskogaLivota, a ne dovjek' Ubojica prisvaja- se- dovjek, kad ga je ubojica mapao, ,moZe se pokajati za gnjehe,
6,i SoZie pu*o i Bogu na'nosi nepravdu'.Bog kaZe: "N." -"ltj.! pa je spasio du5u. Ako je izgubio vremeniti Zivot, spasio je
Km'
Ne skr,i'vi-smrti neduZnomrui onomu koji je q Pr?yu' Jer vjedni. Postigao je zadnju, najveiu i konadnu svrhu. A poba-
vcu ne dajem pravo( (lzl 20, 13;23,- 7)' Ubojica nanosl deno dijete umire bez 'sv. larrsta, n'ikad ,neie Boga vidjeti. Iz-
i"sto ibiienom jer ca i.e li5io Zivota' najveieg gubilo je tudom krivniom i vremeniti ri viedni Z'ivot.
vremenitog""ptivdudobra. Te5ko ;e-povniiediio-pravo Zene jer io'j Je Oj..u:ruo. dovjek moZe biti i ,ne$to kmi. Izazvao je ubo-
je- nejaku ,,^
od,rr.o iuLa, Zivotnu utjehl i pomoi' Rascvilio .1tcu.Ili ubojica misli da mu je ne5to skrivio, makar nije niS-
ai"".r" :"i joj' je od'uzeo hranitelja i ogordio Zivrcrt'Nanio je ta-kriv. A siroma$no dijete, koje se krije u
pglT majdinoj naravi,
;6;;;il J"i*L toji iu od pokoin'i\a.uzivali l:H nikomu nije niita skrivilo, jer je jo5
neiposobno d.a dini bilo
zajednice jer jol- Je nanilo komu i bilo kakvo zlo. A "poLaea:"-
;eaio 3e, konad,no, i pravo ditave je zajedn'ica ima- Gt t"pi te5Iku nepnav-
Stetu oduzevsi Zivot ;ednomu dlanu od koga du, prekida m,u se Zivot. Kiko
sm bezduSni svi oni koji su rnu
la korist. oduzelii Zivot.
Nihilistidki nazor na Zivot olako shvaia vrijednost ljuC- Do\ odrasla dovjeka ubija
netko tuili, strani, pobadaj
_-.
skog Zivota i poigrava se s ljudskim iivotima kao da su wSe roditelii, otac i majrka, ,f<<iii
s, -" Zi""t dali. Ako je tko

zlo
227
strani umijesan u taj prl:iav posao, biva to samo sa znanjem li brarniti, zli i opaki.ljudi bi napadali, ubijali
i pljadkali bez
i odobravanjem roditelja. Nesretni roditelji ne misle da poba- ikakva obzira. Time bi Uio ugroie" i-r'.*.oprturrak
dajem vrSe ubcrjstvo na sam,i'ma sebi, jer je dijete dio njiho- druStva.-Zato je doptr.te*o sllu s,uzbiti:s'oqrr, rrnaka,r ljudskoga
ve naravi, njihov produljeni Zivot. ni napadad izgubi Zivot. To dopu5taju wa postavljenatr obna-
Odrastao dovjek, kad ga je ubojica napao, moZe se bra- prava
i svi zakoni.
niti, moZe pobjeci. Siroqta5no dijete pod okrirlje,m majiine
. _Naqadadje dovjek-koji stvarno napada na tudi Zivot. Ne-
naravi ne moZe se ni braniti niti kamo pobjeci. Ono je pre- 'in dovjek nije duZan dekiti da,napadid doista
pu5terno na rnrilost i nemilost majci. Po prinodnom. i BoZjem ti, nego smije prereij prije uaaiiti nap"a"C".;;;i ilt ;;-
zakonu odekuje majdinu zaStitu, a majka - mjesto za5ti- prirodno pravo duvati i.isaduvati svoj zivoi. C.r:;ti H."
A kako d;;u;;_
te - sama diZe ubojnidku ruku na nj. ti Livot, ako bude skr5tenih nutu eltao au g"
I biljke i Zivotinje svoje mlad,o, svoj plod duvaju i bra- je? Treba se za vremena trgnuti d sil,'odrbiti "upud;;ib;-
fle, za Zivot svoga podmlatka polaiu i svoj vlasti'ti Zivot. Ko-
silom.
Obrana Livota ima biti i.l."i" t;j;il
liko je voiaka slomilo grane pod teZinom svoga ploda. Koli- smije poduzeti samo .um5"r"a. u obrani
-ono i oaroliko kolilco :" p"i."U_rl-l"
ko Zivotinja polazi u sm,rt da saduva Zivot svome podmlatku. odbije napadada,i za5riri svoj iivot. Nii", And",
Priirodni zakour je isti za sve. Kako biljke i Zivo,tinje duvaju
;;ddr; ;;
-* napadaia, ako se.napad,ii'"rrwze odbiri
svoj plod, tako ga je duZan duvati ,i dovjek. Zar da dovjek "Pili
nadirn. Nije slobodno nast'pi;ti prti" na drus,i
:;il::
mora od Zivotinja i biljaka 'r.rditi kako se postupa s podmla,t- dTEa- dok ""pri:.i.i:"
nije stvarnb ,,apuo. Nije^ga,,i"rj"a""
9n
kom? ako. ga se moZe otjerati "iliri,
Majka koja je podinila pobadaj zove se dedomorka; ona -vi,fom, i"canyeh u zrak ili ,napada_
ju izmaii bijegom ili skrivanj.ir.-
je ubila svoje vlastito dedo.
Ni:" il;;;;.^;##;
ubiti, ako ga je za obranu iiiota a".?u
,"*o raniti. Tek u
T'ui,imo se da teSko iivimo, da nam je zlo. Zar rnoile Bog skrajnjemsruialu, qdj",1*1 ar"iiiLt*
dati svoj blagoslov obiteljirna i narodu gdje se 6ine toli'ki i slobodno je ubiii napadada. Ouatia'otrana il; ziiiti
"; umjerena G
je
tako teski zloiini! brana. Tko se u obrani drZi ,ovih ,arrj"iu,
njegova je obrarna
Mi se veselimo svemu 5to obilno rodi. I kvodki kad ima makar je ,r.robrani do5il-i do ubojslva
!::":.tr.n", napa_
puno piliia. I vodkarna kad im se grane savijaj'r.r pod bujnim
r,oiem. I vinogradu kad je pun sodnoga groZtla. I p3enici kad Mogao.bi tko pitatii d.1 se dovjek
mora b,raniti kad ie
je bogato urodila. To vrijedi i za dovjedju rodnost. Treba se li
napadnut,iti moZeb5z s5ijeha.a"p.iiiti
je? Nitko se niie auZan-Uianiii d;;. ;;;ijc i,ir:
vesel,i'ti djeci, hraniti i uzgajati ih, jaiati ljudski Zivot, a ne p;;i, ;;p"rredna napadada.
uni5tavati ga putem zlodina - pobadaja. ll"yis":. q-Ze dopustirl.g. !, i'uri;e. rma plemeni-
"6;ai
i$:l.toriko ijrz"il-".":est ca ie radije sami
:*],,1*f l?li
umruetr, nego da ubij,u drugoga i okaljaju svoje nuke tuilom
krvi kod spasavanjasvogaZi-vo-ta. u"'
SAMOOBRANA
.. Kolifo je bilo auloyli.fr ,osoba,koje su se mogle siti odu_
Svaki dovjek ima prirodno pravo na Zivot i na vlasni5-
tvo stvari potrebnih z-a Livo.t. Drugi ljudi imaju d,uZnost pri- ljt*l_:l!T
rv qururrc.Kactrlelapadaj odbiti ""p"a";J-"i spasiti Zivot. Nisu
su same poSle u smrt nego da budu
mravatt i po3tivati tucli Zivot i tucli imetak. Mode se dogo- rodnici uz_
-tutte smrti. Syeeenici-i"-*"rli -N,ir"
O"O;"U,, ostaviti svo-
d,iti, da netko nepravedrno ugrozi tucli Zivot i tudu imovinu. j."|":uj.., svoje mjesto sl,uibovani".
Ako nema redo.vne dnuStvene i gratlan:ske za5tite, napadnuti fi
tt su napadai i posli ru smrt, bjeZati. Dodeka_
a da se nisu portn Ziti
ima pravo da se sarn b,rani. To je samoobrana. Svakomu je nom. Sveienlci iu se
dlZali ;rU"; ir,rJouu, >CuIi";;;;;_
ste da ie
slobodno braniti svoj i tutli iivot i u obrani ubiti nepraved- oko za oko, zub ,g ,ub. A j";;
na napadada. Za5to? Jer je Zivot nevina dovjeka vredniji od
::.t_?lo'
oprrete zlu. Neso ako kuz.", ;; ; ;;
pluZi mu i druli. te tko udani i; ;;_ desnom obrazu,
Livota nepravedna napadada. Kad se nevini ljudi ne bi smje- I tko hoie il;;#i'. ,ouo_ i tvoju ko_
lt6
229
 I ako te tko potjera je-
Suliu da uzme, pusti mu i kabanicu' molii'daj mu' i
ili kutiju cigareta, za jedan grozd groLd.a. ili jabuku, ili klas
#',i-;til:jai'" i d""g" -{1ije'rry te kukuruza ne smije se dovjeka ubiti. Ne smije5 radi svoje
":i- nJodbij ga< (Mt 5' 38-42)'
""- ttoe" da *., uzajmi5,
tt"
da btlde svatko kaZnjen prelr,a
male Stete nanijeti protirmiku tako veliko zlo - kao Sto je
S-t"tg" praved,nost nalaie -subitak iivota.
da ie te.La'Iz-
,l'" Stt g?-:! podinio- Gdje je zlo veie. i lazna Dopu5teno je ubiti mnr5karca kojii hoie ,silom Zenskoi o-
oto ili zub," teLak je prekrSaj' Pravda kd:: duzeti njezinu stidljivost. Ima mu5karaca, koji su u ovom
uiti 1:;
"rt"*"" zestoka. Ali povrh suhe stroge pravednoslr pitanju gori od Zivotinja. A dovjek, razumom nadaren, za-
tu u"a" i kazna -i
nepravdu nego
o"rt.ii-i trrottost koja kaZe:-Radije podnosi tebe nego
boravlja na svoje dos,tojanstvo. Hoie silom postiii ono Sto
naaile pusti da nepr-avedni ubije se daje samo slobodnom voljom i u zakonitom braku. Zenska
;;";;';;";;jes'
nlemu i uui;os njegi'
-to Mgeao si bez grijeha u- ima pravo i duZnost braniti svoju stidljivost. Ako se ne mo-
au 'i" tl oru"ii5
L nisi udinio nego si dopustio Ze od nasilja obraniti drukdije, slobod,no joj je ubiti napa-
biLti nepravearru
"apaaafa, livot' To je vrhunac kr5ianske dada jer je stidljivost Zenska veie dobro nego bogatstvo. Me-
da radije padne woj d1
""uit plemenitijg
ljubavi, vrhunac ,"roiS* um' Ne5to veie i ": od dutim, djevojka nije duZna ubiti napada(a da obrani svoju
se zamisliti. Sveto pismo kaZe: >Nitko nema veie ljubavi nevinost. Borila se, rvala se, udinila je Sto je mogla da odbije
pogo-
ove: poloZiti Zivot za svoje prijatelje< (Iv 15, 13)' a napadada. A ako joj je ipak silom od'uzeo nevinost, bilo je
tovo ia neprijatelje - neipraved'ne rnapadade' to protiv njezine volje. Ona nema grijeha, pred Bogom je
nevina, jer se nevi'nost i po5tenje Zensko gubi samo slobod-
nim pristankom.
OBRANA DOBARA U svakida5njem je Zivotu velirko i te5ko pitanje obrane
dasti. Cast je neprocjenjivo duhovno dobro. U dru5tvu se do
'nepraved,"1
Kako smije dovjek braniti qyoj-Zivol od lu- dasti puno d,rZi. Irna ljudi koji ie radije izgubiti Zivot nego
p.d;J;;-;"k;- imije traniti i tucti iivot' U krajnjem sludaju' dast. Da obrani dast poii ie i u samu smrr.
na-
;;i"-;;-; drugog izlaz.a,dopusteno je ubiti nopravedna U duhu kr5ianskog savr5en'stva, kako ga je Krist Gospo-
iuclega i u obrani svoga Zivota'
Fa'aaeau obrarii din u nauci izloiio i u svom Zivotu ostvario, treba nepravde
lz ljubavi 3e svati dovjek obvgz-anbraniti tucli Zivot' i uvrede ravnoduino podrnositi a neprijatelju bez zadovoljiti-
ri
ur"a*ii"i, U,.aniii Zivot stranbga dovjeka- iz same ljubavi ne oprostiti. Na savr5enstvo smo svi pozvani, svaki u svom
Zaito? Jer je obrana Zivota redovi-
ietko doiazi do izraLaja. zvanju treba nastojati da se Sto viSe pribliZi najvi5em uzo-
i"'*f.-"p"t"u, u t;"6av ne obvezuJebraniti tamo gdje bi ru savr5enstva - Isusu K'ristu. Metlutim, ljtldi desto pu,Sta-
irnao
'- veliku neugodndst'
--c"it" ju s vida vrh'u'naravne poticaje pa se ,radije drZe disto narav-
se dJgada da duznost nalaLe braniti tudi zivot. nih vrednota. Radije se upiru n€r sulru pravednos,t nego na
Otac je duZa'n bianiti svoje dijete-' Dijete oca i majkut To i9 uzvi5enu ljubav. Kad mu netko dirne u dast, pita odmih Sto
j," d"'^1",b-ll-"1']
rur"trif:iuo je,r ihlr"2" X*tto irodstvo' MY kaZe pravednost, kako .ie moii osvetiti izgubljen'u dast.
Zenu jer su nakon vjendanja muZ i Zena jedno' SI(rbnlK Je
su - Nije dopu5teno ubiti napadada za dobar glas ili 6ast ni
duZarr"braniti ,uogu Stii"ttika jer zamjenjuje oca' Vojnici onda.kad bi se mogla sprijediti nepravda ili povieda dasti, a ni
duZni braniti domovinu i uz velike te5koCe jer ih na to veze poslrJe nanesene uvrede da se natrag dobije dobar glas ili
stroga-N"duZnost. east. Dakle ni prije ni poslije uvrede. Za5t-o ne? Uvride se
ru*o Zivot nego i dr'uga dobra od veiega ntaienia castr nanose redovito prostim izrazima, kletvom, pogrdnim
dsou5teno ie braniti i u obrani ubi,ti neposredna napadada' na1i19m, klevetom, iuikom, udarcem batinom. fai di
tjuai
Sv'etopismb izrijekom kaZe: "Ako se uhvati lupeZ kod P{oYa- smjeli uvredu klevetom, iudkom ili 'udarcem batincym ,rrrbi;u-
le i bu-deubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv< (Izl 22,l). ti,ubojstvom, podinili bi bezbrojne nepravde, ubijalo
bi se na
Samo zbog ve6e imovi,ne slobodno je ubiti napadada, a raKu ruku i za Sto god. Kad bi se radi prosta izraza ili pogrd-
ne za kakvu god malenkost. Za jedan dinar, ili kutiju Sibica, na naziva smjelo dovjeku Livot oduzeti, ubojstva
bi se dneirno

230 231
-
neprestano dogadala u tolikom broju da bi bio u temeljima
ueioZen i sam op'stanak dru'Stva.
Za obransdasti postoje'sr.ldovi. Sud kao nepristrana usta-
je mjeri.nanesena
nova ima prosuditi da li postoji i u holikoj
uvreda daiti, pa ie prema tome odrediti i zadovolj5tinu po-v-
rijettenoj dasti. Uvriiedemi je dovjek vrlo pristran u pro.sutli-
u"rr;o svlje dasti, a prirodni poziv Ta.osvetom slijep' Boiazg
je da bi uvrijetleni mogao u osveti i6i predaleko' Zato je bolje
da se suzdrZi od osvete i stvar prepusti sudu.
Za svakog dovjeka, a napose za nas katolike, neka vrijedi
pravilo: pazi-da ne dira5 u tutli dobar glas i u tuile po5tenje'
itco si po slabosti koga uvrijedio, nastoj. spor Sto prije izgla-
iiti *i*i* putem. Ako je tebe tko uvrijedio, op'rosti i zabo-
ravi ulnredu. Pametnije, bolje i dasnije je to, nego stvar vuii
na sud. Na sudu dolazi do uzrujavanja, na sudu se gubi vrije-
me, parnica stoji novaca. Konadno svaki sud preporuduje kao
naiLotle rjesenje: nagodite se, izmirite se, a to ste mogli udi-
niti i bez suda.
UBOJSTVO ZLOEINCA
Zlotinac je dovjek koji je podinio zlo djelo vrijedno smrt-
ne kazne. Zlodinad'ka djela nanu5avaju red u druStv'r'r' Opasna
su za mir u zajednici - bila ta zaiodtnica obitelj ili d?ava'
Zlodinci ru5e dudoredni poredak, kr5e BoZje i ljtrdske zakone'
po-
Oni su nerprijatelji svoga dru5tva, strah i trepet dobrim, a
ticaj na zlo opakirn i rnas'tranirn ljudima'-
"Zlolinje
ubiti nevina dovjeka, huliti na Boga i BoZje sve-
u crkvu pa razbijati bogo5tovne predmete'
tinje, proviliti
naztiti svetohrani5te i obeSdastiti svete hostije. Otvcxriti i Plj-?-
tkati grobove, odavati neprijateljm tajne.za vlijeme rata' Pali-
ti kui-e, oskvrnjivati nedorasle djevojdice' Zlodinci nanose
ljudskoj zajednici ogromne Stete, ugroZavaju sam opstanak
druSwa. Zito 1e dru5tvo duZno ustati na svoju obranu i spre-
Eavati zlodince u njihovu zlu rad'u.
trbiti
-oOram ima li dtLava pravo u obrani
Sad nastaje piianje:
zlolinca, ili ie-u od zlodinca mjesto smrtne kazne upo-
Ne bi Ii m'oZda zatvor
trijebiti koje drugo uspje5no s'redstvo?-
"prisitni
ili rad popravili zlodinca, pa bi se tako bez smrtne
kazne za$titili Zivoii i imovina destitlh ljtrdi. Ima i danas ljudi
koji drZe da je smrtna kazna neiudoredan Cin, da se protivi
osjeiaju dovjetnosti. Oni smatraju da ni drlaxta netna pral'o
232
ubiti zlodinca. Drugi misle da driava ima to pravo ali da ;e
sm,rtna kaztrra nedostojna napretka na5ega doba. Oni su uvje-
reni da irna i blaZih sredstava koja ie djelovati na ljude da se
okane zlodi,na i po5tuju tutle Zivote i imovinu. Mnoge su drZa-
ve uistinu dokintrle snarhlu kaznu. Medutim, iskurstvo je po-
kazalo da blaie kazne nisu dovoljne da zaStite ljudske Zivote
i njihovu imovinu od zlodinaca. Neke su driave ponovno uve-
le smrtnu kaznu.
Danas je u veiini usvojeno mi5ljonje da je srnrtna kazna
potrebna i dozvoljena. To mi5ljenje usvaja i katolidka Crkva.
Natrka je katolidke Crkve: Jedino zakonita drZattna vlast ima
pravo kazniti zlodirnca opasnog za opie dobro kaznom smrti.
Razum opravdava smrtn'u kaznu ovako: Pojedini ljudi u
driavi slidni su udovima na tijelu. Ako jedan ud na tijelu bo-
luje od zarazrre bolesti i prijeti opasnost da ie biti zaraieno
cijelo tijelo, dopu5teno je taj bolesni ud odrezati i ukloniti da
se spasi tijelo. Tako je i zlodinca dopu$teno ottkloniti da se
spasi drZava i druStvo. Tko je podinio ubojstvo moZe se kazni-
ti smriu da se dade zadovoljitina povretlenoj praved,nosti i
da se zastra5i druge lj,ude da ne 6ine zlodirne. Zamislite kako
bi izgledalo ljudsko dru5tvo kad se zlodinci ne bi bojali strije-
ijanja, vje5anja ili elektridne stolice? Zlodini bi se iz dana u
dan mnoZili toliko da im se drugim mjerama ne bi moglo stati
na kraj. BaS to iskustvo da se zlodini bez smrtne kazne mno-
Ze, ponukalo je Italiju, Francusku i Svicarsku, da se ponovno
uvede smrtna kazna-
Na Sto se ima paziti kad primjene smrtne kazne? Samo se
uistinu teZak zlodin srnije kazniti srnr6u. Smrt je najtei.akaz-
na, ne smije se njome kazniti svaki prekr5aj nego onaj koji
nanosi velike Stete zajednici. Kad se nekoga okrivljuje zbog
te5kog zlotrna, treba biti na distu da je on taj zlodin doista i
podinio. Treba mu na sudu zlodin dokazati sigurnim dokazi-
ma. TuZitelj mora zlodin dokazati, a ok'rivlieniku se mora pru-
1iti moguinost'obrane. Pusti ga neka se brani. Kad kaZe sve
Sto ima na du5i, Sto ga je do zlotina dovelo, moZda neie zlo-
din biti tako grozan kako je u prvi das izgledao.
Narodito je vaZno da se na smrt osudenom dade prilika
pripraviti se na smrt po propisirna svoje vjere. Kad vei gubi
ovaj, da ne izgubi i prekogrobni Zivot. U nazodnosti sveCe.-
ntka tje5itelja redovito se svaki osudenik sabere, pokaje za
sriighe i s Bogorn se pomiri. Nakon burnog i nesretnoga ze-
malJskoga Zivota, djelovanjem BoZje milosti smiren polazi u
233
 vjednost. A ba5 na ovu se okolnost u na5e doba desto zabo-
ravlja. IzvrSavaju se smrtne kazne a da se koji put ne pu5ta'
sveienika k osuclenima.
DVOBOJ
Dvoboj je dogovorena pojedinadna borba s prikladnim
oruZjem ai uUi3e dovjeka. Poje'dinadna borba moZe biti izme-
tlu dvojice, ali iizmetlu vi5e njih tako da na svakoj strani bu-
de jednaki broj. Svejedno je u koju se svrhu vrSi dvoboj: da
Ii zat<>da gledioci imaju zabavu kao u kaaaliStu, ili zato da se
pokaZe juia5tvo, ili da se dade zadovolj5tina povrijetlenoj das-
ti, ili da se dini radi vjeZbe.
Dvoboj je dogovorena borba je'r su se stranke dogovorile
i o vre'me,nu-kad ie se boriti, o rnjestu gdje ie to biti, a dogo-
vorearo je i oruZje kojim ie se boriti. Nije dvoboj ako se dvo-
jica napiij,u, posvade ipotuku. To je obidna tudnjava a ne {vo-
Loj, jei ie ti borba odvija bez ikakra-sporazuma' Dvoboj se
vr5i puSkom, samokresom, madem, bodeZom ili kojiA drugim
oruZjem koje je samo po sebi takve naravi da ubija ili te5ko
ranjiva eovietia. Kad ie dva djedaka podupaju, ili se-dva o-
arasta dovjeia potuku Sibama ili batinama, to- nije d-vobgj'
ni do smrti ni do
ler u takvi,m tuSnjavama ne dolazi redovito
teSkih rana.
Dvoboj moZe biti javan ili privatan. Java! je dvoboj kad
se vr5i po nalogu vlasti ili zbog opieg dobra. Privatan je dvo-
boj kad se dvojica pobiju radi svojih osobnih razloga' Svedan
je dvoboj kad je skopdan sa svedanostima. Stranke su pozva-
ne pismenim pozivom i nazodni su svjedoci. Obidan je dvoboj
gdj^e nema nikakvih svedanosti. Borba moZe biti dogovorena
iaio da traje dok jedan ne padne rnrtav ili dok protivnik ne
bude ranjen, makar i najlak5e.
P,rivata,n dvoboj, ili dvoboj poduzet zbog osobnih razlo-
ga, nije nikada dopusten' Razlog je u tome Sto je takav dvo-
6oj zlb djelo. A zlo je aielo jer se protivr prirodnom. ?\"lY:
nilko nij-e gospodar ni svog ni tuCleg Zivota. Ne smijeS dakle
po r"ojol titSf irtoziti smrtnoj opasnosti a ni te5koj ozljedi
ni svoi-ni tuifi ljudski Zivot. Dvoboj se protivi ljudskom razu-
mu. Piotivnik tL uvrijedio. Pozvao si ga na dvoboj' On mo-29
jo3 i ubi-
-du u oiuZju vjeStiji, pa te u dvoboju
Uiii ti"t"rto ja6i,
je. Ne ,.mo te je uvrijedio, nego te je i ubio. Ne samo da
234
n'si dobio zadovoljitilru za nanesonu uvred,u, nego ti je uboj-
stvom nanio joS rtovo zlo, najgore zlo - oduzeo ti ie Zivot.
Ne moZe, dakle, oruZje odludivati Sto je pravo a Sto kiivo, tko
le povrijeclen, i kolika miu se ima dati zadovolj5tina. To p,ro-
suduje i odreduje strd, zakomita drZav,navlast. Kad bi bilo do-
puSteno da ljudi sami meclu sobom obradunavaju i po svom
rdastitom ukusu kroje pravdu, ,u drZavi nastaje nesigurnost i
nered.
Katolidka Crkva ustaje protiv dvoboja i udara krivce te5-
kim kaznama. Izopie,ne su iz Orkve same stranke koje iz aze
na dvoboj, svi koji kod dvoboja bilo na koji nadi,n strdjeluju
ili pomaZu, svi koji dvoboj namjerno gledaju, koii ga dozvo-
ljavaju, ili ga ne;s,predavaju a mogli bi ga sprijediti.
Javni dvoboj Sto ga dopu5ta drZavna vlast radi opieg do-
bra nije zabranjen. Dvije drZave se mogu sporaz'umjeti da sva-
ka odabere jednog dovjeka, pa neka se ta dvojica potuku mje-
sto da se tuku ditave vojske s jedne i s druge strane. Kako se
u pravedinom ratu smije jedna vojska boriti protiv druge, ta-
ko bi se smjeli boriti pojedinci ili vi5e njih jedni protiv clru-
gih. Tko od tih pojedinaca pobijedi u dvoboju, pobijedila je
niegova strana, niegova drLava, a tko u dvoboju izg,ubi, izgu-
bila ie njegova driava.
Takav javni dvoboj nalazimo opisan u Svetom pisrnu.
Na jednom brd'r.rutaborila se filistejska vojska, a na dmgorn
izraelska. I_zfilistejske vojske stupi naprijed golem dovjek Go_
lijat i rede fzraelcima: >Izaberite jednoga izmedu sebe, pa neka
izade k meni. Ako moZe da se bori sa mnom i ako me pogubi,
mi iemo biti podloZni vama. Ako li ja njega nadjadami pigu_
bim ga,-onda iete vi biti nama podanicii stuZit Cete nair*.
je bio div. osvi fzraelci, toli vlaleSe toga dovjeka, po-
9gtijql
bjego5e pred njim i prestra5i5e se vrlo. kad se nitkood Iira-
elaca nije usudio iziti na dvoboj s Golijatom, javi se pastir
David.David ie uzeo kao oruZje itup, prudk, i'pet gfatdh
ka-
mena. Kad Golijat opazi Davida gdje s-epribliiava Ja Stapom,
uvrrJeclenorede Davidui >rZarsam ja pseto da ideS na
me sa
Stapom? Hodi amo k meni da dam-miso tvoje pticama
nebe-
t[tT,i Zivotinjama zemaljskirn<. A David
oawati Coti;atu:
>lr rdes na mene s madem,
s kopljem i sa sulicom. A ja idem
ime Gospoda, Boga volsfe fzraelove t<o;u ii ti po-
lil:b":
uavrd se brzo masi rukom u torbu, izvadi kamen, za-
:f;1"".
:1,,1.ea rz pra6ke i pogodi Golijata u delo. Golijat padne na
zemlju, a David izvutJnjegor,
-.e iz korica i oa"s;eAl mu gla-
235
vu. Nakon toga se Filistejci razbjeia3e, alztaelci ostadoie po-
biednici (1 Sam 17).
Zivotinje se grabe pandlama, bodu rogovima, grizu zubi-
ma, lupaju nogama. Njihova je sva snaga u tijelu. One nema:
ju razuma. eovjeka resi razum -'divna'druhcvvna moi. A ra-
zum kale: Sporovi se neka rjeSavaju mirnim putem - pre-
govorima i sporazurnima, a ne oruZjern i gnuborn silom.
RAT
Rat je borba mnoZine protiv druge strane mnoZine,
poduzeta za op(e dobno po odobrenju javne vlasti. Rat nije
obiena tuinjava gdje se tLrku pojedinci, ili jedna skupina s
drugom radi kakvih o,sobnrih razlaga. Rat se razl'i'kuje od po
bune u kojoj se meciusobno tukru pnipadnici iste drZave. Rat
se razlikuje i od dvoboja. U dvoboju se tuku pojedinci po do-
govom, a u ratu se bore vel,lke mnoZ'irne ljud,i jedne drZave s
velikom mnod'ino,m ljudi druge drLatre.
Rat se zove obramben,i rat kad neki narod ili d'rZava bra-
ni svoje pravo, svoju zemlju, svoj opstanak od nepravedna na-
padaji si strane druge d;rZave ili naroda. Navalni je rat kad
iedan narod ili drZava ratuje protiv d'ru,ge da osveti nepravdu
seb,i nanese,nru,ili da dobije natrag koii posjed.
Nasi,lni je ili agresoo:ski rat kad jedna driana bez ikakva
razloga napadne drugu drZavu da prisvoji njezine teritorije.
U povijesti je bi,lo vide nasil'nih ratova pod raznim izgwori-
ma: pnrSinenje Zivotnog prostora jedne drZave na radun dru-
ge, rasa< treba da vlada nad >niZom< itd.
"viSa
Rat donosi sa sobom re'drovito te5ke i Zalosne posljedice.
Uslijed ratne propagande ljudi su uzbutleni, strasti se razbuk-
tavaju, zaboravlja se na ljudsko dostojanstvo, gaze se BoZji
i lijudski zarkoni. U ratu ljurdi podivljaj..r, jedrn'i dmge okru11o
u'bi1jaju, zbivaju se nasilja, otimadiore, krade se, vara, laZe. Ne-
ma-iudoredne vrline koja ne bi u ratu stradala. Zlo dine oni
na bojnom polju, a i u pozad'ini nije bolje'
U ratu najvi5e stradaju obitelji, osno\r'na s'tanica ljudskog
drustva. Oievi su darleko od obiteljri pa se lako dogodi da i
zabarute na obitelj. Zene su same'doma bez mmiwa, preopte-
reiene poslbm, txnigama, a desto i neima5trirnom. Btzo klonu
duhom, zabora^/e se i potlu stnarrputioom. Djeca su bez nadzo'
ra i stege; prepuStena larna sebi pre&ro noii podiijeZu zlu upli-
236
vu pokvarene okoline. Podrivljala mladeZ.postaje odvi5e sarno-
svjesna, ne da si ni5ta redi ni savjetovati. Ratno ,i poratno
vrijeme obiluje buntorrnicima, razbojnicima, izdajicama, zlo-
iincima svake ruke.
I jedna i druga zaraiena strana razumljivo istidu oprav-
clanost svoga stanovi5ta i dokazuju da vode pravedan rat, pa
nastoje da i druge dobiju za sebe. Crkva se ne da upreii u rat-
na kola ni od jedne strane.
Sve je ove tuZne posljedice imala Crkva pred odima kad
,je stavila meilu svoje molitve: "Oslobodi nas, Gospodine Bo-
ie, od kuge, gladi i rata<. U ratu se uniStavaju Zivoti, imovina.
Polia se ne obraduju, tvornice ne rade - nastaje glad. Mrtvi
se ne pokapaju propisno, pa se uslijed toga raclaju zarazne
bolesti - kao u prvom svjetskom ratu Spaurjolska groznica
- koja je uni5tila vi5e ljudskih Zivota nego sarn rat.
U ratu je te5ko prosuditi tko vodi pravedan rat, a tko no-
si krivnju za rat. Svaka od zaraienih strana dokazuje da ie
plavo na njezinoj strani. Podanici ni jedne strane nism mjero-
davni u prosudivanju ratne lcrivnje, jer nemaju uvida u sve
razloge i povode koji su doveli do rata.
Moderni rat sa visoko razvijenom tehnikom i raznolikim
razornim sredstvima, narodito atomskim i hidrogenskim bom-
bama moZe da uniSti i jednu i drugu zaratqtu stranu. U mo-
dernom ratu neie stradati samo vojnici nego i civibno nebora-
d'ko stanovni5tvo. S lica zernlje mogli bi nestati ditavi grado-
vi, a pokrajine i driave, ma,le i velike, doZivjele bi strahovita
razaranja.
je papa Benedikt XV predloZio za prvog svjet-
_ Pokojni
skog rata (1914-1918),da se osnuje mettunarodni sud t<oji Ce
pravedno rjeiavati medu drZavama nastale sukobe. Tai bi sud
lnorao imati i moguinost da kaZnjava nepokorne drZive. pa-
p.in su prijedlog veselo pozdravili svi ozbiljni i dalekovidni
ljudi, a napose politidari. Nekadanje Dru5tvo naroda i dana-
Snje dru5tvo Ujedi,njenih naroda vuku korijen od. Papine za-
misli, Sto nam sluZi na dast.
- Koli'ko god. zaziremo od rata i osudujemo njegove stra-
Sne posljedice, ipak na5 razum ne moie reii da je rat uvijek
zao i_da je svaki,rat u sebi zlo. Kako je dopu5teno dovjeku
pojedincu braniti svoje pravo od nepravedha
napadaea i u
sludaju ubiti ndpravedna napadada, tako-je i drZavi
fSjn_:em
dopusteno braniti svoja, drZavna praui. Ako ih
ne riroZe obra-
triti drukdije, dopu5teno je latiti
ie i rata. Dopu5teno je dria-
237
vi da u nuZdi ratom poduzme potrebnu obranu i sebi ratom
pribavi zadovoljStinu
Povijest nas udi da je ratova uvijek bilo, da je ditava povi-
jest ispunjena ratovima, da je bilo ratova dugih, te5kih, krva-
vih i vrlo okrutnih. Ali povijest kaie i da je uvijek bilo trije-
zn-h i ozbiljnih ljudi koji su zazirali od ratova i spredavali ih.
To im sl'uZina dast.
Danas je pogotovo nuZno ustati protiv rata, jer 6e rat
- ako do njega dode - biti krvaviji i okrutniji nego ikoji
do sada. Novi ie rat biti kemijski, bakteriolo5ki i atomski
rat. Bojazan je da ie se u buduiem rabiti otrovni plinovi, od
kciih ie stradati ne samo vojnici nego i neboradko pudanstvo.
Bojazan je da ie zaratene stranke rasipati i podmetati sm'rto-
nosne bakterije medu vojnike, a vojnici ie ih prenositi i me-
du pudanstvo u pozadini. A ako doGle do upotrebe atomskih
i hidrogenskih bornbi, s lica zemlje ie nestati ditavi gradovi,
a moZda i ditavi mali narodi. "Svaki ratni din koji ide za uni-
Stavanjem ditavih gradova ili prostranih krajeva zajedno s
njihovim stanovniStvom bez razlike jest zlodin protiv Boga i
prot.,v sarnoga dovjeka koji treba odludno i bez oklijevanja
osuditi" (Gaudium et Spes, br. 80).
Neka nas dobri i milosrdni Bog oduva od novoga rata i
njegovih groznih posljedica!
MUEENJE ZIVOTINJA
Bog je stvorio Zivotinje na korist ljudima. eovjek ima
veliku i raznovrsnu korist od Zivotinja. Njihovim se mlije-
kom i mesom hrani, krznom odijeva, perjem grije, lijekovima
lijedi i zdravlje duva.
Zivotinje pomaZu dovjeku u radu. Nose teret, voze, oru-
Ptice razveseljuju dovjeka svojirn pjevanjem. Ugodne su oku
svojim bojama. Psi duvaju kuie.
Mnoge Zivotinje potidu dovjeka na kreposti. Pdele i mra-
vi su uzor marljivosti. I Sveto pismo stavlja mrava za lzor
dovjeku kad kaZe: "Idi k mravu, lijendino, i postani mudar!
Ako i nema votle, ni upravljanja, ni gospodara, lpak se brine
ljeti za hranu svoju, skuplja sebi jelo u vrijeme iletve< (lzr
6, 6-8). Rode i kvodke su u,zor roditeljske ljubavi' Ovce su
krasan primjer krotkosti i strpljivosti. Kokoti su uzor bud-
238
nosti. eim vide iastreba, posebnim krijeStanjem daju znak
r;iliiima da se sakriju.
'
Zivotinje propovijedaju BoZju svemoguinost. Toliko ih je
po vrstama i broju da su za ljudski um nedokudive. Ovoliko
i ovakve ih je mogao stvoriti i na Zivotu drlati samo svemo-
guii Bog!
Mi smo se ljudi duZni brinuti za zdravlje Zivotinja. ,Pra-
vednik se bri'ne za ono Sto treba Zivinde njegovo, a u bezboZ-
nika je srce bez osjeiaja" (Izr 12,10). Lijepo je kad se na-
clu plemeniti ljudi koji zimi pruZaju hranu pt'cama pjevica-
ma, bace Stogod gol'ubovima, ili za vrijeme visokog snijega
iznesu krmiva jelenima ; srnama. Tko posjeCuje Zivotinje
duLan im ie dati nuZnu hranu, driati ih diste i uklanjati od
njih Sto bi im moglo Skoditi Z'votu. "Ni vrabac ne pada s
krova na zemlju bez volje Oca nebeskoga". Kad se Bog to-
liko brine za sve Zivotinje bez razlike - treba da se i dovjek
brine za svoje Zivotinje.
Covjek ne smije muditi Zivotinje. Ima ljr.rdi koji postu-
paju sa Zivotinjama kao da su be5iutne i ne osjeiaju boli.
Kod seljaka se dogada da natovaruju na Zivotinje preveliki
teret koji one ne mogu ni nositi ni vuii, pa onda nemilosrd-
no tuku Zivotinje da se savijaju od boli i muke. Mudi Zivo-
tinje tko gladnima ne da hrane, a izmudenima odmora. I
Zivinde osjeia umor, i ono treba podinka. Mojsijev zakon ve-
li: "gs4rni dan je dan odmora u dast Gospodu, Bogu tvo.iemu.
Tad ne smije5 raditi nikakva posla niti ti ni sin tvoj ili kdi
tvoja, ni sluga tvoj ni slu5kinja tvoja, ni stoka tvoja< (Izl
20, 10). Kuharice mude iivoti,nje kad im kod klanja produlju-
ju ili poveiavaju boli viSe nego Sto treba. I lijednici mude
Zivotinje ako im kod pokusa zadavaju vi5e boti nego Sto po-
kusi iziskuju. Djeca su desto okrutni muditelji Zivolinja i pri
tom uZivaju. Uvijek je na mjestu opomena: Nemoj iz Sale
ili zabave muditi Zivotinju. Sjeti se da ona osjeia boli kao i
ti.
Nije dopu5teno korisne Zivotinje ubijati bez narodita ra-
zloga. Stovi5e, korisne Zivotinje treba njegovati i za5tiiivati.
Skodljive Zivotinje dopuiteno je tarnaniti Sto je viSe moguie.
M e c l u t i m .n i n i i h n e s m i i e m o m u d i t i .
Sa Zivotinjama ne smije dovjek biti odvi5e njeLan. Ocl
te nastranosti boluju mnogi ljudi. Ima ljudi koji vi5e drie
clo svoga psa, madke, kanarinca - nego do dovjeka. I viSe
ce paZnje i novaca Zrtva',ati za-iivotinju nego za dovieka. Ta-
239
 kvi su slidni starim Egipianima koji su oboZavali madke, bi-
kove i druge Zivotinje. U na5im se danima iskazuje preveli-
ka palnja p'sima. eine to pretjerano mu5karci, a joS viSe Zen-
skc.
Nemoj nikada zaboraviti: Ljudi koji su okrutni ili pre-
njeZni prema Zivotinjama,brzo ie postati okrutni prema lju-
dima. Mali muditelji Zivotinja obidno se razviju u stra5ne mu-
"ditelje ljudi. Svi su tirani podeli time da su u mladosti okru-
tno mudili neduZne Zivotinje. Jedan je zlodinac pod vje5ali-
ma priznao: >Ja sam u mladosti okrutno postupao sa Zivcl-
tinjama, kasnije sam to dinio i sa ljudima; zato sada umi-
rem na vje5alima".
Muditelji Zivotinja zlorabe vlast koju im je Stvoritelj
dao nad Zivotinjama. Oni su pred Bogom tirani, siloviti lju-
di, koje ie Bog kazniti mukarna kojima su oni mudili Zivo
tinje. Areopag, vrhovno sudi5te u Ateni, osudilo je u svoje
vrijeme na smrt djedaka koji je s uZitkom iskopao prepelici
oba oka i nako,n toga je pustio neka leti. Sud je bio uvjeren
da se od dovjeka koji vei u mladosti ima tako zle sklonosti
nema ni5ta dobra odekivati.
)^n
VI. ZAPOVIJED BOZJA
UMNAZANJE LJUDSKOG RODA
Svuda u Zivoj prirodi postoje dva spola: mu5ki i Zenski.
U muSkom je usactena teilnja k Zenskom, a u ienskom tet-
nja k muSkom. Kad se mur5ki i Zenski spol spoje, donose za-
jedno plod, podmladak svoje vrste. Bog je odobrio, blago-
slovio i uzakonio spajanje spolova kad je u zemaljskom raju
rekao prvim ljurdima: >Rattajte se i mrnoZite se. Napunite ze-
mlju i podvrgnite je sebi. Vladajte nad ribama morskim,
nad pticama nebeskim i nad svakim Zivi,m biiem Sto se mi-
de na zemlji< (Post l, 28).
Teinja je u dovjeku za drugim spolom vrlo jaka, ali ni
je neodoljiva. Ta teinja vude mu5karca ,k Zenskoj i Zensku
k muS,karcu, ali ure sili. Tjelesni dodi'r nije nu-Zda nego ovisi
o slobodnoj volji. Murikarac se slobodno odluduje da li ie
doii u vezu sa Zenskom ili ne, da Ii Ce se u bradnu zajednicu
povezati s ovom ili onom Zenskom. Jednako je i Zenska pot-
puno slobodna u odno5aju prema rnu5,karcu. Kako u dru-
gim pitanjima tako i ovdje iovjek treba da razi.trnom prosu-
eluje i slobodnom voljonn da se odluduje. Kako se sve drugo
slobodno dovjeCje djelovanje ravna i prosuctuje po iudored-
nim zakonima, tako i spolni odnos spada u podrudje iudo-
reda. Ne smiju ni mu5karci ni Zenske u ljubavnom pogled r
raditi Sto bi htjeli, nego su se duini ravnati po prirodnom,
Boijem, crkvenom i graclanskom zakonu.
Spolni je nagon sailn u sebi dobar jer ima dobru, plerne-
nitu svrhu: donoienje ploda, rattanje djece. I ugodnost koja
je skopiana s ljubavnim teZnjama, i sam ljubavni uiitak je
dopu5ten i dobar kad se vr5i u zakonitom braku i na priro-
dan nadin, jer donosi na svijet dijete. To da je spolni nagon
vrlo jak i ljubavni uiitak vrlo vellk ima,svoju aoUru s"rhu:
da roditelji lakse snose teret rattanja i uzgaJanja djece.
. U spolnom Zivotu su,mu5karac i Zenska potp,uno jedna-
kopravni. Razlika je mettu njirna u tjelesnom pogteau. UuS-
5aqc_je tjelesno jadi i za vanjski nastup sposobniji. Zenska
Je tJelesno slabija i njetnija ali je sposobnija z.a kudne po-
t_r9u9i odgoj djece. U 6udorednom pogledu nema razlike.
sro Je dopu5eno jednomu, dorpu5teno je i drugomu. Sto je
zabranjeno Zenskoj, zabranjenb je m,uSkarcu. krivo imaju
muskarci kad misle da ,su samo djevojke duZne s ljiljanom
16 Sto Bog trati od iovieka?
241
u ruci dolaziti na vjendanje, a mladiii si smiju i prije- bra'
s
ka priu5titi ljubavne uZitke. Ne tako' I mladiii su duZni
ijttj;ffi tit.i dolaziti na vjendanje, stupati u-b-rak nevini'
" Zene duZne biti u
itii* :" kad muSkarci drZe da su samo
U*f."ui"rn",amuZevidasismijuizlazitiiizvanbradneo-
*rud". Iiradna ograda ograclujeobojicu jednako i na vjennost
iu obvezani muZevi kao i Zene.
Najprirodniji poziv Zenskeje tjelesno materinstvo u za-
konitom braku."u^braku dolaze-zenskesile i sposobnostido
;;j;"ctg"iri:raLaja. U braku i u obitelji je Zeninopravo polje
aJttouufriu. gratr i obitelj - to j9 ideal i Zenskei mu5karca'
Oana5nje brojne rastave vode obitelj u -ploP.ast'.Svakara-
stava je jed'no ugaslo obiteljsko ognji5te' Ljudi dobivaju yr1-
jeanost io svojih iuinosti. Savjesno v'rsenjestales-
"rSeilu
tit a,rZttbtti dini dovjeka uglednim pred ljudima i zasluZnim
pred Bogom. A oZenjenimaje prv-ajuZnost rada'nje i uzga.-
izvr5ili su svoj Zi-
iutj. ajJ.e. Vr5e ti savjesno"o.^ dttZttott,
uotrri po"iu. Zanerltate li ovu duinost, i sve drugo Sto su udi-
nili, malo vrijedi.
liniji, stvar je roditelja da, dobro promisliv-
"U krajnjoj
5i, odlude ioiif e" Uiti Urol niilrgve djece,-uzimajuii na sebe
odgovornostpred Bogom, pred samim.sobom, pred djecom
t oTr.,t.t vee roaiti, prEd zajednicom kojoj pripadaju, .slijede-
ii etas svoje savjesii, prosvijetljene BoZjim zakonom i potpo-
molnute pouzdanjem u Boga." ("Populorum progressio<'
br. 3?).
ZENIDBENI STALEZ
KatolidkaCrrkvattaL\odsvojihduhovnihosoba:svjeto-
-
vnih sveisnika, redovnika i redorrnica da Zive samotno
izvan Zeoridbenog staleZa,to znati u celibatu' I q svijetu ima
muS'karacakoji se ne Zene,i Zenskih koje se ne-udajt".vei
Zive samotno - u celibatu. Od duhovnih se osoba traLi ce-
libat da budu rije3ene bradnih i obiteljskih briga, i da se mo-
opet.wojih
il ;r;;" fosvetiti Bogu. Svjetorrneosobe imaju
iii"e" zai5to vi5e vole samotni nego 6ptni Zivot' Ako je
kod ivjetovnih osoba razlog samotn-om Zivotu da se mogu
i do6ro ljudskoga dru5tva, razlog je
uiS" ztiuouutizaBoga
opravdan: samotni Zivot ima plemenitu svrhu' Ako zaziru od
biaka zato da mogu pr-rstopa5noZivjeti, imati ljubavne uZitke
z+L
a ne snositi posljedice, ne ratlati djece, onda je to kukavid-
luk, dovjeka nedostojan, a pred Bogom gre5an.
Stoji to da nema nijednog zakona ni prirodnoga, ni Bo-
Ljega, ni crikvenoga, ni graclanskoga koji bi zapovijedao ie-
nidbu. Zenidba se moZe savjetovati, ali se ne smije zapovije-
dati. Z.enidba kod mu5karca i udaja kod Zenskih - stvar je
osobne slobode. Mu5karci se Zene i Zenske udaju jer ih na to
nuka priroda. U braku (e iza sebe ostaviti potomstvo. U bra-
ku ie smirivati ljubavne poZude. U braku ie jedan drugo-
mu biti utjeha i pomoi. MUZ ie tje5iti Lenu, Lena muZa. U
bolesti 6e mui biti na pornoc ieri, ilena muZu. MuZ ie priv-
vredivati izvan kuie, a Zena u kudanstvu, pa ie lakSe Zivjeti
zajedno nego bi Zivjeli svaki sam. Lak5e ie Zivotni teret no-
siti dvojica nego jedan sam. U braku muZ urpotpunjuje ienu
a Lena muia. Sveto pismo kahe: >Padne li jedan, digne ga
opet drug njegov. A te5ko samomu ako padne. Nema dru-
goga da mu pomogne podidi se. Ako tko i moZe nadjadati je-
dnoga, dvojica ie mu odoljeti" (Prop 4, 10-12).
Kad se netko odludi za Zenidbu, treba je sklopiti kako
to traLi prirodni zakon. Priroda trali d,a u isto vrijeme budu
u braku samo jedan mu5karac i jedna Zenska i zajednica nji-
hova da bude nerazrje5iva do smrti jednoga ili drugoga. MuZ
ne moZe imati vi5e Zena, ni iena vi5e muZeva. MuZ ne moZe
ostaviti Zenu dok je Liva, a ni Lena rnuZa dok je Ziv. To je
nauka prirodnog reda, a katolidka Crtkva tu nauku samo po-
tanje i jasnije tumaii i stavlja u zakone. Kako bi to izgle-
dalo kad bi muZ imao vi5e Leha? Grizle bi ga dokle ga ne
bi prije reda spremile u grob. A Lena sa vi5e muieva? Ta
bi bila svadija i nidija, a muZevi bi se tukli radi nje kao Sto
se u prirodi tuku muZjaci ra'di Zenke. Zar nije ljep5e kad
muZ i Zena u miru i ljubavi vjerno L:ve kroz cijeli Zivot, ne-
go kad se svatlaju i bjei.e jedan od drugoga? Reii iete: ljep-
Se je kad su dobri i vjerni i cijeli Livotzaje'dnoLivd u ljuba-
vi. A ba5 to Sto je lijepo i plemenito, dobro i korisno, nalale
prirodni zakon a po njemu i katolidka C,rkva.
. Sto je u braku dopu,Steno, a Sto zabranjeno? Dopu$teno
je vrSiti bradni din kako ga propi,suje prirodni zakoi. ,,Zato
su dini kojima se supruzi intimho i eiito sjedinjuju dasni i
dostojni< (Gaudium et Spes, br. 49). priroda iraZi da se
ljubavni dini vr5e tako da- moZe doii do zate(a djeteta. U
bral<u je dopuSteno i sve Sto dovodi do bradnog dina. To su
meclusobni doticaji. Zabranjerro je vr5iti braine-dine tako da
243

je teSki
ne moZe doii do zaleca djeteta. Spredavanje zate(a
iii r*.t"i grijeh. Savjetnici koji savjetuju ili pro.porui'rju
oeranieeniltoj ajo", lo5i su savjetnici, ne smije ih se slu'
si'ti. nog koji je dao zakon da se djeca railaju vei ie se po-
brinuti da ie djeca imati od dega i iivjeti.
Kad je ieni u blagoslovljenom stanju, treba da se kloni
svega,sto bi moglo nauditi ziCetom djetetu' "Zato treba veC
od lodetka najbriZnile Stititi Zivot-.djeteta,a poba'daj i-de-
doniorstvo uZaini su zlodinio (Gaudium et Spes,br' 51)' Tre-
ba se duvati te5koga posla, snd,Zbe,uzr'ujavanja, velike- Zalo
sti. MuZ treba da je u to vrijeme narodito paZljiv i obaz$v
prema Zeni, da uklanja od nje sve Sto-bi je moglo iivdano ja-
de potresti i Skoditi joj zdravljur Obojicl neka se mole Bogu
da se dijete rodi iivo i zdravo. Zdravo i bistro dijete neobid-
no ie vetlk BoZji dar. Taj dar zura{u pravo cijeniti tek-.oni
roditelji koje je zadesila nesreia da imaju nakazno dijele'
Dijete treU-aSto prije krstiti. Ne samo o.ro koje j9 r9{e-
no Zivo i zdravo, negb i-nakazno,Fn i ono koje je do5lo bilo
s kojeg razlogaprije na svijet. Kad se dijete rodi Zivo i zdta-
uo, triti ga iuabuito sveienik u crkvi. Ako je dijete slabo'
pa' je bojLan da bi moglo prije umrijeti nego se dotle do
iveienika, treba da ga krsti tko od bliZe okoline'
CISTOCA
Svaki je muZ ponosan ako je dobio za ienu nevinu dje-
vojku. A s ponosom istide i Zena muZu da je u brak stupila
nevifia. I Zena je ponosna ako je dobila za muLa saiuvana,
dista i nevina mladiia. Takav mui ie Zeni desto i pcrnosno
naglasiti da je dobila nevina i po5tena muia koji joj je na
dast. MladiCi mogu biti najraspu5teniji, ali kod stupanja u
brak svaki nastoji da dobije za henu destitu, po5tenu i nevi-
nu djevojku. I djevojke mogu prije braka biti kojekakve,
ali kad se koja udaje, ljubomorno pazi da dobije destita, u-
gledna i nevina rnuZa.
Zivot pokazuje da su disti i nevini mladiii i diste i nevi-
ne djevojke uvijek bile u visokoj cijeni. I danas, makar ima
ljudi koji kalu da ne trebaju ni Boga ni vjere ni Cudorednih
vrlina, vi5e vrijede destiti nego pokvareni mladiii, viSe se p@
Stuju nevine nego pale djevojke. S jedne strane vidu protiv-
nici kako je katolidka Crkva zastarjela sa svojim nadelima
z.t+
o distoii i nevinosti, a na drugoj strani za svoje sinove traZe
levine djevojke i za svoje kieri nevine mladiie. Kolika ne-
dosljednost!
Opravdano sude muSkarci: ako je djevojka doS,lau brak
nevina, bit ie i u braku vjerna, bit ie brak sretan. Ako je
prije braka bila bez dasti i poStenja, ni u braku neie biti
bolja. Jao muZu koji je dobije za ilenul I Zenske imaju pravo
kad sude: Cestit, po5ten i nevin mladid - bit ie takav i
rnuZ. Skitnica i propalica kao mladii - neie biti ni muZ
bolii.
Sto iz toga slijedi? Treba svu moguiu paZnju posvetiti
nrladeZi muikoj i Zenskoj da dasno sprovode mladost, da
nevini dolaze u brak. U odgoiu djece prvo mjesto zauzima
r'<-rditeljskidom. Majdini savjeti, pouke i dobri primjeri osta-
iu djec: u lijepoj uspomeni kroz cijeli Zivot. Ozbiljan, tri-
iezan i razborit otac udi djecu marljivo raditi, driati se re-
da i zapta, skromno Zivjeti, vjerske duinosti vr5iti, poStivati
starije, osieiati za Crkvu i domovinu. Cestiti roditelji budno
paze da dijete nikad ne duje u obitelji ruine rijedi, ni pro-
sta govora, i kletve. Kad roditelji primijete da je dijete merlu
drugom djecom poprimilo koji ntLni izraz ili se nededno
vlada, dijete ie ozbiljno pouditi. Ne koristi li doibra rijed,
diiete ie ukoriti, a prema teZini prekr5aja i kazniti. Vrlo je
vaZno Sto djeca ditaju. Lijepa knjiga op'lemenjuje djedju
du5u, a zla je knjiga, napose prljavi romani, otrov za mladeZ.
Na mladeZ lo5e dleluju pustolovne kino.predstave. Svaki ie
roditelj, a jednako uditelj i od,gojitelj, prije dobro prosuditi
da li je ova ili ona lino-predstava korisna za dijete, pa tek
onda dopustiti da je dijete vidi, a neie pustiti djecu na svaku
predstavu.
Djeca treba da naude molitve i kr5ianski nauk. Treba
ih priuditi da se rado i pobodno mole Bogu, da se de$de i,spo-
vijedaju i pride5iuju. Zivotna je borba vrlo teSka. Da se do-
r'3ek odrZi na visini ljudskoga dostojanstva nisu dosta narav-
na sredstva - treba pomod odozgo - s neba, od Boga. A
Bog daje svoju pomoi po molitvi i poboZnim primlnjem
svetih sakramenata.
. , . Kad djeca ponarastu i dotlu u mladenadko doba, treba
tzo3egavati zlo dru5tvo. Gre5na prilika - zli
mladidi, pokva-
rene 2enske zlo djeluju i redovito kvare dobre mladiie i de-
stite djevojte. ZiSeanidke igre mladida
sastanci bez nadzora
i djevojaka, izleti,
starijill zajednidko kupanje - desto
245
dovode do Zalosnih poslje.lica - do iudorednoga pada mla-
di(.a i djevojaka. Roditelji su duini bdjeti nad djecom i pa-
ziti kamo sinovi i kieri zalaze, s kim se druZe, kakvim se ide-
jama bave, na Sto tro5e vrijeme. Kad primijete da neSto nije
u redu, treba da opominju, karaju i ku,de zlo djelo. Savij
drvo dok je mlado! Neka znadu sinovi i kieri, mladiii i dje-
vojke: sve Sto se poduzima u vezi s njima, dini se samo za
niihovo dobro.
STO ZABRANJUJE SESTA BOZTA ZAPOVIJED?
U Sestoj BoZjoj zapovijedi zabranjuje Go'spod Bog sve
Sto moZe povrijediti vlastitu ili tuclu nevinost.
Sv. Pavao opominje prve kr5iane: >A bludnost i svaka
vrsta nedistoie ili poZude neka se i ne spominje meclu va-
ma, kao Sto se pristoji svetlma! Ni prostaStvo, ni ludorije, ni
dvosmislene Sale - Sto sve nije na mjestu - vei radije za-
hvaljivanje! Jer ovo znajte dobro: nijedan bludnik, nijedan
nedisti. . . nema dijela u Kristovu, BoZjem kraljevstvulu
(Ef s, 3-s).
Zabranjene su misli i i,elje koje kaljaju nevinost. Ne-
diste su misli zabranjene jer vode dovjeka na nedista djela.
O,ne su slidne iskri koja je uzrok velikoj vatri. Nediste misli
- veli :sv. Grgur Veliki - treba odmah ukloniti. Inade ie
se razbuktati u dovjeku kao vatra u slami koja se viSe ne da
ugasiti. Sv. Jeronim isporecluje nedi,stemisli sa zmijom. eim
se zmija pokaZe, treba joj odmah stati na glavu. Ne udini5 li
to, ona ie te ubosti i u5trcati smrtonosni otrov. Zle se misli
uklanjaju tako da se paZnja svrati na ne5to drugo, ili da se
dovjek porrnoli Bogu kad primijeti nedistu napast. Zle misli
donose smrt du5i. Ako nediste misli od,bijamo, nema grije-
ha. Netom na njih pristajemo i njima se naslatlujemo, podi-
nili smo grijeh.
,Iz ,nedistih misli, koje ne odbijamo, radaju se zle teZnje
ili Zelje za grijehom. Kbko iz korijena nide stabljika, tako iz
Zelje djelo. Zelja je din volje i jednako je gre5na kao i djelo.
Isus Krist je rekao: >Culi ste da je kazano: Ne dini prelju-
be. A ja vam kaiem da svaki koji promatra s poiudom Zenu,
vei je udinio s njome preljubu u srcu svomu( (Mt 5, 27--281.
Zabranjene su ruZne rijedi. Ljtldi koji se sluie s{amot-
nim rijedima sigurno imaju nedistu savjest. Nemoguie ie
246
zamisliti dovjeka koji se sluZi ruZnim urazima da bi u du$i
bio dist. Sv. Jeronim r:,pozoruje: Komu se sviilaju sramotne
rijedi, taj nije daleko od sramotnih dina. Jezik je mali ud
slidan maloj vatri koja saZeZe ogromnu Sumu. >Od o5trice
mada pali su vei m,nogi, ali ih je jo5 vi5e palo od jezika"
( S i r 2 8 ,l 8 ) .
Zabranjena su ruZna djela koja kaljaju distoiu. RuZna
se djela razli,kuju s kime su udinjena. Te5ki je grijeh kad ih
dine slobodrne osobe. TeZi je grijeh kad to 6ine oZenjene oso-
be izvan braka. To je preljub. JoS je teli grijeh kad to biva
medu rodacima. Takav grijeh se zove rodoskvrnu,ie. Metlu
najteile grijehe spadaju grijesi protiv naravi. Takvi su grijesi
ruZni dini Sto ih dovjok dini sam sa sobom, ili dvije osobe
istoga spola, a najgori je ruZni din sa Zivotinjom.
Treba se duvati dr.skih pogleda na osobe drugog spola.
Bog nam zabranjuje nededne poglede da nas saduva od gri
jeha. Bog postupa s nama poput mudra oca koji ne da dje-
tetu noZ u ruke jer bi se dijete noZem ranilo. Kralj David je
s krova svoga dvora nededno promatrao Zenu Urijinu u su-
siednom dvori5tu. Posljedice? Pozvao je tu Zensku k sebi i
s njom sagrije5io. Podinio je preljub. Nakon toga dolazi k
Davidu prorok Natan i kara Davida zbog teSkog grijeha. Da-
vid je gorko oplakao grijeh i tom zgodom ispjevao tu7ni psa-
lam: "Smiluj mi se, BoZe, po velikom milosrGlu svome( -
koii se pjeva kad se mrtvac prati na urkop.
Gledanje nedednih slika Skodi distoii jo5 viSe nego pro-
sti razgovori. Jade nairne na du5u djeluje ono Sto oko gle-
da, nego ono Sto uho slu5a. Bu'dno treba izbjegavati gledanje
nepristojnih predstava u kazali5tu i kinu. Nevinost godina-
ma duvana moZe zauvijok pasti u b'lato, i u blatu ostati na-
kon jedne nededne predstave u kazalGtu ili kinu.
Sveto pismo spominje da je Bog radi nedistih grijeha
spalio ognjem s neba gradove Sodomu i Gomoru. "I uniSti
te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i
sve Sto je raslo na poljima" (Post 19, 25). Meclusobne teZnje
muSkarca k Zenskoj i Zenske k muSkarcu dane su radi ratla-
nja djece. Sto god se protivi raclanju djece zlo je i gre5no i
Bog to te5ko kaZnjava.
247
 VII. ZAPOVIJED BOZJA
PRAVO NA VLASNISTVO
Covjek treba zemaljska dobra z,a uzdriavanje svoga Zivo'
ta. Medu ta dobra spadaju: hrana, odijelo, stan, novac, ku-
ia, zemljiSte, knjige, orucle i drugo. Buduii da je to dovjeku
potrebno ima pravo da sve to stede ,na zakoniti nadin i po-
sjeduje kao osobno vlasni5tvo.
Kao Sto priroda daje dovjeku pravo i nalaLe duZnost da
uzdrLava i duva svoj iivot do BoZje volje, tako mu daje i
pravo da stide vremenita dobra koja su potrebna za uzdr'
lavanje Livota i da ih posjeduje kao svoje vlasni5tvo. Pri-
rodno pravo nuka dovjeka da se pobrine ne sarno Sto treba
ovaj das, danas, nego da privrijedi i za starost, zabolest, za
sludaj ,nesreie. Pametan i razborit dovjek treba da misli i
na to kako ie djecu postaviti dra noge. Jedno ie dijete da-
ti u zanat, drugo ie Skolovati. Doii ie vrijeme kad ie Zeniti
sinove i udavati keefi. Za sve to treba vremenitih dobara ko-
ja ie dopu5tenim sredstvima steii i brilno duvati kao vla-
sniStvo.
Zami,s'lite dovjeka koji nema ni5ta svoga. Taj je nepre-
stano zabri,nut gdje ie dobiti koricu kruha ili komad odijela'
ili gdje ie noi prespavati. Neprestano je u strahu kako ie
danas proZivjeti, kornu ie sutra pasti na teret' Sto onda ako
se komu zarnjeri pa ga ne prirni u sluibu ili ga iz sluZbe ot-
pusti. Taj neprestani strah, ta gtoT'rr neizvjemost ubija u
dovjeku votju za Zivot' Takva dovjeka ni5ta ne veseli: ni ovaj
ni prekogrobni Zivot. Takav ne radi s voljom, ne moli se Bo-
gu, ne znadi niSta u ovorn iivotu, a ne brine se ni za drugi
jer mu je iivotna neizvjesnost i nesigurnost utukla svaki Zi-
votni polet.
Vei je prvim ljudima u raju zemaljskom rekao Gospod
Bog: "Napunite zemlju i podvrgnite je sebile (Post 1, 28).
Obraelujte zemlju, privreclujte, skupljajte imovinu, osiguraj-
te si Zivot. Sto ste po5tenim radom privrijedili' to je va5e'
s time iete po svojoj vlastitoj volji raspolagati. Vei prvi si-
novi Adamovi imaju svaki svoje vlasni5tvo. Abel je pastir,
Kain ratar, Abel se bavi stodarstvom, Kain poljoprivredom-
Svaki ima svoje zvanje, svoje vlasni5tvo' Kad prinose Bogu
Zrtve svaki prinosi i daruje od svoga vlasni5tva. Sto kaZu
248
povijest i etnologija? Gdje god ima ljudi, bili oni obrazovani
ili zapu5teni, svi znadu za osobno vlasni5tvo, svaki zna.de za
razli'ku: ovo je moje, a ono tvoje. Svi narodi imaju zakone
koji Stite privatno vlasni5tvo i kaZnjavaju povredu privat-
noga vlasni5trra.
Zajednica ima pravo da intervenira i stavi ruku na vla-
sni5tvo stedeno nepravdom, kradom, prisvajanjem ili kojim
drugim nadinom
Nakon istodnoga grijeha, kad je ljudska narav oslabila i
ljudi su vi5e skloni na zlo nego na dobro, joS je vi5e potreb-
no osobno vlasni5tvo. Gdje nema privatnog vlasni5tva na-
staju neprestane svacte i tudnjave. eesto se rodena braia ne
slaZu i ne mogu u zajednici Zivjeti; dijele se i svaki hoie ima-
ti svoie privatno vlasni5tvo.
Osobno vlasni5tvo je plemeniti podstrek za rad. Kad je
dovjek syjestan da ie raspolagati s onim Sto svojim radom
plivrijedi, radit ie marljivo i savjesno, i nastojati da Sto vi5e
privrijedi. Ako pak dovjek ne raspolaie sa plodovima svoga
rada, radit ie bez volje i veselja.
Konadno, gledamo prirodu. Biljka svaka svojim korije-
njem vude hranu iz zernlje za sebe, a ne za drugu biljku. Sva-
ka ptica gradi gnijezdo sebi, a ne d,rugoj. Tako po prirodnom
zakonu svaki dovjek radi za sebe, a plodovima svoga rada
Zeli sam raspolagati. Kako je ust4,nova prirodnoga
zakona
obitelj i drlava i vlast u drZavi, tako je ustanova prirodnog
zakona i osobno vlasni5tvo. Boriti se protiv privatnbg vlasni-
Stva znadi boriti se protiv ljudske naravi, zna6i u temeljima
ugroZavati ljudsko dru5tvo.
"Medutim, privatno vlasni5tvo nije nidije bezuvjetno i
3q19lutno pravo. Nitko nije ovla5ten da zadriava zi svoju
iskljudivu upotrebu ono Sio prelazi njegove potrebe, ddk
orugr nemaju ni ono nuino. Jednom rije6ju, pravo vlasni$tva
ne smije se nikada ostvarivati na itelu za3'eanietog dobra;
takva je nauka cr'kvenih otaca i velikih teolo-ga. Gdje-docte do
-iskonikih
::k:,b."
izmettu stedenih privatnih prava i potre-
oa zajednice, duZnost je
drZavne vlisti da se trudi ok6 nje-
gova rje5avanja,
uz akt-ivno sudjelovanje gractana i socijalnih
grupao (Populorum
progressio,-br. 23).
249
 KAKO SE STIEE VLASNISTVO
Zakon\ti putovi kojima se stide osobno vlasni5tvo
rad i darovanje.
eovjek je stvoren za tad kao ptica za lijet' Ne'dostojno
vrijedan da
ie zdraia dovjeka da ne ra i. Takav dovjek nije
Zivi. Sveto piimo kaZe: uTko ne radi, neka i ne jedeu'
Bog je u svojoj providnosti odredio tako da zemlja daje
svole ploaove samo onorrnu koji je obracluje' Bez oranja
f."pu"ju, bez sjetve, bez truda i Zuljeva nema berbe,
t,i pUe". Ni zemJja nije nastala sama- od. sebe, a ni sredstva
tuidrLuu*rje Zivota ne nidu sama od sebe iz zernlje' Zemlia
nozlih ruku, a plodovi-zemlje,-Zivotna sredstva' plo-
i" J:"r"
dovi su na5ih ljudskih iuku. Tko zemlju obracluje ima
;; ;t niezine plodove. Oduzeti zemlju dovjeku, koji u
svoga li,ca obradule zemlju, grijeh. je protiv svake pravedno-
sti.-Stovi5e, Bog nagratluie iZivotinju za njezin rad kad
Ze: 'Ne zau"tuf volu usta kad vrSilo (Pnz 25' 4)'
Bog je stvorio zemlju i ljude na zemlji' Sve-stvoreno.
eoZie Jiefo. Zato Sveto pismo zove zemlju i ljude,
,rr"*i., vlasni5tvom BoZjim. Plodovi na5ega rada, djela-na-
sih ruku osobno su vhinistvo. Leon XIII umno veli: Plod
rada je pravno dobro onoga koji je posao izvr5io'
Osobno se vlasniStvo stide i darovanjem' Iz ljudske na-
ravi izvire pleme.niti osjeiaj da ljudi jedan drugomu daju
clarove. Otac daje svoju imovinu djeci, prijatelj prijatelju'
ioa* rodaku. Ima dobrodinitelja koji poklanjaju svoju imo'
vinu stranoj osobi a da s njom nemaju nikakvih rodbinskih ni
prilatetistcitr veza. Dobrodinitelji su koii posvoje tude. dijete
i ei.r" ga ba5tinikom svoje imovine. Oporuke i.nasljedstva
postoje u ljudskom dru5tvu otkada postoje i ljtrdi na ze'
-tji. StouiSL, i prirodni i ljrldski zakoni stavljaju na srce
,ui*u koji Sto posjeduju, n ku tu vrernena nadine opoluk3
i toino iaznate Sto t<omu ostavljaju iza smrti da ne bude
svaila. Tko je primio dar ili naslijedio imovinu
vfa'sni't je te,imovine, ralpolaZe s njom po svojoj volji'
"upoiilU"ilt
Vlasni5tvo se sticalo osvajanjem i zaposjedanjem
joS i d,anaq- postaje vlasnik
nidijega zernljiSta. Tako
onuj ito ih je u Sumi nabrao. Vlasnik je mjesta Y cotlt",it:
je prvi zapos'1eo
ci, kinu, kazali5tu ili na leljeznici onaj tko
slobodno mjesto.
250
Prirodni zakon kaZe: Covjede, radi marljivo, Stedi, pazi,
duvaj imovi'nu. Sto si po5teni,m radom privrijedio, to je tvo-
jesu ie, ti si vlasnik te imovine, s njom raspolaZe5 katko hoie5.
kad si od nekoga dobio dar, ili naslijedio imovinu od rodi-
telja, rodbine ili koga dobrodinitelja, to je tvoje vlasni5tvo,
tyoja svojina koju moZe$ prodati ili pokloniti komu hoieS.
Kod sticanja imovine treba paziti da se stide dasno i po-
Steno, da sve bude po zakonu prirod,nom i BoZjem. Osobno
i vlasniStvo treba po5tivati. Nas boli kad bi u na5u imovinu
plodova netko dirao i nepravedno nam je oduzeo. Tako boli i drugo-
sa kad bismo mi neprave'dno dirali u njegovu imovinu. Zato
kaZe prirodni zakon: Sto ne bi ti htio da tebi drugi dini, to
nemoj ni ti njemu diniti. Ovo je pravilo sveto i nepogre5ivo.
pra- Tko ga se vjerno drZi nikad neie pogrije5iti.
znoju Kako bi izgledalo ljudsko dru5tvo kad bi ljudi smjeli
dirati u tude vlasni5tvo kako bi se komu svidjelo! Tada bi
ka-
se neprestano kralo, otimalo, ljudi bi jedan drugoga ubijali,
dogadala bi se bezbrojna razboistva. Nikada nitko ne bi bio
je.
siguran za svoju irnovinu. Ljudi bi Zivjeli u noprestanom
pa. i cijeli strahu od tatova i razbojnika. Medu ljudima ne bi bilo ni-
kaciarn'ra.
Svakomu je dopu5teno sticati imovinu podtenim nadi-
nom koliko vi5e moZe. Sveto pismo kaZe: >Bolje je davati,
nego primati". Bolje je i ugodnije da ima5 pa moZe3 i dru-
gomu dati i pomoii, nego da si siromah, bijednik koji mora
moliti pomoi od drugoga.
KRADA
Tuete se vlasni5tvo o5teiuie kraclom. Krade tko odno-
si tuilu imovinu potajno, a protiv opravdane volje vlasnika.
Tat je tko je svjestan da je stvar tuela i uzima je sebi na ko-
rist a da gospodar zatonezna.
KaZu da svraka krade i sakriva sve Sto se sjaji. Zato je
zovu slikom dovjeka tata. Sveto pismo spominje da je Juda
joS
.blo tat. On je nosio kesu i spremao u nju darove Sto bi dobri
gljiva ljudi darovali za Isusa i apoistole. Meelutim, potajrno je iz ke-
se uzimao za sebe i time postao tat. Bio je lakom, gramzljiv
za novcem. Gramzljivost ga je tako daleko zavela da je za 30
srebrenika prodao i samoga Uditelja - Isusa K'rista.
25r
 Nijedan grijeh nije metlu ljudima toliko raSiren i tako
opi.enii kao krada. Novine se u zadnje vrijeme gotovo o 9la-
kbm broju tule na kriminal u privredi. Krade se na veliko
zajednidka, narodna imovina, a ljudi puno kradu i jedan
drugomu. Gdje je uzrok tim nedasnim pojavama? S jedne
straie prirodlni slabost - gramzljivost, lakomost, nezas'it-
nost ljudske naravi kad se radi o imovini' S drug9 -ttT319
veliki zahtjevi, lagodan i pustolovan Zivot. Irna ljudi koji bi
htjeli na lr.tito Zivjeti a ni5ta ne raditi, a to nikako ne ide
zajedno. Da se ipak namaknu sredstva za takav Zivot posiZe
se i za kradom.
Kad bi ljudi vi5e po5tivali Boga i po vjeri Zivjeli, ne bi
ni izdaleka Uito tolit<o kracla. Ljudi koji po vjeri five, ne
kradu. Svjesni su da je krada zlo i snamotno djelo' Boje se
odgovornosti pred Bogom koji sve vidi i sve zna i ni5ta mu
se sakriti ni iatajiti ne moZe' Oni koji kaZu da nema Boga
ni odgovornosti pied Bogom, ne boje- se nri ljudi' Takvi-ljudi
nastoie kradu vleSto prilriti i smiruju savjes! ovako: BoZje
p.urrd. nerna, a ti,raitol sam-izmak-nuo. Kad nema preko
'groUnog
Livota, se ne bih nauiio tivota bar ovdje na
Iemtjiifedanput "a3to
se samo Zivi i to ovdje na zemlji' Zato si
uZij" Zivota, pa makar i kradom.
Nemojmo se zavaravati. Tko ne po5tuje Boga.taj ":.pg
Stuje n'i fiuae. fto gaziBoLii zakgn jo5 ie viSe gaziti po ljud-
skim zaktnima. Tko se ne boji BoLiega suda taj se ne boji
fj"Att" pravde. Nema zakona koga dovjek bez vjere ne bi
"i
p"gLi" ako ima od toga korist i ako postoji nada da se nje-
gov zlodin neie otkriti.
Kad je dovjek u krajnjoj nuid'i, nije krada, nema grijeha'
ako od tu<Ie imovin" ,tt*i ono Bto mu ie pot'rebno-da se ri-
Z*,T^Y"I^"
:"!i t" nuZde.Umoranputnik, izmuden,qlt9*i Razbont vtas-
,, tttd"- voinjaku par jabuka. Nema q{ij*u'
nik bi mu i sam dao' tiad bi sevlasnik i ljutio, neopravdano,bI
r" i:"ti" j". je u krajnjoj "da bijedi sve zajedn'idko i svaki smije
,ru"ti totit o ie potre6no si spasi Zivot' Jednom su gladrni
rpmt.ii ihi bo polju kroz usjeve, Tc4t- klasje i jeli' lSu- t!
l"S i branio od tarizeistih napadajatZetst2?
"i:"-il"ti"
i.r'" t" Uifi "Jg"
giaani, u bijedi, a uzeli su samo toliko da ttale
glad.
-----i."u
ljud.i koji traZe pomoi na sve strane' Sad od poj€di-
naca sad od ustanova. A-njihovo imovinsko stanjgnije lode'
Mogli bi s malo truda i. painje pristojno Zivjeti' Takvo pro-
2s2
siadenje jed,nako je kratli jer nepoStenim nad,inom prisvajaju
tuclu irnovinu.
Neki ne kradu izravno, ali ukradeno skrivaju 'ili kupuju.
I to je kratla. Narodna poslovica pametno kaZe: Tat je koji
vredt drLi kao i onaj koji stavlja ukradeno u vreiu. Tat je
ne samo onaj koji izravno uzima tutlu stvar, nego i svi drugi
koji ga u kratli pomaZu, bilo da ukradeno skrivaju, bilo da
ukradeno kuPuju.
Sveto pismo teSko osuduje kradu. "Ne varajte se... ni
tari, ni lakomoi, ni pijanice, ni razbojnici neie ba5tiniti kra-
lievstva BoZjegau. 7m3to je Sveto pismo tako stncgo? Zato ito
krada ru5i red i sigurnost u imovinskim od,nosima medu
ljudima. Kad bi bilo dopu5teno krasti, nitko nikad ne bi bio
siguran za svoju imovinu.
OTIMAEINA - PREVARA - LIHVA
Otimadina je jo5 gora nego krada. Dok tat potajno od-
nosi tuclu imovi'nu i ,ne dira u Zivot vlasnikov, otimad odrrzirna
imovinu i napada na iivot gospodarov. Otimadina je nasilno
oduzimanje tuG1e imovine. Cesto se dogacla da otimad rani
ili ubije gos'podara da nakon toga mole oduzeti i odnijeti
njegor,rr imovinu.
Otimad stavi noZ pod vrat svojoj Zrtvi. Drugi se posluZi
pi,Stoljem. ViSe otima6a zajedrw doiekaju Zrtvu, bace je na
zemlju, isprebiju je toliko da se ne moZe diii. Nakon toga je
opljadkaju i s opljadkanom imovinom pobjegnu. Kad otimad
kod oduzi'manja imovine teSko rani ili ubije vlasnika - to je
grabeZno umorstvo, jedan od najgorih zlodina u ljudskom
druStvu.
Sveto evanclelje spom'inje razbojstvo svoga vremena u
Palestini. Neki 6ovjek putovao iz Jeruzalema u Jerihon. Na
putu ga iz zasjede napali razbojnici, svukli ga, te5ko izranili
i na pola m,rtva ostavili na cesti.
Prevara se sastoji u lukavom o5te6ivanju tutle imovine.
l(upac
je platio tri metra tkanine, a trgovac mu je dao samo
j m i 90 cm. Trgovac je kupca o5tetio krivom mjerom. Stran-
Iu
tIF i plati deset ki,logrrama Seiera, a trgovac je stavio na
tezulju uteg samo 9 ,i pol kilograrna. Tako trgovac prevari
Je-onu stranku, tako d*go; tako danas, tako sutra, tako vara
gocllnama. Prevare narastu
i na milijunske svote.
253
 Nije rijetka pojava da ljudi varaju upotrebom krivoga
novca. Tako vje5to izrade krivi novac da ga jedva i vje5tak
razlikuje od pravoga. Krivim novcem kupuju i plaiaju robu,
a nevine stranke ostaj,u bez svoje imovine i joS moraju od-
govarati pred vlastima odakle im krivi novac. Vei je vi5e
puta ustanovljeno da se na trZnicama prodaju pokvarene
Livelne nam'irnice pod istu cijenu kao da su zd,rave. U mli-
jeku se nacle vode, uginulu Zivad prrodaju kao najzdraviju,
a pokvareno meso kao ono bez prigovora. Ako su iiveZne
namirrnice toliko pokvarene da se ljudi i otruju njima, onda
ie s prevarom skopdano 'i ubojstvo; podi'njeno je dvostruko
z.lo, pa i dvostruki grijeh.
eeste su prevare s laZnim dokumentirna. OZenjeni dovjek
nadini krivi slobodni I'ist i njime se oZeni po drugi put. Osra-
motio je drugu Zensku, a tnoLda potro5io i njezinu imovinu.
Dvostruko zlo, dvostruki gnijeh - s'ramota i prevara. Posjed-
nici varaju jedan drugoga premje5tanjem kamena meela5a.
Covjek je osig,urao kuiu protiv poLara. Medutim, on sam
zapali k'uiu da rnoZe podiii veliku osigurninu. To je od'ita
prevara. Bezbroj je nadina kako lj'r.rdi varaju jedrri druge, a
prevara je.uvijek zlo i ne da se ni6jm opravdati.
Posebna je vrsta varanja i izrabljivanja tucle bijede -
lihva. Litrvar je dovjek, koji tudu bijedu izrabljuje seb,i za
korist. eovjek-si'romah nuZno treba novaca. U velikoj je s:tis-
ci, Zeli diar zajarn - makar pod kakvim uvjetima. Lihvar
vidi stisku i daje zajam ali traii strahovito visoke kamate.
Lihvar jednom rukom pomaZe bijedniku, a drugom ga
gura u joS veiru bijedu. Sv. Ivan Hrizostom umno primjeduje:
,Lihvar d.ini pod sjenom pornoii bijedu joS veiom i prodaje
ljudsku ljubav za novac<<.Sv. Bernardin zove lihva,re uboji-
cama s'ircvmaha. L'ihvari oduzimaju siromasima sve Sto im za
Zivot treba, oduzimaju im dakle i sam Zivot.
Sv. pismo nas oporninje: "Bralco, molimo vas i opomi-
njemo u Gospodinu Isusu... da ne varate brata svojega, jer
je Gospodin osvetnik za sve ovou (1 Sol 4, 1, 6).
OSTECIVANJE TUDE IMOVINE
Bezbroj je nadina kako ljud'i jedan drugomu nanose Ste-
tu. Cine to zlo, a i bez zlobe. Skode lakoumno imovini bliZ-
njega kao da je bez vrijednosti, a me misle na to kako se do
254
imovine te5ko dolazi i kako je ljudima krvavo potrebna za
uzdriavanje svagdanjeg Livota.
Godinama treba Stedjeti dok se skrpa i najsiroma5nija
kuiica. Drugi mu je zapali za Sto god. NLoZdasu se kao su-
sjedi porjedkali, ili je jedan drugomu dobacio uvred,ljiv iz-
raz. Eto ti uvrede, a nakon uvrede osveta koja pali kuiu i
dovjeka baca na prosjadki Stap. Boli dovjeka kad mu je grom
zapali,c kuiu, ili je izgorjela u ratnom paleZu. JoS v,iSe i teZe
bol,i kad je to udinio dovjek iz z\abe, iz puke osvete. Palikuia
sebi nije pomogao, a brata je unesreiio za titav Zivot.
Ljudi bez griZnje savjesti hodaju po tudim livadama i
usjevima, a ne m,isle da je gospodaru dragocjena svaka trav-
ka i svako zrno. Saranje po tudim zidovima dokaz je neodgo-
jenosti, zaostalosti i prostote. Urezivanje slova ili drugog de-
ga u klupe u Skoli, crkvi, u pr:ivatnim ili javnim zgradama,
ili u perivojima baca ,ruZno svjetlo na ditavo mjesto je,r pro-
laznik ispravno sudi: gledaj ludoga svijeta, kako sam uni-
Stuje svoju imovinu, kako je sam svoj najveii neprijatelj.
Poderati ili zamazati drugomu odijelo, nabaciti se na tutte
voike, razbijati prozore na trudoj kuii, razvaliti ogradu, p,o-
sjeiivati tutli vinograd ili voike u voinjaku, ubiti iz objesti
ili zlobe tutle Zivinde - dokaz je krajnje pokvarenosti i ii-
vinske surovosti. Ubijati r:ibe ,otnovom ili minama, hvalati
divljad za lovostaja ili ubijati Zenke dok imaju mlade -
dokaz je divlja5tva i manjak osnovne dovjednosti.
Nactene i posuttene stvari treba vratiti. Sto je vrednija
nactena stvar, to je veia i teia obleza vratiti je njezinu go-
spodaru. Ako je vlasnik nepoznat, treba ga potrabitt ili stvar
prijaviti vlastima da ove potrale gospodara. Ne pronatle li
se vlasnik, stvar m,oZe nalaznik zadriati Na(lene 'i posuilene
stvari ne vratiti kacl se zna d,ije su to je kratla. Sv. Augustin
duhovito primjeiuje: >Sto si na5ao a nisi vrati,o, to si bteoo.
_ eudna je i nerazumrljiva pojava kako su ljud'i nemarni
kad se radi o vraianj,u posuclenih knjiga! posud,i knjigu, pa
koja je velika rijetkost, zaLo i velika dragocjenostf a
i "ny.
KasuJe nr ne misli na to da bi ie vrati,o. Inade destit i oo5ten
iovjek. Da si mu novaca uzajmio, sigurno bi ih vratio. Bilo
bi ga stid posutleni novac ziarZuti i dug ne vratiti. Ali kacl
je
.knjigu posudio, ni na pamet mu ne pada da je vrati. A
KnJIga moZe biti veia vrrijednost nego novac, jer se do novca
marljivim radom uvijek moZe doii, a rijetka se knjiga ni za
kakav novac ne moZe.do,biti.
255

Kako su tek ljudi nemarni u vraianju dugova! Posude
no',rac i ne vnadaju. To je nepolteno. To je kratla. Beznadajno
je na laku se ruku zadrrtivati, pa onda ne pladati dugove.
ima ljudi koji su po naravi lakoumni, pustolovni, hoie 9-
dobno stanovati, skupocjeno se odijevati, raskoSno hran'iti,
na veliko putovati, svakoj zabavi prisustvovati, a prihodi nji'
hovih zvanja to ne dopu5taju. Na sve strane se zaduZtriu,
dugove - dakako - ne placaju, i - Sto je joS najZalosnije
- dugove ne srnatraju ni sramotom ni grijehom.
JoS je Zalosnija pojava kod poslovurih ljud,i koji pozaj-
rnljuju velike svote novaca da urede radnju, kupe kuiu- ili
traban" robu, a iza toga povjere imovinu ili prenesu je na dru-
goga, pa ih se ne moZe grabiti na red da placaju dugove, jer
- kaZu - n'iSta nemaju.
TeSki su gnijesi zaustavljanje i nei'splaiivanje zasluZeng
place. Veliki j; broj ljud,i koj,i Zive od dnevne zatade ili od
nadnice, eitav dan se dovjek mud'io, sav se u znoju okupao,
ruke su mu pune krvavih Zuljeva. Jedva je dodekao veder da
dobije pogocl-enu dnev,nicu, a gospodar mu je ne isplaCuje, ili
je oi njebtkinuo dio. Takav postupak - to je y-nery-yap:
juii grijeh. Sveto pismo opominje poslodavce: "Ne zakidaj i
ne ptjaSta; bliznjega svojega! Ne zadrZavaj kod sebe do st1;
tra^piade iadnik6vilu (L-ev 19, 13). Na drugom m!9stu v,eD
Sveto pismo: 'Gle, plaia poslenika, koji su iel,i nLive va5e,
vide, i vika Zetelacadotle do u5i Gospodina deta< (Jak 5, 4).
TKO SU TATOVI I RAZBOJNICI?
Sveto pismo strogo zapovijeda pravednost u imov'inskim
odnosima: >Ne binite nepravde kod presude, kod mjere za
duZinu, kod mjere za teiimt, kod mjere za stvari Sto se si'
paju! Mjerila n-ekasu vam prava i utezi pravi" (Lev 19, 35-36).
je uteg mrzak Gospodinu, lalna su mjerila stvar
"Dvojak
nepravednaa (lzr 20, 23).
Kratta je kad radnici i namje5tenici primaju punu i pot'
punu pladu za posao koj,i nisu pravedno i poSteno izvriili'
Tatovi su mu5ki i Zenske,koji su namje5teni kao kuina po
sluga, kad potajno uzimaju od gospodareve imovine. Stovi6e,
poJluga je - kad krade - veCi tat nego strani t?tolo, ier Pt
it"g"1-" kljudeve, 5to strani tatovi nemaju. !9k 9e-pr9d
strinim tatovima moie imovina sakrivati i zakljudati, do'
256
maiem ratu ne mo2e5 ni5ta sakriti, niti mu zakljudati kad
totno zna gdje Sto stoji. Tatovi su i duvari koji ne paze i ne
6uvaju povjerenu imovinu. Takvi su tatovi lugaril poljari,
pudari, noiobdije kad primaju plaiu za svoju sluZbu, a u
sluZbi su nemarni.
NepoSteno je djelo, jednako kratti, kad netko lukavim
riiedima izmami od drugoga novac koji dakako potroSi i ne
vraia. Takvi tatovi dine dvostruki grijeh: kr.ad'.ri laZ. odnose
tuclu im,ovinu i jo5 kod toga laZu. Lakomost je vrlo dosjet_
lliva pa pronalazi bezbroj putova kako ie doii do tuttega
novca. Zato je i vrlo te5ko nabroj,iti sve vrste kratle.
Narodna poslovica mudro kaZe: ,Ukradeno nije blago-
slo.r,ljeno, a oteto je prokleto<. I tatovi i otmidari ireba la
misle na opomenu Sv. pisma:
"Koji hoie da se obogate, u_
padaju u napast i zamku clavla, i u mnoge lude ,i Stoatiive
lelje koje obaraju ljude u propast i pogibao" (1 Tim 6,9).
,Sto neie5 da se dini tebi, to ni ti ne dini drusomu(
(Tob 4, 16) - rekao je pravednik Tobija svomu sinu kid mu
je davao spasonosne opomene za Livot. eovjede, bio tko mu
clrago, tebe bi boljelo kad bi tvoju imovinrr netko krao, oti_
mao ili te varao; to jednako boli i drugoga; nemoj ni ti nje-
ntu to diniti!
Otimai je tko radniku ne isplaiuje duZnu plaiu. Sveto
pismo desto_osuduje taj zlodin.
maSnog nadnidara< (Pnz 24, l4). "Ne zakidaj r.r,bogog i siro_
Gospod- Bog-se grozi:
"Doii iu k vama na sud i brzo iu ustati kao tuiilac lroti
tladiteljima najamnika i udovica i sirota< (Malah 3,5). Sta_
rac Tobija opominje sv,oga s,ina: je netko rad.io za tebe,
"Ako
9lTutr mu podaj plaiu i ne zadriavaf zaslugu nadruidarevun
(Tob 4, 15).
- _M9du otimade spadaju lihvari koji bezdu5nim kamatima
izrabljuju i ubijaju si,rotinju. Otimidi su podmitljivi
KoJr se novcem ili drugim darovima daju podmititi, pa izridu
suci
nepravedne osude na Stetu siromaha. Sveti oci zovu otima-
al-u. j trgovce koji u oskudici kupuju Lito, pa ga iza toga
'K.fRt:.e.prodaju i zaraduju novac na tutloj bijedi.
vnJedr r za umjetno nabijanje cijena drugim
To isto
nrcama. Za sve takve vr,ijedi prijetnja
ZiveZnim namir-
nc da Zita, proklinje ga narodu
Svetoga pisma: oTko
ilzr"Il,26).-
vlada svijetom nezasitna lakomost za imetkom.
"..^,|^tnur.3e iovjeku svrta duinost da ispita savjest: Da Ii sam
:-:".^"pu
svoju imovinu stekao dasno i poSteno, iti
moZaa neprav;;l;
l7 sto Bog trazi
od dovjeka?
257
nad.inom? Nepravda je zlo - uiinjena makar komu' Neprav-
clu treba Sto Prije Poravnati.
VRACANJE TUDE IMOVINE
Tudu imovinu treba vratiti i udinjenu Stetu nadoknaditi.
To traZi pravednost koja kaZe: Svakomu njegovo.
Tudu imovinu treba vratiti njezinu gospodaru - vlasni-
ku. Ako vlasnik nije Ziv, imovinu treba predati njegovim na-
sljednicima. Ako nema nijednoga nasljednika, tuda imovina
pripada siromasima ili se daje u dobrotvorne svrhe'
Siromasi su svi koji su tjelesno ili duSevno nesposob,ni
da sami privretluju svakidaSnji kruh. Siromaha je uvijek bilo
na svijetu, i danas ih ima, i bit ie ih dok bude svijeta. Isus
'imati uvijek sa
ie rekao jednom zgodom: uSiromaha iete
sobom.. Prema tome uvijek iete imati prilike pomoii siro-
mahe i diniti dobra djela.
Uz siromahe Sveto pisrno preporuduje krSianskom roi-
losrelu udovice i sirodad. Udovica je sirota vei tim samim
Sto nema mula Mui je glava obitelji, on nosi veii Zivotnri
teret. On je hranitelj i odgojitelj obitelji. Ako je Zena ostala
l>ez mwLa, tad i muZev teret pada na nju. A kud ie - jadna
- nositi joS i muSki teret kad joj je i njezin preteZak.
Sirodad su djeca bez oca i majke. Ostala su bez rod,itelj-
ske ljubavi i bez topl'ine kad je najviSe trebaju. Kad bi ma'
lena djeca sve drugo imala, a roditelja nemaju, i tada bi bila
si.rote. A redovito je tako: Kad nemaju djeca roditelja ne-
maju ni sredstava za Livot. Live u jadu i bijedi.
Dobrotvorne su svrhe: dat'i dar crkvi, pomoii udenike u
sjemeniStu. Sjemen,iStarc'i potjedu redovito iz obitelji sa
brojnom djeoom, a obitelji s brojnom djecom muku muie
kako djecu na noge postaviti. Katolidka Crkva svu moguiu
paZnju posveiuje sjemeni5tima. Sjemeni5ta su zjenica oka
njezina.
Tko ne moZe sve vratiti, duZan je vratiti koliko moZe i
kad moZe. Bila bi lo5a i neopravdana isprika kad bi netko re-
kao: Kad ne mogu vratiti sve, neiu vratiti niSta. Kad vraia5
bar neSto, pokazao si dobru volju, a u nedostatku imovine
hvalevrijedna je i dobra volja. Ako netko radi siroma5tva
ili drugih zapreka ne m,oie ni5ta vratiti od tutle 'imovine,
258
treba imati iskrenu volju dug vratiti dim bude moguie. A
dobru ie volju pokazatri ako se brine i trudi da Sto privri-
iedi od dega ie modi povratiti duZnu imovinu. Tko ie toliko
siroma5an i u takvoj bijedi da ne moZe baS ni5ta u.utiti, d.r-
i.an ie za o5teienoga bar se Bogu pomoliti; neka mu Bog
vrati 5tc su mu ljudi oduzeii.
Posjednik tuete stvani moZda i ne zna a posjeduje tuclu
srvar. Takav je posjednik u d,obroj vjeri. Drugi zna da po-
sjeduje tuclu stvar i radi toga je u zloj vjeri. posjednik tutle
stvari u dobroj vjeri duZan je vratiti stvar ,i plodove, a po-
sjednik u zloj vjeri dulan je vratiti stvar, plodove i nado-
linediti 5tetu.
Tko neie tudu stvar vratiti ili Stetu nadoknaditi, ne m,o-
lc dobiti pred Bogom opro5tenje grijeha niti mu sveienik
moZe dati odrje5enje u sv. ispovijedi. To, dakako, vrijedi za
r,eliku stvar, a ne za kakvu god sitnicu. A velika je svar i
prema tome teZak grijeh ako si drugomu oduzeo od njegove
imovine toliko koliko je potrebno njemu i njegovoj obitelji
cla preZive jedan dan.
Zakej je bio carinidki starje5ina i vrlo bogat. Htio je
vidieti Isusa. Isus se sv,rati u Zakejevu kuiu i porazgovori s
njim. Za razgovora Zakej rede:
"Gospodine, pola imanja svo-
iega dajem siromas,ima i ako sam koga prevario, vraiam
i'etverostrukoo. Sad tek, kad je obeiao da ie sve dugove
vclikodu5no - detve'ros,truko podm,iriti, opra5ta mu Isus gr.i-
iehe i daje spasenje rijedima: "Danas docle spasenje kuii
or,oiu (Lk 19,8-9).
Bez vraianja dugova nema opro5tenja.
zet ce muku" (Izr 22, 8). >Sto koristi dovjeku "Tko sije krivicu,
ako sav svijet
dobije a duSi svojoj naudi?o (Mt 16,26). Od tuclega clobra
iuvaj ruke, jer ie5 te5ko podnositi muke.
ZASTO SE NE SMIJE DIRATI U TUDU IMOVINU?
Krada, otimadina i svako drugo nepravedno prisvajanje
tuCle.imovjne je sramotno djelo. kakve god Zivotne ^irore
imali ljudi, tat je uvijek oduran i prezira irijedan. Tata deka
sramota prije ili kasnije. Krada nije put k dasti nego put k
kazni. Tedko je zamisl,iti tata ili razbojnika
:.1T.oli,zatvoru,
koji bi iitav Zivot krao i otimab, a da ne bude u kracli zate-
cen i uhvaien. Tatovi su
sl'idni mi5u koii krade i Stetu dini, a
259

konadno ipak prispije u mi5olovku. Vrd ide tako dugo na
bunar dok se ne razbije. I tat krade i misli da ie trajno os-
tati nezapaZen. Medutrim, Zivotni tok je tako ureilen da sve
dolazi na vidjelo. I dobra i zla djela. Dobro dobiva nagradu,
a zlo kaznu.
Krada vodi u siroma5tvo. Tat nije ni bogat ni sretan.
Krije se od ljudi. Bojri se svijeta. Progoni ga nedista i ne-
mirna savjest. Nigdje nema mira. Sa strahom naveder lijeZe
u krevet jer se boji da ne bude noiu zateden, sa strahom
ustaje iz kreveta, jer ne znanede li ga pravda kroz dan zahva-
tit,i. Nepravedna imovina nema blagoslova. Nepravda nema
uspjeha. Nepo5tena'imovina: kako do5la tako i proSla. S tu-
dom irnovinom gubi tat i svoju. Kad ga uhvate, mora vratiti
ne samo sve tutte nego mu se jo5 oduzme i njegovo. Sv. Vian-
ney je rekao: ,Ja znam dva puta kojii sigurno vode u bijedu.
To su nedjeljni rad i nepo5teno prisvajanje tutle imovine<.
Mudri Salomon kaZe: >Tko sije nepravdu, bijedu 6e Lean,
(lzr 22,8).
Tatovi, otimadi, razbojnici i svi drugi koji nepoSteno Zive,
redovito svrSavaju bijednom smriu. Kako je bijedno svr5io
nesretni Juda! Krao je od zajednidke 'imovine Sto su je dobri
ljudi daval,i za uzdrlavanje Isusa i apostola. Lakomost ga je
zavela tako daleko da ie za novac izdao i samoga Uditelja
Isusa. Svr5etak? Zdvajao je nad svojim zlodinom i sam se
objesio. Ovakvi se ljudi te5ko obraiaju k Bogu. Za iivota ne
idu u crkvu ,i ne ispovijedaju se, jer bi ih sveienik u ispovi-
jedi upozorio na vraianje tutle imovine, a to oni neie. A bez
vraianja nema odrje5enja od grijeha. Docle smrtni das. I tada
se boje ispovijedati jer se boje obveze vraianja tude imovine.
Sramotan Zivot, jadna smrt, nesretna vjednost!
Ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovadi, ni raz-
bojnici neie ba5tinitri kraljevstva BciLjega (1 Kor 6,10). Pri-
jetnja je Svetoga pisma o5tra. Kako bi izgledao bivot na ze-
mlji kad bi se po miloj volji smjelo krasti i otimati? Zar niie
ludost radi sitnoga, malenoga, prolaznoga zemaljskoga dobra
izgubiti nebo za cijelu vjednost! "Sto koristi dovjeku ako do
bije sav svijet, a pritom izgubi du5u svoju?( (Mt 16, 26).
Sv. Augustin veli: "Kratlom si dobio novac, a izgub'io Boga.
Ti misLi5 na dobit, misli takoiler 'i na gubitak". Kad umne5
sve ie5 ostaviti na zemlji. Ne samo imovinu koju s'i nepra-
vedno stekao nego i onu koju si po3teno privrijedio. A kako
260
ie proii du5a na BoZjem sud,u? eovjede, u to se ozbilj'no za-
misli i duvat ieS se tutle imovine kao vatre.
Mnogi se ispridavaju: Moram krasti, inade ne mogu ii-
vjeti. To je knivo. sam mlad, sad sam star. Ali ne vidjeh
"Bio
nikada praved,n'ika ostavljena, ni djece njegove da prose kru-
hau - veli poboZni David (Ps 36,25). Starac Tobija je bio
slijep i Zivio si,roma5no. UzdrZavala ga je Lena time Sto bi
niSla svaki dan na tkanje 'i donosila kuii Sto je radom svojih
ruku mogla zasluZiti za uzdrlavanje. Jednoga je dana bi,la
dobila jare i donijela ga kuii. Kad je dovjek njezin - Tobija
-- duo blejanje jareta rede: >Da n'ije ukradeno? Ako jest,
neka se vrati gospodaru njegovu, jer ukradeno ne smijemo
ni jesti n'i dotaknuti" (Tob 2,19-21). Radi strpljivoga sno5e-
nja sljepoi,e i radi pravednoga iivota Bog mu povrati vid i
poZivi ga joS 42 godine tako da je vidio i sinove unuka svojih.
Sveto pismo narodito istide: "Ostali Zivot svoj provede u ve-
selju<. To je dokaz da ga je Bog obdario i obiljem vremenitih
dobara. Gospod da pravednici trpe glad< (Izr 10, 3).
"Ne da
'Pravo na privatno vlasniStvo ne protivi se pravu razli-
ditih oblika dru5tvenog vlasni5tva. Prijenos dobara u druStve-
no vlasni5tvo moie vr5iti samo nadleZna vlast prema zahtije-
vima opiega dobra i unutar njegovih granica uz pravidnu
nadoknadu... Svaki put kad opie dobro traZi eksproprija-
ciiu, naknada treba da bude odmjerena po pravidnosti, uzevSi
u obzir sve okolnosti<. (Gaudium et Spes, br 71).
POMOZI DRUGOMU U BIJEDI
Svi zakoni redom: prirodni i BoZji, crkveni ,i drZavni
zabranjuju kradu i svako nepo5teno diranje u tudu imovinu.
N,ikad nije bilo na svijetu nijednoga zakona koji bri dopu5tao
kratlu ili o5teiiva,nje tutle imovine, a kamolii bi takva Sta
preporudivao i savjetovao. Svi zakoni 'i kroz sva vremena
progone i kainjavaju tatove, otrimaie, razbojnike i varalice
kao zlodince. Sve drZave u svojim zakonodavstvrima rasprav-
Ijaju o privrednom kriminalu kao o zlu koje u temeljima
ngroZava ljudsko dru5tvo.
_ Metlutim, za uspje3ni razvitak ljudskog dru3tva nije
closta samo to da se ne dira u tutlu imovinu, da se drugomu
ne nanosi Steta, nego tre-ba drugomu i pomoii, od svoga mu
dati kad je u nuZdi. Bijede i siromaha je uvijek bilo na svi-
261
 jetu i bit ie ih dokle god bude ljudi na svijetu. >Siromaha
iete uv,ijok imati sa sobom* - rekao je Isus Knist. Smije5no
je kad ima lj'udi koj'i u svojoj nadutosti i neozbiljnosti na-
gla5avaju da ie na zemlji ostvaniti raj. Raj je bio samo je-
danput na zemlj'i i vi5e ga nema i neie biti. Preostaje nam
samo u znoju i Zuljevima privreclivati i jesti svalcida5'nji
kruh. Koji je druStveni sustav do sada ostvario raj na zemlji?
Gdje je na srrijetu jedna jedina driava u kojoj nema siro.
maha?
Za siromahe treba imati osjeiaja, treba im stvarno po-
moii u bijedi. To trali dovjednost jer je siromah naS brat,
dovjek kao i rni, ima pravo na Livot kao i mi. Objavljena
vjera ide i dalje, pa dobrodiniteljima za njihove darove obe-
iaje i daje nebo, a bezdu5nim se Skrticama, kojri nemaju srca
za t:udu bijedu, grozi paklom. Na sudnjem Ce danu, na svr-
Setku svijeta, Isus Krist razluditi dobre od zlih. Dobre ie po-
stav,itris desne strane seb'i, a zle s lijeve. Tada ie reii onima,
kojri ie mu biti s desne strane: ,Hodite blagoslovljeni Oca
mojega i naslijedite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od
postanka svijeta, jer sam ogladnio i nahranili ste me, oZed-
nio sam i napojili ste me, bio sam gost i primili ste me na
konak, gol i obukli me, bolestan i pohodili me, u tamnici
bijah i do5li ste k menri. Tada ie mu ,odgovoriti pravednici:
Gospodine, kad smo te vidjeli gladna i nahranili te? Ledna i
napojil,i te? Kad smo te vidjeli gosta i primili te na konak?
Ili gola i obukli te? Ili kad smo te vidjeli bolesna, ili u tam-
nici ,i do5li k tebi? Isus ie im odgovoriti: Zaista vam kaZem,
Sto ste god udinili jednomu od ove moje najmanje braie,
meni ste udinili. A onima s lijeve strane ie reii Isus: Idite od
mene, prokleti, u oganj vjedni koj,i ie pripravljen clavlu i an-
ilelima njegovim; jer sam ogladnio i niste mi dali jesti, oZed-
n.io .i niste me napojil'i. Bio sam gost i niste me pohodili.
Tada Ce oni upitati Isusa: Gospodine, kad smo te vidjeli
gladna ili Zedna, ili gosta, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici,
i nismo te posluZili? Isus ie im odgovorit'i: Zaista vam ka-
Zem, Sto god niste udinili jednomu od ovih najmanjih, ni
meni niste udinili. I ovi ie otiii u muku vjednu, a pravednici
tt Zivot vjedni" (Mt 25,33-46). To je BoZja rijei, istinita ri-
jed; >Nebo i zemlja ie proii, ali moje rijedi neie proiiu - veli
Gospocl Bog.
Lijepo je kad ljudi vole i uzgajaju cvijeie. Dobro je kad
vole ,i hrane kanar,ince, go'lubove, pse i madke i druge Zivo-
262
tinje - u koliko su to stvorovi BoZji i ljudi to dine radi Boga,
a iskljuduju zlu sklonost i nastranost. I sv. Franjo je volio
prirodu, cvijeie, Zivotinje, a napose ptice. U svim je ovim
stvorovima gledao odsjev BoZje savr,Senosti,mudrosti i do-
brote. Gledajuii stvorove divio se Bogu i hvalio Boga koji
.je sve ovo dao dovjeku na korist ,i pomoi.
AIi jo5 viSe treba voljeti dovjeka siromaha i pomod.i mu
u bijedi, jer dovjek ima besmrtnu du5u po kojoj je slika i
prilika Boi.ja, dijete BoZje i ima pravo na beskonadni Zivot
iza groba. Radi Boga i u Bogu treba ljubi,ti siromahe i pomodi
dovjeku, jer svako dobro djelo udinjeno siromahu uzima i
nagraduje Bog kao da je njemu samomu udinjeno.
,Bog je zemlju i sve Sto ona nosi namijenio svim ljudima
i svim narodima, tako da stvorena dobra moraju pritjecati
podjednako svima, u duhu pravde koja je neodvojiva od lju-
bavi. Tom se nade,lu moraju pokoriti sva druga prava bilo
koje vrste, ukljudivSi i pravo vlasniStva i slobodne trgovine"
(,Populorum progressio<, br. 22),
DJELOTVORNA LJUBAV
Glavna zapovijed, u kojoj su sve druge sadrZane, jest:
ljubiti Boga i bliZnjega. A ljubav prema Bogu pr;osutluje se
po ljubavi prema bliZnjemu. Tko ne ljubi bliZnjega, ne ljubi
ni Boga. Sv. Ivan veli: >Ako tko rede: ljubim Boga, a mrzim
na brata svojega, lalac je; jer tko ne ljubi brata svojega ko-
jega vidi, kako moZe ljubiti Boga koga ne vidi< (l Iv 4,20).
A bliZnjega treba ljubiti djelom, a ne sarno rijedju i jezikom:
,Djeco, ,ne ljubimo r,ijedju ni jezikom - veli sv. Ivan - nego
djelom i istinom" (1 Iv 3,18).
,Dajte i dat ie vam se( (Lk 6,38). Kako rrri dajemo dru-
gima, tako ie Bog i ljudi davati nama. Ako smo drugomu do-
bro udinili, obvezali smo ga da i on nama dobro udini. Ako
nas je izrabio i prevario, sam Bog ie nam vei Stetu bogato
nadoknaditi. Ako smo drugomu zlo u6inili, Sto moiemo i
smijemo drugo odekivati nego da i on nama zlo zlim vrati.
Uvijek, dakle, imamo korist i zaslugu prod Bogom, pred lju-
dima ako drugima dobro dinimo.
Tko na svijetu Bogu badava sluZi? Tko je udinio dobro
djelo za Boga ili iz ljubavi prema Bogu za btriZnjega, a da
mu Bog to nije obilno nagradio? Zar je Bog kao dovjek da
263
nesto obeia, a obeiano ne izvr5i? >Zaista vam kaZem: Nema
nikoga koji je ostavio kuiu ili braiu ili sestre ili mater ili oca
ili djecu ili polja poradi mene i poradi evantlelja, a da ne
prirni sad u ovo vlijeme stoputa tol,iko, a u buduiem svi;etu
Zivot vjed.ni( (Mk 10,29-30).
Prorok Danijel je savjetovao kralju Nabukodonozoru:
grijeha svojih milostinjom i opadina svojih mi
"Oprosti se
losralem prema nevoljnima" (Dan 4, 24). Ne opra5ta grijehe
milostinja sama po sebi. Za grijehe se treba kajati, iskreno
ih ispovijedati i pokoru diniti. Nakon toga daj mil,ostinju i
dini djela rnilosrda, pa ie ti gr,ijesi biti opro5teni i steii ie5
opet BoZje prijateljstvo.
korist, braio moja, ako tko kaZe da ima vjeru,
"Kakva
a djela nema? Ako brat ili sestra budu goli ili su bez svaki-
da5,nje hrane, a rede im koji od vas: idite s mirom, grijte se
i nasitite se, a ne date im Sto im je potrebno za tijelo, kakva
korist?" >PoboZnost dista i neokaljana pred Bogom i Ocem
jest ova: zavzeti se za s,i,rote i udovice, i drZati sebe neokalja-
na od sv,ijetan (Jak 2). Nisu dosta same r:ijedi, makar kako
bile lijepe i utje5ne. Ljubav treba pokazati dobrim djelima-
Sv. pismo opisuje potresan prizor izmedu bogataia i si-
romaha. oCovjek je neki bio bogat, i obla6io se u grinaiz i u
skupocjeni lan i gostio se sjajno svaki dan. A bio je jedan
prosjak po imenu Lazar koji je leZao pred njegovim vratima,
pun dirpva, i Zelio da se nasiti mrv'ica koje su padale sa stola
bogata5a. A,li i ps,i su dolazitri 'i trizali dirove njegove. Um,rije
prosjak i odneso5e ga andeli u krilo Abrahamovo. AIi umrije
i bogataS ,i zakopa5e ga. I u paklu, kad je bio u rnukama, IIG
diZe svoje odi i ugleda izdaleka Abrahama i l-azara u krilu
njegovu. I povikav5i rede: Ode Abrahame, smiluj se meni i
po5alji Lazara neka umodi u vodu vrh od svoga prsta da mi
rashladi jezik, jer se silno mudim u ovom plamenu. Abraham
mu odgovori: Sinko, sjeti se da si primio dobra svoja u svom
Zivotu a Lazat jednako zlo; sad se on tje5i a ti se silno mu-
diS" (Lk 16, 19-25). Bogata5 je baien u pakao radi nevjere i
tvrdode srca, a siromah Lazar se spasio radi strpljivosti i
pokorno,sti prema BoZjoj r.olj,i.
jer ie cini m,ilosrtle postidiu (Mt 5,7).
"BIaZeni riilosrdni
Naii ie milosrcle u Boga milosr<la. nA sud bez m,ilosrcla ono.
me koji ne diiri milosrda< Oak 2, 13).
264
VIII. ZAPOVIJED BOZJA
"NE RECI LAZNA SVJEDOEANSTVA
PROTIV BLIZNJEGA SVOGA"
U osmoj zapovijedi zabranjuje Bog krivo svjedoditi na
sudu. Sud moZe biti drZavni il,i crkvenri, dm5tveni sud u ko-
jem drtr5tvu, ,ili sud metlu pojedincima na koji su se poje-
dini ljudi sam,i pozvali. Nikad i ni na kojem sudu ne smije
se govoriti proniv istine.
Bog je dao ovu zapovijed da ljudi paze na svoj govor da
govore samo ist,inu, da rijedi budu u skladu s onim Sto u
du5i misle i osjeiaju. Kad dovjek govori protiv svoga uvjere-
nja, to je krivi i,li laZni govor, a knivi irli laZni govor na sudu
zove se krivo il,i laZno svjedodenje.
Radi laZna svjedodanstva nebrojeno je nevinih ljudi izgu-
bilo glavu. Natlu se laZni svjedoci i na sudu krivo posvjedode
pod prisegom da je netko ubio dovjeka, izdao domovinu, go-
vorio protiv ove i one vlasti, bio Spijun neke strane drLave.
Sud ie povjerovati i nevini ie dovjek biti sutten na smrt.
Izgubit 6e Livot str'ijeljanjem ili na vje5alima. Radi laZna
svjedodanstva po5ten je dovjek izgubio parnicu, a s parnicom
koja se godinama i godinama vukla cijeli svoj ,imetak, i pao
na prosjadki Stap. Radi laina svjedodanstva dospjel,i su mno-
gi i mnogi u zatvor, logor, ,najteZu tamnicu, gdje dame morda
cijeli svoj Zivot. Radi opakih jezika do5la je vrijedna i destita
iena na zao glas da je raspu5tena i nevjerna svome mufu.
To je bolna rana koja ie je pratiti do groba i prije reda spre-
miti u grob. Radi laii i kleveta do5ao je ugledni otac obitelji
na zao glas da je tat, pronevjeritelj, nepouzdan kad se radi
o novcu i nitho ga neie prirniti u sluZbu. To ga boli i mudi u
du5i, a pomoii si ne moie, jer se izgubljeno po5tenje teSko
natrag vraia. Radi neopranih jezika zaru6nik je ,ostavio za-
rudnicu koja ie moida zauvijek ostati neudatom i izjedati
se u sebi dok grobni humak ne udini kraj jadnom iivotu.
Radi opakih rijedi dolazi do uvreda. fza uvreda do tudnjave. U
tudnjavi do krvavih glava i do ubojstva. Nakon toga t:crilbe,
parnice, sudovi, globe, zatvori, a nerijetko i vje5ala. Radi ne-
crlega opaka jezika prijatelji koji su vjerno dijelili dobro i
zto razi5li su se i nede vi5e jedan da duje o drugom. A silne
ienidbene parnice i rastave tuZne su posljedice tradljivih
.rezika.
26s
 Onaj koj,i je laZn'im svjedodanstvom na sudu ili klevetom
nekoga up,ropastio duZan je knivo svjedodanstvo i klevetu o
pozviti i poravnati nanesenu Stetu. Radi straha ili krivoga po-
nosa to ne d,ini nego nosi te5ki grijeh na du5i kroz cijeli Zivot.
S te5kim grijehom na du5i t,rpi pakao vei na zemlji. S te5kim
grijehom konadno i umire. Sto je od Zivota imao? Odajni ii-
vot na zemlj'i i preko groba. Nikad mira ni ovdje ni tamo.
Pakao na zemlji, pakao na drugom svijetu. Za takvoga vrijedi
ona Isusova: Bolje bi mu bilo da se ni rodio nije takav do
vjek. Nema ispovjednika koji bi mogao ovakvoga dovjeka od-
rijeiiti od grijeha dok nije poravnao udinjenu krivicu.
Onaj koga su tutli zlobni jezici unesreiili, osjeia u du5i
i bol. Svijestan je da je nevin, a ipak te5ko strada. Iz boli se
racla mrZnja. Iz mrinje se diZe telnja za osvetom. A kod os-
vete ne pazi na mjeru, nego ide i preko mjere, i osveiuje se
vi5e ,i teZe nego mu je udinjena nepravda.
Poguban jezik nanosi veliko zlo ljudskom druitvu' Bog
je dao govo'r da se njime sporazumijevamo. Govor je nepro-
cjenjivi BoZj:i dar. A koliko ljudi zlorabi govor? Ima l'i veiih
grii6ha, nego Sto su griijesi jezikom? Zato s pravom. veli
iv.-Jakob apostol: >Ako tko u rijedi ne pogrije5i, onaj je sa-
vr5en 6ovjek" (Jak 3,2). Grijesi koji se dine govorom tako su
brojni- i tol,iko ra5ireni da su nijetki ljud'i koji se u go-voru
ne zaboravljaju. Manje vi5e svaki dovjek ne5to krivo
kaLe,pa zato i veli Sv. pismo da je svaki dovjek laZac. Treba
budno pazilina govor i oprezal biti u govoru. Svetoga opreza
u govoru nikad dosta!
EAST I DOBAR GLAS
east je izvanjsko priznavanje vrijednosti neke osobe.
Cast se ,iskazuje rijedima tako da nekoga pohvalimo i'l'i se
d;ivirno njegovim djelima. Djelom se pokazuje dast kad nef<o'
ga uljudno pozdravljamo, pozovemo-k svome stolu, ustupimo
mu mjesto u vlaku, tramvaju. Znakovima se pokazuje dast
kad nekom dades dar, ,izvjesiS na zidu njegovu sliku.
Dobar glas je javno dobro mi5ljenje Sto ga ljud'i u d'ru-
Stvu imaju o nelioj-osobi. Do 6asti i dobra glasa dolazi 0"ljg-5
svojim po5tenim iivotom. U govoru bira samo lijepe rijedi'
Paii aa- nikomu ne udini krivo. Dugove todno vraia. Stetu
praveclnome nadoknatluje. Drugom'u pomogne gdje god dos-
266
pije. U svemu je marlj,iv, toian, savjestan. Kroz ruke mu pro-
laze mdlijuni tudega novca, ali se ne lijepe o njegove piste.
Zeni je dobar, djecu plemenito odgaja. U crkvu ide ivake
nedjelje ,i blagdana. Rado daje siromasima i u dobrotvorne
svrhe.
O takvom dovjeku ljudi rado govore, njegova plemenita
djela razgla5uju na daleko i Siroko. Svud ga hvale i lijepo
susreiu. Takav rad, takva djela - to su nadi,ni kojima se
stide dast i dobar glas.
Svaki dovjek ima pravo na osobnu dast i svoj dobar glas.
eovjeka treba smatrati tako dobrim dok se ne dokaZe da
je zao. I pokojnici imaju pravo na svoj dobar glas. Kad go-
vori5 o mrtvima, govori samo dobro. Ako ne zna5 dobra, ne-
moj ni zlo govoriti. Zdravo ljudsko dru5tvo teSko zamiera
kad netko o mrtvima zlo govori. Zao govot - iako vi5e ne
Skodi samom pokojniku - boli ri vrijecla njegovu Zivu rod-
binu: roditelje, Zenu, djecu, prijatelje.
Druitva, zajednice, poduzeia - to nisu pojedinadne ne-
go su pravne osobe - imaju takocler pravo na dobar glas i
o5tro nastupaju kad ,im se dir,ne u njihov dobar glas.
Dobar glas je veliko dobro jer njime moZemo s,te6i mno-
ga vremenita i vjedna dobra. N,ikomu nije svejedno da li ljudi
o njemu misle i govore dobro ili ga preziru i sramote. Da li
uZiva dobar glas ili je nedasna osoba koja se mora od sra-
mote skr:ivati pred ljudima. Sveto pismo veli: >Dobro ime
bolje je nego veliko bogatstvo; omirljenost vi5e vnijedi nego
srebro i zlato,, (Izr 22, 1). Sveti Franjo Sale5ki kaZe: Mectu
izvanjskim dobrima dobar glas je najbolje dobro. east je
vaZno BoZje dobro. Tko ima dast moZe mnogo dobra din,iti
jer ima veliki upliv na ljude. Kad dovjek nema dasti metlu
ljudima, njegova rijed ne vrijedi niSta, na njega se nitko
nc obazire.
Bez dasti ,i dobra glasa nema radosna iivota ni prave
sreie. Kako moZe veseo biti i sretno Zivjeti onaj koji na
svakom koraku osjeca da ga ljudi rnrze i prezim. Naprotiv,
rma mnogo ljudi koji su siroma5niji, nigdje nriita nemaju,
att uZivaju dobar glas. Radi dobra glasa dobiju dobro na-
m.leStenje, unosan posao i Live zadovoljno i sretno. Kad net-
xo traZi namje5tenje ili kakav posao, poslodavac se najprije
zanrma: tko je taj dovjek, je li po5ten i na dobrom glasu. Ako
Je na dobrom glasu, uzet 6e ga u posao. Ako je na lo5em
gtasu, neie s njime ni razgovarati.
267
 Kako je nama draga na5a iast i naS dobar glas tako i
drugi puno drZi do svoje dasti i do svoga dobroga glasa. Zato
smo svi duZni duvati svoj i tudi dobar glas. Na to nas ob-
vezuje Gospod Bog kad nam zapovijeda: Ljub'i b'liZnjega kao
samoga sebe. Kakav odno5aj ima biti dovjeka prema dovjeku
joi jasnije i otvorenije naglasio je Isus Krist kad je rekao:
,Nqvu vam zapovijed dajem da se metlu sobom ,ljubite kao
Sto sam ja vas ljubio. Po tom ie svi poznati da ste moji ude-
nici ako budete ljubili jedan drugogalo (Iv 13, 34-35)-
Po5tivanje dovjeka, priznanje i duvanje tutle dasti i do-
broga glasa ne smije se ravnati po tom da li ti je netko ugo-
dan ili neugodan, da li ima5 od njega koristi, da li ti je pr,i-
jatelj ili u rodu. Covjek treba cijeniti i po5tivati i njegove
odlike priznavati zato Sto na njemu odsijeva BoZje djelo'
BoZja mudrost i jer Bog tako hode i zapovijeda.
PAZI NA SVOJU EAST I DOBAR GLAS
Svakomu dovjeku treba da je na srcu njegova dast i
njegov dobar glas. Treba da ga stekne i saduva' U tu svrhu
ie diniti dobra djela i javno pred ljudima, a kad dobar glas
bude ugroZen, branit ie ga dopultenim sredstvima.
BoZja je volja da se trsimo oko svoje dasti i svoga do-
broga glasa. Bog je - stvarajuii dovjeka - usadio u narav
teZnju za (aicu ri odvratnost prema sramoti. Kad bi ljudi ovu
teZnju u sebi htjeli uni5titi, poremetili bi od Boga postavljeni
red.
Lijepo je i plemenito kad dovjek dini dobra djela skrovito,
tako da samo Gospodin Bog znade za njih. Tada se drZi na-
dela Svetoga pisma, koje kaZe: >A ti kad d,ijeli3 milostinju,
neka ne zna tvoja ljevica Sto dini tvoja desnica, da bude tvo-
ja milostinja u tajnosti, i Otac tvoj koji gleda u .tajnolti, na-
platit ie ti( (Mt 6,3-4). Ali dobra djela treba di'niti i javno
pred ljudima da ljudi za njih znadu. Tada ie biti dobar pri-
mjer i poticaj drugima da i oni dine dobra djela. To traZi
sam Spisitelj Isus Krrist. "Tako neka se svijetli svjetlost va5a
pred ljudima da vide va5a dobra djela i slave Oca vaSega koji
je na nebesimao (Mt 5,16). A time Sto dobra djela 6ini5 javno
stekao si dobar glas'
NaSa su dobra djela slidna ugodnom mirisu (2 Kor 2, 15).
Kao Sto je ugodni miris svima drag ri svi ga vole, tako su i
268
naSa dobra djela svima ljudima draga i sve narn ljude d,ine
privrZenima. Kad dobra djela javno dinirno, time najbolje
branimo svoju dast i opaki jezici moraju Sutjeti. Dakako, ne
smijemo svoja dobra djela diniti samo zato da se ljudima svidi-
mo i da od ljudi dobijemo plaiu. Kad bismo svoja djela dinili
samo radi ljudi, tad od Boga nemamo odelnivati plaie. Naj-
prije dinimo dobra djela radi Boga i iz ljubavi prema Bogu
:r onda tek radi ljudi i na5ega dobroga glasa.
Prirodeno je dovjeku da brani svoju napadnutu dast. I
Isus je to dinio. Far,izeji su klevetali Isusa da pomodu Bel.z,e-
buba, kneza ctavolskoga, izgoni d.avle iz ljudi. Time su rekli
da je Isus u vezi s davlima, najgorim BoZjim neprijateljima,
a to je za Isusa uvreda da se vei veia ni zamisliti ne mode.
Isus je odludno ustao na obranu svoje dasti ,i rekao da on
Duhom BoZjim'izgoni davle (Mt 12,28). Kad je Isus uhvaien
i doveden na sud pred velikoga sveienika Anu, jedan od slu-
gu, da se dodvori svomu gospodaru, udari Isusa po licu. Isus
nije Sutio nego se branio i rekao slugi: sam rekao zlo,
"Ako
clokaZi da je zlo; ako sam rekao pravo, za5to me bijeS?o (Iv
18,23). Pogani su prve kr5iane desto ,i te5ko blatili. Klevetali
su ih da kolju i jedu djecu. Prvi su se kr5iani odludno brani-
li. Ustajali su na obranu ugledni 'i udeni muZevi - apologete,
pisali op5irne rasprave u kojima su dokazivali svoju nevinost
i svoje po5tenje, pa te spise slali i na same rimske careve.
Medutim, dovjek ne smije biti previSe osjetljriv kad se
radi o dasti i dobrom glasu. Ne smije se rad,i kakve god sit-
nice uzrujavati i uvreditelje odmah na sud potezati. eovjek
koji se svaki das s nekim parrnid,i ne samo da ne ie steii do.
bar glas, nego ie ga jo5 i izgubiti i doii na lo5 glas kao ogavni
pravda5.
eovjeku koji 6asno i poiteno Ziv,i iako su mu opaki ljudi
oduzeli dast, s wemenom ie mu se vratiti i dast i dobar glas.
Sr'. Franjo Sale5ki savjetuje: Samo onda moraS ustati na ob-
ranu svoje dasti kad je uvreda tolika da je nijedan dovjek ne
bi dopustio. Zapammte: Strpljivim se podno5enjem uvreda
daleko viSe postizava, nego prevelikom osjetljivo5iu za dast.
Kad si uvredu strpljivo podnio, potaknuo si neprijatelja na
razmi5ljanje. On ie uvredu vei i sam poZaliti i od neprijate-
I ja postati prijatelj.
Konadno, dovjek ne smije biti ni prev,i5e zabrinut za svo-
.
3u.dast. RuZno je kad je dovjek Eastohlepan.Oholice Bog poni-
zttjL'. S\teto Pismo kaZe: osvaki koji se podiZe, ponizit ie se,
269
a koji se ponizuje, povisit ie se" (Lk 14,11).Sjetite se dasto-
hlepnog cara Napoleona i tolikih drugih iz povijesti kako su
jadno svr5ili. Neki je duhovni pisac duhovito primijetio:
je tvrdoglavo biie. Ako je traZimo, ona bjeZi od nas.
"Cast
Ako ie izbjegavamo, ona tr(i za nama. Ona ne podnosi sile.
Nema cijene kojom lri se rnogla dast kupiti. Jedina je cijena
po5tenjei poniznost".
ISTINA
Istina je uzviSeni pojam. Svi je poznamo, desto spomi-
njemo i visoko cijenimo. Lrijepa je odlika za dovjeka koji is-
tinu ljubi i uvijek istinu govori. To je znadajan, to je istino-
llubiv dovjek.
Covjek govori istinu kad su njegove rijedi u skladu s
onim Sto u duli misli i osjeia. Ne samo rijedi nego i znakovi
,i djela treba da su vjeran odraz na5e nutr:ine. Nebrojeni su
doZivljaji Sto ih ljudska du5a sadrZi u sebi: Veliko znanje Sto
se stide po Skolama, golemo Zivotno iskustvo Sto ga donose
godine sa sobom, bolni iivotni udarci koji postaju manji i
lak5i kad drugi za njih znadu i pokaZu suiut. Narav nuka dov-
ieka da sve to iz duSe vadi van i predaje drugima. Time dru-
ge ljude udi i savjetuje, bodri i potide na dobro ili ih odvrada
oJ zla, ili od drugih ljudi traZi pomoi ri utjehu za sebe.
Covjek nije samotno biie. On traZi dru5tvo. Samo u dru-
Stvu i preko dru$tva napreduje,i usavrSuje svoje sposobnosti.
Svaliri je dovjek ovisan o dru5tvu i treba dru5tvo. Nema dov-
jeka ni tako udena ni toliko bogata da bi mogao reii: Ne
trebam dru5tva, druStvo mi je suviSno. A za pravilan razt'i-
tak dru5tva potreban je meclusobni saobraiaj. Prvo i naj-
obidnije saobraiajno sredstvo jesu rijedi, dar govora, naS je-
zik. Otud slijedi da na rijedi treba budno paziti. Ne smije
dovjek govoriti Sto god. N;ije dopu5teno upotrebljavati praz-
ne rijedi koje niSta ne znade, a jo5 manje knive ili laZne rije-
d.i koje znade drugo nego mi mislim,o i osjeiamo. Kad bi lju-
dima b'ilo dopu5teno lagati, tj. drugadije govoriti nego Sto
stvari u naravi stoje, nitko ne bi mogao nikomu vjerovati niti
se na tu(te rijedi osloniti. Tada bi bio nemogui saobraiaj me-
du ljud,ima, to bi bila propast svake zajednice, svakoga dru-
5tva.
Bog je prva i vjedna istina. On je prvo biie i od vijeka
je. Sve Sto u Bogu postoji i sve Sto je Bog u vremenu stvorio
270
slaZe se s umom BoZjim, u skladu je s BoZjim nacrtrima. Ta
ko i naie rijedi, na5 govor, naSi vanjski znakovi i sva naia dje-
la u Zivotu treba da su u skladu s naiim umom, s na5im
osvjedodenjem, s naiim miSljenjem i osjeiajem. Kao Sto Bog
ljubi sklad - istinu, tako i mi treba da teZimo za istinom.
Istinoljubivost spada meilu najodlidnije krr5ianske vrli-
ne. O njezinoj nam ljepoti govori Stari zavjet kad Gospoda
Boga zove istinitim. Ili kad vel.i za Boga da iz Njegovih usta
izlazi samo ,istina (Is 45,23). Ili kad Njegovu ljubav k istini
isporeduje s ljudskom pakaLe; ,Bog nije kao dovjek dalaLe,
rrije kao ljudski stvor da se mijenja" (Br 23, l9). Istinolju-
bivost napose izdiZe Novi zavjet na mnogo mjesta. U o6ima
je Krista Gospodina istina i istinitost od najveie cijene. Za
svoga Oca nebeskoga veli Isus: je poslao -
"Onaj koji me
istinit jelu (Iv 8,26). Za sebe kaZe Isus: oJa sam put, iistina i
Zivotl" (Iv 14,6). oDo5ao sam na svijet da svjedodim za isti-
nu" (Iv 18,37). >>Istinaie vas osloboditio (Iv 8,32). Sv. Pavao
kaZe: "Odbacite stoga svaku laZ, govoriite istinu svaki sa svo-
jirn bliZnjim, jer smo svi udovi jedan drugomuu (Ef 4,25).
Te su svete misli preko prvih krSiana pre5le u Zivot Kr,i-
stove Crkve. Duh'istine provejava kroz njezinu nauku i sr,rr
njezinu djelatnost kroz tolika duga stoljeia. Crkva je - po
rijedima sv. Pavla - )stup 'i tvreta istineu (1 Tim 3,15).
Kad Crkva prenosi svjetlo vjere svijetom - svjedod,i za
Istinu. Kad preko sv. sakramenata podiZe i pripravlja ljude
za nebo - spaja ih i veZe s Bogom, Ocem istine. Kad od svojih
1'jsrnika traLi da budu potpuni kr5iani - upuiuje ih preko
savjesti na vjednu istinu ri pokazuje im Vjedni zakon kao pra-
vilo spasonosna djelovanja. Takva je kriianska predaja od
prvih stoljeia do dana dana5njega. Od Svetih otaca preko
crkvenih nauditelja ,i bogoslova, istina je neprestano najsnaZ-
nije oruZje u borbi katolidke Crkve protiv neprijatelja.
Visoko po5tovanje katolidke Crkve prema istini kao ve-
likom i neprocjenjivom duhovnom blagu prelazr od nje i u
2ivot njezinih vjernika. Kako Crkva svuda i svagdje zastupa
i brani ,istinu tako Zeli da to ,isto dine i njezini vje,rnici na
svakom koraku i u privatnom i u javnom Zivotu. Konadno,
svaki je dovjek duZan ljubiti i Stititi ,istinu, jer je svaki dovjek
stvor Boga koji je Otac istine.
271
 VJERNOST
Vjeran je onaj dovjek koji drZi obeianje. Vjernost je kre-
post po kojoj dovjek ispunjava ono Sto je obeiao. Vjeranbiti
zna(,i odrlati zadanu rijed.
Kad je govor o vjernosti u svagda5njem Zivotu, ona je
znatajka dovjeka koji dragovoljno ispunjava sve obveze,
do5le one makar s koje strane i makar s kojeg naslova. Vje.
ran biti u svemu je isto Sto i po5ten, destit, istinit u svemu.
S koje god strane gledana vjernost, ona je odlidna vrlina
ljudskoga dru5tva.
Vjeran je Bogu tko todno i savjesno vr5i obaveze prema
Bogu. 'Kakve su i kolike obveze prema Bogu, o tom govore
BoZje zapovijedi. Vjeran je tko ide rado u crkvu u nedjelje i
blagdane, poboino se mol,i Bogu i prima svete sakramente
bar jednom na godinu, pazina govor da nikada iz usta ne iza-
ale ruZna nijed itri kletva, po5tuje Majku BoZju, anitele i svece,
duva se gatanja, vradanja i svih drugih prljavih poslova Sto
ih vjera brani. Kad dovjek lijepo govori o Bogu, vjeri, C,rkvi
i crkvenim poglavarima: Sv. Ocu pap'i, biskupima, sveien'ici-
ma, red'ovnicima i redovnicama. Kad mu je milo sve Sto je
BoZje i duhovno, a odvratno sve Sto vrijeila Boga i BoZje sve-
tinje - to je vjernost Bogu.
Vjeran treba biti svome nanodu ,i savjesno vrSiti obave-
ze prema njemu. Iz naroda smo nikli. U njegovoj smo sredi-
ni odrasli. On nas je svoj,im Zuljevima pod,igao na noge. Od
njegove se muke hranimo svakida5njim kruhom. RuZno je
kad se dijete stidi svojih rod,itelja. Sramota je kad se dovjek
stidi svoga naroda zbog toga Sto je neuk i priprost, siroma-
San i zapuiten. Kakav bio da bio tvoj je i ti si njegov. Upri
sve sile da mu pomogne5, da ga podigne5 i oplemeni5.
Vjeran je muZ Zeni kad pozna samo nju i nijednu drugu
i ne traZi ljubavnih radosti izvan bradne ograde. Otkada su
vjendani muZ i Zena su jedno, pa treba da dijele dobro i zlo
zajedno. Za Lenu se treba brinuti da je pristojno uzdttava.
Sa Zenom treba lijepo postupati. Kad je umorna treba joj da-
ti odmora, kad je uzrujana i neraspoloZena treba je smiriti,
a kad je tuZna treba je utje5iti.
Od Zene traZi vjernost da se ditavim biiem veZe uz svoga
muZa. MuZu treba da je iskrena i privriena Lelia, djeci briZna
majka, a kuii skrbna domaiica. Kad naveder - umorna od
posla - polazi na podinak i ispituje savjest, da joj savjest
272
bude mirna, da ni u kom pogledu nije skrenula krivo od obi
teljskoga praga.
lodilelji su vjernii djeci kad se za njih br:inu kako to na-
_laieBoiji, crkveni i gradanski zakon. Djeca su vjerna rodite-
lj,ima kad slu5aju,roditelje i savjesno vi5e njihove rnal,oge.
U posljednje vrijeme mladeZ dini mnogo te5kih izgreda.
To j9 gtjecaj lo5eg 5tiva, f,ilmova, manjak nadzora nad dje-
com itd. Metlutim, niisu to jed;ini krivci.
Kod djece se opaZa veliki manjak po5tivanja vlasti. Dje-
cu.treba nauditi da poStuju Boga, vjeru, vjerske propise, da
vrSe vjerske duZnosti. Tko ne po5tuje Boga, taj ne po5tuje ni
ljude. A tko iskreno postuje Boga, radi Boga ie postivbd i
ljude. Bog je odredio da treba po5tivati ljudsku vlast. Ako
Boga zanijede5,uklonio si razlog za5to su ljud,i duZnripo5tiva.
ti vlast.
Samo zastra5ivanje i kainjavanje djece nije dosta. Sila
je u odgoju djece zadnje sredstvo. Djecu treba upui*ivati da
su duZna po5tivati svoje roditelje, jer su im roditelji - iza
Boga - najveii dobrodinitelji. Roditelji nose najveiu brigu
i najveii teret oko uzdrtavanja djece. Djeca trebaju po5tivati
uditelje i odgojitelje jer su eai zamjenici roditelja. U uditelji-
ma 'i odgojiteljima treba da gledaju djeca svoje dobrodinite-
Ije a ne neprijatelje. Treba po3tivati crkvenu ri svjetovnu
vlast, jer su vlasti potrebne radi reda i napretka duhovnoga
i gospodarskoga.Djeci treba tumaditi gradansku uljudnost;
da budu dedna, skromna, pristojna, da se na ulici dolidno vla-
daju, da starije po5tuju, da ne vnijetlaju starije, da ne budu
prosta, drska i surova. Eto sigurnog i. spasonosnoglijeka ka-
ko ie se smanjiti krinr;inal metlu mladeii i kako ie se mladei
popraviti!
. Od poslodavacatraZi vjernost da svoje namjcdtenike pla-
iaju todno i ne traZe viSe rada nego Sto namjeStenik mole
podnijeti. A dinovnici i svi namje5tenici duZni su svaki svoj
posao i sluZbu vr5iti todno i savjesno i duvati tuclu imovinrr
kao svoju. Nema dovjeka koji ne hi imao obavezabilo prema
kome i dosljedno tome nema dovjeka koga ne bi vezala kre-
post vjernosti.
Od vjernostri iivi Crkva, driava, obitelj i pojedinci. Bude
Ii svaki dovjek vjera,n tr wfunju obavezasvoga zvanja, bit ie
sretna Crkva i drhava,bit ie srettre obitelji i pojedinci.
18 sto Bog traii od dovjeka? 273
 NEPROMISLJENI SUDOVI
Svaki dovjek ima pravo na svoja tvarna dobra: kuiu, po-
lje, vinograd. Tako,i na duhovna dobra: dast i dobar glas. Ne-
pravda je oduzeti dovjeku njegovu tvarnu imovinu. JoS je ve-
ia nepravda oduzeti mu dast i dobar glas, jer su duhovna do-
bra vrednija od tvarnih.
Nije dopuSteno o drugomu dvojiti da l,i je destit ,ili ne-
poSten, a nemaS za dvojbu razloga. Ne smije5 drugoga sum-
nj,iditi zbog krade 'ili kakva drugog neiasnog posla. Kad dru-
goga sumnjidi5, naginje5 k lo5em mi5ljenju o njemu, a raz-
lozi su za takvo miSljenje slabi illi nikakvi. Nepravedno je o
drugom mistrit'i da je lo5, rtlav ili zao. Nisi u mislima posve
siguran, ali drZi5 da je vjerojatno da je zao - i opet bez do
kaza. A nepromi5ljeni je sud kad si tvrdo uvjeren o tuilem
grijehu rili marri, a bez dovoljna razloga ili dokaza.
Svaki ima strogo pravo na svoju dast i svoj dobar glas
dokle god se nije javno i s,igurno o njih ogrije5ri'o.Tek onda
kad si nekoga sam vidio da je bio pijan i od drugih si duo da
se de5ie opija, i kad je vei,i javno poznato - smijeS o njemu
sudriti da je pijanac. Tek onda srnijei nekoga srnatrati tatom
kad je u kraili uhvaien i na sudu osuclen. Suditi o nekom si-
gurno da je pijanica ili tat, a nis,i ga vidio pijana ili u kraiti
ni sam, niti si to duo od vjerodostojnih svjedoka - to je ne-
promi5ljeni sud, tim si nanio nepravdu tomu dovjeku. Vidio si
udatu Lemu razgovarati s nekim muikarcem i odmah, a bez
ikakvih drugih dokaza, sa sigurnoSiu sudi5 da ima s njil-n
nedgpuStene ljubavne odnoiaje. To je velika nepravda za tu
Zenu - ti si p,odinio te5ki gnijeh.
Ljudi desto jedan drugoga nepromi5ljeno sude. To izlazi
riz slabosti 'ljudske naravi koja je viSe sklona na zlo nego na
dob,ro. Kod prosu{livanja bliZnjega treba biti oprezan. Ako
o bliZnjemu ne moZeS suditi dobro, radije ne sudi nikako.
Tek nc&i razlozi il.i kojekakv;i razlozi ne opravdavaju nepo-
voljan sud. eekaj dok nacle5 sigurne dokaze koji ie te potpu-
no uvjeriti da je bliinji zao. Ako o drugomu ne zna5 ni5ta
zla, ne smije5 ga smatrati zlim, ali ga ne moraS smatrati ni
clobnim. UzdrLi se od suda.
Dobro je i mudro biti na oprezu prema drugima i podu-
zeti potrebne mjere za osiguranje sebe i svoje ,imovine. Po
noi.i ne id,i sam il'i na sumnjivo mjesto jer bi mogao izgubiti
Zivot.'S nepoznatim dovjekom ne razgovaraj povjerljivo. U
274
. tramvaju, autobusu, na Leljeznici ne drZi novac u vanjskom
dZepu nego u unutra5njem. Nepoznatom dovjeku n9 posu-
duj novac. Stan briZno zakljudavaj, a novac pohranjuj na si-
gurno mjesto.
-
Ne daj se zavesti tudim sudom. Ljudi - kakvi jesu
a da prije nisu stvar
brzo i na laku ruku stvaraju sudove,
temeljito ispitali. Ni vlastito opaLanje nije uvijek sigurno'Ne
-o.o ,-, samoj stvari biti onako kako se nama na prvi pogled
je do-
dini. eovjek naoko izgleda propalica i n'itkov, a u duSi
Slidno kao kod oraha. lzvana gruba 'i tvrda
bar i plemenrit.
ljuska, a iznutra slatka jezgra.
Napose je vaZno da se neprorniSljeno ne sudi o sveieni-
cima. Nepravda udinjena sveieniku nepravda je Crkvi i vjer-
nicima. Predstav,ite si sveienika koj,i je nepravedno do5ao
na lo5 glas! Vjernici ne idu u crkvu i ne primaju svetih sa-
kramenata. Uslijed toga mogu izgubiti i duSu. A tko je kriv?
Onaj tko je sveienika ozloglasio. A baS o sveienicima i nji-
hovim slabostima ljudri rado tradljaju, pogre5ke izmi5ljaju
ili uvelidavaju. Od sveienika se odekuje da budu prema sva-
kom blagi i milosrdni, a njih se naprotiv bezdu5no i bez milo-
sralasudi i osuduje!
Koji to o drugima najde5ie zlo sude? Onii koj;i su sarni
zli, opaki i pokvareni. Prostak sudi da su svi ljudi,prostaci.
On ne moZe drugadije suditi, jer u ditavom svom biiu nema
drugo nego samo prostotu. Tatu su svi ljudi tatovi. Kako bi
u njegovim odima mogao biti netko po5ten kad on sam nema
ni pojma o poitenju. Raspu5tena i pokvarena Zenska sud,i da
su i sve druge ienske takve. Njoj ne ide u glavu kako bi
jedna djevojka i5la dista u brak, ili da bi udata Zena mogla
biti vjerna svomu muZu kad je ona sama i kao djevojka i
kao udata Zena bila svagdje i svadija. Kad dakle ljudi druge
zlo sude, najprije sebe osucluju, jer svaki sudi drugoga po
sebi. Ni sami opaki ljudi nisu svjesni da nepromi5ljenim su-
dovima najprije sebi daju zlu svjedodLbu, a onda tek drugi
ma kole zlo sude.
Sveto pismo naglaSava: ,Nemojte suditi da ne budete
suateni, jer kakvim sudom sudite, bit iete sutteni!< (Mt
7,1-2). >Ne moZe5 se izgovarati, dovjede, koji god sud,i5.' U
eemu drugoga sudiS, sebb samoga osuclujeS, jer isto dini5 ti
xolt sudiS< (Rim 2, 1). >Ne sudite i neie vam se suditi. Ne
osudujte i ne iete biti osutlen'i. (Lk 6,37). U ovim se opome-
275
nama savjetuje opienito uzdrtavanje od sudenja, jer se u
sutlenju lako pogrije5i.
UVREDA
Uvreda je nepravedna povreda iasti nanesena prisutnoj
osobi. Ljudi vrijetlaju jedan drugoga ponajdeSie rijeffma. Je-
dan drugomu dobaci izazovan ili prost izraz, ili mu 5to opsu-
je, ili Sto nzugodna pred,baci. Do uvrede moZe doii ,i tako da
se nekoj nepoiudnoj osobi napi5e prosto pismo, ili je napad-
ne u novinama, rili u tisku uopie. Uvreda se moZe nanijeti i
prezirnim pogledom, udarcem i iuSkom, il,i kad netko s,lcine
i baci na pod tudu sliku ili hip.
Bezbroj je na6ina kako prosti i neodgojeni ljudi nanose
drugomu uvrede. Meclutim, najvi5e uvreda nastaje jezikom
- govorom. Zboe dega se sve ljudi svatlaju i vrijeilaju? U
jednom naSem mjestu dvije se ienske posvadile i u ljutitosti
jedna od njih dobaci drugoj da je nrijedan mu5karac neie.
Ova 'se strd5no uvrijed'ila i predala tuLbu za uvredu po5te-
nja. Sudac na rodi5tu pita tuZiteljicu: Sto vam je rekla, dime
vam je oduzela po5tenje? - Rekla rnri je da me nitko od rnu-
Skaraca neie. Pa kakva je to uvreda - pita sudac? Sad su
ienske kao bijesne navalile jedna na d*go, digle viku i ga-
lamu, sipale jedna na drugu tolike prostote da rih je sudac
samo saZalno gledao. Kad mu je Zenskih ludonija bilo dos'ta,
izgrdrio je jednu i drugu i obje bacio napolje iz sudnice. To
je samo jedna od bezbrojnih tuZnih slika koje pokazuju zbog
kakvih se sitnica na5 priprosti svijet vrijeda i ,nateZe po su-
dovima.
Medutim, ima krupnih i velikih uvreda koje su pred Bo-
gom te5ki grijeh. Udatoj Zeni, koja iskreno voli svoga muia i
vjerna mu je, redi da njezino d:ijete nije od njezinog mrfia,
teSka je uvreda. Oienjenom dovjeku, koji je vjeran svojoj
Zeni i u obiiteljskom Zivotu na visini, reii da uz svoju Zenu
ima drugu Zensku, strahovita je uvreda. C,ovjeku koj'i je 6i.
tav Lwot marlj,ivo radio 'i puno Stodio da neSto obiteljii priv-
rijedi, reii da je nepo5teno stekao imetak - velika je uvreda.
Ne smiju i ne mogu ovakvi uvreditelji reCi: Ja nisam ozbilj-
no mis,hi,o,ja sam se na5al,io. Kad se radri o ,tudem ugledu ,i
tutlem po5tenju, ozbiljne su stvari - tu nema mjesta 5ali.
Zenska dast, a napose djevojadka iast i djevojadko po5tenje,
276
tolika je vrijednost da se o njoj srnije samo ozbiljno govori-
d i s duZnim po5tovanjem. Djevojadka dast je slidna najd'iS-
Cemu kristalu. Dahni makar i najmanjim daSkom u kristal,
on je pomuien i v,iSe nije dist. Dirni, makar 'i najopreznrije,
u djevojadku dast, djevojka je ostala bez dasti - bez vrijed-
nosti. A baS u pitanju Zenske dasti ljudi su vrlo neoprezni,
novr5ni i lakoumni.
Tko je neopravdano drugomu nani,o uvredu duian je uv-
redu popraviti i nastalu Stetu nadoknaditi' Covjeka stoji pu-
no truda dok je do5ao do dasti metlu ljudima. Cast je veliko
duhovno dobro. Tko ju je povrijedio ne moZe ostati nekaZ-
njen. UvrijeGlenom treba dati zadovolj5tinu. Javna se uvre-
da ima popraviti javno, a za pnivatnu je dosta i pr:ivatna za-
clovoliStina.
Ako si koga uvrijedio, najbolje je moliti za opro5tenje.
Koji put ie biti dosta i to da si uvrijeclenoga prijazno nago'
vorio, uljudno pozdravio, posjetio ili pozvao k sebi u kuiu.
N'itko nije duZan traiili zadovolj5tinu za uvredu nanese-
nu svojoj osobi. Ali je to duZan onda kad uvreda pada nacio
staleL, ili ako se uvreda ponov,i, a pnii put je pro5la bez kaz-
ne. Preporuduje se osobne uvrede podnositi bez mrZnje i
srditosti. Napose se treba iuvati osvete uvred;itelju. Metlu se-
dam duhovnih djela kridanskog rnilosrda spada .'i djelo: uv-
rediteliu oprostiti.
oGovoR
Ogovor je kad se neopravdano iznose na javu tude ma-
ne, istinite dodu5e, ali drugima nepoznate. Ogovor je upe-
ren protiv tutlega po5tenja, tuilega dobroga glasa. Tko ogo-
vara nijedima, nepravedno ili neopravdano, k'rnji tutle pravo
na dobar glas. Slabosti, ,nedostaai, pogre5ke, grijesi bl,iZnje-
ga, Sto ih ogovarad naokolo pripovijeda i raznosi, istiniti su,
bliinji iih je stvarno podinio. Ali demu to otkrivati i S'iriti me-
<lu ljude koji to ne znaju, Siriti ih kad za to nema pametna i
opravdana razloga.
. Tvoj se prijatelj, ugledan i destit, jednom zgodom napio
i pao pod stol. Jako vino, a on slab. Dogodila se nesreia. Niit-
ko.to nije vidio nego ti, prijatelj njegov. Mjesto da 5uti5, oib-
lesio si to na veliko zvono ri bubnja$ naokolo tako da vec
gitavo mjesto o tom brujri. Stid je njega koji se napio, stid
;e Zenu kad slu5a Sto se o njezinu muZu pripovijeda. A stid je
277
 i djecu kad se po mjestu prepridava da imaju oca pijanca,
Da si Sutio ostao bi ugled tvoga pr,ijatelja ,i njegove obitelji
neokrnjen. A ovako si ga te5ko ozloglasio i osramotio ditavu
obitelj. A demu, za5to si to udinio? Prijatelja te5ko rastuiioi
nanio mu veliku nepravdu, a na svoju si du5u natovanio te5ki
grijeh!
Tude tajne grijehe ,ili mane slobodno je iznijeti na javu
kad to traii korist zajednice ili dr:u5tva. Radi se o tom da
prljav dovjek ne dode na neko visoko mjesto za poglavara.
Onaj tko zna njegove tajne grijehe duZan ih je otkriti da se
imenovanje sprijedi. Djedaka si vidio da krade ili razbija tu-
tle prozore. Makar je to djedak tajno dinio, reci to tiho ,rodi-
teliima da ga pozovu na red. Treba sprijediti da se djedak i
dalje ne razvija u zlu. Oko destite se djevojke mota pokvaren
muSkarac. Pijanica, propalica, kartaS,-skitnica; hoie je Zeni-
ti, a to je gotova njezina propast. Ti ga pozna5 i kaZi to dje-
vojci. Toga si propalicu slobodno razotkrio radi dobra ove
nevine djevojke.
'
Sv. Augustin je dao napisatri na zidu u svojoj blagovaoni-
ci ove rijed,i: ,Neka zna svatko komu je drago dirati u tutti
dobar glas da mu nema pristupa ovom stolu". Ogovaradi su
slidni kukcima. Kao Sto se kukci najradije zadrZavaju na
onom Sto je trulo i gnjilo, tako se ,i ogovaradi najradije bave
tudim manama. Ogovaradi su kao muhe. Muha ne sjeda na
zdravi dio jabuke, nego tamo gdje je jabuka pokvarena i
hrani se gnjiloiom. Tako i ogovaradi ne vide na bliZnjemu
lijepe crte, vrline, kreposti, nego samo pogreSke i slabosti.
To je njihcva najdraLa du5evna hrana.
' Ogovaradi su goni od Zivotinja. Zivotinja redovito ne na-
pada Zivotinju iste vrste, a dovjek svojim opakim jezikom
napada ba5 dovjeka, subrata,i ranjava ga jezikom gore nego
noZem. Ogovor spada metlu najde5ie grijehe. Sv. Jeronim
veli: Riietko ie5 nekoga naii tko ne bi bio spreman koriti tu-
de vladanje. Ogovaranje je ruZan grijeh. RuZno je i sramotno
u6i u tudu kuiu, tudi stan i tamo sve prekapati. JoS je ruZ-
nije i sramotnije istraZivati tutli Zivot i iznositi njegove pr-
ljav5tine u javnost. Sv. Ignacije nagla5ava: Smrad treba radi-
je pokriti nego ga otkrivati i u nj dirati, Ako dira5 u nj i sam
ie5 postati prljav. Sv. Alfonzo opominje: "Ludi dovjede, ti se
Zesti5 protiv tutlih grijeha, a grije5i5 ogovaranjem daleko vi5e
nego o,ni koje ti kori6". Onaj koj'i otkr,iva tude pogre5ke ot-
kriva i svoje, jer pokazuje da ima srce bez ljubavi.
278
Ogovaranju je slidan grijeh dou5kivanja ili do5aptava-
nja. Dou5nik ogovara jednoga prijatelja pred drugim s naka-
nom da ,ih zavadi, pa da se prijateljstvo razvrgne. Stovi5e,
douSnik ili do5aptavad je gori od ogovarada, jer sijuii raz-
dor mettu prijatoljima Skodi im vi5e nego da im je dirnuo u
dast ili dobar glas. Prijateljstvo je veie blago nego dast i lju-
di viSe vole da ih drugi ljube nego da ih daste.
Nitko nije tako zao da ne bi i ne5to dobra udinio u svom
Zivotu. Kad, dakle, govori5 o nekomu, potraZi ono Sto je dob-
ro udinio i to naokolo Siri i pripovijedaj, a ono Sto je zlo udi
nio pusti na stranu. Sv. Anzelmo je rekao: Ja bih se radije
prevario da o zlu dovjeku govorim dobro, nego da o dobrom
iovieku govorim zlo.
KLEVETA
Kleveta je kad se neopravdano vrijeda tueli dobar glas
izno5enjem krivih ili podmetnutih mana. Za trijeznoga dorr-
ieka reii da je pijanac. Za po5tenoga da je tat. Za marlj,ivoga
- da je lijendina. Za ozbiljnoga i savjesnoga - da je skitni-
ca i propalica. Za Stedljivoga da je raspikuda. Za briZntr maj-
ku - da je nemarna za djecu. Za vjernu Zenu * da je nev-
jerna svomu muZu. Za iestitu djevojku - da je laka roba.
Za ugledna mladiia - da je karta5 i nitkov. Sve su to kle-
v ct c .
Klevetnik izmi5lja o drugom pogreSke, podvaljuje mtt
mane, kojih nije udinio, i to naokolo trubi. Prema tome kle-
veta je ogovor skopdan s laZju. Razlika je izmetlu ogovarada
i klevetnika u tome Sto ogovarad iznosi o bliZnjemu stvarne
pogreSke koje je bliZnji uistinu podinio, ali ih iznosi bez,po-
trebe i bez opravdana razloga Klevetnik naprotiv iznosi o
bliZnjemu laZne, krive pogre5ke ,il,i mane koje bliZnji,,l-ije
ui'inio. Po svojoj naravi kleveta je teii grijeh od ogovora,
Sveto pismo navodi zoran primjer stra5ne klevete. Dok
su Zidovi iivjeli u babilonskom suZanjstvu, Zivio je medu
njima i ugledni dovjek Joakim. On je bio vrlo bogat'i naj-
ugledniji od sviju Zidova. OZenio je Suzanu, lijepui.i bogobo-
laznu djevojku iz destite obitelji. Zidovi bi desto dolaziti u
Joakimovu kuiu. Kod njega b.i se vr$ilo i sudovanje ako b,i
tko imao kakvu parnicu. Jedne godine izabere narod dvojicu
od starijih poglavara da mu budu.suci. Obojica su bill loSi i
279
do krajnosti pokvareni. Sveto pismo veli: >Bili su naopaka
srca i odvrati'Se odi svoje da ne gledaju na nebo ,i da se ne
spominju pravednih sudovao.
Oko kuie imao je Joakim vrt. Kad bi opodne oti5li lju-
di svojim kuiama, Suzana bi po5la u vrt da se pro5eie. Op;ki
suci su vidjeli Suzanu kako ulazi u vrt i doili su na zlu misao
kako bi s njom u vrtu sagrijeSili. Jednoga dana rede St+zana
djevojkama: oDonesite nai ulja ,i pomasti i zatvorite vrata od
vrta da se mogu kupati<. Djevojke priprave gospodarici ku-
pelj, zatvore vrata od vrta i povuku se u kuiu. Kad su dje-
vojke iza5le iz vrta, sakriveni suci, raspaljeni od strasti, pii-
stupe k Suzani i reko5e: >Eto, vrata su od vrta zatvorena.
Nitko nas ne vidi. Ako ne pristane5, mi iemo svjedoditi pro-
tiv tebe da je jedan mladii bio s tobom i da si zato otpremi-
Ia djevojke". Po Mojsijevu je zakonu Zena preljubnica imala
biti kamenovana. Izveli bi je ,izvan mjesta i kamenjem zatuk-
li kao zm'iju. Suzana je bila toga svijesna u, zata je bolno uz-
dahnula: ,Sa svih sam strana pnitisnuta. Ako to ud.inim, ie-
ka me smrt! Ne udinim, neiu umaknuti mukama va5im".
Ako udini preljub, bit ie kam_enovana, a aka ne udinri, suci ie
ioj se osvetiti. Zanju na svaki nadin zlo. Sto je udinila desti-
ta iena? Rekla je ovako: >Bolje je za mene da to ne udinim
i da padnem u ruke vaSe negoli da sagrije5im pred licem
Gospodnjim<. Neiu pristati na grijeh, makar mi se te5ko
osvetili. TuZna Lena, da otjera napasnike, povide iza glasa u
pomoi. Ali povika5e i opaki suci proti njoj. Strdala se druZi-
na sa svih strana da vide 5to se u v,rtu dogodilo. Kad su duti
Sto govore pokvarenjaci o njiihovoj gospodaricri, bilo ih je
stid, jer se nikada joS nije tako 5ta dulo o Suzani.
Cim se sutradan bio narod skupio kod njezina mttia
Joakima, doilo5e ,i obadva glavara da Suzanu predaju smrti.
Suzanu dovedu na sud. Flakala je tuZna Suzana,i sva njezina
rodbina od sramote i Zalosti. Sveto pismo veli za Suzanu: oA
ona je pladuii gledala prema nebu jer se srce njezino uzdalo
u Gospodao. Glavari reko5e: ,Dok smo mi Setali u vrtu, do-
tte ova s dvjema djevojkama, za;|'tori vrtna vrata i otpremi
djevojke. Tada docte jedan mlad 6ovjek, koji se bio sakrio,
i sagrije5io s njom. Kad vidjesmo sramotan Ein, potrdasmo
k njima. Ne m,ogosrno uhvatiti onoga dovjeka jer je b'io jadi
od nas. On otvori vrata i utede. To m,i svjedodimo. Skup5tina
povjerova njima kao glavarima naroda i sucima ri osud,i Su-
zanu na smrt. A Suzana se molila glasno:
"Vje&ri BoZe, koii
280
poznaje5 sakniveno ,i zna5 sve prije nego se dogodi! T,i zna5
da su oni laZno svjedodili proti meni. I ja moram umrijeti
premda nijesam ni5ta od toga udini'la Sto ovi zlobno izmisli-
ie proti menin.
Gospod usli5a vapaj njezinn. Kad su je vodili na smrt,
"I
ustade mladi d,ovjek Danijel ,i pun Duha BoZjeg povika iza
glasa: oJa sam nevin na krvi njezinoju. Sav se narod obazre
i upita: oSto hoie5 time kazati?u Danijel nastavi po BoZjem
nadahnuiu: "Kako moZete suditi na smrt ie'nu bez istrage i
da nijeste upoznali Sto je zapravo na stvari. Vratite se nat-
rag u sudnicu; ovi su laZno svjedodili proti nje." Kad su se
vratili u sudnicu, rede Danijel: >Rastavite svjedoke da ih ja
svakoga posebno ;ispitam. Docle prvi, a Danrijel mu rede: uTi
si ostario u grijesima! Sada dolaze na te grijesi tvoji Sto si
ih otprije podinio. Reci: Pod kojim si ih drvetom vidio da su
sagrije5ili?o Svjedok odgovori: ,Pod 'tniSljom". Ovoga svje-
doka odvedu, a drugoga dovedu. Danijel ga upita: "Sad mi
reoi: Pod kojim si drvetom zatekao nju da je sagnije5ila?<
Svjedok odgovorri: oPod hrastomu. Danijelu i ditavoj skup5ti-
ni bilo je jasno da su svjedoci krivo svjedodili jer im se svje-
dodanstva ne slaZu. Sveto pismo kaZe: "Tad povika sva skup-
Stina iza glasa i uze slaviti Boga koji spasava one koji se uz-
claju u Njegan. Suzana se u slavi vrati kuii k muZu, a obadva
su svjedoka radi laZnoga svjedodanstva po Mojsijevom zako-
nu ubijena.
Ne bojte se klevetnika. Kad se sami neiete moii obraniti
od kleveta, Bog ie vas obraniti. Pravedni Bog nikad ne ostav-
lja svojih vjernih. On ie pokazati va5u nevinost.
LAZ
LaZe tko svijesno govoni protiv svoga uvjerenja. Misli
iedno, a govori drugo. Rijedima kazuje drugo nego Sto u du-
5i osjeia. Lai je hotimidan govor protiv vlastita uvjerenja da
se drugoga prevani.
LaZ je zloporaba govora. Mjesto da istinito iznosi mis,li i
osjeiaje drugima, laZac se krivo sluii govonom, navla5 prika-
zuJe stvari kakve nisu pa dovodi ljude u zabludu. Sv. Augus-
tin veli: ,Nije govor din dovjeku da njrims druge vara nigo
oa njime drugima otkriva svoje rnislin.
281
 Ljudi laZu desto puta da se izbave iz neprilike. Boje se
da bi mogli stradati ako priznaju istinu. Zato lalu da ne stra-
daju. Dok je Isus bio na sudu pred velikim vijeiem, Petar se
na dvori5tu velikog sveCenika grijao sa poslugom. Metlutim,
ga primijeti jedna slu5kinja i rede mu: >I ti si bio s Isusom
Galilejcemu. A Petar, u strahu da i njega ne zatvore, zataji
Isusa: uNe znam Sto govori5( (Mt 26,71). Udenik, kad nije
naudio zadadu i bojii se drugog reda, neie priznati istinu da
se igrao iLi skitao po gradu nego laie da je bio bolestan. Di-
jete, kad je ocu uzelo novaca iz diepa, ili majci Seiera, boji
se kazne. Da kazni izmakne, poride da je podinilo kradu. I
kod odrastrih je ljudi tako. Kad ih se grabri na red zbog zlih
djela, redovito ne priznaju krivnju. Lai. nh je oslobodila od
kazne, donijela im je konist. Jedanput ie korist u tome da
ga je lal oslobodila od globe, a drugi put od zatvora. Ovakvi
se tjeie u savjesti: Sebi sam pomogao, a da nikomu nisam
naSkodio.
Postoji i Skodljiva ili pogubna laZ. Svjedok je na sudu
laZno posvjedodio i pravedna je stranka izgubila parnicu.
Gubitak moZe ,iznositi i rnilijune. Pogubne laLi - naZalost
- nisu rijetke. Radi lainih iskaza mnogi su vei platili globu,
prispjeli v zatv or, izgubili iivot.
Sale kao da i ne mogu postojati bez laZi. Ljudi se Zele
razonoditi, razveseliti, nasmijati. Da to postignu, sluZe se
laLima. Tko umije spretnije lagati toga smatraju duhoviti-
jim i zabavnijim. Njegove su Sale uspje5nije i ugodnije. LaZi
u Salama svi odmah opaze a jer nikome ne Skode ljudi ih i ne
shvaiaju kao zlo.
Latac je slidan krivom novcu koji drukdije izgleda izva-
na nego Sto u stvari jest. LaZac koji drukdije rnisli a drukdije
govori slidan je uni koja drukdije pokazuje a drukdije udara,
dakle zlo ide. Lalac je slidan clavlu jer je clavao lalac i otac
l,aZi. U zemaljskom je raju clava,o uiao u zm,iju i zaveo prve
ljude na istodni grijeh. >Svi koji laZu djeca su ttavlau - veli
sv. Augustin. Nisu la5ci po naravi tlavlova djeca - tumadi
sv. Ambrozije - nego zato Sto tlavla nasljeduju.
Laiac je odvratan Bogu koji je vjedna istina. Isus nije
protiv nikoga tako Zesto,ko nastupao kao protiv farizeja. A
razlog je u tome Sto su farizeji bili laSoi - licemjer,i. "Te5ko
vama, knjiZevnici i farizeji, 'licemjeri" Sto ste kao okredeni
grobovi koji se spolja ljudima vide lijepi, a unutra su pr.ni
mrtvadkih kostiju i svake nedistode. Tako i vi spolja se po-
282
kazujete ljudima pravedni, a iznutra ste pun'i licemjerja i
bezakonja< (Mt 23,27-28).
Isus Krist je iz svih vrsta gre5nika izabrao pojedince i
doveo ih do svetosti. Metlu lihvarima je uabrao Zakeja koji
je lihvom stekao golem imetak. Ganut BoZjom milo5iu ve-
likodu5no poravnava prevaru kad kaZe: >Evo polovicu svoga
imanja, Gospodine, dajem siromasima, i ako sam koga u de-
mu prevario vraiam detverostruko". Od Isusa dobiva nagra-
du: "Danas dode spasenje ovoj kuii,, (Lk 1S, S-9). Iz reclova
razbojnika diZe do svetosti razbojnika koji je bio raspet Isu-
su na desnoj strani. Taj se u zadnji das pokajao i molio
Isusa: oGospodine, sjeti se mene kad dcde5 u kraljevstvo
svoje! Isus ga je usli5ao i zadao mu dasnu nijed:
"Zaista ti
kaZem: joS danas ie5 b,iti sa mnom u raju. (Irk 23,4243).
Od raspu5tenih se Lena obrai,aju k Bogu i svetom Zivotu
Marija Magdalena i lena s Jakobova zdenca. Marija Magda-
lena je dula utje5ne rijedi: ,"Opro5teni su joj mn'ogi grijesi
jer je mnogo ljubilau (Lk 7, 47).Zena, s kojom se fsus sastao
na zdencu Jakobovu, b,ila je lo5ega vladanja. U ,razgovoru joj
rede Isus: old,i, dozovi svoga muZau. A Zena ie Isusu: >Ne-
mam ja mt La,r. To je Isus htrio duti pa odmah dodaje: ,rpra-
vo si kazala: nerrram ja mula jer si imala pet muZeva, ri koga
sad ima5 nije ti muZn (Iv 4,16-18). Zena izvan sebe od duda
odakle ovaj stranac zna za njezinu prljavu pro5lost, ostavi
pehar na zdencu, ode u grad i rede.ljudima: >Doctite da vidire
dovjeka koji mi kaza sve Sto sam r.ldinila! Da nije to Krist?u
(Iv 4, 28-29). Upoznala je u fsusu Boga i popravila ilivot. Iz-
rneilu Zestokih progonitelja krSianstva odabrao je Isus Savla
i udinio od njega glasovitog apostola sv. Pavla.
Medutim, iz redova lalaca i licemjera nije Isus nikoga
t-rdabrao,i u6inio svetim, jer se la5ci i l,icimjeri od svih gre5-
nika najvi5e protive Bogu. Bog je sama istina, a laSci sir ba$
s istinom u najveioj opreci.
LICEMJERSTVO I LASKANJE
, . . .
Licemjerstvo je te5ka ljaga na dovjedjoj du$i. Nema dov-
.
jeka koji bi trpio licemjerstvo, a jo5 manje da bi ga odobra-
vao. Licemjerstvo je lai na djelu. LaLna djela - to je lice-
mierstvo, a licemjer ie dovjek koji drukdije rad,i nego Sto u
rluii misli.
283
 je po-
lzraziti je licemjer bio nesretni apostol Juda kad Laskavci svojim laskanjem daju ljudirna odlike i pred-
liupcem izdao Isusa. Poljubac je znak ljubavi' prijateljstva' nosti kojih nemaju, stvarne dobre strane uvelidavaju, a zla
H;;;;,;ltda je taj lijepi znak upotrijebio da ostvari svoju diela brane. Laskavoi su vrlo pogibeljni u dru'Stvu.Skrivaju
je bio
t;;" misao da preda isusa neprijatel5ima' Licemjer pied ljudima njihove zle sklonosti, ruZne navike i grijehe, pa
T'nima Kralj'ima: oldite i
frali Herod koii je rekao Svetim zbog toga opaki ljudi bivaju joS geri ri padaju jo3 dublje u
- Isusa, pa kad ga javite
ir;tJ"i;-;no-'za"dijete -n-aclete' je zlo. Pravi prijatelj ie iskreno i otvoreno upozoriti prijatelja
;i':d';:" ia; t ai -" se poklonim( (Mt 2'8)' Herod na njegove pogre5ke da ih ispravi. Nastupirt ie poput lijedni-
i*r.&:"'*itiio. rua bi od Mudraca doznao za Isusa' dao bi ka koji kaZe: Ovo jelo je,konisno, a ono Skodi. Laskavac radi
Licemieri su svi oni koji se izvana pokazuju dobri' obratno. On ne pita sto je korisno a Sto Stetno, sto je dobro
". "Uiii. i pobozni, a u du5i su opaki'
iravedni a Sto zlo. On gleda samo na svoju korist. Da od prijatelja ne-
"'-'iic"-ff]"-tiie"" hrpi gloji pokritog. snijegom' Isus Sto postigne, on ie za dobro re6i da je zlo, a za zlo da je dob-
isporeauie"licJmjere tu poU3"-ti"nim grobovima koji izvana ro. Upravo zbog laskanja ljudi na visokim poloZajima rijetko
irgf"a":" lijepi, a .r.r,.rtru su-puni smrida' Takvi su ljud'i ot- duju ,istinu, jer drZe da je laskanje istina. Zive daleko od
tggta,-suii
..r:u ri.rarr."gi dru5tva. Zato ih Isus zove: "Zmije' ljudi i bivota, imaju svoj zasebni svijet i Zivot koji je srnije-
pismo ih isporetluje s vukovima u ovdjoj koZi' San i prijezira wijedan, kao Sto je smije3no i prezira wijed-
nlalu'Sveto
pit"i^i i b&azleni.kao ovce' a u du5i su no laskanje koje ih je do takva tivota dovelo.
iH;;"-;;'o"i-"i" uutj-
;bili i-pokrra.eni k'ao grabeZlj'ivi.vuci'r-icemjer i:.p9 Mu5karci 'laskaju Zenskima, a Zenske mu3karcima. MuS-
bvci, po lukavosti lisici' a po karac laska Zenskoj dok je treba rili dok neSto ima. Tada je
;ffi at?u"i" slidan kiotkoj
okrutnosti krvoloinu vuku' lijepa i divna - jedina na svijetu. Kad je ocvala ili je sirota,
uvje-
I laskavci su ogavni. To su ljud'i koji protiv svoga nitko je vi5e ni pogledat neie. Zenske laskaju mu5karcima.
drugoga hvale preko Kad Zenska treba mu5karca, on je za nju vitez na konju iz
renla, ..ai tuo;" t"onisti -u fice .*1.":"'
vlasti i visokim
Liudi laskaju bogatalimu i oiltia koji su na zadaranih dvorova, a kad su nekoliko godina u braku, taj
;iT;ffi;i Sir.fi.rr" nitko ne laski, jer siromasini5ta ne- vitez na konju se pretvara u obidnog smrtnika i tena bi bila
maiu Da nema t""i.ti od laskanla. I-aska se bogata3i- sretna kad bi ga se mogla rije3iti.
;;';;?;;;th
"ra*o
lr' dobije' S toga razroga su bogatasi pa- Budite ponosni! Ne laskajte nikomu i ne dajte da vama
god je neka vrli-
*"t"i i fn:"pi, vetitoauln'i I tt"pot-t'i' Gdje. laskaju. Laskanje je rasadnik svih mana. Tko se ne stidri las-
bi je rado imao, ta mu se vie5a oko vrata sa' kati taj se ne stidi ni lagati ni ukrasti, taj ie ogovarati i
"",-"-U"glti,3 z"r:*ru-rt"iiti' U tit" pohvile' a iza leda smi- klevetati, prevariti i pogaziti zadanu rijed, krivo posvjedoditi
mo da se izvude polo-
I-lttu se ljudima ni-rlasti i visokim i prisedi, pa i dovjeka ubiti - kad od toga ima kakvu korist.
il;;;;i"u"i". Zeli unosno namje5tenje'
Zajima - i opet t ii f"titti' Netto Prorok Izaija govoni ,laskavcima: >Jao vama koj,i zlo zovete
po-
il;;i p";aknuie u sluZbi, treii odtrikoYanje'Kt'!"-:: to dobro, a dobro zlo! Kojri pravite od tnr:ine svjetlost a od svje
pogladi5 e.^',Y tlosti ,tminu, koji pravite od gorkoga slatko a od slatkoga
riieii L:"ai misle: treba laskati' PohvaliS 8E'
ie te pogledati'
dienes qa, redeSsto mu godi. za uzvrat milo gorko!< (Iz 5,20).
Sto Zeli5'
Li-iu"^i ie ti rijed reii i udiniti
NaSi ljud:i u Bosni kaiu: Niz dlaku kudka! Kad pas reii
je netko
i lajs - dako ie5 ga srniniti? Da- cl poeladiS' Kad TAJNE
piJtiu-;;b; - f"to. ils ga .u{o.provottli-?
visi nakost*s"t
OUie"" svijet kaZe: 'Polaskaj r-nu,.'r9oi mu da ie lijep' pane-
-oarira! . - Priroda je puna tajna. Kako je velik svernir? Koliko je
ieS. ga predobiti'o Pa ljudi ouboka na5a zemlja? Sto ona sve krije u svojoj utrobi? Ko
tan, mudar i dunov,il, i lrko na Zemliri rima biljaka i Zivcrtinja po vrlsta,rnai broju?
na veliko' a kod
stvarno tako i ,u4".'i.atiu5u jedan drigohu
dini' za3to ne bih malo pe rKo to zna? Nitko! To su duboke i nedokudive tajne. Priroda
iog; r,ra", Ni5ta ne tt":i, ^ dobro je bila uvijek tajanstvena i zagonetna i ostat Ceiakva dokle
laskao?

284 285
 koji jedini kod sveienika obveza duvati,ispovjednu tajnu. Ni najveie vla-
god je bude. Otkrivena je i poznata samo Bogu
stito tjelesno ni duhovno dobro, ni opie dobro bilo drZave,
"'- zna.
sve
manje' bilo Crkve, bilo vjernika uopie, ne smije ispovjednika nika-
i-iuafc dovjek ima svojih tajna' Jedan vi5e drugi
po*tto i budno. Ne da da tko nepoZeljan zaviri..u da sklonuti da prekrSi ispovjednu tajnu. Radije poloZiti Zivot
euuu it
j" io tu;"u? Istina koju tko ne Zeli ili ne smije nego odati ispovjednu tajnu. Divan je primjer vjernog du-
":iftlA-Sit p,riopoiti - to je nje.gov-a 1aj:3' vara rispovjedne tajne sv. Ivan Nepomuk, kanonik prvostolne
--- -
diugomu
"I*u
is'tina za koje sama priroda traLi da ih drziS tajnom. crkve u Pragu. Kralj je tralio od njega da mu otkrije Sto se
pozvan .t goit". Jelo je bilo neukusno pripravljeno' kraljica ispovijeda. Kad sv. Ivan Nepomuk nije htio odati
Bio si
ili ri jielu na5ao ieito odvratno' Narav stvari traii da o tom tajna, dao ga je kralj baciti u Vltavu u kojoj se utopio ri po-
pri- stao mudenik ispovjedne tajne. Katolidka ga Crkva slavi kao
l"tir. fiifo bi domaiici vrlo neugodno kad bi to drugima
"
euvaj tajnu. Vidio s'i oZenjena dovjeka razgovarati mudenika.
;;;lj"J;;. Ne-
s tutlom Zenom, a znai da je njegova Lona ljubomorna' Odati drugu koju tajnu nekad je laki, a nekad i teiki
n;egovol zeni, Suti otom' Jao muZu ako bi za taj grijeh. Ako si dovjeku odavanjem tajne nanio te5ku neprav-
;;l;;"ct
saznati Zena! Na ulioi si primijet'io na- poznatoj o- du i,li veliku S'tetu, pobinio si te5ki grijeh. A ako je nepravda
*tg"u".
ioll tuto je nezgodno obudena, ili je moZda bila zamazana' il,i Steta malena, bit ie i odavanje tajne samo laki ili mali
Pamet grijeh. Pod tajnu si doznao kamo je prijatelj sakrio svoje
ili nije Uilo Sto u redu u pogledu, hodu, kretnjama'
to u sebi, nekl drugi to ne znaju' jer bi tu oso- blago, svoju imovinu. Tajnu si izdao opakim ljudima koji su
ti kaie: odrZi
bu otkrivanjem tajne te5ko ranio' imovinu ukrali. Na du3i'ima5 te5ki gr,ijeh. Odao si Zeni tajinu
poSto da joj se muZ opio. Zena to nije shvatila kobno nego je mu-
Trgovac ti je ott<rio svoje posl'ovne naorte' Gdje i
"kol,iko a koliko zaradii' Obeiao si Cro preko toga pro5la, jer je muZ inade uvijek tnijezan -
e" t"pTin robu, ee utoZifi
mu da ieS duvati tajrnu. Zadao si dasnu rijeg .da
ie-
1aj91 to je samo laki grijeh.
odrZat'i 'i . Narodna poslovica veli: Zlato je Sutjeti, a srebro govo-
ostati sigurnom u t"bi k"o u grobu' Rijed si duZan
ljudi riti. Zato je vrijedan dovjek koji zna Sutjeti, a pogotovo onaj
iuirrr-t e"l'uti. Takve tajne su dbuiun" tajne na koje se
i koji zna tajne duvati. Sveto pismo urpozoruje: >Tajne ne ot-
Ji'ug"u"rj"o obvezuju, pa po5tenje ttaLi da se'obeianje
i po5tuju' Imaju veliko po- krivam stranom dovjeku". Tajne se ne govore onomu na ko-
izvr-Si. U dru5tvu te visoko cilene
ti"il"l. u tebe. Pozove te na samo otac obitelji i rede: Ipam ga ne spadaju.
f'of""'iu"" na duSi, reii iu ti sve, ali pod uvjetop {l-to
nikomu ne kaZe5. Pristaje5 na tajnu' Sad duje5 obiteljsku
z"fml Uiit gt"a" 2"o", ili djece- ili se Sto nesretno dogodilo LISTOVNA TAJNA
s imovinom. DuZan ui o tu"-" Sto ti je povjereno Sutjet'i'
io i": povjerena tajna, doznao si za stvar samo pod uvjetom Pismo je neprocjenj,ivi izum dovjedjega uma. D,opisivanje
ili izmjenjivanje pisarna je neobidno vaLno sao,braiajno
da 5uti5.
je srcdstvo. U pismima se odituje roditeljska skrb za djecu i
Posebno je vaLna i velika ispovjedna tajna' Sveienik
saznao, duvati u sebi kao naj- djedja odanost roditeljima. Obiteliska toplina izmedu muZa
duZan sve Sto je u ispovijedi
je u ispovi- i Zene. Vatra strasti izmedu mu5karaca i Zenskih. U pismima
stioZu tajnu koja t" ttikubu ne smije odati' Sto se sklapaju p'oslovne veze. Daju se zapovijedi kuda ie se
jedi sve6eniku povjereno zap,edaieno je ispovjednim-pee.a-
da liretati vojske i brodovi, kojriryl ie smjerom letjeti zrako-
iom koji je nepovrediv. Prirodni zakon traZi od dovjeka plovi.
jo5 izridito^
duva vjerno .udku tajnu. A ispovjednu tajnu Stiti
Danas - u dvadesetom vijeku - kad je p,ismenost raz-
i objavljeni Boiji zakon. Narodita Bolia zapovijed 11iY:
tnjerno vrlo vel,ika, kolaju svij-etom dnevno mitiluni pisama.
vjernicima da sve te5ke grijehe, podinjene iza sv' krstenJa;
-pokore'i'A rema Zivotne okolnosti koja se ne bi spominjala u pism,ima.
iJk;;;; l;ponii"au3,t sveieniku u'-sakrarne4tu sv-:
kad' ne bi postojala Zato je teSko zamisliti kai<o bi izgledio Livot bez dopisiva-
irp""l:"a"iri" ui Uiio te5ko ili nemoguie

286 287
nja. Kad su pisma tako vel'ika rpotreba u ljudskom dry,9tvg,
rizumljivo 5e aa druStvo puno pazi na pisma i ne trPi da ih
tkogCId otvara i dita onaj na koga ne spadaju.
Svaki dovjek ima pravo na svoje tajne - bile one sakri-
vene u du$i ili stavljene na papir u listu. Citati tutle listove,
bez dozvole ili pristanka vlasnika ili oda5iljada,znati povrije-
diti strogo pravo tutte tajne. Nepravdu, dakle, 6ini tko po-
tajno ili na prevaru otvara i dita tuda pisma. Jedrnakoie ge-
piavedan i bnaj koji neovla5teno uzima pisma iz skrgvita
mjesta gdje su pohranjena pa ih dita. Otvoriti i ditati pismo
za koje zna5 ili se nada5 da sadrii te5ku sramotu za nekrr
osobu te5ki je grijeh. Kad muZ u pismu predbacuje nevjeru
Zeni il,i iena muZu - takvo pismo proditati, te5hi je gr,ijeh
jer si teSko uvrijedio oba supruga. MuZ i ?ena- kakvi bili da
Uiti - imaju pravo na svoje bradne tajne, u koje ne smije
nitko dirati bez njihove privole. A proditati tutle pismo ne'
duLna sadrZaja sa,mo je lak grijeh. U svakom sludaju &tati
tuda pisma ruZan je ,i nepo5ten din jednak laZ'i i kradi. Od-
gojen, po5ten ,i dastan dovjek neie nikada ditati tutta pisma.
Metlutim, jer je iivot vrlo zapleten, dogada se da i naj-
stroZe zabrane dopu5taju intzetke. Tako je i kod ditanja
tutlih pisama. Za wijeme rata, ili u drugim izvanrednim
pr,il,ikama, drLavna vlast dopuSteno pregledava ri 6ita pisma
koja idu izvan drlave 'ili u nju urlaze,ili kolaju po samoj
drZavi.
Poglavani u zavodirna, gdje je to propis 'i[i ob'idaj, otva-
raju i Eltalu pisma svojrifugojenaca. Kad d'ijete pres'tupi prag
zaioda, roditeljska vlast prelazi na poglavara. Poglavar je po
savjesti duZan brinuti se za €.estit odgoj djeteta i u6initi za
dobro djeteta ono Sto bi udinio njegov roditelj. A da se moZe
odgoj-i-piavilno razvijat'i, treba - uz ostali nadzor - nadzi-
rati dopisivanje djeteta; s kim dopisuje i St9 pile.
Kad je dopisivanje ispravno, poglavar Ce ga odgbriti, -a ako
je za 'diiete Stetno, dijete 6e na zlo upozoriti i zlo od djeteta
odvratli,i. Napose je vaZno pratiti dopisivanje kad mladeZ stu-
pa u prelazn-egodine, kad svako od rnladih bi6a nosi vulkan
itrastl u sebi. TuZan bi to bio i Zalostan poglavan kojri bi pu'
stio gojenoima na volju neka rade Sto hode .i dopisuju. kiT
froeel Ca3e god je vlSi tjuai na okupu, tu treba da vlada red
-
je jo! u r.az-
-naudi je to vaZno kod m'ladeZi koja
i za,pt. Pogotovo
vitt<u da iltt3ati i pokoravati se, jer sav odgoj ide
288
samo za tim da bi ti mladi ljudi danas sutra brili destiti i
sretni.
Roditelji smiju i duZni su ditati po5tu svoje djece dok
dj99a nalaze pod odinskom vlasti. Na svijetu irna svaka-
1e
kvih ljudi: opakih, pokvarenih, zlobnih, koji narodito uZi-
vaju u zavoclenju i kvarenju rnladeZi. Koliki su mlad,isi i
djevojke izgubili nevinost jer su, neiskusnri, nasjeli opakrim
muikarci,ma i pokvarenim Zenskima. Da su roditelji bdjeli
nad njihovim dopisivanjem to se ne hi dogodilo. A nevinost
- jednom izgubljena - viSe se ne vraia.
Gospodar ne srnije 6itati listove svojih radnika ii po-
moinika. Ni m,uZ po5tu svoje Lene. Izuzetak je kad gospo-
dar opravdano sumnja da koji od namjeStenika sprema ilo
gospodaru. MuZ srnije ditati Zenine listove kad opravdano
sumnja da je iena nevjerna ,ili nepo5teno .trq$i zaleanifm
imovinu.
Slobodno je ditati pismo koje je netko nerazderano ba-
cio. Kad je vlasnik pismo baoio, zna6i da sadrZaj pisma ne
drZi tajnom. Ali skupljati komadiie razderana pisma i sa-
stavljati 'ih u svrhu da se dozna sadrZaj, nije s,lo,bodno. Vlas-
nik je baS zato poderao pismo na komad,iie jer nede da bilo
tko zna za sadriaj pisma.
Tat je tko protiv volje vlasnika odnosi njegovu rimovinu.
Tat je ,i svaki ,tko nedopu5teno dita tudu po5tu, jer protiv
volje vlasnika pisrna krade njegove tajne. I ovdje dolazi do
izraLaja d'ivno nadelo prirod,noga zakona: Sto ne bi ti htio
da tebi drugi 6ini, to ni ti ne dini njemu. Tebe bi boljelo kad
bi tvoja pisma netko ditao bez tvoje dozvole, zato ni ti ne
moj ditati tuttra pisma.
19 sto Bog traii od Covjeka?
289
 cljela - sve treba da je u skladu s BoZiim zakonom. Tada ie
IX. i X. ZAPOVIJED BOZJA
tek djelo zasluZno pred Bogom. Jedno misliti, drugo govb-
riti, a treie d.initi - toga ne pozna BoZji zakon, niti to odo-
GRESNE ZELJE
brava.
Isus Krist je rekao: >euli ste da je kazano: Ne dini pre-
bliinjega svojega! Ne ieli iene bliinjega
"Ne Zeli kude ljuba. A ja vama kaZem: da svaki koji promatra s poZud.om
svojega, ni sluge njegova, ni slu5kinje njegove, ni vola nje-
Zenu vei je udinio s njome preljub u srcu svomu( (Mt 5,
gova, ni magarca njegova, ni igdje i5ta Sto pripada bliZnjemu
27-28). Nije preljub samo vanjski ili potpuni din s turlom
tvojemu!< (Izl 20, l7).
l.enom nego i sama Zelja u srcu za tutlom Zenom. Zelja i
Sto ne sm,ije5 imati to ne smije5 ni Zeljeti. eemu Zeljeti
vanjski din su jedno. Nije vanjski din nastao sam od sebe.
ili teZiti za tudom Zenom kad ona ima svoga muZa i pripada
Najprije se rodila u srcu zla misao i ilelja za tutlom Zenom,
samo njemu. Takva rnisao ,i ielia je gre5na L'elja, to ie zla
a nakon Zelje se traZi potpuno zadovoljenje. Oim se u du5i
poiuda dli strast. Zena se je sl,obodnom voljom odludila za
rodila Lelja za tuGlom Zenom, vei je preljub gotov. A vanjski
svoga muZa, s njim se vjendala, s njime treba da Zivi do
din je samo ostvarenje ili upotpuna zle Lelje. Cim si ti u du5i
smrtii. Nije joj dopu5teno m,islriti, Zeljeti i ogledavat'i se za
odludio ubiti dovjeka, vet si pred Bogom ubojica. Kad s,i u
tudim muZevima, a ni drugim mu5karoima da raspiruju svo
je strasti za njom. Pravednost traii: Svakomu njegovo. MuZu duSi pristao da ukrade5 tutle volove, vei si pred Bogom tat.
Neuredne Zelje ili zle poLude, koje u obidnom govoru
samo njegova i,ena, a teni samo njezin muZ. U devetoj zapo-
zovemo strasti, krive su svemu zlu Sto ga ljudi dine. Iz zlih
vijed,i zabranjuje Bog uopie misliti i Zeljeti Sto je besram'no.
misl'i i Lelja * ,iz 'opa13 srca - radaju se svacle, tudnjave,
napose poZeljeti tudu zakonitu Zenu.
ubojstva, krade, otimadine, preljubi i nepravde svake vrsti.
TuCIa k'uda rima svoga gospodara. ZaSto mud;iti du5u pus-
Zato je sveta duZnost svakoga dovjeka ispitivati svoje misli i
tim Zeljama za tudonr kuiicom kad vidi5 da je ne moZe5 ni
Zelje. Ako telii za onrim Sto je dobro, lijepo i plemenito, to je
kupiti ni na dar dobiti. Naprosto nema poStena nadina kako
dobra Zelja ,i pravedna teLnja - takve su ielje kreposne i
b'i mogla biti tvoja. To vrijed,i kako za kuiu tako i za svaku
Bogu mile. Sve Sto naS razum prosvijetljen vjerom prosudi
drugu stvar bio to vinograd, oranica, livada, Suma, vol ili
cia je Bogu drago, to smijemo Zeljeti - to su dobre Zelje.
magarac ili koja dragocjenost. Nije dopu5teno Zeljeti tutle
A sve Sto BoZji zakon zabranjuje, nije dopu5ten,o Zeljeti -
bogatstvo ni tuclu vlast, ni tude plemstvo, ni tudu dast, niti
takve su Zelje gre5ne.
tuclu slavu. Sto god je tucte, bi,lo vel,iko ili maleno, od toga
Sv. Jakob apostol udi: ,Svakoga ku5a vlast'ita poZuda
eligni ruke, okreni odi, i iSdupaj iz srca svaku misao i Zelju.
koja ga vude ,i mami. PoZuda ratla grijeh, a grijeh ,izv,r5en
Budi zadovoljan s onim Sto ima5. Ako si siroma5an i neugle-
racta smrt<< (Jak 1,14-15). Nernojmo, dakle, troiiti vrijeme
dan, rec,i: hvala Bogu; vi5e nisam ni vrijedan. Ako si bogat i
na zle misli 'i baviti se pustim i lud,im ieljama koje vojuju
slavan, priznaj da ie to dar BoZji koji nisi zasluZio. Budi
protiv Boga i na5ega razvma, nego teZimo za tim kako iemo
ponizan .i zahvali se Bogu. N,ije Zivotna sreia u tome da
ugoditi Bogu i ljud,ima diniti dobro
mnogo imaS nego da si zadovoljan s onim Sto imaS.
Velika je razlika izmeclu BoZjih i ljudskih zakona. Ljudi Zle misli i ielje nisu gre5ne dok su nam mrske i dok ih
gledaju samo na vanjsko vrSenje zakona. Ako si platio po Irastojimo izbiti iz glave. Kad nas stanu napastovati zle misli
rez, Ijudskom zakonu je udovoljeno. Nitko ne pita i ne istra- t Zelje, treba da im se odmah iz podetka usprotivimo i Boga
Zuje da li si ga platio rado ili preko volje. Obavio si naloZeni u pomoi zazovemai gleda Sto je na odima, a Gospo-
posao. Covjek s ljudskim zakon'om u rusi ne pita da li si din gleda u srce( (1"eovjek
Sam 16-,7). Izbijmo, dakle, zle misii i
zerJe brzo i zbiljski iz glave, jer Bog znade naie sve, pa i naj-
radio posao s veseljem ili si pni tom psovao. Glavno da je
ta3nije misli, a pravda Bo?ja kaLnjava svako zlo, oditovalo se
posao svr5en. Gospod Bog traZi viSe. Kad se BoZje zapovijedi
ono u zlim djetrima 'ili rijedima. ili sakr"iveno duboko u du5i
vrie, treba ih obdrZavati ne samo izvana nego treba imati i
u gre5nim mislima i Zeliama.
u nutrini, u du5i, diste i iskrene nakane. I misli i rije6i i

290 291
 POGOVOR

Ovom sam svesku dao naslov: "Sto Bog traii od dovje-

ka?o Odgovor je jasan: Vr5enje zapovijedi.
Najprije dolaze one zapov'ijedi koje urecluju dovjekov
odnos prema Bogu: Vjera, ufanje i ljubav. Jer je ljubav
prema dovjeku nedjelj,iva od ljubavi prema Bogu, to ljubav
prema dovjeku dolazi odmah iza ljubavi prema Bogu.
lza toga se niiu: Deset zapovijed,i BoZjih, koje su stvar-
no naravni zakon pa su, prema tome, pristupad,ne i dokudive
svim ljudima i kroz sva vremena, Gratlu sam popun,io i na-
vodima iz pokoncilskih dokumenata.
Kako su Boije zapovijedi dane dovjeku za njegov svaki-
daSnji Zivot, nastojao sam svuda biti jasan i konkretan -
da nigdje ne ostavim ditaoca u sumnji ili neizvjesnosti.
DrZim da ie svaki koji uzme k'njigtr u ruke naii u njoj
mnogo toga Sto mu je potrebno znati za dnevni iivot, dosto-
jan dovjeka i kr5ianina.

Zagreb, Uskrs 1972.

Dr JANKO PENIC Msgr. Dr Janko Penii

292
293
 SADRZAJ
DUZNOSTI PREMA BOGU

Vjera

Vjera i znanje 6
Sto je vjera? E
Kako nastaje Cln vjere 10
Sto treba vJerovati? 12
Kako se vjera ispoviJeda l4
Svojstva kr5ianske vJere t6
Moi vjere IE
Vjera je nuZno potrebna za spasenJe 20
Sto je zapovjetleno vjerovati za spasenje? . 22
Zataja vjere 24
Nevjera 26
Krivovjerje - hereza 2E
Nijekanje Boga 30
Otpadni5tvo - apostazija 3l
Ravnodu5nost prema vjeri - vjerski nehaj 33
Vjerske sumnje I prlgovori . 35
DuZnosti vjernika kod Sirenja vJere . 37

Ufanje

Kridansko utanje 40
stoodB;s;;;i"j"moi : : : : 42
Kr5iansko ufanje izvlre iz vjere . 44
KrSiansko je uianje uvjetovano vrSenjem BoZJe volje 46
Ufanje i strah 47
Ufanje je kod Bosa svemoino 49
Ufanje u Boga jad-a dovjeka . 5l
 53. l.zapovijed Boija
Razlog su ufanju - obeianja BoZja
Odaj ili zdvojnost nije nikada dopu5tena '
J3
Klanjanje Bogu lt6
Odajavanje je neopravdano Jer je Boije milosrde Unutra5nje i izvanje klanjanje Bogu
57 tt7
neizmjerno eemu izvanjsko klanjanje Bogu?
59 lt9
Odaj vodi do samoubojstva . Licemjerje
6l 120
Preuzetno ufanje je greSno Nastrana poboinost
62 122
Ne smije se ku5ati Boga . Idolopoklonstvo r23
Razne vrste idolopoklonstva . t25
Ljubav Praznovjerje t27
Gatanje t29
Najveia zapovijed 65 Gatanje rz sanJa 130
Bez ljubavi nema spasenja 67 earanje 132
Za5to smo duZni ljubiti Boga? 69 Isku5avanje Boga 134
U demu se sastoji ljubav prema Bogu . 71 Osobno svetogrtle 135
Kakva da je ljubav Prema Bogu? .. 73 Mjesno svetogrtle 137
Ljubav i zasluZna djela 75 Stvarno svetogrcle 139
Svjetovna ljubav . 77 Stovanje svetaca . t4r
Fosljedice svjetovne ljubavi . 79 ZastoStujemorne""? . : : . : 143
Ljubav prema bliZnjemu 81 Kako Stujemo svece 145
Za5to smo duZni ljubiti bliinjega? . 82 Stovanje svetaca ne umanjuje BoZju slavu . 146
U demu se sastoji ljubav prema bliinjemu? 84 Stovanje odretlenih svetaca u posebnim zgodama . 148
Sto traZi od nas ljubav prema bliZnjemu? . E6 'Tko je Boga vidio?< 150
BliZnjega treba pomodi kad je u bijedi? ' 8E nJa vjerujem samo ono Sto vidim" 152
Ljubiv-prema sebi je uzor ljubavi prema bliZnjemu E9 Majka BoZja 153
osto ste udiniti jednom od najmanje moJe braCe, Marija je Majka BoZja 155
to ste meni uiinili" 9l Mariju - Majku Isusovu Stujemo vi5e nego svece . 157
Zavist 93 Majka BoZja je i na5a Majka 159
Zavist - odvratan grijeh 94 Odlike Majke BoZje t6l
Te5ke posljedice zavisti . 96 Zagovor Majke Boije 163
Ljubav prema prijateljima 9E stovanje svetih slika 165
Pravo i laZno Prijateljstvo 99 Odakle znamo da postoji Gospodin Bog? t66
Blagodati prijateljstva 101 Sveci i njihove slike l6E
Ljubav prema nePrijatelju 102 Sto ubrajamo medu svete slike? t70
Ll demu se sastoji ljubav prema neprijatelju? 104 Kako Stujemo svete slike 172
Ljubav prema samome sebi . 106 Stovanje relikvija 175
Prava ljubav prema samome sebi 107
II. zapo vijed Boija
DESET BOZJIH ZAPOVIJEDI
"Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud* t77
Ime BoZje - svetinje BoZje
Koga veZu BoZje zapovijedi? l12 179
uog i njegova dobrota
Za5to smo duZni vr5iti BoZje zapovijedi? . 113 180
 tE2 VI. zapo vijed BoLja
Lakoumno izgovaranje BoZjega imena 1E4
Kletva lE6 UmnaZanje ljudskog roda 241
Huljenje Boga - teSki grijeh 187 Zenidbeni staleZ 242
Zavjet lE9 eistoia 244
Obaveza i Prestanak zavieta ' 192 Sto zabranjuJe Sesta BoZja zapovijed? 246
Prisega 194
Prava i kriva Prisega
VII. zapo vijed Boija
III. zaPovijed BoZj
Pravo na vlasni5tvo 248
197 Kako se stide vlasniStvo 250
,spomeni se da svetkujeS dan Gospodnji< ' Kratla 251
t9t
Sveta misa 200 Otimaiina - prevara - lihva 253
Tko je isPriian od svete mise? ' 202 O5tedivanje tuile imovine 254
Teiaiki poslovi Tko su tatovi i razbojnici? 256
Vradanje tude imovine 258
zaPo vijed Boija Za5to se ne smije dirati u tuilu imovinu? 259
IV.
Pomozi drugomu u bijedi 261
204 Djelotvorna ljubav 263
Obitelj 205
Djeca prema roditeljima
20E
Roditelji Prema djeci VIII. zapo vijed Boija
209
Vjerski i iudoredni odgoj djece
2tl
Tjelesni i gratlanski odgoj djece ' 265
MuZ i Zena
212 "Ne reci laZna svjedoianstva protiv bliinjega svoga(
214 east i dobar glas 266
Obiteljski nesklad Pazi na svoju iast i dobar glas 268
216
1ena u obitelii Istina 270
Vjernost 272
BoZja Nepromi5ljeni sudovi 274
V. zapovijed
Uvreda 276
219 Ogovor 277
"Ne ubij!" 220 Kleveta 279
Cuvanje Zivota LaiL 2El
223
Samoubojstvo Licemjerstvo i laskanje 283
225
Ubojstvo neduZna dovjeka Tajne 2E5
227
Pobadaj Listovna tajna 287
22t
Samoobrana
230
Obrana dobara
232
Ubojstvo zlodinca IX.iX. zapo vijed Boija
234
Dvoboj
236
Rat Gre5ne Zelje 2gg
23t
Mudenje Zivotinia
&h
:$
EE
Ea
tr .-
O€'
>>N
Otr
bo€
Ad
a.a