D INKO TOMESTE

DRUSTVENI
RAZVITAK
HRVATA

?*--

IIRVATSKA NAKLADA
ZAGREB
 .-.q:_.-5.r:_::j:t*4sj*fr:ii:rn+;...'i.T$q-rslit$S!+.i1i:;.
',rrNg,p
iit:'i:

2 HRVATSKA NAKLADA 2

Zna nsteni radovi

hn
Kh,
ffi"
i$l
il;" .

I
l't'

l.
i,'

DINKO TOMASIC

DRUSTVENI
Sva praya pridr%ana
RAZVITAK
HRVATA
Rasprave i eseii
 ::+fi,-

Skup radova koji izf,azn.u ovoj knjizi vec je objavljen u

raanim dasopisima i dnevnim novinama. To je tek jedan
dio moga rada. i istrafivanja o dru5tvenom razvitku Hr-
vata. Da taj rad bude barem donekle potpun, potrebno je
obraditi joi mnoge druge probleue i pojave u ekonom-
skom, trnlitidkom i socijalnom iivotu Hrvata. Tako 6e
biti od narodite rrainosti da se obradi razvitak seljadkih
i radnidkih pokreta u Hnratskoj, problem bosanskih
Muslimana, druStveni razvitak Hrvata u Americi, kao i DTUANDRIJI STAMPARU
druge pojave koje su s ovima u vezl Rezultate mojeg
rada u ovim pravcirna objavit du u toku ove godiue u
posebnoj knjizi, koja 6e biti nastava,h sadaEnje. U tom
djelu bit de odStampane i one moje radnje, koje su ve6
objavljene, ali koje nisu mogle uii u ovu knjigu radi pisac
ogranidenosti prostora (Razvitak gratlanskih ideologija
u Hrvatskoj, Kritika rasnog tumadenja povijesti Hrvata,
itd.).
D. T,
il
il
:l
f:t
i,l
it

ZADBUZNA I PLEMENSKA KULTUR,A

kao sastavni elementi hrvatske
narodne kulture")
Vedina je dosadainjih kulturno-historijskih ras-
prava o julnim Slavenima polazila sa pretpostavke,
da su Slaveni u pradomovini sadinjavali 'kulturnu
skupinu, koja je podela da se diferencira tek poslije
seobe. Izgleda, medutim, da je jade naglaieno kul-
turno radikovanje postojalo medu Slavenima ve6 u
pradomovini i da razre etniEke skupine kasnijih
juZnih Slavena i nisu moZda imale zajednidku pra-
domovinu, nego da su se i prije i poslije dolaska u
ove krajeve znatno razlikovale u svojoj ekonom-
skoj, porodiCnoj i politidkoj organizaciji.
Razvitak svake kulturne skupine treba shvatiti
doduie dinamidki, ali ne nikako evolutivno ili or-
ganski. To jest, i ako se vrie stalne promjene
unutar svake kulture, ne znadi, da te promjene na-
staju po nekom utwtilenom redu u pravcu usavr5a-
venja ili slidno razvitku organskih bi6a. Svaka se
naime kulturna skupina razvija ustijed prilika i
okolnosti koje se nalaze u njenoj sredini, ali ona
isto tako moZe i da posuduje kulturne osobine od
okolnih, kulturno radiditih, skupina ili da stvara
nove kulturne kombinacije spajanjem svojih kul-
turnih osobina sa tuilim. Ustilnl toga ved u pred-
historiji dovjeka nalazimo da- skupine koje pipa-
daju istom fizidkom tipu iasto imaju razliditu kul-
turu
i _obratno.
'= Sta.mpano u >Obsom< 15. V. 1936.
)
 Svi su Slaveni vec u svojoj pradomovini dola-
zili u doticaj, a desto i bili vladani od razliCitih etni-
Ckih skupina, koje su se kulturno potpuno radiko-
vale od Slavena i koje su mogle i iz temelja da iz-
mijene njihova dotada5nja shva6anja, navike, obi-
iaje i dru$tvenu organizaciju. Skiti, Sarmati, Ba-
starni, Goti, Huni, mijenjali su se kao vladaju6i
slojevi nad pojedinim slavenskim etnidkim skupi-
nama jo$ u pradomovini, ali je osim toga i svaka od
tih slavenskih skupina sama za sebe donekle neza-
visno razvijala svoje kulturne osobine pocl uticajem
okolnosti i prilika svoje sredine.
I ako su izvori o Slavenima u pradomovini
mr5avi, ipak se i iz tih, inade nedovoljnih izvora,
moie lako razabrati, da su medu njima postojale
razrre kulturne skupine, koje onda5nji historidari
nisu znali dovoljno o5tro razlikovati. Tako na pr.
car Maurikije kaZe za Slavene, da su veoma hrabri
i izdrZljivi; da provode hajduiki Zivot i da se brane
i navaljuju Ftitovima i strjelicama. Meclutim neki
drugi bizantijski pisac kafu, da je car Maurikije
zarobio u Trakiji tri Slavena, ali da nije kod njih
nai$ao na oruZje, nego na muzidke instrumente i da
su mu kazali, da Slaveni vi5e vole pjesmu nego ra-
tovanje.
Mnogi stariji, a i danainji historidari Skite
smatraju za Slavene, medutim ba3 prema opisiva-
nju historidara, jasno se vidi, da su se ti Skiti sa-
stojali od dviju kulturno potpuno razliiitih skupina.
Herodot, koji se smatra z& oca moderne antropo-
logije radi svoje znanstvene metode promatranja i
opisivanja pojedinih etnidkih skupina, znao je dobro
razlikovati ove kulturne diferencije kodl Skita.
Prerna Herodotu medu Skitima je postojala s jedne
strane skupina konjanidkih nomada, ko.ji nisu bili
stalno naseljeni i isticali su se u ubijanju i pljadki,
Ratnidke su osobine bile kod ove skupine vode6e
druEtvene vrijetlnosti. S druge je strane, prema opi-
t0
sivanju Herodota, postojala je skupina Skita, koji
su bili stalno nastanjeni u selima, provodili so s&,-
svim drukdiji frvot i bavili su se poljodjelstvom.
Herodot je ove radidite kulturne skupine nazvao
istim irnenom, valjda zato 5to su sadinjavali istu
politidku zajednicu i zato Sto su vjerojatno govorili
jeanim ili slidnim jezikom. Meclutim ima mnogo pri-
mjera i kod t. zv. >primitivnih* skupina i kod t. zv.
civiliziranih naroda, da kulturno razlidite skupine
govore istim jezikom.
Po$to su dakle pirsani izvori o Slavenima u pra-
domovini nedovoljni i po5to se historidari ne slaZu
niti u pogledu wemena niti u trngledu.nadina do-
laska juZnih Slavena u Podunavlje i na Balkan, niti
ih etnidki dovoljno razlikuju, ostaje nam da etno-
lo3kom i sociolo6kom metodom osvijetlimo ovo
pitanje.
Prema rezultatima dosadainjih sociolo5kih i
etnolo3kih istraZivanja u ovom pravcu, izgleda da
su postojala dva tipa slavenskih seoba na Balkan,.
Jedan tip seobe se je sastojao u postepenom i mir-
nom prodiranju putem zauzimanjb i obradivanja
manjih i izoliranih kornpleksa zemlji5ta. To su bili
seljaci u pravom smislu, jer su se u prvom redu
bavili obradivanjem nemlje u sanostalnim ekonom-
skim zajednicama, bili su relativno ustaljeni ' i
pojedine njihove skupine su se selile samo'na kratke
daljine, ii.m je jedno autarhidno gospodarstvo po-
stalo prenapudeno. Ova se je kulturna skupina Sla-
vena odlikovala naglim porastom stanovniStva, i
ona je na mirni nadin ekonomski i etniCki
osvojila Podunavlje i Balkan, a prodrla je na za'
padu do Alpa i preko njih. Kulturu ove skupine
moZemo narrtati zadruZnom prema tipiCnoj
druitvenoj organizaciji, koja je kod njih prevlada-
vala; Uslijed neprimjetnog nadina prodiranja; eko;
nomskog i etnidkog osvajanja, ove slavenske kul-
turne skupine nisu dolazile u otvoreni sukob sa vla-
1t
,F
i,'
da3ucirn slojevima, niti sa okolnirn politiikim za-
jednicama i zato su pisani izvori o njima vrlo rijetki
i nedovoljni.
Drugi tip slavenskih seoba rra Balkan se je sa-
stoJao u naglom i osvajadkom prodiranju pojedinih
slavenskih ratniiko-nomadskih skupina, koje su za-
uzinnale strate6ke poloiaje u blizini ratara i u bli-
zini prometnih putova, bavile su se stodarenjem, ali
su djelomidno iivile taJ<oder od pljadke i gusa-
renja. Ove su skupine posjedovale razvijenu plja-
dkaBko-ratnidku tehniku, pa su bile u mogu6nosti,
fal'orizirane i drugim okolnostima, da se stalno na-
rnetnu i udvrste na odredenim podrudjima i da tako
osnivaju driave. Ove su ratnidke skupine p o I i t i-
d li i osvojile Balkan; njlrna pripadaju hrvatska i
druga plemena i njihovu iemo kulturu nazvati p I e-
m e n s k o m, jer je plemenska druitvena organi-
zac\ja prevladavala kod ovih etnidkih skupina. U
borbi medu ovim plemenima za politidku dominaciju
Balhana, hrvatska su plemena pokazala jaku eks-
panziju i u toku svog politiikog prodiranja i medu-
sobne borbe, njihova je plemenska kultura dolazila
pod jadi ili slabiji uticaj zadruZne kulture onih sla-
venskih zadruZnih skupina, kojima su se hrvatska
plemena nametnula. Zadata je sociologije da utvrdi,
koliko danA6nja hrvatska narcdna kultura sadrii u
sebi zadru-Znih, a koliko plemenskih elemenata i od
kakovog znadenja to moZe da bude za ekonomski,
politidki i opci kulturni razvitak Hrvata.
Ako fulimo da fihsiramo osnovne razlils i2-
rnedu zadruZne i plemenske kulture, potrebno je
utvrditi prije svqg'a, kako i zaito su se te dvije
kulture izvorno diferencirale i onda razvijale u r&z-
liditim pravcima. Ne snrijemo se naime zavaravati
miAlju, cla je bilo jedna bilo druga od tih dviju kut-
turn izvorno slavenshog ,poifrijetla. I jedan i drugi
od ovih kulturnih tipova mogu se nadi u raznim
o.blieima i varijacijama kod inale fiziCki i etnidki
12
vrio razliditih skupina. U tom se pitanju dakXe
rnoramo posluiiti etnologijom i sociologijom jerlno-
stavnih skupina.
Prema dosadaBnjim rezultatima tih nauka, iz-
gleda, da su se izvorno ljudske skupine, koje su
iivljele u gla"rnorn od prikupljanja plotlova, diferen-
cirale najprije u dva protivna pravca i ako su obe
skupine i dalje odrZavale nomadski natjiu iivota.
Jedno su bile one ljudske zajednice, koje su se kno
glavnom priwedom bavile prikupljanjem bilinitt
plodova, a tek sekundarno su upotrebljavale i Zivo-
tinjske plodove. Drugo su bile one ljudske zaiednice,
koje su u glavnom iivjele od iivotinjskih plodova,, a
tek sekundarno su upotrebljavale i bilje. One prve
skupine su podele da obraduju i udomaduju bilje, a
one druge da love i da udoma6uju iivotinje. .Iedni
su se prema tome razvijali u relativno usta.ljene
motidare, a drugi u stodare, koji su i dalje bili pot-
puni nomadi.
Kod motidara su, izgleda, doSle do naroditog
uticaja Zene, jer se njima pripisuje izum motike. S
tim u vezi se smatra, da su Zene kod motidara mo-
gle da steknu dominantni uticaj u porodidnim i po-
litidkim odnosima (matriarhat); da su iene, jer su
se bavile vrtlarenjem, posjedovale wtove, koje su
obradivale i da su se muikarci prikljudivali tim ie-
nama i osnivali porodice. To su bile matrilokahre
porodice, a eventualno i poliandridne'), jer je rezi-
dencija jednog ili vi5e muZeva bila u ku6i Zene i nji-
hova je uloga prema tome bila podredena. U ovim
su skupinama teritorijalni odnosi morali biti od
prvensfvene vaZnosti, jer je ba5 odredeni posjed
koji je Zena obradivala (clakle zemlja i rad) bio
podloga porodidnih i politidkih odnosa ovakove
zajednice.
t) Braina veza izmedu .iedne Zene i vi.5e mu$kara4;r.'
13
 Kod stodara s druge strane, izgleda, da su
mu6karci do5li do naroditog uticaja, jer se muikarcu
kao lovcu pripisuje pripitomljenje Zivotinja. Stodari
su se osim toga stalno selili, 5to je bilo skopdano sa
velikim naporima i opasnostima u borbi sa prirod-
nim nepogodama, Zivotinjama i drugim nomadskim
skupinama. Na taj nadin je mu5karac, kao fizidki
jadi i slobodniji, jer nije bio vezan radanjem i do-
jenjern djece, do5ao do odludnog uticaja. Kod ovih
je skupina postojalo vlasni5tvo na pokretninama, to
jest nad stokom, stodnim proizvodima i orudem, a
to se je shvadanje vjerojatno prenijelo i na poro-
didne odnose i otac obitelji je postao gospodar nad
Zivotom i smrti svoje Zene i njenih plodova, to jest
djece (patriarhat). Ta je pojava valjda bila poja-
dana i torn okolno5du, Sto su stodari, kad su razvili
lovadku i ratnidku tehniku, iesto i otmicom dola-
zili do Lena, a iz toga je mogla da se razvije pojava
poliginije'z). PoSto su se ovi stodari nomadi nepre-
stano kretali, kod njih teritorijalni odnosi nisu bili
Od tako odludnog znadenja, kao kod motidara. Sto-
dari nomadi su kolektivno posjedovali pa5njake, a
njihovi su se i porodidni i politidki odnosi osnivali
na autokratskoj vlasti oca obitelji, koja je prene-
sena i na glavare rodova.
Kod ovih je kulturnih skupina naime otac obi-
telji za&Lao svoju neogranidenu vlast i nad unu-
cima i praunucima. Tako su nastajale velike poro-
dice, a iz ovih su se formirali rodovi, koji-i su sebnda
uclru-Zivali u svrhu zajednidke obrane navale za
vrijeme nomadskih kretanja. Merlutim i kod ovih
f,pqjaxja razliditih loza, ostala je tradicija ili se je
podrZavala fikcija o zajednidkom podrijetlu. Uslijed
ovog nagla5avanja rodbinskog principa, razvila se
je
-pojava egzogamije, to jest bila je zabranjena y'n-
nidba i udaja medu dlanovima istoga roda, pa ma-
') Bradna veza izmedu jednog muSkarra
i viSe }ena.
l4
kar oni i ne bili u stvarnom srodstvu; postojao je
uz to i narodito razvijeni kult osnivada i za5titnika
roda (totem), koji po kasnijoj tradiciji i nije morao
biti ljudsko biie, nego neka Zivotinja, kojoj su se
pripisivale narodite sposobnosti ili neko imaginarno
i nadnararmo bide (otuda ideja o boZanskom podri-
jetlu pojedinih rodova i glavara, a eventualno i po-
sebni svedenidki staleZ i institucija monarhije).
AIi su se i stodari nomadi diferencirali. Narodito
su vaZne njihove dvije skupine: konjari i govedari.
Konjari su imali narodito veliki ekspanzivni radius;
rar'tili su se u vjeite osvajade i osnivade velikih dr-
Zava. Ovim skupinama je pripadala vedina tursko-
mongolskih naroda i oni su, izgleda, narodito uticali
na kulturu onih slavenskih skupina, koje su razvile
plemensku dru3tvenu organizaciju i ratniiku teh-
niku. Govedari su bili manje pokretni od konjara i
imali su mnogo manji ekspanzivni radius, ali su za
nas od osobitog interesa, jer kad su se udruZili sa
motidarima, rawili su tehniku oranja; plug naime
iznorno i nije drugo nego motika privezana uz go-
vedo. Sretna kombinacija ovih dviju kultura dala
je dakle ono Sto se smatra jednim od najvedih ko-
raka u razvitku civilizacije, jer se oranje po svojoj
vaZnosti stavlja uporedo uz pismo, kamene grade
vine i izum kotada, kao ietiri temelja sviju velikih
civilizaeija (kineske, peruansko-meksikanske i zd.-
padno-ewopske).
Spoj govedara i motidara dao nam je poljodjel-
sku kulturu, koja je od motidara preuzela stabilnost
i vezanost uz odredeni teritorij kao i dru3tvenu wi-
jednost Zene, koja je i nadalje za sebe zadrhala vtt-
larenje, dok su govedari uz stodne proizvode dali
ovoj kulturi stanovitu prevagu muSkaraca u dnr-
Stvenom Zivotu. Teritorijalni su odnosi mettutim i
dalje imali prednost pred rodbinskim i rad se je
odrZao kao vode6a dru5tvena wijeclnost; osnova je
ove kulture i dalJe ostala, dakle, zemlja i rad, a to
 je we prijedilo, da se ovdje razviju patriarhatni po-
iodiCni odnosi, egzogamija i rodovski sistem. Ako
se je ovakova skupina poljodjelaca na6la na izolira-
nom teritoriju, Stlts je bilo lntrebno autarhidno
gospodarstvo na kolektivnom zemljiltu, razvila se je
u takovim prilikama kultura agrarnog kolektivizrna
u raznim oblicima.
U gornjem opisu s jedne strane stoiara no-
mada i ratnika, a s druge strane poljopriwednika i
zadtugara, mi vec imamo osnovne razlike na"5e ple-
menske i naEe zadnsine kulture, koje Ce pokazivati
izvjesne mjesne razlike, ve6 prema kultumim uti-
cajima i prema prilikama sredine. Kod llrvata je
plemenska kultura bila u naglom opadanju poslije
propasti hrvatske sredovjeine dri,ave, dok se je za-
druZna kultura bolje usduvala, sve do prodiranja
zapadno-ewopskog kapitaliana usprkos negatirmih
uticaja sa strane feudalizrna. U ve6ini hrvatskih
krajeva postojali su, a i danas se zapaZaju uticaji i
jedne i druge kulture, pa je za ispravnu analizu
na3e narodne kulture potrebno dati njihov detaljni
pril<az.
ZADRUZNA KULTUR,A U IfR,VATfiKOl}T
ZAGORJUI)
I.
Svaka je narodna kultura sastavljena iz razni};^
kulturnih elernenata, jer ni jedna danaBnja narod-
nost nije niti ra"sno niti kulturno >>iista<, nego je
nastala spajanjem rannih etniikih skupina ove su
se skupine uslijed ra"anih okolnosti na6le povezane
na odredenom podrudju, pa su tim putem razvijale
zajedniike tradieije, povijest i zajednidke tehje.
Tim putem su se i kulturno izjednaiivale, sa jaEim
ili slabijim uticajem ove ili one skupine. Uslijed
' t) Stampano u
>Glasniku profesorskog dnritva<,
1936. w. 7L-12. : ') J. Cvijid: Balkansko Poluostrvo, Beograd, 1931.
l6
ovog kuiturnog izjednadivanja one srl se osjetile kao
jedna cjelina u odnosu prerna drugim okolnim kul-
turnim skupinama i tim putem su razvijais l2lrjesnu
unutra5nju medusobnu solidarnost i priwZenosL.
Konadno su prihvadeni i zajednidki simboli koji u
sebi kondenziraju zajednidka iskustva, zajednidke
osje6aje i zajednidke teinje, a medu tim simbolima
je od narodito vaZnog znadenja zajednidko ime.
Isto je tako i danainja kultura Hrvata sastav-
ljena od raznih elemenata; medu tim sastavnim di-
jelovima od naroditog su interesa zadrvilna i ple-
inenska kultura. Na drugom smo mjestu opisali
plemensku kulturu, a ovdje 6emo opisati zadruZnu
kulturu onako kako se je razvijala i saduvala u
Hrvatskom Zagorju.
U Hrvatskom Zagorju i Prigorju moZemo lako
razabrati tri kulturne razirte, odnosno tri osnovna
utjecaja kroz koje je proiao dru5tveni razvitak ovih
krajeva: autohtona zadraLna kultura, feudalizam i
zapadnoewopski kapitalizam. Time je ujedno redeno,
da se uslijed prijelaza iz jedne kulturne razine u
drugu, nije izgubio sav uticaj ranije kulture, nego
je ostao u jadem ili slabijem djelovanju, ve6 prema
prilikama. To osobito vrijedi za zadrutnu kulturu,
koja je, izgleda, ostala dominantna i za vrijeme
feudalizma i koja nam moZe objasniti mnoge po-
jave koje se javljaju jo5 i danas, i to narodito u po-
litidkim shvadanjima, pa onda i u drugim dru3tve-
nim odnosirna i psihidkim osobinama Hrvatskog
Zagorja.
Kad govorimo o zadralnoj kulturi, potrebno je
odmah upozoriti iitaoca, da tu kulturu strogo mzli-
kujemo ne samo od plemenske kulture, nego isto
tako i od t. zv. patriarhalne civiliracije, kako ju je
zami5ljao J. Cviji6l). U demu su te razlike, vidjet
ie se u toku daljnih razlaganja.
ir
 Zadruga se uHrvatskomZagorju naziva skup-
i i n a, a to zrali skupni, odnosno kolektivni imetak
i zajednidki Iivot. fzvorno nepokretna imovina skup-
iine je bila nedjeljiva i kad je broj dlanova skup-
iine bio prevelik, jedan dio je odselio na novo zem-
ljiBte i tamo je osnovana nova skupdina. Tek za
wijeme feudalizma, kad su nastala zemljiSna ogra-
nidenja, u nedostatku zemlji5ta, nastala je dioba ne-
pokretnog imetka skupdine. Zajednidku imovinu
obraduje d r u Z i n a, diji dlanovi ne mora da budu
u rodbinskim odnosima, mogu da se Zene izmedu
sebe, ne treba da podrZavaju ni tradiciju ni fikciju
o zajednidkom podrijetlu i nisu pod upravom oca
obitelji, nego pod upravom na odredeno wijeme
izab,r anog gospodara, k o j i j e j e d n a ko s t a -
lima i moZe biti u svako doba svrgnut sa svog po-
loLaja.
U navedenim osebinama je osnova ekonomske
i politidke organizacije zadraLne kulture i tu se
ujedno nalaze i osnovne tazlike prema plemenskoj
kulturi i prema patriarhalnoj porodidnoj organiza-
ciji. Plemenskoj je kulturi, naime, osnova klanski,
odnosno rodovski sistem, koji se zasniva na tradi-
ciji o zajednidkom podrijetlu i koji je strogo egzo-
gamidan (zabrana sklapanja brakova medu ilano-
vima roda), a patriarhalna porodidna organizacija
se zasniva na apsolutnoj vlasti oca obitelji u veliko-
porodidnom sistemu (otac i majka sa oZenjenim si-
novima i njihovom djecom).
Izgleda da je negda iitava ekonomska organi-
zacija Podunavlja i jednog dijela Balkana bila osno-
vana iskljudivo na zadrutnoj podlozi. Ta je organi-
zanija bila potpuno autarhidna, to jest druZina je
proizvodila na kolektivnom posjedu sve Sto je bilo
potrebno da se zadovolje individualne potrebe poje-
dinih 6lanova, kao i skupne potrebe skupdine, a to
anadi: ishranu, odijelo, obu6u, lijekove, rasvjetu,
orude i gradtu. Uslijed toga je bila potrebna vrlo di-
16
ferencirana dioba rada, 5to je takotler jedna ,od
istaknutih osobina zadntZne kulture. Uslijed eko-
nomske autarhije, svaka je pojedina skupdina mogla
da bude nezavisna i izolirana od drugih skupdina;
svaka je gaime skupdina bila za sebe jedna posebna
ekonomsk-a i politidka zajednica, svaka je skupdina
bila jedno selo. I danas, kada se u Loboru kaZe
>selo<<,misli se pod tim samo jedna ku6a ili viBe')
njih, na jednom dvori$tu s jednakim pridjevkom.
Ova je ekonomska izolacija osobito valna zato, ier
nam s jedne strane tumadi, za5to se je zadruha kul-
tura tako dugo odrZala; ona donekle osvjetljuje i
politidka shvadanja Hrvatskog Zagorja, koja, kao
ito 6emo kasnije vidjeti, teile za kulturnom i eko'
nomskom autonomijom, politidkom i ekonomskom
demokracijom. S druge je strane medutim ova eko-
nomska izolacija udinila skupdinu zavisnijom od pri-
rodnih uvjeta i mogla ju je u nerodnim godinama
izloLiti gtadi.
il.
U z,adruLnoj je kulturi podjela rada diferenci-
rana prema spolu, prema dobi i fizidkim mogu6no-
stima i prema sposobnostima. Od naroditog je soci-
jalnog interesa podjela rada prema spolu. U nekim
se krajevima Zagorja, na primjer, jo5 uvijek vrtla-
renjem (sailenjem i obradivanjem povr6a) bave is-
kljudivo Zenske. Ovo je dokaz velike starosti ove
kulture, donekle tumadi vegetarijanstvo ovoga kra-
ja (meso se jede izrimno i samo u svedanim zgo-
dama)'), tumaii relativno visoki clru5tveni poloZaj
iena u z,afuufuoj kulturi i ukazuje na eventualnu
1) I. Kotarski, L o b o r, Zborrrik za narodni fivot i
obidaje, sv. XX.
!) Ova je pojava, razumije se, potencirana od kada
7'agoran proiavodi za trZiSte, ali dok na pr. vino, koJe
takoder proizvodi za ttitilte, relativno mnogo ostavlja za
vlastitu potro5nju.
 mogudnost, da je negda, valjda u predzadruinone
kulturnom razvitku postojao matriarhatu). S time
je u vezi mohda i pojava narodito razvijenog kulta
Majke BoZje, koji se opaha ne samo u ditavorn
Hrvatskom Zagorju, nego i u drugim krajevima,
kuda je dopirala zadruilna kultura; taj bi se religi-
ozri kult mogao eventualno tumaiiti time, da je pod
utjecajem krB6anstva raniji matriarhalni kult pra-
majke zamijenjen novim Zenskim boZanstvom.
Sto se tide odraslih mu5karaca, wlo je znadajno
da u njihovu iskljuiivu nadleZnost spada oranje i
ko3enje. Oranje je, naime, osnova zadntLnog Livota:
taj je, izgleda, i nastao tako Sto su se stacionarni
motidari udruZili sa nomadima govedarima u svrhu
autarhidnog obraclivanja izoliranih gospodarstava,
jer plug i nije drugo nego motika povezana vz go-
vedo; Spoj ovih dviju kultura omogu6io je intenziv-
niju obradu zemlje i snaZnije mnoZenje stanovni-
5tva. Motidari su dali bilje, vo6e i Zitarice, a s tim
u vezi i dru5tvenu vrijednost Lena, a govedari stoku
i stodne proizvode, i s tim u vezi dru5tvenu vaZnost
muikaraca, tako da je ova kultura mogla postati
autarhiina i prestala je da bude nomadska, a
druZina u skupdini se je mnoiila dotle dok brd zadru-
gara nije bio prevelik za potrebe kolektiva; tada
se je jedan dio druZine odvojio da osnuje novo ko-
lektivno i autarhiino gospodarstvo, novu skupdinu.
Uslijed toga, 5to je oranje osnovna ekonomska
aktivnost skupdine, uvijek samo doma6i >muZi< oru,
to jest oranje se ne prepu3ta slugama, niti se uzim-
lje za taj posao strana pomo6, a >biru3i< (volari) u
zadrvLnoj hierarhiji, po svom ugledu i poloZaju"
dolaze odmah do gospodara, i to su uvijek stariji
dOmlri. Uz biru5e dolaze >kudiSi< (konjari), kravari
3) Prednost Zena prrcma mu$kirna u svim ili nekim
dominantnim odnosima u porodiinom i u javnom Avotu.
2A
i svinjari, ali se za te poslove mogu upotrebiti i
mlacli domari i sluge.
Treba ved ovdje naglasiti, da je uzimanje slugu
poj4va koja je tuda pravoj zadruinoj kulturi, jer je
ova zasnovana na kolektivnom obratlivanju zemlje i
kolektivnom uZivanju zajednidkog rada prema na'
delu, da svaki dlan druZine radi prema svojim spo-
sobnostirna i obiiajem ustanovljenoj diobi rada, a
svaki uZiva koristi zadwinog Livota prema svojim
potrebama. Kad je skupiina trebala novih radnih
sila, onda su se neoZenjeni domari >Zenitnjaki<,
ienili ili je uzimana strana osoba sa porodicom u
zadrugu; takav >skupnik< je imao jednaka prava i
duinosti sa ostalim zadrugarima. Tako se, na pri-
rnjer, zna u Loboru i okolici, da je skupnik u toku
od nekoliko godina poslije nego 5to je bio primljen
u skupdinu, mogao biti biran za gospodaran).
Skupdine su podele uzimati sluge vjerojatno
ve6 pod utjecajem feudalizma, a narodito kasnije
pod utjecajem ind.ividualistidnih shvadanja za-
padnoewopskog kapitalizma, ali i onda je njihov
poloZaj u skupdini bio vrlo povoljan, Bto je poslje-
diea zadruinih shva6anja o vrijednosti ljudskog
rada i o po5tovanju iovjeka kao ljudskog bi6a, bez
obzira kojoj ekonomskoj ili dru5tvenoj skupini po-
jedinac pripada. U tom je osnova onog humanog
(dovjeianskog i socijatnog) shva6anja, koje je u
zadruZnoj kulturi narodito nagla5eno i koje je uzeto
kao jedno od temeljnih nadela ideologije Ilrvatskog
seljadkog pokreta. Otuda sluge u zadruftroj kulturi
s gospodarom pri stolu jedu iz jedne zdjele: >Go-
spodar sa svojim slugom dobro postupa, kao da mu
je najbliZi rodak. On slugu zove po krsnom imenu,
a sluga gospodara >gazda<; tako i drugi domari
zovu slugu po imenu, a sluga i njih po imenu, sta-
rijemu od sebe veli >vi<, a mlademu >ti<. Slugama
| ) Kotaraki, op. cit.
2l
 u nas nije zlo; sa sinom je svojim gospodar >hujii<
nego sa slugom<.d)
Razumije se, da s ovim Bto je do sada redeno,
nije iscrpljena dioba rada u skupiini. Sto se toga
tiie, dru.Zinu moZemo podijeliti najprije u pet sku-
pina; te su istovremeno i skupine prema starosti:
Djeca (do deset ili dvanaest godina), pastiri (do 15
ili 16), poslenici (do 20 ni 24) muZi i Zene (do 50 ili
60), starci i babe (poslije 50--60). Medutim,
unutar svake od onih osnovnih skupina postoji dalj-
na dioba rada prema prirodi obavljanog posla. Tako
smo ved vidjeli da u zadntLnoj kulturi muZi mogu
biti ili gospodari ili biruBi, ili kudi3i, a mogu biti i
aanatlije, jer zadruina kultura, uslijed naiela go-
strndarske samodostatnosti, narodito pogoduje ranri-
janju zanatstva; otuda se u mnogim krajevima
Zagorja mu5karci bave tkanjem. Isto je i kod Zena,
one mogu biti gospodarice, kuharice, kravarice, re-
du5e, itd.
U razvijenoj zadruZnoj kulturi, dlanovi druiine
dobili su od skupdine sve 5to je bilo potrebno za
podmirenje njihovih potreba, a radili su za skup-
dinu prema svojim sposobnostima. U skupiini je
prema tome postojala potpuna ekonomska demokra-
cija. Ovaj je sistem ekonomske demokracije poste-
peno naru5avan pod utjecajem feudalizma i kapi-
talizma, tako da je uvedena institucija >osebunj-
ka<, to jest prava na odvojenu imovinu; to je uje-
dno i prvi podetak raspadanja kolektivnog Livota.
S tim u vezi su po6ele pojedine porodice voditi u
izvjesnim pravcima zasebnu ekonomiju, podeli su
medusobno da se donekle razlikuju u odijelu, i ko-
nadno je skupdina opskrbljivala dru.Zinu jedino je-
lom, a sve je drugo pripalo u nadleZnost pojedinih
porodica. Ali baS to Sto se je od svih kolekbivnih
strana z,adruinog iivota zajednidka ishrana naJ.
") Kotarski, op. cit.
22
dulje odrZata uz neki zajednidki imetak, Fu9 .1, .*
inaEe pojedine porodice sasvim emaneipirale. i Y-
dvojile- ii skupnog frvota kao zasebne individual-
nosii, ukazuje tla su izvorno ba3 ekonomske i poli-
tidke nrilike. koje su favorizirale ili forsirale autar-
hidnu-ekonomiju, bile podloga na kojoj se razvila
z,adrrthna kolektivna kultura.
Uopde se moie kaz'ati da su utjecaji feudalizma
Zagoriz bili vi$e
na zadirZnu kulturu ltrvatskog
nego politidke prirode. Feudalizam je
ekonomske
naime utjecao na-vrstu i nadin proizvodnie, na T-
tenzitet poljopriwede i stodarstva, kao i na razvi-
janje zaiaGtva. Feudalizam je naseljivao ltodare
noiade uz poljopriwednike. Na taj su nadin sto-
i privezi-
dari bili asimitirani od poljoprivrednika
vani uz zemlju, Eto je opet, sa svoje strane utjecalo
na gusto6u itanovniEtva. Ekonomski se je utjecaj
feudali,.rna kretao u pravcu reorganizacije zadruZ'
ne ekonomije prema potrebama feudalnog gpspo-
darstva, koje je takoder od svoje feudalne autar'
hiinosti prelazilo postepeno na sistem proizvoclnje
za triiitn. Tim naiinom je feudalizam otvorio put
razvitku novdane ekonomije, razvijanju trgovine i
prodiranju industrijskih dobara. Sve su to bili
udarci elonomskoj autarhiji zadntbcle kulture, tako
da kada je kapitatistidki sistem konadno likvidirao
feudalni reZim, skupdine su ved bile zrele za raspa-
danje, a odriavale su se pojedinaino sve do na6ih
dana, i opet samo u totiko u koliko su postojali
uvjeti povoljni za odrZ,avanje zatvorenog i samodo-
statnog (autarhidnog) gospodarstva.
ilr.
Kadgod se opisuje Hrvatsko Zagorje, opisivadi
6e narodito istaknuti pjesmu i vino. Tako i iz oplsa
Lobora i okolice vidimo kako pjmma i vino imadu
izvjesno druEtveno znadenje za kulturu ovih kra-
 jeva"). Kod tumadenja ove pojave treba imati u Reit'e ga na dvoje ReZ'te ga pri batu,
r.'idu da je zadruZna kultura domine.ntno agrarna Dajte mi obedvoje; Dajte mome Matu;
kultura t. j. kultura agrarnog kcir.rktivizma.i da su ReZite ga, reZitc ga, ReZito ga, itd.
izvorno uz poljodjelske radnje bili povezani razni Odek stare6ina.
obredi i obredne pjesme, dija je uloga u podetku
ReZite ga pri kuku, ReZ'te mu kobilu,
bila u prvorn redu odgojna; obredi i obredne pje-
Dajte, rnome Jurku; Dajte rnome sinu
srne sadrZavali su u sebi stedena iskustva i znCnje
ReZite ga, rei'iLe ga, ReZite ga, itd.
o vrernenu i nadinu poljodjelskih raclnja. Na. taj na-
Odek stare5ina.
din se je duvalo iskustvo i predavalo irastupaju6im
pokoljenjima; kasnije je ova uloga obreda po- ReZ'tega Pt'i vratu,
stala sve vi*e simbolidna, dim je zarli'uina kultura I)ajte mome bratu;
bila manje izolirana, a narodito odkad je feudalizam ReZitega, itd.
preuzeo kontrolu proizvodnje. h{edutim mnoge su
se te. obredne pjesme, a i neki obredi iti njlhovi Ocl osobitog je interesa u ovoj obrednoj pjesmi
ostaci oduvali do danas u obliku raznih popijevaka jo-i i to, da uZa rodbina starje5ine, dolazi po redu
ili drugih prigodnih pjesama. Tako u Lo6oiu, kada lek poslije ostalih dlanova druZine. I to je potvrda,
se oranje svrduje. pjeva se: da je rodbinska veza irnala podredeno znadenie u
zadruZnom Zivotu.
IIej muZi, muZi Plug i otka, braira. lsto tako moZemo zapaziti ostatke ranijih ob-
Teri ver"ne pluZi, To je mu5ka hran:", rcda u obidajima koji su postajali u zadruZnom ii-
Te mu Bogu sluZi. Heja volek z,ajdni, votu prilikom kopanja u vinogradu: >Cijela _.se
Slog se orje skrajdni. ,skupdina< znala veseliti kad su gorice kopali. ,Go.
spodar je pred teZacima stajao, a svaki put, kad su
Kada '>Znale< Zanju, kolektivno pjevaju: do3li blizu vrata. koradio je u klijet, i kad su >>vun
iitoj nam,polje,polje SirokeI Vi3nja, el si mi rnmena? stirali jen Zlak<, na vratima su svi po redu iz ba'
Vu tem polju jelek visoka. Vu te derne gore, rila pili i govorili: >>Morame motike zamoditi<.
Svilica bela, bele derlena, pri te hladne l,ocle, Zene su i djevojke otpjevale popijevku, i tad su ko-
Kroto romena,viEnja mojaI pri te majke BoZe. pali dalje<.')
Nikaj na svetu lepdega ni,
.. Kao ito gornja popijevka, koju pjeva volar za Neg je grrrica kada rudi
vrijeme oranja, ukazuje na podjelu rida po kojoj
Kume moj dragi, daj se naPij,
>plug i otka, brana< spada u iskljudivu naaleinosi
Dugo nas ne bu, daj se ga viLii
m*-karaca, tako je i slijededa popijevka socioloiki
Muiek se trudi, ter se vrLi,
uaZna, jer je g- njoj sadriana formula ditavog obre-
Da mtt se delo ne zamudi.
da,..to j-est nadina po kojemu starjeiina sijeie-i reda
Zakaj se trudim, neg da Pijem,
kojim dijeli purana gostima pri svadbi:
Zakaj se mudim, neg da vZijem.
d) J. Kotarski, op. cit.
-
;):orr- clt.

u 26
 Danas al sutra mrtev nam glas,
Vince ostane, ne bude nas.
U koliko se u Hrvatskom Zagorju mogu naii
sludajevi alkoholizma i narodito velike potroSnje
vina z'a >doma6u potrebu<, treba ih, uz ostale okol-
nosti, dovesti u vezu sa ovim obrednim tradicijama.
U ovoj kulturnoj zoni, gdje je najbolje oiu-
vana zadruZna kultura, nema ni traga >herojskoj<
poeziji ili >herojskim< tradicijama. Poezija je tamo
ili obredna ili lirska, uz osobitu idealizaciju prirode
i uz nagla5avanje humanih osjedaja. Umjetnidko
stvaranje ovdje nije upu6eno niti na tradicije niti
na fantaziju, nego na dogadaje i predmete u nepo-
srednoj okolini. Zatn je umjetnidko stvaranje kod
seljaka u ovim krajevima ba5 danas wlo razvijeno
i zato je stvaranje danas upravljeno iskljuiivo
socijalnom smjeru.
rv.
Potrebno je k ovom opisu i tumadenju ekonom-
ske organizacije zadrulne kulture dodati joi i to da
je ona u sebi sadrZavala i potpuno socijalno osigu-
ranje. Otuda se u ovim krajevima jo5 i danas na-
rodita painja ukazuje trudnim Zenama i porodilja-
ma, zatim bolesnicima i starcima. Ekonomsko osi-
guranje i paZnja porodiljama, kao i potreba radne
snage, uz kolektivna shvadanja zadnthte kulture,
obja5njava narodito veliki fertilitet ovih krajeva,
kao i relativno slabu rasprostranjenost sredstava i
metoda za namjerno spredavanje zadedai porottaja;
ta se shva6anja odrZavaju joE i danas i ako slabe
pod pritiskom pauperizacije i individualizma. Ali i
danas, u koliko se u ove krajeve uvada umjetno
ogranidavanje poroda, to se ne radi u obliku nasil-
nog prekida trudno6e, nego radije kao >coitus inter-
nrptus<. Sa pauperizacijom je u vezi i pojava pro-
sjadenja, koja je inade potpuno strana iaarufnoi
25
kulturi, tako da se prosjadenje u Za'gorju jo5 uvi-
jek smatra za sramotu i nije ni iz daleka t'ako raz'
vipno
- kao 5to je u zoni plemenske. kulture.
Opisana elionomska organizacija zafuu'Zne kul-
ture rioZe nam objasniti takoder nepokretnost i
zagoiskog seljaka. Autarhidnost
miroljubivost
skupdine, koja je u stanju da zadovolji sve -n9t5ebe
druiine, i stroga podjela rada, koia znatno'olak5ava
individualnu odgovornost, postavlja pojedince u g9-
tovo potpunu zavisnost od kolektivnosti izvan koje
se onii nelagodno osjecaju. Otuda su seljaci iz Za-'
gorja nerado iSli u Ameriku, ili drugamo na- r&d'
6sirir pod utjecajem i.animnih okolnosti, a i on{9 su
se ieslo wa6ali doma. Izrnedu 1901-1910 iselilo se
je n. pr. iz modru5ko-rijedke Zupanlje 14.26.ljudi na
1OOOitanovnika, a u istom razdoblju iselilo se iz
u VaraZdinske iupanije samo 2.45 na 1000 stanovni-
ka. Pod utjecajem pauperizacije i prisilne vojnidke
sluZbe, po gaieko5i je podeo da odlazi u Zandarme
ili u stiaZare, ali >i iandari i straZari Stede novce
da podignu sebi doma gospodarstvo, da imaju kamo
doci kasnije pod stare dane<.
Medutim i ako'se nerado seli, kad se je jednom
odselio, Zagorac postaje odlidan kolonista. Voli da
se seli samo u shupinama, na manje udaljenosti,
boji se nepoznatih ljudi i zazire od stranih obidaja
i navika, ali kad se je vec definitivno uselio sa istom
uporno56u se hva6a nove sredine, odrZava svoja
shvacanja i svoje navike i sa sigurno5du osvaja
krajeve
- u koje se je uselio u ve6im skupinama' _
Sto se tide stava prema vojsci i vojnidkoj sluZbi
taj je - kod hrvatskog Zagorca za vrijeme zadruZ-
nog Zivota bio potpuno negativan. Ranije kad
nije bilo obvezatne vojnidke duZnosti, gospodar
-- skupdine je znao prijetiti nediscipliniranim domari-
ma, da 6e ih predati u vojnu sluZbu, i ta je prijetnja
bila dovo!.jna, da se uspostavi disciplina rnedu dru-
iinom. U Prigorju na pr. >kad gdoj mora iti v sol-
datiju, unda se si pladdu, mislidu, da ne bu nigdar
viSe dimov doial; najvi5e se plade mati, gdeka tak
javde kak da je mrl<u), a Katid Klukovid pi5e svom
muiu lvanu. koji se nalazi na odsluZenju vojnog
roka: >Pak ne budi nikakov kaprol, da predi dimo
dojde*<.") U Loboru i okolici su ova shvadania iz-
rakena u pjesmi. Evo nekoliko primjera.l0)
1.
Z Bogom, dekle, moje, va5e postelke,
Kulke krat sem na njih zaspal,
Bog zna budemevecI
Z Bogem,sestra,br.at,e,
moram it vr svet,
Soze me polevajo, koj moram bit soldat.
2.
Boga mole tri soldati mladi,
Da jih pu56a dime zirnuvati,
Da vidijo, koj im majke rade,
NaSe majke tuZne sinke rane,
Ttine sinke caru za vojnii<e,
3.
Do bo tebe, oiek, hranil,
Kad ja bodem cara branil ?
Odek, odek, odek, ljublenil
Do bo tebe, majka hranil,
Kad ja bodem cara branil
Majka, majka, majl<a rojena!
Olaj stav prema vojni5tvu je razumljiv, kad se
zna 91. j" zadruLna ekonomska organiiacija bila
autarhiina; Zagorac uslijed toga nije smatiao, da
su njegovi interesi povezani uz sudbinu drZave i po
). V"t"oslav RoZid: pr:igorje, Zbornik za nar. iivot
i obidaje, XII.
$) Ploh-Herdvigov: Hrvatsko
nar. blago, sveska II,.
VaraUdin, 1869.
'o) J. Kotarski. op. cit.
28
njegovom sva6anju on ie samo bio prisiljen da
>brani cara<(.
Pogre5no bi dakle bilo iz gorniih podataka za-
kljuditi, da Zagorac nije agresivan. Treba naime
strogo razlikovati niego\"u individualnu nepokret-
no6ti miroljubivost od njegove sposobnosti da bude
kolektivno ratoboran i revolucionaran; o tome naj-
bolje svjedodi ditav niz >puntarija<, ditav niz selja-
dkih pobuna i ustanaka lokalnog i opdeg znailaia,
koje su konstatno izbijale medu zagorskim i prigor-
skim seljacima od feudalnih vremena pa sve do
na5ih dana. Treba ipak naglasiti da ove pobune
nisu nikad imale agresivan, niti urotnidki, nego
viSe defanzivan karakter, one su nastajale uvijek
onda, kada su seljaci kolektivno osjetili, da su
ugroZeni njihovi kolektivni interesi. Zadruina
kultura, naime, za razliku od plernenske nije na-
silno ekspanzivna, nego u koliko pokazuje ekspan-
zivne teZenje, te su vi5e putem ekonomskog i kul-
turnog prodiranja. Otuda je ova kultura postepeno
i neopaZeno ekonomski i etnidki osvojila Podu-
navlje i Balkan i probila sve do Alpa i preko njih,
joB prije osnutka slovenskih politidkih za,jednica na
Balkanu.
Ova sposobnost kolektivnog nastupanja odituje
se u novije vrijeme sve vi5e u obliku kulturnih i po-
litidkih aktivnosti, koje uslijed ovih kolektivnih teZ-
nja 6esto poprimaju oblik jednoglasnog plebiscita i
mirnim putem vr5e kulturnu i politidku ekspanziju.
Uz ovaj smisao za kolektivni nastup, formalna
organizacija nije kod Hrvata Zagoraca od takove
vaZnosti, kao Sto moie da bude kod pripadnika ple-
menske kulturne zone, koji su vrlo pokretni inclivi-
dualisti, i za koje je potrebno snaZno vodstvo, da ih
disciplinira. Za istinskog zadrugara, kao Sto je Za-
gorac, vodstvo i vode su samo pretstavnici kolektiv-
nih teZnja, a te su uvijek tu, bez obzira da li postoji
formalna organizacija ili ne; i zata se te kolektivne
N
 teZnje, ta stvarna organizacija ne mogu uni5titi ti-
me, ako se uniBti formalna organizacija.
U vezi se ovim pitanjem je i problem politid-
kog vodstva u llrvatskom Zagorju. Na politidko
vodstvo se u ovom kraju gleda sa gledi5ta zadntil-
nog principa o diobi rada. Vodi onaj koji se u ko-
lektivu smatra zato najpodesniji, ali njegova je
funkcija samo da izvriuje kolektivne teZnje, a ne
da daje naredenja. Otuda inicijativa potiEe odozdo.
Otuda tu medu seljacima nema otimanja o politidko
vodstvo. eesto se pojedinci moraju nagovarati da
se prihvate neke politidke funkcije. U nekim kra-
jevima seljaci 6e ponuditi vodstvo bogatijim selja-
cima, ako ih inade cijene, ali ovi 6e redovito to od-
biti i izgovorit 6e se da su previSe zauzeti; nato 6e
seljaci povjeriti vodstvo nekom od srednjih ili siro-
ma5nih seljaka, koji posjeduju izvjesne govornid-
ke i >diplomatske<<sposobnosti. U ovim krajevima
je politidko vodstvo velikom ve6inom u rukama
srednjih i siromaBnih seljaka.
Ova su kolektivna shva6anja danas ipak done-
kle oslabljena uslijed ekonomskog i dru5tvenog
razlikovanja, koje se je podelo rantijati uporedo sa
raspadanjem skupdina, a pod utjecajem kapitali-
stidkog sistema proizvodnje i prodiranja individuali-
stidkih shvadanja. Ali je opet s druge strane eko-
nomska i dru3tvena diferencijacija usporena u Hrv.
Zagorju uslijed prenapudenosti i stabilnosti stanov-
ni5tva ove kulturne zone; te su okolnosti naime
sprijeiavale iseljavanje i sprijeiavale znatnije na-
gomilavanje. imovine u rukama pojedinih seljaka.
Uslijed toga druStvena diferencijacija u Ilrvatskom
Zagorja nije takova, da bi mogla utjecati na razbi-
janje kolektivnog stava u mnogim shvatanjima, a
narodito ne u politidkim pitanjima. S druge strane
opet izgleda, da konstantna parcelacija pos.|eda, uz
prenapudenost ovih krajeva, teZi k ekonomskom iz-
jednadavanju, jer oko ?0 posto seljaka, a negdje i vi-
30
ie, trnsjeduje manje od 5 jutara zeurlje. Metlutim kod
prosudivanja ovog problema treba imati u vidu i to'
ila je dru5-tveno-rbzfikovanje u zadruZnoj kulturi
zasnovano na sasvim drugim gledi$tima' nego 5to
ple;
-kulturi u plemenskoj kulturi. Dok se -u
je to na primjer
menskoj najviSe cijeni podrijetlo (rod, soj,
kolieno,- ku6a) , zatim bogatstvo, juna5tvo i stalel ili
zanimanje, u razvijenoj zadruhnoj kulturi se cije-
ne u prvom redu lidne sposobnosti, a zatim dolaze
radike prema funkeijama' prema starosti, prema
imovinskim prilikama i prema spolu.
Uslijed samodostatnosti ovog gospodarskog si-
stema nije se ovdje mogla razvijati trgovina. Po-
manjkanje smisla za trgovinu i s druge strane stal-
na parcelacija zemlji5ta onemogu6ili su da se eko-
nomska diferencijacija ustali. Uslijecl toga se na-
gla5avanje lidnih sposobnosti odrZava u Hrvatskom
Zagorju dak i u onim predjelima, gdje su ekonom'
ske razlike donekle ipak nagla5ene, i gtlje se do-
nekle ekonomsko stanje istiie kao druBtvena vri-
jednost. S jedne strane dakle slabo razvijena trgg-
vina, parcelacija posjeda, prenapudenost i te*nja
za ekonomskim izravnanjem, a s druge strane
nadelo zadnti,rne kulture o prednostima lidnih spo-
sobnosti, tuma6i, zaBto u ovim krajevima gotovo
redovito ne bogati, nego srednji, a wlo iesto i
siroma5niji seljaci imadu odludan utjecaj u mnogim
politidkim i kulturnim aktivnostima. Kod ovakovih
seljaka je i jade razvijen smisao za razne kulturne
i pbtitidte djelatnosti, a to moZe da bude od snaZ-
nog utjecaja na formuliranje politidkih ideologija.
v.
Izgleda da je teftrja zadntLne kulture za eko-
nomskim izjednaEavanjem, pojadana konstantnom
parcelacijom seljadkih imanja, i pod utj-ecajem
ihva6anja srednjih i siromaBnih seljaka, u uskoj ve-
zi sa razvitkom snaine seljadke svijesti kod seljaka
 u Hrvatskom Zagorju. Ta se seljaika svijest izra-
Zava u. izvjesnom antagonizmu prema svima onima
koji nisu seljaci ili ne Zive kao seljaci, a naroditrr,
p1epa.onima,_koji Zive na raiun seljaka ili ga iz-
rabljuju. Otuda seljak iz ovih krajeva pravi razlikta
izmedu sela i grada, izmedu seljaka i >gospode>:
medu seljacima razlikuje trgovce, lihvare i nadripi-
sare, koji se >>drZeza gospodu<<,a medu >gospodoni<
-i
narodito razlikuje >>pokvarenu gospodu< pbvjera-
va se samo onim ljudima iz grada, za koje se -onda
pozr-
tivno uvjeri da rade u njegovu korist; tJkovi
-{obiyaju njihovo upravo neogranideno povjerenje.
Narodito ne trpe opfinske i drZavne dinovnike:
>stoji li vi5e -njih u hrpi, te mimo njih procle koji
dinovrgik, ne q9 ga pozdraviti, drZe se, kao da ga-i
ne vide- ._. . Gospodu narod ne trpi, jer mu pod
lroy nigda ,ne dode nijedan, ve6 ako na Zekucijl<.
Kad oqazi, da se tko ljep5e obuden pribliiava njego-
voj ku6i odmah se sakrije i veli: >pak ga wat k
mene na zlo nosi!<") Sliian stav zauzima i pre-
ma Zupnicima, ako posjeduju mnogo zemlje, ako ho-
6e da se bave politikom i ako su iazri nameti u ob-
liku lukna ili naplate za religiozne obrede odvi$e
veliki; slidan stav zauzimaju seljaci i prema drugim
Skolovanim..ljudima iz grada: vlterinirima, odvjet-
1jc.ima, lijednicima, diji su honorari po mi5ljenju-se-
ljala odvi5e_veliki, u odnosu prema seljadkim pri-
hodima. Sve6enstvo je k tome u Hrvatskoj i sdmo
bilo feudalno. Kaptol zagrebalki je spadio medu
pjye6e feudalne gospodare u Hrvatskoj, i selja5ivo
je isto tako desto dolazilo u otvoreni iukob ia er-
kvenim feudalcima kao i sa svjetovnim. Otuda po-
litidki utjecaj katoliike erkve u ovim krajevima ni-
je nikako mogao biti jak.
Uslijed ovakovih shva6anja, razumljivo je, da
je llrvatska seljaika stranka upravo svojom se-
r') Kotarski, op. cit.
n
ljaikom ideologijom zadobila potpuno povjerenje
seljaka iz ovih krajeva, ali i u samoj toj stranci oni
vi3e vole da ih predstavljaju i zastupaju seljaci ne-
go >>gospoda<.
Seljaci iz ovih krajeva ne trpe lihvare: ovi, i
ako su seljaci, drZe se za >gospodu< medu seljacima
i seljaci su svijesni da ih lihvari izrabljivaju pretje
ranim kamatama i eventualno lidnim uslugama,
koje lihvari traZe powh kamata, a koje mogu biti
isto tako velike ili i ve6e od samih kamata. Ali
seljaci znadu i da im se svete. U ovim krajevima se
smatra za najveli zlodin ubiti dovjeka ili zapaliti
nedije imanje, ali se ne smatra zlodinom, ako netko
iz osvete zapali imanje lihvaru ili ga ubije. Slidni
stav imaju i prema trgovcima, koje disto identifici-
raju sa lihvarima. Uslijed autarhidnog sistema za-
druZne kulture, koja nije bila upu6ena na izmjenu
dobara, jer je skupdina sve proizvodila 5to je druZi-
na trebala, u ovoj se sredini nije mogao razviti smi-
sao za trgovinu. Za to su trgovci ovdje ve6inom do-
seljenici i to pojadava antagonizam Zagorca prema
seoskim trgovcima. I prema >vlastelinu< su nepo-
vjerljivi, ako misle da im rad nije napladen ili ako
je potrebno >>mito<,12) da se rad dobije.
Osim ovog seljadkog antagonizma, Zagorci po-
znaju jo5 i kulturni antagonizam prema svima oni-
ma, koji se drukdije oblade i drukdije govore, pa bili
to i seljaci. Tako na primjer u Loboru prosjake koji
dolaze iz Like nazivlju >vlahi< i takovog prosjaka
ne trpe, ali >boje se, ako mu ne dadu, da bi ih oro-
bio, okrao, poZgao<. Ovaj je kulturni antagonizam
posljedica nepovjerenja prema nepoznatom; naro-
-;i-X"a
seljaci rade >iz dijela<, neki vlastelini (gra-
clani koji posjeduju 2gmlju, ali je ne obrattuju vlastitim
ruftama) traLe od seljaka lidne usluge u obliku radnih
dana, raznih poklona i drugo. To seljaci nazivaju >mito<
ili >procenti<.
dito je razvijen u izoliranim kulturama i nestaje ga
sa pojadanim kulturnim doticajem, ali se s dmge
strane u sludaju politidkih sukoba ovaj antagoniaam
dade lako pretvoriti u politidki antagonizam.
vr.
U vezi sa problemom dru5tvenog razlikovanja
u zadruZnoj kulturi, od osobitog je interesa, da se
razbistri druBtveni poloZaj Zene u ovom kulturnom
podrudju. Sto se tide ovoga pitanja, treba prije sve-
ga imati u vidu, da u potpuno razvijenoj zadruZnoj
kulturi postoji stroga podjela rada i potpuna eko-
nomska demokracija. I jedno i drugo je u interesu
Zene, jer ovakova dru3tvena organizacija onemo-
gu6uje iskori56avanje Lena u interesu muSkaraca,
kao Sto je to, naprotiv, sludaj u plemenskoj kultur-
noj zoni. Ondje naime gdje je podjela rada strogo
provedena, odluduju6a rijed o nadinu posla, vreme-
nu odmora i rada, pripada onoj skupini kojoj je taj
rad dodijeljen, zato Sto je prirodna posljedica diobe
rada - specijalizacija. Otuda u Loboru: >kad muZ
i Lena idu zajedno na sajam, kad Zele kupiti kravu,
tu muZ mora sud svoje Zene poslu5ati; a kad kupu-
ju volove, konje ili junce, tad Zena nije nazodna<.l')
Dok je bio razvijen zadruLni Livot, tadno se je zna-
lo, Sto je iskljudivi Zenski posao, a koji su zajednid-
ki poslovi mu5kih i Zenskih. Danas iesto u Zagor-
ju Zena vodi gospodarstvo i njoj se polaZu raduni i
Zagorci op6enito tvrde da je uloga Zene u doma6in-
stvu vaZnija od uloge mu5karca: >Zena drZi tri vu-
gla ku6e, a v detvrtom muZu ne da mira<<. Poslije
raspadanja zadruinog Livota redovito majke, a ne
odevi w5e disciplinu djece. Sigurno je, da ove okol-
nosti mogu imati izvjesnog uticaja na formiranje
liinosti.
") J. Kotarski, op. cit.
31
U zadruhom fivotu iskljudivi je Zenski tr)osao:
>flake bijeliti, prati, Siti, krpati, grah brati, jelo ku-
hati, u wtu raditi, ku6u u redu i distodi drZati, mla-
dinu nasadivati i hraniti, presti i plijesti<. Zaiedno
sa muSkima Zenske >kopaju i vezu u goricama (vi-
nogradima), beru groZde, okapaju koruzu i krum-
pir, Zanju strni, konoplje i lan namadu i iz vode va-
de, obijeljene flake nose na potok, koruze beru i lu-
pe<. Sto se tide djevojaka, one su u skupdini >bile
obidno kravarice, na poljski su rad malo kad
i5le<.
Ve6 je spomenuto, da se u razvijenoj zadruil-
noj kulturi naroiita paZnja poklanja trudnim Zena-
ma i porodiljama. Tako u Loboru postoji t4 zabrana
(tabu) 'n) za trudne Zene. Tako na pr. trudna Zena:
ne smije vatre gledati, kad ku6a gori; ne smije gle-
dati krv; ne smije sijati Zitka; ne smije jesti prije-
snog kruha, ili kiselog graha itd. Isto tako tko no-
se6oj Zeni ne da jesti, a hode joj se, dobije na oko
jadmenac. Nema sumnje, da je izvorna svrira ovih
tabu-a bila da za5titi trudnu Zenu. >Babelnica<
(porodilja) leZi u krevetu hekoliko dana poslije
poroda. Tti dana jede distu koko5inju juhu, a onda
meso i druge jestvine. K babetnici dolaze u poltocle
samo Zenske. >Kuma po tri, detiri, a djekoja t po
osam dana donosi kumici govedsku ili koko5ju juhu,
koju doma skuha. Le6u kuhanu, da bi viSe mlijeka
imala i kolade pedene donese kumica.<< Ovi razni
obidaji ukazuju, kako se velika painja posveiivala
porodiljama, a to je moglo, uz druge okolnosti, utje-
cat! na fertilitet Zagorja. Isto je tak; s druge stra-
ne nedovoljna paZnja prema porodilja,rna i:epovolj-
no utjecala na fertilitet Slavonije.'')
1a) Druitvena z,abrana odredenog pona5anja redo-
vito povezana, bilo posredno ili neposredno, uz seksualne
odnose.
") Vidi o tome Lovreti6: Otok, Zbornik, II.
 Narodito istaknut poloZaj u razvijenoj zadmb-
noj kulturi ima gospodarica. Njen je poloZaj ravno'
pravan poloZaju gospodara skupdine, i gospodarica
ne mora biti gospodareva Zena, nego se desto poseb-
no bira. U Loboru >njezina je duZnost bila, da u-
jutro prva ustane i probudi snahe i djevojke. Za
sve su njoj morale Zene re6i, ako su htjele Sto do-
biti. Ona je davala pastirima na paBu kruha, sira,
krumpira ili Sto je ved premogla i htjela dati . . .
na kravara i kravaricu imala je brigu gospodarica,
da su krave i teli6i u redu, na biru3a je pazio go-
spodar kako volove hrani.<lo)
Iagleda da je u zadrutnoj kulturi nastala pod u-
tjecajem feudalizrna i kapitalizma izvjesna politidka
i formalna podredenost iena mu5karcima. Tome je
donekle doprinijela i sama podjela rada, po kojoj
je osnova zadrtLnog gospodarstva podivala na radu
odraslih muSkaraca. U Loboru u skupdini iskljudivo
mu5ki rade ove poslove: >reZu trsje, podastraju,
kole, sade grebenice; u jesen, kad je branje, nose
pute, pre5aju; oru, vlaie, siju, kose sijeno, mlate,
voze s volima i konjima, idu u goru po drva, ia
patrolu i na cdste<. Uslijed toga je razumljivo, da
je njihov glas u upravljanju skupdinom morao biti
odludan, jer je i njihov posao u prelazu iz motidar-
stva na agrikulturu porastao u vrijednosti.
MoZda bi se formalna ili simbolidna podrede-
nost Zena mu5karcima u skupdini mogla vidjeti u
tome Sto >tnne nigda ne sjede kod stola, nego sto-
je< i >5to svaka Zena, osobito mlad.a, kad zgrabi rz
zdjele, obrne se od stola i tek onda se zaloti<. S
druge strane opet u Loboru na primjer za wijeme
jela >od gospodara na desno po starosti su sjedili
mu5karci, a na lijevo od njega po starosti su staja-
le Zene.<<l?)Ovakav red pri jelu ukazuje radije na
'6) J. Kotarski, op. cit.
17) J. Kotarski, op. cit.
36
ravnopraurost Zena sa muBkarcima prije utjecaja
feudaliz.ma i kapitalima.
Podredenost- se Zene jade istide u pojedinoj
norodici. to iest u odnosu medu bradnim parovima,
i to narodit6 poslije raspadanja skupdina' U Lo-
boru: >mv| zdve svoju Zenu po imenu, >ti<' Zena
znve mttia po imenu i ponajvi5e >vi< la primjer
dujete, Janj-ke<. Ako je muZ malo-srdit na Zenu,
zoie je o3tio: >ti 6uje5<, a ona njega: >vi-,-koj'
ne iujete<. Isto tako u Loboru >muBkarac uvije5 ide
na putu naprvo, a iensko za njim i Ze\a se po5tgje
maiSe od muZa<. Izgleda po svemu,..d3 t" poloZaj
Zene-u skupdini bio povoljniji otl poloZaja Zene u in-
dividualnojporodici,-zato 5to je u skupdini postoja-
la stroga poaieU rada i Bto je vlast muZa bila znat'
no ogranidena obidajima i upravom gospodara skup'
dine.- U individualnoj porodici podjela je rada na
Btetu Zene, jer ona ovde uz neke iskljudivo Zenske
poslove, mora da obavlja ili pomaZe kod obavljanja
i svih muBkih poslova, a s druge strane vlast muZa
nad Zenom nije vi5e ogranidena nikakvim zadntL'
nim odnosima- ili obiiajima, pa je muZ sklon da
tu svoju vlast ponekad i iskoristi: to se onda
ispoljava u svadama izmedu muZa i Zene, koje grogu
aa dbvedu i do fizidkog obradunavanja. Mettutim
ovi su sludajevi rijetki i relativno visoki dru3tveni
poloZaj ilena odrLao se je u glavnom i poslije raspa-
danja skupdine.
TtrII.
Sto se ti6e odnosa izmedu roditelja i djece, tre-
ba i ovdje razlikovati Zivot u skupdini od Zivota u
individualnoj porodici, i to nakon 5to je nastala iz-
vjesna dezintegracija zadruZne kulture potl .qtjega'
jem zapadno-ewopskog kapitalizrna i individualiz-
ma. Podjela rada u skupdini odnosila se je i na dje-
rdjeca mala prije
cu. Tako u Loboru na primjer
nego idu u Bkolu moraju pasti pure i grrske; a kad
 odrastu, duZnost im je pasti svinje, ma^rhu i druge
poslove izyr5ivati. Djevojdice isto tako idu na pa5u
ii i poudavaju se 5iti, a i drugim poslovima s mo-
tikom i srpom<. Ovdje se jasno vidi, da je u skup
iini, kao Sto je ve6 naglaSeno, postojala dioba rada
ne samo za pojedine dobne skupine, nego je tmutar
tih skupina postojala dioba rada, prema jo5 detalj-
nijim dobnim skupinama i prema spolu.
U vezi sa razvijenom zadruLnom kulturom je i
pitanje odgoja i discipline djece. Izgleda da je vlast
roditelja bila znatno ogranidena u skupdini. To je
ograniienje bilo sasvim logidno za to,5to je posto-
jala obidajima utvrdena dioba rada, a poBto je u
skupdini bilo vi5e djece raznih roditelja, koji u daine gospode kr6z nekoliko stolje6a. Samo u tak'
mnogim sludajevima nisu niti bili u rodu, nije se
mogla praviti nikakova iznimka. Osim toga, gdje-
god postoji mnoZina djece, koja zajednilki Live, w-
gleda, da su oni sami medusobno najbolja disciplina
i kontrola. Zatim je u skupdini postojala disciplin-
ska vlast gospodara i gospodarice nad svom dje-
com bez razlike; to je takotler ogranidavalo roditelj-
sku vlast. Ova je disciplinska vlast gospodara i go-
spodarice ispravno funkcionirala u potpunom skla-
du sa zadnthnim nadelom potpune jednakosti sve
dotle dok feudalni sistem nije podeo da se mije5a
u unutra5nju organizaciju skupdine i da utjede na
izbor gospodara i na njegovu stabilnost. Kad se je
naime gospodarica, naroiito ako je bila gospodare-
va hena, osjedala zaiti6ena po feudalnoj gospodi,
podela je praviti razliku izmedu svoje i tutte dje-
c€, a to je svakako bilo sudbonosno za red i pore-
dak i disciplinu u skupdini. Tako na primjer u Lo-
boru: >Zena je gospodareva kao gospodarica<
>vu5iila< svojoj djeci, sira im ili suhoga mesa
>fcuknula<, a drugu djecu zanemarivala; domari-
ce se s gospodaricom zbog te stvari porjeikale i po-
38
je
keckale; muievi se medu njih smijeSali, svaki
svoju- branio jezikom i ruka,ma.<18)
Uop6e moZemo kazati, da je feudalizam ne s&
mo ekdnomski nego donekle i politidki negativno
na odrZav-anje zadntfue kulture' Skupdin-e
"ti"caotitu raspale ve6 prije propasti feudalizma, da
Ui"*"
*titiAtom-utjecaju-feudalaca nije snaZno opira-
""
la iotitidka organizacija skupdine, koja--je pftPtav-
iiaL poftidki iistem zasnovan na naielima koja su
dotpuiro opredna onima na kojima je bio sazida^n
ieuialni r6Zim. Ekonomska i politidka demokracija
zadruZne kulture bila je onaj vaZan iinilac, koji je
noarZavao hrvatsko zagorsko selja5tvo u konstant-
ioj bilo otvorenoj bilo-prikrivenoj -borbi protiv feu-
voj zafvoienoj i demokratskoj. ustanovi kao 5to je
bil"a skupdina, mogla se je odrZati t-radicija o !eqb-
ljenim i'otetim ,fravicaha<. U Loboru na primjer
pripovijedaju seljaci, da je katana dojahao od cesa-
'Zavadio ialidu i lredao mu pravice op6in-e
ia'tr Zup"i[.u
Purga. se grof la Zupnikgm kod kapele
Majfe Bo?ie Gorske zbog krdmarije.. Zupnik i". !'-
da iekao giofu: >Ej da Ju mi same tri PqSari !o'
toka!<< Seljaci kahu, da je time htio re6i, da bi im
daq u 5ak6 njihove pravice, koje su im negtta ltle
otete. Ova je- prida interesantna ne samo zato 5to
nam jasno ut<azu3ena odrZane tradieije o pravi-ca-
"razjaBnjava-stoljetnu borbu seljaka sa feudal'
ma i
nom gospodom, -ranije nego nam takoder potvrttuje qno
Eto srio kazali, a to je, da je seljak iz Za'
gorja uvijek imatrao da je svedenstvo ne na strani
ietj"atra, riego na strani >gospode<. I iz ovoga dakle
raiabiremo, za5to politidki utjecaj katolicizma u
ovim krajevima nije nikada bio jak'
Niti djeca prema roditeljima, niti roditelji prc'
ma djeci u o.toj sredini ne pokazuju otvoreno osje
*) OP.
"it.
 (nje privri,enosti i njeZnosti. Osim toga nema ni-
kakve lglikg u postupku prema mu5koj i prema
Zcnskoj djeci. Sve to sigurno utide na stabtieriie in-
dividualizma, agresivnosti i egoiz,tnrm,,
utide*na raz-
vijanje osje6aja usamljenosti, na teZnju za inten-
zivnim druStvenim Zivotom i na smisao za kolekti-
van rad i medusobnu pomo6. Obratan je razvitak
lidnosti.u plemenskoj kulturi, gdje se pretjerana
painja i njeZnost ukazuje mu5koj-djeci i-timi raz-
vija egoizam i agresivnost.
I poslije, kad su se raspale skupdine, izgleda
-
d? g"- je u shva6anjima seljaka Hrvafukog Zagorja
odrZ,alai dalje ideja, da je roditeljska vlast ograrii-
dena.;.to je prijedilo, da se individualne poiodice
razviju .u patriarhalne institucije sa neogranide-
nom vla56u oca obitelji. Otuda se oZenjeni sinovi u
Hrvatskom Zagorju danas desto odijele od oca, a
ovaj im dade komad zemlje, >te mladi par sam go-
spodari<. Ovo nikako ne odgovara pitriarhalnim
shvaianjima i mnogo rjecte se dogatta u zoni plemen-
ske kulture ili u onim krajevima koja su doSla pod
utjecaj patriarhalnih shvadanja.'n) iz ono Bto jddo
sada redenq,.ovo j_etakocler jedan od mnogih i"go-
menata protiv twdenja, da je zadwina kultura i[a-
da..bila patriarhalna. Treba naime strogo razliko-
ygti yarvliena_zadruLnu kulturu, koja se je najbo-
lje oduvala u Hrvatskom Zagorju i Hrvats-kom Fri-
F_9rju, od zadruLne kllture, koja je doBla pod jadi
iU slabiji utjecaj plemenske t<ut-ture. plemenika
l;dl*u je patriarhalna i autokratska, a to je shva-
6anje u potpunoj oprednosti sa ekonomskori i noli-
tidkom demokracijom razvijene zadrvhte kultfre.
1'0)Vidi o ovotrl pitanju
J. Rucner: pravni iivot Hr_
vaskog Zagorja, >Mjesednik<, br. 2, 1g36.
40
\rIII.
Zadntfua dru5tvena organizacija, kako je na-
lazims oduvanu u llrvatskom Zagorju i llrvatskom
Prigorju, zasnovana je prvenstveno na teritorijal-
nom principu (zajednica povezana odredenim teri-
torijem), a tek sekundarno na rodbinskom principu
(zajednica povezana odredenim rodbinskim veza-
ma). Ve6 smo ranije kazali, da dlanovi skupdine ni-
su trebali biti u nikakvom rodu, da skupdina nije
poznavala egzogamije (to jest dlanovi skupdine su
se mogli Zeniti i udavati unutar same skupdine)
i da je >>skupnik<<,>priselica<< ili >>doselica<imao
jednaka prava i duZnosti sa svim ostalim dlanovi-
ma skupdine, jer je u razvijenoj zadruZnoj kulturi
postojalo nadelo, da svaki onaj, koji sudjeluje u ra-
du treba da uiiva plodove
-Radi zajednidkog rada prema
svojim' potrebama. toga je i aioba skupdine,
prema ranijim pravnim pojmovima u ovim krajevi-
ma, trebala da bude po glavama, a ne po lozama.
Tek pod utjecajem zapadno-evropskog kapitalistid-
kog i individualistidkog zakonodavstva i pravnog
shvadanja, uveden je i u Hrvatsko Zagorje princip
diobe po lozama. Sve ovo sasvim drukdije izgleda
u plemenskoj kulturi, koja je prvenstveno zasno-
vana na rodbinskom nadelu, gdje postoji stroga
egz.ogamija, apsolutna vlast oca obitelji (patrijar-
hat) i dioba po lozama.
Ova prava pojedinca zasnovana na principu
prvenstvene vrijednosti ljudskoga rada, dokazuju da
se je usprkos kolektivnih shva6anja i gotovo pot-
pune zavisnosti pojedinaca od kolektiva, ipak sa-
iuvao individuum sa svojim individualnim pravima
kao zasebna jedinica. To nam dokazuje ve6 spome-
nuta pojava diobe djece od roditelja, a i sama for-
malna vanjska organizacija skupdine, gdje su po-
jedini bradni parovi Zivjeli u zasebnim komorama
oko zajednidke hiie. Snaho ukorJenjeno shvadanje
o individualnim pravima pored kolektivnih, obja5-
4l
njava i pojavu >pravda$tva< u Hrv. Zagoria. Zag*
rac ho6e da istjera svoju individualnu pravicu isto
tako uporno kao i svoje kolektivne pravice. Otuda
se Zagorae pravda ne maredi za visinu parniinih
troBkova. Tako su na pr. na sudu u KriZevcima par-
nidni troikovi dvojice seljaka u sporu oko jednog
purana iznosili 1500 Dinara. Sam puran je wijedio
svega 35 din.'o) Otuda snaZno razvijeno nadripisar-
stvo u ovim krajevima.
Protivno svim dosada5njim shvadanjima o
dru5tvenoj i pravnoj prirodi skupiine, tvrdimo ov-
dje, na osnor'u onoga ito smo do sada kazali i ono-
ga Sto slijedi, da je skupdina teritorijalna, politidka'
a ne rodbinska ustanova; to je drZava u povoju, a
razlikuje se od razvijene drZavne zajednice u tome
Fto se stvaranje poretka u skupdini zasniva prven-
stveno na navikama, obidajima i moralu zadrufue
kulture; to stvaranje poretka je prema tome u mo-
6i iitave zajednice, a ne jedne diferencirane skupi-
ne. Jedino je podrZavnje zadru.Znog poretka preda-
no organima skupdine, a to su: skup otlraslih do-
mara i domarica, gospodar, gospodarica i njihovi
pomo6nici. Skupiina je dakle bila organizirana po-
litidki na principu demokracije.
Ovo nam, uz ono Sto je prije redeno, razjaB-
njava pojavu, da je seljak iz Hrvatskog Zagorja us-
prkos stoljetne zavisnosti od feudalizma ipak pot-
pano zadrLao svoja demokratska shva6anja ne sa-
mo u pogledu stvarne, nego i u pogledu formalne
demokracije. On se u skupdini, bolje nego i u jeC-
noj modernoj demokratskoj drhavi, mogao da uti
istinskoj demokraciji putem svakodnevnog nepo-
srednog sudjelovanja u rije3avanju svih aktuelnih
problema svoje miniaturne drZave.
:o) Dr. Grdeni6, Zagorac na svoln tlu, >Glasnik< prof.
drrritva, sv. 11-12.
42
Ovome odgovara i sama vanjska organizacija
skupiine. Tu je prije svega >hiZa<, gdje se sa.staje
ditava druZina na zajednidko jelo i gdje pod pred-
sjedanjem gospodara, domari, i domarice vijedaju i
odluduju o svim pitanjima, koja se odaose na *ivot
u skupdini i izvan skupdine. U hiZi se i stanu.je, ali
tu stanuju stariji domari, dok mlatli stanulu po za-
sebnim >>komorama<<, koje se nalaze oko hiZe. Na
odredenom je mjestu u hiZi stol, oko kojega se sje-
di i stoji, kad se jede i kad se vijeca. >Stol je uza
stijenu, pri stolu od kraja sjedi gospodar. Svaki je
morao sjesti na svoje mjesto, a Lene na istom mje
stu svaki dan stajati; rnjesta sebi nitko nije smio
prebirati. Od gospodara na desno po starosti su
sjedili mu5akrci, a na lijevo od njega po starosti
stajale su Zene<<.21)
Gospodar skupiine nije nikakav >otac obitelji<,
niti je u njegovim rukama vlast nad skupdinom; on
je samo organ skupdine, koji se bira i moZe biti
swgnut u svako doba zakljudkom druZine. Moguie
je, da je izvorno u skupdini bio biran za gospodara
po odredenom redu, vjerojatno po starosti, svaki
muZ u skupdini (biranje po turnus-u); to je naime
obidaj, koji se je odrZao sve do raspada skupdina u
nekim krajevima Hrvatskog Zagorja, Moslavine i
Prigorja, a mohe se na6i taj obidaj i u drugim kra-
jevima, gdje zadruZna kultura nije do3la pod odvi3e
jak utjecaj plemenski. U Loboru >gospodara<<nisu
izabirali svake godine; jedan je bio po vi5e godina,
mnogi i do smrti. Ako je druZina opazila, da nije
baB vrli gospodar, nisu ga mahom >shitili z gospo-
darstva<<,nego su ga opominjali, pa ako to nije ha-
snilo, nego se on joS s domarima svadio, onda su
izabrali drugoga<.tr)
3') J. Kotarski, op. cit.
") Op. cit.
43
t'l
Nema surnnje, da je u izvjesnim okobrostima
gospodar mogao uzurpirati vlast u skupdini i da
je mogao da se trajno nametne ostaloj druZini. To
se je o6ito i de5avalo u feudalno doba i u Vojnoj
Krajini, kada je bilo u interesu feudalne gospode i
krajiSke vojne vlasti, da kontroliraju zadruini iti'
vot, a to su mogli najlakSe posti6i, ako su imali od-
ludni utjecaj na izbor gospodara, i ako su podrZa-
vali u vlasti one gospodare, u koje su imali povjere-
nja. Meclutim to je bilo sudbonosno za zadrutti Zi'
vot, jer je time ustanova gospodara u skupdini iz-
gubila svoju iavornu funkciju, skupdina je prestala
biti ustanova ekonomske i politidke demokra-
cije i pretvarala se je postepeno u autokratsku po-
litidku instituciju. Uslijed toga, uz druge okolnosti,
poslije pada feudalnog sistema, ili su se skupdine
odmah raspadale ili su mogle donekle jo5 da se odr-
y'n za izvjesno vrijeme, ako su uspostavile stari po-
redak. Ondje gdje je zadru1na organizaciia do3la
pod utjecaj plemenske kulture, gospodar zadruge
se je postepeno pretvarao u oca obitelji i zadruga
se je iz teritorijalno-politidke institucije pretvarala
u rodbinsko-patriarhalnu i egzogamidku zajednicu
ili je nastala neka kombinacija ovih dvaju sistema,
kao Sto je to sludaj u Slavoniji.
Ove dvije kulture, plemensku i zadruinu, kao i
njihove kombinacije, treba dobro razlikovati, ako
Zelimo utwditi politidka shvadanja razri}e kra-
jeva, jer je nesumnjivo,
da se osnovna kulturna
shva6anja skupina i pojedinaca prenose i na nji-
hove odnose prema drLavi i drZavnoj organizaciji.
Potpuno je neosnovana Cviji6eva pretpostavka, Sto
se tiie politidkih shva6anja seljaka iz llrvatskog
Zagorja, da >njihova pro5lost dovoljno obja3njava,
na5to i njih nisu mogla nikako zahvatiti demokrat-
ska osje6anja"). Naprotiv, Citav rantitak aadruZne
'") J. Cviji6: Balkansko Poluostrvo, knjiga druga,
str. 251, Beograd 1931.
11
kulture, koja se je kao ustanova ekonomske i po-
litidke demotracije, najbolje odrZala ba$ u llrvat-
skom Zagorju i i{rvatskom Prigorjg, dokazuje, da
seljaci iz ovitr krajeva najradije vide u drZavi ne
organizaciju sile, nego organizaciju kolektivnih in-
teiesa, orlanizaciju saradnje najBirih slojeva na
osnovu principa potpune
-dijel6va--- jednakosti pojedinih auto-
nomnih i uitanovu socijalne pravde'
Centralistidko i autokratsko uredenje dty',ave, iz-
gleda, vi5e odgovara onoj kulturi, koja se ie ray'
iiSata na patriarhalnoj podlozi i na osnovima rod-
binske hieiarhije i plemenskog despotizma.
KOLEKTIVNA SIIVAEANJA U IfRVATSKOM
ZAGOR"IU*)
Frotivno dosada5njem evolutivnom gledi3tu o
zadruzi l<ao druitvenom obliku koji da se je razvio
iz klana (rod, bratstvo) i plemena, iznijeli smo
stanovi5te, da su s jedne strane zadtthna, a s dru-
ge strane plemenska dru3tvena struktura nastale
i
ioa ut3ecaj6m potpuno razliditih prilika i da su se
jedna i druga razvijale u razliditim -pravcima; sa-
mo u koliko su se i plemenska i zadtvina kultura
na3le na zajednidkom podrudju i pod utjecajgq
novih okolnosti, mogli iu nastati novi kutturni i
psihidki tipovi, koji su spajali elemente iz jedne i iz
druge kulture.
Pojave koje su naroiito uticale bilo na spajanjg
bilo na razbijanje izvornih kulturnih osobina, kao i
na stvaranje novih kulturnih tipova, to su u prvom
redu krB6anstvo, feudalizam i kapitalizam. Kad
pioudavamo hrvatsko selo i hrvatskog seljaka- po-
trebno je utvrditi,
-osje6a koliki se stepen utjecaja i-sa-koje
strane jo5 danas u njegovom individualnom
*) Stampano u >>Obzom<27. V. 1936.
45
f;ti
iii i kolektivnom Zivotu, u njegovim potrebama i teih
njama.
lili i
Od naroditog je teoretskog, a i praktidkog in-
teresa, da neka na5a kulturna podrudja pokazuju
snaZno razvijen smisao za kolektivni nastup, dok
se u tuugima naprotiv narodito istidu pojedine iid-
nosti, dija je djelatnost desto upravljena ba5 u
pravcu razbijanja lsi.nja za kolektivnim pona5a-
njem. Izgleda da rasprostranjenost ovih dvaju psi-
hidkih tipova odgovara u glavnom podrudjima na
kojima se je s jedne strane odrZao snaZniji utjecaj
zadntkre kulture i podrudju na kojem je s druge
strane prevladavao utjecaj plemenske kulture. Ov-
dje 6emo ispitati u koliko je zadruini iivot utjecao
na kolektivna shva6anja Hrvatskog Zagorja i Pri-
gorja.
Osnova je zadruhe kulture Hrvatskog Zagor
ja i Prigorja bila skupdina, to jest skupna imo-
vinakoju jeobrattivala druZina u ciljupod-
mirivanja potreba svojih domara. To je bilo zatvo-
reno i samodostatno gospodarstvo (autarkija), do-
voljno izolirano i tako za5tideno od stranih kultur-
nih utjecaja.
Skupdinu treba strogo razlikovati od veli-
ke porodice ili velike ku6e, to jest od patriar-
halne porodidne ustanove u kojoj postoji apsolut-
na vlast oca obitelji i gdje otac obitelji autoliratski
vlada oZenjenim sinovima, njihovim Zenama i nji-
hovom djecom, a naslijetluje ga u vlasti poslije
smrti ili u sludaju iznemoglosti najstariji sin. Ve-
like porodice, zasnovane na ovom sistemu, redovi-
to se dijele ve6 u tre6oj generaciji, jer rodbinska
veza uz autokratski nadin upravljanja ne stvara
dovoljno snaZnu solidarnost medu dlanovima ova-
hove zajednice, da bi se mogli uspjeino odupirati
prilikama koje teZe u pravcu razbijanja velikih po-
i
lliil
rodidno-ekonomskih zajedniea; ta je teZnja za raz-
bijanjem osobito nagla5ena onda, kada ovakove
16
r :i .l i
;t.t
porodice nisu izolirane i ako ne postoji teinja .7a-
autarhidnim gospodarstvom, a to je baB sludaj
kod stotara nomada i kod naseljenih stodara eks-
tenzivnog tipa. Tehju za ranbijanjem ovakove za-
jednice pojadava i princip diobe imovine po ,lo1aqa
i to na"bfito, onda-katl iu fiojedine loze nejednake
po
^ broju dlanova.
Sllupdina je naprotiv u prvom redu terito-
rijalna zajednica, u kojoj moZe, ali ne mora posto-
jati i rodbinska veza medu svim domarima. Osno-
va je ovakove zajednice kolektivno i autarhidno go-
spodarstvo, koje obraituje druiina pod upravom
izabranog gospodara. PoloZaj ovog gospodara, koji
moZe da bude u svako doba svrgnut ili koji se bira
samo na odredeno vrijeme, nije ni u dem slidan po'
loZaju oca obitelji u patriarhalnoj obitelji. Gospo-
dar skupiine je samo organ zajednice, kojemu je
dodijeljena odredena funkcija i to na ogranideno
vrijeme, dok otac obitelji u patriarhalnoj porodici
ima barem u naEelu vlast nad Zivotom i smrti
svojih dlanova i ta je vlast doZivotna; patriarhal-
nom ocu obitelji u nadelu pripada i neogranideno
raspolaganje imovinom, dok je gospotlar skupdine u
svom djelovanju ograniden obidajima i voljom dru-
Zine. U skupdini je rad prvenstvena dru3tvena wijed-
nost, jer svaki ilan doprinosi zajednici prema svo-
jim sposobnostima, a sudjeluje u potro5nji prema
svojim potrebama; zato se i dioba ovakove zajecl-
nice vr5i ng po lozama, nego po glavama. Autarhid-
nost ovakvih gospodarstava, njihova izoliranost i
njihova unutraBnja ekonomska i politidka demo-
kracija, glavni su dinioci, koji su odrZavali ovako-
vu zajednicu na okupu kroz neogranideni niz poko-
ljenja. Otuda je broj dlanova skupdine bio prosjed-
no nmogo ve6i od broja dlanova patriarhalnih ve-
likih porodica; treba ipak ovdje naglasiti, da je broj
dlanova od relativno male vaZnosti, Bto se tide upo-
redivanja ovih dviju ustanova, jer broj dlanova
+I
 mole zavisiti od rl-'nih okobrosti, koje nemaju
direktne veze sa unutra5njom organizacijom zaid-
nice, kao Sto je ve6i ili manji mortalitet, jadi ili sla-
biji fertilitet, itd. Sto je od osobitog znadenja u
ovom sludaju, to je broj pokoljenja, koja ostaju na
okupu i dinioci, koji utidu na stabilnost, ili na
pokretnost jednog ili drugog tipa zadruZnih za-
jednica. Naziv zadruga koji je nai'netnut i
>skupdini< i >velikoj ku6i<, mnogo je doprinio, da
su se ove dvije razlidite ustanove identificirale i u
doma6oj, a i u stranoj literaturi.
Kad govorimo ovdje o zadntinoj kulturi misli-
mo time na skupdinu, kao na osnovnu jedinicu toga
kulturnog sistema, koji je zasnovan na teritorijal-
nim vezama i radnim odnosima; taj je sistem stabi-
Ian, potpuno demokratidan i autonoman. Patriar-
halna velika porodica spada naprotiv u sklop ple-
menske kulture, koja je zasnovana na rodbinskim
vezama i nasljednim privilegijama; taj je kulturni
sistern pokretan, a organiziran je na principu hierar-
hije i autokracije. Otuda proizlaz,e i sve druge raz-
like, pa i psihidke osebine kod nosioca ovih dvaju
kulturnih tipova.
Kao Sto se iz gornjih razlaganja vidi materijal-
na podloga zadnthne kulture bila su autarhidna i
izolirana kolektivna gospodarstva. Takav je eko-
nomski sistem mogao nastati kod poljopriwed-
nika-stodara, koji su se relativno trajno vezali uz
zemlju, koji su se naselili. Svaka je skupdina
sadinjavala jedno selo za sebe, pa se otuda jo$ i
danas u nekim krajevima pod tim imenom podra-
zumijeva skupina izoliranih ku6a sa zajednidkim
prezimenom i ako je ta skupina ku6a, koja se je
razvila iz ranije skupdine, uBla ve6 davno u sklop
jedne ve6e teritorijalne zajednice, koju danas nazi-
vamo selom. Otuda se i strano lice, koje je negda
,rii primano u skupdinu kao dlan druZine i sa jednakim
pravima sa ostalim dlanovima skupdine, nazivalo
48
ii
priselica, doselicaili naselicauz naziv skupnik.
I jedan i drugi naziv ukazuje na teritorijalnu vezu,
koja je bila od prvenstvene vaZnosti u ovakovim
zadruZnim formacijama.
Ovakova ekonomska organizacija moLe nam
objasniti, uz druge neke okolnosti, mnoge ose-
bine zadruZne kulture. Tako na primjer otpornost
zadruhe kulture protiv stranih kulturnih i politid-
kih utjecaja, narodito njenu borbu sa feudalizrnom,
zatim kolektivnu borbenost, pa onda politidka i so-
cijalna shva6anja, koja se razvijaju u sklopu ovog
kulturnog sisterna i konadno tip umjetnidkog stva-
ranja, koji je u zadruZnoj kulturi narodito favo-
riziran.
Nema sumnje, da je unutra5nja ekonomska i
politiika autonomija skupdine bila jedna od naj-
vaZnijih okolnosti koje su omogudile seljaitvu u
ovim krajevima da kroz ditavih nekoliko stoljeda
vode borbu sa feudalnim sistemom i odrZavaju iive
tracije o >>pravicama<< koje su im nasilno otete od
feudalne gospode. Otuda hrvatski feudalni sistem
nije isto Sto i zapadno-europski, jer hrvatski feuda-
lizam nije uspio da razbije ovu unutra5nju politidku
i ekonomsku autonomiju skupdine i nije prema tome
rspio da od hrvatskih seljaka stvori obidne feudalne
kmetove. Uslijed institucije skupdine feudalac u
Hrvatskom Zagorju nije bio u neposrednom odnosu
prema pojedinom kmetu, nego prema seljaikom ko-
lektivu organiziranom u ove autonomne ekonomske
zajednice. Tu su u stvari postojala dva ekonomska
i politiika sistema, koja su pod pritiskom okolnosti
stvorila izvjesnu medusobnu ravnoteZu; ova je rav-
noteZa bivala periodidki poreme6ena, kadgod je feu-
dalni reZim pokuBao da ru5i unutra3nji poredak
skupdine. Tada je izbijao kolektivni otpor u formi
ditavog niza seljadkih buna lokalnog i op6eg znale-
nja: te bune nisu prestale niti poslije nego 5to je
likvidiran feudalni reLim, kadgod je politidki sistem.

koii je naslijedio feudalizam, poku5ao da oduzima
bil-o itvarna bilo imaginar"na >seljadka prava<. Na
ove tradicije o >pravicama<<nadovezale su se kasni-
je one politidke i nacionalistidke ideologije, dija je
osnova bila teZnja za politidkom i ekonomskom
emancipacijom seljaStva.
Snaino razvijena seljadka svijest iiao i smisao
za kolektivni nastup, i ako su obe ove pojave histo-
rijski uvjetovane, ne bi mogle da se odrZe u punoj
snazi, da je zapadno-europski kapitalizam i indivi-
dualizam mogao potpuno slobodno'djelovati u ovim
krajevirna. Udinak je ovog ekonomskog sistema bio
suzbijan dinjenicom, 3to se je zadrut'ni sistem za
izvjesno vrijeme odrZavao i poslije sloma feudalnog
reiirna; s druge strane je nepokretnost seljaka iz
ovog kulturnog podrud.ja, kao i njihov relativno vi-
soki fertilitet, dovela poslije raspadanja skupdina do
tako intenzivnog parceliranja zemlji5ta, da je sitna
i intenzivna parcelacija sprijedila jadu ekonomsku
diferencijaciju. Na taj nadin je prenapu'ienost i
intenzivna parcelacija sprijedila da se i u Zagorju
pojavi akumulacija zemlji3ta na jednoj strani, a
pauperizacija i proletafizacija jednog dijela seljaka
na drugoj strani. Stoga u Hrvatskom Zagoriu po-
stoji tendencija za ekonomskim izjednadavanjem
seljaka, Sto nam tumadi, uz navedene kulturno-hi-
storijske preduvjete, narodito istaknutu aktivnost
ba3 srednjih i rnalih seljaka u kulturnim i politi6-
kim pokretima, zatim pojavu politidke jednoglasno-
sti ovih krajeva, kao i snaZno razvijen smisao za
socijalnu pravdu.
Individualna nepokretnost i visoki fertilitet koji
su uvjetovali prenal:liienost ovih krajeva, a time
indirektno i intenzivnu parcelaciju zemlje i ekonom-
sko izjednaiavanje, dru3tvene su pojave, koje su
usko povezane rlz zadraLna kulturna shva6anja. U
unutra3njoj organrzaciji skupdine postojala je na-
ime stroga dioba rada, koja je sa svoje strane po-
!t0
jedinca udinila potpuno zavisnim od holektiva i ti-
me g" udinila relativno nepokretnim i nesposo,bnim,
da si odvaja od svoje lokalne zajednice; otuda re-
lativno slaba emigracija iz ovih krajeva sve do u
najnovije doba. S druge je strane skupdina kao
institucija ekonomske i politidke demokracije -pru-
Zab podpunu socijalnu za5titu svim svojim dlano-
vima, a po5to je postojala stalna potraZnja za rad'.
nom snagom, skupdina je bila protivna bilo kakovoj
formi ogranidavanja poroda; i jedna i druga okol-
nost su povoljno uticale na visoki fertilitet i na re-
lativno niski mortalitet u ovoj sredini.
Mectutim postoji u ovim krajevima joi jedna
vaina okolnost, koja utide na intenzivnu parcelaciju
zemljiSta i koja je takotter historijski uvjetovana.
To je vrlo rasprostranjena pojava diobe sinova od
oca u cilju osnivanja zasebnih gospodarstva. Koli-
kogod izgledalo, da je ova pojava u protivurjednosti
sa zadruinim sistemom, ona nije ni5ta drugo nego
prirodna posljedica raspadanja skupdina. Ve6 smo
prije utvrdili, da je skupdina teritorijalna, a ne rod-
binska zajednica. Skupdina se je doduSe sastojala
,od nekoliko individualnih porodica, koje su mogle
da budu medu sobom u rodbinskoj vezi i koje su u
vecini sludajeva to i bile, ali veza koja je odrZavala
ove porodice na okupu u uZoj ekonomskoj i politid-
koj zajednici, nije bio sje6aj srodstva, nego ba5 ko-
lektivni posjed zemljiSta i autarhidni sistem gospo-
darstva. Tu su postojale pojedine individualne po-
rodice, koje su eventualno i stanovale u zasebnim
k o m o r a m a, ali se je uslijed kolektivne ishrane
i kolektivnog rada, roditeljska vlast gotovo potpuno
gubila pored drugih organa skupdine. Poito roili-
teljska vlast dakle nikad nije bila irrrsta, niti auto-
kratska, zadruLna ideja o jednakosti prava svih
onih koji obratluju odredeno zemlji$te, bila je jada
od principa rodbinske povezanosti, pa kad su se
pod pritiskom kapitalistidkog sistema razbile skup-
5l
iine, cijepanje se je prenijelo i na individualne po-
rodice. Takovo dijeljenje sinova od roditelja je ne-
mogu6e zamisliti u krajevima rodbinskog sistema i
patriarhalne vlasti oca obitelji; otuda su se >ve-
like ku6e< odrZale dulje od >skupdina<.
Kolektivna su shva6anja utjecala u Hrvatskom
Zagorju takoder i u pitanju politidkog vodstva.
Te5ko je na6i neki drugi na5 kraj, gdje je otiuianje
o politidko vodstvo i gdje su lidne ambicije u poli-
tidkim pokretima tako minimalno razvijene kao
ovdje. Potitidko se naime vodstvo sa gledi5ta za-
dru-Znih kulturnih shva6anja ne smatra kao neka
narodita vlast, nego jedino kao jedna od funkcija
zajednice. i vodstvu je zadaba ne da narecluje, nego
samo da koordinira kolektivne interese. S time u
vezi Zagorac shvaia i drZavu ne kao instituciju sile,
nego samo kao organizaciju kolektivnih interesa na
principu suradnje i jednakosti svih njenih auto-
nomnih dijelova.
BOTi,BA ZA DRUSTVE}dU PRAVDU'*)
Jedna od osnovnih ideolo5kih podloga hrvat-
skog seljadkog pokreta je ideja o dovjedanskoj pra-
vici t. j. zahtjev za uspostavu dru3tverre pravd-e.
Postavlja se pitanje, na koji nadin su ideolozi hrvat-
skog seljadkog pokreta do5li na misao, da borbu za
dru5tvenu pravdu postave kao jedan od temelja
svoje ideologije i koje su okolnosti doprinijele, da
je ideja dru5tvene pravde nai5la na tako snaZan
odaziv kod hrvatskog seljaitva.
Nema sumnje, da je kod formuliranja ideolo-
gije seljadkog pokreta bilo utjecaja strane literature
i pokreta u drugim zemljama, narodito u Rusiji, ali
svi ti utjecaji sa strane ne bi niita znadili, da ideJa
druStvene pravde nije sadinjavala jedan od osnov-
") Stampano u >Hrvatskom Dnevniku< 17 I. 193?.
52
niir elemenata hrvatske kulture. Narodito bi bilo
isliljudeno, da ta misao naide na tako snaZan oda-
ziv kod hrvatskog seljaBtva, da to selja5tvo i po
s\.'ojoj druitvenoj strukturi i po svom ekonornskom
poioZaju i po svojim tradicijama nije bilo spremno,
da se zanese idejom dru5tvene >>pravice< i da se
organizira u cilju borbe za njeno ostvarenje.
Vrlo malo nam je poznato o druitvenorr\ raz-
vitku selja5tva u Hrvatskoj, jer se je doma6a gra-
danska historiografija do sada u glavnom ograni-
tavala na prikazivanje razvitka vladajudih slojeva,
a gotovo potpuno je zanerr,arila istraZivanja o ii-
votu i teLnjama onih koji su bili vladani. i potlaieni.
Mectutim snaga, organizaeija i otpor seljaitva
u hrvatsikm krajevima bila je tolika, da je u toku
nekoliko vjekova stalno ugroLavala politidku vlast
i ekonomsku sigurnost gornjih slojeva, i to putem
organiziranih mjesnih i op6ih pobuna, koje su za-
uzimale i takove razmjere, da su prelazile granice
Hrvatske. Tek proudavanjem tih buna, koje su ugro-
i,avale povla5deni poloZaj vladajudih, u stanju smo
da barem neito doznamo o dru5tvenom razvitku
selja5tva u hrvatskim krajevima i o njihovoj borbi
za politidku i ekonomsku emancipaciju.
Milan Durmanl) u svojem djelu o seljadkim
bunama u trfrvatskoj kai,e d.a se prve seljadke bune,
ko.je su u povijesti aabiljeZene, spominju u XIII. i
XIV. vijeku, a povod im je bila teZnja kr56anskog
sve6enstva, da nametnu seljacima crkvenu desetinu
i novdani namet za papu i poku5aj, da tu desetinu
i tai namet ubiru nasilnim sredstvima i moralnom
presi'iom putem prijetnje o crkvenom prokletstvu.
Seljaci su reagirali najprije time 3to su >drZali
vazne javne buntovne sastanke... sastavljali i pje-
r-a-lina pudkom jeziku svakojake pjesme, u kojih se
l,i Milan Durman: Hrvatska seljaika buna 7573, Za-
greb, 1936.

ruglu izvrgavao biskup i njegovi ljudi. . .<i) Ko-
li nadno su seljaci ponovno podigli ustanak, provalili
u biskupske posjede, popljadkali ih, oplijenili sve6e-
nike i mnoge biskupove ljude poubijali i izraniii.
Zatim su zauzeli crkvena zemljiSta, medusobno ih
podijelili, svrgli biskupove suce i postavili svo.je.
Osim toga su provalili u lvani6, zapalili biskupski
dvor, osudili biskupa i njegove doglavnike na smrt,
te ih izvrgnuli ruglu. Kralj je odredio istragu i u tu
swhu urekao veliku skupBtinu u eazmi. Na toj
skupBtini su buntovnici okrivili biskupa, da irn on
uskra6uje njihove stare pravice, a ovaj je njima
odgovorio, da oni nemaju nikakovih pravica.')
U ovim bunama koje su se odigrale u XIII. i
XIV. vijeku nalazimo sve one osnovne elemente koje
6emo nai6i i kasnije kod svih pobuna seljaka u
Hrvatskoj, koje su se periodidno ponavljale u toku
daljnjih vjekova pa sve do dvadesetog vijeka.
Ovo su ti osnovni elementi: buni prethodi ma-
sovna propaganda, koja se vr5i putem javnih ili
tajnih skup3tina i sastanaka, kao i putem'podrug-
ljivih pjesama i popijevaka kojima se omalovaZava
i umanjuje autoritet vladaju6ih slojeva. Buna je
masovni ustanak koji obuhva6a vi5e sela, kotareva
ili iitavih krajeva. Buna je kolektivni otpor pro-
tiv zadiranja u postoje6u dru5tvenu i ekonomsku
organizaciju selja3tva, borba za obranu >starih
pravica<<. Pokret se sastoji u organiziranom na-
silju protiv postoje6eg nasilja ili protiv odekivanog
nasilja, a u cilju promjene postoje6eg dru5tvenog
poretka. Organizacija pokreta provedena je na
demokratskoj podlozi, jer redovito postoji izabrani
sud, koji je vrhovna vlast i kojemu je podrecleno
vojnidko vodstvo pokreta.
') Tkaldic: Odpor i buna radi desetine, :Rad<,
3) Durman, op. cit.
54
Ovi se elementi narodito jasno razabiru tl se-
ljaikoj buni od 15?3. god.- Pobunjenici su iili za
tim, di uspostave >svoju vladu u Zagtebu<-; -qglitl-
dko vodstvb sadinjavao je sud sastavljen od Matije
Gubca, Andrije Pasanca i Ivana Mogai6a, dok je
voinidko vodsivo, podredeno ovom sudu, bilo po-
vidreno Iiiji Gregoiieu i nekolicini seljadkih k"Pg-
tina. Ove ie bunJ u mnogodem razlikuju od srpskih
ustanaka; kod ovih je i vojnidko i politidko vodstvo
bilo redovito u rukama jeclne osobe' u rukama voj-
nidkog votte.
Svi povjesnidari, koji opisuju seljadke bune u
Hrvatsko-j, a narodito oni koji opisuju seljadku bu-
nu iz 15?3 god., trude se, da dokaZu, kako je sta-
nje selja5tva
- tUo narodito crno' upravo odajno u to
abta. ?akovim prikazivanjem ekonomskog stanja
seljaitva na3i povjesnidari bi htjeli dokazati, da
su to bili glavni uzroci bune. Zaboravlja se pri to-
me, da je leZina ekonomskog stanja, kao i uopte
teZina diu3tvenog poloZaja selja3tva, relativna. Ta
teZina naime zavisi od toga, kakav je druStveni po-
loZaj i ekonomsko stanje seljaitvo ranije igralo u
upoiettenju sa onim dru5tvenim poloZajem i ekonom-
sliim stanJem u kojemu se seljaitvo nalazi za vrijeme
pobune. Radi se naime o razlici, radi se o tome Sto
ieljaitvo gubi novo stvorenim stanjem, radi se o
ma-niku, o uskra6ivanju onoga Bto netko ima, ili 5to
smaira da treba da ima, jer je samo u tom sludaju
mogu6a nagla i nasilna reakcija. SeljaBtvo koje se
je ve6 priviklo te5kom druitvenom i ekonomskom
loloiaju, selja5tvo koje je uvijek Zivjelo u vfl.o
ieBkim ekonomskim prilikarna i selja5tvo koje nije
uvjereno, da ono ima p r a v o na bolju sudbinu,
to se selja5tvo ne6e buniti, pa makar kako odajan
bio njegov dru5tveni poloZaj i njegovo ekonomsko
stanje. Tek u ovom sviietlu ideja starih pravica.. i
iileja dru5tvene pravde dobivaju svoje narodito
znadenje.
 Postoji jo5 jedna druga okolnost, koja nam
obja5njava seljadke bune u Hrvatskoj. To je po-
manjkanje jade clru5tvene diferencijacije na selu.
Seljaitvo, u krajevima gdje su se deSavale bune,
Zivjelo je kolektivistidki, organizirano ekonomski i
dru5tveno u sarnodostatnim zadrui,nim jedinicama
(skupdina), koje su bile oi:ganizii.airena nadelu pot-
pune ekonomske i politidhe demokracije. Ova je
ustanova agrarnog kolektivizma sprijedavala nago-
milavanje imetka u rukama pojedinaca, onemogu-
(,ava"laje dru5tveno i ekonomsko razlikovanje na
selu. Iz tih razloga seijaitvo je bilo nepodijeljeno u
svom stavu prema vladajuiim slojevima i samo je
zato moglo pokazati upravo gigantski otpor u za-
ititu svojih prava, svojih starih pravica.
Druitveno i ekonomski diferencirano selja5tvo
nikad ne bi moglo pruZiti ni izdaleka takav otpor,
jer su vladajudi slojevi uvijek u stanju, cla preko
pojedinih diferenciranih porodica na selu iinadu
ideolo5ku i politidku kontrolu nad ostalim selja-
5tvom. Iz tilr' razloga selja3tvo u Srbiji nije nikad
bilo u stanju, da razvije seljadku svijest onako kako
je tu svijest razvilo seljaitvo u Hrvatskoj.
P{",*r tome postoje dva osnovna uvjeta, koja
osposobljavaju selja5tvo u borbi za dru5tvenu prav-
du: ideolo5ka sprema i pomanjkanje jade druBivene
diferencijacije na selu. Tek na toj podlozi selja5tvo
je u stanju da se kolektivno organizira u boibi za
ekonomsku i politidku demokraciju.
PLEMENSKA KULTURA")
I.
Nema sumnje" da se mnoge pojave u savre-
menom idejnom, ekonornskom i politidkom Zivotu
naroda mogu dovesti u neposrednu ili posrednu vezu
sa kulturnim razvitkom iz njegove raniie ili najra-
- niti prilike sredine od jednog kulturnog razdoblja u
-t S;-pano u >Mjesedniku< br. 1. i 2. x-.1936.
55
nije pro5losti. Oluda studij izvorne kulture Hrvata
i ostalih juZnih Slavena ima ne samo teoretsku ne-
go i praktidnu vaZnost; proudavanje kulturnog raz-
vitka raznih skupina i narodnih zajednica moZe na-
ime doprinijeti tumadenju njihovih dana5njih teinja,
rnedusobnih odnosa i sukoba'
Svaka ljudska zajednica sialno umnaZa svoja
iskustva bilc putem vlastitoga prilagodivanja sre-
dini ili prilagoilivanja sredine svojim umnoZenim
potrebama, bilo putern ooticaja sa okolnim kultu-
rama, tako da je ovaj proces kulturnog mijenjanja
ili kulturnog razvitka u neprekidnom toku. Sa toga
gledi5ta treba i proudavati problem izvorne kulture,
a u koliko je iz metodoloSkih razloga potrebno, da
se utvrdi >idealni tip< neke kulture, to je mogu6e
udiniti samo za odredeno kratko vremensko taz-
doblje, u kojem su okolnosti sredine ostale relativ-
no nepromijenjene.
Prema tome sa metodoloikoga glediSta prou-
davanje razvitka odredene kulture bit 6e u stvari
uporedivanje sukcesivnih >>idealnihtipova< i prona-
laZenje dinioca, koji su doveli do kulturnih promje-
na. Taj >idealni tip< u stvari znadi skup vode6ih
kulturnih osobina u odredenim prilikama sredine;
drugim rijedima to je odredena kulturna razina.
Ako sada promatramo uporedno mijenjanje prilika
sredine i mijenjanje kulturnih osobina, opazit 6emo,
da postoji medu njima izvjesna povezanost i da
>idealni tip< kulture u novim okolnostima nije vi5e
onaj isti tip, koji narn je poznat iz ranije kulturne
razine. MetodoloSka je pogrjeika svih rasnih teo-
rija, Sto forsiraju postojanje >idealnih tipova< kul-
ture i tamo, gdje postoje samo neki kulturni za-
ostaci iz ranijih kulturnih razina. Ovi su kulturni
aaostaci potpuno razumljivi u toliko, u koliko se
drugo nikad potpuno ne mijenjaju, jer se gotovo
57
uvijek radi samo o prelazima, a ne o potpunom bri-
sanju svih ranijih okolnosti.
Ako sada na osnovu postavljenih gledi5ta pro-
matramo razvitak izvorne kulture Hrvata i ostalih
juZnih Slavena od vremena njihovog dolaska u Po-
dunavlje i na Balkanski poluotok, opazit 6emo, da u
stvari ne postoji jedna nego vi5e izvornih kultura,
iz kojih su se izgradile poznije kulturne osebine ovih
skupina i naroda. Od tih podetnih autohtonih kultura
dvije su od naroditog interesa, jer one-izgleda-
sadinjavaju podlogu, na kojoj se je razvijala danaS-
nja kultura Hrvata i kultura Srba. Ove su dvije
kulture u uskoj vezi sa dolaskom Slavena u Podu-
navlje, na Balkan i na Sredozemno more, i kao Sto
se je ta imigracija Slavena razvijala na dva razlidna
nadina i u razliditim vremenskim razdobljima, tako
i kulturne osebine tih dviju skupina pretstavljaju
dva raalidita kulturna tipa: jedan, koji se zasniv4o
na ratarstvu i kome je odgovarala zadruhna. dru-
Stvena organizacija, diji su se nosioci selili u ve-
likim masama, mirno i postepeno zauzimali plodna
polja i rijedne doline, - i drugi, koji se je zasnivao
prvenstveno na stodarenju i pljadki i kome je od-
govarala plemenska druitvena organizacija. Nosioci
su se ovog drugog tipa selili u malim ratnidkim
skupinama, naglo su upadali i zauzimali strateike
poloZaje u blizini ratara, u blizini prometnih putova
i nad morskim tjesnacima podesnim za gusarenje.
Ako ove dvije kulture definiramo u vezi sa njiho-
vom druStvenorn organizacijom, onda 6emo prvu
nazvati zadtuLna, a drugu plemenska.
Svrha je ovog dlanka, da dade op6i pregled raz-
vitka plemenske kulture u vezi sa njenim danai-
njim kulturnim ostacima,
Osim zadruZne i plemenske kulture, za koje
smo naglasili, da su osnovne, to jest od naroiite
vaZnosti za tumadenje kulturnog rantitka Hrvata i
kulturnog razvitka Srba, postojala je od dolaska
5fJ
Slavena na Balkan u njihovoj neposrednoj blizini i
kultura onih etnidkih skupina i naroda koji su prije
dolaska Slavena vladali Balkanom i Podunavljem' U
koliko su nosioci ovoga kulturnog tipa slavenizi-
rani i u koliko su posiajali dlanovi bilo gornjih. bilo
doniih sloieva slavenskih etnidkih skupina, oni su
tim6 vr5ili na njih i izvjestan kulturni uticaj, koji
treba takotter uZeti u obzir kod proudavanja kul-
turnog razvitka slavenskih skupina na Balkanu.
N"ije iskljudeno, da su se nosioci i zadruZnog-i
plemenikog liulturnog tipa razvili iz jednoga zaied'
iriekog pritipa, pa se je jedan dio te za.jednidke-sku-
pine pod pritiskom seoba sa istoka otkinuo od ma-
iice, postao pokretljiviji, pomije3ao se sa ratnidkim
upadadima sa istoka i sa ratnidkim skupinama na
t<oje 5e nai5ao na Balkanu i tirn putem tantio tat-
nidke-osobine i plemensku druitvenu organizaciju;
drugi dio etnidke matice priljubio se je dvr36e. uz
zemliu, sporije se je kretao i u koliko je prodirao
prema zapadu, to je kretanje bilo masovno i tako
da su prednjaci uvijek ostajali u etnidkom dodiru
sa pozadinom. Po5to se je kretao sporo prema za-
padu i u ve6im masama, odrZavaju6i uvijek v,ezu-19,
iozadinom, ovaj je kulturni tip bio oduvan od ve6ih
primjesa sa stranim etnidkim elementirna, tako da
je bio u stanju, da u nekirn krajevima kroz vijekove
odrZi svoje izvorne kulturne osobine.
II.
Ve6 smo naveli da je materijalna podloga ple-
menske kulture stodarenje i pljadka. U vezi s tirn
nosioci plemenske kulture zauzimlju strate3ke po-
loZaje u blizini drugih stodara, u blizini poljodje-
laca ili u blizini prometnih i trgovadkih putova. Ti-
me je ujedno redeno, da su se nomadski stodari mo-
gli razviti u stodare ratnike ve6 i uslijed same
te okolnosti, 5to su za vrijeme svojih nomadskiir
seljenja nai5li na takve strate5ke poloZaje u bli-
 zini obradenih polja ili karavanskih putova, gCje iin
"se je ukazala prilika, da na lak nadin uve6aju srzoj
irnetak. AIi su isto tako stodari nomadi rnogli na-
uditi pljadkadki zanat u doticaju sa drugim ratni-
dkim plemenima. Bilo u jednom ili u drugonr slu-
daju, nomadski stodari posjeduju iz.zjesne pred-
uvjete, koji ih osposobljavaju za ratnike, a to su:
fizidka snaga i obilnost energije izgradene usli.jgd
obilnosti mesne hrane i obilnosti dokonog vrernetla,
te uslijed periodidnog izlaganja fizidkim naporirna,
iza kojih slijedi dugi odmor; osirn toga nomadski
stodari su pokretljivi, nisu vezani niti uz zemlju,
niti uz odredeni kraj, pa se tako uslijed te pokret,
ljivosti i obilnosti fizidke snage lako pretvaraju u
pljadkaie i ratnike.
Od narodite je vainosti u vezi sa ovim prela-
zom iz stodarsko-nomadske u pljadka5ko-ratnidku
kulturu, zauzimanje strate5kih poloZaja, a to znali
privezanost uz izvjesni kraj i teritorij u cilju odr-
Zanja gnlotaja, podesnih za hajdudiju i za gusare-
nje. Tirne nomadi prestaju biti nomadi i povrene-
na neorganizixana krada pretvara se u sistematsku
i organiziranu pljadku, koja postaje glavno zani-
manje odraslih muSkaraca i glavno vrelo prihoda
iitave zajednice. Time je u vezi i podjela rada pre-
ma spolu i starosti. Tako 6e sada Zene, djeca i
starci morati obavljati sav posao oko stoke, u ku6i
i u polju, dok ie odrasli muBkarci svu svoju djelat-
nost utro5iti 5to u detovanju 5to u dokolici; dirn je
muSko dijete fiziiki u stanju da upravlja oruijem,
udi se ratnidkoj vje5tini u dru5tvu sa nekim pro-
ku5anim ratnikom, a time se i privikava da prezire
svaki drugi rad osim ratnidkog.
Ovakova je podjela rada doprinijela zao5tra-
vanju izvjesnih protivurjednosti unutar ove kultur-
ne zajednice. Prije svega postojeda podiela rada
bila je na Stetu intenzivnosti i uspje5nosti stodare-
nja i poljoprivrede, a s druge strane se je zajed-
60
nica brojdano nagio umnaZala, jer je uslijed po-
trebe ietnika-ratnika ovakova zajednica morala
biti odludno protiv ogranidenja radanja u bilo kojem
obliku. Osirn-toga i ako je ovakova zajednica teZila
da se konadno utvrdi na oclredenorn strate3korn
poloZaju, nagli porast broja dlanova zajednice, po-
treba novih pa[njaka ili pritisak snaZnije ratnidke
skupine, staino su uticali na pokretljivost skupine,
na skupno pomicanje ili pojedinadno selienje, Sto
je svakako nepovoljno uticalo na njenu teZnju
za stabilno56u.
Ziveti u stalnoj nesigurnosti i osje6aju6i po-
trebu stalne spremnosti za obranu i navalu, dto se
je moglo posti6i samo u ve6im i povezanijim skupi-
narna, pojadao se je osje6aj krvnog srodstva, a ti-
me i osjedaj privrZenosti i solidarnost rnetlu bliZim
srodnicima, odnosno medu onim srodnicima medu
kojirna se je odrZala uspomena na zajednidko pod-
rijetlo. Ta se je svijest o krvnoj vezanosti pojadalrt.
jo5 i jednako56u Livota i zanimanja, zajednidkim
u.Zivanjem pa5njaka, i nastanjeno56u u zbijenim
skupinama koliba. Ta svijest je uticala uz potrebu
saradnje sa drugim rodovima, na postanak egzo-
gamije. To je osnova rodovske organizacije,
koia 6e se odrZati kao osnovna dru5tvena jedinica i
onda kad se vi5e rodova putem medusol,nog oroda-
vanja, osvajanja i etnidkog izjednadivania ujedini u
p I e m e. Naime i onda, kada se vi5e rodova ujedini
u pleme, osjedaj solidarnosti i privrZenosti je pri-
drZan i dalje u prvom redu rodu, a tek posredno
plemenu. Otuda rivaliteti i gloZenja pojedinih ro-
dova unutar plernena, 3to znatno otelava ekspan-
ziyne tendencije ovakove plemenske organizacije.
Ali niti rod nije sasvim homogena jedinica, jer. i tu
prilike naglog oboga6ivanja putem pljaike pogodluju
isticanje pojedinih k u 6 a. to jest skupina na.'ibliZih
srodnika, koji gospoduju rodom i iz kojih se formi-
raju glavari rodova. Ovim putem istaknuti glavari
61
snaZnijih rodova dolaze do uvaZenja i odludnog uti-
caja u plemenu. Od interesa je za ovu raspravu, da
poloZaj u rodu i plemenu, po5to je zasnovan na
ekonomskim razlikama, postaje nasljedan.
Ovim putem smo doili do problema dru5tvenog
razlikovanja unutar ove rodovsko-plemenske sku-
pine. Pojedine glavarske ku6e gospoduju rodom, a
snaZni rodovi gospoduju plemenom; pojedini rodovi
i ditavo pleme tim putern postaju orude u rukama
istaknutih glavarskih porodica, sluZe im u njihovim
pljadkadko-ratnidkim podvizima i podrZavaju nji-
hove nasilnidke i autokratske teinje, za koje snose
i solidarnu odgovornost putem ustanove krvne
osvete. Ali osim ovog sistema dru5tvene hierarhije
unutar plemenske organizacije, postoje i drugi. U
koliko je rod ili pleme zaposjelo zemlji5ta, na koja
su ranije uselili ratari, dije su i druBtvena organi-
zacija i kulturne osebine bile drukdije od kulture
stodara-ratnika, doiljaci su s prezirom gledali na
starosjedioce, smatrali ih za >niZi<<druStveni sloj i
tako su se prerna njima i odnosili; osvajadi su na-
inne bili >plemi6i<, to jest pripadali su plemenu i
izjednadivali su sebe sa snagom toga plemena, dok
starosjedioci nisu pripadali plemenskoj organizaciji
i nisu uZivali tako snaZnu za5titu; nisu prema tome
bili >plemi6i<. Isto je >superiorno<<gledanje posto-
jato i prema obrtnicirna i trgovcima, u koliko se i
oni nisu bavili ratniStvom kao glavnim zanimanjem.
Osim opisanih dru5tvenih razlika postojala je
u pienaenskoj kulturi jo5 i o5tra razlika meclu spo-
lovima, koja je nastala uslijed diobe rada, po kojoj
se je pljadka smatrala jedino muikarca dostojno
zanimanje, dok su se zanatstvom, vrtlarenjem i ze-
mljoradnjom kao prezrenim zanimanjima baviie u
glavnom Zene i starosjedioci. U vezi sa ovim okol-
nostima je i problem sklapanja brakova. eim su
dru$tvene razlike bile ovako snaZno nagla5ene u
plemenskoj zajednici, jadi su se rodovi orodavali
-62
putem Zenidaba samo sa jldim i uplivnijim rodovi-
ma (otuda su ovakove svadbe bile prilika za smotru
brojdane snage rodova i desto su imale ratnidki zna-
daj), a to je sve pojadavalo dru5tveno razlikovanje
unutar plemenske zajednice.
Ovo se je dru5tveno razlikovanje unutar rodova
isticaLo s jedne strane u utjecaju i vlasti, a s druge
strane u noBnji i u oruZju, u nagomilavanju stoke i
drugih pokretnih stvari, u gradnji kamenih ku6a u
obliku >>kula<<,a manje u nagomilavanju nekretnina,
jer se u ovoj stodarsko-ratnidkoj sredini jo5 nije
dovoljno cijenila vaZnost obradene zemlje, a rod je
posjedovao velike sklopove paSnjaka i Suma za ko-
lektivnu upotrebu (plemenB6ina, plemenska zaied-
nica), dok je privatno vlasni5tvo na nekretninama
bilo tek u zadetku i zasnivalo se na ku6i i zemlji5tu
oko ku6e, koje se je jedino obradivalo (oku6nica).
Ovo je hierarhijsko dru5tveno uredenje i auto-
kratska vlast u rodovskoj organizaciji moglo utjecati
na porodidnu organiaaciju, gdje je vlast odevaposta-
la apsolutna i gdje je nastao hierarhijski odnos me-
du bra6om i medu sestrama na osnovu spolnih razli-
ka i na osnovu godina starosti; svaki je muSkarac
bio uvijek druStveno vi5i od svake druge Zenske u
kudi, a opet i medu mu5hima i medu Zenskima bio je
onaj, odnosno ona, dru5tveno vi5a,.koja ili koji je bio
po godinama stariji. Ova se je hierarhija oditovala u
redu, kojim su se Zenili i udavali u ku6i ili iz kuce,
u nasljednom pravu, u odluduju6oj rijedi, u odnosu
brade prema sestrama i obratno, u odnosu muZa
prema Zeni i u medusobnim odnosima roditelja i
djece. Razvitak je meilutim mogao i6i i drugim
smjerom t. j. unutraBnje uretlenje patriarhalne obi-
telji rnoglo je uticati na hierarhijsko ureclenje roda.
Od naroditoga su interesa izgradnia lidnosti i
vode6e psihidke osobine u plemenskoj kulturi i to
aato, 5to postoji mogu6nost, da se ove psihidke oso-
bine donekle odrZe putem porodiinog odgoja i poro-
didne sledine i onda, kada bude sruSena plr eenska
dru5tvena organizacija.
Rekli smo, da se je u rodovsko-plemenskoj dru-
Etvenoj organizaciji rod razvio u detu pljadkaSa,
a u ovoj sredini prvotna dru5tvena vrijednost bila
je >iun:"itvo<<,to jest istieanje u otimanju i ubija-
nju. Rekli smo takoder, da je rod ostac osnovna
.ieCinica plemena i njegove su veze sa ostalim ro-
r:ovima u plemenu mogle biti toliko sla,be,da je do-
lazilo desto do krrravih sukoba i medusobnih istrei-
ljii'anja rredu roilovima istoga plemena. 1['o znadi,
da je dru5lvena kontrola, koja je wlo odludna za
rnoralnu disciplinu pojedinca, ohuhvaiala. sarno te-
ritorljalne i druitvene granice roda; izvan tih
uskih granica pojedinac je bio dru5tveno i moralno
nevezan, te je mogao dati potpuni odu5ak svim
svojirn lidnim nagonima i teZn.iama; Stogod je on
iavan granica svoga roda udinio u pravcu >juna!-
tva<, bez ohzira na upotrebljena sr:edstva, sve mu
se ie to sa strane roda upisivalo u zaslugu i njego-
va je >slava<rasla.
Bilo -ie nekoliko okolnosti, koje su doprinijele,
da dla,novi roda iskoriste ovu lidnu slobodu izvan
rodovskih drudtvenih ili teritorijalnih granica. Pri-
je svega je bilo tu hierarhijsko uredenje roda, ko-
.jim su dorninirale ku6e. koje su se istakle nasilni-
Xtvom i boeadenjem putem pljadke i otimadine;
ugledni dlanovi ovih ku6a kao roclovski glavari bili
su izuzeti i iz one dru5tvene kontrole i moralne dis-
cipline, koja je valila unutar rorla; medutim prili-
ke za bogadenie putem otimadine i isticanje u >ju-
na5tvu< postojale su za sve dlanove roda, koji su
tim putem mogli pobotjBati svoj dru5tveni po-
loiaj unutar rodovske druFtvene hierarhije. Usli-
jecl toga je postojao rivalitet u >junaEtvu< medu
sviln dlanovima roda i unutar te usko povezane sku-
pine rodovnjaka postojao je vjedni problem prven-
stva u >junaitvu<; postojalo je vjedno pitanje, >tko
6q
je bolji< i >tko je gori<<,Sto je davalo snaZan po-
ticaj razvijanju lidnih ambicija. Ovu je okolnost
uveiavala joi i sposobnost imaginacija (razvijena
uslijed lidne nesigurnosti i izolacije), koja je sliko-
vitim inazima znala dati uvelidanu sliku uspjeha
i odlika pojedinih >junaka< u formi pjesme. Ta ju-
nadka pjesma vjerojatno nije bila izvorni proirod
slavenskih rodova, jer ona pretpostavlja razvije-
niju civilizaciju i snaZniju druStvenu organizaciju,
nego 5to je bila slavenska rodovsko-plemenska dru-
Etvena organizacija; ustaljeni oblici ovog pjesni-
itva su vjerojatno nastali utjecajem razvijenijih
ratnidkih kultura, pa su onda asimilirani i donekle
preinadeni od slavenskih ratnidkih rodova i ple-
mena, ve6 prema licima i mjestu zbivanja. Ali ako
ta pjesma nije bila izvorna, ona je bila toliko preina-
dena, da je w3ila snaZan odgojni i kontrolni utjecaj
i znatno je doprinijela izgradnji lidnosti, koje su
se izgradivale u rodovsko-plemenskoj organizaciji i
koje su u junadkoj pjesmi nailazile na uzorke aa
vlastito pona5anje.
Sve su ove opisane okolnosti poticale snaZenje
neprijateljskih osje6aja, simboliziranih u nadelu
>..osvete<,krvne osvete, koja je uz nadelo lidnog >po-
nosa( i >dasti< i uz teZnju za >>slavom<utjecala na
izgradnju impulzivnih i agresimih lidnosti, nasrt-
ljivih i silovitih tipova, zulumdara, iija je prejaka
osjetljivost na lidnu iast mogla dovesti do osje-
6ajne prenapetosti, a isto tako i do odgovarajude
psihidke malaksalosti; otuda medu njima izvjesna
osjedajna neuravnoteZenost, koja se je dala lako
iskoristiti u podzemnim djelatnostima urotnidkog
tipa. Neobidno desta ubojstva kraljeva i nagle pro-
mjene dinastija u juino-slavenskim sredovjekormim
drZavama mogu se lako psiholo5ki obja5njavati na
ovaj nadin.
U interesu lidnog isticanja svaki put i svako
sredstvo je dozvoljeno: prevara, podvala, nadmu-
drivanje, narodito se cijene, ako dovode do fuIjelog
cilja, a dozvoljena je i okrutnost prema protivnici-
ma i >izdaja< prema vlastitom rodu, kada su lidni
osje6aji powijecleni. Po5to je sila prvotna druFtve-
na wijednost u ratnidkoj ktdturi, a vlast u ovoj
kulturi nalidje sile, postoji slijepa posluinost glava-
rima; njima se desto pripisuju nadnaravne sposob-
nosti i ukazuje im se spolno gostoprimstvo, ali ovaj
odnos prema nosiocima vlasti postoji samo dotle,
dok im vlast nije pokolebana.
Neprijateljski nagoni i teZnje stalno traie mo-
gudnost oduSka, pa kad na oko bezrazlofuro ispolja-
vanje lidne agresivnosti i neprijateljstva nije dru-
Stveno dozvoljeno, onda se Lra?e razni nadini i iz-
govori, koji opravdavaju agresivni postupak i za-
odijevaju ga u druitveno priznatu ili - Sto vi3e -
u druBtveno hvaljenu formu; tu je onda rijed o bor-
bi za >pravdu<<,za >svetu osvetu<, >za krst iasni i
slobodu zlatnu<<; simboli naime, koji su postali po-
pularni prodiranjem zapadno-ewopske civilizacije
preko sve6enstva i ostalih pripadnika gornjih
slojeva.
Stalna borba za opstanak druBtveni i fizi6ki,
strah, nesigurnost i Zivotna opasnost uslijed priti-
ska okolnih plemena i uslijed neprekidnog lanca krv-
nih osveta, utjecala je, u cilju snaZenja otporne
snage pojedinaca, na iqgradnju samopouzdanja i
smjelosti, a isto tako i na precjenjivanje vlastitih
sposobnosti, a potcjenjivanje sposobnosti protivni-
ka. Jedino oni protivnici, koji su znali, da stvamo
dokaZu svoju fiziiku nadmo6, ili koji su pokazali
neslomljivu otpornu snagu, dobivaju nepodijeljeno
priznanje.
Treba naglasiti ovdje, da osim spomenutih 6i-
nioca, koji su viSe manje izravno uplivali na izgrad-
nju ovih agresivnih i impulsivnih lidnosti, postojali
su i drugi dinioci, koji su htjeli neizravnim putem
utjecati u istom pra,vcu. Uznimo na primjer slu-
66
daj kanalizacije erotidkih nagona. U zajednicama,
gdje postoji drukdija podjela rada i drukdiii odnosi
inedu spolovima, gdje postoji uZi doticaj izmedu
spolova i gdje Zena nije prezrena, makar i ne bila
u istom druBtvenom poloZaju na kojem su mu5kar-
ci, erotidni nagoni nalaze svoj oduiak u destom dru-
itvenom i intimnom doticaju medu oprednim spo.
lovima, a to se onda odrazuje u idealiziranju suprot-
nog spola i odituje u obliku lirike, erotidkih igara,
pjesme i glazbe. U ratnidkoj kulturi, medutim, Ze-
na je prezrena i shvadena samo kao sredstvo racla-
nja mu5ke djece, budu6ih ratnika i svaki se drugi
intimni doticaj medu spolovima, koji ne bi imao
spomenutu svrhu, smatra kao slabost i na Stetu
ratniikih vrlina. Otuda pomanjkanje lirike, erot-
skih igara i erotske pjesme u plemenskoj zajednici,
a i sama dokolica se provodi u raznim igrama i u
recitiranju pjesama i prida diji je smisao mrZnja
prema >neprijatelju<, isticanje snage, nadmedanje
i nadmudrivanje. Uslijed toga agresivni nagoni nisu
podijeljeni, nego su skrenuti samo u jeclnom pravcu,
u pravcu osje6aja neprijateljstva prema >neprijate-
lju<. Ipak, u koliko i erotidki nagoni traLe svoj izlaz
na drugi nadin, oni su desto upu6eni ne na opreini
spol, nego na pripadnike istoga spola; otuda usta-
nova pobratimstva i posestrimstva, koja je izgle-
da neki oblik homoseksualnosti, ali je sa gledi5ta
plemenske zajednice dru5tveno korisna, jer se po-
bratimi nadmedu u >junaitvu< i pomaZu pljad-
kaiko-ratnidkim podvizima* Osim ove >druBtveno
korisne< institueije, koja je nastala skretanjem
erotskih poriva, ovi porivi mogu na6i oduika i u
obliku sodomije, koja je takoder 6esta pojava u sto-
darsko-ratniikoj kulturi.
I odgoj djece je u ovoj sredini organiziran u
skladu sa idoienim shva6anjima. MGkoj djeci se
posve6uje narodita paZnja i ukazuje u wemu pred-
nost; odgoj mu$ke djece je povjeren iskljudivo
mu5kim dlanovima porodice, dok se o Zenskoj dieci,
Kao Sto smo ve6 napomenuli, nosoci su ovgga
kao manje wijednoj, brinu iskljuiivo ienski ilanovi,
plernenskog kulturnog tipa wlo pokreUjivi, jer su
Nema sumnje, da i ove okolnosti doprinose jadanju
il./Loleni brzom porastu i pritisku stanovniStva iz
osje6ajne privrZenosti medu dlanovima istog spola.
nutra, kao i pritisku drugih ratniikih skupina sa
Ako sada svedemo sve u jedno glavne odlike
plemenske kulture, opaZamo, da je ova kultura bila strane. Uslijed toga se nosioci ovog kulturnog tipa
i postepeno pomidu u raznim pravcima, pro5irujudi
sklona izgradlivanju agresivnih lidnosti, osvajadkih
sr.oju podetnu jezgru, i sele u skokovima na bliZe
osobina i ratnidke tehnike, ali po5to je osnova dru5"
ili dalje udaljenosti. Ovim putem, bao i putem us-
tvene organizacije, a s njom priwZenost zajednici i
pje5nog razbijanja rodovsko-plemenske organizaci-
solidarnost medu dlanovima zajednice, ostala i dalje je, dolazi ovaj kulturni tip pod jadi ili slabiji utjecaj
usredotodena u rodu, a nije preila na pleme, kao
stranih kultura i novih politidkih prilika. Od naro.
sveukljuduju6u cjelinu, to su rivaliteti medu pojedi-
ditog je dru5tvenog interesa promatrati, koliko je
nim rodovima i rodovskim glavarima sprijedavali
ova plemenska kultura utjecala na druge kulture, s
ekspanzivne tehrje plemena i pojedinih istaknutih
plemenskih glavara. Radi toga kada su se ovakove kojima je dolla u do'dir, i koliko su opet druge kul-
ture sa svoje strane uspjele potpuno asimilirati ili
ratnidke skupine silom nametnule starosjediocima
samo donekle iarnijeniti plemenske kulturne ose-
zadntZnog kulturnog tipa, pa kad su uz pomo6 kr5-
bine. U vezi s tim raspravljat 6emo problem pretva-
6anskoga sve6enstva i okolnih politidkih sila nastale
ranja plemenske kulture u kulturu hajdudko-uskoC-
drZavne tvorbe, one su uslijed ovih unutra3njih ri-
kog tipa, zatim problem doticaja plemenske kultu-
valiteta i sukoba morale biti kratkoga vijeka, o de-
re sa zadruZnom i kapitalistidkom kulturom, kao i
mu svjedodi povijest slavenskih sredovjekovnih dr-
prohlem prelaza ovih raznih kulturnih osebina me-
Lava na Balkanu.
du gornje slojeve putem formiranja trgovaca, voj-
Ali ako ovaj kulturni tip nije bio u stanju, da
nika i intelektualaca.
stvori snaZnije i stalnije drZavne tvorbe, on je dao
podesan materijal za stvaranje feudalnoga plem- IIr.
stva, koje je omogu6ilo prodiranje stranih politid-
Radi nedostatka povijesnih podataka teBko je
kih i kulturnih utjecaja. Pojedini su se naime ple-
utwditi, kuda je sve dopirala plemenska organiza-
menski glavari pretvorili u feudalnu gospodu i po-
cija.?'na se, da je u podetku srednjega vijeka ova-
stali su nosioci s jedne strane tursko-orijentalne, a
kova druitvena struktura postojala u planina,ma uz-
s druge strane zapadno-ewopske kulture i potitid- duZ jadranske obale, r,atim u jrrinel Bosni, u Herce-
koga gospodstva. Svedenstvo je do5lo do snrTnoel govini i u slivu Vardara i Crnoga Drina. fz ovih su
utjmaja i odrialo je taj utjecaj u zoni plemenske se krajeva nosioci plemenskog kulturnog tipa selili
kulture sve do danas. fzgleda, da je izvorno, a do-
u okolne predjele Balkenskog poluotoka, nose6i so'
nekle i danas taj utjecaj povezan sa wlo razvijenim
bom u prvom redu svoje psihidke osebine. Zna&aj-
prazrovjerjem, koje je, kao 5to je poznato, naroiito
na je naime pojava u.rodovsko-plemenskoj organiza-
snaZno kod ratnika, kao i uop6e kod svih zanimanja, ciji, da se ona razbija, dim se udalji iz svoje ratnid-
koja su izloL,ena velikim nesigurnostima i stalnoJ ke sredine, tako da iseljenici iz rodovsko-plemenske
fivotnoj opasnosti. zone ne odriavaju svoju druBtvenu organiaaeiju

68
onda, kad dodu u podrudja neke druge kulture. To
znadi, da u ovom sludaju nestaje kontrole i disci-
pline podrZavane sa strane roda, dakle jedinog dini-
oca, koji je donekle obuzdavao agresivne i neprija-
teljske nagone pojedinih dlanova roda ili u koliko ih
nije mogao suzbiti, davao im je neki dru5tveni smi-
sao. Kada je dakle nestalo rodovske discipline, bilo
uslijed seljenja ili uslijed unutra5njih procesa, koji
su doveli do njenog raspada, onda je pojedinac mo-
gao biti asimiliran od nove kulture, u iiju se je sre-
dinu uselio ili koja se je razvila na biv5em podrudju
plemenske kulture: u ovom sluiaju su nove dru$tve-
ne vrijednosti i nova drultvena organizacija preuze-
li biviu ulogu roda u izgrailivanju liinosti i u utje-
caju na psihidke reakcije i izvanjsko ponaianje po-
jedinaca. Medutim izgleda, da su se nosioci ovoga sto-
Carsko-ratnidkog tipa plemenske kulture te3ko pri-
lagoilivali novoj kulturnoj sredini, a narodito ako
je ova bila ratarsko-zadruZnog tipa. StoCari i
pljadka5i, naviknuti na obilje dokonog vremena i na
relativno lako umnaZanje imetka, teiko su se pri-
vikavali na zemljoradnju, skopdanu uz ustrajan i
naporan rad i oskudan Zivot bez promjena i senza-
cija, kojim je obilovao njihov raniji stodarsko-rat-
nidki nadin Zivota. Nova je sredina prema tome od
njih traZila rnatne napore u pravcu prilagottivanja
novoj kulturi ili u pravcu modificiranja svojeg ra-
nijeg nadina iivota, ranijih sklonosti i navika.
U sludaju ovakovog o5trog sukoba izmedu dvi-
.ju kultura, pojedinci, koji nisu u stanju, da se pri-
lagode novim prilikama, rijeiit 6e sukob u jednom
od ova dva pravca: ili unutra6nji psihidki poreme-
6aj, koji 6e se oditovati u raznim oblicima du5evnih
oboljenja, ili otvoreni revolt protiv nove sredine, koji
6e se oditovati u >protudru5tvenim< djelatnostima,
u obliku sukoba sa postoje6im zakonima i u obli-
ku sukoba sa postojedim moralom. Koji 6e od ovih
razliditih pravaea i oblika prevladati, zavisit 6e s
70
jedne strane od izgradnje samih lidnosti pojedinaca'
a s druge strane ocl prilika sredine. Vrlo je viero:
jatno, aa 6e agresivne i impulzivne lidnosti iskaliti
svoje nezaclovoljstvo i svoj protest protiv novih pri-
lika u obliku otvorenog sukoba sa pozitivnirn za-
konima ili sa postojedim dru5tvenim moralom, &
ako su osim toga i prilike sredine takove, da pruZa-
ju pojedincima, koji dodu u otvoreni sukob sa sre-
dinom, mogu6nost izbje6i i represije skupine, koja
njihove djelatnosti smatra protudru5tvenim, onda
ovakovi otvoreni sukobi sa novom dru3tvenom sre-
dinom mogu zauzeti oblik masovnih pojava. To
je bai sludaj sa odmetanjem u hajduke, sa prebje-
zima i uskocima, - pojave, koje su u nekim kraje-
vima Balkana u ramim povijesnim razdobljima za-
uzimale velike razmjere.
Ako ispitujemo, u kojim su krajevima hajdui-
ko-uskoike pojave bile najjaCe razvijene, opaat 6e'
mo, da je to bilo u krajevima, gdje su ovi Cinioci
bili od narodito znaienja: prvo, to su bili krajevi,
koji su do nedavno ili pripadali zoni plemenske kul-
ture ili u koje se doselio u masama elemenat iz ple-
menske kulturne zone; drugo, to su bili ili granidni
krajevi ili krajevi sa neprohodnim predjelima i pre-
djelima, nad kojima je bila teSka kontrola upraure
vlasti (5ume, krB, modvarne i stepske ravnice), od-
nosno i jedno i drugo. Mogu6nost izbjeci sankcija-
ma vlasti bilo >uskakanjem< na podrudje druge vla-
sti, bilo >odmetanjem<<u gore ili skrivanjem u ne-
preglednim ravnicama, bili su dakle 6inioci, koji su
utjecali, da se sukob agresivno-impulzivnih lidnosti
sa novom kulturnom sredinom odrazi u hajdudko-
riskodkoj formi. Na taj nadin su juZna Ugarska, Sri-
jem, Sj. Srbija, Sj. Bosna, Hrvatska krajina, Lika,
rlalmatinska Zagora, rapadna Bosna i Hercegovina
za dugo vremena bili podruije potlesno za formira-
nje hajduka i uskoka, pa je ova hajdudko-uskodka
zona ostavila kulturnih i psihidkih tragova, koji se
7t
1i
i
u izvjesnoj mjeri osje6aju joi i danas. Potrebno je
dakle raspraviti vode6e osebine ove hajdudko-us-
kodke kulture, da bismo ih mogli dovesti u vezu sa
ranijim i kasnijim kulturnim razvitkom Hrvata i
Srba.
Kad govorimo o hajdudko-uskoikoj kulturi,
mislimo ne samo na hajdudke i uskodke druZine, ne-
go isto tako i na sredinu, u kojoj se ove formiraju.
Treba naime imati u vidu, da je za hajdudke opera-
cije potrebna izvjesna suradnja stanovni5tva, po-
trebni su hajdudki jataci, potrebno je sigurno zalede
i sigurno skloni5te, jer bi bez toga i hajduci i usko-
ci bili lako istrijebljeni. Jataci potpomaiu hajduke
ri glarmom iz dva raaloga: iz koristi i iz straha. Haj-
ducima se koriste narodito krdmari, pa onda i drugi
trgovci, koji kupuju i preprodaju hajdudki plijen i
grabei,, zatirn svi oni, kod kojih hajduci zimuju i
ostavljaju novac i druge wijednosti u pohranu. S
druge strane, hajdudki nadin osvete, koji se sastoji
u paljenju ditavih sela, u ubijanju djece, u g"ozrlom
mudenju odraslih u slu6aju izdaje, dovodi dotle, da
se bilo iz koristi, bilo iz straha svi stanovnici izvje-
snih podruija posredno ili neposredno bave bilo
hajdudijom bilo jatakovanjem.
U tim krajevima
hajduci dolaze do druBtvenog ugleda, njihova se
>slava< Siri i nalazi odjeka u hajdudko-uskodkoj
pjesmi, odijelo i oruZje hajduka postaju simboli
modi, vlasti i sile, postaju simboli ugleda i >junaS-
tva< i tim putem se Siri hajdudki kult, to jest haj-
dudka djela i hajdudki nralajevi, odnosno pojedine
hajdudke lidnosti, idealiziraju se na nadin, kojim
njihova djela postaju druStveno prihvafljiva i sma-
traju se druitvono korisna. Na taj nadin hajdudka
romantika postaje potstrek mladim pokoljenjima i
pojedine istaknute hajdudke liinosti uzor pona3anja,
5to opet sa svoje strane doprinosi sve vedemu od-
metanju u hajduke, tako da se de5avalo, da je u po-
t:
jedrnim predjelima ove zone sve, 5to je bilo iole spo-
sobno i odvaZno, odlazilo u hajduke.
Hajdudko-uskodka kultura je ne samo odriala,
nego je jo5 i pojadala neke psihidke osetine, kojima
se je isticala plemenska kultura: agresivnost, im-
prlzivnost, osje6aji neprijateljstva, autokratske te-
Znje, egocentridki osjedaji, pa onda narodito smi-
sao i rrije<irost prevare n borbi i u dru5tvenim od-
nosima. Dok su sve ove i druge qsebine u plemen-
skoj kulturi irnale izvjesrru druitvenu svrhu i bile
donekle ogranidavane rodovskom i eventualno ple-
menskom disciplinom, u hajdudko-uskodkoj kulturi
su se . ove osebine mogle nesmetano razvijati,
neog:canidene ikakvom disciplinom, osirn diseipline
same hajdudke dete, koja je priwemena i kratko-
trajna organizacija i nije prema tome mogla wSiti
trajnu kontrolu nad svojim.dlanovima; osim toga
jedina druitvena svrha hajdudke dete je uspje5an
plijen i grabei, koji se redovito obavlja nodu i iz za-
sjede. Tu se povreda discipline kaZnjava smr6u, ali
je inade >hajdudka priroda< potpuno nevezana. Za
vrijeme djelovanja hajdudkih deta, koje su obidno
male brojem (2O-30 dlanova), strogo se odriavs
unutra5nja hierarhija dlanova prema godinama ie-
tovanja i autokratska vlast harambaBe. Za vrijeme
ietovanja fizidki su napori te5ki, ali se zimovanje
(od Mitrova do Durdeva) provada u potpunom ne-
radu i dokolici. Stalni osjedaj nesigurnosti i strah
od izdaje ili zasjede povezani su uz neobidno razvi-
jenu praznovjeru i sa svoje strane pojadavaju im-
pulzivnost, agresivnost, neuravnoteZenost i druge
psihidke osebine, kojima se odlikuju hajdudke lid-
nosti.
\iei: je nagla5eno, da su za hajdudiju narodito
rrodesnegranidne oblasti, to jest krajevi, gdje se su-
l<obljavaju interesne svere dviju ili vifu pravnih
vlasti. a naroiito ako u ovim krajevima uprava nije
dobrci organizirana i ako su naseljeni elementom, u
73
koji joE nije dovoljno prodrla privrZenost prema.dr-
i"ii i n3dim orgurima' Ako je u ovirn krajevima
nasetjen-jcb li to-mc elen;enat pleTer:ske kulture ili
koji je takoder sklon pljaiki i otimadini,
"o*Ja"f.d,
otrau e" oam6tanle u hajduke i uskakanje- preSo
d""i"e postati svakodnevnl Popva.., ove ie poja-
i" a*|" strane ne samo bidtolerirane od okolnih
"
nravnih ilasti, ako se ove nalaze u otvorenom ili la-
tentnom sukobu, nego 6e 5to viEe biti i potstrekava-
ne u cilju, da bi se time potkopao autoritet vlastt
nreko sianice, Eto 6e olak6ati eventualne vojnidke
bpe"u"iie. Hajduci 6e biti primamljivani raznim obe-
6injima, nagia.dama i titulama u cilju' da se oryt-
niziraju'za s-istematsko upadanje preko--granice i si-
stemitsku pljaCku. Obidno ce im uz mr5ave nagrade
biti ukazani*mogudnost sticanja imetka putem-pli-
iena ili 6e biti darivani zemljiEtem uz obavezu bes-
se
itatn" vojne odnosno hajduEke dulnosti. eesto 6e
isim toga od hajdudkih iete praviti najamna-vojska
ili pjeSadija u ciiju prebacivanja prema potrebi i na
druge granice.
-Ueautirn
osim ovih 6isto vojnidko-politidkih svr-
ha, hajduci su se dali iskoristiti kao nosioci ideolo-
gija i iao osnivadi driava. U toku borbe krB6anstva
protiv muhamedanstva i orijentalne civilizacije, koja
je trajata nekoliko vijekova, sve je vi$e medu naro-
aima trrEdanske civilizaeije sazrijevala misao, da se
horba pi'otiv Istoka prstavi na ideoloSku podlogu'
to jest, da se interesi ugroienih evropskih drZava
prikaiu u vidu borbe Kr56anstva protiv Islama, u
vidu borbe'>krsta< protiv >nekrsta<. >Krst< je tre-
bao da sirnbolizira >pravdu<<i >slobodu<, a >nekrst<<
je prema tome morao biti simbol >nepravde< i >rop-
stva< i >divljaitva<. U tom je smislu vodena propa-
ganda u evropskim drZavama u vidu >borbe za oslo-
6otlenie kr5cana od Islame<,i u vezi s tim su i haj-
dudke" dete dobile barjake, na kojima se je blistao
krii,, a hajduiki su harambaEe clobili moralnu i ma-
74
terijalnu potporu, da svojim ietama diZu ustanlte ra
>oslobodenje<.
Ovo su sve bili raani naiini, kojima su se Au-
strija, Venecija i Rusija sluiile pomo6u hajduka i
uskoka u medusobnoj borbi i u zajednidkoj borbi
protiv Otomanskog eanstva, a od naroditog je socio.
loBkog interesa ne samo problem iskoriEdivanje sim-
bola i organiziranja hajdudkih druZina u politidke i
vojnidke swhe, nego i problem hajduikoga kulta,
koji je ba6 radi ovog iskori56avanja hajdudkih deta
u ideoloBke i politidke svrhe vr5io snaini utjecaj na
formiranje psihidkih i kulturnih osobina ne samo
Sirokih narodnih masa nego i gornjih slojeva.
rv.
Kad je razbijena rodovsko-plemenska druAtve-
na organizacija, plemenska kultura moZe do6i u
doticaj sa zadruinom kulturom, koja Je, kao 5to
smo u podetku naglasili, bila pretstavljena mefir
starosjediocima Slavenima i u zoni same plemenske
kulture i u ostalim krajevima Balkanskog poluoto-
ka, kamo su se useljenici iz plemenske kulturne zo-
ne naseljavali. ZadntLna je dru6tvena organizaciJa,
u koliko je prihva6ena od ovih doseljenika, rnogla
preuaeti funkcije roda u pogledu druitvene kon-
trole i discipline nad pojedincirna, utt6u6i na obuz-
davanje njihovih agresivnih i ekqpanzivnih tehrja i
na privikavanje u obradivanju zemlje. ZadruLna tre
kultura i u tlrugim pravcima mogla utjecati na rni-
jenjanje plemenskih kulturnih osebina, ali je mogao
bit i obratan sludaj. Koji je utjecaj prevladavao ili
kotiki je bio stepen utjecaja jedne, a koliki fuuge
kulture, moglo je zavisiti od raznih okolnosti,
Kao 5to smo vidjeli ranije, prelaz iz plemenske
kulture u kuituru z.adruLnogtipa'znaEio-je izvjesner
napore i samodisciplinu, kojima nosioci plemenskih
kulturnih osebina u izvjesnim prilikama nisu bili do-
rasli, pa se je taj sukob dviju kultura oiitovao u
,r rl , il l '
rll
i:
l
raanim oblicima revolta protiv postoiede druitvene
sredine i protiv postoje6ih politidkih i dru5tvenih si-
stema. U tome je i razlog, da u zoni plemensko-haj-
dudke kulture feudalni sistem nije nikada mQgao
biti dovoljno udw36en. Medutim feudalni sistem
je imao izvjesnu druBtvenu ulogu u toku politidkog
i privrednog ranrrtka i zapadno-evropske i orijen-
taine civitizacije, a njegovo je ekonomsko znadenje
narodito u privezivanju nomandskog i polunomad-
skog elemeita uz zemlju putem intenzivnije obrade
zemlje, u dizanju standarda Livota, u Birenju ma-
terijalne i duhovne kulture gornjih slojeva medu
donje slojeve; na taj je nadin feudalni sistem sa
svoje strane znatno doprinio ekonomskom snai'e-
nju sela, prodiranju industrijskih dobara i uspjehu
kapitalistidkoga sistema, koji je konadno likvidirao
i sbm feudalni reiim; Razumije se, da feudalni si-
stem nije tu svoju ulogu svagdje jednako izvr5io,
tako je u torn pogledu mnogo manja vaZnost tur-
slrog feudalizma, koji je bio viSe vojnidkog nego pri-
wednoga znalaja, a i zapadni feudalizam je tu svo'
ju ulogu izvr5io u ve6oj ili manjoj mjeri ved prema
okolnostima i prilikama, u kojima se je razvijao i
prenu kulturnim osebinama stoiara i ratara, kojima
se je nametnuo.
Tamo, gdje feudalni sistem nije bio udvr!6en ili
gdje nije nikako postojao, manjkala je prema tome
iavjesna predsprema za uspjeBno prodiranje kapi-
talistidkog sistema i nadina proizvodnje. Ali nije to
bio jedini nedostatak hajdudko-uskodke kulturne
zone. Fostojale su tu izvjesne psihidke osebine i kul-
tur-ni ostaci iz ranijeg ku-lturnog rantitka, koji su i
onda, kada je u ove krajeve uvedena lidna sigurnost
i stabilan pravni poredak, oteZavali njihovo priva-
danje zapadno-evropskoj kulturi i industrijskoj ei=
vilizaciji.
rl . .Pomanjkanje udvri6enih autoriteta i sistemat-
ri
skog rnanja o iskoril6avanju fizidke sredine nepo-
'i
?rt
voljno je utjeealo na moralnu i umnu disciflinu-st4-
ttorfoUa ovih krajeva. K ovome treba dodati druS
tveno naslijeelenu'z) tetniu za lakom zaradom i po-
manjkanje smisla za akumulaciju potro$nih dobara.
Ako k dvome dodamo geografsku izolaciju ve6rqe
ovih krajeva uslijeg neprohodnosti i njihov osieqaj
izvjesne-kulturne >superiornosti< prema okolnim
kuliurama, 5to se moZe tumaditi njihovim slobod-
nim Zivotom, onda 6e nam biti jasno, da su se u ta-
kovim okolnostima potrebe vrlo sporo umnaZale, da
je potroBnja dobara bila wlo ogranidena i da je pre-
ma tome standard Zivota morao stajati relativno
vrlo nisko. U ovakovim prilikama ne moZe biti go-
vora o lidnoj ili o skupnoj inicijativi, ni o uvada"
nju savr3enijih tehnidkih sredstava proizvodnje, ta'
to da u ovakovim krajevima nije bilo mogude pot-
puno iskoriE6avanje niti same fizidke sredine (rura-
lizam), a kamo li da se samu sredinu prilagotli
umnoZenim potrebama dovjeka (industriialwam),
K ovome treba jo5 dodati, da je ostatak koleb
tivnoga vlasni3tva, koje je u ovim krajevima zaun'
malo velike komplekse Suma i painjaka, sa svoje
strane oteZavao definitivan prelazak na intenzivniju
poljoprivredu, a s druge strane postojanje ovih kom-
pleksa kolektivnog vlasniStva djelomidno je omogu-
dilo njihovo nepovlasno prisvajanje i nagomilavanjo
nekretnina u rukama pojedinaca: to je uz ved trro-
stoje6e ekonomske razlike, naslijeclene rz ranijeg
kulturnog razvrtka, pojadalo dru3tveno razlikovanje
unutar ovih skupina. Dodajmo jo3 k tome, da se ti
ovoj kulturnoj zoni stanovniBtvo razrnjerno jade
mnoZi uslijed neznanja i uslijed shva6anJa naslije-
denih iz plemenske, a donekle i zadruZne kulture, pd
6e nam biti jasno, da je op6a pauperizacija ovih
') Gdjegod se u ovoj rzspravi govori o >nasljedi-
vanju< nisli se pod tim dnrXtveno, a ne biolo6ko naslje-
divanje. Prvo nastaje predajom i odgojem.
iirajeva neizbjeina posljedica njihovog kulturnog
rarvitka.
Uslijed svojih psihidkih i kulturnih osebina sta-
novnici su ove kulturne zone joB od ranije pokaziva-
li veliku pokretljivost, koja se pokazivala u sklono-
sti za seobarna, za definitivnim, privremenim ili p€-
r"iodidnim seljenjem. Razumljivo je, da je nagla pa-
uperizacija jo5 pojadala sa svoje strane ovu okol-
nost. U feudalno su doba ovi iseljenici naseljavani
na feudalnim dobrima ili su po drZavnim glavaritna
naseljavni na pustim zemljiStima, opustodenim za
vrijeme duiih ratova, ili su od njih formirane tzv.
vojnidke granice. Sa razvitkom kapitalistidke pri-
wede, naglim porastorn industrija i velikim radovi-
ma na prometnim putovima, iseljenici ia ovih kra-
jeva naili su zarade kao industrijski radnici, ali su
i kao sezonski radnici zalazlli u okolna podrudja,
gdje je poljoprivreda intenzivnije obradivana. Mno-
gi nalaze zarade u okolnim gradovima u obliku po-
sluge, neki u obliku ku6arenja, a mnogi opet u ob-
liku prosjadenja. Prema ovakovim dru5tvenim okol-
nostima razumljivo je, da se mijenjaju i sama
dru5tvena shva6anja, tako da se prosjadenje ne
smatra za sramotu, nego za dopu5teno welo priho-
da, >Zaraditi na Stapu< gotovo je isto tako iasno,
kao i zaraditi na nadnici, a desto je mnogo i renta-
bilnije. Otuda mnogo profesionalnih prosjaka, )po-
gorelaca<<i >gradozebaca<<iz ovrh krajeva.
Jedina vrst kapitalistidke priwede, koja uspjeS-
nije prodire u ove krajeve, to je trgovina. Od vaj-
kada je trgovina bila vrlo usko poveaana rrz pljad-
ku i grabeZ. Tako su se nekadanji gusari pretvarali
postepeno u trgovce ili su bili i jedno i drugo; gu-
sarske su flote postajale trgovadke mornarice i gu-
sarski su pljaikaBi osnivali trgova6ka sredi5ta, iz
kojih su nastajali gradovi i gradske drZave. Tako
su se i hajduci bavili trgovinom otetih predmeta
ili su se u neprohodnim i nesigurnim predjelima ba-
78
vu! prevoZenjem trgovadke robe (kiridZijanje), ko-
.1oj su istowemeno osigurali i nesmetan prol&a _u
Lrajevima, koji su bili pod njihovom kontrolom. O-
sim toga je stanovni5tvo, koje se bavi stodarenjem
kao glavnom pr:ivredom, upuieno na stalnu izmjenr.r
ili na prodaju svojih proizvoda u cilju, da podmiri
izvjesne trrotrebe, jer stodarska priweda, za razliku
oC ratarske, ne pokazuje teZnju za autarhijom.
Ako se k tome doda pokretljivost, lukavstvo
i sklonost k prevari, psihidke osobine ovih krajeva
uvjetovane hulturnim razvitkom, bit 6e nam Ja-
san tip trgovca, koji se formira u ovim krajevima
i koji prelazi u okohre gradove kao krdmar ili kao
prodavad stodarskih proizvoda, da kasnije prede
na prodaju mjeSovite robe ili da se konadn<i speci-
jalizira kao ugledan restorater ili kao trgovac na
veliko.
U izmijenjenim prilikama mijenja se i mor&I, a
taj se je narodito izmijenio u ovoj zoni u vezi sa pre-
laaom od hajdudko-stodarske privrede na ratarstvo.
Ranije je n. pr. u ovim krajevima vedina oporuka
bila krivotvorena. Za kradljivca se je kazalo, da se
je pomogao<<,a krive su zakletve na sudu bile redo-
vita pojava. Postojali su mnogi poku5aji krivotvo-
renja novca, pisama i isprava, a mito se smatralo
kao druBtveno korisna ustanova. Isto je tako kriva
mjera bila u redovitoj upotrebi u ovoj kulturnoj
zoni, kao i teinja za ptevatorn u radunima i newa-
danjem dugova. Tamnica se nije smatrala za sra-
motu, nego Sto vi5e Cesto pomagala popularnosti
utamnidenog. U ovoj zoni postojalo je i liberalnije
shvadanje seksualnog morala, a otmica je bila wlo
6esta forma sklapanja braka.
Inade su mnoge druge kulturne i psihidke oso-
bine ostale gotovo nepromijenjene, ako lh uporedi-
mo sa prethodnim kulturnim razinama. Tako je
druHtveni poloZaj Zene ostao i nadalJe wlo niaak.
Otac je zadr1ao autokratsku vlast u porodicl, kao
il
i obidaj, da tjelesno kainjava i Zenu i djecu, iltn iza'
zivlje 6este porodidne sukobe i pojaiava sa svoje
strane tendenciju iseljavanja, a utide i na izgradiva-
nje agresivnih lidnosti. Sila je i dafje ostala vode6a
i dru5tvena vrijednost, pa uslijed toga teZnja 7a.
vojniikim zanimanjima, Bto djelomidno tumadi raz-
I
mjerno veliki broj odlikovanih vojnika, i razmjerno
ve6i broj dasnika, potdasnika, iandarma i financij-
skih straZara podrijetlom iz ovih krajeva.
Nosioci ovoga kulturnog tipa mogu lako prido-
bit se za revolucionarne ideologije i iskoristiti u cilju
druEtvenih prewata. Medutim i u revolucionarnim
pokretima kao i u vojnidkim operacijama izgleda,
da je njihova prodorna snaga uspjeina u glavnom,
samo u koliko je pozadina sigurna i dvrsta, jer se
inaCe uslijed svoje mobilnosti i neizdrZljivosti ovaJ
psihidki tip lako demoralizira; on je uslijed toga jak
u ofenzivi, ali je slabiji u defenzivi.
v.
Ako sada drZimo u vidu, da je u na5em dru5-
tvenom razvitku iesto postojala i da jo5 postoji
mogudnost neposrednog prelaza iz seoske sredine
u vode6e priwednike, intelektualce, politiiare i dr-
Zavnike uslijed slabe razvijenosti srednjeg i viSeg
staleZa i uslijed demokratizacije prowjete, onda
nam je jasno, kako se mnoge kulturne i psihidke
osebine tz z,one plemenske kulture mogu prenijeti
gotovo bez izrnjena u gtadove, gdje ih kratko raz-
doblje nauka u srednjim i vi6im Skolama nije u
stanju preinaEiti. To je tim vi5e omogudeno tamo,
gdje su i >gradovi< u stvari proiirena sela, i tamo,
gdje su gradovi >osvojeni< od sela radi jake infil-
tracije seljadkog elementa, koji je bio u stanju, da
mnoge svoje kulturne osebine nametne i samomu
izvornom gradskom stanormi5tvu. Medutim grado-
vi u glavnom predstavljaju zapadno-evropsku kul-
turu i civilizaciju, a seoski elemenat iz plemenshe
80
i,
il
iri
ill
kulturne zone tuosi u njih svoja shvadanja, svoje
navike i psihidke osebine, koje u mnogim pravci-
ma odstupaju od mjerila postavljenih od Zapada.
Taj 6e kontrast biti, razumije se, tim slabiji, dim
je jadi starosjediladki gradski elemenat, kroz diju
6e retortu prolaziti doBljaci sa sela i biti na taj na-
iin prisiljeni, da u ve6oj ili manjoj mjeri mijenjaju
svoje kulturne osebine i reorganiziraju svoje lidnosti.
Nije dakle bez vaZnosti pitanje, kakova je dru5-
Etvena struktura gornjih slojeva neke zajednice; iz
tih se gornjih slojeva naime formiraju vladajude
skupine, a ako da pravna vli,st nije deko
"namo
?pstraktno bi6e, nego naprotiv konkretan skup
ljudi koji upravlja zajednicom ili u dijem se intere-
su upravlja zajednicom, onda je wlo vaZno, da
zrramo iz kakovih je ekonomskih, idqinih i psihid-
kih elemenata sastavljena ta skupina, jer 61 ona
Ioja. shva6anja, svoje interese i ivoje metode po-
istovjetovati sa interesom ditave zajednice i tehit
6e, da ih putem svoje vlasti i svojih organa namet-
ne i ostalim dlanovima zajednice.
,Razumije se, da kod proudavanja dru5tvene
strukture neke vladaju6e skupine treba imati u vidu
konkretni i strogo definirani sludaj, a mi imamo
pred sobom nekoliko takovih sludajeva, jer je ele-
melat iz plemenske_kulture, koju raspravliamo,
prelazio ! razna kulturna i politi8ka podrudjl i u
ramim historijskim- razdobljima, a to je neirogu-
-
ee sve odjednom obuhvatiti i uopditi. Mi 6eino
se prema tome i dalje dr?ati na5e metode i pri-
kazati >idealni tip< gradanina, izgradenog iz tte-
menat_aplemenske kulture, koja je u toku svoga
rantitka pre5la ve6 navedene t<ul[urne razine. U
kolikoj 6e mjeri taj >idealni tip< biti preinaien,
-
zavisi od raznih okolnosti, koje se moraju ispitati
posebno za svaki konkretni stuiai.
_Vldjeli smo ranije, da kadj plemenska kultu_
ra dode u uZu vezu sa kapitalistidkim sistemom.
 koje se formiraju u p-Ieme.nskoj sredini politidara biti, da formiraju ideologije i teorije, ko-
okolnosti,
riii:La--:t:ecaia tapitalistidkog druFtvenog ul-e.qe- jima 6e najbolje opravdati ekspanzivne teZnje ova-
rrir]- ttut6Uito pododuiu iseljavanju u obliku kove zajednice; otuda je te5ko nai6i na objektivnu
;J;;""ilil-i-"o:tii8[*t ianimanja u-okolna ili uda- nauku u ovakovoj sredini, dok je s druge strane wlo
"sretliSta;ili 6e pojedinanaseljara- vjerojatno, da 6e militarizam i nacionalni imperia-
if;i;;;;dska neke druge lizam postati vode6e vrijednosti javnoga hivota.
geograrsKoga poloZaja- ili ratli
<li svosa -o""1"ii
sui*Gtu, iz kojih 6e se razviti tr- Ako se kulturne i psihidke osebine plemenske
;il;;l;
po:uuu polusela i.polugratlova' koju kulture, na nadin koji smo opisali, zadrhe meilu gor-
E""isi" ili'o"u njim slojevima, to 6e se oditovat na primjer u auto-
3mo ve6 prije sfomenuli, a koj.l 6e biti narodito P9-
trgovarmrr zanimanja iz okol- kratskim teZnjama istaknutih lidnosti, taho da 6e
;;;;" ^-ro"*ii'anje primjena demokratskih nadela u praksi biti gotovo
etenienta. Ve6 drugo pokoljenje- ovo.g
""g--.f:"etog sloja trgovaca i v.ojnika .Uit .ce nemogu6a ili 6e biti zr'atno ogranidena. Isto tako
iormifanog-naobiaZeno
""ir." u srednjim i visokim 69 se u ovoj sredini zapaziti i snaZno razvijen nepo-
;;i"i- dijelom
6e narodite sklonosti k slobotl- tizam kao ostatak osje6aja rodovske solidarnoiti.
Sk;;;; i'iit azivat
Tu 6emo zapaziti i pojavu urotni3tva, to jest re-
nim zvanlima i politidkim djelatnostima' Ovakav volucionarna raspoloZenja ogranidena na male sku-
ri:awitak d"ogogu- pokoljenja je uslovlje-n !rgoya6- pine i bez veza sa Sirim masama. TJz to 6e do6i i
t<im t<apitatiz:mom, koji 2a razliku ocl inilustrijskog' tgLnja aa vla56u pod svaku cijenu i odrZanje na
ilot"uzi"i* mladim iSudima omogu6ava u gla-v- vlasti svim mogu6im sredstvima, jer je vlasf i u
nom iri srorodne profeiije ili dinovnidka zanimanja' ovoj sredini ostala vode6a druStvena vrijednost. K
srediira, koj-a je pod utjecajem llemen- ovome treba dodati pomanjkanje autokritike, vla-
.kih, knltornih i psihidkih osebina, sklona ie olo-
"-a"rrSt.r"tta
stito. pr.ecjenjlvanje, a potcjenjivanje i netolerancija
*" b"uo*" izlazi, u koliko ne postoji prezasi6e' protivnika, slabo razvijen osjeiaj odgovornosti
-i
nost slobodnih zanimanja. pomanjkanje smisla za sitan, discipliniran rad za-
Ovim putem smo doBli do tri osnovna elemen- tim pomanjkanje hurnanih osjedaja, gramzljivost za
ta, iz kojih 6e se sastojati gornji slojevi-neke za- materijalnim dobrima, silu kao glavno sredstvo vla-
jednice, Iloja je na prelazu iz plemenske kulture u
-druStveno 6anj?, a prevaru kao dru5tveno dozvoljen nadin
tapitalistidko uredenje i zapadno-ewo- pona5anja; i konadno u ovoj sredini 6e biti narodito
sku civilizaciju, a to su: vojnici, trgovci i profesio- nagla5ene druitvene razlike i privilegije, koje 6e
nalci - politidari. Ako se iz ovako sastavljenih gor- davati.snaEan poticaj pojedincima u njiliovoi teZn5i,
njih slojeva formira pravna vlast' to-jest ako.dodte da se istidu i da vode.
d6 osniianja drZave, bnda je jasno, da 6e se i vla-
dajuda sku-pina u takovoj drZavi sastojati iz istih
eldmenata i time, da u vezi sa ramim okolnostima'
iedan ili drugi elemenat moZe prevag-nuti nad osta-
iimr. TrebJipak imati u vidu, da 6e ovakova dr-
lL

lilr
lil
li'l i,ava pokanvatl jake ekspanzil'ne teZnje i da 6e se
rll
u tom sludaiu pravna vlast oslanjati prvenstveno
na vojnike i'trgbvce, dok 6e zadala intelektualaca-
ir rrrii ' i
83
',i t2
li,l
ZIVO{I U PASITINIM KBAJDVMA
L voda za fitarske, dakle o dobavi namirnica neop-
Priroda i kultura")
Osnovna je ekonomska karakteristika na5ih -pa';
sivnift-f.rajevi ekstenzivno stodarenjg i raostalost
ootiop"iltrette. Tako u trokutu Banja Luka-Mostar-
'
Spiit prema podacima Bi6ani6a1) u mnogjm ko-
tarelvimd obract6na povrSina iznosi manje 9d jedne
tre6ine ukupne povrBine tla, a i na toj skudenoj po-
*Si"i p"i"oO ,.,ittt;" je vrlo nizakt tako da jedam i
pSenica daju svegi 3 do 5 puta kolidinu zasijanog
ii"-u,"u, a"ot u Slavoniji na.pr. >moile pBenica dati
i"po 20 puta sieme, uz-manji trud<. Ove su prilike
uvletova-ne geografskim okolnostima koje. uzrol"jq
poinanjkanie voae ljeti, a poplave zimi, 5to odlosi
itoattn ,enil3u, a donosi piiesak, tako da se
silom
prilika i sarire oranice, gdje ih ima, pretvaraju u
livade.
PoBto je ekonomska struktura ovih krajeva u
direktnoj zi,visnosti od geografskih okolnosti, to je
u toku dugih stolje6a ovdje prevladavao stodarsko
stanovni5tvo, narodito ovdari. Ovo stodarsko sta-
novni3tvo je'podrZavalo i razvijalo naroditi tip kul-
ture, koji l" bagout"ao ovoj sredini i koii nam .i
danas moZ6 oUjasniti druBtvenu organizaciju i psi-
hidke osobine ovih krajeva.
Od naroditog su interesa opaZanja Bi6ani6a o
dru5tvenoj ulozi trgovae a u pasivnim krajevima.
Ekonomslia struktuia ovih krajeva naime narodito
pogoduje -r razvijanju trgovaca jer.-su stodarski kra-
jeii n ostalu potjopiivredu nuZno uPq6eni la i2-
-od-
irr5"ttn dobara; tuda veliko znadenje lokalnih
. sa]mova u ovim krajevima, a s tim u vezi formi-
lir,l ranje trgovaca i trZi5ta.
iiiil *) Stampano u >Hrvatskom dnevniku<, 1. I. 1937.
""il 1) Rudolf Bi6ani6, Kako Zivi narod, Zagreb, 7936.
84
iir,ll
Iir,ri
PoSto se radi ovdje o izmjeni stodarskih proiz-
hodno potrebnih za odrLanje Zivota, postoj!-u ovul
krajevima narodito razvijena aavisnost seljaka od
mjeinih trgovaca i s druge strane opet iskori56ava-
nj-e te zaviinosti sa strane trgovaca. Bi6ani6 donosi
n6ko[ko primjera upravo okrutnog izrabljivanja
seljaka sa strane trgovaca, ali Sto je narodito zna'
dajno u ovim odnosima to je, da u pasivnim kraje-
viira trgovci kupuju zemlju i akumuliraju posjed..
Baiuslijedio-ga 5to se u ovim krajevima.w5i
izmjena dobira radi potrebe podmirivanja.najnuZ-
nijiir Zivotnih namirnica, kao 5to su- Zitarice, oko
?4 posto od svih zaduZenih seljaka zaduZeno ie zato,
Sto su prisiljeni kupovati hranu. Kad ne mogu
otplatiti dug, moraju prodavati zemlju, koja ta-ko
doiazi u rulie mjesnih trgovaca. Zato >>.. . zemlju
prodaje sirotinja. Prodaje je navi5e za };'ljeh<. Zato
i cijena zemlji5tu u ovim krajevima nije velika. Ona
ianosi danas 600-1000 dinara za 1000 d. m. za ora-
nice, a izmedu 10-100 dinara za paBnjake.
Ovim putern dolazi do oboga6ivanja pojedinih
seoskih porodica na radun sirotinje i dru5tveni ugled
tih porodica raste u vezi sa njihovim ekonomskim
starijem. PoSto se taj ugled zasniva na nekretni-
nami, relativno je trajan, to jest odrZaje se za istu
porodicu u toku nekoliko generacija. Tako dolazi u
ovim krajevima do stvaranja t. zv. >uglednih ku6a<.
Te >ugledne ku6e< su prave dinastije za pojedin-a
sela i ditave krajeve; oko tih porodica, njihovih
interesa i medusobnih sukoba desto je povezan sav
politidki i kulturni fivot ovih krajeva.
-
Tzgleda da je u ovom pogledu dru3tvena struk-
tura ovih krajeva kroz tisudu godina bila gotovo
nepromijenjena. Sto su danas trgovci, to su ranije
fite istat<nute kude pojedinih rodovskih i plemenskih
glavara, a poslije njih feudalna gospoda. fsto kao
Eto danas tlgovci, tako su ranije rodovsko-plemen-

ski glavari i feudalna gospoda iskoriScavali slabije i
ii
neza5ti6ene u cilju, da uvedaju svoje posjede. Go-
r ri li
tovo pred hiljadu godina, za vladania kralja Zvoni'
ilt
ill mira, jedan od dalmatinskih posjetlnika, Petar
I
eerne, poklonio je crkvi sv. Petra u Selu velike po-
ri
sjede. fz darovnice se razabire, na koji nadin je.
ugledni Petar derne do3ao do velikih posjeda. On
ovako opisuje darovane destice: >kupili smo i drugp
zemlju od Dobrovita i sina njegovog Dedomira,
zvana >>Lav<<, za Sest wdeva vina. . . Kupili smo
zemlju od lvani5a .. . za detiri modija zrnja.. . I
nabavio sam od ZuIa zemlju za detiri sira i detiri
kruha. . .< I t. d.
Medutim tradicija o postanku velikih posjeda i
pojedinih >uglednih ku6a< u kraBkim krajevima wlo
je Ziva. Mnogi seljaci u tim krajevima i danas pri-
iaju, kako su pojedinci >prodavali svoje zemlje za
komad kruha<<, pa nije nikakvo dudo, da mnogi
misle zajedno sa BoZom Turalijom iz Otinovaca, >da
obradun nije joi gotov<<.
Prirodne okolnosti ovih krajeva, koje su pogo-
dovale ovdarstvu, a prijedile ranritak poljopriwede,
onemogu6ile su razvitak autarhijskih t. j. samostat-
nih gospodarstva. Prema tome u ovim se krajevima
nije mogla oclrZati niti razviti zadruLna organiza-
cija u smislu agrarnog kolektivizma (skupdina),
nego jedino zadrrga u smislu obiteljskog dobra,
velike obitel.ji (ku6a), pod upravom oca obitelji
(starje5ina). a ne pod upravom gospodara,
izahranog na odredeni rok. Uslijecl toga su i uzroci
raspadanja zadru,Lnog Livata razliditi u ova dva slu-
daia. Agrarni kolektivizam je podlegao utjecaju
novdane ekonomiie, reorg,anizacije proizvodnje Ea
trZiBte i prodiraniu industrijskih proizvoda, a velika
obitelj u stodarskim krajevima se raspada uslijed
prelaza iz ekstenzivnog stodarenja na intenzivniju
i; pol'ioprivredu, t. j. na poljopriwedu ogranidenu na
toliko male pow3ine obradive zemlje, da je odr?a-
86
i
il
llr:
il;,
vanje velikih obitelji -Pa njima nemogu6e' I u ovim
-gospodarstava
posjeduje
i;;j;"i-t naime iedina
i"oda f iutara zemtje po poiedinom g-ospodarstvu'
ziii ii dieanie na ulitf za$to se raspadaju zadruge
r."uJu.tl*u, dobio od seljaka owakoveodgo-
"-."iit" ufii"*, je zemlja, pa svak svakome smeta('
"o""i
;;;d J;emu, ida'tto s-esprema*, >zaito da hranim
det*". bratovih, kad ja sa svoje dvoje djece mogu
na svojoi polovici lak5; izi6i na kraj<, i t' d'
Prelan od ekstenzivnog stodarenja na mo-
tidarstvo i poljopriwedu "velikim uvjetovan je u ovim kra-
iuui*" s iedne itrane padom stodarskih
-. ",t oatto.o prema poljoprivrednim proiztro-
i,;;;.d,
"dil; , a"ng" str-ane je uvjetovan ogranidenjem
ir"ijtu""ju. Po?rato je, da su stodarski krajevi-od
;ij,tk d"avali najve6i kontingent- iseljenika'. Sto-
d"iJ; lr"e po svom zanimanju pokretan, stalno se
seti, "inaividiralista je i agresivan-,ier nije discipli-
l.Sr.im poljoiriwednim radom, lLego.prov-otli
dobar dio vremena u plandovanju' On i9 stalno
"i"i"
;p;;;",-da ide na bliZriie trZi3te, da mijenia svoje
pi-oir"o'a", pa je prema iome i po svom zanima-lrjui
io irsitiol6giji spreman da se seli i rado se
5uri.""oioi
rVr"l,r,iti- otioittoiti tta svjetskom i domadem
l"ZiSt,t"uaa u posljednje vrijeme znatno su og14i'
8ir"-t"og"enost i sdronJkei [rajne emigracije' Usli-
jed togi na3i stodarski krajevi Plstaju prenaseljem
ir odn"osuprema obradivoj povlsini ovih krajeva'
Tako na pr. prema podacima--Bi6ani6a u kotaru
Stolac dolize 342 dovjeka na 100 ha obradive povl-
Ji*, aot u Vojvodini na pr. dolazi svega 101 dovjek
na 100 ha oranice.
Nema sumnje, da se uslijed ovih izmjery m?-
terijalne sredine"mora istovremeno mijenjati i psi-
hologija i kultura ovih krajeva.
87
 II.
Psihologija sela*)
Bi6ani61) u svojoj knjizi o Zivotu u pasivnim
krajevima donosi uekoliko interesantnih podataka
iz kojih moZemo dobiti prilidno jasnu sliku o rzvje^
snirn teZnjama, naklonostima i mentalitetu kojirn
se odlikuju ti na5i krajevi. Poznavanje psihidkih
osebina od osobite je vaZnosti i za politidara i na
sociologa u koliko ZeIe upoznati selo i seljaka i u
koliko Zele aktivno sudjelovati na reorganizaciji
sela i na njegovom materijalnom i kulturnom pri-
dizanju.
Iz podataka koje donosi Bi6ani6 a i inade je
poznato, da je selo u pasivnim krajevima jade dife-
rencirano i ekonomski i druStveno, nego 5to je to
n. pr. selo u Hrvatskom Zagorju. Ova je diferenci-
jacija nslovljena posebnim ekonomskim prilikama i
posebnim kulturnim razvitkom ovih krajeva. Ovi su
krajevi naime kroz stoljeda bili u glavnom stodar-
ski, a bili su kroa stoljeda takoder izloLeni i poseb-
nim politidkim prilikama i politidkim promjenama,
jer su bili poloZeni najprije na granici dvaju Car-
stva, zatim na granici dviju Crkava i konadno na
granici izmedu Islama i KrS6anstva, na granici iz-
medu Istoka i Zapada. Osim toga su to krajevi gdje
se je dugo odrLavala rodovsko-plemenska dru5tvena
organizacija i gdje je ratniBtvo, hajdukovanje i ju-
naStvo bilo dugo vremena iskljudivo zanimanje jed-
nog dijela ovog stanovniBtva.
Sve te osebine same autohtone kulture, kao i
utjecaji iz vana, nisu mogli sasvim nestati i odrLa-
vaju se u manjoj mjeri i u novim oblicima sve do
danas i ako pod utjecajem novih prilika stara shva-
6anja naglo isdezavaju, a nova se isto tako naglo
stvaraju.
* ) Stampano u >>Obzoru(8. I. 1937.
1) Op. cit.
88
Jedan od takovih ostataka, koji se jo3 moZe
nai6i u pasivnim krajevima, to je narodito razvijena
teinja za individualnim isticanjem, za razlikovanjem
od drugih bilo u demu. Ta se teLnja za razlikova-
njem opaZa u akumulaciji aemlje bez obzira na
njenu rentabilnost i mogu6nost obrade, u polaganju
ve6e vaZnosti gradnji novih i prostranih kuda, nego
njegovanju stoke i unapredivanju poljoprivrede, u
velikim troSkovima za odijelo pored vrlo slabe is-
hrane, u velikim tro5kovima za svadbene i pogrebne
obidaje, koji nisu u nikakvom razmjeru sa ekonom-
skim stanjem pojedinih seljaka, itd.
Ovu teZnju za isticanjem i oblike u kojima se
ona pojavljuje, ova.ko opisuje Ardali6,) : Momak u
velikoj ku6i, njemu je lako. On se ponosi, on robu
najzanositiju nosi i probiruje; oruZje, dok nije za-
kon zabranio nosio bi ka' ajduk; - on je osoran,
ne da se ni pogledati, sve zato gdje je iz ku6e velike.
Ko je u krdmi nego on? U kolu med curama nego
on; on na sajmu, svugdje on. On i privati (ukrade)
kad mu ne3to do ruke dode, jerbo iz takije ku6a
mopci su duplo slobodni, pa se svakog ne boje,
ku5aju se desto s kim bud za5to i pobiti. Oni se ne
stra5e ni u prZun (tamnicu) u6i. Cura se ne obazire,
je on kindidZija i Sto je bijo u prZunu, jer ga
1tg
dri,i za junaka. U ime toga rede ona: Eto vai3a, 1o
je u prZu,nu i u soldatije, a koje budala stojl kod
ku6e.
- 9u. teLnja za isticanjem, za razlikovanjem od
drugih, utjecala je na broj iseljenika ia ovih krajeva,
koji kao Sto je poznato daju relativno najve6i kon-
tingent iseljivanja. PogreSno bi bilo twditi, da
jedino ekonomski razlozi tjeraju ljude iz ovih kra-
jeva da sele. Pored ekonomskih postoje i razlozi
psihidke prirode. Bi6ani6 je na primj-er zapazio,
- :) Vl. Ardali6: Bukovica, Zbornik za narodni Llvot
i obidaje, sv. V., str. 7.
I
I
da najviSe seli srednji seljak - i da ie tai 'tT"Ii- znlakova ugleda. Tako se n. pr. kaZe u pjesmi o
;;;i najviBe 5tedi6 zato, da sa syojom u3tede- sinjskoj alci:
r-i"r* kuiuje zemlju. Tom sredniem.- seljaku
Viie vrijede na Vodji haljine
il*lJu Uifo i6 narodito stalo, da se nagomilavanjem Neg' tri pluga polja od Cetine
;?;rlil irdisi; nad svoiu sredinu' Prema gpa,'tu-
je-opisao Bukovicu u Dalma- I detiri zelene livade
;il; arai'tiea, koji Sto u koga najbolje imade:
;iit,^tr-;;irr r."'ui"u"u i miogi inade bogati sgljaci
Jederma mu od suhoga zlata,
."id; io je valjdd zato, ier su Zetlni promjena ili igr Kakve nigdje ni u koga nema;
i*-i" li"i, aa ie srediia u kojoj se nalaze suviSe Sablja britka o bedru mu visi,
*t ue"tt" za njiliove ambicije, za njihgv nemir i aa Kakvu nikad jo6 vidio nisi;
teZnjir za aktivnoB6u i za isticanjem' Bijesan vranac pod njim poigrava,
" Svi koji"se wa6aju, ako su
"lifto"o novac, a i
-uitedili O<iora mu narod obasjava,
o"i f.oji .o f.oa ku6e'ne5to stekli, osim kupovanja
Ona mu je ko u vitezova
;;Ij", graae velike karnene ku6e. Ranije u rodorr-
Nelepi6anegda5njihknezova.. .
sr.o-pGnienskoj organizaciii, ug]edni rodovski I ptu'
t*"'.f.i glavari graaiU su >kule<, to leqt ku6e na Nije dakle nikakovo 6udo, da je Bi6ani6 na pi-
;;t;lik"""pratovi, koje su bile vidliivi dokaz !gle$a' tanje, 5to vi5e vole, bolje se hraniti ili ljep5e odjo.
mo6i i vldsti. Ta se psihologija nije mnogo tgije- nuti, dobivao skoro svuda odgovor i od mladih i od
i zato ako bi smb danai ove krajeve sqttili. 99 ljudi u punoj snazi, da vole odijelo nego jelo i da
"ifr
irgf"a" prostranih kamenih ku6a, do5li bi >nitko ne zna Sto je u meni, a svak vidi Sto je na
ao zakljudka, da ovdje vlada prosperitet,..a u
":tfrovifr meni<<.
"6o
.f"u"i unutri3njost ku6-a iz Slidno je sa svadbom i sa pogrebnim svedano-
"ii.e 1t
auf"f.u "fuaa"glad'i
u razti3eru sa njihovim vanjskim iagledotg' stima. I ovdje vidimo da iracionalno desto prevla-
Slidno je i sa odijeiom. Potpuno narodno odi- dava nad racionalnim. U selu Kandiji, na bugojan-
'ielo vrlo ie elaborirano i wlo je skupo' Bi6ani6 je skom polju, imu6nija ku6a tro5i za svatove 5-
izradunao," da narodno odijelo iz ovih krajeva ko5ta 6.000 dinara, a na Kupreskom polju pomaZe kudu,
danas mu3karca oko hiljidu dinara, a Zensku oko u kojoj su svatovi, ditavo selo. Tu se potro5i svega
1500 dinara, ali od toga je samo polovica kupovne u vrizednosti do 5.000 dinara za jednu svadbu.
robe, a ostalo je proilvotl samgq? seliaka, . Pa i9 Kad se govori o svadbi u ovim krajevima, treba
prema tome u stvari to odijelo joS. skuplje' Ak9- bi i opet imati u vidu, ctrase ovdje radi o krajevima
se joX k tome pribrojilo i oruZje. t. -j. kuburf, PuBka' gdje je ranije postojala rodovsko-plemenska dru-
no/evi, koji k-tomu- odijelu pripadaju, onda bi ci- Stvena organizacija i da je u pitanjima Zenidbe od-
jena takoriog odijela bila daleko ve6a. Meitutim nose ludivao ne pojedinac, nego ditav rod, a neki put i
seljaci i druga, manje elaborirana narodna odijela, ditavo pleme. Isto tako su u svadbi sudjelovali svi
koja stoje izmedu 400 i 600 dinara. I tu je -prilike' dlanovi roda, a neki put i ditavo pleme. Ugled sva-
u 6voj iazlici u odijelu, da se pojedinci razlikuju i tova odredivao se je prema broju udesnika i prema
istidu pred drugima-. Narodna pjesma wlo dobro daljini i ugledu roda i plemena iz kojega je clje-
ilustriia ovu teZnju za isticanjem putem vanjskih vojka dovedena. Svi su svatovi bili oruZani i ako su

90
t:

ll'
i
il,i1,
ilrrlr
nutem sreli druge svatove, doilo je do boja, jer se
'l
5uatti ni drugi nisu htjeli uklonit s puta. Ukloniti
iri -s
rl .,j
se puta drugome znadilo je priznati vlastitu ne-
I
ll
lt -podredenost,
l:i
mo6, inferiornost, a to u snaZno dife-
rencir-anoj kulturi nitko nije htio- priznati, -.pa
ll
L makar pdd ciienu vlastitog Livota. Od tuda tolika
>svatovika groblja< na koja nailazimo u tim kra-
jevima.
Danas vi5e nema rodovsko-plemenske organiza'
cije. Ipak su svatovi jo5 uvijek djelomidno oruZani
i pucaiu iz kubura, ili ve6inom u zrak i ako jo5
urriiek-dolazi do krvavih obradunavanja, ti su siu-
daj6vi sve rjedi. Ali joS uvijek b-1oj.-slratova i obil-
ttoit Selu i fi6a kocl ivadbe su odludni za dru5tveni
ugled- u selu. >>Nemogu pred selom< dobivao je
Bi6ani6 odgovor, kad je upozorio seljake, da im tro-
ldx za svadbu upropa36ava ditava gospodarstva.
U spomenutom djelu Ardali6 iznosi jo5 leke
psihidke bsebine ovih krajeva. Tako on tvrdi, da u
i3ukovici >kogod 3to prisvaja oli na pravi oli na
krivi nadin, reku mu, da voli sebi<. Medutim ova
teZnja za prisvajanjem tuttega i narodno shva6anje,
kojernu je to sasvim opravdano, nije drugo nego
poitiedica dru5tvenih odnosa u ovim krajevim_a.
ifi6anie nam daje mnogo primjera iz kojih se vidi,
kako manje imu6ni seljaci iesto dolaae u sukob sa
trgovcima, svedenicima, dinovnicima i predstavni-
eima nekih slobodnih profesija (advokati i lijed-
nici), kad ih ovi pretjerano iskori56avaju. Razum-
ljivo je dakle, kad Ardali'6 kaLe, da >>naroddrZi, da
nije grijehota crkvi zanijeti, drLavi i krdmaru ne
ptititi, jer kaZu da crkvi i tlriavi svak daje; krdmar
da i on drugome zanosi i u radunu krade<<.
Slidno je i sa krivim zakletvama. Evo Sto o
i tome kaZe Ardali6: >Ako dode do zakletve, muka
l li nije na sudu se kleti. Vele, da bi oni digli i deset
ri LI
prsta, a kamo li ne bi tri ona patrljka, 5to nokte s
nji i ne zna kad je odreza, a nije ih ni prao<. Do
ii t
l.r " E2
i
:
, i l
li:r
lr'.r
lii
I i. I
il.i':::i
krivih zakletva ovdje dolazi u stvari iz dva tazloga'
Prvo zato, jer su se ovdje joB odrZala izvjesna
shva6anja iz ratnidko-hajdudke pro5losti ovih kra-
jeva, a po tim shva6anjima svako-sredstvo u borbi
je. Zato seljaci ovdje
-ovako n-epri.'iatelja dozvoljeno
irotiv
opravdavaju krivu zakletvu: >Oni vele kad
se kunuf da se to mole Bogu, da njega prizivlju u
pomo6, da sataru svog du5mana, protiv koga.-se
iunuu. Drugi je razlog krivih zakletva u tome, 5to
danaSnji naEin- zaklinjanja na sudu koji je proizvod
zapadne civilizacije ne odgovara shvadanjima ove
st6darske sredine. Prema Ardali6u ovako bi trebalo
njih zaklinjati: >Kunem se da 6u kazati pravo tako
bio zdravo- Kod ku6e ne na5ao u zdravlju i veselju;
onako uzdigao porod uz koljeno, onako da mi usjev
rodio, onako da mi bili zdravi voli i konji, onako
zdravo iza5lo tele iz krave, janje iz ovce' pile iz
jaja i dijete 1z Lene, itd.<. Da je njih ovako zakli'
njati, kaZe Ardali6, nijediti se ne bi na5ao, da bi
krivu zakletvu poloZio.
Shva6anja koja su se odrZala iz ratnidko-haj-
dudke proilosti ovih krajeva pojadana velikim si-
roma5tvom odrazuju se u odnosima prema henama
i uop6e u odnosima prema slabijima i nezaBti6e-
nima. To se odralava na primjer u ovim poslovica-
ma: >>Nesretnom dovjeku umiru krave i konji' a
sretnome Lene<<;>Odrani tudu sirotu za svoju Stetu
i sramotu. Dobra mladu ne dini, zaboravit 6e; a
staru nikako, jer nema dokad da wati<. U potpunoj
oprednosti sa ovim shvadanjima su shva6anja ra-
tarsko-zadruZne sredine, koja redovito wlo visoko
cijeni Zenu i kod koje su vrlo raavijeni osjedaji do-
vjednosti, osje6aji dru3tvene zaBtite slabijih. Tako
su na primjer seljaci iz Hrvatskog Zagotia, kad su
doBli u sukob sa vlastelinima radi poljskih radova i
nadniea, postavili vlastelinima ove uvjete: 1. Odre-
dene su minimalne nadnice prema wsti posla.2. Za-
branjeno je unajmiti djecu za poljske radove-
 3. Zenske dobivaju istu nadnicu kao i mu5karci.
4. U podjeljivanju radova, siroma5ni seljaci imadu POSTANAK VIIDAJUEIII SKUPINA U
prednost. 5. Selo, a ne vlastelini otlludivat 6e o tome, RANIJEM DRUSTVENOM R,AZVITKU
tko 6e dobiti rad. 6. U pregovaranju sa vlastelinima HEVATA")
selo 6e predstavljati dva seljaka i to jedan koji je I.
sam poljski radnik i jedan koji to nije. istraZivanja na podrudju
Prema rezultatima
Ali krivo bi bilo misliti, da su psihidke oso- drlstvenih nauka izgleda, da svaku diferenciranu
bine urodene. Promjenom ekonomskih i politidkih tTudst<uzajednicu moZemo podijeliti barem na dvije
pritika mijenjaju se i shvadanja i teZnje, ka,o i dru- gornje i donje itoieve. Gornji s-u-slojevi
. Stvena struktura pasivnih krajeva. Uslijed oteZane "'r."pi"", "t lrip"aOa ve6i dio- druitvenih dobara i
r.oji*u
emigracije, nastaje prenapudenost ovih krajeva, a s ""i'
urijeOn6sti. Ai ieaovno i u ovim gornjim slojevima
tim u vezi parcelacija zemlje, opda osiroma5enost, ;;?;;; ;.zlikovati ili iztlvojiti manju skupinu, koja
ublaZivanje druBtvenog razlikovanja, prelaz na agri- ;i;a; zajednicom i koju nazivamo vladaju6a sku-
ii' kulturu i na intenzivno stodarenje. poljodjelsivo
oi""l pripada istdvremeno i relativno najvedi
kao i intenzivno stodarenje zahtijeva vi5e iadl, vi5e "j,i:
iio O"uitrreiih- vrijednosti.
-bave Suvremene se druBtvene
ilI individualne discipline, a manje plandovanja, pa se e intenzivno problemom, kako nastaju'
ill t]q ,putem moraju ubtaZiti pretjerane teZnje ia in- "aut i kako nestaju jedne vladajude
I kako se odrZavaju
dividualnim isticanjem, ekstremna egocentridnost, *t upittu, da bi s6 zamijenile drugima. O tome ima
leryir i teZnja za promjenom i za isJljavanjem, u izgratlenih teorija, 6iia ie op6a grijeika,
koliko to iseljavanje nije uvjetovano stvarnim eko-
da ovomu ilI onomu diniocu daju prednost ili pre-
""e'Oo"iu
nomskim_ potrebama. Time se psihologija seljaka vaEu nred drugima i da teZe za uop6avanjem; to im
lii u pasivnim krajevima pribliZava postepeno pJifro- za&ai6 znatne te5ko6e, kada svoJa.. uoplavanj.a
logiji seljaka iz Gornje Hrvatske. ho6e da primijene na konkretni sludaj' Ta-ko je
ii
li Ta se izwfiena psihologije vidi ve6 u tome, Bto n. pr. piznati Gumplow\cz9va') teorija, da
ill,, se. j u ovim krajevima podimlje razvijati seljadka
-samosriijesti ie uu sirim dr?avama vlada5u6a skupina sastavljena
r'i svijest, Sto seljaStvo i ovdje dolazi do
o vlastitoj snazi i o potrebi svoje politidke, kufuur-
6d tudinst<og i ratnidkog elementa<, napravila. pri-
lidnu zabunu u na5oj doma6oj historijografiji i so-
ri
ne i ekonomske emancipacije. Ekstremni individu- ciologiji, kad su sam-Gumplovic-2,a i-drugi sociolozi
,ri afizam slabi i rantija se smisao za meclusobnu po- i frisToridari htjeli primijeniti Gumplowiczovu teo-
To6t kao i osjedaj potrebe za organizacijom i- za riju, da objasne, kako je nastala hrvatska sredo-
kolektivnim nastuporn. vj"et<ovna dilava'. Po5to je ovaj.. problem joS uvijek
ai<tuelan, a ima i teoretsku vaZnost, to 6emo se u
ovoj raspravi pozabaviti njime, ali- 6emo se p-oslu-
Ziti"drukdijom metodom istraZivanja. NaBa 6e se
*) Stampano u >Mjesedniku<, br. 9-10, 1935'
'j Gumptowicz: Allgemeines Staatsrecht, Innsbruck,
1901.

94
 naime metoda sastojati u tome, da 6emo prorna-
trati, kako su se u toku kulturnoga i politidkoga
ramtitka od najranijih pa do novijih wemena stva-
rale, od.rZavale i kako su propadale vladajude sku-
pine Hrvata i Srba. Promatrat gemo dakle t a,z-
v i t a k vladaju6ih skupina bez obzra, da li se u
svakom pojedinom sludaju radilo o >drZarmoj< za-
jednici ili ne, jer i na >drZavu<< kao i na svaku
drugu dru5tvenu pojavu gledamo dinamidki, t. j.
1
gledamo je kao neprekidni proces ran,itka, koji se
najbolje moZe shvatiti samo u vezi s onim, 5to je
bilo ranije, i s onim, 5to se iz toga kasnije razvilo.
Istina je, da moZemo gledati dru5tvenu pojavu, pa
i drZavu, statidki, t. j. u stanju mirovanja; ali je to
samo fikcija, kojom se sluZimo, kada nam je po-
trebno odrediti dru5tvenu ravnoteZu za jedan kon-
kretni historijski momenat, t. j. kada nam treba za
jedno odredeno i kratko vremensko razdoblje od-
rediti, koji su dinioci ba5 u tom momentu sadinjavali
dru5tvenu teZu i protuteZu. Rezultati, koje 6emo
dobiti izloilenom metodom, imati 6e i teoretsku
vaZnost u toliko, Sto 6emo na osnovu na5ih doma6ih
podataka mo6i da osvijetlimo postoje6e teorije o
>cirkulaciji elita<,).
Problem vladajudih elita moZe se najbolje pro-
udavati u razvitku rodovsko-plemenske organizacije
Hrvata.
Istina je, da su Hrvati moZda jo5 prije nego
Sto su se sreli sa azijskim nomadima, do5li u dodir
sa germanskim ratnicima. Ove su gerrnanske sku-
pine u svojem politidkom razvitku ve6 bile do-
stigle stepen centralizirane politidke vlasti, koja
je bila u rukama kraljeva; a poznato je, da je bi-
rem u nekim sludajevima njihova vlast bila pri-
kazivana, kao da je boZanskog podrijeila. I ove- su
') Sorel, Max Weber, Pareto,
li
Karl Mannheim. W. y.
Elliott, Lasswell itd.
l l t
96
ii
se skupine odlikovale pljadkaikim i ratnidkim ose-
bina^ura, pa je razumljivo, da su Hrvati dolaze6i s
njima u doticaj, poprimili od njih neke rijedi, koje se
g9lg"" na polilidke predstavnike i ratnidku opremu.
Ali ipak izgleda, da uloga Hrvata u haranju w6e-
nom sa strane germanskih plemena, nije bila znat-
na. To, Sto neki ondaSnji pisci zamjenjuju Gote i
Hrvate jo3 nije nikakav dokaz o njihovoj istovjet-
togli, kad se zna, da je pravilna orijentacija prema
fleSljacima onoga vremena bila teika, tak-o da jo5
do danas nije sasvim utvrdeno, kojim su sve ra-
sama pripadali svi oni razni upadadi. U koliko je
pozrato, vladavina je Gota na Balkanu bila kral-
kog vijeka, tek oko Bezdeset godina i iz toga vre-
p.€n*a nije ostavila nikakav pouzdano utvrdeni po-
litidki trag, . dok su n. pr.- azijski nomadi ipat<
ostali organizirani zajedno sa slavenskim masdma
g dyijelnahre i trajne politidke zajednice; jedna na
istoku_Balkana, koja je prihvatila slavenski jezik i
neke druge slavenske kulturne osobine, a diuga u
ugarskim ravnicama sa manje vaLnim slavenikim
kulturnim utjecajima. Ali opet s druge strane, ove
iste tursko-mongolske skupine, koje su otvorile put
Slavenima u srednji, juZni i zapadni dio Balka'na,
Ltlg."" ovdje..skoro pot-puno izguiliene etnidki idij
tidki u mno5tvu slavenskih, tiettst<itr i ilirskih'ple.
mena, ostaviv5i samo u nekim predjelima jedino
ne5to fizidkih osebina i neBto neZnatnih kul[urnih
ostataka, kao 5to je na primjer rijed b a n.
Prema tome osim Guplowicz-ovihs) i peisker-
oviha) teoretskih kombinacija, nema ni5ta kon-
kretnije, na osnovu iega bismo mogli zakljuditi,
- da
su bilo azijske bilo germanske skupine i ovdje
uspjele, da oqganiziraju trajnije politidke zajedniie
a) Op. cit.
') The expansion of
Slavs, The Cambridge medieval
history, v. II, 1g13.
 f1
l
itil
,i:l
vla56u' S druge
sa centraliziranom politidkom
-koji
je postojao u politidkim
I nas kontrast,
"t"uo" i dru5tvenoj organizaciji ovih sku-
i.ir
ll
shva6anjima
nina s i6dne strane, a Hrvata s druge strane, upu-
I ErF d jedan sigurniji put kojim da dodemo do
politiu"i:ift zakfiudaka.- Centralizirani .politidki
i ekspanzivne tendencije i azijskih- i ger-
autoritet'
mar'.skih osvajdda ne bi mogle ostati nezapai'ene za
dita,va dva stoljeda na obalama Jadrana i njegovom
i ne bi moglo pro6i, a da ne ostave jaki utje-
"uf"O"
.ui ."oiift shva6ainja-i svoje -dru5tvene organizacije
i iultuie na Hrvatske politidke zajednice, koje sre-
tamo na obalarna Jadrana od devetog do dvanl-
estoi Naprotiv iz svega onog-a' 5to slijedi,
"ijefra.
6dmo, da su ove poLitidke- zajednice u stvari
"ia:8t."*o st<upine sad Jade sad slabije- povezanih
tii""
rodova i plem6na, koja iu se snaZno opirala poFu-
guji*u, da se razbije njihova plemelska organiza-
cirip,za 6im su inade teZile autokratske ambicije po-
j"hiititt plemenskih poglayicl i po.litidki planovi okol-
itltr Ovakav .1e-potitidt<itazvitak u skladu samo
sa trutturnim osebinama Hrvatskih rodova i ple-
"itu.
-*rru, kako 6emo ih kasnije potanje opisati'..S?*9
na taj nadin se moZe shvatifi njihov kasniji kul-
lurni i politidki rawitak. U stvari sluiaj hrvatskih
ot"*.ttu i politiikih zajednica na obalama Jadrana
f,it t" pon'ovljen hiljadu godila kasnije sa- izvjes-
nirn preinadenjima u sludaju Clnogorskih plemena'
fivo ka-ko"se je taj taivltak kretao od n-ajrani-
iih wemena. Poslije niglog upada pljadkadkih dru-
ii"u rr""", Gota i Anara, svi oni nestaju,iz povi-
ju.ti ,upuOnoga dijela balkanskog poluotoka time'
*to no olvorif prit. brojnijim slavelskim skupinama'
itt3" uo se seliie zajedno sa-porodica5na i,stadima'
Trlaiteli podesne paEnjake, Hrvatski su rodovi pro-
At*ti ttu Bulkutt i ist=ovremeno dolazili u sukob iz-
-"0" ."t u i bili u stalnoj borbi sa autohtonim
p*.ii"i*u, koji su stolje6ima nastavali ove krajeve
9t{
jo5 prije velikih seoba sa istoka. Nije te5ko aami-
sliti, za5to germanski i azijski upadadi tako brzo
nestaju iz ovih dijelova Balkana. Upadadi su, istina,
donijeli sobom ustanovu centralizirane politidke
vlasti; ali da bi se takova politidka organizacija
mogla udwstiti i ustaliti na novom nekom podrudju,
t. j. da postane relativno trajna, potrebno je, da
se oslanja ili na ve6 postoje6u i dobro organiziranu
administraciju ili pak na gusto naseljeno poljopri-
vredno stanovni$tvo, koje bi bilo voljno, da pla6a
danak. Ni jedno ni drugo nisu upadadi na6li u
zapadnim dijelovima Balkana. Istina je, da je u
Dalmaciji postojala razvijena administracija rim-
skoga carstva, koja se je protezala u unutrainje
dijelove Balkana. I ba5 na toj administraciji su
Goti zasnovali svoje kratko politidko gospodstvo;
ali je ovo bila prvenstveno vojnidka administracija,
te se oslanjala u gla"rnom na gradsko stanovni5tvo.
Ova je administracija bila vrlo oslabljena ili je
potpuno' popustila neito uslijed unutraSnjih raz-
dora u rimskom carstvu, a u glavnom, kada su
rimske legije bile potudene od do5ljaka i kada
su rimski gradovi bili opustoBeni i popaljeni od
upadajudih pljadkaia i od gusara. S druge strane
unutra5nje je podrudje aapadnog dijeta Balkana
bilo naseljeno u glavnom sa pastirskim nomadima,
koji su vrlo pokretljivi i ne pruZaju nikakovu
dvrstu osnovu za bilo kakovu administraciju.
Prema tome u ovim krajevima je malo toga ili niBta
ostalo, na demu bi se mogla zasnivati organizirana
vlast sa ekspanzivnim teZnjama, i sve ratnidke
6ete, koje su ovdje upadale, ili su se povukle ili
su se pomije5ale sa urodenidkim stanovni5tvom i
sa mno5tvom slavenskih skupina, koje su se sporo
ali neprekidno useljavale sa svojom pokretnom imo-
vinom i koje su konadno dale ovim krajevima svoj
jezik i svoju kulturu.
t. h- il
flil'
l'i
ll
Stanje sada izgleda ovako: Hrvatski su rodovi
i plemena usli.ied provala nomadskih ratnidkih ple-
m^enai pljadt<adt<ifi druZina krenuli iz svojih obita-
vali5ta prema krajevima srednje Ewope i Balkana'
Uslijed kulturnih i geografskih okolnosti, na koje su
nai5li u ovim predjelima, neki su se od tih rodova
konadno naseljavali u plodnijim krajevima i time
su se razvijali u poljodjelsko stanovniStvo, dok su
-nastavili
opet drugi- polunomadskim i pastirskim
Zivotom. Ova posljednja skupina je nastavala
zapadni i srednji dio Balkana, t. j. gorski_ i pla-
ninsko podrudje, koje se proteZe od prilike od obala
Jadrana do rijeke Save prema sjeveru i do gornj,e
Morave prema jugoistoku. Ovdje je na ovom pod-
rudju bilo nekoliko jakih poticaja za plemensko-rat-
nidki nadin ilivota, za pljadkanje i za gusarenje.
Prije svega, kako su se rodovi mnoZili, sve vi5e su
dolazili u sukob radi palnjaka, dok medusobna oti-
manja i krvarenja nisu postala svakodnerma. Ova
je medusobna borba pojadala rodbinske veze, rar-
vila izvjesne teritorijalne priwZenosti i utjecala na
spajanje rodova u plemenske jedinice, dime je po-
stignut i izvjestan stepen relativne stalnosti. Osim
toga bilo je na tom podrudju i nekoliko cesta i
putova, koje je rimsko carstvo izgradilo u strate3ke
i trgovadke svrhe, povezav5i glavna trgovadka sre-
di$ta na Jadranu sa njegovim zaledem i sa onim
vaZnim sistemom putova, koji su vodili prema
istoku. Ali tu je i sama istodna jadranska obala sa
mno5tvom otoka i otodi6a; iza ovih se na kopnu
diZu visoke i neprohodne planine, kroz koje sijede
nekoliko uskih rijeka prema moru. Uslijed geograf-
skih i politidko-ekonomskih okolnosti stolje6ima je
ova obala bila poznata kao gnijeado gusara, a unu-
tra5nji predjeli prema istoku kao stjeci5te drumskih
I
razbojnika, koji su ometali trgovinu sa Levantomo).
6) Uporedi: SiBi6: Povijest Hrvata, Zagreb, 1925';
Jireiek: fstorija Srba, Beograd, \922.
ii
I
100
.I
Unutra5nji trgovadki putovi i jadranska obala
su vaZni za nas iz dva raaloga. Prije svega ovo su
bile strate5ke todke od naroditog interesa za sve
susjedne potitidke sile; a drugo, ovdje je bilo prilike,
da okolna ratnidka plemena povecaju svoj imetak i
ugled putem pljadke i gusarenja. TzgIeda, da su
se iitavi rodovi odavali pljaiki i gusarenju, kao
glavnom izvoru za opstanak. Relativno bogatstvo i
ugled, koji su stekli na ovaj nadin, omogu6io je
gospodovanje ovih gusarskih i pljadkaikih rodova
nad slabijim rodovima i nad onima, koji nisu bili
tako sretne ruke, Sto se tide njihovog geografskog
poloZaja. Ovim putem su se jaiale plemenske jedi-
nice, koje su uslijed svoje brojdane snage, smjelosti
i intenzivnih lojalnosti postale snaZna prepreka
svakom stranom politidkom prodiranju, koje bi se
oslonila samo na vojnidke ekspedicije u ove i inade
neprohodne planinske krajeve. Uslijed toga su
okolne sile i5le za tim, da predobiju za sebe drugim
nadinom najprije ona granidna plemena, koja su
uslijed uspje3noga gusarenja i pljadkanja postala i
najutjecajnija, pa da preko njih predobiju i ostale
rodove i plemena, koja su od onih prije spomenutih
zavisila. Vidjet 6emo malo kasnije, kako je to po-
stignuto putem potkupljivanja plemenskih pogla-
vica, zatim putem sklapanja >>ugovora<< s utjecajnim
plemnima, ali najvi5e putem pokrBtavanja. Vidjet
6emo isto tako, kako je veza" sa"okolnim snaZnim
politidkim zajednicama i5la u prilog i pojedinim
plemenskim poglavicama, koji su takove veze isko-
ri5cavali, da udvrste i teritorijalno pro5ire svoju
vlast.
II.
Ali prije nego 5to predemo dalje, treba da opi5emo
u glavnim potezima dru$tvenu organizaciju hrvat-
skih plemena na ovom stepenu njihovoga druitve-
nog razvitka. Postoji dosta inrora, iz kojih moZemo
10t
fffl sa prilidnom sigurno3du utvrditi, da je dru5tvena-
organizacija Hrvatskih plemena vei krajem osmoga
vijika pa dalje morala biti istovjetna sa. plemen-
skim uredenjem, kako se ono odrZalo u juZnim !Ia-
jevima njihove postojbine sve do pred nekoliko
desetlje6a. MoZemo kazati, da je osnovna jedinica
ove dru3tvene organizacije rod ili bratstvo,
ali ve6 i ta jedinica nije homogena, nego je podije-
l'i
ljena na porodice ili k u 6 e, od kojih su neke vi5e,
a neke manje utjecajne. Po svemu izgleda, da je
utjecaj ovih ku6a zavisio od njihovoga ekonomskog
stanja. Evo 5to o tome n. pr. govore podaci, koje
j e s a k u p i oB o g i S i 6 : u )
I >U Crnoj Gori razurnniji, najbogatiji ili inade naj-
o5troumniji u selu prisvajao je malo po malo, kao da se
to samo po sebi razumije, glavarstvo i u bratstvu i u
selu. Savjetnicima njegovim bili su i opet otmjeniji do-
macini. U srednjoj Hercegovini po selima biva k n e z
doma6in ku6e, iz koje je od davnina knez bivao. AIi se
ipak dogodi, da ako se ta ku6a izrodila, a medu tijem se
pojavila kuda ioi znatnija, tad izbiraju iz posljednje
kneza.<
Ovdje postoje dvije twdnje, koje se inade
podudaraju i sa drugim izvorima. Prvo, da je eko'
nomski poloZaj bio od odludne vaZnosti za utjecaj u
I rodu iti-bratstvu, a drugo, da je jednom stedeno
i glavarstvo ostalo nasljedno u istoj ku6i, u koliho
ie ekonomski poloZaj te ku6e nije znatno pogor5ao.
Nasljedno pravo na glavarstvo i ekonomski poloZaj
glavara su prema tome usko povezani, pa je ra-
iumljivo, da su glavari i i3li za tim, da svoj eko-
nomski poloZaj ne samo odrile, nego i udwste. Po-
treba za trajnim autoritetom glavara se je razvila
- izgleda - iz sudenja u unutraBnjim sporovima
medu bratstvenicima, koji su bili na dnevnom redu.
Glavari su u ovim suclenjima pobirali globe. koje su
c) Gradja: Zagreb, \874, str. 523.
njima lidno pripadale, i to ie lio -jedan od nadina,
da uve6aju svoju imovinu.?) Kod rodova, koji su
-pljadkom
se bavili -dio ili gusarenjem poglavi-ci j9 pri-
Bto je -omogu6ilo, da su
padao ve6i plijena,')
se neke glavarske ku6e znatno obogatile.
Uslijetl borba, u kojima su se rodovi nalazili sa
drugim iodovima radi pa5njaka, ili uslijed -orqanl-
pljadkanja i gusarenja u sludaju, kad je
"oninog
ono wBeno sa strane iitavog roda, rod je prema
vani ipak pretstavljao usko povetanu jedirricu, u
kojoj ie iz istih razloga tantio izvjestan smisao za
meitusobnu solidarnost i moralnu odgovornost.
Uslijed toga se udvrstila i predaja o zajednidkom
podrijetlu, kao i ustanova krvne osvete.
Postojala je i tehrja jadih roilova za ekspan-
zijom na radun slabijih rodova. Prilike je bilo zato'
kada su unutra3nje zadjevice u jednom rodu bile
zgodna izlika za pogtravicu susjednog utjecajnog
roda, da im se nametne kao sudac, ili kad je u borbi
oko paBnjaka jadi rod prikljudio sebi slabiji, i t. d.
U ovom je sludaju ime gospoduju6ega roda bilo
prihva6eno kao aajednidko, a tako isto i rodovske
privrienosti, predaja o zajednidkom podrijetlu, egzo-
gamija, ekonomski interesi, solidarnost i moralna
odgovornost, i ako su dlanovi prikljudenog ili pri-
svojenog roda ostali u podredenom i ekonomskom
i dru5tvenom poloZaju u odnosu prema dlanovima
iz rodovske matice.
Ali se je dogattalo i to, da su dva ili vi5e rodova
doila u uia vezu, pa su ipak pri tome zadrlali svaki
svoju rodovsku organizaciju. To se desilo, kada su
zajedniEki pretstavljali jednu teritorijalnu jedinicu,
kad su im ekonomski interesi bili zaiednidki i kad
') Uporedi: BeBovi6: Pleme Vasojevi6i, Beograd,
1935.
8) Uporedi: Bogi3i6: op. cit. str. 610--616; Djor-
d.jevi6: NaS narodni Zivot, Beograd, 1930., str" 132.
t03
$l
["'
su putem egzogamiikog orodavanja postali jedna
etnidka cjelina. Ovu novu jedinicu nazivamo p I e-
m e. Plemenska je organizacija pored postojecih
privrZenosti rodu rawiiala posebne priwZenosti
plemenu i plemenske interese, a plemenska je vlast
na ovoj razini dru5tvenog razvitka bila lokalizi-
rana u skupu rodovskih poglavica'g).
Metlutim ukazali smo ve6 ranije na unutrainje
druStveno razlikovanje u rodovima, t. i. razliko-
vanje na imu6nije i utjecajnije ku6e, koje su sadi-
njavale neku vrstu gornjega sloja u rodu. Ovo se je
razlikovanje prenijelo i na plemensku organizaciiu,
u kojoj se mogu razlikovati ne samo imu6nije i
utjecajnije ku6e, nego takocler imu6niji i utjecajniji
rodovi. Posljedica toga je bila, da su interesi i po-
gledi utjecajnijih rodovskih poglavara bivali na-
metnuti ditavomu plemenu. Ali ovim putem je mo-
gao i neki narodito jaki i utjecajni rod da se na-
metne svim ostalim rodovima u plemenu i da po-
glavar toga roda zauzme neku wstu neogranidene
vlasti u plemenu. To se je narodito deBavalo onda,
kada su okolne politidke vlasti podrZavale utjecaj i
ugled nekog plemenskog poglavara time, Eto su ga
odlikovale sa nekim naroiitim naslovom ili su ga
obdarile sjaju6im se odijelom, ukra5enim oru-Zjem,
konjem, zlatnim, srebrnim, a neki put i sitnijim
novcem, ve6 prema vaZnosti. Na ovaj nadin su uve-
deni strani naslovi, kao Sto su knez, Zupan, ban,
kralj, car, despot, gubernator i t. d., diji filolo5ki
inrofi ukazuju na tazrre utjecaje sa strane. Na ovaj
nadin su uvedeni i prizmati konj, oruZje, i narodito
odijelo kao simbol vlasti, pa se je njihgvom innje-
nom vlast preuzimala, nasljedivala i prodavala.
'g) Uporedi: Bogi5i6, Lopidi6, Erdeljanovi6, Be5ovi6,
,1,
ti Klai6 sa ranijim izvodima narodito Const. Porph. De adm.
lli
imp., Thomae arc. spal. hist. salonit., Ljetopis popa Duk-
i Beograd.
ljanina.
,til
,' irr ' i 104
i, .i
Konj je tr. Pr., koji se kao simbul vlasti vrlo desto
pojavljuje osobito prema istoku, trrosvoj prilici osta-
tak politidkog gospodstva orijentalnih konjidkih
nomada, a odijelo kao simbol vlasti na Balkanu
moZe imati veze sa Bizantom, gdje je narodito kul-
tivira^n luksus u vanjskim ceremonijamalo).
Od naroditog je interesa za nas uredba plemen-
skih skup5tina, na kojima su se raspravljali svi vaZ-
niji poslovi, koji su se odnosili na ditavo pleme. Na
ove su skup5tine dolazili svi muiki dlanovi plemena,
koji su bili sposobni da nose oruZje, a odluke su se
dona5ale >jednoglasno<. Ali ako pobliZe ispitamo
ovu >jednoglasnost<<,vidjet 6emo, da su odluke u
stvari dona5ane onako, kako su to htjeli jadi rodovi
ili njihovi poglavari, dok se ostali nisu smjeli, niti
su se usudili, da se usprotive. Evo kako je to opi-
sano u gradi sabranoj od Bogi5ida za Hercego-
vinu i Katunsku nahiju u Crnoj Gori:'1)
>Glasovise ne broje, nego kuda otmjeniji i oni, koji
vi6e upliva imaju, okrenu, tuda idu i ostali, pa makar
i ne bili toga mnijenja. Ako pak ne6enekoji da pristanu,
pa bab da 6e biti samo jedan ili dva, oni ih nagovaraju:
>hajde boga ti pristani i ti, da se razdor ne pravi; pa
vidi6, da je tako bolje; zaludu se protivi5, kad svi ostali
tako hode.<
Ali ako se ipak nadu neki, koji se usprotive,
oni se proglase za >izdajice<, a moZe se desiti i to'
da se silom nagnaju na >jednoglasnost<, jer ne
treba zaboraviti, da svi dolaze na skup5tinu pod
oruZjem.") Evo kako provadanje jednoglasnosti
opisuje Marko Miljanov za svoje vlastito
pleme Kudi:")
-) Uporedi osim prije navedenih pisaca i Jiredek,
op. cit.; Si5i6,op. cit.
") Op. cit. str. 533.
") Uporedi: Erdeljanovi6: Pleme Kuii. Ak. Nauka,
Pleme Kudi, Beograd, 1904., str' 18.
")
105
'l'
I
U Kuda je bio anak potvrde: amin i gomila. Ovaj je
obiiaj do skoro trajao. 7'na,m,da Kudi na zborove dinjaju
orrakve a.rrrinei bacaju gomile govoreci: >Da Bog da,
koji oiteti ovi arnin, sve mu se po rdji poznavalo,i svu
ovu gomilu kamenja du5a mu na oni svijet nosila!< Sva-
kojake se kletve tu izgovaraju, da se svakoj kazni od
Boga moZenadati, koj taj amin prestupi; a mloge i ljudi
kastigavaju, ne dekajuoi Bog da se na njega razgnjevi.
Iz gornjega vidirno, da je >jednoglasnost< do-
bila irvjesno simbolidko znadenje, pa se je smatralo
potrebnim, da se i silom provede, ako mirno nago-
varanje ne bi koristilo. U stvari ovo je bilo jedno
od sredstava, kojim je manjina udvri6ivala i oprav-
davala svoju vlast, i sredstvo, kojim su se odgejale
privrZenosti plemenu i plemenskim simbolima.
Ovim putem su se rarvijale mimo rodovskih
pnivrienosti, priwi,enosti i plemenskim poglavica-
rrra, plemenskom imenu, plemenskom podrudju i
plemenskim obidajima. koje je svaki dlan plemena
trebao braniti do potrebe i svojim Zivotom. Ali su
istovremeno i privrZenosti rodu ostale netaknute i
kad pleme nije bilo zauzeto zajednidkim aktivnosti-
ma, pojedini rodovi su mogli da se krvare medu-
sobno, Sto je desto dovodilo i do potpunog medu-
sobnog istrebljenja. Radi ovakovih, a i drugih pri-
lika, druitveno razlikovanje je unutar pojedinih
rodova postajalo sve jade naglaieno; neugledni ro-
dovi i neugledne porodice bile su nazivane desto
pogrdnim ili smijeinim nadimcima, iz kojih su se
kasnije razvila slidna porodidna imena. Njihovo je
ii, zajeilnidkoime ili naziv bilo smerdi ili niko-
g o v i 6 i, dok su utjecajniji rodovi i uglednije po-
rodice zadri,avale stara imena sa izvjesnom preda-
jom,anjihov jeskupninazivbio plemi6i, t. j.
o n i k o j i s u o d u g l e d n o gp l e m e n a , k o l j e n o v i 6 i ,
t . j . o n i , k o j i s u d o b r o gk o l j e n a , i k u 6 e r i 6 i , t. j"
oni, koji su iz ugledne ku6e.
106
iil ,i
lll
liil,,i.r'i
Kao 5to vidimo, ova rodovsko-plemenska dru-
Stvena organizacija je takova, da ne pruZa dvrgju
osnovu zf stalnu, trajnu i centraliziranu politidku
vlast na ve6em teritoriju.
IIr.
U vezi sa svim ovim, Sto smo do sada kazali,
slijedi, da 6e posebnu vainost za dalji tok na3e
imati one slavenske skupine, koje su na-
"oiprave
stavale predjele, koji su granidili'sa zapadnim i .!a
istodnim- djeiovima iimskoga carstva- i. koja su bila
,, o"1ro=""dttoj blizini trgovadkih srediSta i trgovad-
kih iutova. Ove su vaZne skupine bile naseljene
wdiL istodne obale Jadranskog mora i nedaleko
-puta, koji je vodio iz dunavskih nizina u- Carigrad.
I is{odne i zapadne politidlie i vjershe vlasti su
traLlle za sebe ovo podrudje, ali su opet hiie nespo-
sobne, da udvrste trajniju vlast nad pclunaselje-
nim i pokretnim plemenirna, za5ti6enim prirodnim
utwdama njihove planinske zemlje. Ali su zato za
poglavare ovih plemena bile tu zgodne prilike, -dt *
obogate i da postanu ugledni putem- gusarenja na
moru i putem-pljadkanja na drumovima, dok su s
druge stlrane bili nutteni mitom, darovima i naslo-
vimi od careva i od papa, a sami su pobirali >da-
nak< od primorskih gradova. Gradovi su naime da-
vali mito rodovskim i plemenskim glavarima i samo
na taj nadin su mogli osigurati za sebe sigurno
plovl.jenje svojim trgovaikim brodovima.
^
ijlemenski poglavica, koii se na ovaj nadin do-
mogne imetka utjecaja i naslova, lako 6e biti nave-
aen, aa Biri krug svoga utjecaja na isti nadin, t. j.,
da podmi6uje okolne poglavice i da ih Easti sa stra-
ninr- i zvudnim naslovima. Ali ako ovakav poglavica
raspolaZe sa jakom plemenskom vojskom, on moZe
opotri5eniti i silu u-cilju proiirivanja svoje.vlasti
i 1o mnogo lak5e nego neka strana vlast, jer on
bolje poznaje zemlju, a isto tako i najuspjeiniji na-
107

din ratnidkih operacija. Razumije se, da ovakav tok
dogadaja moZe imati i protivnih posljed-ica radi
ustanove krvne osvete, zavisti i natjecanja pojedi-
nih i'odovskih i plemenskih glavara; uslijed toga i
nemoguinost, da se u ovakovim prilikama udwsti
trajnija i jade centrizirana politidka vlast, koja bi
se protegla na vi5e razliditih piemena i na ve6e po-
drudje. AIi s druge strane ove medusobne plemen-
ske borbe su zgodna prilika okolnim vlastima, da
posreduju u meduplemenskim sporovima i da pogo-
duju nekim plemenskim poglavicama na radun dru-
gih. Ovako Sti6eni i pogodovani plemenski poglavice
za urs,rat iako su se dali pokrstiti, a to je zlo'altlo,
da su sve6enici do5li, da Sire kr56ansku vjeru medu
masama, ali da istovremeno i ostanu kao trajna
kontrolna sila u zemlji.
Mislimo, da je bai ovo momenat, kada sretamo
po prvi put u povijesti Hrvata plemenske pogla-
vare, koji ve6 nose posebne naslove i u konadnim
su odnosima sa zapadnim i istodnim rimskim car-
stvorrt, sa zapadnom i istodnom kr3danskom crkvom.
Ali istovremeno sa povijesnim pojavljivanjem titu-
liranih plemenskih glavara vidimo, da se uz njih po-
javljuje i nova elita, kler. Uloga je klera bila s je-
dne strane, da udvrsti politidku kontrolu okolnih
sila, a s druge strane, da osnaZi autoritet pojedinih
plemenskih poglavica u njihovim i okolnim pleme-
nima.
Biskupima i ostalom sve6enstvu je uspjelo, da
umnoZe svo"je pos.'iede i da im plemenski poglavari
grade palade, samostane i crkve. Glavari, da
>>umiresavjest<, a i zato jer su imali potporu sve-
6enstva u u6vridivanju svoje autokratske vlasti, bili
su bez iznimke neobidno dareZljivi za crkve i sve-
6enrke. lzgleda, kao da su se natjecali jedan s dru-
gim, u osnivanju zaduZbina (ono 5to se daje
za du5u). Na ovaj nadin je sve6enstvo, koje je po-
6elo obradivati zemlju u cilju da uve6a svoje pri-
108
hode, postalo vaL,an dinioc naseljivanja, te je utje-
calo u zratnoj mjeri, da su se neki polu'nomadski
rodovi podeli jlde privezivali uz zemlju' Ali ved ovdje
treba riaglasifi, da se je ovo naseljavanje- i obradi-
vanje zemtle oko crkava i samostana vr5ilo gotovo
iskljudivo u plodnim krajevima i u ravnicama, jer
.o iu*o u o-vakovim predjelima crkve i samostani
bili zidani'a).
Utjecaj svedenstva na istoku doveo je srpske
autokrate pod stalnu politidku kontrolu i kulturni
utjecaj Biianta i grdke ortodoksne. crkve, dok je
na- zaiadu medu hrvatskim plemenima i njihovim
poglavlicama postojala stalna borba izmedu zapad'
irlti i istodnih politidkih i kulturnih utjecaja'
Hrvatski su plemenski poglavice potpomognuti
od sve6enstva i kitedi se velikim naslovima usp.'ieli,
da organiziraju izvjesnu administraciju, da pove6aju
svoje pos"jedei da dobivaju stalne prihode. Oni su
se iazt'ilali u autokratske vladare i Birili podrudje
svoga utjecaja na okolna plemena. Istovremeno su
,rtati izrabiti unutra5nje zadjevice medu Grcima i
medu Francima u cilju, da se vi5e ili manje izclvoje
od n"iihove politidke kontrole. Razumije se, da su na
to bili poticani narodito od rimskih papa, koji su
se sluZili zlatnim krunama i drugirn kraljevskim
odlidjima. Ca udvrste autoritet onih plemenskih po-
glavara, koji su bili voljni, da sluZe interesirna rim-
ske crkve. U vezi s ovim je vrlo poudna zakletva
kralja Zvonimira dana rimskom papi:
Ja Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir. . . tebi se
zaklinjem, zavjeravami obe6ajem,da 6u nepromjenljivo
izvr3iti sve, 3to mi njegova 6asna svetost naloZi; dakako
da 6u u svemu i svime apo3tolskoj stolici vjeru iuvati; i
1') Uporedi: Radki: Nutarnje stanje Hrvatske prije
XII. stolje6a, Rad, knj. 79.
Jiredek: Op. cit.; Novakovi6: Selo, Glas, XXfV,
Beograd.
109
3to su god u ovome kraljevstvu kako apo5tolska stolica
tako i njezini poslanici odredili ili 6e odrediti, neopozivo
6u odrZati;... a kraljevstvo, koje mi se po ruci tvojoj,
gospodineGebizone,predaje, vjerno 6u uzdrLatt te ne 6u
nikada ni na koji nadin odbiti niti kraljevstvo niti naj-
vefu vlast apoBtolskestolice.Gospodarasvogapapu Gre-
gorija i njegove nasljednike i poslanike, ako u moiu
oblast dodu, dasno6u primiii i po$tenos njima postupati
i otpremiti ih; i odakle me god pozovu,kako 6u mo6i,
iskreno 6u im sluZiti.'5)
Ali doh su hrvatski autokratski vladari bivali
krunjeni sa sjajem i >jednoglasno56u<< u prisustvu
plemenskih poglavara i njihovih plemenjaka, krvne
osvete nisu bile zaboravljene. Kanon VI. crkvenog
sabora u Spiitu iz 925. godine ukazuje vrlo dobro,
kakve su sve rnorale biti unutrainje prilike hrvat-
skog kraljevstva iz onih dana:
Ako je, boZjom voljom, u buni puka ubijen glavar
pokrajine, a nije bio osve6enjer je ubojstvo bilo podi-
njeno od mno5tva, onda oni za koje se smatra da stt
krivci, moraju davaLimilostinju za duiu; a ako je ubijent
koju crkvu posveLioili koga oslobodio,onda mu treba
braniti ienu i valjano zaBtiiivati sinove.ls)
Vrlo je vjerojatno, da se je zahtjev, da se po-
Stede Zena i djeca ubijenoga, odnosio na krvnu
osvetu. Deiavalo se je naime u plernenskim suko-
birna, da su izvriitelji os'../eteiskorijenili i 6itav rod
uhijenog, da se na tai nadin unaprijed obrane od
eventualnih daljih osvedivan-14..
Vaino ie. da napomenemo ovdje, da se je u
ovoj sredini >>narodnoodobravanje< jo5 uvijek sma-
tralo kao potrebno, da sankcionira vaZnije dielat-
nosti vladara. Ali su javni sl<upovi bili posjeiivani
u prvom redu sa strane p!,e'r.enskihpoglavica i nji-
hove pratnje, svedenstva, vla.darevih dinovnika i
tu) Radki: Documenta, Zugabtia, 1877., 87.
'u) Radki: op. cit., 149.
110
moZda ne5to obidnog puka iz neposredne blizine
mjesta zborovanja. Na ovakovim su skupovima
kraljevi bili krunjeni, presude su se izdavale u unu-
traSnjim sporoviing i raspravljala su se pitanja o
ratu i miru. Ako je autokratska vlast bila dobro
udvr36ena, t. j. ako je bila potpomognuta od strane
utjecajnih plemenskih poglavara, uloga je ovoga
skupa blla u glavnom pasivna, t. j. vladareve su se
odluke primale bez rasprave. Samo u ovakovom
svijetlu treba shvatiti izraze, kao Sto su >izabran
voljom, sve6enstva i ditavog naroda<1?)ili >zajedni-
dkim dogovorom sa svim poslanicima i narodnim
prv&cima<<18).
Ve6 smo prije napomenuli, da je vladarev
a,utoritet mnogo zavisio od sve6enstva. AIi ie s
druge strane brojno sve6enstvo zavisilo opet od
toga, da bude 5to viBe naseljenog stanovni5tva, koje
bi obradivalo zemlje na crkvenim i kraljevskirn po-
sjedirna i koje bi davalo redovne prihode' Ovo je
znalilo, da naseljenike treba vezati uz zemlju i da
treba razbiti plemenshtl organizaciju, jer je samo
na ta.'! nadin mogla da se udvrsti trajnija autokrat-
ska vladavina. Ovakovi su pokuiaji, nerna sumnje,
nailazili na snaZan otpor sa strane slobodnih sto-
6ara, a to moiemo zakljuditi i iz nekih drugih ka-
nons. spomenutoga crkvenoga sabora u Splitu:
VII. Ako tko opak, ttavoljim drrhomnadahnut, svo-
jom odlukom,kao Juda,gospodarasvogaubije, neka kao
prognanik to okaje iime da mu se kamen o vrat objesi,
a tijelo u gvoZtleokuje.
XIII. Neka nitko ne dita mise u crkvi gdie ie uhijen
svedenikprije nego 5to je dana zadovoljBtinaod samoga
ubojice ili od puka, prema tome kako se iini zgodnim sa-
mome biskupu.
") Kralj Zvonimir, Radki, op. cit. 8?.
'' ) Knez Mulimir, Radki, oP. cit. 12'
1 lI
 Iz gornjega je jasno, da su ubojstva svedenika
i ostalih velikih posjednika zemlje, koji su naselja-
li vali kmetove i robove, morali biti na dnevnom redu,
jer im inaie ovaj crkveni saborr koji ie prihvatio
svega 15 kanona, ne bi mogao posvetiti toliku
paZnju.
U meduvremenu raavijala se je unutar hrvat-
ske crkvene organizacije borba izmedu istodnih i za-
padnih utjecaja, koja je nastala poglavito uslijed
utjelovljenja latinskih gradova hrvatskoj politidkoj
zajednici i koja je unijela u tu zajednicu borbu iz-
medu hrvatskoga i latinskoga sve6enstva za poli-
tidki utjecaj i prednost, za razgranidavanje bisku-
pija, ra posjede i za prihode. Latinsko .ie sve6enstvo
bilo potpomagano od papa, a od papa su zavisili i
hrvatski vladari. U ovoj nejednakoj borbi slabilo je
Sirenje krS6anske vjere i prijedilo se je osnivanje
cfkava i samostana u zagorskim djelovima hrvat-
skoga podrudja, gdje je sve6enstvo, u koliko ga je
bilo, bilo ve6inom hrvatsko. Spomenuti sabor u
Splitu ogranidio je upotrebu hrvatskog jezika u
crkvi i tako se je dogodilo, da je u unutraBnjem di-
jelu hrvatske politidke zajednice plemenska organi-
zacija ostala u punoj snazi, dok su s druge strane
ve6ina crkvenih posjeda, crkava, biskupija i samo-
stana bili poloZeni uzduL dalmatinske obale i na
dalmatinskim otocima. U ovim dijelovima zemlje
naseljeno je stanovni5tvo obratlivalo zemlju i stva-
ralo prihode sve6enstvu, kralju i n"jegovoj admini-
straciji; ovdje su plemenske veze bile poru5ene, a
izgradivala se je privrZenost religiji, kraliu i zemlji.
Naprotiv u unutra5njim dijelovima zemlje, plemen-
ska je organizacija ostala netaknuta, stanovni5tvo
je bilo u glavnom jo5 uvijek pogansko, polunomad-
sko i pastirsko, a priwZenost plemenu bila je joi
nepokolebana. Ovd.je vidimo o3tru protivurjednost
,ii. tlL
mogle biti zadovoljene sa prihodima od strane kme-
na primorju i kad je danak
tova i robova
i od slobodnih i nemirnih zagorskih
z^atrai*n
plemena, sta,re
su krrme osvete oZivjele i vladavina kraljeva, izgra-
dena na ovako slaboj podlozi, bila je konaino sru-
iena.
opis smrtl
Ove okolnosti wlo dobro osvjetljuje
kralja Zvonimira u ljetopisu popa Dukljanina:
I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijam5e listove od
pape i cesara, zapovidi po sve kraljevstvo svoje, da bude
skup66ina, i sa shodom u petih crikvah u Kosovi da svaki
bude do dan dvadesetipet. I priSadie vrime, dA, pride
mnoitvo veliko. I lego5e vojske i narediSe straZe. I kada
dojde dan, udini slavni i tlobri kralj Zvonimir otvoriti li-
stove pape i cesara velikoga grada Rima. . . Tada duv5i
toj nevirnici, ne daFe ni listove dodtiti i skodiSe ne saruo
da bi pristali na dostojnu molbu svetoga oca pape i ce'
sara rimskoga, da sveta rnista iz ruk poganskih izmu i
oslobode, dii, oni bogom kleti pode6e kridati i vikati na
svetoga kralja, tuZe6i se i vapijudi jeclnim glasom, kako
na fsukrsta Zidove, da on i56e izvesti njih iz domov njih
i Zen i dice njih, i s papom ter s cesarom otimati mista,
gdr je bog propet i gtli je greb njegov. >A Eto je nam za
to?< I nevirni Hrvati vazeie du misal i nepravden svit,
i meju sobom ztro vi6e udini6e i. . . kada rede poglavica:
>Bolje da jedan uulre, nene tolik puk da pogine<... ne
inako, nere kako psi na vuke lajudri kada idu, tsko oni
na dobroga kralja Zvonimira, komu ne daie ni progo'
vorit, nere z bukom i oru.ijem podede si6i njega i tilo
njegovo raniti i krv prolivati. . .10)
w.
Ali dim su se hrvatska plemena silom rijeSila
svojih autokratskih vladara, dolla su u sukob ra
novom skupinom azijskih konjidkih nomada, sa Ma-

I
unutar hrvatske politidke zajednice tako, da kada
kraljeve i papine potrebe i politidke ambicije nisu
r') Ljetopis Popa Duftljqnina,
1928., str. 41H15.
uredio SiIi6, Zagreb,
i

tt2 113
darima, koji su u meduwemenu upali u plodne du-
navske nizine i tamo udvrstili svoje politidko go-
spodstvo. I ova je tursko-mongolska skrrp_ina doni-
jela sobom ustanovu centralizirane politidke vlasti
i raspolagala snaZnom vojskom konjanika. Neorga-
nizirani hrvatski kozari i ovdari sa Dinare ne bi bili
u stanju da se odupru madarskim ekspanzirmim
tefujama, da ih nije i ovoga puta Stitila njihova
plemenska organizacija, neprohodnost i neobrade-
nost njihovog podrudja. U kasnijem razvitku Etitila
ih je i nova vladaju6a skupina, koja se je uslijed
ovog madarsko-hrvatskog sukoba podela stvarati, a
to je bilo hrvatsko feudalno plemstvo.
Unutra5nje prilike n& hrvatskom teritoriju,
kada je oborena vladavina kraljeva, sarne su dovele
do ove izmjene vladaju6e elite. Kad je oborena kra-
ljevska vlast, hrvatski su plemenski poglavice po-
novno u$li u medusobna krvarenja u borbi za vlast,
za pa$njake i druge posjede:
Tako se je medu svima velikaEirra kraljevstva po-
dela radati velika nesloga.:i kada su se pocijepali uslijed
pohlepe za vla5du i prisvajali pravo vlasniStva zemlje,
pojaviie se rasadnici sviju zlodinstava; jer jedan dmgog
ne prestaja5e svakodnermoprogoniti, napadati i klati.'?e)
Ovo je bila vec samo po sebi zgodna prilika za
madarske nomade, da provale u hrvatski teritorij,
ali izgleda, da su, kao lto je to i ranije bivalo, neki
glavari, u borbi protiv drugih, sami pozvali Madare
u pomo6. U sporazumu, koji je sklopljen, utjecaj-
nija hrvatska plemena zatra},tla su oslobadanje od
danka, priznanje zaposjednutih posjecla i oslobada-
nje od vojnidkih duZnosti (osim u sluiaju obrane
kraljevstva)'z0). Vode6i su hrvatski plemenski po-
glavice prama tome dobili za sebe one povlastice,
koje su ranije bile glavni uzroci tazdora iznedu
njih i njihovih vladara.
m) Hist. salonit c. XXVfI ed. Amst.
tt4
Za nas je vaZnrc to, da su pojedini plemenski
glavari na ovaj nadin do5li u izravnu vezu s& ugar-
skim kraljevimi i da je tako pripremljen put za
feudalnu organizaciju. To jest, madarski vladari ne
bi mogli driati u potiinjenosti hrvatska plemena
putem izravne uprave, ali su to mogli neizrarmo
t. j. time, 5to su omogudili, da se utjecajniji hrvat-
ski plemenski poglavari postepeno pretvore u feu-
dalnu gospodu. Nesumnjivo je, da je prelaz iz ple-
merurke organizacije u feudalnu organizaciju bito
mnogo lakBe izyrSiti, nego li 5to je to bilo, kada se
pokuEalo, da se plemenskoj organizaciji nametne
autokratska vlast; ova je i5la za tim, da razbije ple-
mensko uredenje, a zatn nije bilo niti ekonomske
niti vjerske podloge. Plemenski su poglavice naprotiv,
kad su se razvijali u feudalnu gospodu, ostavili ne-
talnutgm plemensku organizaciju, ali su postepeno
prisvaia.li pfemenske posjede za svoje uZe-porodice.
j" bilo lako obavljeno, jer kod ovih polunomad-
Tq
skih stodara jo5 nije bio razvijen smisao la privatno
vlasni5tv-o na paHlrjacima i 6umama; ove su zemlje
naime bile upotrebljavane kao zajednidko vlasni5trio
plemena, ali kada su se pojedini rodovi podeli pri-
vezivati vi3e uz zemlju, razvio se smisao i za iri-
vatno vlasniitvo na obradenom dijelu zemlje za one,
koji su ju obradili, dok je zemlja, koja je negda bila
zajed-nidka, t. j..plemenska, ostala u vlisni5[vu ple-
menskih poglavica i njihovih porodica, koji su- za
sebe prisvojili i sve ostale plemenske povlastice i
postali plemidi
!. j. pretstavnici plemena. Utjecaj-
niji plemenski glavari bili su za ivoje usluge
JoS t<
tome i darivani sa stranc kraljeva na radun manje
vaTih plemena, a umnaZali su svoj-i lidni imetak jd5
uvijek prigodimice putem pljadke gusarenja:
Tako n. pr. kralj Andrija II. ovako pi3e jednomu od
omi5kih knezova: Kralj Andrija zapovijedaMaldudu kne-
zu plemenaKadi6a i ditavomenjegovom rodu, da ne podi-
115
 njaju razbojstva na otocima i u Zmovici' da istjeraiu
gusare i patarene, inade 6e ga kazniti.'l)
Rarumije se, da to joS nije bila prava feudalna
organizacija, ali je vaZno, da su ovi plemenski po
glavice na prijelazu iz plemenske organizacije u feu-
dalnu, zadrilali za sebe i plemenske priwZenosti, koje
su od ranije bile povezane uz ditavo pleme, a od
sada samo uz njihove lidnosti i njihove porodice.
Isto je tako vaZno, da se zna, kako su plemen-
ski poglavari, pretvaraju6i se u feudalnu gospodu,
opravdavali svoja prisvajanja. Izgleda, da su se u
ovom sludaju pomogli fikcijom o >starim zakoninas
i kad je to bilo potrebno, oni su ove >stare zakone<
i formalno ispisali, da osiguraju svoje gospodstvo,
fzgleda, da je jo3 uvijek smatrano, da je potrebno i
neko odobravanje sa strane naroda, ali vidimo kod
bga, da se ovi skupovi, koji su trebali odobriti
pisane zakone, nisu sastojali viBe od svih odraslih
muBkaraca, niti od rodovskih i plemenskih glavara,
nego samo od onih, koji su bili u zavisnosti od nove
gospode, a to su bili svedenici i dvorski dinomici;
za ove se je smatralo, da >bolje< poznavaju i >stare
zakone<, i krug gornjih slojeva se je prema tome
znatno suzio. Ovaj se smjer razvitka jasno vidi na
pr. u vinodolskom zakonu:
. . . U Novom Gradu pred obrazom toga istoga kneza
Leonarda zgora imenovana izbraBe se od vsakoga grada
vinodolskoga ne vse starij5i na vkup, na2') ke vijahu, da
se bolje spominjahu v zakonih svojih otac, i od svojih
ded, da bihu sliiali, i njim naredi5e i ukazaIe tesnim za-
konom, da bi vse dolbre stare izkuEenezakone u-Vino-
dolu dinili poloZiti v pisma, od kih bi se mogli spomenuti
ili sliEati od svojih otac i ded zgora reienih...
'3r) Uporedi:
Klai6: Hrvatska plemerra od XII. do
XVI. stoljeca, Rad, 130.
tt) na - nego
ll6
{i ;,r,
flrilii!$
>Kup<"), na kojem je donesen ovaj zakon, sa-
stojao se je od 12 sve6enika, 12 iinovnika i vojnika
feudalne gospode i 15 >pripo56i ljudi<.
lzgleda ipak, da je ru5enje plemenske organi-
zacije i njeno pretvaranje u feudalnu organizaciju
i$lo postepeno u vezi sa sve jadim iskoriB6avanjem
poljodjelskog stanovni5tva, pri iemu se je, razumije
se, plodnijim predjelima posvedivala rrnogo ve6a
painja. Uslijed toga kao i uslijed prodiranja Turaka,
sredi5te hrvatskog feudalnoga plemstva pomjerilo
se je prema sjeveru u plodnije krajeve izmeclu Dra-
ve i Save, a tim je feudalno plemstvo u tom kraju
udwstilo i proiirilo hrvatsko ime, koje im je sluZilo
kao simbol plemi6kih povlastica. Tu su u sredi3tima
trgovine i obrta nastajali i srednjevjekovni gtadovi,
gdje se je kasnije, u 19. vijeku, razvio i hrvatski
gradanski staleZ, iz kojega je nastao hrvatski na-
cionalistidki pokret.
v.,
Od prilike u wijeme, kada su se na zapadu
hrvatski plemenski poglavice razvijali u feudalnu
gospodu, na istoku su srpski plemenski poglavice
t€k bili krunjeni i uzimali naslove kraljeva, careva
i despota. Ovaj usporeni politidki razvitak medu
Srbima treba pripisati dinjenici, da Bizant, u diju
su interesnu sferu u5li, nije bio voljan, da p-omaZe
niihovu politidku nezavisnost sa odviBe velikim na-
slovima ili sa kraljevskim otllidjima. PoloZaj Bi-
zanta je bio u ovom pogledu razlidit od poloZaja
rimskih papa. Rim je dobivao time, Sto je pomagao
politidku nezavisnost plemenskih poglavica, dok je
Bizant od toga gubio, jer se je Rim zadovoljavao
sa politidkom kontrolom putem crkve, dok je na
istoku iak i crkva uslijed ve6e podvojenosti mogla
postati sredstvo u borbi protiv politidke kontrole
t" ) skup,
rt7
carstva, dim bi se crkva na5ia u nezavisnoj poli-
tiikoj aajednici i postala zavisna od lokalne vlasti.
Radi-toga prvi okrunjeni autokrata medu Srbima
dobiva lirunu od pape i tek je poslije toga kraljev-
-autokratima
ski naslov srpskim bio priznavan i od
Bizanta. I ovdje je papa htio upotrijebiti krunu,
da udwsti svoj utjecaj dalje prema istoku, ali je
ovdje kontrola'Bizanta bila i previle snaZna, a da
bi mogla biti eliminirana od dalekog Rima.
-ovdje
I je crkva bivala obdarena sa skupim
gradevinama i velikim posjedima. I ovdje su se.rrla-
Jteh i crkva nametnuli poljodjelskom stanormiStvu
i poku5ali da priviknu i pastire na zemljoradnju.
Pod utjecajem klera srpski su samodr5ci u tom p'o-
gledu pbduieli mnoge stroge i drastiine mjere. Osim
iaznih- nadina, da se primame stoiari, da se nasele
i da obraduju zemlju, bilo je na primjer zabranjeno
zemljoradnicima, da se Zene sa pastirima, a u Du-
Eanovom su zakoniku bile odredene stroge kazrte za
svakog, koji je odvodio kmetove sa zemlje posjed-
nika2n), aot 5e kazna za kmeta, koji pobjegne sa
zemlje bila >da ga osmudi'zs) i nos mu raspori i
ujemii
- da je opet njegov<<.2')
Poku5aj, da se pomo6u svedenstva udwsti utje-
caj samodrilaca i njihove dinastije, bio je _ovdje
uspjeBniji nego na zapadu medu Hrvatima, gdjg j-e
htlnsko sve6enstvo iz dalmatinskih gradova uvijek
gledalo sa iavjesnim omalovaZavanjem na >barbar-
ske< kraljeve sa hrvatskih planina. Naprotiv na
istoku su se i svjetovna i crkvena vlastela razl'tila a
pljadkadko-stodarskog elementa, a koji se je na-
metnuo ranije naseljenim poljodjelcima; medlu svje-
tovnom i crkvenom vlastelom ovdje nije bilo kul-
turnih razlika i zatn je sve6enstvo ovdje moglo do6i
,n) el. 9.3,115, 140-141, 164.
'6) Ognjem opali.
,u) el. 201.
ll8
u nrnogo uila vezu sa lokalnom politidkom vla56u i
moglo je udwstiti autoritet te vlasti medu podani-
cima.
Izgleda, da je uslijed ovih prilika svedenstvo u
Srbiji bilo wlo brojno. Tako je na primjer u dedan-
skom i clakovidkom kraju jedan pop dolazio na
svakih 20 klufia. Razumije se, da je i ovclje taj po-
stotak bio tako velik samo u plodnim i dobro obra-
denim predjelima, dok je n. pr. kod pastira g pla-
ninama ve6 bio mnogo manji. Tako u devet katuna
deianskih pastira, koji su brojali 266 ka6a, nije za-
biljeZen niti jedan pop.")
U cilju, da se udvrsti prestiZ vladajude dina-
stije i da se ustali njena vlast, srpsko je sve6enstvo
progla5avalo pokojne kraljeve kao >mu6enikes i
>>svece<< i duvalo je njihove ostatke kao relikvije.
Ali iak i za svojega Livota srpski su kraljevi uobi-
dajili, da se naaivlju >svetima<. Izgleda, da su ornr
ideju dobili od Bugara, koji su donijeli ustanovu
teokratske vladavine sa istoka, a naselili su se u
neposrednoj blizini Srba i wSili su na njih snaZan
kulturni utjecaj. Swha ovog kulturnog pozajmlji-
vanja o >svetosti< kraljeva bila je u tome, da se
putem vjere i praznovjerja udwsti vladavina. Ako
k ovome dodamo jo3 i to. da su ekonomske.okolno-
sti u tim predjelima bile podesne i da su kraljevski
prihodi porasli otvaranjem rudnika, Sto je omogu6ilo
iak i odrZavanje najamnidke vojske, da je vlast
bizantinskog carstva bila u raspadanju uslijed unu-
tra5njih razdora i vanjskih neuspjeha, onda bismo
trebali odekivati u skladu sa svim ovim okolnosti-
ma, da je poku5aj, da se organizira trajna, uEwS-
56ena i centralizirana politidka vlast nad tamoS-
njim stanovni5tvom, morao biti uspjeHan. Serija
bratoubojstava i ocoubojstava medu- pretendentima
na kraljevski prijestol i potpuni slom centralizira-
'?7)Novakovi6. op. cit. str. 249.
119
nog autoriteta poslije smrti cara Du3ana, ukazuje
na obratni razvitak. eini se, da je wijeme bilo pre-
kratko, a sredstva jo5 uvijek nedovoljna, da se
udvrsti drhavna vlast. Jedini nadin, da se to po-
stigue, bio je preko feudalne organizacije. To je bai
car DuSan i poku5ao, ali kraljevska vlast jo5 nije
imala dovoljno autoriteta i jo5 nije bila dovoljno
ustaljena, da bi mogla da drZi vlastelu, dok su se
pretvarala u feudalnu gospodu, da budu priwZeni
vladaju6oj dinastiji. I tako se je dogodilo, d.akada su
novi konjidki nomadi sa istoka, Turci, provalili u
Ewopu, srpska vlastela nisu mogla da im pruZe ni-
kakav otpor i bili su lako potdinjeni turskomu po-
litidkomu gospodstvu. Tek se je mnogo kasnije je-
dan dio srpskih stodara na poziv Austrije iselio
iz vlastite zemlje i naselio na granicama izmedlu
Austrijskog i Turskog carstva, da formira vojnidku
granicu. Ovdje je preneseno srpsko ime kao simbol
vjere i proBlosti uljep5ane legendama, i ovdje se je
u sredi5tima trgovine i obrta raztrio gradanski
staleZ, ko-ii je podetkom 19. vijeka formulirao srp-
sku nacionalistidku ideologiju.
VI.
Hiljadu godina poslije prvih autokratskih. po-
kuSaja sa strane hrvatskih plemenskih poglavara,
plemena su u Crnoj Gori i Brdinama jo5 uvijek Ziv-
jela u plemenskom dru5tvenom uredenju. Ovdje u
golom kriu, gdje je glad bila periodidna i gdje su
bratstva i plemena istrebljivali jedno drugo u borbi
aa pa5njake, te5ko je bilo uvesti feudalni sistem i
teSko je bilo organiztrati i odrZavati bilo kakovu
centraliziranu politidku vlast. Radi toga niti tursko
politidko gospodstvo nad ovim podrudjem nije nikad
bilo ovdje dobro udw56eno. f ova su plemena bila
pokr5dena, kad i ostale slavenske skupine na Bal-
kanu, ali uslijed nesta5ice poljodjelskog stanovni5tva
tek je krajem 15. vijeka bio sazidan samostam na
120
Cetinju, koji je bio i sjedi5te vladike. Zidanje ovoga
samostana koji je postao sredi5te vjerskoga Zivota,
wto je vai,an iinioc za bududi politidki ra fiLak
ovoga podrudja. Metlu ovim nezavisnim bratstvima
i plemenima, pod utjecajem turske najezde, vjera je
bila jedini simbol jedinstva, koji nije dolazio u sukob
sa priwZenosti bratstvu i plemenu. Na ovaj nadin
putem priwZenosti zajednidkoj religiji, razvijala se
je i priwZenost zajednidkom teritoriju. To je omo-
gu6ilo, da su se ipak nmoga bratstva i plemena desto
ujedinjavala na duZe ili kra6e vrijeme, da dadu za-
jednidki otpor Turcima. Razumljivo je, da je uslijed
borbe medu mnogim plemenskim i bratstvenim gla-
varima, vladika kao pretstavnik vjere bio jedini pri-
znati zajednidki voda, tako da su vladike imali pri-
like da se istaknu ne samo kao vjerski poglavice,
nego i kao politidki vodle i vojnidki vojvotle.
Ved smo ranije naglasili, kako su u plemen-
skom druStvenom uredenju socijabri i politidki po-
loZaji, koji su postignuti sa strane nekog bratstva
ili neke porodice, postajali nasljedni u tom istom
bratstvu i u toj istoj porodici. Tako je porodici Pe-
trovid od bratstva Erakovi6 i od plemena Njego$
uspjelo, da je od kraja 17. vijeka prisvojila na-
sljedno pravo na vjersko starje5instvo i da je kao
takova davala starjeBine samostanu na Cetinju.
Mleci, Austrija i Rusija od uvijek su nastojali,
da potkopaju tursko gospodstvo na Balkanu, a od
podetka 19. vijeka, uslijed unutrainjih neprilika u
otomanskom carstvu, ovaj je interes joB i pojadan.
Razumljivo je, dakle, da su ove okolne sile poma-
gale novcem, oruZjem i drugom vojnidkom pomo6u
vladike na Cetinju u njihovim borbama protiv tur-
skoga nominalnog gospodstva. Ovdje je bilo prilike
za porodicu Petrovi6, da iskoristi svoj vodedi polo-
iaj i da uve6a svoj imetak i svoj utjecaj. Tako je n.
pr. vladika Rade, pjesnik Gorskog Vijenca, ostavio
l2l
 I
rl
I
u nasljedstvo 700.000 franaka osim nekretnina,'8)
5to je svakako dosta veliki iznos z.a vjerskoga po-
ii glavicu zemlje gologa kr5a.
Pojadani interes okolnih sila, da potkopaju tur-
sko gospodstvo, pojadani utjecaji porodice Petrovi6
i veliki autoritet, koji je uZivala Rusija i Austrija u
ovim krajevima, omogu6ili su Danilu Petrovidu, da
centralizira politidku vlast i da nametne autokrat-
ski reZim Crnoj Gori i okolnim plemenima. Razu-
mije se, da je i on u tu svrhu prethodno trebao da
razbije plemensku organizaciju, ali mu je put bio
pripremljen ved od njegovih predBasnika. Tako je
Petar II. (vladika Rade) uspio okupiti oko sebe sve
nemirne glavare, i uspjeo je, da oni zavise od njega
na ovaj nadin:
Sastavioje senat, u kome su dlanovi bili pod pla6om,
a za senatore naimenovaoje sve Sefove najve6ih poro-
dica. Za tim je svakoj nahiji postavio po jednog pla.6enog
kapetanai ustanovio sebi perjanidku gardu, koja je ujed-
no i vr5ila duZnosti izvrinih organa. Postavio je pla6ene
sudije, i pla6ao je pandure za svako selo. Sve te >dinov-
nike< rnogao je izbaeiti i postaviti i 2smijeniti, kad je
htio. Cijela ta organiz,acijako5tala je 30.000franaka go-
di6nje. Svi su ti dinovnici dobili grb na kapi: senatori i
nahijski kapetani zlatni, a ostali dobi5e srebrni grb.")
Razumije se, da je ovakovo razbijanje plemen-
ske organizacije moralo nai6i na snaZan otpor i da
je osim podmidivanja vladika Rade upotrebljavao
grubu silu. Meclutim ni to ne bi pomoglo, da nije
bilo praznovjere i da nisu privrZenosti vjeri ve6 bile
uhvatile snaZan korijen u plemenima. Evo kako to
opisujeM ark o Mil j anov:30)
'?n)Djordjevi6: Crna Gora i Austrija, Beograd, 1924,
str. 58.
'o) Djordjevi6, op. cit. str. 39.
't") Miljanov, op. cit. str. 269.
122
.l'll
triit
',liri
dllli
U uarod se broji, da je vladika Rade pobio 83 bira-
nije ljudi Brdjana, Crnogoraca i Primoraca. U prvinu se
Kudima prestavljalo, koji ne bi sve udinio, Sto mu vladika
rede, da ieboLa kazna panut na njega, i da 6e ga vladika
proklet, ka 5to je sv. Petafl) prokleo one prijed redene;
jer u to je vrijeme narod i kaludjere i popove smatra ka
svece, a kamo li ne vladike.
Danilo, koji je odludio biti samo svjetovni vla-
dar, htio je prije svega iskljuditi druge u no5eniu
istoga naslova. On je uzeo naslov kneza i odredio
da nitko drugi ne moze upotrebljavati isti naslov.
Kada se je narod skupio na Cetinju, da ga proglase
za kneza, tvrdi se da je kazao:
>Kad je Bog dao i dva cara (ruski i austrijshi), da
ste dobili kneza za gospodara, od danas prestaju svi kne-
zovi, te su do danas kneZevali, i ko bi po danas ikad i
koga zovnuo: kneZe! osim mene, nema mu druge kaitige,
nego pu5ka u delo.<32)
Danilo je zatim podeo dijeliti sam nove na-
slove, imenovati dinovnike izmedu priwZenih ple-
menskih i bratstvenih glavara i davati im pladi. On
je uve6ao i perjanidku gardu, ali izgleda, da novac,
koji je dobivao od Rusije i Austrije, nije bio dovo-
pa je zato
ljan, da se uzdrZava ova administracija,
morao nametnuti danak pojedinim plemenima. To
nije mogao posti6i hez upotrebe sile i evo kako je to
izvr5eno u plemenu Kudi prema pridanju Marka
Miljanova:33)
U ovo vrijeme knjaz Danilo zatraii od Kuda, da pla-
6aju danak i da im postavi sud. Kudi ne k6efu dut o dan-
ku, jer ga nijesu ni Turcima pla6ali. Ovakav odgovor
raZljuti knjaza Danila, te po5lje na nji veliku vojsku sa
svojijem bratom Mirkom, da i silom posudi i protivnike
hazni. . . Kudi, koji prvi sretoSe Vojvodu Mirka s voj-
"') Petar f.
'") Bogi"6i6, op. cit. str. 523.
'") Miljanov, op. cit. str. 301-313.
123
 skom, bi$e svi ubijeni i posjedeni,a zatije,m po sela sve
pu3ka pobi i noZ posijede.Ne biie po5tedienani djeca u
kolijevke, bez razlike je li mu5ko ali Zensko,jer je svaki
ita da mu ga drugi ne ugrabi i zato medalju ali krst do-
bije, a njega bez po5tenjaostavi. Tako i starci i bolesnici,
pa i da se nijesu mogli di6 od starosti ali bolesti, biSepo-
sjedenii glave im ponesenena mjesto, dje treba da se
broj ne zaborai. . . . Glave su ljudi i djece, koje su po-
sjedene,skupljene na uljanik popa Luke i pobodeneua
rozge oko uljanika, kako bi i vojvoda Mirko moga pre-
gledat i vidjet, koliko i je. Govoreda i ie bilo 243. . .
SADt"NAJ
Izgteda da je i Danilu donekle pomogla prazlo-
vjera. Predstavnik Austrije na Cetinju, D o k a Slr&na

Stratimirovi6, ovako to opisuje:") ZadruLna i piemenska kultura I

... Samo njegove zeleneodi odavahu visoku inteli-
genciju i energiju. Tim odima imao je Danilo da zablago- ZadrtrL,na kultura u Hrvatskom Zagorju 16
dari, Bto su i najdrskiji Crnogorci pred razlju6enim Da- Kolektivna shva6anja u Hrvatskom Zagorju 46
nilom gubili svoje samopouzdanje.Zbog njegovog po-
gleda vjerovali su naivni Brdjani, da je on neBtovi5e od Borba za druStvenu pravdu u9,
obidnogdovjeka,i praznovjernosu ga se bojali. Plemenska kultura 56
Ovo su dakle bila sredstva, kojima je u ovim
krajevima bila slomljena plemenska or$anizacija. Zivot u pasivnim krajevima 84
Ali ipak ova sredstva ne bi bila dovoljna, da u mct Postanak vladaju6ih skupina u ranijem dru-
duvremnu ve6 nisu bile razvijene zajednidke vjerske
i teritorijalne priwZenosti uslijed pritiska od Turske Stvenom razvitku Hrvata 95
>opasnosti<<. Autokratska vladavina porodice Pe-
trovi6a je bila dobro udw56ena, dim je plemenska
organizacija konadno nestala, ali uslijed nestaiice
poljocljelskog stanovniitva, te radi sbodarskog na-
dina Zivota i slabo razvijene trgovine i industrije,
Crna Gora nije mogla razviti dovoljno snaZan gra-
danski staleZ, koji bi izgradio svoju vlastitu nacio-
nalistidku ideologiju. Ta okolnost kao i istovjetnost
vjere raelozi su radi kojih je nacionalistidka ideolo-
gija uvedena u Crnu Goru iz Srbije, a ta je potko-
pala vladavinu ku6e Petrovi6 u skladu sa telnjama
lzdala HRVATBKA
graclanskih slojeva u Srbiji. NAKLADA zadruge s o, t. u Zagrebu, Nilolid€va ut. tt III
Tlelala Stanparija
') Dj"rdjevi6, op. cit. str. 92. "ORAFIKA"
(8. Xovadld), Zagreb, Oundutideva ullca 24

tu
 IZVADAK IZ PRA,VILA ZADRUCE
(Odobrenapo Okr. sudu u Zagrebu26. K. 1936.br. Fi ,169)
$. t. Ime za'druse: ,HRVATSKA NAKI".A,DA. zadruqa za
izdavanieknjiga s ogranidenimjamstvom u Zagrebu.
Siedi5tezadruseic Zagreb,a zadrugadjeluje gdjegod ima
clanova.
$. 2. Svrha zadruge je: unapredivati na temeliu tzajarn-
ne5fi ,privredu dlanova na naEin: a.) da kao nakladnik izdaje
knji,ge, bro5ure, dasopise,novine i druge spiseiz oblasti'knji-
Zevnosti i nauke, b.) osnivati posudbene bi,blioteke i ditaonice,
c.) priredivati predavauja, d.) priredivati t. zv. dane knjige i
sajmove knjiga, e.) priredivati ankete o zadrtLnim edicijama.
$. 3. Zadruea ie Stampati djela domadih i stranih pisaca.
$. 5. Za'druga ie davati zadrugarims knjige uz popust.
$. 8. Upisnina po svakom zadruLnon udjelu iznosi Din 10.-.
Kod eventualnorgistupa zadrugara upisnina se ne vra6a.
S. 9. Zadruini udio iznosi Din 100.-
Svaki zadru'gar moie imati vi5e udjela, plativih na vi.Se
puta bar po jedan u.pisani udio mjesedno,
Zadrui;ni se udio ne ukamaeuie. i zadrugar ne stiEe pravo
na diobu poslovnog viSka, fondova i,li 'druge zad.ruLneimovine.
Jamstvo zadrugara je ogranileno. Svaki dlan jarndi za
obveze zadr[ge svojim uDisanim pa i neupla6enim udjelinea.
Dozvoljene su obrodne otplate pojedinog u(iela u naj-
duUem roku od 4 mieseca.
$. 10. ZadruZni udio moZe se olkazati svake godi,ne do
30. rujna.
$. 14. Clanom zadrvge moZe biti svaka i pravna osoba
koja stanuje u Zagrebu ili u kojem drusom rniestu, koja pisa-
norn Dristupnicom izjavi, da su ioi pravila poznata, da ih pri-
hva6a i u,piSe barem iedan zadrtLni u,dio, dx prirna obveze
nastale upisom jednog ili vi5e zad,ruLnih udiela. te !u ravna-
teUstvo primi za Elana.
Ravnateljstvo nije duZrnonavesti razlog, ako ne primi neku
osobu za dlana zadruge. Odbijenom pristoji pravo Zalbe na
glavnu skup5tinu, lioja konaEno odluduje e prijomu u dlanstvo.
Pet ili vi5e dlarnova u jednom mjestu izvan Zagreba moie
cbrazovati povjerenidke odlbore zadruge, o dijem radu 6e
ravrratelistvo izdati pravilnil<.
5. 15. Prestanak dlanstva nastaje: a.) istupom, b.) isklju-
denjem, c.) smrdu.
S. 19. Redovitu glavnu skupStinu sazivlje ravnateljstvo
svake godine najkasnije do kraja mjeseca oZujka.
Svaki zadrugar ina samo jedan glas bez obzira na broj
ripisanih zadruZnih udjela.
Zadrugar sc moZe dati zastupati na glavnoj skup5tini. O,n
treba Cati pismeuu punomoi onome zadrugaru, koji ie ga
zasturpati.Ne m,oZebiti ko ektivnih punomodi. Punomodnik 0e
f,ri'donijeti i zadruine knjiZice zadrugara, koji su dali punomo6.
Samo zadrugar moi,e zastupati zadrtgara.