Pravna Zastita Prava Na Susrete I Druzen

Pravna zaštita prava na susrete i druženje
Branka Rešetar
Pravni fakultet u Osijeku
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera
Osijek, 2011
Copyright 2011
Branka Rešetar
Izdavač
Recenzetni
prof. dr. sc. Dubravka Hrabar
prof. dr. sc. Alan Uzelac
Tisak
Graika d.o.o.
Naklada
100 komada
Obiteljskopravna biblioteka: 2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i

sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 130121087
ISBN 978-953-6072-56-9
EAN 9789536072569
Izdavanje knjige je odobrio Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera

u Osijeku na 7. sjednici u akademskoj godini 2010./2011., od 23.05.2011.
Branka Rešetar
Pravna za{tita prava na

susrete i dru`enje
Osijek, 2011.
Mome mentoru i uzoru – prof. dr. sc. Alanu Uzelcu.
5
SADRŽAJ
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
PRVI DIO: ODREĐENJE TEME, CILJEVI I STRUKTURA RADA . . . . . . . . . . 13

1. Određenje teme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2. Terminološko određenje pojma "susreti i druženje" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
3. Svrha i ciljevi rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
4. Struktura rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
DRUGI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U

KOMPARATIVNOM PRAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1. O značenju komparativnog istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2. Njemačko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
B. Materijalnopravni aspekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
a) Pojam i pravna osnova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
C. Procesnopravni aspekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
a) Nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju . . . . . . . . . . 31
d) Privremene mjere. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
e) Ovrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
f) Alternativni načini rješavanja spora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
g) Naknada štete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3. Talijansko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
a) Nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
6

c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju. . . . . . . . . . . 44
e) Ovrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
g) Naknada štete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4. Švedsko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
a) Nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . 52
e) Ovrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
5. Englesko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
a) Nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
e) Ovrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
g) Naknada štete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
6. Američko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
7
a) Nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
e) Ovrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
g) Naknada štete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
7. Sličnosti i razlike pravne zaštite prava na susrete i druženje
u komparativnom pravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
TREĆI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE

U MEĐUNARODNOM PRAVU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
1. O značenju međunarodnog prava za obiteljskopravne odnose . . . . . . . . . . . . . . . 113
2. Pravo na susrete i druženje u ratiiciranim međunarodnim konvencijama. . . . . 114
A. Konvencija o pravima djeteta (1989) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
B. Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950) . . . . . 118
a) Ovlaštenici prava na susrete i druženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
b) Procesni aspekti zaštite prava na susrete i druženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
c) Povreda prava na susrete i druženje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
d) Sukob prava zajamčenih člankom 8. Europske konvencije i položaj
načela djetetove dobrobiti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
e) Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
C. Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (1996) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
a) Procesna prava djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
b) Dužnosti suda i djetetovih zastupnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
c) Alternativni načini rješavanja sporova i pružanje pravne pomoći . . . . . . . . . . 142
d) Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
D. Europska konvencija o kontaktima s djecom (2003) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
a) Terminologija i osnovni pojmovi (kontakti, odluka o kontaktima,
dijete, obiteljski odnosi i nadležna tijela). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
b) Temeljna načela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
c) Mjere za promicanje i ostvarivanje kontakata s međunarodnim obilježjem . . 150
d) Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
E). Haška konvencija o građanskopravnim aspektim međunarodne
otmice djece (1980) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
a) Polje primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
b) Pojam i pravna osnova za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava
na susrete i druženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156
c) Obveze država stranaka u pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje. . 157
8
d) Dobrobit djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

e) Novine u radu Posebnog povjerenstva za analiziranje provođenja
Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
(1) Opća načela o susretima i druženju s međunarodnim obilježjem . . . . . . . . . . . .161
(2) Preliminarna načela o ovrsi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164
(3) Priopćenje o alternativnom načinu rješavanja sporova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168
f) Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
F) Haška konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji
u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece (1996) . . . . . 171
a) Polje primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
b) Pravila o nadležnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
c) Priznanje i ovrha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
d) Suradnja država stranaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
3. Ostali međunarodni izvori pravne zaštite prava na susrete i druženje . . . . . . . . . 177
A. Europska konvencija o priznanju i izvršenju odluka glede roditeljske
skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi (1980). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
a) Polje primjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
b) Pokretanje i troškovi postupka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
c) Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
d) Mogućnost izmjene i donošenja odluke o susretima i druženju . . . . . . . . . . . . 181
B) Pravo na susrete i druženje u pravu Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
a) Reformski ugovor iz Lisabona (2007) – Povelja o temeljnim pravima (2000). 184
b) Pravo na susrete i druženje u Uredbi Bruxelles II bis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
c) Neobvezujuća Načela o roditeljskoj skrbi Europske komisije
za obiteljsko pravo (2007). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
a) Opća prava djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
b) Osobni odnosi s djetetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
c) Procesna načela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
4. Zaključak o pravnoj zaštiti prava na susrete i druženje
u međunarodnom pravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
ČETVRTI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE

U HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU I SUDSKOJ PRAKSI 199
1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
2. Povijesni razvoj instituta prava na susrete i druženje i njegove pravne zaštite . . 202
A. Pravo na susrete i druženje od 1946. do 1998. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
B. Pravo na susrete i druženje od 1998. do 2003. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
C. Zaključni osvrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
9
3. Pravo na susrete i druženje u hrvatskom zakonodavstvu danas . . . . . . . . . . . . . . 209

A. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
B. C. Materijalnopravni aspekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
a) Pojam i pravna osnova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
C. Procesnopravni aspekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
a) Stvarna i mjesna nadležnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . 215
c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju. . . . . . . . . . 221
c) Privremene mjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
d) Ovrha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
e) Alternativni načini rješavanja spora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Susreti i druženje u sudskoj praksi – istraživanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
A. Sudsko odlučivanje o susretima i druženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229
a) Učestalost sporova o pitanjima s kojima će roditeljem dijete živjeti,
te susretima i druženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
b) Načini uređivanja susreta i druženja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
c) Sudjelovanje djeteta u postupku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
B. Ovrha odluka o susretima i druženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236
a) Općinski sud u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
b) Općinski sud u Osijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
c) Općinski sud u Splitu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238
C) Zaključci o ostvarivanju prava na susrete i druženje u sudskoj praksi . . . . . .240
PETI DIO: OCJENA STANJA PRAVNE ZAŠTITE PRAVA

NA SUSRETE I DRUŽENJE U HRVATSKOM PRAVU . . . . . . . . . . 243
1. Pravo na susrete i druženje u teoriji prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245
2. Materijalnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje
u hrvatskom obiteljskom pravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
3. Procesnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje . . . . . . . . . . . 249
ŠESTI DIO: SAŽETAK REZULTATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

A. Pravo na susrete i druženje u teoriji prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
B. Materijalnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje. . . . . . . . . . 258
C. Procesnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje . . . . . . . . . . . 259
Popis literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
STVARNO KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289

11
PREDGOVOR
Struktura suvremene obitelji se pod utjecajem globalizacije značajno mijenja,

pri čemu broj obiteljskopravnih sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pra-
vu na susrete i druženje dramatično raste. Pri tome je ujedno sve više onih
obiteljskopravnih odnosa i sporova koji imaju međunarodno obilježje. U skla-
du s ovim suvremenim kretanjima i pravna priroda zaštite prava na susrete i
druženje se nužno mijenja.
U tom je smislu kreiranje novih rješenja u vezi s pravnom zaštitom ovog insti-
tuta u posljednjih nekoliko godina bilo vrlo aktualno kako u nacionalnom tako
i u međunarodnom, te europskom kontekstu.
Neke su od značajnijih novina na komparativnoj razini širenje kruga osoba
koje imaju pravo na susrete i druženje, zatim isticanje prava roditelja na in-
formacije o djetetu, te jačanje procesne uloge djeteta u sudskim postupcima
u kojima se odlučuje o njegovom pravu na susrete i druženje. Pridodamo li
tome nove instrumente ovrhe i cijelu lepezu alternativnih načina rješavanja
obiteljskopravnih sporova postaje nam jasno da pravnu zaštitu prava na su-
srete i druženje u hrvatskom pravnom sustavu opravdano očekuju značajni
zakonodavni zahvati.
U kontekstu međunarodnog prava hrvatska «reforma» je tu pred nama! Tri su
međunarodne konvencije u Republici Hrvatskoj od nedavno stupile na snagu
(dvije europske i jedna haška), a njihova je eikasna primjena za pravnu zaštitu
prava na susrete i druženja od iznimnog značaja.
Pravo Europske unije će uskoro postati dijelom našeg pravnog sustava, pri
čemu će domaći sudovi trenutačno biti dužni primjenjivati europski meha-
nizam kojem je pravna zaštita prava na susrete i druženje uz zaštitu prava na
roditeljsku skrb ključna zadaća.
Ova studija o pravnoj zaštiti prava na susrete i druženje u hrvatskom, kompa-
rativnom, europskom i međunarodnom kontekstu, obranjena je kao doktorat
na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a pisana je s velikom željom da pruži prije
svega praktičnu, a potom i teorijsku pomoć svima onima kojima je takva po-
moć u njihovom profesionalnom ili privatnom životu potrebna.
U Osijeku, svibanj, 2011. Autorica

PRVI DIO:
ODREĐENJE TEME, CILJEVI I STRUKTURA RADA
ODREĐENJE TEME, CILJEVI I STRUKTURA RADA 15
1. Određenje teme
Otac u svom podnesku sudu od 16. travnja 2007. godine u ovršnom predmetu
broj 254/07 Općinskog suda u Splitu navodi: "Došao sam pred zgradu po sina
(12 godina), on se spustio u dogovoreno vrijeme ispred ulaza zgrade, ali bez knji-
ga i svega ostalog potrebnog za boravak u domu kod oca, te odbio otići sa mnom.
Smatram da je dijete pod utjecajem majke." Majka u svom podnesku od 12. pro-
sinca 2007. godine navodi: "Otac je došao po dijete u ponedjeljak (03.12.2007.),
srijedu (05.12.2007.) i petak (07.12.2007.) u 13.30. sati ispred stambene zgrade
u kojoj dijete sa mnom stanuje, pozvonio na interfon i imperativnim tonom re-
kao djetetu da se spusti ispred zgrade, jer da je prema odluci suda od sada pa do
19.00 sati njegov i da će sve što ima obaviti dok je s njim. Dijete je odbilo sići, te
je ostalo kod kuće."1
Pravo na susrete i druženje koje se u opisanom slučaju nastoji ostvariti u ovrš-
nom postupku, predstavlja prije svega pravo djeteta, koje je na međunarodnoj
razini zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta UN iz 1989. godine (u dalj-
njem tekstu Konvencija o pravima djeteta).2 Prema čl. 9. st. 3. Konvencije o
pravima djeteta, djetetu koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja jamči se
pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja,
osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit.
Pravo na susrete i druženja ne predstavlja samo pravo djeteta, već i pravo rodi-
telja. Ono se člankom 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temelj-
nih sloboda (1950)3 štiti na međunarodnoj razini kao ljudsko pravo izvedeno
iz prava na poštivanje obiteljskog života.
1
Ovršni predmet Općinskog suda u Splitu, broj: Ovr-254/7 koji je na dan 22. siječnja 2008.
godine bio u tijeku.
2
Službeni list SFRJ, br. 14/1990, Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/1993,
20/1997, fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja dje-
ce u oružane sukobe, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 5/2002, Fakultativni
protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj
pornograiji, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 4/2002.
3
Stupila je na snagu 04.11.1950. godine. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, Protokoli br. 1.,4., 6. i 7. uz tu Konvenciju, Narodne novine – Međunarodni ugo-
vori, br. 18-1997. Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 4/2002.
16 Branka Rešetar PRAVNA ZAŠTITA PRAVA NA SUSRETE I DRUŽENJE
Osim međunarodnih dokumenata i svi suvremeni nacionalni pravni poreci

djetetu jamče pravo na susrete i druženje s roditeljem s kojim ne živi u svrhu
omogućavanja njegovog zdravog emocionalnog razvoja i odrastanja, ali i pra-
vo roditelja na obiteljski život, što podrazumijeva pravo na susrete i druženje
s djetetom s kojim ne živi. U hrvatskom je pravnom sustavu odredbom čl. 87.
st. 3. Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu ObZ 2003),4 pravo na susrete i
druženje određeno kao zakonsko pravo djeteta, prema kojem dijete koje živi
odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženje s tim roditeljem.
Ipak, unatoč međunarodnougovornoj i zakonskoj zaštiti koju ovo pravo uživa,
uvodni primjer kako u domaćoj tako i u inozemnoj sudskoj praksi nije rijet-
kost. Isto tako niti u jednom sustavu nije rijetkost da roditelj nakon razvoda
braka ili prestanka izvanbračne zajednice izgubi svaku vezu sa svojim djete-
tom. Prema istraživanju provedenom u Engleskoj i Walesu 1997. godine 32%
roditelja je nakon razvoda braka izgubilo kontakte sa svojim djetetom, a ovaj je
postotak bio još veći nakon prestanka izvanbračne zajednice.5 Njemačko istra-
živanje iz 2000. godine je pokazalo kako se protekom vremena nakon razvoda
braka povećava i broj roditelja koji gube kontakte sa svojom djecom,6 jednako
kao i u Švedskoj gdje također postoji određeni postotak roditelja koji ne odr-
žavaju kontakte sa svojom djecom, premda se ovaj postotak u 2000. godini
smanjio s 10 na 4%.7 Ovakvo istraživanje u Hrvatskoj na žalost nije provedeno,
međutim može se pretpostaviti da hrvatska stvarnost sasvim sigurno nije ljep-
ša od engleske, njemačke ili švedske.
Uvodni primjer, prikazani statistički podatci, kao i nacionalna, te međunarod-
na jamstva pravne zaštite prava na susrete i druženje, nameću nam niz pitanja:
koji pravni instrumenti roditelju stoje na raspolaganju radi ostvarivanja prava
na susrete i druženje; tko će biti odgovaran za izostanak ostvarivanja prava na
susrete i druženje, dijete, roditelj ili država; što je s pravom djeteta na susrete i
druženje u slučajevima u kojima to roditelj ili dijete ne želi. Postavlja se teorij-
sko pitanje do koje mjere i na koji način pravo može utjecati na osobne odnose
ljudi, tj. susrete i druženje između roditelja i djece, unatoč tome što mu je u
ovom području moderno pripisati nemoć i time u okončati raspravu?8
4
Narodne novine 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007.
5
Dva istraživanja novijeg datuma iskazuju niži postotak roditelja koji ne viđaju svoju dje-
cu, 15-28% i 9%, što pokazuje sve veći broj onih roditelja koji žele zadržati veze sa svojim
djetetom. Trinder et al. (2002), str. 1.
6
Kostka (2004), str. 1926-1927. i 1934.
7
Statistics Sweden (n.d.), Living conditions survey (ULF).
8
Lowe i Douglas (2003), str. 86.
Ovaj bi rad na navedena pitanja trebao odgovoriti na normativnoj, praktičnoj

i teorijskoj razini, pri čemu će se nastojati potvrditi teza kako složenost proble-
ma ostvarivanja prava na susrete i druženje traži nove, modernije i leksibilnije
pristupe njihovom rješavanju.
U radu će se ujedno otvoriti pitanje mogućnosti drugačijeg teorijskog pristupa
pravu na susrete i druženje, za koji se pretpostavlja da bi u konačnici mogao
voditi prema njegovoj eikasnijoj pravnoj zaštiti.
Usporedba hrvatskih rješenja s rješenjima konvencijskog i europskog prava će
nam pružiti sliku o njihovoj (ne)usklađenosti, pri čemu će se ujedno postaviti
pitanje sudbine hrvatskih pravomoćnih sudskih odluka o susretima i druženju
u kontekstu njihova priznanja i ovrhe u zemljama EU.
2. Terminološko određenje pojma "susreti i druženje"

Pojam susreta i druženja prisutan je u svim pravnim uređenjima, kao i u mno-
gim međunarodnim dokumentima. Tako se pojavljuje na različitim jezicima:
eng.: visitation right, access to children, contact concerning children; njem.: Um-
gangsrecht tal.: dirrito di visita, fr.: droit de visite e d'hébergement, šved.: Umgän-
ge. Prijevod ovih izraza na hrvatski jezik označavao bi pravo posjećivanja, pri-
stupa djetetu ili kontaktiranja s djetetom.
U međunarodnom su pravu engleski pojmovi "visitation" i "access" u novije
vrijeme zamijenjeni pojmom "contact concerning children". Ovo se pojmovno
opredjeljenje obrazlaže time što se kao sudionici ovog pravnog odnosa pojav-
ljuju različite kategorije osoba, uključujući i dijete, za razliku od prava na pri-
stup djetetu "access right" koje pripada samo drugima u odnosu na dijete. Novi
izraz "conctact concerning children" je u tom smislu neodređen, pa se jednako
odnosi na roditelje, druge osobe, kao i samo dijete. Isto se tako smatra kako
novi širi pojam "contact concerning children" više odgovara modernom znače-
nju pojma roditeljske skrbi "parental responsibilities".9
U hrvatskom se kontekstu pojam susreta i druženja vremenom također mije-
njao. Tako se određeno vrijeme označavao kao "održavanje osobnih odnosa s
djetetom,"10 a od zakonodavnih izmjena 1998. godine do danas u hrvatskom
pravnom sustavu se upotrebljava pojam "susreti i druženje."11
9
CoE Explanatory report 2003, str. 2.
10
Vidi infra, IV.1.A.
11
Vidi infra, IV.1.B.
U ovom će se radu koristiti termin susreti i druženje s obzirom na njegovu

prihvaćenost u hrvatskom zakonodavstvu i pravnoj literaturi, premda će se u
završnom dijelu rada iznijeti razlozi zbog kojih će se predložiti njegova pro-
mjena.12
3. Svrha i ciljevi rada

Svrha ovoga rada jest sustavna analiza postojećih mehanizama koji služe
ostvarivanju prava na susrete i druženje u komparativnom i hrvatskom pra-
vu. Od stranih pravnih sustava obuhvaćeno je njemačko, talijansko, švedsko,
englesko i američko pravo.13 Također će se dati prikaz i analiza pravne zaštite
prava na susrete i druženje u međunarodnom pravu, počevši od međunarod-
nih ugovora koji su dio hrvatskog pravnog sustava, do onih međunarodnih
instrumenata koji u ovom trenutku nisu izvor hrvatskog prava, ali će to u sko-
roj budućnosti postati. Povrh navedenih analiza na normativnoj razini, rad
će statistički obraditi i analizirati hrvatsku sudsku praksu u pogledu primjene
i eikasnosti postojećih procesnih mehanizama u postupcima odlučivanja o
susretima i druženju, kao i u postupcima ovrhe ovih odluka pred sudovima u
Zagrebu, Splitu i Osijeku. Posljednji od navedenih ciljeva su teorijska analiza
problema prava na susrete i druženje uz prikaz vlastitog teorijskog stajališta,
te unaprjeđenje hrvatskog pravnog sustava u ovom području usklađivanjem
hrvatskih sa suvremenim europskim rješenjima
4. Struktura rada
Pored uvodnog i zaključnog poglavlja u kojem je prikazan sažetak svih rezulta-
ta, rad je strukturiran u četiri dijela. Drugi dio rada koji slijedi uvod sastoji se
od komparativnog prikaza uređenja pravne zaštite prava na susrete i druženje
u pet usporednih pravnih sustava, pri čemu se obuhvatilo sustave kontinen-
talne i common law pravne tradicije. Vodilo se računa da bude obuhvaćen po
jedan sustav koji pripada germanskom, romanskom i skandinavskom prav-
nom krugu u okviru kojih su predstavljeni materijalnopravni i procesnopravni
aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje u njemačkom, talijanskom,
engleskom i američkom pravu. U završnom dijelu ove cjeline izdvajaju se slič-
nosti i razlike navedenih pravnih sustava u pogledu pravne zaštite prava na
susrete i druženje.
12
Vidi infra, V.1.2.
13
Vidi infra, II.1.
Treći dio rada obuhvaća analizu međunarodnih izvora pravne zaštite prava na
susrete i druženje i to najprije onih koji su ujedno izvor hrvatskog prava, a po-
tom i drugih međunarodnih izvora. Slika pravne zaštite prava na susrete i dru-
ženje u međunarodnim dokumentima, koja će biti uspoređena u zaključnom
dijelu ovog poglavlja, odigrat će bitnu ulogu pri opredjeljenju za nove oblike
pravne zaštite prava na susrete i druženje u hrvatskom pravu.
Četvrti dio rada osim normativnih i teorijskih rješenja obuhvaća empirijsko
istraživanje sudske prakse u postupcima odlučivanja i u postupcima ovrhe od-
luka o susretima i druženju pri sudovima u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Rezultati
istraživanja će pokazati na koji način jedan od promatranih hrvatskih sudo-
va modiiciranjem postojeće zakonske procedure eikasno provodi postupak
ovrhe sudskih odluka o susretima i druženju, čime razvija vlastiti pristup ovoj
vrsti postupaka čineći korak bliže modelima modernijih i eikasnijih pravnih
sustava od našeg.
Peti dio rada predstavlja ocjenu postojećeg stanja pravne zaštite prava na su-
srete i druženje u hrvatskom pravu s prijedlozima de lege ferenda, pri čemu se
posebno slijedilo onaj europski pravni sustav koji je svojom najnovijom refor-
mom dosljedno poštivao načela ustanovljena na međunarodnoj razini, zatim
Načela Europske komisije za obiteljsko pravo utemeljena na komparativnoj
analizi i sintezi 22 europska sustava i postojećih međunarodnih dokumenata,
te američki pristup rješavanju problema susreta i druženje u obliku alternativ-
nog načina rješavanja sporova.
DRUGI DIO:
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE
U KOMPARATIVNOM PRAVU
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U KOMPARATIVNOM PRAVU 23
1. O značenju komparativnog istraživanja

Osim što je temelj svakoj promišljenoj pravnoj reformi,14 komparativno istra-
živanje u području obiteljskog prava je posljednjih godina značajno poraslo
pod utjecajem europskih zahtjeva za njegovom harmonizacijom i/ili uniika-
cijom.15 Poznavajući činjenicu da se obiteljsko pravo svih odabranih europ-
skih sustava u posljednje dvije godine značajno izmijenilo upravo u području
susreta i druženje nužno je bilo analizirati i prikazati izvore obiteljskih prava
novijega datuma. Komparativnom analizom su tako obuhvaćeni osim europ-
skih nacionalnih sustava (kontinentalnih i engleskog common-law sustava) i
američki pravni sustavi.
Koliko god se radilo o istom problemu – ostvarenju prava na susrete i druže-
nje - rješenja na europskom i američkom kontinentu znatno su različita. Za
razliku od europskih pravnih sustava, čije je zajedničko polazište najprije Kon-
vencija o pravima djeteta, a potom i niz drugih zajedničkih međunarodnih
instrumenata,16 Sjedinjene Američke Države su jedina država koja još uvijek
nije ratiicirala Konvenciju o pravima djeteta.17 Neovisno o američkom "zao-
bilaženju" Konvencije o pravima djeteta bit će zanimljivo vidjeti jesu li neka
američka rješenja u području ostvarivanja prava na susrete i druženje kvali-
tetna u tolikoj mjeri da bi mogla biti uzor upravo konvencijski orijentiranim
europskim zakonodavcima.
S druge strane, međusobna usporedba europskih pravnih sustava u pogledu
ostvarivanja prava na susrete i druženje neće pokazati bitne razlike među nji-
ma, iako neke ipak postoje. One izviru iz činjenice da kontinentalnoeuropska
legislativa, kao što je primjerice njemačka, jest veoma iscrpna i detaljna, za
razliku od primjerice skandinavske legislative koja se zadržava na temeljnim
14
U Engleskoj je primjerice zakonodavna komisija dužna u svoj rad uvrstiti i istraživa-
nje stranih pravnih sustava u području u kojem se predlažu reforme. Jäntera-Järeborg
(2005), str. 7. Velikoj njemačkoj reformi pravnog uređenje odnosa između roditelja i dje-
ce iz 1998. godine prethodio je višegodišnji istraživački rad u području komparativnog
obiteljskog prava, Henrich (2000), str. 11.
15
Jäntera-Järeborg (2005), str. 3.
16
Primjerice Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (1950), Eu-
ropska konvencija o kontaktima (2003).
17
Blair i Weiner (2005), str. 247., Dwyer (2002), str. 848. i Elrod (2005), str. 167.
načelima regulirane problematike.18 Osim toga, razlike između ovih pravnih

sustava postoje i zbog različitog ustrojstva uprave i pravosuđa, obiteljske i soci-
jalne politike pojedine države i konačno različite kulturne pozadine pojedinih
sustava.19
Slijedeći klasičnu podjelu pravnih sustava nastojat će se obuhvatiti karakte-
ristične materijalnopravne i procesnopravne aspekte u području ostvarivanja
prava na susrete i druženje u europskoj, a potom i u američkoj pravnoj tra-
diciji. U okviru istraživanja kontinentalnoeuropske pravne tradicije obuhva-
tit će se po jedna država, predstavnica germanskog, romanskog i nordijskog
pravnog kruga i to: Njemačka, Italija i Švedska, a zatim engleski common law
sustav. Odvojeno će se prikazati američki pravni sustav, s obzirom da Konven-
cija o pravima djeteta kao temeljni izvor prava djeteta na susrete i druženje na
američkom kontinentu ne ulazi u izvore prava.
U zaključnom će se dijelu ovog poglavlja izdvojiti bitne sličnosti i razlike pri-
kazanih sustava.
2. Njemačko pravo
A. Izvori
Pravo na susrete i druženje (Umgangsrecht), kao i njegovo ostvarivanje u nje-
mačkom nacionalnom pravnom sustavu izvire prije svega iz čl. 6. st. 2. njemač-
kog Ustava prema kojem skrb o djetetu predstavlja prirodno pravo i obvezu
djetetovih roditelja. Roditelji imaju temeljno pravo odlučivati na koji će način
skrbiti se za svoje dijete i odgajati ga (što uključuje i pravo na odlučivanje o
načinu održavanja osobnih odnosa s djetetom). Ostvarivanje roditeljske skrbi
prema istoj odredbi mora biti u skladu s najboljim interesom djeteta. 20
Osnovni izvor obiteljskog prava u Njemačkoj jest Građanski zakonik.21 Odred-
be o roditeljskoj skrbi i pravu na susrete i druženje smještene su u drugom
poglavlju pod naslovom Obiteljski odnosi, od § 1626 do § 1698 BGB-a. Refor-
mom roditeljske skrbi iz 1989. godine, bitno je poboljšan pravni položaj oca
izvanbračnog djeteta, koji je osim prava da zahtijeva roditeljsku skrb dobio
i pravo na ostvarivanje susreta i druženja s djetetom, što prije reforme nije
18
Jäntera-Järeborg (2005), str. 7.
19
Schwenzer (2003), str. 143-158.
20
Grundgesetz (BRD) od 23.05.1949, Bundesgesetzblatt 1949 I str. 1.
21
Bürgerliches Gesetzbuch (u daljnjem tekstu BGB) od 18. 8. 1896. Zivilrecht, 9. Aulage,
Stand:BGB1.INr. 36 vom 31. Juli 2000, Nomos Verlagsgesellschat, Baden-Baden, 2000.
mogao bez majčinog odobrenja. Ujedno je i znatno proširen krug osoba koje
imaju pravo na susrete i druženje s djetetom.22
U izvore procesnog prava kojima se regulira postupak donošenja odluka o su-
sretima i druženju, kao i ovrha tih odluka ubrajaju se: Zakon o izvanparnič-
nom postupku (u daljnjem tekstu FGG)23 i Zakon o parničnom postupku, (u
daljnjem tekstu ZPO).24
O roditeljskoj skrbi, kao i o ostalim obiteljskopravnim stvarima u načelu
se odlučuje u izvanparničnom postupku (od § 35b FGG pa nadalje), dok
se u parničnom postupku o tome odlučuje u okviru postupka razvoda bra-
ka te u okviru spornih postupaka o roditeljskoj skrbi (od § 606 ZPO pa
nadalje).25
Posebno važna uloga u ostvarivanju djetetovog prava na susrete i druženje pri-
pada Državnom uredu za mlade (Jugendamt, u daljnjem tekstu Ured za mla-
de). Njegova višestruka uloga uređena je Zakonom o socijalnom osiguranju,
od 08.12.1989 (u daljnjem tekstu SGB).26 Ured za mlade između ostalog dužan
je savjetovati pri razvodu braka ili prekidu izvanbračne zajednice, kao i pri
ostvarivanju prava na susrete i druženje, sudjelovati u sudskim postupcima u
kojima se odlučuje o pravima djece, te općenito brinuti o djetetovim pravima
i interesima.27
B. Materijalnopravni aspekti
a) Pojam i pravna osnova
Susreti i druženje deiniraju se kao izički pristup djetetu, koji se ostvaruje na
različite načine, posebice osobnim susretima i druženjem, posjećivanjem i
provođenjem zajedničkih vikenda, praznika i slično. Ono je samostalno pravo
i obveza roditelja koje izviru iz ustavom zajamčenog prava na roditeljsku skrb,
dok u odnosu na dijete predstavlja njegovo pravo, ali ne i obvezu.28
22
Heinrich (2000), str. 11-26.
23
Gesetz über die Angelegenheiten der freiwiligen Gerichtsbarkeit, od 20.05.1998., Rei-
chsgesetzblatt (RGBl) 1989.
24
Zivilprozessordnung, od 09.05. 1975., BGBl 1950.
25
Dethlof i Martiny (2004), str. 5.
26
Sozialgesetzbuch, Osma knjiga (VIII) Kinder-und Jugendhilfe, BGBl. 1998 I, str. 3546.
27
28
Dethlof i Martiny (2004), str. 47-48. Niti jedan od uspoređenih europskih pravnih su-
stava ne poznaje obvezu djeteta na susrete i druženje s roditeljem. Vidi infra, II.7.
Zakonska pravna osnova prava na susrete i druženje između roditelja i djece u

njemačkom zakonodavstvu sadržana je u BGB-u.29 Ovom se odredbom djete-
tu jamči pravo na održavanje osobnih odnosa s oba roditelja, kao i roditeljima
pravo, ali i obveza održavanja osobnih odnosa s djetetom.30 Pri tome, navodi
se u pravnoj teoriji, pravo djeteta, kao i pravo, te obveza roditelja na susrete i
druženje s djetetom postoji neovisno od toga imaju li roditelji ili nemaju rodi-
teljsku skrb nad djetetom. Roditelji koji nemaju roditeljsku skrb imaju pravo
na susrete i druženje s djetetom, ali samo pod uvjetom da nije dovedena u
pitanje djetetova dobrobit.
Pravo na susrete i druženje posebice se aktualizira: u slučajevima u kojima
je pravo na roditeljsku skrb, kao i pravo na određivanje djetetovog prebi-
vališta u potpunosti preneseno na jednog roditelja; kad postoji zajednička
roditeljska skrb, ali dijete živi samo s jednim roditeljem i kada dijete živi
odvojeno od oba roditelja (koji i dalje imaju roditeljsku skrb), primjerice s
udomiteljem.31
Velikom reformom obiteljskog prava iz 1998. godine proširen je krug osoba
koje imaju pravo na susrete i druženje s djetetom, te je u tu svrhu prizna-
ta nova vrsta obiteljske veze – socijalnoobiteljski odnos. Socijalnoobiteljski
odnos stvara se temeljem činjenice zajedničkog života u obitelji, neovisno
o krvnom ili tazbinskom srodstvu. Njezino osnovno obilježje zasniva se na
stvarnoj brizi koju je jedna osoba imala nad djetetom duže vremensko raz-
doblje, uz dodatni uvjet postojanja zajedničkog života. Ovo se posebno od-
nosi na osobe koje su bile u braku ili su živjele u izvanbračnoj zajednici s
djetetovim roditeljem.32
Dok BGB u neizmijenjenom obliku od 1989. godine jamči djedu i baki, te bratu
i sestri (polubratu i polusestri) pravo na susrete i druženje s djetetom,33 novom
se verzijom iste odredbe iz 2001. godine načelno jamči pravo na susrete i druže-
nje svim ostalim osobama koje imaju bliske odnose s djetetom, odnosno koje se
stvarno brinu ili su se brinule o djetetu.34 U pravnoj se literaturi, kao i u sudskoj
praksi, među ostale osobe s pravom na susrete i druženje s djetetom nabrajaju:
bračni drug ili bivši bračni drug roditelja, registrirani životni partner ili prijaš-
29
1684/1 BGB.
30
Hönig (2004), str. 370. i Schwab (2003), str. 323.
31
Schwab (2003), str. 323. i Dethlof (2005), str. 261.
32
33
1685/1 BGB.
34
1685/2 BGB.
nji životni partner roditelja, kao i druge osobe s kojima je dijete dulje vrijeme
živjelo ili je kod njih bilo udomljeno,35 zatim srodnici u trećem stupnju pobočne
loze (tetak ili teta),36 te biološki otac kojem pravno nije utvrđeno očinstvo.37
b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje

Sadržaj susreta i druženja čine osobni susreti i druženje, posjeti, boravak tije-
kom vikenda, praznika ili blagdana, kao i komunikacija putem telefona, pisa-
ma ili e-maila.38
O sadržaju i opsegu susreta i druženja između djeteta i roditelja u pravilu od-
lučuju roditelji sporazumno, a tek iznimno u situaciji u kojoj postoji spor iz-
među roditelja ili je ugrožena dobrobit djeteta, o susretima i druženju odlučuje
sud.39 Pismeni sporazum mora jasno određivati obvezu roditelja koji preuzima
dijete, kao i obvezu roditelja s kojim dijete živi da ga pripremi za odlazak dru-
gom roditelju. Riječ je o dvostranoobvezujućem sporazumu kojim se regulira-
ju susreti i druženje u najboljem interesu djeteta.40
Ukoliko se prije ili u samom postupku ne uspije postići sporazum između ro-
ditelja o načinu održavanja susreta i druženje, tada sud mora precizno odrediti
dan i vrijeme susreta i druženje, odnosno točan sat početka i završetka susre-
35
Schwab (2003), str. 326.
36
Dethlof (2005), str. 260. i 261.
37
Zakonskim izmjenama od 30.04.2004. biološkom je ocu priznato pravo na osporavanje
očinstva utvrđenog temeljem presumpcije o bračnom očinstvu. Na istoj mu je pravnoj
osnovi ujedno priznato i pravo na susrete i druženje s djetetom. Povod novom zakon-
skom rješenju bila je odluka Ustavnog suda BVerfG 1493/96, 1724/01 od 9.4.2003. godi-
ne, Zeitschrit für das gesamte Familienrecht, 12/2003, str. 816-826. Ovom su se odlukom
proglasile neustavne odredbe § 1600 i § 1685 BGB-a, jer se njima nije priznavalo pravo
biološkog oca na osporavanje očinstva bračnom ocu, niti mu se davalo pravo na susrete
i druženje s djetetom. Po prvi put se navedenom odlukom Ustavnog suda uvodi pojam
sozial-familiäre Beziehung. Tako je prema novom uređenju preduvjet za osporavanje
očinstva od strane biološkog oca, kao i za podnošenje zahtjeva za susrete i druženje s
djetetom postojanje tzv. "socijalne obiteljske veze među njima". Biološki otac prije svega
mora dokazati postojanje socijalne veze između njega i djeteta, a potom može osporavati
očinstvo bračnom ocu (i ujedno tražiti da se on utvrdi ocem) ili tražiti susrete i druženje
s djetetom. Höfelmann (2004), str. 745-751.
38
Dethlof i Martiny (2004), str. 48. U teoriji su se pojavile rasprave o komunikaciji rodi-
telja i djeteta putem mobitela i sms poruka, te o ograničavanju takve vrste neprekidne
dostupnosti djeteta. Vidi Söpper (2002), str. 73-76.
39
1648/3 BGB.
40
Oelkers (2004), str. 278.
ta i druženje, mjesto i eventualna nazočnost drugog roditelja ili treće osobe.

Samo ovakva odluka može postati pravomoćna i ovršna.41
Teorija kritizira sudsko precizno reguliranje susreta i druženja; određivanjem
sata i dana kad će se ostvarivati pravo na susrete i druženje, pa čak i broj tele-
fonskih razgovora i pisama. Smatra se kako je takvo reguliranje susreta i dru-
ženja izvještačeno i neprimjereno svakodnevnom životu te se ističe potreba da
se sudskom utvrđivanju susreta i druženje pridoda sporazumno reguliranje
kao rezultat medijacije. Na ovaj bi se način dopustio određeni stupanj leksi-
bilnosti pri sudskom određivanju načina ostvarivanja susreta i druženja što je
prihvatljivije potrebama stvarnog života.42
c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja

Iako se svakim standardnim sudskim određivanjem susreta i druženja izme-
đu roditelja i djece zadire u ustavno pravo roditelja da samostalno odlučuju
o načinu ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi, sud to pravo može još jače
suziti i ograničiti određujući susrete i druženja koji odstupaju od uobičajenih
standarda. Pravna osnova ograničavanja i zabrane susreta i druženja nalazi se
u odredbi prema kojoj se odluka o ograničavanju ili zabrani susreta i druže-
nja može donijeti samo ukoliko je to potrebno radi zaštite interesa i dobrobiti
djeteta.43
Susreti i druženje mogu se ograničiti na način da sud imenuje treću osobu u
čijoj će se nazočnosti susreti i druženje ostvarivati, ili da odredi točno odre-
đeno mjesto i vrijeme za susrete i druženje. Ovakva se ograničenja obično
određuju kad postoji opravdan strah da će roditelj odvesti dijete bez sugla-
snosti drugog roditelja ili u slučajevima u kojima postoji povijest obiteljskog
nasilja, s tim da je obiteljsko nasilje najčešći razlog za potpunu zabranu su-
sreta i druženja.44
Odluka o ograničavanju ili zabrani susreta i druženja može biti privremena ili
trajna. Trajna zabrana susreta i druženja u sudskoj se praksi najčešće izriče onom
roditelju koji je za trajanja privremene zabrane neprekidno pokušavao samovolj-
no viđati dijete, te je time ugrozio djetetovu dobrobit na način da je uzrokovao
41
Motzer (2003), str. 798.
42
Schwab (2003), str. 326.
43
1648/4 BGB. Schwab (2003), str. 326.
44
Dethlof i Martiny (2004), str. 50-51.
"konlikt lojalnosti"45 prema drugom roditelju.46 Bez obzira radi li se o ograni-

čavanju ili o zabrani susreta i druženja i je li odluka privremena ili trajna, takva
se odluka može donijeti samo ako je to potrebno radi zaštite dobrobiti djeteta.
Stoga obiteljski sud u svakom od ovih slučajeva mora postaviti pitanje zbog čega
je u interesu djeteta da se susreti i druženje ne održavaju redovito.47
U slučaju da je pravo na susrete i druženje ograničeno tada roditelju preostaje
pravo na informacije o osobnim stvarima djeteta, pod uvjetom da to nije u su-
protnosti s djetetovom dobrobiti.48 Pravo na informaciju je samostalno pravo
koje prvenstveno pripada roditelju koji ne živi s djetetom, bez obzira na nje-
gov pravni položaj u pogledu roditeljske skrbi i neovisno o pravu na susrete i
druženje. Kao primjer ostvarivanja prava na informaciju, u literaturi se navodi
slanje kopije školske svjedodžbe, te informiranje o događajima u vezi s djete-
tom i njegovim zdravljem.49
C. Procesnopravni aspekti
a) Nadležnost
Za donošenje odluka u spornim predmetima koji se odnose na susrete i dru-
ženje stvarno su nadležni niži sudovi prvog stupnja (Amtsgericht). Obiteljsko-
pravni predmeti, među kojima su i odlučivanje o susretima i druženju, u nad-
ležnosti su posebnih obiteljskih odjela. Stvarna nadležnost obiteljskih sudova
općenito je regulirana Zakonom o organizaciji sudova.50 Kada se o susretima i
druženju odlučuje u okviru postupka za razvod braka, nadležnost je određena
ZPO,51 a ukoliko se odlučuje u okviru samostalnog izvanparničnog postupka
tada se primjenjuju odredbe o nadležnosti iz FGG.52
45
U slučajevima velikih napetosti i svađa između roditelja dijete dolazi u konlikt lojalnosti
prema roditelju s kojim živi, ukoliko viđa drugog roditelja. Čak i u situaciji u kojoj dijete
želi vidjeti roditelja s kojim ne živi, ono zbog tog osjeća da je nelojalno prema roditelju
s kojim živi. Ovakva situacija stvara veliko opterećenje za dijete, što ugrožava njegovu
dobrobit. O značaju susreta i druženja za dijete i opasnosti konlikta lojalnosti i identii-
kacije vidi Hönig, F.(2004), str. 84-90.
46
Motzer (2003), str. 800.
47
Dethlof i Martiny (2004), str. 50-51.
48
1686 BGB.
49
Motzer (2003), str. 800 i Schwab (2003), str. 327.
50
23 b Gerichtsverfassunfsgesetz.
51
621a ZPO.
52
Vidi Oelkers (2004), str. 230-231.
b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku

Položaj djeteta u sudskom postupku u pravilu ovisi o njegovoj dobi i zrelo-
sti u skladu s kojom je sud dužan osobno saslušati dijete te mu imenovati
posebnog zastupnika (skrbnika), dok samostalno procesno pravo djeteta na
pobijanje sudskih odluka izvire direktno iz zakona. Sud je dužan osobno sa-
slušati dijete iznad 14 godina starosti u postupcima u kojima se odlučuje o
njegovim osobnim i imovinskim pravima, pod uvjetom da je volja djeteta
važna za donošenje odluke ili je osobno saslušavanje djeteta potrebno kako
bi sud stekao direktna opažanja u vezi s utvrđivanjem činjenica.53 Kad se radi
o postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, susretima i druženju
te djetetovom prebivalištu, tada dijete starije od 14 godina mora biti bezu-
vjetno osobno saslušano.54 Sud može odustati od osobnog saslušanja četr-
naestogodišnjeg djeteta zbog opravdane opasnosti da bi se mogla ozbiljno
ugroziti psihička ravnoteža djeteta pa u takvim slučajevima ono može biti
saslušano naknadno. Ukoliko sud odluči ne saslušati dijete, odluka o tome
mora biti obrazložena, a razlozi zbog kojih dijete nije saslušano trebaju biti
navedeni. Može li saslušanje štetiti djetetu i koji je najprikladniji način infor-
miranja djeteta o postupku i pitanjima o kojima se u postupku odlučuje sud
procjenjuje imajući u vidu djetetovu dob i zrelost.55 Zakon ne propisuje koja
je najniža dob od koje dijete može biti saslušano, a sudska praksa po tom pi-
tanju nije ujednačena. Na nekim se sudovima ustalila praksa ispitivanja volje
već trogodišnjeg djeteta, drugi sudovi smatraju da dijete mora imati najma-
nje četiri, odnosno pet godina da bi se moglo osobno saslušati. Djecu iznad
pet godina na svim se njemačkim sudovima redovito saslušava, odnosno na
primjeren se način utvrđuje njihova volja.56
Odbijajući stav djeteta sud mora uzeti u obzir osim ako posumnja da je on
izraz negativnog utjecaja od strane roditelja. Sud u tom smislu procjenjuje od-
bijajući stav djeteta na način da ispituje obrazloženje djeteta u pogledu odbi-
janja susreta i druženje s roditeljem, te ga poštuje ukoliko je ono izraz njegove
autonomne volje. Susreti i druženje se u pravilu ne provode prisilno niti u od-
nosu na mlađu djecu, ukoliko je odbijanje posljedica nedostatka formiranog
odnosa između djeteta i roditelja, s obzirom da emocionalna povezanost dje-
teta s roditeljem zapravo čini temelj djetetove dobrobiti.57
53
50b/1 FGG.
54
50b/2 FGG.
55
50b/3 FGG.
56
Oelkers (2004), str. 232-233. i Dethlof i Martiny (2004), str. 61-64.
57
Hönig (2004), str. 386. i Schwab (2003), str. 387-388.
Premda nema poslovnu sposobnost, dijete s navršenih 14 godina ima pravo sa-
mostalno izjavljivati pravne lijekove protiv sudskih odluka o njegovim osobnim
pravima,58 čime mu se u određenim granicama priznaje parnična sposobnost.
Najvažnija novina reforme o pravima djeteta iz 1998. godine jest uvođenje in-
stituta posebnog postupovnog skrbnika za dijete (Verfahrenspleger), ne pra-
veći pri tom razliku između javnopravnih i privatnopravnih postupaka. Tako
se djetetu može imenovati poseban skrbnik u svakom postupku u kojem se
to smatra nužnim radi zaštite njegove dobrobiti.59 Skrbnikova je dužnost za-
stupati dijete i štititi njegove interese poput odvjetnika (Anwalt des Kindes).60
Djetetu se može postaviti poseban zastupnik u svim postupcima u kojima se
odlučuje o njegovim osobnim pravima (pa tako i o susretima i druženju).61
Ako sud smatra da nema potrebe za imenovanjem posebnog skrbnika, takva
odluka mora biti obrazložena. Imenovanje posebnog skrbnika nije potrebno
ukoliko dijete već zastupa odvjetnik ili neka druga osoba.62 Cilj je ove odredbe
zajamčiti zaštitu djetetovog autonomnog interesa u postupku u kojem se odlu-
čuje o njegovim pravima.63
U literaturi se nailazi na niz kritika u pogledu nedorečenosti zakonskih odre-
daba o posebnom skrbniku. Tako se postavlja pitanje zastupa li poseban skrb-
nik volju djeteta ili njegovu dobrobit, s obzirom da se radi o dva različita pojma
koja se mogu međusobno isključivati. Ako bi to bila dobrobit djeteta, tada do-
lazi do udvostručivanja zaštite jer su za to već zaduženi uredi za mlade. Kako
nije jasno kakvo obrazovanje poseban skrbnik mora imati, tako nije jasno tko
uopće može biti imenovan posebnim skrbnikom, pa sudovi u praksi imenuju
osobe različitih profesionalnih proila od pravnika, psihologa pa do onih koje
nemaju takvo obrazovanje.64
c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju

Pravo na susrete i druženje jest ustavno pravo roditelja koje izvire iz prava na
samostalno odlučivanje o skrbi i odgoju vlastitog djeteta.65 U tom se smislu
58
59 l/3 FGG. Vidi Motzer (2003), str. 800.
59
Stötzel i Fegert (2006), str. 201.
60
50 FGG.
61
50/1 FGG.
62
50/3 FGG.
63
Heinrich (2000), str. 25.
64
Hannemann i Kunkel (2004), str. 1833. i 1835. i Stötzel i Fegert (2006), str. 202-205.
65
svako sudsko reguliranje susreta i druženje bez opravdanog povoda (među-

sobnog sukoba ili nezainteresiranosti roditelja) smatra povredom ustavnog
prava.66
Roditelji u svakoj fazi postupka moraju biti savjetovani o nužnosti međusobne
suradnje te se istovremeno trebaju podupirati na sporazumno reguliranje pi-
tanja susreta i druženja. Nije dopušteno jednostrano ili sporazumno odricanje
od prava na susrete i druženje67 niti je dopuštena njihova potpuna zabrana.68
Ipak je u teoriji sporno bi li ugovor o odricanju prava na susrete i druženje,
unatoč općoj zabrani, mogao biti valjan ukoliko bi održavanje susreta i dru-
ženja između roditelja i djeteta bilo štetno za njegovu dobrobit. Sporazumi
roditelja o susretima i druženju općenito ne moraju biti provjeravani niti ovje-
reni od strane suda, međutim bez ovjere suda sporazum nema svojstvo ovršne
isprave. Stoga roditelji imaju pravo zatražiti njihovu ovjeru ili donošenje sud-
ske odluke u skladu sa sporazumom.69 Sporazum može biti sklopljen u svim
stadijima sudskog postupka, kao i u posebnom postupku medijacije pred obi-
teljskim sudom.70
Ako suradnja između roditelja u potpunosti izostane ili njihovi sukobi traju i
dalje, odnosno ako je ugrožena djetetova dobrobit, sud u takvim okolnostima
mora donijeti odluku o susretima i druženju.71 U Njemačkoj se susreti i dru-
ženje između roditelja i djece nakon razvoda braka reguliraju sudskim putem
tek u 7- 20% slučajeva.72
Pravomoćna sudska odluka, kao i sporazum roditelja mogu biti izmijenjeni u
svako doba ako je dobrobit djeteta ugrožena.73 Povrh toga je sud dužan odluku
ili sporazum izmijeniti uvijek kada postoji ozbiljna opasnost za djetetovu do-
brobit.74 Osim u navedenim slučajevima, odluka ili sporazum mogu biti izmi-
jenjeni zbog promijenjenih okolnosti temeljem općeg pravila izvanparničnog
postupka o izmijenjenim okolnostima.75
66
Schwab (2003), str. 324.
67
138 BGB.
68
134 BGB.
69
1684/3 BGB.
70
52a/4 FGG.
71
1648/3 BGB.
72
Vidi Hönig (2004), str. 2.
73
1696/1 BGB.
74
1696/2 i 3 BGB.
75
18 FGG.
d) Privremene mjere
Obiteljski sud može izreći privremene mjere o susretima i druženju, kao i pre-
daji djeteta u okviru postupka za razvod braka76 ili u samostalnom postupku77
Pod utjecajem odluka Europskog suda za ljudska prava i njemačkog Ustavnog
suda koje naglašavaju osobitu hitnost u postupcima u kojima se uređuju odno-
si roditelja i djece, njemački je zakonodavac uveo novinu u pogledu pravnih li-
jekova protiv odluka o privremenim mjerama. Navedenom odredbom znatno
je suženo pravo na izjavljivanje žalbe protiv odluka o privremenim mjerama,78
čime se osim prioriteta pri rješavanju ujedno naglašava i važnost odluka suda
prvog stupnja. Iskustvo pokazuje kako je za buduće oblikovanje roditeljske
skrbi, pa tako i susreta i druženja djeteta s odvojenim roditeljem, najvažnije da
njihovi odnosi budu uređeni već u prvim mjesecima odvojenog života. Ukoli-
ko se u kratkom vremenu ne uspije donijeti privremena mjera o predaji djeteta
ili o redovitim susretima i druženju, šteta koja nastupi teško se može popraviti
kasnije na glavnoj raspravi. Čimbenik vremena u parnici za razvod braka u
kojem postoje malodobna djeca općenito predstavlja problem, jer do razvoda
braka najčešće dolazi temeljem prestanka zajedničkog života bračnih drugova
dulje od godine dana.79
e) Ovrha
Sudskom odlukom o susretima i druženju nastaje dvostruka obveza: obveza
odvojenog roditelja da ostvaruje susrete i druženje s djetetom, te obveza rodi-
telja s kojim dijete živi da aktivno sudjeluje u ostvarivanju djetetovog prava na
susrete i druženje.
Obveza roditelja s kojim dijete živi obuhvaća njegovu dužnost da odgojno dje-
luje na dijete na način da ga podupire u održavanju veze s drugim roditeljem
i na dužnost predaje djeteta drugom roditelju u skladu sa sudskom odlukom.
Roditelji ne smiju biti samo pasivni promatrači, što znači da ne smiju ostvari-
vanje djetetovog prava na susreta i druženje prepustiti samom djetetu.
Sudska odluka o susretima i druženju postaje pravomoćna danom objave.80 Od
tog trenutka stranke se moraju ponašati u skladu s odlukom i ne smiju se pro-
76
620/1-3 ZPO.
77
621g i 621/1-3 ZPO. Vidi Dethlof i Martiny (2004), str. 57.
78
621g ZPO.
79
Motzer (2003), str. 802.
80
16 FGG.
tiviti ispunjavanju svojih obveza pozivajući se na vlastitu percepciju djetetove

dobrobiti i bez obzira na eventualno izjavljen pravni lijek.81
Ovršna isprava može biti samo ona sudska odluka kojom su susreti i druženje
precizno regulirani u pogledu načina, mjesta, vremena i učestalosti susreta i
druženja. Sporazum roditelja o susretima i druženju, bez obzira je li postignut
izvan suda ili u okviru sudskog postupka, ne može biti osnova za pokretanje
ovršnog postupka, osim ako nije ovjeren od strane suda ili preoblikovan u sud-
sku odluku.82
Do nepoštivanja sudske odluke može doći iz tri različita smjera: od strane
roditelja koji ima pravo i obvezu na susrete i druženje, od strane roditelja s
kojim dijete živi i od strane samog djeteta. Postupak ovrhe mogu pokrenuti
samo roditelji, a u slučaju nezainteresiranosti oba roditelja, djetetu jedino
stoji na raspolaganju da zahtijeva savjetovanje i potporu od strane ureda za
mlade.83
Prije i za vrijeme postupka ovrhe roditelji imaju mogućnost riješiti nesporazu-
me mirnim putem u postupku posredovanja (Vermittlungsverfaren).84 Postu-
pak ovrhe i postupak posredovanja dva su neovisna postupka, tako da provođe-
nje ovrhe ne ovisi o postupku posredovanja. Osim što postupak posredovanja
može samostalno provoditi, sud isto tako može roditeljima naložiti obavezno
sudjelovanje u tom postupku.85 Sudac s roditeljima raspravlja o zakonskim po-
sljedicama njihovih radnji ili propusta u vezi sa sudskom odlukom,86 a ukoli-
ko se između roditelja ne postigne sporazum ili se jedan od njih ne odazove
pozivu za posredovanje, postupak se proglašava neuspješnim,87 i tek tada se
provodi postupak ovrhe.
81
24 FGG. Vidi Motzer (2003), str. 798. i 799.
82
83
16 SGB. Izričita zakonska odredba kojom se regulira situacija u kojoj roditelj ne ispu-
njava svoju obvezu na susrete i druženje s djetetom ne postoji, međutim u praksi nekih
sudova ipak se izriču novčane kazne zbog nepoštivanja sudske odluke. Polazište ovakvog
stajališta jest djetetovo samostalno pravo na susrete i druženje s roditeljem. Nasuprot
tome neki se sudovi i većina teoretičara protive izricanju novčanih kazni i prisilnom
ostvarivanju susreta i druženja djeteta s roditeljem koji to ne želi. Dethlof i Martiny
(2004), str. 61. i Schwab (2003), str. 324.
84
52a/1 FGG.
85
52a/3 FGG.
86
52a/4 FGG.
87
52a/5 FGG.
U sredstva ovrhe ubrajaju se: novčana kazna, zatvorska kazna, te mjera oduzi-
manja i predaje djeteta.88
Prije izricanja novčane kazne sud je ovršeniku najprije dužan uputiti opome-
nu. Maksimalna novčana kazna koja se može izreći iznosi 25.000 eura, s tim
da se u praksi ne izriču novčane kazne više od 5.000 eura. Iznos novčane kazne
ovisi o: okolnostima pojedinog slučaja, inancijskim mogućnostima ovršenika,
njegovom prijašnjem ponašanju, te o stupanju krivnje zbog nepoštivanja sud-
ske odluke o susretima i druženju s djetetom.
Sudovi u praksi izbjegavaju izricati kaznu zatvora kao i oduzimanje te predaju
djeteta uz upotrebu sile, što je mjera koja se poduzima samo ako su prethodne
mjere bile bezuspješne. Oduzimanje i predaju djeteta obavlja sudski ovršitelj
(Gerichtsvollzieher) uz policijsku pomoć.89 Reformsku novinu ovršnog prava iz
1998. godine predstavlja izričita odredba prema kojoj se ne smije upotrebalja-
vati sila pri oduzimanju i predaji djeteta, što znači da se odbijajući stav djeteta
bezuvjetno mora poštovati.90
U literaturi se također nailazi na podatak kako sud može smanjiti iznos za
uzdržavanje bračnog druga ukoliko se utvrdi da je djetetovo odbijanje susreta
i druženja posljedica upornog negativnog utjecaja od strane roditelja s kojim
dijete živi i pod uvjetom da je postupak posredovanja u okviru ovrhe prošao
bezuspješno.91
Krajnja mjera koja se može poduzeti protiv onog roditelja koji onemogućava
susrete i druženje jest donošenje odluke o promjeni djetetovog prebivališta,
odnosno izmjena odluke o roditeljskoj skrbi, prema kojoj je sud dužan podu-
zeti zakonom određene mjere protiv roditelja koji se ponaša suprotno interesu
i dobrobiti djeteta.92
f) Alternativni načini rješavanja spora

Medijacija, kao jedan od načina alternativnog načina rješavanja sporova u slu-
čaju razvoda braka ili separacije bračnih ili izvanbračnih drugova, počela se
88
33 FGG.
89
90
33/2 FGG. Vidi Heinrich (2000), str. 25.
91
Hönig (2004), str. 388.
92
1666 BGB. Daljnje posljedice po roditelja koji sprječava susrete i druženje mogu biti do-
nošenje odluke o prestanku uzdržavanja između bivših bračnih drugova, plaćanje cjelo-
kupnih troškova postupka, kao i troškova izrade stručnog mišljenja, odnosno troškova
posebnog skrbnika djeteta, što inače nije dužan platiti.Vidi Motzer (2003), str. 799 i 800.
u Njemačkoj spontano provoditi devedesetih godina od strane izičkih osoba

koje su u svom radu dolazile u susret s bračnim drugovima za trajanja brako-
razvodnih parnica (u većini slučajeva odvjetnici, suci, socijalni radnici) ili u
okviru rada savjetovališta za brak i obitelj.93
Općenito alternativni načini rješavanja sporova o roditeljskoj skrbi, pa tako i
medijacija u klasičnom smislu, nisu u njemačkom pravnom sustavu sustavno
zakonski regulirani. Jedina zakonska regulativa koja se odnosi na ovu vrstu
rješavanja sporova o roditeljskoj skrbi pa tako i susretima i druženju sadržana
je u odredbama o savjetovanju i posredovanju u okviru Zakona o izvanparnič-
nom postupku i Zakona o socijalnom osiguranju.
Savjete u vezi s razvodom ili separacijom, pitanjima roditeljske skrbi, dakle i
susretima i druženju roditelji i djeca mogu dobiti u svako doba, neovisno o
sudskim postupcima, u uredu za mlade ili savjetovalištu za obitelj.94
Postupak posredovanja je drugačije naravi od klasične medijacije. Za razliku
od medijacije koju treća, neutralna osoba provodi izvan sudskog postupka i
koja je dobrovoljna, posredovanje u pogledu susreta i druženja njemački sud
može provoditi u postupku ovrhe samostalno, kao i naložiti roditeljima obave-
zno sudjelovanje u postupku posredovanja. Isto tako, za razliku od medijacije
kod koje medijator nema pravo donositi odluku o sporu među strankama, kod
neuspjelog posredovanja je sudac to dužan učiniti.95 Posredovanje je moguće
pokrenuti u svim stadijima postupka pred sudom (od donošenja odluke, skla-
panja sporazuma do ovrhe). Nerijetko se kombinira sa savjetovanjem. Poseban
zajednički cilj i smisao savjetovanja i posredovanja jest postizanje međusobnog
razumijevanja među strankama, pronalaženje načina za međusobnu komuni-
93
Medijatori su se u Njemačkoj samoinicijativno organizirali u dva udruženja: Bundesver-
band für Mediation (BM) i Bundesarbeitsgemeinschat für Familienmediation (BAFM).
Dok se medijatori učlanjeni u BM fokusiraju na medijaciju u sporovima u širem smislu,
iz područja radnih odnosa, problema školstva, zaštite okoliša, međususjedskih odnosa
i slično, medijatori koji su od 1992. godine udruženi u BAFM, nastoje se educirati u
skladu s američkim načelima isključivo u području obiteljskih sporova. Temeljna razlika
između medijatora ovih dvaju opredjeljenja jest u kvaliikacijama osoba koje se bave
medijacijom, kao i vrstama njihove edukacije. BAFM nudi edukaciju za pravnike, psiho-
loge ili osobe sličnih zanimanja, jer se smatra kako je medijacija u obiteljskim odnosima
posebno osjetljiva i speciična. Istovremeno se Savezno udruženje njemačkih pravnika
(Bundesrecht-anwaltskammer) tome protivi tvrdeći kako se medijacija odnosi na rješa-
vanje pravnih pitanja, te da bi kao takva trebala biti rezervirana isključivo za pravnike.
Casals (2005), str. 11. i 12.
94
17 SGB VIII.
95
Vidi i Casals (2005), str. 2. i 3.
kaciju i suradnju, te posebno isticanje svijesti o ostvarenju roditeljske skrbi i

međusobnim odnosima između roditelja.96
Posebnosti posredovanja u okviru postupka ovrhe jesu obvezatnost, moguć-
nost sudjelovanja centra za socijalnu skrb, stavljanje naglaska isključivo na
pravne učinke i ovlaštenje suca da sam donese odluku ukoliko postupak po-
sredovanja ne bude uspješan.97
g) Naknada štete
Pitanje naknade štete zbog onemogućavanja ostvarivanja prava na susrete i
druženje u Njemačkoj je postalo posebno aktualno nakon odluke Ustavnog
suda iz 2003. godine, prema kojoj je majka koja je onemogućavala susrete i dru-
ženje s djetetom, bila dužna ocu nadoknaditi materijalnu štetu. U konkretnom
slučaju majka je prema prethodnoj odluci suda bila dužna dijete dovesti na ae-
rodrom u točno određene dane i sate, te ga predati aerodromskom službeniku,
što je propustila učiniti šest puta, tvrdeći kako se dijete boji leta avionom. Otac
je zbog toga imao dodatne materijalne troškove, budući da je bio prisiljen do-
laziti po dijete automobilom u njegovo mjesto stanovanja. S obzirom da majka
nije tražila izmjenu odluke o susretima i druženju zbog djetetovog navodnog
straha od leta, niti je to isticala u postupku odlučivanja o susretima i druženju,
utvrđeno je kako joj je jedini cilj bio izbjegavanje predaje djeteta.98
Prema odluci Ustavnog suda pravo na susrete i druženje je istodobno apsolut-
no pravo erga omnes usmjereno prema svakoj osobi kod koje se dijete nalazi i
koje postoji neovisno o pravu na roditeljsku skrb, te ujedno i pravo inter partes,
s obzirom da se prema obiteljskom pravu između roditelja koji ima pravo na
susrete i druženje i drugog roditelja stvara poseban obiteljskopravni odnos.99
Kako trošak ostvarivanja susreta i druženja u pravilu pada na teret onog ro-
ditelja kojem to pravo pripada, tako obveza naknade prouzrokovane štete (u
ovom slučaju nedovođenja djeteta na aerodrom) pada na teret drugog rodite-
lja, temeljem općih odredaba o naknadi štete zbog neispunjavanja obveze. Nije
relevantno postoji li razuman razlog za nepoštivanje sudske odluke (majka je
96
97
Usporedi supra, II.2.C.e. i Family Mediation in Europe (Recommendation n. R(98)1 of
the Committee of Ministers of the Member States concerning family mediation; Reco-
mmendation 1639(2003)1 of the Parliamentary Assembly concerning Family mediation
and gender equality).
98
Dethlof (2005), str. 261-263.
99
Schwab (2002), str. 1298.
tvrdila da dijete ima strah od leta), jer bi djetetov strah od letenja mogao biti
samo razlog za izmjenu sudske odluke koju je majka mogla zahtijevati. Kako
su se zahtjevi za naknadu štete zbog onemogućavanja ostvarivanja prava na
susrete i druženje temeljeni na izvanugovornoj odgovornosti za štetu u nje-
mačkom pravnom sustavu pojavljivali već od prije, stajalište Ustavnog suda
da je riječ o neispunjavanju obveze iz zakonskog odnosa između roditelja, za-
pravo ne donosi ništa bitno novo, osim potvrde o ispravnosti stajališta o pravu
na naknadu štete zbog nepoštivanja sudske odluke o pravu na susrete i druže-
nje. U literaturi se navodi kako je pri primjeni općih odredaba o ugovornoj i
izvanugovornoj odgovornosti za štetu na intimne obiteljskopravne odnose još
uvijek potreban poseban oprez, te da je njihovu primjenu potrebno ograničiti
isključivo na povredu ekonomskih interesa stranaka.100
3. Talijansko pravo
A. Izvori
Pravo na susrete i druženje (dirrito di visita) u talijanskom nacionalnom pravu
izvire najprije iz odredbe talijanskog Ustava, prema kojoj roditelji imaju pravo
i dužnost uzdržavati, odgajati i obrazovati svoju djecu.101 Ovo ustavno pra-
vo zapravo određuje sadržaj roditeljske skrbi u koju se ubraja pravo, odnosno
dužnost roditelja na održavanje osobnih odnosa s djetetom.102 U izvore prava
na susrete i druženje nadalje se ubraja Građanski zakonik (u daljnjem tekstu
CC),103 koji je 2006. godine značajno izmijenjen u području roditeljske skr-
bi, što je posljedično modiiciralo institut susreta i druženja.104 Poseban zakon
kojim se regulira prestanak braka, Zakon o prestanku braka, također regulira
pravo na susrete i druženje između djece i roditelja.105
Osnovni izvor obiteljskog procesnog prava u Italiji je Zakonik o građanskom
procesnom pravu (u daljnjem tekstu CPC),106 također izmijenjen reformom iz
100
Schwab (2002), str. 1303 i Dethlof (2005), str. 261-263.
101
30/1 Constituzione della Repubblica Italiana, Gazzetta Uiciale (u daljnjem tekstu GU),
27 dicembre, n. 298.
102
Patti et al. (2004), str. 3-6.
103
Il Codice Civile Italiano, GU n. 79/1942. Libro primo: Delle persone e della famiglia.
104
Legge 8 febbraio 2006 n. 54, GU n. 50/2006.
105
Disciplina dei casi di scioglimento, Legge 1 dicembre 1970 n. 898, GU n. 308/1970. i legge
n. 74., 6 marzo 1987, GU n. 58/1987.
106
Codice di Procedura Civile, Libro quatro dei procedimenti speciali, Titolo II Dei pro-
cedimenti in materia di famiglia e di stato delle persone, Capo I Della separazione per-
sonale ei coniugi.
2006. godine u području ostvarivanja prava na roditeljsku skrb, odnosno prava

na susrete i druženje.
Do reforme iz 2006. godine, pravo na susrete i druženje roditelja i djeteta ozna-
čavalo se kao pravni odnos između djeteta i onog roditelja koji nakon separaci-
je ili razvoda više ne ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom. S jedne se strane
pravo na susrete i druženje deiniralo kao temeljno pravo malodobnog djeteta
da održava trajnu, čvrstu i kvalitetnu vezu s roditeljem s kojim više ne živi, a s
druge strane kao pravo i dužnost roditelja koji ne ostvaruje roditeljsku skrb.107
Nakon reforme iz 2006. godine, pravo na susrete i druženje gubi svoj tradicio-
nalni značaj, što je rezultat drugačijeg uređenja instituta zajedničke roditeljske
skrbi u talijanskom pravu.108
Novim zakonskim rješenjem, navodi se u pravnoj teoriji, pravo na susrete
i druženje poprima drugačiji oblik. Iako se i dalje zadržava u okviru in-
stituta zajedničke roditeljske skrbi, roditelji više ne raspolažu samo točno
određenim vremenom koje imaju pravo provoditi s djetetom, što je bio
sadržaj tradicionalnog prava na susrete i druženje, već se vrijeme susreta i
druženja raspoređuje u skladu s podjelom sadržaja roditeljske skrbi izme-
đu roditelja.109
107
Zajednička roditeljska skrb nakon razvoda, separacije ili prekida izvanbračne zajednice
je do reforme iz 2006. godine bila izuzetak, dok je pravilo bilo da roditeljsku skrb ima
samo jedan roditelj. Sudac je mogao odrediti zajedničku roditeljsku skrb, što se u prak-
si određivalo vrlo rijetko, pod uvjetima da su roditelji u dobrim odnosima, da imaju
sposobnost kvalitetno zajednički ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi, te da stanuju u
blizini. Patti et al. (2004), str. 15-16. Prigovori na račun takve zakonske norme (155.
CC) odnosili su se na njezinu konstrukciju, prema kojoj je sudac mogao (ne i morao)
odrediti zajedničku roditeljsku skrb, a jedina pretpostavka navedena u zakonu je bila
(starija) dob djeteta. De Filippis i Casaburi (2004), str. 218-237.
108
Prema novoj odredbi 155/ 1 CC malodobno dijete ima pravo održavati jednake i nepre-
kidne odnose s oba roditelja, te ima pravo na njegu odgoj i školovanje koje su mu dužni
pružiti oba roditelja bez obzira što ne žive zajedno. Sud koji donosi odluku o separaciji
dužan je najprije ispitati mogućnost zadržavanja zajedničke roditeljske skrbi, a ako bi to
bilo u suprotnosti s dobrobiti djeteta (npr. jer roditelji žive u različitim državama ili su
u neprekidnim sukobima) tada je sud dužan povjeriti skrb samo jednom od roditelja.
U tom slučaju sud donosi odluku o susretima i druženju u odnosu na drugog roditelja.
Ova se odredba jednako primjenjuje i u slučajevima razvoda, poništaja, te prestanka
izvanbračne zajednice. Sesta (2006), str. 5-7.
109
Patti (2007), str. 208.
Tradicionalno samostalno pravo na susrete i druženje kao poseban institut od-

vojen od instituta zajedničke roditeljske skrbi i dalje ostaje aktualno samo u
pogledu onih slučajeva u kojima samo jedan roditelj ostvaruje roditeljsku skrb.
Lišenje roditeljske skrbi na štetu jednog od roditelja ujedno ne znači i gubitak
prava na susrete i druženje, iako se u takvim slučajevima susreti i druženje
odlukom suda često ograničavaju ili zabranjuju.110
U pravnoj teoriji izražen je stav kako je pravo roditelja koji ne živi s djete-
tom na susrete i druženje zapravo sredstvo pomoću kojeg se ostvaruje njegovo
temeljno ustavno pravo i obveza uzdržavanja, odgoja i školovanja djeteta u
slučajevima separacije ili razvoda. Ističe se kako sud u postupku separacije ili
razvoda nije ovlašten dosuđivati roditeljima više ili manje određenih prava,
već je dužan detaljno odlučiti o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi koristeći
se pri tom određenim sredstava poput "prava na susrete i druženje." Na taj se
način nastoji umanjiti ili izbjeći šteta koja zbog sukoba roditelja prijeti djetetu
u jednom kriznom razdoblju raspada njegove obitelji.111
Novom je reformom na normativnoj razini proširen krug osoba s pravom na
susrete i druženje. Do 2006. godine baka i djed nisu imali izričito zakonsko
pravo na susrete i druženje s unučadi, iako su sudovi ponekad donosili takve
odluke. Pravo na susrete i druženje s bakom i djedom izvodilo se iz obveze ro-
ditelja da postupaju u interesu djeteta na način da mu omoguće susrete primje-
rice s bakom ili djedom, bratom ili sestrom ukoliko između njih postoji emo-
tivna povezanost. Novom je zakonskom odredbom pravo na susrete i druženje
izričito određeno, ali samo u odnosu na baku i djeda, a ne i u odnosu na ostale
srodnike. Ovom se rješenju prigovara što pravo na zahtjev za održavanjem
osobnih odnosa između unučadi, te bake i djeda postoji samo u slučajevima
separacije ili razvoda braka djetetovih roditelja, a ne i u slučajevima u kojima
roditelji žive zajedno i nisu razvedeni. 112

Sadržaj susreta i druženja čine kontinuirani susreti i druženje s djetetom, naj-
češće jednom tjedno, svaki drugi vikend, te za trajanja određenih vremenskih
razdoblja tijekom godine poput blagdana ili školskih praznika.113O sadržaju i
110
Patti et al. (2004), str. 27-28.
111
De Filippis i Casaburi (2004), str. 351-353; Sesta (2005), str. 380., Patti et al. (2004), str.
26-27. i Ferrando (2003), str. 236-241.
112
De Filippis i Casaburi (2004), str. 266-268.
113
Patti et al. (2004), str. 27.
opsegu susreta i druženja odlučuje sud na zahtjev roditelja u posebnom po-

stupku ili u okviru postupka separacije, razvoda, poništaja braka ili prekida
izvanbračne zajednice, pri čemu je sud dužan ex ofo zaštititi dobrobit djeteta
posumnja li da je ona ugrožena na bilo koji način.114
Ističe se kako sudac ne može svojom odlukom odrediti kvalitetu odnosa rodi-
telja s djetetom, niti otkloniti sve nejasnoće koje se u tom pogledu mogu poja-
viti, međutim može i dužan je precizno odrediti vremenska razdoblja, mjesta i
načine predaje djeteta pri odlasku i povratku roditelju s kojim dijete živi, kako
bi se na taj način umanjio rizik od konlikta. U teoriji koja datira prije reforme
iz 2006. godine navodi se kako je, unatoč tome što sudsko određivanje susreta
i druženja zapravo znači umanjivanje autoriteta roditelja i ograničavanje nje-
govog prava na samostalno i slobodno ostvarivanje roditeljske skrbi,115 njihovo
detaljno reguliranje ipak jest nužno posebice u ranoj fazi separacije, odno-
sno odvojenog života roditelja.116 Naime, na taj se način smanjuje područje
nejasnoća koje se može pojaviti kao izvor sukoba između, u većini slučajeva,
neprijateljski raspoloženih roditelja, pri čemu se dijete nerijetko koristi kao
oružje za međusobno obračunavanje. Tijekom vremena, koje u pravilu mijenja
psihološko stanje bivših bračnih drugova, njihovo međusobno neprijateljsko
raspoloženje u večini slučajeva blijedi i nestaje, te se usporedno mijenja, iz
neprijateljskog u kooperativno. Pri tome se pozornost bivših bračnih drugova
s prošlosti sve više usmjerava prema budućnosti. Ova psihička promjena kod
bivših bračnih drugova dovodi do jedne vrste optimalne "deregulacije" sudske
odluke o susretima i druženju s djetetom. Odnos roditelja i djeteta, uključu-
jući susrete i druženje, sve više se razvija u skladu s međusobnim osjećajima i
potrebama članova obitelji, a sve manje u skladu s detaljnom izrekom sudske
odluke. S druge strane kod onih roditelja kod kojih su se neprijateljski stavovi
i dalje zadržali, sudska odluka o načinu održavanja susreta i druženja i dalje
114
Ferrando (2003), str. 236-241.
115
Prije reforme iz 2006. godine roditelj s kojim je dijete živjelo je imao roditeljsku skrb,
s tim što je važne odluke o osobnim i imovinskim pravima djeteta morao donositi za-
jedno s drugim roditeljem. Roditelj koji nije živio s djetetom je imao pravo nadzora
i prigovora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi od strane drugog roditelja, što su mu
zapravo omogućavali susreti i druženje s djetetom. Sesta (2006), str. 14-15.
116
Psihološko stanje bračnih drugova, posebice onoga koji više ne živi s djetetom u prvoj
fazi separacije ili razvoda je posebno stresno i osjetljivo. U smislu održavanja daljnjih
odnosa s djetetom obično se manifestira na način da se stvara sukob oko svakog detalja
u pogledu novog načina ostvarivanja roditeljske skrbi ili sasvim suprotno da se prekine
svaka veza, kako s bivšim bračnim drugom, tako i s djetetom. De Filippis i Casaburi
(2004), str. 256.
ostaje čvrsta okosnica njihovog ostvarivanja, odnosno sredstvo pomoću kojeg

se smanjuje prostor za buduće međusobne konlikte.117

Susreti i druženje u odnosu na roditelja mogu biti ograničeni ili zabranjeni
samo odlukom suda zbog vrlo ozbiljnih razloga koji ugrožavaju dobrobit i in-
terese djeteta.118 U razloge zbog kojih se susreti mogu ograničiti ili zabrani-
ti ubrajaju se subjektivne karakteristike roditelja i objektivni uvjeti u kojima
roditelj živi, kao i ostali razlozi zbog kojih bi održavanje susreta i druženja
ugrožavalo interese i dobrobit djeteta. U teoriji se navodi kako pitanje zabrane
ili ograničavanja susreta i druženja treba ispitati isključivo s aspekta djeteta i
njegove dobrobiti, tako da su mogući i oni slučajevi u kojima se susreti i dru-
ženje zabranjuju ili ograničavaju, a da roditelj pri tome nije ništa "skrivio". Kao
primjeri razloga zbog kojih sudovi u praksi zabranjuju ili ograničavaju susrete
i druženje između djece i roditelja navode se: ovisnost o opojnim drogama,119
nasilno ponašanje, problemi psihičke naravi, teška i trajna odbojnost djeteta
prema roditelju, te nezainteresiranost roditelja za ostvarivanje susreta i druže-
nja s djetetom. Zanimljiv je slučaj zabrane roditelju koji je zahtjev za susrete i
druženje podnio nakon što je deset godina izbivao iz djetetovog života i nakon
što je u međuvremenu promijenio spol.120
a) Nadležnost
U talijanskom pravnom sustavu postoji problem trostruke stvarne nadležno-
sti u obiteljskopravnim stvarima, na kojem se u okviru pravosudne reforme u
Italiji već duže vrijeme radi. Stvarna nadležnost u pogledu predmeta u kojima
se odlučuje o djeci i njihovim pravima podjeljena je između redovnih sudova
(tribunale ordinario), sudova za mladež (tribunale per i minorenni) i sudaca
117
De Filippis i Casaburi (2004), str. 255-256.
118
De Filippis i Casaburi (2004), str. 259., Sesta (2005), str. 381. i Patti et al. (2004), str.
29.
119
Sudska praksa je različita i temelji se na cjelokupnom činjeničnom stanju. Tako su u jed-
nom slučaju ovisniku o opojnim drogama susreti i druženje s djetetom bili vremenski
ograničeni, te je pri susretima i druženju određena obavezna prisutnost drugog rodite-
lja ili treće osobe, dok je u drugom slučaju prevagnuo interes djeteta da sačuva konti-
nuirani odnos s roditeljem, bez obzira na njegovu ovisnost, što je rezultiralo susretima i
druženju bez vremenskog ograničavanja. De Filippis i Casaburi (2004), str. 261.
120
De Filippis i Casaburi (2004), str. 262 i Sesta (2005), str. 381.
skrbnika (giudice tutelare). Problem koji postoji oko nadležnosti rezultat je ne-
jasnoće i neusklađenost zakonskih odredbi u ovom području, zbog čega često
dolazi do sukoba o nadležnosti. Za sporove u vezi s roditeljskom skrbi, te za
sporove o susretima i druženju u pravilu su nadležni sudovi za mladež, osim
kad se o ovim pitanjima odlučuje u okviru postupaka separacije, razvoda ili
poništaja braka pred redovnim sudovima. Niz sukoba o nadležnosti između
ovih sudova pojavio se u pogledu izmjene odluka o roditeljskoj skrbi i susre-
tima i druženju, nakon čega je Kasacijski sud zauzeo stav da su redovni sudo-
vi nadležni za izmjenu onih odluka koje su sami donijeli u okviru postupaka
separacije, razvoda ili poništaja braka, dok su sudovi za mladež nadležni za
ostale sporove, pod uvjetom da prije toga nije pokrenut postupak separacije,
razvoda ili poništaja braka pred redovnim sudom.121

Dijete nije stranka u sudskom postupku o separaciji ili razvodu braka u kojem
se odlučuje o roditeljskoj skrbi i o susretima i druženju. Jedinstven je stav Ka-
sacijskog i Ustavnog suda Italije da su roditelji zakonski zastupnici djeteta, te
da su primarno oni dužni štititi interese svoje djece, bez obzira na postupak se-
paracije ili razvoda braka u kojem se nalaze.122 S obzirom da dijete nije stranka
u postupku razvoda ili separacije, odnosno u postupcima u kojima se odlučuje
o susretima i druženju, ono ne može biti zastupano odvojeno i neovisno od
roditelja. Dijete ima pravo na vlastitog zastupnika (curatore speciale) samo u
postupcima u kojima postoji sukob interesa između djeteta i roditelja, među-
tim za postupke u kojima se odlučuje o susretima i druženju se smatra kako ne
postojii sukob interesa roditelja i djeteta.123
Djetetu je ipak omogućeno sudjelovanje u postupcima separacije ili razvoda,
kao i u ostalim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, na na-
čin da mu se jamči pravo na izražavanje vlastitog mišljenja. U tom je smislu
talijanski zakonodavac reformom iz 2006. godine odredio dužnost suda da u
postupku separacije ili razvoda braka sasluša dijete starije od 12 godina, uko-
liko je ono dovoljno zrelo izraziti svoje mišljenje. Ipak, mišljenje djeteta ne bi
trebalo biti osnova za donošenje odluke, već bi se samo trebalo uzeti u obzir pri
odlučivanju.124 U pravnoj se teoriji kritički navodi kako suci redovnih sudova
koji odlučuju o roditeljskoj skrbi, te susretima i druženju u postupku separacije
121
Patti et al. (2004), str. 35-37.
122
Dosi (2007), str. 2539.
123
Dosi (2007), str. 2538-2539.
124
Sesta (2006), str. 3. i Balestra (2007), str. 4.
ili razvoda nemaju stručno znanje niti potrebne tehničke preduvjete za ispunja-
vanje zakonom propisane dužnosti. Nadalje se smatra kako bi sudac, između
poštivanja prava djeteta da izrazi svoje mišljenje i dužnosti da zaštiti dobrobit
djeteta, neizlaganjem formalnom sudskom saslušanju, u svakom slučaju trebao
izabrati posljednje. Dijete se ne bi trebalo ispitivati niti u onim slučajevima u
kojima su oba roditelja suglasna da se ono ne saslušava, pri čemu ne bi smjelo
biti sumnje u zanemarivanje djetetove dobrobiti od strane roditelja.125

U pravnoj se teoriji često nailazi na prigovore općenitosti i nedorečenosti no-
vog zakonskog rješenja o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nakon separacije od-
nosno razvoda braka. Smatra se kako se novim zakonskim rješenjem ne pravi
razlika između pozicije roditelja koji imaju zajedničku roditeljsku skrb i pozi-
cije roditelja kod kojih je sud odlučio da skrb ima samo jedan roditelj. Time je
reguliranje načina ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi zakonodavac u pot-
punosti prepustio sudovima.126
Prethodno je već navedeno kako institut susreta i druženja u okolnostima
ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi nakon reforme iz 2006. godine gubi
svoj tradicionalni značaj, te se raspoređuje u skladu s vremenom i načinom
ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi od strane pojedinog roditelja,127 pa je
stoga vrijeme i način ostvarivanja tradicionalnog prava na susrete i druženje
nužno odrediti samo u onim slučajevima u kojima se ne ostvaruje zajednička
roditeljska skrb. Isto vrijedi i za prestanak izvanbračne zajednice djetetovih
roditelja.128
Osim sudskom odlukom, vrijeme i način održavanja susreta i druženja rodite-
lji mogu urediti sporazumno, s tim što sporazum mora biti predočen sudu radi
provjere njegove sukladnosti s djetetovom dobrobiti.129
125
Sesta (2006), str. 3-4.
126
Tako se primjerice kod zajedničke roditeljske skrbi ne rješava pitanje djetetova prebiva-
lišta, a kod samostalne skrbi od strane jednog roditelja nisu jasno određena prava koja
drugi roditelj i dalje zadržava. Sesta (2006), str. 8-9. i Balestra (2007), str. 3.
127
Vidi supra, II.3.B.a. Ako su roditelji postigli sporazum o načinu ostvarivanja sadržaja
zajedničke roditeljske skrbi sudac ne donosi detaljnu odluku o tome, poštujući prije
svega pravo na autonomiju stranaka i vodeći pri tom računa o dobrobiti djeteta. Me-
đutim, ako nema sporazuma između roditelja, tada je sudac dužan detaljno odlučiti o
vremenu i načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi, Sesta (2006), str. 12.
128
Sesta (2006), str. 17-18.
129
Patti et al. (2004), str. 29.
Roditelji mogu u svako doba zahtijevati izmjenu sudske odluke ili sporazuma,
kao i drugih mjera koje su donesene u sudskom postupku pod uvjetom da su
se okolnosti slučaja u međuvremenu bitno izmijenile.130
d) Privremene mjere
Ukoliko postupak posredovanja između bračnih drugova nije uspio i ako ne
postoji nikakva suradnja između bračnih drugova, sudac koji vodi postupak
separacije ima mogućnost odrediti privremene, hitne mjere radi zaštite do-
brobiti djeteta, što se u pravilu i događa.131 Privremene mjere mogu se odrediti
u odnosu na roditeljsku skrb (zajedničku ili u korist samo jednog roditelja),
uzdržavanje djece, kao i privremene mjere o pravu stanovanja u obiteljskom
domu.132 Određivanje ovih mjera može se povjeriti i "pomoćnom sucu" (giu-
dice istruttore).133 Već u ovoj fazi postupka, prije donošenja privremene mje-
re, sudac ima ovlaštenje stranke uputiti u postupak medijacije, kao i dužnost
saslušati dijete starije od dvanaest godina ukoliko smatra da je ono dovoljno
zrelo da izrazi svoje mišljenje.134
e) Ovrha
Samo odluke suda i sporazumi roditelja ovjereni u sudskom postupku mogu
biti ovršni naslovi. Ovrha se provodi pred sucem za mladež uz sudjelovanje
suca skrbnika (Giudice tutelare), centra za socijalnu skrb ili policije. Uloga koju
sudac skrbnik ima u postupku ovrhe je ključna i proizlazi iz njegove zakon-
ske dužnosti da kontrolira ostvarivanje roditeljske skrbi u skladu sa sudskom
odlukom ili sporazumom.135 Zahtjevi koji se najčešće pojavljuju u ovršnom
130
Balestra (2007), str. 6.
131
708 CPC.
132
Ricci (2007), str. 2096-2100.
133
709 bis CPC. Giudice istruttore je jedna vrsta pomagača sucu koji provodi postupak.
Njegova je primarna zadaća da osigura brzo i nesmetano provođenje sudskog postupka.
On je zadužen primjerice za određivanje ročišta, zatim rokova u kojima se određene
procesne radnje imaju poduzeti, izvješćuje sud o stanju predmeta i slično. Vidi Encic-
lopedia.
134
Ricci (2007), str. 2096-2100.
135
Giudice tutelare ima ulogu sličnu ulozi posebnog skrbnika u hrvatskom pravu. Njegova
je dužnost, temeljem članka 337. CC, nadzirati ostvarivanje prava na roditeljsku skrb,
kao i ostvarivanje prava na susrete i druženje o kojima je prethodno odlučio sud za ma-
loljetnike ili redovni sud u postupku separacije ili razvoda. U okviru obavljanja nadzora
sudac skrbnik je dužan posredovati između roditelja kako bi se izbjeglo rješavanje spora
u sudskom postupku, dužan je dostavljati sucu svoje mišljenje o određivanju roditeljske
postupku su zahtjevi roditelja koji ne živi s djetetom kako bi se ponovno us-

postavila veza između njega i djeteta. Primarna zadaća suca skrbnika u okviru
postupka ovrhe jest postizanje sporazuma između roditelja u pogledu nesme-
tanog ostvarivanja susreta i druženja. Ovakav sporazum nema snagu ovršne
isprave, osim ako je naknadno potvrđen od strane suda. Dakle, provođenje
ovrhe, ukoliko je to i dalje potrebno, može se zahtijevati samo na temelju pri-
jašnje sudske odluke, odnosno sporazuma roditelja postignutog u prethodnom
sudskom postupku, a ne i temeljem sporazuma postignutog posredstvom suca
skrbnika. U slučajevima u kojima roditelj koji živi s djetetom uporno sprječava
ostvarivanje prava na susrete i druženje s djetetom i ne surađuje, sud ga može
lišiti roditeljske skrbi, te je povjeriti drugom roditelju.136
Novina je obiteljskog procesnog prava iz 2006. godine uvođenje mogućnosti
novčanog kažnjavanja i dosuđivanja naknade štete radi nepoštivanja odluka
o roditeljskoj skrbi, odnosno o susretima i druženju. Prema novoj odredbi u
slučajevima nepoštivanja sudske odluke i namjernog onemogućavanja ostva-
rivanja roditeljske skrb, odnosno susreta i druženja, sud može izreći jednu
ili više taksativno navedenih mjera: 1. upozorenje roditelju koji ne ispunjava
svoju obvezu; 2. određivanje naknade štete na teret roditelja koji je u sporu s
djetetom; 3. određivanje naknade štete na teret jednog roditelja koji je u sporu
s drugim roditeljem i 4. određivanje novčane kazne odgovornom roditelju u
iznosu od 75 do 5.000 eura.137

U alternativne načine rješavanja obiteljskih sporova u talijanskom pravnom su-
stavu ubrajaju se obiteljska medijacija (mediazione) i mirenje (conciliazione).138
Za razliku od mirenja koje sudac ex ofo provodi u okviru postupaka separacije
ili razvoda braka,139 obiteljska medijacija se samo spominje kao alternativni
način rješavanja sporova na pojedinim mjestima u zakonu, i nije zakonski su-
stavno regulirana. U slučajevima obiteljskog nasilja sudac zajedno s izricanjem
mjere udaljavanja iz obiteljskog doma nasilnika upućuje u centre za obiteljsku
skrbi, kao i o susretima i druženju savjetujući se pri tom sa socijalnim radnicima, obi-
teljskim posredovateljima i psiholozima. Sudac skrbnik nema pravo izmijeniti odluku
suda, ali ima pravo pokretati postupak ovrhe, kao i sudjelovati u ovrsi navedenih odlu-
ka. Assante (2008), str. 4-5.
136
Patti et al. (2004), str. 38 i 29.
137
709 ter CPC. Balestra (2007), str. 14-15.
138
Basile (2007), str. 2708-2716. i Patti et al. (2004), str. 37.
139
Ricci (2007), str. 2096-2097.
medijaciju radi pružanja pomoći u vezi s ostvarivanjem sadržaja roditeljske

skrbi, odnosno susreta i druženja.140
Reformom iz 2006. godine zakonodavac je predvidio mogućnost odgađanja
donošenja odluke o roditeljskoj skrb, te o susretima i druženju, ukoliko bračni
drugovi suglasno izraze želju za sudjelovanjem u postupku medijacije u kojem
bi se pokušali sporazumjeti o budućem načinu ostvarivanja sadržaja roditelj-
ske skrbi.141 U pravnoj je teoriji izraženo stajalište kako je obiteljska medijacija
institut kojeg je u Italiji nužno što prije zakonom sustavno urediti.142
g) Naknada štete
Mogućnost određivanja naknade štete zbog nepoštivanja odluke o susretima i
druženju regulirano je novom odredbom građanskog procesnog prava prema
kojoj u slučajevima nepoštivanja sudske odluke, odnosno namjernog onemo-
gućavanja susreta i druženja, sud može odrediti naknadu štete na teret rodite-
lja koji je u sporu s djetetom ili naknadu štete na teret jednog roditelja koji je u
sporu s drugim roditeljem.143
4. Švedsko pravo
A. Izvori
Osnovni zakonski izvor prava na susrete i druženje (Umgänge) u Švedskoj je
Zakon o djeci i roditeljima (u daljnjem tekstu ZDR),144 koji je od donošenja
1949. godine učestalo bio mijenjan i nadopunjavan. Najnovije izmjene i dopu-
ne u području roditeljske skrbi i prava na susrete i druženje stupile su na snagu
1. srpnja 2006. godine. Materijalnopravne i procesnopravne odredbe o pravu
i ostvarivanju prava na susrete i druženje u sudskom postupku sadržane su u
šestom poglavlju pod nazivom "Roditeljska skrb, prebivalište i susreti i dru-
ženje", dok su procesne odredbe o ovrsi sudskih odluka i nagodbi sadržane u
dvadeset i prvom poglavlju pod nazivom "Ovrha presuda, odluka i sporazuma
o roditeljskoj skrbi, prebivalištu i kontaktima." 145
140
342 bis i 342 ter CC. Patti et al. (2004), str. 37.
141
155 sexies CC.
142
Patti (2000), str. 211-212.
143
709 ter CPC. Balestra (2007), str. 14-15. i Ricci (2007), str. 2096-2097.
144
Föräldrabalken, SFS 1949:381 (U literaturi na engleskom jeziku naziva se Swedish Chil-
dren and Parents Code).
145
Ryrsted i Mattsson (2007), str. 3. i Ministry of Justice, Sweden (2006).
U daljnje izvore ubrajaju se Zakon o socijalnim službama146 (u daljnjem tekstu

ZSS) čija je ulogu u ostvarivanju prava na susrete i druženje vrlo značajna,
te Zakon o sudskom postupku,147 (u daljnjem tekstu ZSP) kao osnovni izvor
građanskog procesnog prava, odnosno kao supsidijarni izvor procesnog prava
koje se primjenjuje pri ostvarivanju prava na susrete i druženje.148
Dijete s jedne strane ima zakonsko pravo na susrete i druženje s roditeljem s
kojim ne živi, a s druge strane oba roditelja imaju dužnost osigurati mu ostva-
rivanje tog prava. Međutim, prema izraženim stavovima u predmetnom su-
stavu, kontradiktorno je da pravo na zahtjev pred sudom ima samo roditelj
koji ima pravo na susrete i druženje s djetetom, dok dijete koje također ima
pravo na susrete i druženje ujedno nema pravo pokrenuti sudski postupak radi
ostvarenja tog svog prava.149
Roditelj ili druge osobe koje ostvaruju skrb nad djetetom dužne su podupirati
susrete i druženje s drugim roditeljem (koji nema roditeljsku skrb i ne živi
s djetetom), te ga informirati o djetetovom stanju, osim ako ne bi postoja-
le posebne okolnosti zbog kojih bi takve informacije mogle biti uskraćene.150
Kao primjer važnih informacija u literaturi se navode namjera preseljenja ili
ozbiljni zdravstveni problemi koji bi onemogućavali susrete i druženje s dje-
tetom.151
Prepoznavajući važnost djetetovog bliskog odnosa s oba roditelja, švedski je
zakonodavac reformom iz 1989. godine152 pravo na susrete i druženje s rodi-
teljima izričito naveo kao primarni element o kojem treba voditi računa pri
određivanju najboljeg interesa djeteta i njegove dobrobiti u svim onim postup-
cima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, kao i o samom
146
Socialtjänstlag, SFS 1949:381. (U literaturi na engleskom jeziku Swedish Services Act)
147
Rättegångsbalken, SFS 1942:740. (U literaturi na engleskom jeziku Swedish Code of
Judicial Procedure).
148
O izvorima obiteljskog prava u Švedskoj vidi: Salden (2006), str, 621. i Eriksson i Schi-
ratzki (2001), str. 102.
149
6/15a ZDR. Jänterä-Jareborg et al. (2004), str. 24 i 26., Eriksson i Schiratzki (2001), str.
108. i Ryrsted i Mattsson, (2007), str. 3.
150
6/15 ZDR.
151
Salden (2006), str. 650
152
SFS 1989:319.
pravu na susrete i druženje.153 Osim toga, svaka osoba koja skrbi o djetetu isto
je tako dužna omogućiti djetetu ostvarivanje prava na susrete i druženje sa
osobama s kojima je dijete izrazito emotivno povezano.154 Potrebno je napo-
menuti kako druge osobe poput bake ili djeda, bivšeg izvanbračnog druga ili
partnera djetetovog roditelja nemaju samostalno pravo na susrete i druženje,
odnosno one ne mogu samostalno inicirati sudski postupak, nego to može
isključivo socijalna služba ukoliko procijeni da bi takvi susreti i druženje bili
u interesu djeteta.155 U praksi nije zabilježen niti jedan sudski postupak koji
je pokrenut od strane socijalne službe. Smatra se kako bi pokretanje ovakvog
prisilnog načina ostvarivanja susreta i druženje između djeteta i drugih osoba
protivno volji roditelja pridonijelo još većim sukobima u obitelji koji bi u ko-
načnici bili u suprotnosti s djetetovim interesom i dobrobiti. Dužnost socijalne
službe je pokušati postići dogovor između roditelja i osoba koje žele ostvarivati
pravo na susrete i druženje s djetetom, kako bi se na taj način izbjegao sudski
postupak.156
U švedskom se pravnom sustavu posebna pažnja posvećuje ostvarivanju prava
na susrete i druženje između roditelja i djeteta koje živi u udomiteljskoj obi-
telji, što je posljedica dviju presuda Europskog suda za ljudska prava kojima
je utvrđena povreda prava na obiteljski život time što su susreti i druženje iz-
među roditelja i udomljene djece, u jednom slučaju bili faktički, a u drugome
pravno u potpunosti onemogućeni.157

Sadržaj susreta i druženje tradicionalno označava provođenje zajedničkog vre-
mena roditelja i djeteta u duljim ili kraćim razdobljima, kao što je primjerice
svaki drugi vikend. Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje roditelji u pra-
vilu određuju sami. Potreba za dogovaranjem sadržaja i opsega susreta i dru-
ženje aktualizira se u slučajevima u kojima jedan roditelj ostvaruje roditeljsku
skrb ili oba roditelja ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a dijete živi samo
kod jednog roditelja. U Švedskoj nije rijetkost da djeca žive naizmjenično kod
oba roditelja, najčešće jedan tjedan kod jednog, a drugi tjedan kod drugog ro-
153
6/2a i 6/15 ZDR.
154
6/15 ZDR. Salden (2006), str, 650., Jänterä-Jareborg et al. (2004), str. 24. i Eriksson i
Schiratzki (2001), str. 107
155
6/15a ZDR.
156
Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 25. i Regeringskansliet, Sweden (2006), str. 36-37.
157
Sverne (1993), str. 308-311
ditelja, pri čemu pravo na susrete i druženje nije potrebno posebno dogovarati
niti regulirati sporazumom ili sudskom odlukom.158
Novina je u pogledu ostvarivanja susreta i druženja mogućnost da se u izni-
mnim slučajevima sudski odrede i drugačiji načini održavanja osobnih odno-
sa između djeteta i roditelja. Takvi iznimni slučajevi su primjerice velika uda-
ljenost između djetetovog i roditeljevog prebivališta, ograničenost roditeljeve
slobode kretanja zbog boravka u zatvoru, te dugotrajnijeg liječenja ili otuđenje
između djeteta i roditelja zbog čega je potrebno postupno uspostavljanje veze
među njima. Osobni odnosi između roditelja i djeteta se u iznimnim slučajevi-
ma mogu ostvarivati posredno telefonskim razgovorima, pismima, e-mailom,
slanjem fotograija, video vrpci i slično. Osim sudskom odlukom, ovakav po-
sredan način održavanja osobnih odnosa s djetetom moguće je urediti spora-
zumno uz pomoć i savjetovanje socijalne službe.159

Švedski sudovi u praksi nerado zabranjuju susrete između djece i roditelja, s
obzirom da takve zabrane predstavljaju povredu djetetovog prava na osobnu i
neposrednu vezu s roditeljima. Bilo kakav rizik u pogledu zlostavljanja, otmice,
protupravnog zadržavanja ili opasnosti od povrede drugih djetetovih prava,160
predstavlja odlučujući kriterij za zabranu i ograničavanje susreta i druženja. 161
U literaturi se navodi kako rizik otmice ili protupravnog zadržavanja djeteta
mogu biti razlozi za potpunu zabranu susreta i druženja, dok se ozbiljni sukobi
158
Socialstyrelsen, Stocholm, str. 7.
159
Regeringskansliet, Sweden (2006), str. 36. i Ministry of Justice, Sweden ( 2006), str.
1-2.
160
6/2a ZDR.
161
Početkom devedesetih godina u mnogim su se zemljama u postupcima o roditeljskoj
skrbi i susretima i druženju sve češće počele iznositi optužbe, najčešće majki, o seksu-
alnom zlostavljanju djeteta od strane oca, kako bi mu se susreti s djetetom zabranili ili
ograničili. U nekim je slučajevima to bilo istinito, ali u nekima ne. Optužbe o seksual-
nom zlostavljanju djeteta u svakom slučaju treba uzeti ozbiljno, one zahtijevaju poseb-
no pažljivo utvrđivanja činjeničnog stanja i interdisciplinarnu istragu od strane policije,
psihologa, psihijatara, te socijalnih radnika. Smatra se kako u slučaju bilo kakve sum-
nje u seksualno zlostavljanje ne bi se smjelo roditeljsku skrb odrediti roditelju za kojeg
takva sumnja postoji, međutim, kad su u pitanju susreti i druženje tada ne bi trebalo
poduzimati represivnije mjere od nadzora nad susretima. Jasno se ističe pravo djeteta
da održava osobne i neposredne odnose s roditeljem s kojim ne živi, ali uz određenu
zaštitu u navedenim slučajevima. Sverne (1993), str. 304-305
između roditelja, koji sprječavaju bilo kakvu međusobnu suradnju, navode kao
razlozi za privremenu zabranu susreta i druženja.162
Odluka švedskog Vrhovnog suda iz 2003. godine pruža dobar primjer istica-
nja velike važnosti održavanja osobnih i neposrednih odnosa između djeteta i
roditelja. Premda je u ovom slučaju postojao konkretan rizik da svojim pona-
šanjem ugrozi dobrobit trogodišnje kćeri, sud je ocu odobrio susrete i druže-
nje na način da se ostvaruju svakog drugog vikenda u trajanju od tri sata i uz
prisutnost treće osobe imenovane od strane socijalne službe, čime bi se prema
stajalištu suda negativni utjecaj na dijete trebao neutralizirati.163
Prilikom odlučivanja o zabrani i ograničavanju susreta i druženja sudovi i so-
cijalne službe su dužni voditi računa o dobrobiti djeteta, o kojoj se zaključak
mora izvoditi iz prijašnjih iskustava, te iz onoga što samo dijete u postupku
iznese. U tom se smislu konkretna dobrobit djeteta u postupcima o susretima i
druženju mora odrediti postavljanjem omjera između kratkoročnih i dugoroč-
nih posljedica koje će određena sudska odluka proizvesti u odnosu na odre-
đeno dijete.164
a) Nadležnost
O sporovima o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i druženju odlučuju
redovni sudovi prvog stupnja (Tingsrätterna) mjesta u kojem dijete ima uobi-
čajeno prebivalište. Ukoliko se o ovim pitanjima odlučuje u okviru postupka
razvoda, tada je nadležan sud koji vodi postupak razvoda.165
Izmjenama ZDR iz 2006. godine nadležnost za provođenje postupka ovr-
he sudskih odluka i ovjerenih sporazuma o susretima i druženju, prebačena
je s upravnih sudova (Allmänna förvaltningsdomstolar) na redovne sudove
(Allmänna domstolar). Cilj ujednačavanja stvarne nadležnosti za donošenje i
ovrhu odluka u predmetima o susretima i druženju s djetetom jest eikasni-
je provođenja postupka ovrhe koju bi u konkretnom slučaju trebao provoditi
onaj sud koji je u istom predmetu prethodno odlučivao. Smatra se kako će se
162
Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 26-27. i Eriksson i Schiratzki (2001), str. 107
163
Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 27.
164
Ministry of Justice, Sweden (2006) str. 1.
165
6/17 ZDR.
na taj način olakšati rad na onim predmetima koji su sporni od samog počet-
ka, te da će se smanjiti dugotrajnost sudskih postupaka.166

U sudskim postupcima privatnopravne naravi, u kojima se odlučuje o susreti-
ma i druženju dijete nije stranka u postupku, već samo osoba koja ima pravni
interes. Dijete ima pravo biti saslušano, odnosno ima pravo izraziti svoje mi-
šljenje u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, pa tako i
u postupcima o susretima i druženju.167
Iako se u Švedskoj već duže vrijeme vode intezivne rasprave o procesnom sta-
tusu djeteta u navedenim postupcima, stajalište u pogledu djetetove stranačke
sposobnosti je ostalo nepromijenjeno. Novim se odredbama iz 2006. godine
samo još jače naglasilo djetetovo pravo na izražavanje vlastitog mišljenja, te je
uvedena dužnost suda da prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, neposredno
ili posredstvom socijalnog servisa, odnosno druge osobe koju sud ili socijalni
servis u tu svrhu imenuju, ispita djetetovo mišljenje. Dijete se neće saslušava-
ti u onim slučajevima u kojima bi mu to štetilo, primjerice zbog mlađe dobi
ili nedovoljne zrelosti.168 Dužnost suda je da volju djeteta utvrdi hitno već u
najranijem stadiju sudskog postupka tj. prije donošenja privremenih mjera o
roditeljskoj skrbi, prebivalištu djeteta, te o susretima i druženju.169 Dijete, bez
obzira na dob, ima pravo i pred sudom izreći svoje mišljenje, ako za to postoje
važni razlozi i ako mu takvo iskustvo ne bi štetilo. Hoće li prilikom donošenja
odluke djetetovo mišljenje biti uzeto u obzir ovisit će o njegovoj dobi i zrelo-
sti.170
U pravnoj se teoriji nailazi na kritiku u odnosu na posredan način ispitivanja i
prezentiranja djetetovog mišljenja. Smatra se kako osobe čiji je zadatak ispitati
mišljenje i volju djeteta zapravo osobno odlučuju što je relevantno, a što ne u
166
Ministry of Justice, Sweden (2006), str. 2.
167
U postupcima javnopravne naravi, primjerice lišavanje roditeljske skrbi ili upućivanje
djeteta u ustanovu socijalne skrbi, kao i u privatnopravnim odnosima npr. o ospora-
vanju porijekla djeteta, te o uzdržavanju, dijete ima položaj stranke u postupku, što
je rezultat sukoba interesa između njega i roditelja u ovakvoj vrsti postupaka. Zbog
poslovne nesposobnosti dijete u ovim postupcima zastupa poseban skrbnik. Ryrsted i
Mattsson, (2007), str. 1-5. O uvođenju instituta posebnog skrbnika za djecu u švedski
pravni sustav vidi Saldeen (2001), str. 407-408.
168
6/2a ZDR.
169
6/2/20 ZDR.
170
65/19 ZDR. Ryrsted i Mattsson (2007), str. 11
pojedinačnom predmetu, te da prezentiranje volje djeteta pred sudom ovisi

o vlastitim stavovima osobe koja je razgovarala s djetetom. Nadalje se navodi
kako se djetetovo pravo da izrazi vlastito mišljenja na taj način ponovno čini
ovisnim o odluci i mišljenju drugih odraslih osoba. Zaključno se ističe kako
zadaća procesnog prava nije samo reguliranje sudskog postupka već i osigura-
nje ostvarivanja subjektivnih materijalnih prava, te da u tom smislu treba raz-
misliti o priznavanju samostalnog procesnog položaja djeteta u postupcima o
roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i druženju. Time se zagovara pravo
djeteta da kao stranka sudjeluje u svim postupcima u kojima se odlučuje o nje-
govim pravima, pa tako i u postupcima razvoda braka djetetovih roditelja.171

Sporazumno rješavanje sporova o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te o susreti-
ma i druženju temeljno je načelo švedskog obiteljskog prava koje se nastoji po-
stići u svim stadijima sudskog postupka. U tom se smislu nastoji iskoristiti sva
zakonska sredstva kako bi se sporovi o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te su-
sretima i druženju rješavali sporazumno i izvan suda.172 Najvažniji instrument
u okviru sudskog postupka je tzv. kooperativni razgovor (samarbetssamtal, u
literaturi na engleskom jeziku "cooperative discussions"), koji je u pravni sustav
uveden reformom iz 1989. godine.173
Do sudskog reguliranja susreta i druženja dolazi u vrlo malom broju slučaje-
va, jer se sporovi većinom rješavaju sporazumno izvan suda uz posredovanje
stručnih osoba u socijalnim službama. Svega 10% roditelja sporove u vezi s
djecom rješavaju sudskim putem, dok ih 90 % rješava sporazumno, bilo samo-
stalno ili uz pomoć stručnih osoba.174 Da bi sporazum imao snagu sudske od-
luke, odnosno ovršne isprave, mora biti sastavljen u pisanom obliku, potpisan
od oba bračna druga, te ovjeren od strane socijalne službe u kojoj je sklopljen.
Sporazum sklopljen u ovom obliku ne može se pobijati nikakvim pravnim
171
Ryrsted i Mattsson (2007), str. 9-10.
172
Vidi infra. II.4.C.f.
173
Osim kooperativnog razgovora, roditelji mogu u svako doba sklopiti sporazum uz po-
moć socijalnog servisa s ciljem postizanja još većeg premještanja ove vrste sporova sa
sudskog na alternativne načine rješavanja. U Švedskoj je značajno ograničena besplatna
pravna pomoć za navedene sudske postupke o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susreti-
ma i druženju. Eriksson i Schiratzki (2001), str. 104. i Saldeen (1990-1991), str. 436.
174
Casals (2005), str. 8.
sredstvima.175 Ono što nezadovoljnoj strani preostaje jest zahtjev sudu za iz-
mjenom sporazuma.176
Sud može za trajanja sudskog postupka naložiti strankama da sudjeluju u ko-
operativnom razgovoru pred socijalnom službom kako bi se pokušale spora-
zumjeti o spornim pitanjima, te u tu svrhu mora prekinuti sudski postupak na
određeno vrijeme.177
Ukoliko roditelji odbiju sudjelovati u kooperativnom razgovoru178 ili ne uspiju
sporazumno postići dogovor o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i
druženju, tada odluku o tome mora donijeti sud, pri čemu je dužan potpuno i
istinito utvrditi činjenično stanje. Sud u pravilu nalaže socijalnoj službi ili ko-
jem drugom tijelu da mu u točno određenom roku i prema smjernicama koje
određuje za svaki pojedini slučaj, dostave informacije potrebne za donošenje
odluke.179 Zakonskom se odredbom uz hitnost postupanja ističe i važnost ispi-
tivanja volje djeteta, koje u pravilu ispituje stručna osoba u socijalnoj službi ili
druga osoba koju je imenovao sud ili socijalna služba. Sudac ima pravo zbog
posebno važnih razloga saslušati dijete osobno, osim ako bi takvo saslušavanje
bilo štetno za dijete.180
Sud može na zahtjev stranke, ukoliko za to postoji poseban razlog, uz odluku
ili privremenu mjeru o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i druženju
naložiti drugoj strani predaju djeteta pod prijetnjom novčane kazne ili kazne
zatvora, pri čemu žalba ne odgađa ovrhu.181
175
6/17a ZRD.
176
Regeringskansliet, Sweden (2006), str. 36.
177
6/18 ZDR.
178
Odbijanje kooperativnog razgovora može biti odlučujuća činjenica za donošenje od-
luke o roditeljskoj skrbi i prebivalištu. Pretpostavlja se da roditelj koji odbija razgovor
neće biti spreman podupirati susrete i druženje s drugim roditeljem, zbog čega bi se
roditeljska skrb, odnosno prebivalište trebalo odrediti u korist drugog roditelja koji je
spreman na suradnju i razgovor. Sverne (1993), str. 303.
179
U izvješću se navode: način na koji bi roditelji u budućnosti trebali surađivati u vezi s
djetetom, s kojim bi roditeljem dijete trebalo živjeti (po mogućnosti jednako s oba ro-
ditelja), koje su posebne potrebe djeteta i tko će biti dužan zadovoljiti ih, te konačno što
samo dijete želi. Dijete je ključna osoba u ovom "istražnom" postupku, a odgovore na
pojedina pitanja moguće je zatražiti i od djetetove dadilje, srodnika, nastavnika i slično.
S obzirom da će ovo izvješće biti osnova za donošenje sudske odluke, roditelji imaju
pravo pročitati ga i izložiti svoje komentare prije nego li ono bude dostavljeno sudu.
180
6/19 ZDR.
181
6/21 ZDR.
Uz odluku o načinu ostvarivanja sud je u pojedinim slučajevima dužan doni-

jeti i odluku o troškovima susreta i druženja. Troškovi se određuju u skladu s
imovinskim prilikama roditelja, ukoliko je udaljenost između njihovih prebi-
vališta veća od 100 kilometara.182
Odluka suda kao i sporazum o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i
druženju mogu biti u svako doba izmijenjeni drugom sudskom odlukom ili
drugim sporazumom sklopljenim u socijalnoj službi. Jedina pretpostavka koja
se prema pravilima procesnog prava traži jesu izmijenjene okolnosti, pri čemu
sud može i bez održavanja glavne rasprave odbiti zahtjev za izmjenom odluke
ili sporazuma ako je neosnovanost zahtjeva očita.183 Svrha ove odredbe je u
izbjegavanju nepotrebnih sudskih postupaka, koje bi roditelji mogli pokretati
u svako doba. Kad se sklapaju sporazumi o roditeljskoj skrbi ili prebivalištu,
tada se pretpostavlja da će oni vrijediti na duže vrijeme, zbog čega ih je potreb-
no pažljivo provjeriti prije ovjere od strane centra za socijalnu skrb. Međutim,
sporazumi o susretima i druženju se mijenjaju zbog činjenice djetetovog odra-
stanja, u skladu s kojim se mijenjaju i djetetove potrebe. Dijete s vremenom u
svoj život uključuje nove sadržaje koji su mu bitni i kojima se roditelji u odre-
đenoj mjeri trebaju prilagoditi.184
d) Privremene mjere
Sud može bez provođenja glavne rasprave, donijeti privremenu mjeru o ro-
diteljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i druženju.185 Odluka o privreme-
noj mjeri stranke obvezuje sve do pravomoćnosti presude, odnosno do ovje-
re sporazuma sklopljenog u socijalnoj službi. Donošenje privremene mjere o
roditeljskoj skrbi, prebivalištu, susretima i druženju, te uzdržavanju može se
zahtijevati i za trajanja "vremena razmišljanja" koje prema švedskom zakonu
prethodi razvodu braka.186
Reformom iz 2006. godine je u pogledu informacija koje je socijalna služba
dužna hitno pribaviti i dostaviti sudu prije donošenja privremene mjere, odre-
đena dužnost socijalne službe da stupi u kontakt s roditeljima i djetetom, te s
182
Regeringskansliet, Sweden 2006, str.36. i Eriksson i Schiratzki (2001), str. 108.
183
42/5 ZSP.
184
185
6/20ZDR.
186
Prema švedskom zakonu bračni drugovi koji imaju zajedničku djecu mlađu od 16 go-
dina ne mogu zahtijevati razvod braka prije proteka vremena od 6 mjeseci, koje im
je sudskom odlukom ostavljeno za razmišljanje. Regeringskansliet, Sweden (2006), str.
17-18.
njima obavi razgovore. Na ovaj se način nastoji djetetu omogućiti sudjelovanje

već u najranijem stadiju sudskog postupka.187
Kao što je prethodno rečeno,188 sud može na zahtjev stranke i ako za to postoje
opravdani razlozi, uz odluku o privremenoj mjeri naložiti drugom roditelju
predaju djeteta pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora, pri čemu žalba
ne odgađa ovrhu.189
U pravnoj se teoriji ističe kako izricanje privremenih mjera ima i svoju lošu
stranu, jer se na taj način predviđa konačna odluka suda, posebice o roditelj-
skoj skrbi, što u konačnici pojačava neprijateljske odnose između roditelja. S
druge strane se čini kako je jedan od ciljeva zakonodavca "prijetnjom obavezne
privremene mjere" bio da potakne roditelje na razmišljanje o najboljem (spo-
razumnom i izvansudskom) načinu rješavanja obiteljskih kriza koje najviše od
svih pogađaju njihovo zajedničko dijete.190
e) Ovrha
Opće je pravilo da odluke o roditeljskoj skrbi, prebivalištu, te susretima i dru-
ženju moraju biti provedene kao i sve druge sudske odluke.191
Premda je pravo na susrete i druženje djetetu zajamčeno zakonom, samo onaj
roditelj koji ne živi s djetetom ima pravo pokrenuti ovrhu sudskih odluka, pri-
vremenih mjera i sporazuma192 o susretima i druženju. To znači da posebice
mlađe dijete protivno svojoj volji može biti prisiljeno provoditi određeno vri-
jeme s roditeljem s kojim ne živi, ako se procjeni da je to za njegovu dobrobit. S
druge strane dijete kao i roditelj s kojim dijete živi nemaju pravo pokrenuti po-
stupak ovrhe radi ostvarenja djetetovog prava na susrete i druženje. 193 Jedino
što im preostaje jest zatražiti od socijalne službe pomoć u postizanju dogovora
187
188
Vidi supra, II.4.C.c.
189
6/21 ZDR.
190
Sverne (1993), str. 305.
191
192
Da bi sporazum imao snagu ovršne isprave mora biti sastavljen u pisanom obliku, pot-
pisan od strane oba roditelja, te ovjeren u socijalnom servisu. Vidi supra, II.4.C.c.
193
U švedskom pravnom sustavu postoji kontradiktornost između priznavanja prava
djeteta na susrete i druženje i nepriznavanja prava na pokretanje postupka ovrhe radi
ostvarivanja tog prava. Vidi supra, II.4.CA Ryrsted i Mattsson (2007), str. 3. i Socialsty-
relsen, Stocholm, str. 7.
o dobrovoljnom ostvarivanju djetetovog prava na susrete i druženje s drugim

roditeljem.194
Provođenje postupka ovrhe je novim zakonskim odredbama stavljeno u nad-
ležnost redovnih sudova koji su u istom predmetu donosili odluke čija se ovr-
ha zahtijeva.195
Ovrha mora biti provedena u vrlo kratkom roku, uz pomoć socijalne službe i
ako je to moguće na dobrovoljnoj osnovi. Ukoliko nema nikakvih izgleda da
ovrha bude provedena dobrovoljno, tada sudu na raspolaganju stoji nekoliko
sredstava: a) novčana kazna, b) kazna zatvora i c) predaja djeteta uz pomoć
policijskih službenika.196
Predaja djeteta je sredstvo ovrhe koje se koristi samo ako ovrhu nije moguće
provesti niti na jedan drugi način i ako su susreti i druženje za dijete od poseb-
ne važnosti za djetetovu dobrobit.197
Ovrha može biti obustavljena ako su se okolnosti od pravomoćnosti odluke
ili ovjere sporazuma značajno izmijenile, ako bi to bilo u najboljem interesu
djeteta i ako postoji veliki rizik da bi provođenje ovrhe bilo štetno za djetetovo
izičko i psihičko zdravlje.198 U svakom od navedenih slučajeva potrebno je
ponovno odlučivati o odluci ili sporazumu temeljem kojih je ovrha bila po-
krenuta.199
Volja djeteta izražena u ovršnom postupku se prema izričitoj zakonskoj odred-
bi posebno uzima u obzir. Do reforme iz 2006. godine ovrha se u pravilu nije
smjela provoditi ako bi se dijete starije od 12 godina tome protivilo, osim ako
bi to bilo protivno dobrobiti djeteta. Prema novom zakonskom rješenju dobna
granica je brisana, tako da je protivljenje djeteta odlučujuće, te se uzima u ob-
zir u skladu s njegovom zrelošću.200 Bez obzira na djetetovo protivljenje ovrha
ipak mora biti provedena ako se procjeni da je to za djetetovu dobrobit.201
194
195
Vidi supra, II.4.C.a.
196
21/3 ZDR. Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 33-34. i Regeringskansliet, Sweden
(2006), str. 37.
197
21/3 ZDR.
198
21/6 ZDR.
199
Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 33-34.
200
201
Regeringskansliet, Sweden (2006), str. 37-38.
Poseban problem pri ostvarivanju susreta i druženje predstavlja situacija u ko-

joj roditelj s kojim dijete živi na razne načine ometa i onemogućava susrete i
druženje s drugim roditeljem, pa tako i u ovršnom postupku. U literaturi se na
više mjesta kao primjer navodi odluka Vrhovnog suda iz 1989. godine prema
kojoj je roditeljsku skrb nad sedmogodišnjom kćeri povjerena isključivo ocu.
Razlog tome je bilo majčino onemogućavanje susreta i druženja između oca i
djeteta, volja oca da podupire susrete i druženje s majkom, te primarni interes
djeteta da na taj način zadrži bliske i neposredne odnose s oba roditelja.202

Najpoznatiji i najčešći način alternativnog rješavanja sporova o roditeljskoj
skrbi, prebivalištu, te susretima i druženju u Švedskoj je tzv. kooperativni raz-
govor koji se temelji na načelu dobrovoljnosti.203 Roditelji mogu u svako doba
prije i nakon što je pokrenut sudski postupak zatražiti od socijalne službe pro-
vođenje jednog ili više kooperativnih razgovora.204 Uz pomoć stručno osposo-
bljene osobe roditelji pokušavaju pronaći zajedničko rješenje u vezi s nespora-
zumima i sukobima o roditeljskoj skrbi, djetetovom prebivalištu, te susretima
i druženju. Cilj ovih razgovora je postići sporazum, međutim, ako se u tome i
ne uspije, roditeljima se pomoću ciljano vođenih razgovora pomaže steći uvid
u razmišljanja, želje i nastojanja drugog roditelja. Pri tome ih se nastoji poučiti
kako da ubuduće rješavaju međusobne sukobe i nesporazume sa što manje
štetnih posljedica po dijete.205
Ukoliko je postupak već pokrenut, sud ima dužnost ex ofo poticati roditelje na
mirno i izvansudsko rješavanje spora. Povrh toga sud može naložiti socijalnoj
službi ili kojem drugom tijelu, da u interesu djeteta, zakaže i provede koope-
rativni razgovor s roditeljima radi postizanja sporazuma o spornim pitanjima,
te je u tu svrhu dužan zastati s postupkom na određeno vrijeme.206 Roditelji
ne mogu biti prisiljeni na sudjelovanje u kooperativnim razgovorima, jer je on
dobrovoljan.207
202
Sverne (1993), str. 304. i Saldeen (1990-1991), str. 437-438.
203
204
Jänterä-Jareborget et al. (2004), str. 33, Regeringskansliet, Sweden (2006), str. 54-55 i
Eriksson i Schiratzki (2001), str. 104.
205
206
6/18 ZDR.
207
Premda je sud dužan ovrhu provesti hitno, ipak se i u ovom stadiju postup-
ka nastoji odluku, odnosno sporazum provesti dobrovoljno i izvansudski.
Smatrajući da je takav način ostvarivanja prava djeteta na susrete i druženje
u njegovom najboljem interesu sud može zastati s ovrhom, te određenoj oso-
bi zaposlenoj u socijalnoj službi ili kojoj drugoj osobi naložiti da razgovara s
roditeljem o mogućnostima dobrovoljnog ispunjavanja obveze. Osoba koja je
zadužena da obavi navedeni razgovor dužna je u roku od dva tjedna izvijestiti
sud o onom što je razgovorom postignuto.208
Kooperativni razgovor vođen uz pomoć pravnog savjetnika i socijalnog rad-
nika s visokim stupnjem educiranosti u ovom području, također je moguće
voditi i u obiteljskim centrima, s tom razlikom što ovdje postignuti sporazumi
nisu pravno obvezujući, te se zbog jamstva tajnosti podaci ne mogu koristiti u
eventualnom kasnijem sudskom postupku.209
5. Englesko pravo
A. Izvori
Osnovni zakonski (statutarni) izvori za ostvarivanje prava na susrete i druženje
su Zakon o djeci210 (u daljnjem tekstu CA 1989), zatim Zakonu o posvojenju
i djeci211 (u daljnjem tekstu ACA 2002), te najnoviji zakon kojim se u pravni
sustav uvode novi procesni instrumenti za ostvarivanje prava na susrete i dru-
ženje – također Zakon o posvojenju i o djeci212 (u daljnjem tekstu ACA 2006).
Nadalje se u izvore ubrajaju Zakon o braku213 (u daljnjem tekstu MCA 1973),
te Obiteljski zakon214 (u daljnjem tekstu FLA 1996).215
Osim statutarnog prava u neposredne izvore prava na susrete i druženje u obi-
telji ubrajaju se i sudske odluke, koje se po brojnosti nalaze na samom vrhu u
odnosu na ostale odluke koje sudovi donose u području roditeljske skrbi.216
208
209
210
Children Act 1989.
211
Adoption and Children Act 2002.
212
Adoption and Children Act 2006.
213
Matrimonial Causes Act 1973.
214
Family Law Act 1996.
215
Cretney et al. (2003), str. 584-585.
216
Odluke o susretima i druženju postale su daleko najčešće odluke koje sudovi donose
u odnosu na djecu, Bainham (2005), str. 156. Tako je u 2004. godini podneseno 76426
Pravila po kojima postupaju sudovi u obiteljskopravnim stvarima sadržana su

u tzv. sekundarnoj legislativi, te u praktičnim smjernicama koje izrađuje pred-
sjednik Obiteljskog odjela Vrhovnog suda. Tako se u sekundarnu procesnu le-
gislativu prema kojoj se vode postupci o pravu na susrete i druženje ubrajaju
dvije vrste pravila postupanja u obiteljskim stvarima, ovisno o vrsti suda pred
kojim se postupak vodi:217 Family Proceedings Rules 1991 za postupanje pred
High Court i County Court (u daljnjem tekstu FPR 1991) i Family Proceedings
Courts Rules 1991 za postupanje pred magistrates' courts (u daljnjem tekstu
FPCR 1991).218
Primjer praktičnih smjernica je "he Private Law Program", koje je 2004 go-
dine izradila predsjednica Obiteljskog odjela Vrhovnog suda Dame Elizabeth
Butler-Sloss, prema kojima bi se u svim obiteljskim sudskim postupcima, već
na prvom ročištu stranke trebalo najprije uputiti na postupak koncilijacije ili
medijacije.219
Kako se engleski pravni sustav nerijetko opisuje kao "zbrka različitih postupa-
ka zarobljenih u pojmovima pravnih sredstava i izbjegavanju pojma prava,"220
tako se i umjesto prava na susrete i druženje u engleskom pravnom sustavu
koristi pojam contact order koji označava pravno sredstvo pomoću kojeg se
pravo na susrete i druženje ostvaruje sudskim putem.221
Odlukom o susretima i druženju (contact order) nalaže se osobi s kojom dijete
živi ili će živjeti da omogući posjete i druženje s djetetom onoj osobi koja je
navedena u odluci.222 Iz zakonske odredbe proizlazi kako je omogućavanje su-
zahtjeva za susretima i druženjem (61% od ukupnog broja svih zahtjeva) dok je radi
usporedbe 34782 zahtjeva sudu podneseno radi donošenja odluke o prebivalištu (što
je 28% od svih podnesenih zahtjeva). Broj sudskih postupaka o susretima i druženju
zadnjih godina dramatično raste, Lowe i Douglas (2007), str. 512.
217
O vrsti sudova koji mogu odlučivati o susretima i druženju vidi infra, II.5.C.a.
218
Hamilton (2002), str. 97., te Lowe i Douglas (2007), str. 474.
219
220
Cretney et al. (2003), str. 69.
221
Lowe (2005-2006), str. 267. i Lowe (2004), str. 33.
222
Odredbom članka 8 CA 1989 taksativno se nabrajaju odluke koje sud može donijeti u
vezi s ostvarivanjem sadržaja roditeljske skrbi. To su: odluka o tome s kim će dijete ži-
vjeti (residence order), odluka o održavanju osobnih odnosa s djetetom (contact order),
sreta i druženja zakonska obveza roditelja s kojim dijete živi, dok drugi roditelj
prema toj odredbi nema obvezu održavati osobne odnose s djetetom.223
Unatoč mnogim raspravama o tome tko ima pravo na susrete i druženje, ro-
ditelj ili dijete, u Engleskoj je općenito prihvaćeno stajalište da su susreti i
druženje s roditeljem temeljno pravo djeteta, a ne i roditelja. S druge strane
susreti i druženje mogu biti određeni i protiv volje djeteta ako se ocijeni da je
to za njegovu dobrobit.224 Nasuprot općeprihvaćenom stajalištu kako je pravo
na susrete i druženje isključivo pravo djeteta, obrazloženja sudskih odluka o
susretima i druženju sve više ističu postojanje prava roditelja jednako kao i o
prava djeteta na susrete i druženje.225 U skladu sa sudskom praksom u teoriji su
sve učestalija razmišljanja kako su susreti i druženje od podjednakog interesa
kako za dijete tako i za roditelja, te se smatra da ih je u skladu s tim potrebno
zakonski odrediti kao njihova obostrana i temeljna prava.226
Jedan od prijedloga koji su prethodili donošenju ACA 2006 bio je određivanje
presumpcije o pravima roditelja na susrete i druženje s djetetom na zakonskoj
razini. Prijedlog je odbijen s obrazloženjem kako bi izričito izjednačavanje prava
roditelja s pravom djeteta na susrete i druženje prouzročilo daljnja pitanja na
koja engleski pravni sustav nije spreman odgovoriti.227 Stoga kritika nepostojanja
zakonske presumpcije o pravu roditelja na susrete i druženje u engleskom pravu
ostaje i dalje aktualna, jer bez nje ne postoji dužnost roditelja s kojim dijete živi
da dopusti susrete i druženje drugom roditelju, sve dok sud o tome ne donese
odluku. Usprkos izostanku zakonske presumpcije o susretima i druženju sudovi
jedinstveno ističu važnost održavanja osobnih odnosa djeteta i roditelja, teme-
ljeći svoje stajalište na načelu dobrobiti djeteta.228 Unatoč učestalim raspravama
pokazalo se kako u sudskoj praksi stroga presumpcija o pravu na susrete i druže-
nje između roditelja i djeteta postoji već duže vrijeme.229
odluka o drugim spornim pitanjima primjerice imenu, obrazovanju ili medicinskom

zahvatu (prohibited steps order) i odluke u posebnim slučajevima (speciic issue order).
Lowe (2004), str. 30.
Probert (2003), str. 238., Cretney et al. (2003), str. 589., Bainham (2005), str. 156. i Lowe
i Douglas (2007), str. 521.
223
Cretney et al. (2003), str. 589-590.
224
Probert (2003), str. 238. i Bainham (2005), str. 157.
225
Cretney et al. (2003), str. 589-590.
226
Bainham (2005), str. 157. i Bainham (2003), str. 85-86.
227
Gilmore (2006), str. 361.
228
229
Bailey-Harris et al. (1999), str. 111. i Cretney et al. (2003), str. 590.
Zakonska presumpcija o susretima i druženju djece i roditelja ipak postoji za

one slučajeve u kojima se dijete izdvaja iz obitelji, te smješta u ustanovu ili u
udomiteljsku obitelj. Pravo na susrete i druženje u ovim slučajevima imaju
roditelji, skrbnik, osoba s kojom je dijete živjelo ili osoba koja se brinula o
djetetu neposredno prije smještaja djeteta ustanovu ili u udomiteljsku obi-
telj.230
Susreti i druženje se mogu odrediti u odnosu na bilo koju osobu koja želi
održavati osobne odnose s djetetom kao što su braća, sestre, bake, djedovi ili
prijatelji. Prije podnošenja zahtjeva za susretima i druženjem ove su osobe
dužne od suda ishoditi odobrenje (leave) za pokretanje postupka, osim onih
osoba koje su neposredno prije pokretanja sudskog postupka s djetetom
živjele duže od tri godine.231 Engleske udruge baka i djedova nezadovoljne
zakonskom pozicijom u kojoj su izjednačeni sa svim ostalim osobama koje
imaju pravo na susrete i druženje s djetetom, činile su intenzivan pritisak
na zakonodavca prije donošenja ACA 2006, kako bi im se ukinula obveza
ishođenja odobrenja za podnošenje zahtjeva za susrete i druženje s unučadi.
Unatoč neuspjehu na zakonodavnoj razini, bake i djedovi su ipak uspjeli sa
zahtjevom da budu uvršteni u tzv. parenting plan232 kao osobe s posebnim
značajem za razvoj djeteta.

Sadržaj i opseg susreta i druženja s djetetom roditelji u pravilu određuju samo-
stalno, bez sudske odluke, što je u skladu s temeljnim načelom engleskog obi-
teljskog prava o poštivanju privatnosti i autonomije roditelja pri odlučivanju
230
Nesporno je kako su među svim postupcima o susretima i druženju najbrojniji oni koje
pokreću roditelji djece smještene u ustanove socijalne skrbi. Kako bi se broj postupaka
pred sudom smanjio donesena su pravila o susretima i druženju (Contact with Children
Regulation 1991) prema kojima prilikom smještaja djeteta u ustanovu ili udomiteljsku
obitelj sudu mora biti priložen plan koji sadrži dogovor o susretima i druženju s djete-
tom. Dužnost promicanja susreta i druženja djeteta i roditelja u ovakvim okolnostima
temelji se na obvezi države da napravi sve što je moguće s ciljem ponovnog povratka
djeteta u obitelj. Bainham (2005), str. 513-516.
231
Bainham (2005), str. 244.
232
Vlada je za roditelje koji ne žive zajedno objavila vodič za postizanje najboljeg mogućeg
sporazuma u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi u okolnostima odvojenog života (Pa-
renting Plan: Putting your Children First. A Guide for Separating Parents – DfES, 2006).
Kako većina djece svoje bake i djedove doživljavaju kao osobe koje su im posebno važne,
te uživaju u zajednički provedenom vremenu, u vodiču se roditelje savjetuje da posebice
podupiru održavanje osobnih odnosa sa bakama i djedovima. Kaganas (2007), str. 17-24.
o ostvarivanju roditeljske skrbi.233 Prema CA 1989 sud neće donositi odluke

o sadržajima roditeljske skrbi, osim kad je to nužno radi zaštite djetetove do-
brobiti.234
Sadržaj i opseg susreta i druženja mogu biti sudskom odlukom određeni op-
ćenito ili detaljno. Kad sud određuje susrete i druženje općenito tada u odlu-
ci navodi da će se oni ostvarivati u razumnoj mjeri ("reasonable contact"),235
a kad ih regulira detaljno tada određuje njihovo točno trajanje, učestalost,
vrijeme i mjesto na kojem će se susreti i druženje ostvarivati.236 Sud može
odrediti da se susreti i druženje ostvaruju neposredno ili posredno, što će
ovisiti o nizu subjektivnih ili objektivnih okolnosti, kao što su priroda odno-
sa između djeteta i roditelja, postojanje obiteljskog nasilja, udaljenost između
prebivališta ili izdržavanje zatvorske kazne.237 Neposredni susreti i druženje
mogu biti određeni u obliku dužih ili kraćih posjeta, odnosno provođenja
zajedničkog vremena.238
Veliku važnost za uspostavljanje i održavanje osobnog i neposrednog odnosa
između roditelja i djece u Engleskoj imaju centri za susrete i druženje (contact
centres), koji su predviđeni kao privremeno, ali ne i stalno rješenje za odr-
žavanje osobnih odnosa s djetetom.239 Osim neposrednog održavanje osob-
233
Lowe i Douglas (2007), str. 9-10. i Cretney et al. (2003), str. 571-572.
234
Ovdje se ne ubrajaju odluke o uzdržavanju. Cretney et al. (2003), str. 571-572.
235
Do donošenja CA 1989 ovaj način određivanja susreta i druženja je bio uobičajen, ali
se nakon donošenja CA 1989. postavilo pitanje smisla takve odluke, s obzirom da su
druge dvije mogućnosti koje sudu preostaju a) detaljno određivanje susreta i druženja
i b) primjena pravila "no order" prema kojem je moguće odbiti donošenje odluke, bez
obzira što to roditelji od suda zahtijevaju. Lowe i Douglas (2007), str. 522.
236
237
S obzirom na narav odnosa između roditelja i djeteta ističe se kako je važno razlikovati
formiranje odnosa roditelj – dijete (primjerice kod izvanbračnog očinstva), te održa-
vanja već formiranog odnosa između djeteta i roditelja (primjerice u slučaju razvoda
braka). Bainham (2003), str. 67-83, Bailey-Harris et al. (1999), str. 117-118 i Probert
(2003), str. 238.
238
239
To su jednostavna mjesta, ponekad smještena u predvorjima crkava, gdje se djeca koja
nemaju drugih mogućnosti druže sa svojim roditeljima ili drugim članovima obitelji s
kojima ne žive. Druga vrsta centara za susrete i druženje su sastavni djelovi socijalnih
servisa. U nekim od centara radi se na volonterskoj osnovi, a samo u rijetkima postoji
mogućnost nadzora nad susretima i druženjem. Cretney et al. (2003), str. 618, Maclean
i Mueller-Johnson (2003), str. 129. i Geldof (2003), str. 188. Smatra se kako su centri za
susrete i druženje jedno od najvažnijih postignuća engleskog obiteljskopravnog sustava
u posljednjih deset godina, Lowe i Douglas (2007), str. 522.
nih odnosa ono može biti određeno i posredno slanjem pisama, razglednica,
čestitki,240 poklona ili vođenjem telefonskih razgovora. Kao primjeri posred-
nog ostvarivanja osobnih odnosa dopisivanjem navode se slučajevi dopisiva-
nja s ocem koji je u zatvoru241, s ocem transseksualcem, te s osobom koja je bila
presumirani otac prema odredbama o medicinski potpomognutoj oplodnji.242
Sud svojom odlukom može odrediti sadržaj pisama, pa čak i cijenu poklona.243
Ponekad odluka o održavanju osobnih odnosa sadrži obvezu roditelja s kojim
dijete živi da u ime djeteta ostvaruje posredne osobne odnose djeteta s drugim
roditeljem.244

Susrete i druženje s djetetom sud može zabraniti, ograničiti ili uvjetovati is-
ključivo u skladu s načelom dobrobiti djeteta, što znači da ove odluke ne smiju
biti sredstvo kojim se roditelj kažnjava.245 U tom smislu sud može donijeti od-
luku o posrednom ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom,246 te odluku o nad-
zoru nad susretima i druženjem. Nadzor nad susretima i druženjem najčešće
se određuje u slučajevima obiteljskog nasilja, ako je roditelj strani državljanin
ili kad postoji rizik od otmice djeteta. U takvim slučajevima susreti i druženje
mogu nadalje biti uvjetovani predajom putovnice roditelja koji je strani držav-
ljanin.247
240
U jednom je slučaju ocu koji je bio osuđen za nasilje prema starijem djetetu, odobreno
pravo na posredno održavanje osobnih odnosa s mlađim djetetom, na način da mu
je odobreno poslati mu dva puta godišnje pismo i poklon za Božić. Osim obiteljskog
nasilja važnu ulogu je igrala činjenica da je otac s djetetom živio u obiteljskoj zajednici
samo pet mjeseci. Bailey-Harris et al. (1999), str. 125-126.
241
Brooks-Gordon (2003), str. 322-323.
242
243
244
Majka dvogodišnjeg djeteta se protivila ostvarivanju bilo kakvih odnosa između oca i
djeteta, pa je sud s obzirom na dob djeteta, majci odredio obvezu da ocu šalje djetetove
fotograije, da ga izvješćuje o djetetovom napretku i razvoju, te da prima poklone i pi-
sma koje mu je dužna predati, odnosno pročitati, Probert (2003), str. 239.
245
Probert (2003), str. 240. i Lowe (2004), str. 36.
246
Vidi supra II.5.B.b. Kao razlozi za ostvarivanje posrednih osobnih odnosa s djetetom u
praksi se navode: odsustvo oca duže od tri godine i odbijanje djeteta, Huntingdonova
bolest (unatoč želji djeteta za susretima i druženjem), bolest djeteta koja zahtjeva stalni
nadzor majke (otac nije bio sposoban za nadzor i pomoć) ili ponašanje oca koji je pri
svakom susretu i druženju koristio priliku djetetu govoriti loše stvari o majci. Lowe
(2004), str. 36-37.
247
Smith (2003), str. 354-355.
Kad je riječ o zabrani susreta i druženja ona se može odrediti odlukom kojom
se odbija zahtjev za susretima i druženjem (no contact order) ili kojom se bilo
kojoj osobi, pa i onoj koja nije stranka u postupku, zabranjuje uspostavljanje
bilo kakvog kontakta s djetetom (prohibited steps order).248
S obzirom na temeljno i međunarodno prihvaćeno načelo o važnosti održava-
nja osobnih odnosa djeteta s oba roditelja,249 pitanje njihove zabrane se u sva-
kom pojedinačnom slučaju preispituje vrlo ozbiljno, te se sudski izriče samo
kao krajnja mjera.250 Općenito vrijedi pravilo da se održavanje osobnih odnosa
između roditelja i djece uvijek mora podupirati, osim u iznimnim slučajevima
u kojima postoje ozbiljni razlozi poput djetetovog odbijanja susreta i druženja
ili rizika da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.251
Pitanje obiteljskog nasilja i susreta i druženja s djetetom je sporno i posebno
složeno pitanje, kako u praksi tako i u teoriji. Prilikom odlučivanja o susretima
i druženju u obzir se uzimaju svi oblici obiteljskog nasilja bez obzira da li je
nasilje bilo usmjereno prema djetetu, prema roditelju ili je dijete bilo svjedok
nasilja. Istraživanja su pokazala kako nasilni roditelji često koriste susrete i
druženja s djetetom radi kontrole nad drugim roditeljem. Ipak je Visoki sud
u više slučajeva zauzeo jedinstveno stajalište kako obiteljsko nasilje samo za
sebe ne može predstavljati prepreku za održavanje osobnih odnosa roditelja
i djece, već da se radi samo o jednom od čimbenika u okviru vrlo složenog
pitanja susreta i druženja djeteta s nasilnim roditeljem. Pojedini suci nižih su-
dova smatraju kako je prilikom određivanja susreta i druženja potrebno imati
pred očima budućnost, te odluku ne temeljiti na događajima iz prošlosti, dok
se u teoriji smatra kako nasilna prošlost ne smije biti zanemarena, pa čak ni u
slučajevima u kojima se radi samo o jednom događaju.252
Na prijedloge za zakonskim određivanjem presumpcije o zabrani susreta i
druženja u slučajevima obiteljskog nasilja odgovoreno je kako takva presump-
cija nije dobrodošla. Smatra se kako sudovi u svakom pojedinačnom slučaju
moraju detaljno ispitati sve okolnosti slučaja, te pri odlučivanju uzeti u obzir
s jedne strane ozbiljnost nasilja i rizik za dobrobit djeteta, a s druge strane po-
zitivne učinke koje ostvarivanje osobnih odnosa ima za dugoročnu dobrobit
248
249
Činjenice što između roditelja i djeteta nije razvijen nikakav odnos ili protivljenje rodi-
telja koji ima roditeljsku skrb nisu razlozi za zabranu susreta i druženja. Cretney et al.
(2003), str. 591-592.
250
Lowe (2005-2006), str. 284.
251
Kemp et al. (2005), str. 136.
252
Bailey-Harris et al. (1999), str. 122-127.
djeteta.253 U većini slučajeva obiteljskog nasilja, susreti i druženje se određuju

pod nadzorom ili posredstvom komunikacijskih sredstava. U sudskoj praksi
postoji čvrsto vjerovanje da je bolje odrediti bilo kakvo održavanje susreta i
druženja, nego li ih u potpunosti zabraniti.254 Ponekad se neposredni susreti i
druženje djeteta s nasilnim roditeljem određuju pod uvjetom da roditelj doka-
že (najčešće nalazom psihologa ili psihijatra) kako je shvatio svu štetnost svog
nasilnog ponašanje.255
Statistički podatak za 2000. godinu prema kojem je u predmetima pred župa-
nijskim sudovima (County courts) zahtjev za susrete i druženje odbijen u samo
3% slučaja potvrđuje činjenicu kako su sudovi u praksi razvili čvrstu presump-
ciju u korist susreta i druženja. 256
a) Nadležnost
Odluke o susretima i druženju mogu donositi tri vrste sudova: Visoki sud
(High Court), županijski sudovi (county courts) i najniži općinski sudovi (ma-
gistrates' courts).257 O susretima i druženju pri Visokom sudu odlučuju suci
Obiteljskog odjela Visokog suda (Family Division) koji dolaze iz redova bivših
odvjetnika specijaliziranih za obiteljsko pravo ili sudaca koji su većinu rad-
nog vijeka rješavali obiteljske sporove na nižim sudovima, zbog čega imaju
bogato iskustvo u tom području prava. Županijski sudovi, u prošlosti nadležni
samo za postupke razvoda braka, danas donose odluke o svim samostalnim
zahtjevima iz područja roditeljske skrbi podnijetim prema CA 1989, pa tako i
o susretima i druženju. Općinski sudovi također mogu odlučivati o susretima
i druženju, osim u okviru bračnih sporova za koje su isključivo nadležni župa-
nijski sudovi.258
253
254
U jednom je slučaju sudac odredio nadzirane susrete nasilnog oca sa sedmogodišnjim
dječakom u bakinoj kući, s obrazloženjem da je važno odrediti bilo kakve susrete i druže-
nje kako dijete u budućnosti ne bi zaboravilo kako mu otac izgleda, te da je važno da dije-
te poznaje svoje "korijene" pa makar oni bili i loši. Bailey-Harris et al. (1999), str. 124.
255
King (2000), str. 527.
256
Kemp et al. (2005), str. 136.
257
CA 1989 je odredio da su za postupke u kojima se odlučuje o djeci također nadležni i
općinski sudovi, koji to do tada nisu bili. Ovi se sudovi još nazivaju "family proceedings
court". Jedinstveni obiteljski sudovi o kojima se već duže vrijeme u Engleskoj raspravlja
još uvijek nisu osnovani. Cretney et al. (2003), str. 570.
258
Lowe i Douglas (2007), str. 12-13.
Samostalni zahtjevi za određivanje susreta i druženja (free-standing applicati-

ons) prema CA 1989 mogu se podnijeti bilo kojem od gore navedenih sudova,
dok se zahtjev u okviru parnica u kojima se odlučuje o prestanku braka može
podnijeti isključivo županijskom sudu.259

Osnova procesnog položaja djeteta u sudskim postupcima u kojima se odlu-
čuje o zahtjevima iz čl. 8. CA 1989,260 pa tako i o susretima i druženju jest pri-
hvaćanje djeteta kao aktivnog sudionika, a ne samo kao pasivne žrtve sudskog
postupka.261
Iako dijete u pravilu nije stranka u postupcima u kojima se odlučuje o privat-
nopravnim zahtjevima iz čl. 8. CA 1989, ono uvijek ima pravo sudjelovanja
izražavanjem vlastitog mišljenja, dobivanjem vlastitog zastupnika, a pod odre-
đenim uvjetima ima pravo na samostalno pokretanje sudskog postupka.262
U postupcima u kojima se odlučuje o susretima i druženju sud je dužan utvr-
diti djetetovo mišljenje i želje, te ih uzeti u obzir u skladu s njegovom dobi i
zrelošću.263 Saznanje o mišljenju i volji djeteta sud u pravilu dobiva uz pomoć
roditelja ili izvješća koje zatraži od Children and Family Court Advisory and
Support Service (u daljnjem tekstu CAFCASS),264 a ponekad od centra za soci-
259
Prema sudskoj statistici za 2004. godinu 16% zahtjeva u vezi s djecom prema CA 1998 je
podneseno općinskim sudovima, 83% županijskim sudovima i manje od 1% Visokom
sudu, iz čega se može zaključiti da većinu odluka o susretima i druženju donose župa-
nijski sudovi, dok Visoki sud odlučuje samo o manjem broju iznimno složenih sporova
ove vrste. Lowe i Douglas (2007), str. 14-15.
260
To su postupci u kojima se donose slijedeće odluke: odluka o tome s kim će dijete ži-
vjeti (residence order), odluka o održavanju osobnih odnosa s djetetom (contact order),
odluka o drugim spornim pitanjima primjerice imenu, obrazovanju ili medicinskom
zahvatu (prohibited steps order) i odluke u posebnim slučajevima (speciic issue order).
Vidi supra, II.5.B.a.
261
262
Lowe (2005-2006), str. 278-279.
263
264
Do 2001. godine postojala su tri odvojena sustava u okviru kojih je dijete moglo dobiti
vlastitog zastupnika: Family Court Welfare Service koji je pružao usluge socijalne po-
moći, sastavljao izvješća i davao savjete sudu u postupcima privatnopravne naravi, te
obavljao usluge koncilijacije (posredovanja); Court Welfare Oicers koji su bili nadležni
za zastupanje djece u kaznenim postupcima i GALRO panels u čijoj je nadležnosti bilo
imenovanje guardian ad litem i sastavljanje izvješća u postupcima javnopravne naravi,
primjerice lišavanja roditeljske skrbi ili izdvajanja djeteta iz obitelji, te u postupcima
jalnu skrb (local authority).265 Službenici koji izvještavaju sud nisu zastupnici
djeteta, već samo izvjestitelji o činjenicama koje su važne za donošenje odlu-
ke.266
Iako suci imaju mogućnost neposrednog razgovora s djetetom, čini se kako se
tom mogućnošću u praksi rijetko koriste.267 O volji djeteta suci u pravilu do-
znaju posredno, najčešće uz pomoć izvješća CAFCASS-a. U teoriji se smatra
kako suci ne bi trebali neposredno ispitivati djecu mlađu od trinaest godi-
na, pri čemu bi uvijek trebali težiti ravnoteži između prava djeteta da izravno
sudjeluje u postupku i potrebe zaštite djeteta u stvarima koje bi mu mogle
štetiti.268
Dijete uvijek može, temeljem odredbe čl. 9.2 FPR 1991, pokrenuti sudski po-
stupak i biti stranka u postupku, ali posredstvom svog zastupnika (litigation
friend), koji može biti next friend269 ili guardian ad litem (u daljnjem tekstu
privremeni zastupnik). Ako se za trajanja već pokrenutog sudskog postupku
posvojenja. Nakon 2001. godine formiran je jedinstveni i racionalizirani sustav pru-

žanja pomoći sudu za sve vrste postupaka u kojima se pojavljuju djeca - CAFCASS.
Tako su u nadležnosti CAFCASS-a: dostavljanje izvješća o obitelji i djetetu, imenovanje
zastupnika djeteta u postupcima javnopravne naravi, te imenovanje zastupnika djeteta
u složenim postupcima u kojima se odlučuje o privatnopranim odnosima. Bainham
(2005), str. 585-587.
265
Izvješće socijalnog radnika sud zahtjeva već u najranijoj fazi sudskog postupka, iako ga
može tražiti bilo kada nakon što je postupak pokrenut, ali ne prije nego je provedena
medijacija ili bilo koji drugi pokušaj sporazumnog rješavanja spora. Lowe i Douglas
(2007), str. 489.
266
Izvješćima kao posrednom načinu utvrđivanja volje djeteta se prigovara to što ona za-
pravo sadrže mišljenje socijalnog radnika o najboljem interesu djeteta, te se ponekad
"prikriva" volja djeteta s ciljem zaštitite od reakcije roditelja koji ga naknadno čitaju i
s obzirom na to da sudac često nema saznanje o djetetovoj izvornoj i autentičnoj volji.
Hunter (2007), str. 284-285.
267
Tisdall et al. (2004), str. 22-23. Kao razlog zbog kojeg suci odbijaju izravno razgovarati s
djecom u literaturi se prije svega navodi nedostatak iskustva i stručnosti pri ispitivanju.
Suci ne znaju kad djetetu postaviti direktna pitanja, kada indirektna, je li primjereni-
je ispitivati mišljenje djeteta razgovorom ili igrom, što ga smiju pitati, a što ne, kako
mogu doprijeti u djetetov unutrašnji svijet i pravilno ga razumjeti, kako shvatiti djete-
tove emocije kao što su strah, ljutnja, neprijateljstvo ili odbijanje, kako znati da li dijete
zaista misli to što govori ili je to samo strategija kopiranja roditelja. Hunter (2007), str.
293-294. Nadalje se kao razlozi navode podložnost djece utjecajima jednog ili oba rodi-
telja, što umanjuje vrijednost onoga što su rekli, te složenost upotrebe tajnih i osjetljivih
podataka koje je dijete dalo u postupku. Raitt (2007), str. 205-207.
268
269
Roditelji u sudskim postupcima uvijek zastupaju dijete kao next friend, osim u slučaje-
vima sukoba interesa između njih i djeteta. Cretney et al. (2003), str. 511.
primjerice o razvodu braka, pojavi sumnja da su interesi djeteta ugroženi, kao i

potreba da dijete bude samostalno zastupano, sud o tome obavještava CAFCA-
SS, te dijete dobiva privremenog zastupnika (guardian ad litem), čime ujedno
stječe samostalnu procesnu poziciju.270 Razlozi za postavljanje privremenog
zastupnika su nastojanje da volja djeteta bude jače izražena u postupcima u
kojima postoji sukob s interesima roditelja, kao i dodatna pomoć i potpora
djetetu u dugotrajnim i posebno složenim postupcima.271 U novije se vrijeme
sve više nastoji istaknuti potreba djeteta da bude posebno zastupano u svim
postupcima privatnopranve naravi, bez obzira na njihovu složenost ili težinu,
kako bi ono uvijek na primjeren način ostvarilo svoje pravo na informaciju i
izražavanje vlastitog mišljenja. Njegov zastupnik bi bila osoba koja će dijete
saslušati, te sudjelovati u postupku u njegovo ime.272
Premda djeca u pravilu nisu stranke u postupcima koji se mogu pokrenuti radi
ostvarivanja susreta i druženja, zakon djetetu ipak iznimno dopušta pokreta-
nje i direktno sudjelovanje u ovim sudskim postupcima. Naime, dijete može
samostalno (bez zastupnika) podnijeti zahtjev za donošenje bilo koje odluke
o susretima i druženju primjerice s polubratom, polusestrom ili prijateljem,
ali samo uz prethodno odobrenje273 suda (High Court). Povodom zahtjeva za
odobrenjem, sud (High Court) mora utvrditi da je dijete dovoljno zrelo i da
razumije značaj podnošenja zahtjeva kojim namjerava ostvariti svoje pravo, te
utvrditi da nema drugog načina na koji bi se to pravo moglo ostvariti, pri čemu
sud može saslušati i druge potencijalne stranke u postupku koji bi trebao usli-
jediti.274 Zakon se ne izjašnjava na koji će se način utvrditi zrelost djeteta, ali
se u praksi i teoriji navodi da je dovoljno zrelo ono dijete koje je u stanju svom
odvjetniku (solicitor) dati dovoljno jasne upute u vezi s postupkom,275odnosno
ono dijete koje je sposobno mudro odabrati što je u njegovom vlastitom in-
teresu. Utvrdit će se da dijete razumije značaj sudskog postupka koji namje-
rava pokrenuti, ako razumije njegovu prirodu, te kratkoročne i dugoročne
posljedice koje će takav postupak proizvesti.276 U postupku koji je pokrenut
radi izdavanja odobrenja, sud također mora voditi računa o dobrobiti djeteta,
270
Lowe (2005-2006), str. 278-279.
271
Douglas et al. (2006).
272
Kaganas i Diduck (2004), str. 976. i Bainham (2005), str. 584-585.
273
9.2. A FPR 1991. Zahtjev za odobrenje dijete može podnijeti samostalno u pisanom
obliku ili usmeno na zapisnik (čl. 9.2. A(2) FPR 1991, Bainham (2005), str. 580.
274
275
276
što znači da može odbiti zahtjev za odobrenjem unatoč djetetovoj zrelosti i

razumijevanju, ako procjeni da bi samo vođenje sudskog postupka i djetetovo
izravno sudjelovanje moglo ugroziti njegovu dobrobit.277 Odbijanje zahtjeva
za odobrenjem radi samostalnog pokretanja sudskog postupka, ne znači da se
postupak uopće ne može pokrenuti, nego da dijete koje i dalje ustraje u svom
zahtjevu postupak može pokrenuti, ali ne samostalno nego samo uz pomoć
svog zastupnika (litigation friend).278

Temeljno je načelo engleskoga obiteljskoga pravnog sustava u pogledu dono-
šenja sudskih odluka u vezi s djecom načelo "no order",279 prema kojem sud,
između ostalog, ima ovlaštenje nedonijeti odluku o osobnim odnosima izme-
đu roditelja i djeteta, osim u slučajevima u kojima smatra da je donošenje sud-
ske odluke nužno i potrebno radi zaštite djetetove dobrobiti.280 Na taj se način
poštuju integritet i neovisnost obitelji, a zadiranje države u obiteljske odnose
ograničava se samo na one slučajeve u kojima će to imati pozitivan učinak na
dobrobit djeteta.281
Načelo "no order" izravno utječe na još jedno temeljno obilježje engleskoga
obiteljskog prava, a to je kultura sporazumijevanja. Podupiranje sporazuma
između roditelja počiva na načelnom povjerenju države u roditelje, te na pre-
sumpciji da roditelji najbolje znaju što je dobro za njihovo dijete.282 U tom
smislu susrete i druženje s djetetom roditelji u pravilu dogovaraju samostalno
i sporazumno izvan sudskog postupka, a samo u 10% slučajeva u Engleskoj i
Walesu odluku donosi sud.283
277
278
279
Ovdje se ne ubrajaju odluke o uzdržavanju i imovinskim odnosima, dakle načelo se
odnosi samo na zahtjeve osobno pravne naravi. Bainham (2005), str. 141., Cretney et al.
(2003), str. 571. i Lowe i Douglas (2007), str. 9.
280
1(5) CA 1989.
281
282
Douglas et al. (2000), str. 193. Daljnji razlog za strogo prihvaćanje načela sporazumi-
jevanja je u prirodi sudske parnice, u kojoj se kod stranaka neizbježano stvara osjećaj
poraza i pobjede, što još više šteti njihovim međusobnim odnosima, koji su ionako već
ugroženi samom činjenicom razvoda. Na taj je način najviše ugrožena dobrobit samog
djeteta. Lowe i Douglas (2007), str. 9. i Laing (2006), str. 172-173.
283
Masson (2005), str. 4., Hunt i Roberts (2005) i Douglas (2005) i Wallbank (2007), str.
191.
O susretima i druženju sud odlučuje u postupku koji se pokreće samostalnim

zahtjevom radi ostvarivanja susreta i druženja284 ili u okviru drugih postupaka
kao što su razvod braka, postupak smještaja djeteta u ustanovu ili udomitelj-
sku obitelj, u postupku posvojenja,285 te kod udaljavanja nasilnika iz obiteljskog
doma.286 Roditelji koji imaju djecu mlađu od 16 godina (za stariju djecu samo
na zahtjev suda) su dužni zajedno sa zahtjevom za razvod dostaviti detaljni
sporazum o načinu na koji će ubuduće ostvarivati roditeljsku skrb.287 Ukoliko
posumnja da je sporazum u suprotnosti s dobrobiti djeteta, sud može odgoditi
donošenje odluke o razvodu, tražiti izvješće socijalnog radnika, zakazati ro-
čište za roditelje, te donijeti neku od odluka iz čl. 8. CA Ovakav scenarij pred
engleskim sudovima događa se vrlo rijetko.288
Uz odluku o susretima i druženju sud može odrediti i posebne uvjete koji se
mogu odnositi na način ostvarivanja susreta i druženja, mogu obvezivati oso-
bu koja ostvaruje pravo na susrete i druženje, kao i osobu s kojom dijete živi.
Uvjete u odlukama o susretima i druženju sudovi u pravilu izriču u obliku
obveza.289 Primjeri uvjeta koji se izriču uz odluku o susretima i druženju u
literaturi su zabrana ocu da putuje s djetetom u inozemstvo, obveza roditelja
koji živi s djetetom da dostavlja informacije o napredovanju djeteta drugom
roditelju ili zabrana tetki koja ima pravo na susrete i druženje s nećakom da s
djetetom razgovara o religiji.290
CAA 2006 je uveo nove instrumente kojima se nastoji pospješiti ostvarivanje
susreta i druženja između roditelja i djece već prilikom donošenja odluke
284
8 CA 1989.
285
Sud primjerice može u postupku posvojenja donijeti odluku kojom se biološkim rodi-
teljima zabranjuje podnošenje zahtjeva za susretima i druženjem s djetetom ili posvoji-
teljima. Probert (2003), str. 230. Suprotno tome sud može pod određenim okolnostima
donijeti odluku o susretima i druženju s djetetom. Smith (2005).
286
Probert (2003), str. 230-231.
287
41 MCA 1973.
288
U literaturi se nailazi na kritike u pogledu prevelikog povjerenja u roditelje od strane
sudova, a time i potpuno isključivanje djeteta iz postupka razvoda braka njegovih rodi-
telja. Lowe i Douglas (2007), str. 278-279.
289
11(7) CA 1989.Lowe i Douglas (2007), str. 531.
290
Zanimljiv je jedan slučaj izricanja uvjeta u odluci s kim će dijete živjeti. Odlukom o
prebivalištu djeteta, majci je uvjetovano da ne dopusti susrete i druženje djeteta s bivšim
partnerom koji je bio višekratno osuđivan. Majka je u međuvremenu obnovila zajed-
nicu života s bivšim partnerom, zbog čega je žalbeni sud ukinuo navedenu odluku s
obrazloženjem kako sudovi nisu u poziciji bilo kome postavljati uvjete s kim će živjeti.
Ono što sud može jest da procjeni je li, s obzirom na okolnosti slučaja, ispravna sama
odluko o djetetovom prebivalištu. Douglas (2007), str. 534.
o susretima i druženju, a to su: a) izricanje upozorenja (warning notices) i

određenih mjera (contact activity directions and conditions) b) mjera upu-
ćivanja (directions) ili c) mjera uvjetovanja ostvarivanja prava na susrete i
druženje (conditions), kao i d) nadzor provedbe izrečenih mjera (monitoring
contact).
Prema novinama iz 2006., uvijek kad donosi ili mijenja odluku o susretima i
druženju sud je ujedno dužan u odluci pismeno upozoriti stranke o posljedi-
cama nepoštivanja sudske odluke (tj. o kazni zatvora, ovrsi i naknadi štete).291
Mjere koje sud može izreći u postupku određivanja susreta i druženja su mjere
upućivanja ili uvjetovanja (directions ili conditions) koje se odnose na obvezu
pohađanja programa, nastave ili savjetovanja radi pomoći pri zasnivanju, odr-
žavanju ili pospješivanju osobnih odnosa roditelja s djetetom, kao i obveziva-
nje nasilne osobe da zatraži stručnu pomoć radi ostvarivanja susreta i druže-
nja. Daljnja mjera je usmjerena pokušaju postizanja sporazuma, pa sud može
izreći obvezu pohađanja nastave o važnosti sporazuma između roditelja, što
uključuje i mogućnost postizanja sporazuma uz pomoć sredstava medijacije.
Mjerama nije moguće odrediti prisilne medicinske ili psihijatrijske tretmane
niti medijaciju. Razlika između mjere upućivanja i mjere uvjetovanja je u tome
što se upućivanje određuje prije donošenja odluke o susretima i druženju, pa
će o njihovom provođenju u pravilu ovisiti sama odluka o susretima i dru-
ženju, dok se mjera uvjetovanja određuju zajedno s odlukom o susretima i
druženju. Kao temeljna razlika između mjera upućivanja i uvjetovanja navodi
se ovršnost, s obzirom da se uvjetovanje za razliku od upućivanja može ovršiti.
Sud može od CAFCASS-a zatražiti nadzor nad izvršavanjem izrečenih mjera u
najduljem trajanju od jedne godine. 292
Sve sudske odluke i sporazumi o susretima i druženju mogu biti izmijenjene,
pod uvjetom da se zahtjev temelji na izmijenjenim okolnostima slučaja, osim
onih u pogledu kojih je sud donio zabranu pokretanja sudskog postupka bez
odobrenja suda.293 Zabrana pokretanja sudskog postupka bez odobrenja suda
(leave of the court294), je krajnja mjera, koja je namijenjena osobama koje neo-
291
Vidi infra II.5.C.e.
292
Nadalje se navodi kako u oba slučaja, kod upute i kod uvjeta, sud prilikom izricanja
mora uzeti u obzir jesu li mjere primjerene okolnostima slučaja, je li osoba kojoj ih se
izriče sposobna ostvariti mjere, kao i dostupnost savjetovališta, centara za obitelj i sl. u
mjestu gdje osoba na koju se mjere odnose živi. Lowe i Douglas (2007), str. 524-526.
293
Lowe (2004), str. 42.
294
Odobrenje suda za pokretanje sudskog postupka trebaju sve druge osobe osim roditelja,
kao i djeca. Vidi supra, II.5.B.a. i II.5.C.b.
snovano i učestalo pokreću postupke za donošenje ili izmjenu odluka o susre-

tima i druženju. 295
Prilikom donošenja odluka o susretima i druženju važnu ulogu, osim načela
"no order" ima i načelo hitnosti (principle of "no delay"), na kojem se temelji ci-
jela koncepcija CA 1989. Smatra se kako je dugotrajnost parnice iznimno štetna
za dijete, s obzirom na njegovo speciično poimanje vremena koje se bitno ra-
zlikuje od poimanja vremena odrasle osobe,296 što je rezultiralo posebnom pa-
žnjom engleskog zakonodavca u pogledu ubrzanja sudskih postupaka. Prema
procesnim pravilima FPR 1991 i FPCA 1991 (protokoli o sudskom upravljanju
postupkom) sudovima se nalaže da na početku svake parnice izrade raspored
(timetable) u kojem će unaprijed točno odrediti procesne radnje i vrijeme u
kojem bi se te radnje trebale provesti. Raspored se ne bi smio mijenjati, niti bi
se rokovi smjeli prolongirani, osim u izuzetno opravdanim slučajevima.297
Primjer isticanja načela hitnosti u predmetima u kojima se odlučuje o pravima
djece je također Protokol o sudskom upravljanju postupcima javnopravne na-
ravi u vezi s djecom (Protocol for Judicial Case Management in Public Law Chil-
dren Act Cases 2003). Ovim je Pravilnikom određeno kako bi se svaki postu-
pak morao završiti u roku od 40 dana, uključujući i postupke privatnopranne
naravi o susretima i druženju, osim u iznimnim slučajevima zbog nastupanja
nepredvidljivih okolnosti.298
d) Privremene mjere
Sud može donijeti privremenu mjeru (interim contact order) u slučajevima u
kojima još nije moguće donijeti konačnu odluku.299 Privremene mjere su jedan
od najeikasnijih načina poštivanja temeljnog načela CA 1989, a to je načelo
hitnosti, 300 međutim sudovi moraju biti posebno oprezni pri donošenju pri-
vremenih mjera, posebno u konliktnim predmetima, kao i u predmetima u
295
U teoriji se primjena ove drakonske mjere preporuča tek u onim slučajevima u kojima
se radi o ozbiljnom ugrožavanju djetetove dobrobit, s obzirom da se njenim izricanjem
ograničava građansko pravo na neometan pristup sudu. Lowe i Douglas (2007), str.
537. i 600.
296
Probert (2003), str. 311.
297
Primjer opravdanog slučaja je pokušaj postizanja sporazuma između roditelja, iako na
taj način dolazi do sukoba dvaju najvažnijih načela CA 1989: načela sporazumijevanja i
načela hitnosti. Lowe i Douglas (2007), str. 474.
298
Lowe i Douglas (2007), str. 475. i 759.
299
11(3) CA 1989.
300
Lowe i Douglas (2007), str. 473. i str. 524-525.
kojima postoji optužba za seksualno zlostavljanje protiv jednog od roditelja,

a dijete ujedno pokazuje probleme u ponašanju. U takvim slučajevima ne bi
trebalo donositi privremenu mjeru o susretima i druženju u trajanju od više
dana primjerice vikendom kad dijete treba prespavati kod roditelja, sve dok se
u istrazi ne utvrdi istinitost navoda o seksualnom zlostavljanju. Ukoliko po-
stoji sumnja na obiteljsko nasilje privremene mjere se ne bi smjele donositi bez
saslušavanja stranaka i bez izvješća socijalnog radnika.301
U teoriji se navodi kako ne postoji bitna razlika između privremenih mjera i
pravomoćnih odluka o susretima i druženju s obzirom da sve odluke mogu biti
izmijenjene u bilo koje vrijeme.302
e) Ovrha
Jedan od najvažnijih povoda reforme iz 2006. godine bila je neeikasnost ovrhe
sudskih odluka o susretima i druženju.303 Do tada su sudovi u pogledu sredsta-
va ovrhe raspolagali samo novčanom kaznom (od 50 do 5000 funti), kaznom
zatvora (najdulje 2 mjeseca),304 te promjenom odluke o prebivalištu.305 U slu-
čajevima u kojima je dijete zadržano nakon što je vrijeme određeno odlukom
za susrete i druženje isteklo, sud je mogao odrediti hitnu predaju djeteta, osim
ako postoji sumnja da roditelj s kojim dijete živi ugrožava djetetovu dobrobit,
kad je potrebno saslušati oba roditelja.306
301
302
Cretney et al. (2003), str. 596-597.
303
Pokazalo se kako u velikoj većini očevi (djeca u većini slučajeva žive s majkama) nisu
uspijevali ostvariti svoje pravo na susrete i druženje s djecom, jer su ovrhe u velikom
broju bile obustavljane zbog suprotnost s interesom i dobrobiti djeteta. Stoga su ogorče-
ni očevi okupljeni u udrugama, među kojima se posebno ističe Fathers 4 Justice, vršili
pritisak na zakonodavca kako bi postojeći zakon bio izmijenjen. Iako njihovom zahtje-
vu za presumpcijom o zajedničkom prebivalištu djeteta kod oba roditelja, kao i zahtjevu
za zakonskom presumpcijom o susretima i druženju nije udovoljeno, zakon je značajno
izmijenjen u pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje, posebice u postupcima
ovrhe. Wallbank (2007), str. 190. Dobro poznavajući neeikasnost pravnog sustava u
pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje, neki su beskrupulozni odvjetnici sa-
vjetovali svojim strankama da onemogućavaju susrete i druženje, kako bi im se zbog
trajanja postupka povećavala zarada, s obzirom da se ona isplaćuje iz državnih sredsta-
va namijenjenih besplatnoj pravnoj pomoći. Kemp et al. (2005), str. 136.
304
Kada nepoštivanje odluke o susretima i druženju ujedno čini obilježja kaznenog djela
nepoštivanja suda, Visoki ili županijski sud mogu odrediti kaznu zatvora u trajanju do
dvije godine ili zabraniti raspolaganje imovinom (sequestration). Lowe (2004), str. 44.
305
Lowe (2004) str. 44.
306
Do reforme iz 2006. godine u slučajevima u kojima je roditelj koji živi s djete-

tom (najčešće majka) onemogućavao susrete i druženje s djetetom sudovi su
postupali različito. Većina je sudaca, pozivajući se na dobrobit djeteta, odbi-
jala donijeti odluku o promjeni djetetova prebivališta ili izreći kaznu zatvora
"neposlušnim majkama." Navedena su sredstva ovrhe, a posebice kazna za-
tvora, stoga u literaturi ironično nazivana "sredstvima za lišavanje posljednje
nade,"307 dok je u jednom slučaju sudac javno ustvrdio kako je pravni sustav u
potpunosti napustio oca koji je samo želio održavati osobne odnose sa svojim
djetetom.308 Istaknuto je kako izricanjem kazne zatvora odnos djeteta i rodite-
lja koji traži ovrhu ne može biti ostvaren niti pospješen, osim što može biti oz-
biljno ugrožen. Manjina sudaca se ipak zalagala za poštivanje pravnog sustava,
tako da je jedan od njih majci četverogodišnjeg djeteta odredio izvršenje kazne
zatvora, iako je procijenjeno da bi to moglo djelovati štetno za dijete. Sudac
je istaknuo kako se kratkoročne posljedice privremenog odvajanja majke od
djeteta u odnosu na dugoročne posljedice otuđenosti i nepoznavanja vlastitog
roditelja, treba razmotriti pažljivo, imajući pri tom u vidu da se postavljanje
ovrhe ispred dobrobiti djeteta mora temeljiti na potpunoj sigurnosti suda u
ispravnost odluke temeljem koje se ovrha traži.309
Uz navedena sredstva koja su i dalje ostala na snazi, zakonodavac je u postupak
ovrhe temeljem CAA 2006 uveo i jedan novi instrument310 - obvezu neplaće-
nog rada za opće dobro u maksimalnom trajanju od 200 sati, koja može biti
određena samo u mjestu u kojem ovršenik živi.311
Ovršna isprava temeljem koje se pokreće postupak ovrhe može biti samo sud-
ska odluka o susretima i druženju,312 a ovršiti se mogu izrečeni uvjeti, kao i nove
posebne mjere uvjetovanja. 313 Postupak ovrhe može pokrenuti: osoba s kojom
dijete živi, osoba koja prema sudskoj odluci ima pravo na susrete i druženje,
osoba kojoj su sudskom odlukom o susretima i druženju postavljeni uvjeti ili
307
308
Lowe (2004), str. 45.
309
Cretney et al. (2003), str. 632-634.
310
311
Jedan od prijedloga koji je odbačen bio je kućni pritvor za osobu koja ne poštuje odluku
o susretima i druženju, što se smatralo primjerenijim od kazne zatvora. Ovaj prijedlog
nije usvojen, s obrazloženjem da bi to predstavljalo povredu prava na slobodu kretanja.
312
Sporazum između roditelja o susretima i druženju ne predstavlja ovršnu ispravu, osim
ako nije uobličen u sudsku odluku (consent order). Lowe (2004), str. 45.
313
O uvjetima vidi supra, II.5.C.c. Lowe i Douglas (2007), str. 572.
posebne mjere, te dijete u odnosu na roditelja s kojim živi, s tim što ono mora
prethodno dobiti odobrenje suda za pokretanje sudskog postupka.314 Teorijski
je moguće da roditelj koji živi s djetetom pokrene ovršni postupak protiv dru-
gog roditelja koji je naveden u odluci o susretima i druženju, međutim smatra
se kako je ovrha susreta i druženja protiv roditelja koji to ne želi u suprotnosti
s djetetovom dobrobiti. S druge strane nije jasno na koji način pokrenuti ovrhu
protiv roditelja koji ne poštuje odluku o susretima i druženju jer primjerice di-
jete ne vraća na određeno mjesto i u određeno vrijeme ili se ne pridržava mjera
koje mu je sud postavio kao uvjete u odluci o susretima i druženju.315
Pri odlučivanju da li će provesti ovrhu sud mora procijeniti ozbiljnost nepošti-
vanja odluke o susretima i druženju,316 te uzeti u obzir pretpostavljeni učinak
koji će ovrha imati u odnosu na osobu protiv koje je pokrenuta. Ono što je
zakonom određeno, a u teoriji je još uvijek sporno, jest dobrobit djeteta o ko-
joj je sudac dužan voditi računa u postupku ovrhe.317 Naime, dobrobit djeteta
u ovrsi više nije najvažnija, nego je po svojoj važnosti izjednačena s ostalim
okolnostima slučaja.
Uz odluku o ovrsi sud je dužan izdati pismeno upozorenje o posljedicama nje-
nog nepoštivanja. Odluka o susretima i druženju u postupku ovrhe može biti
ukinuta, izmijenjena, a jedno sredstvo ovrhe može biti zamijenjeno drugim.
Pri provođenju ovrhe sud nalaže CAFCASS-u nadzor nad provođenjem mjera
izrečenih u ovrsi, kao i obvezu dostavljanja izvješća.318

Alternativni način rješavanja obiteljskih sporova u engleskom pravnom susta-
vu poznat je još od 1974. godine, kad je po prvi put jasno istaknuta nužnost
postojanja mogućnosti rješavanja posljedica razvoda braka izvan suda, kao i
važnost pružanja pomoći bračnim drugovima u pogledu pravnih posljedica
razvoda braka.319 Alternativni način rješavanja obiteljskih sporova u početku
se nazivao mirenje (conciliation), a danas se uz mirenje pojavljuje i medijacija.
Children Act Advisory Committee je 1997. godine objavio Handbook of Best
314
O odobrenju za pokretanje sudskog postupka vidi supra, II.5.C.b.
315
316
Ovrha se neće provesti ako osoba koja nije poštovala odluku o susretima i druženju
dokaže da je za to imala opravdan i ozbiljan razlog. Lowe i Douglas (2007), str. 572.
317
11L(7) CA 1989.
318
319
Lowe (2005), str. 743.
Practices on Children Act Cases kojim se preporuča da se u svim postupcima

u kojima postoji spor između roditelja najprije pokuša pronaći sporazumno
rješenje na bilo koji drugi način izvan sudskog postupka.320
Dva su tipa alternativnog načina rješavanja sporova koja izviru iz statutarnih
procesnih pravila o razvodu braka: sudsko mirenje (conciliation) i medijacija
(mediation).321
Prema nacionalnom programu donesenom 2004. godine (District Judge's Di-
rection-Children: Conciliation) svi zahtjevi o susretima i druženju, prethodno
moraju biti upisani na listu za mirenje. Obje stranke, osim onih za koje je su-
dac odlučio da nisu pogodne za postupak mirenja primjerice zbog obiteljskog
nasilja, dužne su zajedno sa svojim odvjetnicima i djecom starijom od 9 go-
dina, sudjelovati u postupku mirenja, koji provodi službenik CAFCASSA .322
Cilj postupka mirenja jest postizanje sporazuma koji nije ovršna isprava osim
ako naknadno nije oblikovan u sudsku odluku (consent order). Ukoliko mire-
nje ne završi sporazumom, tada započinje postupak pred sudom.323 Službenik
CAFCASS-a koji je sudjelovao u postupku mirenja između roditelja ne smije
sudjelovati u sudskom postupku koji slijedi, niti sud smije od njega zahtijevati
izvješće koje će mu u postupku biti potrebno. 324 Smatra se kako alternativni
načini rješavanja sporova ne bi bili uspješni kad bi postojala opasnost da izja-
320
Svrha medijacije je pružanje pomoći osobama koje se razvode ili više ne žive zajedno
oko postiizanja zajedničkog sporazuma o pravnim posljedicama razvoda braka ili pre-
stanka izvanbračne zajednice, kao i unaprjeđenje komunikacije radi pronalaženja naj-
boljeg načina ostvarivanja roditeljske skrbi za ubuduće. Najjači argument u korist me-
dijacije jest smanjenje ogorčenosti i neprijateljstva između roditelja, što im omogućava
dogovaranje i aktivno sudjelovanje u ostvarivanju roditeljske skrbi. Učinak sudskog po-
stupka je upravo suprotan, pojačava se osjećaj neprijateljstva i borbe za pobjedu u po-
gledu spornog pitanja. Postoje dva, u teoriji još uvijek sporna pitanja, neprihvatljivost
medijacije u slučajevima obiteljskog nasilja i sudjelovanje djece u postupku medijacije.
321
322
Kako bi se posredovanje, odnosno medijacija što više i eikasnije provodile, odredbama
FLA 1996 je određeno kako stranke koje odbiju koristiti posredovanje ili medijaciju ne
mogu koristiti sredstava besplatne pravne pomoći. S druge strane je zanimljivo istraži-
vanje koje je pokazalo kako parnice onih osoba koje koriste besplatnu pravnu pomoć
traju znatno dulje od parnica onih koji usluge odvjetnika plaćaju sami, potonji u većini
slučajeva brzo postignu sporazum. Kemp et al. (2005), str. 136. i 139-140.
323
Prema smjernicama za postupanje sudova ("he Private Law Program") ovaj postupak
se naziva 'irst hearing dispute resolution appointments' i mora biti proveden u roku od
četiri do šest tjedana od dana kad je sudu podnesen zahtjev. Lowe i Douglas (2007), str.
514.
324
ve i podaci izneseni u tom postupku budu dokazi u postupku pred sudom.

Tako je Court of Appeal zauzeo stav da se podaci do kojih se došlo u postupku
mirenja ne smiju koristi u sudskom postupku, osim ako postoji opasnost za
djetetovu dobrobit.325
Drugi alternativni način rješavanja sporova je medijacija koja se u većini slu-
čajeva provodi prije pokretanja sudskog postupka, što povećava izglede za po-
stizanje sporazuma, s obzirom da stranke još nisu zauzele suprotne procesne
pozicije.
Postupak mirenja, kao i medijacija se savjetuju i mogući su u svim fazama
sudskog postupka, uključujući i postupak odlučivanja po žalbi.326
Najnoviji instrument alternativnog načina rješavanja obiteljskih sporova u en-
gleskom pravnom sustavu je "sporazum o lojalnoj kolaboraciji". ("collaborative
law"),327 gdje je kao i kod medijacije, cilj postići sporazum među strankama.
Ono što je različito u odnosu na medijaciju koju provodi jedna neutralna oso-
ba, kod sporazumne kolaboracije odvjetnika svaka strana ima svog zastupnika,
zbog čega se stranke osjećaju zaštićeno. Ukoliko se ne uspije postići sporazum,
odvjetnici temeljem zaključenog sporazuma o lojalnoj kolaboraciji ne smiju
pokrenuti sudski postupak niti smiju stranku zastupati u spornom predmetu,
u kojem slučaju je potrebno opunomoćiti drugog odvjetnika.328
g) Naknada štete
Novim je zakonom iz 2006. godine omogućeno podnošenje zahtjeva za novča-
nom naknadom materijalne štete zbog nepoštivanja sudske odluke o susretima
i druženju. Za primjere materijalne štete koja može nastati najčešće se navode
troškovi koji su nastali radi otkazivanja putovanja ili putničkih aranžmana, s
tim što za sudsko potraživanja njihov iznos treba biti dovoljno visok kako bi se
opravdalo vrijeme koje će sudac utrošiti na odlučivanje o zahtjevu. Naknada
materijalne štete se može potraživati i u svim drugim slučajevima u kojima
je šteta nastala kao posljedica nepoštivanja odluke o susretima i druženju, te
uz nju izrečenih uvjeta. Zahtjev može podnijeti samo osoba koja je pretrpjela
materijalnu štetu i koja ulazi u krug osoba ovlaštenih za pokretanje ovrhe.329
325
326
Lowe i Douglas (2007), str. 285. i 514.
327
U Velikoj Britaniji naglo raste broj odvjetnika koji se educiraju kako bi mogli surađivati
u spornim obiteljskopravnim predmetima. Wright (2007), str. 481.
328
Wright (2007), str. 490-491.
329
Vidi supra, II.5.C.f.
Odlučujući o naknadi štete sud mora uzeti u obzir novčane mogućnosti osobe
protiv koje je zahtjev podnesen, kao i dobrobit djeteta, pri čemu dobrobit dje-
teta nije primarna.330
6. Američko pravo
A. Izvori
U američkom pravnom sustavu pravo djece na susrete i druženje (visitation
right) nije priznato,331za razliku od roditelja i drugih osoba kojima se jamči
pravo na susrete i druženje s djetetom. U tom smislu, premda nije moguće go-
voriti o izvorima prava djeteta na susrete i druženje, ipak je moguće govoriti o
izvorima obiteljskog prava koje regulira odnose između roditelja (kao i drugih
osoba) i djece, odnosno prava tih osoba na susrete i druženje s djetetom.
Radi potpunog razumijevanja izvora obiteljskog prava u SAD ujedno je po-
trebno razumijeti razlike između federalnog i državnog suvereniteta, kao i nji-
hov međusobni odnos.332
Naime, u SAD-u postoji 54 različita sustava obiteljskog prava (50 država i 4
odvojena federalna teritorija) koja se razlikuju: materijalnopravno, procesno-
pravno i organizacijski. Svaka država i federalni teritorij imaju svoj vlastiti i
330
331
Za razumijevanje ovakvog pristupa susretima i druženju nužno je poznavanje činjenice
da su SAD uz Somaliju, jedine države na svijetu koje nisu ratiicirale UN Konvenciju o
pravima djeteta. Kao razlog tome u američkoj literaturi se navodi nepomirljiva suprot-
nost između konvencijskog zahtjeva da država bez obzira na sposobnost roditelja uvijek
štiti dobrobit djeteta (pa i u njegovoj obitelji) i američkog tradicionalnog, na Ustavu
temeljenog načela, prema kojem je zaštita djetetove dobrobiti primarno dužnost rodi-
telja, a tek podredno dužnost države, ukoliko to roditelji nisu u stanju. Na taj se način
u američkom pravnom sustavu strogo štite roditeljsko pravo i obiteljska autonomija,
kao temeljne vrijednost američkog društva. Woodhouse (2002-2003), str. 108., Gregory
(2006), str. 136., Fortin (2005), str. 4-7., Dwyer (2006), str. 1-11. i Dwyer (2002-2003),
str. 848. i Soler i O'Hearn (1981-1982), str. 682.
S ironijom se u literaturi navodi kako su upravo SAD imale ključnu ulogu u izradi
nacrta Konvencije o pravima djece i što su se upravo tu započeli ostvarivati prvi oblici
zaštite prava djece. Ova se zaštita započela ostvarivati u okviru američkog povijesnog
pokreta u vezi s dječjim radom, pokreta za zaštitu djece s kraja 19. i početka 20. stoljeća,
tzv. Gault reforme s kraja 1960-ih godina, čime je započelo osnivanje sudova za mladež
i pojava radikalnog liberalizma kao pokušaja potpunog izjednačavanje djece s odraslim
osobama. King (2007), str. 866. i Woodhouse (2002-2003), str. 107-109.
332
Soler i O'Hearn (1981-1982), str. 682.
jedinstveni pravosudni sustav, zbog čega se često ističe kako je američko obi-
teljsko pravo "državno", a ne "federalno pravo".333
Najviši izvor obiteljskog prava na federalnoj razini je Ustav,334 pa se reguliranje
osobnih odnosa između roditelja i djece u svim američkim državama strogo
temelji na tzv. "teoriji o roditeljskom pravu" (parental rights doctrine).335 Ova
teorija izvire direktno iz Ustava i duboko je ukorijenjena u američko društvo i
američki pravni sustav. Ustav jamči slobodu i pravo na sklapanje braka, zasni-
vanje doma i odgoj djece, što predstavlja zaštitu obiteljske autonomije i rodi-
teljskog prava nad djecom, te čini temeljne vrijednosti cjelokupnog američkog
društva u koje država u pravilu ne smije zadirati.336 Ova je teorija od značajne
važnosti kod reguliranja osobnih odnosa između djeteta i trećih osoba.337
Na državnoj razini u neposredne izvore kojima se reguliraju obiteljski odnosi,
pa tako i odnosi između roditelja i djece, ubrajaju se ustavi pojedinih država,
zakoni (statuti), uredbe i smjernice koje proglašava guverner i vlada pojedine
države, te odluke raspravnih i žalbenih sudova (trial and appellate courts).338
Posebno se ističe važnost sudskih odluka kao izvora obiteljskog prava, s ob-
zirom da okončanje "pravne bitke" oko reguliranja susreta i druženja ovisi
upravo o umješnosti suda u primjeni materijalnopravnih i procesnopravnih
propisa.339
Potaknuti razvojem međudržavnog poslovanja i povećanim kretanjem ljudi
unutar SAD, na nivou federacije je ustanovljena Nacionalna konferencija za
uniikaciju državnih zakona NCUSL (National Conference of Commissioners
on Uniform State Laws), čiji je zadatak izrada uniformnih zakona koji nemaju
zakonsku snagu već su neka vrsta zakonskih smjernica za sve države u SAD.340
U području američkog obiteljskog prava i uređenja osobnih odnosa između
roditelja i djece važnu ulogu je odigrao Uniformni zakon o braku i razvodu,341
333
Wardle i Nolan (1998), str. 36-38. i Dwyer (2002-2003), str. 847.
334
United States Constitution.
335
Ustavni sud u svojim odlukama navodi kako je pravo roditelja na skrb, odgoj i nadzor
nad vlastitim djetetom jedno od možda najstarijih, temeljnih građanskih sloboda. Gu-
ggenheim (2005), str. 18. i King (2007), str. 863.
336
Wardle i Nolan (1998), str. 43-45. i Gregory (2002-2003), str. 167.
337
Vidi infra, II.6.B.a.
338
339
340
Cornell University Law School, Legal Information Institute.
341
Uniforme Marriage and Divorce Act 1998.
(u daljnjem tekstu UMDA 1998). Najnoviji uzor obiteljskom pravu prema

kojem je već nekoliko država reformiralo i uskladilo svoja zakonodavstva, je
2002. godine izradio i 2003. godine objavio Američki institut za pravo342 pod
nazivom Načela razvoda ili prestanka izvanbračne zajednice,343(u daljnjem
tekstu Načela ALI 2003).344
Izvori procesnog prava također se razlikuju od države do države, pa čak i
između pojedinih županijskih sudova (countie courts).345 U području pro-
cesnopravnih aspekata reguliranja osobnih odnosa između roditelja i djece,
kao i roditeljske skrbi od značaja su standardi koji se izrađuju na federalnoj
razini i koji su od utjecaja na postupanje sudova. Njihov je cilj, kao kod pret-
hodno navedenih Načela ALI 2003 ili UMDA 1998, ujednačavaje procesnih
pravila, te općenito težnja ka harmonizaciji i po mogućnosti uniikaciji ra-
zličitih pravnih sustava unutar SAD. Američka akademija obiteljskih odvjet-
nika (American Academy of Matrimonial Lawyers u daljnjem tekstu AAML)
je 1995. godine izradila AAML Custody Standards (u daljnjem tekstu AAML
Standardi1995), a Američko udruženje odvjetnika (American Bar Associa-
tion) 2003. godine ABA Custody Standards of Practice for Custody Cases (u
daljnjem tekstu ABA Standardi 2003), koji sadrže uniformna pravila iz po-
dručja procesnog prava s preporukom za njihovim prihvaćanjem od strane
svih američkih država. 346
Prema američkom pravu roditeljska se skrb (custody), ukoliko roditelji ne žive
zajedno sastoji od dvije komponente: izičke skrbi (physical custody) što pred-
stavlja zajednički život s djetetom te skrbi o pravima (legal custody) što uklju-
čuje pravo roditelja na donošenje važnih odluka za dijete npr. o školovanju
ili odabiru liječnika. Zajednička roditeljska skrb (joint custody) je termin koji
obuhvaća obje vrste skrbi, pa ukoliko roditeljska skrb nije podijeljena između
roditelja na izičku i na skrb o pravima, tada oba roditelja jednako ostvaruju
cjelokupnu roditeljsku skrb.347
342
he American Law Institute (ALI).
343
Principles of the Law of Family Dissolution: Analyses and Recommendations.
344
Wilson (2006), str. 1.
345
Schepard (2004), str. 1.
346
Wardle i Nolan (1998), str. 37 i 48.
347
Dwyer (2006), str. 40-41. i Emery et al. (2005), str. 4-5.
Kako se Načelima ALI, prema preporukama stručnjaka iz područja psihologi-

je, ima za cilj u potpunosti izmijeniti tradicionalnu zakonsku terminologiju u
postupku i nakon razvoda braka ili prestanka izvanbračne zajednice roditelja,
tako se u budućnosti u svim američkim državama očekuje napuštanje izraza
"pravo na susrete i druženje", s obzirom da izrazi poput "prava na roditeljsku
skrb" (custody), "prava na život s djetetom" (physical custody) ili "prava na su-
srete i druženje " (visitation rights) pridonose osjećaju međusobne borbe i kon-
likta, te poraza i pobjede, a ne suradnje koju je nužno razviti između roditelja
u odnosu na dijete. U tom smislu se u Načelima ALI 2003 predlaže navedene
izraze, pa tako i izraz "visitation rights" zamijeniti izrazom "Plan o roditeljskoj
skrbi" (parenting plan). 348
Pravo na susrete i druženje (visitation rights), prema novom terminu - paren-
ting time, temeljno je i isključivo pravo roditelja koji ne živi s djetetom.349 Djeca
u SAD nemaju pravo na susrete i druženje, već samo interes za održavanjem
neprekinutog odnosa s oba roditelja.350 Roditelj nije dužan ostvarivati svoje
pravo na susrete i druženje s djetetom, niti ga je na to moguće prisiliti ukoliko
on to sam ne želi.351 Onaj roditelj s kojim dijete ne živi ima pravo na primjerene
susrete i druženje (reasonable visitation) osim ako sud ne utvrdi da bi susreti
i druženje štetili djetetovom psihičkom zdravlju ili da bi negativno utjecali na
njegov emocionalni razvoj.352
Djeca nemaju pravo na susrete i druženje, kako s roditeljima, tako niti s drugim
osobama, iako zakon štiti interes djece za održavanjem osobnih odnosa s oba
roditelja (pa i s trećim osobama) primjenom načela najboljeg interesa djeteta
(best interests test).353 Pravila sudova i zakoni svih država nabrajaju određene
čimbenike koje treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o roditeljskoj skrbi,
odnosno o susretima i druženju (best interests test), na način da je u većini
slučajeva jedan od čimbenika spremnost roditelja koji će živjeti s djetetom da
podržava i podupire česte i kontinuirane susrete i druženje djeteta s drugim
roditeljem.354
348
Steegh, N.V. (2004-2005), str. 462. O planu o roditeljskoj skrbi više vidi infra
II.6.C.c.
349
Dwyer (2006), str. 40-41 i Emery et al. (2005), str. 4-5.
350
Woodhouse (1999-2000), str. 826.
351
Dwyer (2006), str. 50.
352
407 UMDA 1998. Goldstein et al. (1979), str. 152.
353
Wardle i Nolan (1998), str. 176. i Dwyer (2002-2003), str. 932.
354
Schepard (2004), str. 163-164.
Treće osobe u pravilu imaju pravo podnijeti zahtjev za susretima i druženjem

s djetetom, pri čemu su dužne dokazati kako su susreti i druženje u skladu
sa standardom djetetovog najboljeg interesa (best interest of child).355 Zakoni
različitih država dopuštaju susrete i druženje primjerice bakama i djedovima,
prabakama i pradjedovima, bivšoj maćehi i očuhu, bivšem udomitelju, braći i
sestrama356 ili bližim srodnicima.357 Međutim, kako je zaštita autonomije rodi-
telja u američkoj pravnoj tradiciji čvrsto ukorijenjena, tako pravo trećih oso-
ba na susrete i druženje s djetetom, unatoč zakonskom reguliranju, još uvijek
predstavlja sporno pitanje koje do danas nije jedinstveno riješeno. Rasprave
o pravu trećih osoba da svojim zahtjevima za susretima i druženjem zadiru
u roditeljsku autonomiju, vrhunac i jednu vrstu preokreta doživjele su 2000.
godine pred Vrhovnim sudom SAD-a u slučaju Troxel protiv Granville.358 Na-
kon smrti bračnog druga, majka je ograničila susrete i druženje svojih dviju
kćeri s bakom po očevoj strani tako da ih je dopuštala samo jednom mjeseč-
no, zbog čega je baka pred sudom u Washingtonu zahtijevala da se susreti i
druženje odrede češće. Sud u Washingtonu je donio odluku u korist bake, te
prema obrazloženju Vrhovnog suda pri tome povrijedio Ustavom zaštićeno
pravo majke na roditeljsku autonomiju. Sud nije utvrdio da je majka nespo-
sobna da kao roditelj donese najbolju odluku za svoju djecu, s obzirom da
država u ime roditelja može odlučivati (u ovom slučaju o susretima i druženju
s bakom) tek u slučaju njihove nesposobnosti, prema načelu parens patriae.359
Vrhovni je sud ujedno zaključio kako je odredba washingtonskog zakona pre-
široko koncipirana, s obzirom da dopušta svakoj osobi da tuži roditelje radi
susreta i druženja s njihovom djecom, te ju je proglasio neustavnom.360 U svom
obrazloženju je naveo kako prilikom odlučivanja o susretima i druženju s tre-
355
Gregory (2002-2003), str. 165.
356
Premda susreti i druženje između braće i sestara posvojenih od strane različitih osoba u
pravilu ovise o volji posvojitelja, zakoni nekih država sadrže odredbe prema kojima sud
može odrediti postadoptivne susrete i druženje između braće i sestara. Dwyer (2006),
str. 62.
357
Coombs (1999), str. 12-13.
358
530 U.S. 57(2000).
359
Martinez (2002-2003), str. 487-491. Institut Parens patriae se odnosi na ulogu države da
štiti dijete umjesto roditelja, tako da može intervenirati u obiteljske odnose samo onda
kad je to potrebno radi zaštite djetetovog zdravlja i dobrobiti. Soler i O'Hearn (1981-
1982), str. 677 i Dwyer (2006), str. 197.
360
"Svaka osoba može sudu podnijeti zahtjev radi ostvarivanja prava na susrete i druženje
s djetetom u bilo koje vrijeme i neovisno o postupku radi ostvarivanja roditeljske skrbi.
Sud može odrediti susrete i druženje svakoj osobi ukoliko bi oni bili u najboljem intere-
su djeteta." Wash. Rev. Code Ann. § 26.10.160(3). Martinez (2002-2003), str. 489.
ćim osobama sudovi trebaju pažljivo procijeniti s jedne strane ustavno pravo
roditelja da samostalno donose odluke o svojoj djeci (bez utjecaja države) i s
druge strane interes države da zaštiti dijete ukoliko odluka roditelja ne bi bila
u skladu s njegovom dobrobiti.361
Zakoni svih američkih država danas sadrže neki oblik prava djedova i baka na
susrete i druženje s unučadi. U nekim državama bake i djedovi mogu zahtijevati
susrete i druženje ukoliko se roditelji razvode ili su razvedeni, u drugima ukoliko
su jedan ili oba roditelja umrla ili je jednom od roditelja oduzeta roditeljska skrb,
a neke države dopuštaju podnošenje zahtjeva ukoliko roditelji odbijaju susrete
i druženje bake i djeda s unučetom ili ako su s unučetom živjeli u istom domu
duže vrijeme. Najšire određeno pravo na podnošenje zahtijeva za susretima i
druženjem s unučadi imaju bake i djedovi u New York-u, koji ih mogu zahtije-
vati ukoliko postoje okolnosti zbog kojih bi im to sud mogao odobriti.362 Ipak,
nakon odluke Ustavnog suda u slučaju Troxel, kojom je reairmirano temeljno
pravo roditelja da skrbe o svojoj djece što uključuje i odlučivanje o susretima i
druženju, niz je sudova pozivom na Troxel odbilo zahtjeve baka i djedova.363
U novije se vrijeme u sudskoj praksi razvila tzv. lesbian co-parent visitation
doctrine, prema kojoj se dopuštaju susreti i druženje partnerici iz istospolne
zajednice s djetetom bivše partnerice, ukoliko se ona određeno vrijeme nalazi-
la in loco parentis. Ovu je teoriju od 2000. godine u svom radu počeo koristiti
obiteljski sud u New Yorku, koji je odredio pravila prema kojima se osobama
koje nisu u srodstvu s djetetom mogu dopustiti susreti i druženje: 1. da je bi-
ološki roditelj ili posvojitelj dopustio i podupirao formiranje odnosa sličnog
odnosu roditelj-dijete (in loco parentis) između djeteta i bivšeg partnera/brač-
nog druga, 2. da je podnositelj zahtjeva zajedno s djetetom živio u istom obi-
teljskom domu, 3. da je podnositelj zahtjeva faktički skrbio o djetetu, brinuo
se o njemu, odgajao ga, pridonosio za njegovo uzdržavanje na bilo koji način
bez da je očekivao kompenzaciju za to ili 4. da mu je dijete duže vrijeme bilo
povjereno na čuvanje i odgoj što je formiralo emocionalnu vezu s djetetom.364
Sudovi rijetko donose odluke kojima dopuštaju susrete i druženje djeteta s tre-
ćim osobama, a ako ih donose onda je to u korist osoba koje su o djetetu odre-
đeno vrijeme skrbile (in loco parentis). Osim u rijetkim slučajevima još uvijek
se u sudskoj praksi strogo poštuje ustavom zaštićena sloboda i pravo roditelja
361
Martinez (2002-2003), str. 491-495.
362
Gregory (2002-2003), str. 168.
363
Elrod i Spector (2001-2002), str. 597-598. i Family Law in the Fity States 2005-2006
(2007), str. 670-675.
364
Gregory (2002-2003), str. 187.
da samostalno odlučuju o susretima i druženju svoje djece s trećim osobama,

te se takva vrsta zahtjeva odbija.365
Načelima ALI 2003 izmijenjena je zakonska koncepcija odnosa roditelj-dijete
(parenthood), te se roditeljski status priznaje novoj kategoriji roditelja kojima
se u skladu s tim jamči pravo na podnošenje zahtjeva za roditeljskom skrbi, te
susretima i druženjem. Naime, prema novoj koncepciji postoje tri kategorije
roditelja: "legal parent" zakonski roditelj koji je to postao temeljem zakona ili
posvojenjem, "parent by estoppel" onaj koji je uz pristanak i potporu zakonskog
roditelja u potpunosti i kontinuirano skrbio o djetetu najmanje dvije godine i
"de facto parent" onaj koji je živio s djetetom i skrbio o njemu dulje od dvije
godine zbog potpunog izostanka ili nemogućnosti skrbi od strane zakonskog
roditelja. Smatra se kako je dijete za to vrijeme stvorilo emocionalnu vezu s
ovim osobama, kojima se zbog toga priznaju određena prava (pravo na zahtjev
za roditeljskom skrbi i za susretima i druženjem) jednako kao i zakonitom
roditelju.366 Prilikom donošenja sudskih odluka potrebno je dokazati da bi
kreiranje ove vrste odnosa roditelj-dijete (pa time i ostvarivanje pripadajućih
prava, uključujući i pravo na susrete i druženje) koristilo za djetetovu dobrobit
više no što bi to za njega bilo štetno.367

U većini američkih država postoji presumpcija o pravu roditelja s kojim dijete
ne živi na standardne susrete i druženje (standard visitation) pod pretpostav-
kom da susreti i druženje neće ugrožavati djetetovu dobrobit. Standardni susreti
i druženje u pravilu označavaju provođenje vremena s djetetom svaki drugi vi-
kend, jedan ili dva dana s noćenjem svakog tjedna i nekoliko tjedana za vrijeme
ljetnih praznika.368 Sudovi su do nedavno u pravilu odstupali od određivanja
standardnih susreta i druženja s djecom do jedne godine, međutim u novije se
vrijeme i u pogledu ove kategorije djece susreti i druženje počinju određivati
u standardnom obliku,369što je rezultat nove teorije o privrženosti (attachment
theory).370 Neki su zakoni još uvijek zadržali odredbu prema kojoj se standardni
365
Gregory (2002-2003), str. 167.
366
Meyer (2006), str. 50-53.
367
Wilson (2006), str. 90-92.
368
Dwyer (2006), str. 49.
369
Dwyer (2002), str. 938.
370
Prema izvornoj Attachment theory, do koje je u području razvojne psihologije djeteta
došao John Bowbly 1969., 1973. i 1980. godine, ljudska bića poput životinjskih vrsta u
svrhu vlastitog opstanka i razvoja, od rođenja imaju potrebu za zaštitom i sigurnošću.
susreti i druženje mogu određivati samo u odnosu na djecu stariju od tri godi-
ne.371 Susreti i druženje se mogu na zahtjev roditelja odrediti u širem obliku od
standardnog (extended visits), ukoliko je to u interesu djeteta. Smatra se kako
roditelj koji ne živi s djetetom treba imati priliku provoditi sadržajno raznoliko
vrijeme s djetetom, ne samo vikendima i praznicima, već i radnim danom, kako
bi mogao potpunije i kvalitetnije sudjelovati u djetetovom životu.372
Osobne odnose s djetetom također je moguće ostvarivati posredno telefon-
skim razgovorima, pismima ili e-mailom, a sudovi ih ponekad mogu odrediti
neograničeno ili detaljno u točno određeno vrijeme. Razvoj novih tehnologija
poput internetskog komuniciranja, SMS poruka, te video linka utjecao je na
sve veći broj sudskih odluka kojima se dopušta preseljenje roditelja s djetetom
u drugu državu, pri čemu se istodobno donosi odluka o pravu na svakodnevno
komuniciranja s djetetom, tj. virtualno ostvarivanje prava na susrete i druže-
nje. Na taj se način roditelju i djetetu pruža mogućnost da budu kontinuirano
i emocionalno uključeni u međusobne živote.373Iako virtualna komunikacija
može biti vrlo korisno sredstvo u slučajevima u kojima roditelji i dijete žive na
velikoj udaljenosti, ona može imati i negativne posljedice, primjerice ometanje
od strane roditelja s kojim dijete živi, a da to nije moguće dokazati. Konačno,
potrebno je imati na umu da virtualni susreti i druženje ne mogu biti zamjena
za zagrljaj i poljubac, zbog čega ponekad mogu djelovati i štetno na djetetovo
emocionalno stanje.374
Osjećaj sigurnosti se postiže stvaranjem veze između djeteta i one osobe koja ostvaruje
najbližu vezu s djetetom, što je u pravilu, ali ne i nužno, majka. Stoga je biološka funkci-
ja privrženosti između djeteta i roditelja zapravo zaštita i omogućavanje preživljavanja
pojedinca i vrste. Temeljem navedene teorije, dugo se vremena savjetovalo da dijete do
četvrte godine života ne bude duže vrijeme odvojeno od roditelja s kojim živi (majke),
a posebice ne tijekom noći. Younger (2002-2003), str. 198-199, Riggs (2005), str. 482.
Međutim, prema novoj teoriji o attachmentu znanstvenici ističu važnost stvaranja više
od jednog attachmenta, te u skladu s tim savjetuju susrete i druženje roditelja i djeteta
do godine dana starosti i tijekom noći. Ipak, stavovi u pogledu susreta i druženja tije-
kom noći s kategorijom djece do treće godine još uvijek nisu u potpunosti ujednačeni u
području razvojne psihologije. Emery et al. (2005), str. 11-12.
371
Primjerice Obiteljski zakon Texasa, prema kojem se standardni susreti i druženje mogu
određivati samo u odnosu na djecu stariju od tri godine. (Section 153.251 d) Tex.Fam.
Code Ann.)
372
Shets (2002-2003), str. 311.
373
Sudskom odlukom se ujedno određuje dužnost roditelja da djetetu nabave i održava-
ju potrebnu opremu, mjesto gdje će oprema biti postavljena, te vrijeme ostvarivanja
komunikacije, kako se ne bi ugrožavalo pravo drugog roditelja na privatnost. Shets
(2002-2003), str. 325-326.
374
Shets (2002-2003), str. 326-327.

Kao razlozi za zabranu i ograničavanje susreta i druženja između djeteta i ro-
ditelja u teoriji se najčešće navode: roditeljevo konzumiranje alkohola ili opoj-
nih droga, obiteljsko nasilje, mentalna bolest ili retardacija, rizik od otmice,
djetetovo odbijanje susreta i druženja ili odbijanje roditelja koji ima pravo na
susrete i druženje, nepostojanje formiranog osobnog odnosa između djeteta i
roditelja, neostvarivanje susreta i druženja duže vrijeme, te sumnja na bilo ka-
kav rizik u pogledu djetetove sigurnosti i dobrobiti. Navedeni razlozi za ogra-
ničavanje susreta i druženja javljaju se i u sudskoj praksi.375
Uobičajeni primjer zakonskog reguliranja ograničavanja susreta i druženja
pruža washingtonski zakon prema kojem susreti i druženje mogu biti ograni-
čeni ako: roditelj svjesno ne održava osobne odnose s djetetom duže vrijeme;
odbija ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi ili druge obveze u odnosu na dijete;
emocionalno, izički ili seksualno ugrožava dijete; ukoliko postoji povijest obi-
teljskog nasilja s tjelesnom ozljedom ili strahom od nasilja kao posljedicama,
te ukoliko je roditelj bio osuđen za seksualni zločin.376
Općeprihvaćeno stajalište je da su sudovi čak i u slučajevima obiteljskog nasilja
dužni odmjeriti vrijednost ostvarivanja bilo koje vrste osobnih odnosa djeteta
s roditeljem, te prijeteći rizik, odnosno potrebu da se dijete zaštiti. Koliko god
s jedne strane dijete ne bi smjelo biti izloženo riziku od nasilja (bilo da je na-
silje usmjereno prema djetetu ili da ono svjedoči obiteljskom nasilju), s druge
strane roditelj i dijete ne bi smjeli biti u potpunosti lišeni mogućnosti održava-
nja osobnih odnosa. Prilikom odlučivanja o zabrani ili ograničavanju susreta
i druženja sud ne smije zanemariti činjenicu da između nasilnog roditelja i
djeteta, unatoč činjenici obiteljskog nasilja, često postoji razvijena emocional-
na veza, zbog čega su psiholozi suglasni da se susreti i druženje i dalje trebaju
ostvarivati, ali uz provođenje nužnog osiguranja.377
Na nacionalnoj razini je 1994. godine izrađen zakonski model (Model Code
on Domestic and Family Violence) prema kojem bi sudovi u slučajevima obi-
teljskog nasilja trebali: a) osigurati predaju djeteta na neutralnom i sigurnom
mjestu, b) dopustiti nadzirane susrete i druženje čije troškove treba snositi na-
silni roditelj, c) zabraniti susrete i druženje u potpunosti sve dok se nasilnik
ne podvrgne posebnom programu, d) dopustiti susrete i druženje samo pod
375
Straus (1995-1996), str. 231 i Family Law in the Fity States 2005-2006 (2007), str. 668-
669.
376
Wash. Rev. Code § 26.10.160. Dwyer (2002), str. 933-934.
377
uvjetom da roditelj određeno vrijeme prije i za vrijeme susreta i druženje ne

konzumira alkohol ili opojna sredstva.378
Najučinkovitije sredstvo za ograničavanje susreta i druženja je nadzor (super-
vised visitation). Nadzor nad susretima i druženjem izriče se uvijek kad postoji
optužba za obiteljsko nasilje, a provodi se dok traje postupak koji je pokre-
nut temeljem optužbe za nasilje. Nadzirani susreti i druženje su privremeno,
prijelazno rješenje koje pomaže održavanju osobnih odnosa roditelja i djeteta
sve dok nasilno ponašanje ne prestane. Kad takva mogućnost ne bi postojala
tada bi susrete i druženje trebalo u potpunosti ukinuti, što je u suprotnosti s
dobrobiti djeteta.379
U SAD-u postoje dvije vrste nadzora nad susretima i druženjem: a) sporazu-
mni nadzor, kad nadzor obavlja osoba koju roditelji sami izaberu, najčešće
obiteljski prijatelj ili srodnik i b) sudski nadzor, kad je nadzor organiziran od
strane suda (professionally organized supervised visitation program). Smatra se
da je nadzor određen od strane suda kvalitetniji i poželjniji u odnosu na spo-
razumni nadzor, s obzirom da ga obavlja neutralna osoba prema unaprijed
utvrđenim pravilima. Osoba koja obavlja nadzor je u pravilu pasivna, njena
dužnost je zaštititi zdravlje i dobrobit djeteta ukoliko je to potrebno i na način
da reagira samo u slučajevima kad se propisana pravila ne poštuju, primjerice
ukoliko roditelj djetetu govori negativne stvari o drugom roditelju, te člano-
vima obitelji ili ga prisiljava na tjelesni kontakt. U okviru sudskog programa
također se organizira i predaja djeteta na način da se roditelji ne mogu susresti,
kako bi se rizik od konlikta pred djetetom u potpunosti umanjio ili izbjegao.
Susreti i druženje se provode u ugodnim i dekoriranim prostorima koji su op-
skrbljeni dječjim igračkama, a osoba koja ih nadzire dužna je sastaviti zapi-
snik o svakom druženju. Osoba koja obavlja nadzor ujedno može biti pozvana
kao svjedok u postupku u kojem se odlučuje o ukidanju nadzora. S obzirom
da nadzor ima privremeni karakter i da ne smije trajati neograničeno dugo,
sudovi često odlučuju o njegovom ukidanju, što s obzirom na problematične
obiteljske odnose koji su prethodili nije jednostavno. Djeca stoga moraju biti
pažljivo promatrana ne samo za vrijeme susreta i druženja već i jedno vrijeme
nakon njihovog ukidanja.380
378
Buel (1999-2000), str. 736.
379
380
Schepard (2004), str. 107-108.
a) Nadležnost
Pitanje nadležnosti sudova koji odlučuju o pitanjima iz područja roditeljske
skrbi prepušteno je svakoj državi, odnodno federalnom teritoriju pojedinačno,
tako da u 54 različite države i federalna teritorija postoje 54 različita uređenja
nadležnosti za odlučivanje o susretima i druženju. Ustrojstvo sudova koji od-
lučuju o obiteljsko-pravnim stvarima razlikuju se: tako se primjerice ustrojstvo
sudova u New Yorku bitno razlikuje od ustrojstva sudova u San Franciscu. Što-
više, često se organizacija sudova (kao i procesna pravila, te proračuni) razli-
kuju unutar iste države jer se cjelokupni sustav ponekad razvija po županijama
(counties).381
U pojedinim državama sudovi koji odlučuju o susretima i druženju u okviru
razvoda braka su tzv. posebni obiteljski sudovi (uniied family courts), koji od-
lučuju o svim predmetima koji se odnose na obitelj i mladež, dok u drugim dr-
žavama o susretima i druženju odlučuju viši redovni sudovi (superior courts),
koji se uobičajeno nazivaju sudovi za razvod braka (divorce courts). Riječ je o
sudovima opće nadležnosti koji imaju posebne odjele specijalizirane za razvo-
de i sporove u okviru roditeljske skrbi.382

U sudskom postupku koji se vodi radi ostvarivanja susreta i druženja, dijete
nije stranka, pa ono nema pravo primjerice pojaviti se na zakazanom ročištu
ili pravo uvida u spis, što je izravna posljedica nedostatka djetetove procesne
legitimacije.383
381
382
Radi stvaranja slike o poteškoćama kod određivanja nadležnosti navodi se primjer
države New York, gdje se superior court (što je redovni sud opće nadležnosti) naziva
vrhovni sud (supreme court), koji ujedno nije i najviši sud u New Yorku, ali je najviši
raspravni sud. Samo supreme court može donositi odluke o razvodu braka i odlučivati
o pravnim posljedicama razvoda u odnosu na djecu. Međutim, New York isto tako ima
i obiteljski sud, koji ne može odlučivati o razvodu braka, ali može o svim drugim obi-
teljskopravnim sporovima, među kojima su i oni koji se pojave nakon razvoda braka
(primjerice izmjena odluka o pitanjima o kojima je odlučivao supreme court u okviru
razvoda braka). Schepard (2004), str. 2.
383
Ovo je stajalište u skladu s načelom američkog pravnog sustava koji roditelju jamči ši-
roku autonomiju u vezi s donošenjem odluka o vlastitoj djeci, kao i s pretpostavkom da
roditelj zna bolje od države što je dobro za njegovo dijete. Smatra se kako unatoč tome
što postoje roditelji koji postupaju suprotno interesu vlastitog djeteta, ljudsko iskustvo
potvrđuje da većina roditelja ipak štiti interese svog djeteta. Dwyer (2002), str. 913.
Međutim, u SAD-u usporedo s pravom roditelja da zastupaju svoje dijete, di-

jete također ima pravo na vlastitog odvjetnika u svim sudskim postupcima,
pa tako i u postupku u kojem se odlučuje o susretima i druženju, bilo da je
riječ o samostalnom postupku ili odlučivanju o susretima i druženju u okviru
postupka za razvod braka. U tom slučaju dijete se u postupku pojavljuje u svoj-
stvu umješača. Temeljni izvor prava djeteta na vlastitog zastupnika je Aman-
dman 14 Ustava, tzv. right to due process, prema kojem svatko ima pravo na
odvjetnika u sudskom postupku u kojem se odlučuje o njegovim slobodama,
pa tako i dijete.384 Daljnji federalni izvor prava djeteta na zastupanje je odredba
§ 310, UMDA 1998 koja predviđa mogućnost da se u postupku u kojem se
odlučuje o roditeljskoj skrbi, te o susretima i druženju djetetu imenuje posebni
zastupnik.385
U skladu s gore navedenom odredbom UMDA 1998 u svim američkim prav-
nim sustavima sudac ima pravo djetetu imenovati zastupnika u postupku u
kojem se odlučuje o susretima i druženju s roditeljem, što je u praksi uobičaje-
no kod srednje bogatih i vrlo bogatih američkih obitelji, kod kojih u slučaju ra-
zvoda braka nije rijetkost vidjeti da se u sudnici osim roditelja s odvjetnicima
pojavljuju i njihova djeca sa svojim vlastitim odvjetnicima. Američke pristaše
i zagovornici potpisivanja Konvencije o pravima djeteta od strane SAD, zago-
varaju upravo takav način izražavanja volje djeteta i zaštitu njegove dobrobiti
– posredstvom djetetovog vlastitog odvjetnika.386
Iako postoji veliki broj različitih naziva, u SAD se razlikuju dvije osnovne vrste
zastupnika djece: 1. poseban skrbnik (guardian ad litem ili GAL, u daljnjem
tekstu poseban skrbnik) i 2. odvjetnik (attorney). U postupku koji se vodi iz-
među djetetovih roditelja odvjetnik dijete zastupa jednako kao što zastupa i
svaku drugu punoljetnu osobu, promiče njegovu volju, sudjeluje u svim fazama
postupka, te ima povjerljiv odnos s djetetom, s obzirom da mu obveza čuvanja
odvjetničke tajne ne dopušta govoriti o onome što dozna od djeteta. Za razli-
384
Ustavno pravo na zastupanje, odnosno na odvjetnika djeci se jamči od 1967. godine
kad je Ustavni sud u slučaju In re Gault's utvrdio povredu ustavnog prava na odvjetni-
ka u odnosu na maloljetnika kojem u kaznenom sudskom postupku nije bio osiguran
odvjetnik. Nakon navedene odluke Ustavnog suda mnogi su se pozivali na navedeno
ustavno pravo djece i u drugim vrstama postupaka, a u kontekstu razvoda braka pravo
djeteta na vlastitog odvjetnika još uvijek izaziva oštre rasprave. Guggenheim (2005),
str. 159.
385
Atwood (2005), str. 193.
386
Nadalje ističu kako je jedan od razloga zašto SAD nije potpisala Konvenciju o pravima
djeteta dužnost države potpisnice da i u postupcima razvoda braka, odnosno pri odlu-
čivanju o skrbi, te susretima i druženju, djeci osigura posebne zastupnike (odvjetnike).
Guggenheim (2005), str. 159.
ku od odvjetnika koji svojim postupanjem isključivo i izravno zastupa volju

djeteta, poseban skrbnik štiti dijete na način da pruža podršku sudu u zaštiti
njegove dobrobiti.387 Zadaća posebnog skrbnika je istražiti okolnosti slučaja
i o tome izvijestiti sud, zastupajući primarno dobrobit djeteta pa čak i onda
kad je to u suprotnosti s djetetovom voljom. Iako poseban skrbnik prilikom
izrade stručnog mišljenja, odnosno sastavljanja izvješća koje dostavlja sudu u
pravilu treba uzeti u obzir volju djeteta, ona je ipak samo jedna od činjenica
koje se istražuju i mogu utjecati na konačno izvješće. Posebni skrbnik može
biti pozvan kao svjedok u postupku i nema obvezu čuvanja tajne u odnosu na
ono što je doznao od djeteta. On ne mora biti odvjetnik i u mnogim državama
posao posebnog skrbnika obavljaju psiholozi (mental health profesionals), koji
za razliku od odvjetnika ne mogu ispitivati svjedoke niti mogu poduzimati
procesne radnje u postupku. 388
Slika pravnog uređenja pitanja djetetovog zastupnika u postupcima o susreti-
ma i druženju na nivou SAD-a je vrlo šarolika, tako da su ovlasti djetetovog
zastupnika negdje regulirane općim aktima, 389 negdje je ta zadaća prepuštena
sudu, a negdje uloga zastupnika ovisi o njegovoj ad hoc procjeni.390 Kako bi se
u ovom području pravo ujednačilo, Američka akademija obiteljskih odvjet-
nika je 1995. godine izradila AAML Standarde 1995, a Američko udruženje
odvjetnika 2003. godine ABA Standarde 2003.391
Prema AAML Standardima 1995 u postupku o roditeljskoj skrbi, te susretima
i druženju, odvjetnik ili GAL bi se trebao imenovati djetetu samo u iznimnim
slučajevima kad za to postoji ozbiljan razlog kojeg je sudac u svojoj odluci
dužan navesti. Uloga odvjetnika ovisi o dobi djeteta kojeg zastupa. Odnos iz-
među odvjetnika i djeteta starijeg od 12 godina jednak je odnosu odvjetnika
387
U SAD-u je dosta puta bio istican slučaj, o kojem je glavna sudionica kasnije studenti-
ca prava objavila članak u stručnom časopisu. U vrijeme vrlo neprijateljskog razvoda
njenih roditelja, ona je kao djevojčica od 11 godina prema odluci suca nakon razvoda
trebala živjeti s ocem, poznatim i bogatim kalifornijskim odvjetnikom. U postupku joj
je sudac imenovao posebnog skrbnika, koji je u potpunosti ignorirao njezine navode o
nasilnom ponašanju oca i želji da živi s majkom te sudu preporučio da dijete nastavi
živjeti s ocem pozivajući se na njezinu dobrobit. Schepard (2004), str. 139.
388
Schepard (2006), str. 195-196.
389
Tako se primjerice prema statutu New York-a zastupnik naziva Law Guaradian, čija je
zadaća ostala nejasna, s obzirom da su mu ex lege zadaci istodobno pomoći zaštiti inte-
resa djeteta i pomoći mu da sudu iznese vlastito mišljenje, što često može biti u koliziji.
390
Atwood (2005), str. 186. i Gonzalez i Reichmann (2005-2006), str. 200-202.
391
Vidi supra II.6.A. Gonzalez i Reichmann (2005-2006), str. 202.
s punoljetnom strankom, pa ukoliko odvjetnik smatra da su želje djeteta ne-

podnošljive ili nerazborite (repugnant or imprudent) on ima pravo zahtijevati
svoje razrješenje. Odvjetnik djeteta mlađeg od 12 godina ima vrlo ograničenu
ulogu u zastupanju, s obzirom da se njegova dužnost u biti svodi na prikuplja-
nje i predlaganje dokaza sudu. Prema AAML Standardima 1995 tzv. hibrid-
ni oblik zastupanja djeteta, kombinacija odvjetnika i posebnog skrbnika, nije
prihvatljivo rješenje s obzirom da su njihove uloge u osnovi potpuno različite.
AAML Standardi 1995 također sadrže smjernice za imenovanje i ovlasti po-
sebnog skrbnika, čija je osnovna zadaća brinuti se o dobrobiti djeteta, ali mu
nije dopušteno sudu iznositi preporuke i osobne stavove.392
Noviji ABA Standardi 2003 su u pogledu nekih temeljnih postavki o zastupa-
nju djeteta u skladu s AAML Standardima 1995, međutim u pogledu nekih
pitanja bitno odstupaju.393
Temeljno je načelo ABA Standarda 2003 da "odvjetnik u svakom predmetu tre-
ba postupati kao odvjetnik, jer je to njegov posao za koji se usavršavao, te da on
nije nadležan donositi odluke u ime djeteta, odnosno u ime njegove dobrobiti."
Stoga ABA Standardi 2003 predviđaju dvije alternativne uloge odvjetnika za
djecu koje se međusobno isključuju: tradicionalni odvjetnik djeteta (the child's
attorney) i odvjetnik djetetovog najboljeg interesa (the best interest attorney).
Tradicionalni odvjetnik zastupa dijete kao i svaku drugu stranku, bez obzira
na dob, poštujući pri tome njegovu osobnost i neovisnost, te nastojeći da se
djetetova volja pravilno prezentira pred sudom. Ukoliko dijete nije sposobno
izraziti svoje mišljenje ili ga ne želi izraziti, tada odvjetnik ima dvije mogućno-
sti: dalje zastupati dijete u pogledu njegovih zakonskih prava (legal interests) ili
zahtijevati imenovanje drugog odvjetnika čija će primarna dužnost biti zaštita
djetetovih interesa (best interests).394
Ukoliko je djetetova volja prema mišljenju odvjetnika suprotna njegovim inte-
resima, odvjetnik je dužan tražiti imenovanje odvjetnika koji će štititi najbolji
392
Atwood (2005), str. 211.
393
Zajedničko im je načelo prema kojem se u svakom postupku u kojem se pojavi sumnja
na nasilje ili zanemarivanje djetetu obavezno imenuje odvjetnik, te zahtjev za struč-
nim usavršavanjem odvjetnika koji zastupaju djecu. Razlike se u prvom redu odnose
na brisanje dobne granice pri odlučivanju o prirodi zastupanja, kao i na mogućnost tzv.
hibridnog zastupanja (zaštita dobrobiti i zastupanje) prema ABA Standardima 2003.
Atwood (2005), str. 212-215.
394
Za razliku od "best interests" termin "legal interests" označava konkretan interes koji je
zaštićen pravnom normom s pravom na sudsku zaštitu, npr. pravo djeteta na uzdržava-
nje ili opća procesna prava, American Bar Association (2003), str. 12.
interes djeteta, tako da će dijete tada imati dva odvjetnika, jednog koji štiti
njegova prava i drugi koji štiti njegove interese.
Odvjetnik koji zastupa najbolji interes djeteta u sve više američkih država više
nije poseban skrbnik, odnosno pomoćnik suda, već je to odvjetnik čija je po-
sebno važna dužnost ispitati volju djeteta i prezentirati je sudu, osim u slučaje-
vima u kojima se dijete tome protivi. 395
Prema ABA Standardima sudovi smiju imenovati samo one odvjetnike koji
su prošli specijaliziranu obuku i koji u poslovima zastupanja djece imaju isku-
stva.396
Načela ALI 2003 (koji se odnose na postupak razvoda braka i prestanka izva-
nbračne zajednice) su u skladu s gore navedenim općim načelima o zastupanju
djeteta, tako da se sudu pruža široka diskrecija prilikom imenovanja djeteto-
vog zastupnika u ovoj vrsti sudskih postupaka. Ipak se prilikom imenovanja
djetetovog zastupnika sucima savjetuje poseban oprez, s obzirom da se na taj
način zadire u roditeljski autoritet. Imenovanje odvjetnika za dijete je prema
svim američkim zakonima obavezno, ukoliko postoji sumnja u obiteljsko na-
silje ili zanemarivanje djeteta.397
Često isticani problem neujednačenosti i nedorečenosti u pogledu zastupanja
djeteta jednako tako postoji i u pogledu vrednovanja djetetove volje pri dono-
šenju odluka u vezi s djetetom.398
Gotovo svi američki zakoni sadrže listu čimbenika koje je sud dužan uzeti u
obzir kod odlučivanja o roditeljskoj skrbi, te susretima i druženju (standard the
best interest of child), a jedan od čimbenika je uzimanje u obzir želje/volje dje-
teta. Prema uobičajenoj zakonskoj odredbi sudovi su dužni uzeti u obzir volju
djeteta ukoliko procjene da je dijete dovoljno zrelo formirati vlastito mišljenje,
te da ga je sposobno izraziti (intelligent preference).399
U pravilu se volja djeteta ne ispituje u formalnom sudskom postupku, iako sud
može razgovarati s djetetom u sudnici. O željama djeteta najčešće se doznaje
posredstvom posebnog skrbnika ili socijalnog radnika koji ponekad razgovor
s djetetom obavlja u nazočnosti suca.400
395
American Bar Association (2003), str. 13-17.
396
Howe i McIsaac (2008), str. 82.
397
Atwood (2005), str. 215-216.
398
399
Dwyer (2002), str. 916-917.
400
Wardle i Nolan (1998), str. 173.
Niti jedan američki propis ne određuje koju vrijednost tako izraženo mišlje-
nje ima u odnosu na sudsku odluku, što dovodi do neujednačenosti sudske
prakse i do određenog stupnja pravne nesigurnosti. Većina sudova, bez obzira
na ispitivanje djetetovog mišljenja, željama najmlađe djece ne pridaju nikakvu
važnost, no vrijednost djetetove volje ipak raste u skladu s uzrastom i zrelošću.
Sama volja djeteta u većini američkih sustava nikad nije odlučujuća, s obzi-
rom da je ona samo jedan čimbenik koji zajedno s ostalima kreira standard
djetetovog interesa (the best interest of child).401 S obzirom na to neki američki
autori stanje djetetovog "prava" na izražavanje vlastitog mišljenja u sudskim
postupcima pred američkim sudovima s ironijom opisuju kao "voice but not
choice".402

Različiti pristupi uređenju odnosa između roditelja i djece u SAD-u jasno su
vidljivi na primjerima New Yorka koji zastupa tradicionalni parnični postupak
pri rješavanju obiteljskopravnih sporova nakon razvoda braka (sole/custody/
adversary system), te Floride, Oregona, Connecticuta i New Jerseya, koji po
uzoru na Kaliforniju razvijaju novi moderan model uređenja obiteljskih od-
nosa temeljen na načelu autonomije i roditeljskog planiranja (parenting plan/
self-determination).403
Sudovi podupiru roditelje u pogledu postizanja sporazuma savjetujući im
provođenje postupaka savjetovanja ili medijacije u pogledu ostvarivanja rodi-
teljske skrbi nakon razvoda ili prestanka zajedničkog života. U tom se smislu
susreti i druženje u većini slučajeva reguliraju sporazumno.404 Roditelji se u
okviru sporazuma mogu unaprijed dogovoriti o načinu na koji će se eventual-
ni budući nesporazumi rješavati, čime se umanjuje potreba pokretanja sudskih
ovršnih postupaka.405
Iako sud ima mogućnost neprihvatiti sporazum, u većini ga slučajeva rutinski
potvrđuje. Oko 90 % roditelja sporazumno uređuje susrete i druženje (kao sa-
mostalno pravo ili u okviru ostvarivanja roditeljske skrbi), a tek u 10 % slučaje-
va odluku o tome donosi sud.406 U literaturi se navodi kako se roditelji najčešće
401
Dwyer (2002), str. 916-917.
402
Woodhouse (2002-2003), str. 124.
403
404
Schepard (2004), str. 171-172.
405
406
Dwyer (2006), str. 214 i Levy (2006), str. 87.
ponašaju u skladu s vlastitim sporazumom, pa i u onim rijetkim slučajevima u

kojima bi sud odbio potvrditi njihov sporazum, te samostalno uredio odnose
između roditelja i djece, sud ne bi bio u prilici svoju odluku ostvarivati prisil-
nim putem zbog nedostatka volje i inicijative od strane roditelja.407
Ukoliko se roditelji ne sporazume o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, te
susreta i druženja, sud može donijeti: 1. odluku o zajedničkoj roditeljskoj skr-
bi (joint custody)408 koja konzumira pravo na susrete i druženje ili 2. odluku
o prebivalištu djeteta kod jednog roditelja (physical custody) s tradicionalnim
pravom na susrete i druženje (visiting rights) u odnosu na drugog roditelja.409
Načela ALI 2003, po kojima su neke države već uskladile svoje zakone, predlažu
uvođenje novog instrumenta kojim bi se zamijenio tradicionalni sudski način
uređenja obiteljskih odnosa nakon razvoda braka - tzv. parenting plan. Pred-
nost obveze zajedničkog planiranja roditelja je u tome što roditelji samostalno
ili uz pomoć odvjetnika, medijatora, odnosno suda uređuju ostvarivanje sadr-
žaja roditeljske skrbi nakon razvoda braka ili prestanka izvanbračne zajednice
u formi plana, pri čemu se već u samom nazivu gubi svaki osjećaj bitke, poraza
ili pobjede.410 Vrijednost ovakvog pristupa je nadalje u aktivnom sudjelovanju
roditelja pri kreiranju budućeg plana o ostvarivanju roditeljske skrbi nakon
razvoda braka, s obzirom da upravo roditelji najbolje znaju potrebe svoje djece
i ostalih članova obitelji, kao i s obzirom na znanstveno dokazanu činjenicu
407
408
Zakonska presumpcija o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (dvostruko prebivalište i zajed-
ničko pravo na donošenje odluka u vezi s djetetom) je u većinu američkih država uve-
dena krajem 70-tih i početkom 80-tih godina prošlog stoljeća. Međutim, s vremenom se
pokazalo kako to nije uvijek najbolje rješenje za dijete, a posebice to nije u onim sluča-
jevima u kojima nema sporazuma između roditelja. Smatra se kako je paradoksalno za
očekivati kako će se dvoje ljudi koji se nisu poštovali u braku, poštovati nakon njegovog
prestanka, te složno odlučivati o roditeljskoj skrbi. Posebno je to teško očekivati u prvoj
fazi razvoda kad su emocije vrlo burne i nestabilne. Kritike u pogledu presumpcije o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi su se pojavile i u području razvojne psihologije, gdje se
uspostavilo kako "život na dvije adrese" djetetu može biti vrlo tegoban, osim u rijet-
kim slučajevima u kojima roditelji žive blizu, ostvaruju visoki stupanj suradnje, a dijete
se može uspješno prilagoditi takvom "nomadskom" načinu života. Samo je u manjem
broju država presumpcija o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ostala i dalje na snazi. Dwyer
(2002), str. 911-914. i Schepard (2004), str. 167.
409
Emery et al. (2005), str. 4-5.
410
Parenting plan je vrlo dobro prihvaćen formalni model sporazumnog uređenja odnosa
između roditelja i djece nakon razvoda braka, s obzirom da se tradicionalni izrazi poput
prava na roditeljsku skrb ili prava na susrete i druženje zamjenjuju u njemu sadržanim
neutralnim izrazima. Schepard (2004), str. 171-172.
kako su najkvalitetniji oni odnosi između roditelja i djece koji su utemeljeni na

dobrovoljnosti, za razliku od onih koje prisilno određuje sud.411
U okviru plana o roditeljskoj skrbi moguće je unaprijed predvidjeti automat-
ske izmjene sporazuma o susretima i druženju, kao što je unaprijed moguće
dogovoriti i način na koji bi se izmjene mogle postići u slučaju spora.412
Izmjene sudskih odluka o susretima i druženju se također moguće na način da
se susreti i druženje ponovno određuju, ukidaju, proširuju ili ograničavaju.413
Prema odredbi § 407. UMDA 1998 sud može odluku o susretima i druženju
izmijeniti uvijek kad je to za dobrobit djeteta, s tim što ih smije ukinuti samo
ukoliko susreti i druženje ugrožavaju djetetovo izičko zdravlje ili negativno
utječu na djetetov emocionalni razvoj.
Opće je pravilo da se odluka može izmijeniti ukoliko je nakon njene pravo-
moćnosti došlo do bitne promjene činjeničnih okolnosti, a izmjena bi bila u
interesu djeteta. U nekim državama nije dopušteno tražiti izmjenu odluke naj-
manje dvije godine nakon pravomoćnosti zadnje odluke, osim u slučaju izičke
ili psihičke ugroženosti djeteta koje zahtijevaju hitnu promjenu sudske odluke.
Navedena pravila koja se odnose na mogućnost izmjene sudske odluke teme-
lje se na potrebi djeteta za sigurnošću, stabilnošću i kontinuitetom, načelu res
judicata i načelu ekonomičnosti sudskih postupaka.414
Neka zakonodavstva navode daljnja ograničenja prava na podnošenje zahtje-
va za izmjenom prethodno donesene sudske odluke, na način da je izmjenu
moguće zahtijevati: 1. ako su se činjenice na strani djeteta ili roditelja nakon
donošenja odluke bitno izmijenile, 2. ako dijete starije od 12 godina želi pro-
mjenu i 3. ako je osoba s kojom dijete živi prepustila skrb o djetetu drugoj
osobi najmanje šest mjeseci.415
411
Roditelji su dužni sastaviti plan o roditeljskoj skrbi i dostaviti ga sudu, bilo da ga podno-
se sporazumno ili svaki za sebe. Prilikom razmatranja, usvajanja ili predlaganja izmje-
na plana sud primjenjuje određene standarde radi: 1. određivanje prebivališta djeteta
(physical custody) i određivanja prava na donošenje odluka u odnosu na dijete (legal
custody), 2. primjene mjera za zaštitu djeteta u slučaju otkrivanja obiteljskog nasilja ili
zanemarivanja, 3. zabrane rasne, spolne i seksualne diskriminacije i 4. sporazuma o
načinu rješavanja eventualnih budućih nesporazuma u pogledu ostvarivanja roditeljske
skrbi. Kisthardt (2005), str. 227.
412
Kisthardt (2005), str. 235.
413
Wardle i Nolan (1998), str. 179-180.
414
Goldstein et al. (1979), str. 152-153.
415
Section 156.101 Tex. Fam.Code. Ann.
d) Privremene mjere
U postupcima o ostvarivanju roditeljske skrbi, te susretima i druženju pred
američkim sudovima privremene mjere često znaju biti taktičko oružje u ru-
kama roditelja u čiju korist se odrede. Naime, ukoliko primjerice sud donese
privremenu mjeru o prebivalištu djeteta kod jednog od roditelja, tada taj rodi-
telj ima više izgleda za konačnim uspjehom u parnici, pod dodatnim uvjetom
da parnica traje što duže. Kako protok vremena uzrokuje čvršću prilagodbu
djeteta u određenoj sredini, to su veći izgledi da se privremena mjera pretoči
i u konačnu odluku, s obzirom da sud pri odlučivanju posebno uzima u obzir
čimbenik prilagodbe djeteta u sredini u kojoj se nalazi.416
Sva američka zakonodavstva reguliraju privremene (hitne) mjere o susretima
i druženju. Tako prema kalifornijskom pravu sud može ako je to potrebno,
u okviru postupaka o roditeljskoj skrbi, utvrđivanju djetetova porijekla ili
obiteljskog nasilja, odrediti hitnu privremenu mjeru o susretima i druženju
s djetetom, vodeći pri tom računa o djetetovoj dobrobiti, posebice njegovom
zdravlju i sigurnosti.417 Dvije su vrste postupaka koji prethode donošenju pri-
vremenih mjera: ex parte tj. bez formalnog sudjelovanja druge strane418 ili uz
sudjelovanje obje strane.419 Ex parte odluka o privremenoj mjeri može se do-
nijeti pod uvjetom da je u roku od 24 sata održano ročište po mogućnosti
u prisutnosti obje strane, odnosno da je u istom roku druga strana usmeno
upozorena na zahtjev za donošenje privremene mjere, te pod daljnjim uvjetom
da postoji ozbiljna opasnost po djetetovu dobrobit ili rizik od otmice djeteta.420
U roku od 20 dana, a u iznimnim okolnostima 90 dana od dana donošenja
privremene mjere, pred sudom mora biti pokrenut redovni sudski postupak o
pitanju o kojem se odlučilo privremenom mjerom, u suprotnom privremena
mjera prestaje vrijediti.421
416
417
2045(b), 2047 i 6323 (a) 1 California Fam.Code.
418
2045 (b), 6232 California Fam.Code.
419
2047, 6340 (a) California Fam.Code.
420
3064, 6232(a) California Fam.Code.
421
242, 3062(a) i 3062(b) California Fam. Code., str. 2-3.
e) Ovrha
Postupak ovrhe sudskih odluka o susretima i druženju se razlikuje ovisno o dr-
žavi u kojoj se ovrha provodi.422 Tako primjerice ukoliko utvrdi da sudska odluka
o susretima i druženju nije poštovana, obiteljski sud u državi Oregon može: 1. po
potrebi detaljnije urediti susrete i druženje no što je to učinjeno u odluci teme-
ljem koje se ovrha traži, 2. odlučiti o drugačijem načinu i vremenu ostvarivanja
susreta i druženja, 3. dodati novo vrijeme kao nadoknadu za propušteno, 4. nalo-
žiti roditelju polaganje novčanog iznosa u sudski depozit, koji ovaj gubi u slučaju
ponovnog nepoštivanja sudske odluke, 5. naložiti za oboje roditelja pohađanje
nastave o štetnim posljedicama koje pogađaju dijete zbog neostvarivanja susreta
i druženja s roditeljem, 6. ukinuti ili smanjiti uzdržavanje za bračnog druga, 7.
ukinuti ili smanjiti uzdržavanje za dijete, 8. uputiti roditelja na pokretanje sud-
skog postupka radi izmjene odluke o djetetovom prebivalištu.423
U represivna sredstava kojima se nastoji prisiliti roditelje na poštivanje sud-
ske odluke o susretima i druženju ubrajaju se zatvorska kazna zbog kaznenog
djela višestrukog nepoštivanja sudske odluke i izmjena odluke o djetetovom
prebivalištu.424
Poseban problem u postupku ovrhe predstavlja dijete koje odbija susrete i druženje
s roditeljem s kojim ne živi. Starija djeca u praksi mogu odbijati susrete i druženje
s roditeljem, s obzirom da se mjere izičkog privođenja djeteta ili ukidanje obveze
uzdržavanja za dijete rijetko provode, premda su zakonom predviđene.425
Američka znanost u području psihologije i psihijatrije se već dulje vrijeme bavi
problemom djeteta koje odbija kontakte s roditeljem s kojim ne živi. Intenziv-
ne rasprave po tom pitanju je izazvala tzv. teorija o sindromu otuđenog djeteta
(parental alienation syndrome ili PAS).426 Najnovija su istraživanja opovrgnu-
422
U nekim se državama ovrha provodi samo u odnosu na osobe koje su bile stranke u
postupku, a ne i u odnosu na ostale osobe, u drugima se ovrha ne provodi ukoliko su-
protnoj strani nije bila dana mogućnost da se izjasni, dok u nekim drugim državama to
nije slučaj. Coombs (1999), str. 72.
423
Family Law Oregon Courts, www.ojd.state.or.us/osca/cpsd/courtimprovement/famil-
ylaw/documents/Parenting Plan Enforcement, BROCHURE, 2000, pdf, str. 4-5.
424
Pregledom objavljene sudske prakse moguće je uočiti kako sudovi nerijetko donose
odluke o promjeni djetetovog prebivališta u korist roditelja koji je do tada imao pravo
na susrete i druženje. Family Law in the Fity States (2005-2006), str. 899-905.
425
Dwyer (2002), str. 937.
426
Dječji psihijatar Richard Gardner je 1985. godine opisao kliničku sliku djece za koju je
vjerovao da odbijaju kontakte s roditeljem zbog negativnog utjecaja roditelja s kojim
žive. "Teorija PAS-a" se počela koristiti u sudskim postupcima pred američkim sudovi-
la tu teoriju i ujedno dokazala kako odbijanje djeteta nije uzrokovano samo

jednim čimbenikom - negativnim utjecajem roditelja na dijete - kako se to
tvrdi prema teoriji PAS-a, već da je broj čimbenika djetetovog odbijanja daleko
veći. Tu se posebice navode emocionalni problemi u visoko rizičnoj skupini
konliktnih razvoda, problemi koji su između roditelja postojali još u braku,
dinamici razvoda, psihološkom proilu roditelja i slično. Stručnjaci iz područ-
ja psihologije smatraju kako isključivo zakonski instrumenti poput promjene
prebivališta djeteta ili prisilne ovrhe susreta i druženja nisu dugoročna rješenja
problema djetetovog odbijanja kontakta s roditeljem.427
S obzirom na istraživanja koja su pokazala da problemi kod ostvarivanja su-
sreta i druženja najčešće proizlaze iz nedovoljno preciznih odluka o načinu
ostvarivanja susreta i druženja, te su rezultat dugotrajnog straha roditelja za
sigurnost djece, pokazalo se kako su medijacija, edukacija i terapija najpri-
kladnija sredstava ovrhe. Smatra se kako kažnjavanje za nepoštivanje sudske
odluke o susretima i druženju u obliku novčane kazne, zatvora ili promjene
odluke o prebivalištu djeteta nisu dugoročna rješenja, da proizvode više štete
nego li koristi za sve članove obitelji, te da je nužno postojanje alternativnih
načina rješavanja ovih problema.428

U američkom su se pravnom sustavu 70-ih i 80-ih godina usporedo s nastan-
kom načela zajedničke roditeljske skrbi razvijali i alternativni načini rješavanja
sporova. Već tada se smatralo kako su alternativni načini rješavanja obiteljskih
sporova, posebice medijacija, bolje rješenje od sudskih postupaka, s obzirom
da odnosi između roditelja ne prestaju okončanjem sudskog postupka i dono-
šenjem sudske odluke, već oni i dalje traju. Kako je u postupcima razvoda braka
s vremenom pažnja sa skrivljenog ponašanja bračnih drugova preusmjerena ka
dobrobiti djeteta, posebice u smislu ostvarivanja daljnjeg kontinuiranog odnosa
s oba roditelja, tako su se upravo iz razloga zaštite djetetove dobrobiti ubrzano
počeli razvijati alternativni načini rješavanja sporova u ovom području.429
ma, koji su izricali represivne mjere u postupcima ovrhe poput zatvorske kazne ili pro-
mjene odluke o djetetovom prebivalištu. Nakon smrti dr. Gardnera i niza objavljenih
znanstvenih članaka o tome da teorija PAS-a nikad nije bila znanstveno priznata niti
potvrđena, pozivanje na teoriju PAS-a u sudskim postupcima se smanjilo, ali na žalost
ne i potpuno iščezlo. Woodhouse (1999-2000), str. 826, Bruch (2001-2002), str. 527-
528. i Bruch (2003), str. 1304-1315.
427
Johnston (2004-2005), str. 771.
428
429
Velikom broju različitih vrsta alternativnih načina rješavanja sporova koje postoje
u američkom pravnom sustavu zajedničko je da se spor između roditelja razrje-
šava bez donošenja odluke u sudskom postupku. Različitima ih čine primjerice
mogućnost pokretanja prije ili tijekom sudskog postupka, dostupnost ili trošak.
U američke alternativne načine rješavanja sporova ubrajaju se: 1. edukacija u sud-
skom postupku (court-ailiated education), 2. pregovaranje (negotiation), 4. medi-
jacija (mediation), 5. evaluacija neutralnog stručnjaka (expert evaluation ili neutral
mental health evaluation), 6. arbitraža (arbitration) i 7. najnovija kombinacija sa-
vjetovanja, medijacije i arbitraže (special mastering /parent coordination).430
Sudski određena edukacija jest instrument koji izvorno potječe iz područja
javnog zdravstava. Edukacijom se nastoji pružiti pomoć roditeljima i djeci
pri razumijevanje vlastitih emocija, pri samostalnom organiziranju međusob-
nih odnosa nakon razvoda braka, kao i pri prilagodbi novonastalim životnim
okolnostima. Od 2001. godine 35 američkih država je usvojilo pravila prema
kojima sudovi mogu naložiti roditeljima, a sve češće i djeci, da nakon razvoda
pohađaju različite edukacijske programe. Vrsta edukacije ovisi o trenutku i ra-
zlozima zbog kojih se za njom pojavila potreba: a) primarna, koja je dostupna
roditeljima i djeci prije pokretanja sudskog postupka, b) sekundarna, koju sud
nalaže roditeljima, a ponekad i djeci nakon što je sudski postupak pokrenut i c)
tercijarna koja je namijenjena roditeljima između kojih postoji visoki stupanj
konlikta, kao i njihovoj djeci. Nerijetko se tercijarna edukacija provodi u kom-
binaciji s medijacijom i psihoterapijom, posebice u slučajevima u kojima se
izriče umjesto kazne zatvora, novčane kazne ili donošenja odluke o promjeni
djetetovog prebivališta radi nepoštivanja odluke o susretima i druženju.431
Pregovaranje je postupak u kojem roditelji i njihovi odvjetnici zajednički po-
kušavaju pronaći rješenja spornih pitanja i koje završava zajedničkim spora-
zumom.
Evaluacija neutralnog stručnjaka predstavlja jedan način alternativnog načina
rješavanja sporova de facto, s obzirom da se većina roditelja uspijeva sporazu-
mjeti u skladu s mišljenjem i preporukama neutralnog stručnjaka, smatrajući
kako je njegovo mišljenje u najboljem interesu djeteta ili pretpostavljajući da
će preporuka u konačnici ionako biti prihvaćeno od strane suda.432
Arbitraža jest postupak u kojem roditelji trećoj osobi od povjerenja (psiho-
logu, odvjetniku, svećeniku i sl.) povjeravaju izradu plana o roditeljskoj skrbi
430
Schepard (2004), str. 51-54.
431
Schepard (2004), str. 69-71.
432
Schepard, (2004), str. 52-53.
nakon razvoda braka (parenting plan), kojeg su se oni dužni pridržavati. Sudo-
vi u pravilu priznaju odluke arbitara, s tom razlikom što ih u slučaju pobijanja
ispituju pomnije od onih arbitražnih odluka koje se donose u drugim prav-
nim područjima.433 Bitna razlika arbitraže u odnosu na medijaciju je u tome
što kod arbitraže, s obzirom na obvezatnost njezinih rezultata, roditelji i dalje
zadržavaju neprijateljske osjećaje, te osjećaje pobjede i poraza, što je u suprot-
nosti s djetetovom dobrobiti koja se najbolje ostvaruje kroz suradnju roditelja
pri ostvarivanju roditeljske skrbi.434
Medijacija je najrašireniji, najjetiniji i najhumaniji način alternativnog načina
rješavanja sporova, kojeg vodi neutralna treća osoba s ciljem zajedničkog pro-
nalaženja rješenja od strane roditelja. Prema jedinstvenim američkim Standar-
dima obiteljske medijacije (Model Standards of practice for family and divorce
mediation) prednost medijacije je u tome što: a) kod roditelja pojačava osjećaj
autonomije u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi, kao i sposobnost među-
sobne komunikacije, b) promiče najbolji interes djeteta i c) smanjuje ekonom-
ske i emocionalne gubitke koji se pojavljuju kao posljedica obiteljskih sporo-
va.435 Povrh toga najnovija dugogodišnja istraživanja pokazuju kako su odnosi
i između djece i onih roditelja koji su se nakon razvoda braka sporazumjeli u
postupcima medijacije, znatno kvalitetniji od onih odnosa koji se bili regulira-
ni u sudskom postupku.436
Premda se postupci medijacije mogu međusobno razlikovati (npr. medijacija
kojoj je cilj uspostavljanje komunikacije između roditelja ili ona kojoj je cilj
postizanje sporazuma) jedinstveni je cilj svih medijatora da postupak medija-
cije okonča sporazumom stranaka kojim će njihove različite potrebe i interesi
biti zadovoljeni.437 Početkom 80-tih godina zakonodavstva i sudovi su počeli
uvoditi obveznu medijaciju, a prva država koja je odredila obveznu medijaciju
je bila Kalifornija. Danas je u 13 američkih država, zakonima ili pravilnici-
ma suda određena obvezna medijacija,438 osim u onim slučajevima u kojima
433
Kessler et al. (1997), str. 334. i Albano (1997), str. 423.
434
Albano (1997), str. 423.
435
Američka odvjetnička udruga (American Bar Association ABA) je 2001. godine izradi-
la i objavila Standarde obiteljske medijacije (Model Standards of practice for family and
divorce mediation), Schepard (2001-2002), str. 1-4.
436
Emery et al. (2001), str. 323-332.
437
438
Obavezna medijacija ograničava autonomiju roditelja, iako ona ne znači da se roditelji
moraju o svemu sporazumjeti, već samo da moraju biti nazočni u postupku medijacija.
U većini sudskih postupaka koji slijede nakon neuspješne medijacije sudovi nemaju
informacije u onome što su roditelji u postupku medijacije izjavili. U pojedinim država-
postoji sumnja ili optužba za obiteljsko nasilje. U 24 države suci imaju diskre-
cijsko pravo odrediti roditeljima obvezu sudjelovanja u postupku medijacije,
dok u preostalih 13 država ovo pitanje nije reguliralo.439 Pozivajući se na ri-
zik provođenja postupka medijacija u obiteljima u kojima postoji obiteljsko
nasilje, Načela ALI 2003 odbijaju obvezatnost medijacije za sve roditelja, te
predlažu provođenje postupka medijacije samo ukoliko to oba roditelja žele,
nastojeći pri tom izbjeći svaku mogućnost manipuliranja od strane roditelja
nasilnika.440
Najnoviji način alternativnog načina rješavanja sporova ostvaruje se posred-
stvom tzv. parenting cooridnator ili special master, koji se ponekad naziva med-
arb zbog dvostruke uloge medijatora i arbitra. Riječ je najčešće o odvjetnicima,
medijatorima, odnosno psiholozima čiji je zadatak nadziranje roditelja i ko-
ordiniranje u pogledu ostvarivanja prava i obveza prethodno određenih sud-
skom odlukom. Cilj je zaštititi dijete od roditelja između kojih postoji visoki
stupanj konlikta. Osim što roditelji mogu samostalno angažirati koordinato-
ra, u pojedinim državama je moguće da ga odredi sud. Koordinator je dužan
nadzirati izvršavanje sudske odluke i o tome izvještavati sud, ali i donositi ad
hoc odluke u pogledu svakodnevnih sporova koji se mogu pojaviti između ro-
ditelja, primjerice o prijevozu djece iz škole, o izvanškolskim aktivnostima,
školskim praznicima, medicinskoj njezi i slično. S obzirom da je cijena ovakvih
privatnih usluga između 75 i 275 $ po satu, smatra se kako je ova vrsta alter-
nativnog načina rješavanja sporova između roditelja dostupna samo bogatijim
američkim obiteljima.441
Pored navedenih alternativnih načina rješavanja sporova u američkom prav-
nom sustavu se sve češće susreće i novi model zastupanja u obiteljskopravnim
stvarima tzv. collaborative law, prema kojem se stranke, kao i njihovi odvjet-
nici obvezuju postići sporazum u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi u naj-
boljem interesu djeteta i izvan sudskog postupka. Odvjetnici koji zastupaju
stranke pri pokušaju sklapanja sporazuma ne smiju sudjelovati u eventualnom
kasnijem sudskom postupku između istih stranaka. Jedino što pred sudom
mogu to je podnošenje sporazuma na ovjeru. Cilj ovakvog načina alternativ-
nog načina rješavanja spora i medijacije je isti – dobrovoljno, sporazumno rje-
ma medijatori sudu dostavljaju preporuke o načinu uređivanja odnosa između roditelja

i djece, što postupak medijacije čini bliskim postupku izrade mišljenja od strane neu-
tralnog eksperta. Schepard (2004), str. 59-60.
439
440
Schepard (2004), str. 102-104.
441
Emery (2004), str. 108-112.
šavanje spora - s tom razlikom što se u postupku pregovaranja s odvjetnicima

stranke osjećaju emocionalno i pravno zaštićeno. Jednako kao i u slučajevima
angažiranja koordinatora roditelja, ovakvim načinom rješavanja sporova kori-
sti se samo srednja i viša klasa američkih roditelja, s obzirom na visoku cijenu
usluga.442
g) Naknada štete
U mnogim državama pravo na naknadu štete zbog ograničavanja i ometa-
nja prava na susrete i druženje regulirano je odvojeno od odredaba kojima se
regulira ostvarivanje prava na susrete i druženje.443 Tako je moguće odrediti
naknadu štete u obliku novčane satisfakcije zbog dodatnih troškova koje je
prouzročio roditelj koji živi s djetetom ograničavajući mu ostvarivanja susreta
i druženja s drugim roditeljem.444
7. Sličnosti i razlike pravne zaštite prava na susrete i druženje u

komparativnom pravu
Pojam obiteljskopravnih susreta i druženja u uspoređenim pravnim sustavi-
ma nije jednak. Za razliku od europskih pravnih sustava u kojima su susreti i
druženje uvijek određeni kao pravo djeteta, bilo zakonski (Njemačka, Italija,
Švedska) ili u sudskoj praksi (Engleska i Wales), u američkom pravnom su-
stavu dijete nema pravo na susrete i druženje. Svi navedeni sustavi roditelju
priznaju pravo na susrete i druženje s djetetom. U njemačkom, talijanskom i
švedskom pravu roditelj ima obvezu ostvarivanja susreta i druženja s djetetom,
s tim što su prema njemačkom i švedskom pravu oba roditelja dužna omogu-
ćiti djetetu ostvarivanje tog prava, 445 dok englesko i američko pravo takvu ob-
vezu roditelja ne poznaju. Međutim, kako niti u jednom sustavu roditelja nije
moguće (sudski) prisiliti na susrete i druženje s djetetom, može se zaključiti
kako obveza roditelja na susrete i druženje s djetetom koja postoji in abstrac-
to, istodobno ne postoji in concreto ni u jednom pravnom sustavu. Posebnost
američkog pravnog sustava je u tome što djeca nemaju pravo, ali imaju obvezu
442
Emery (2004), str. 157 i Schepard (2004), str. 131-133.
443
Coombs (1999), str. 75.
444
Dwyer (2002), str. 938.
445
Posebnost švedskog i njemačkog prava je u tome što zakonsku obvezu ostvarivanja
djetetovog prava na susrete i druženje imaju oba roditelja, dok je posebnost engleskog
prava u isključivom obvezivanju samo onog roditelja s kojim dijete živi na omogućava-
nje susreta i druženje djeteta s drugim roditeljem.
na susrete i druženje s roditeljem, na koju, za razliku od roditelja, mogu biti

prisiljena sudskim putem.
Zajedničko je svim promatranim sustavima da određeni krug osoba koje nisu
roditelji djeteta također imaju pravo na susrete i druženje. U tom je smislu
najšire koncipirana odredba njemačkog zakona prema kojoj je dovoljan bliski
odnos određene osobe s djetetom kako bi se mogli zahtijevati susreti i druže-
nje, a najuže je koncipirana odredba talijanskog zakona prema kojoj je susrete
i druženje uz roditelje, dopušteno tražiti isključivo bakama i djedovima, ali
samo u slučaju razvoda braka ili separacije djetetovih roditelja. Talijanski su-
dovi u praksi ipak dopuštaju susrete i druženje drugim osobama poput brata ili
sestre, ukoliko između njih i djeteta postoji emotivna povezanost, pozivajući
se pri tom na načelo djetetove dobrobiti. Američkim i engleskim sudovima
primarni čimbenik pri određivanju susreta i druženja djeteta s drugim osoba-
ma predstavlja faktički odnos sličan roditeljskom između djeteta i određene
osobe. Naime, susreti i druženje se u sudskoj praksi najčešće određuju u od-
nosu na osobe koje su određeno vrijeme skrbile o djetetu poput roditelja (in
loco parentis), bez obzira radi li se o srodnicima, maćehi, očuhu ili istospolnim
partnerima djetetova roditelja.446 Prema odredbama švedskog i engleskog za-
kona osobe koje nisu djetetovi roditelji, a žele pokrenuti sudski postupak radi
ostvarivanja susreta i druženja s djetetom u pravilu moraju ishoditi posebno
odobrenje od nadležnog tijela (socijalne službe ili suda).
Susreti i druženje između djece i roditelja se u svim promatranim sustavima
u pravilu određuju u standardnom obliku: jednom tjedno, svaki drugi vikend,
praznicima i blagdanima. Odluke o susretima i druženju često sadrže točno
određeno vrijeme, a ponekad i mjesto na kojem će se susreti i druženje ostva-
rivati. Za razliku od njemačke teorije koja kritizira precizno određivanje ostva-
rivanja susreta i druženja pozivajući se na neprimjerenost detaljnog iksiranja
životnih potreba, u talijanskoj se teoriji nailazi na stajalište prema kojemu se,
unatoč prigovoru kako se kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta doista
ne može odrediti sudskom odlukom, ipak smatra da je detaljno određivanje
susreta i druženja nužno radi otklanjanja izvora budućih konlikata, posebice
u ranom razdoblju nakon razvoda braka.
Svi usporedni sustavi pored neposrednih susreta i druženja poznaju i tzv. po-
sredno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom kao što su telefoniranje, dopisi-
446
U američkom pravnom sustavu veliku zapreku kod sudskog određivanja susreta i dru-
ženja s djetetom predstavlja ustavom zajamčena autonomija roditelja da samostalno
odlučuje o odnosima djeteta s drugim osobama, zbog čega pravo trećih osoba na susre-
te i druženje s djetetom, unatoč zakonskom reguliranju, još uvijek predstavlja sporno
pitanje.
vanje (pisma, razglednice), komunikacija putem elektronski pošte, video linka,

kao i slanje poklona. Razlozi za određivanje posrednog ostvarivanja osobnih
odnosa su u svim sustavima isti: velika udaljenost prebivališta, boravak rodi-
telja u bolnici ili zatvoru, nasilje ili otuđenost djeteta. U engleskoj i američkoj
teoriji značajna interdisciplinarna pažnja posvećuje se problemu ostvarivanja
susreta i druženja s djetetom mlađim od tri godine tijekom više uzastopnih
dana (što uključuje i noćenje). Na pitanje rizika po djetetovu dobrobit u po-
gledu odvajanja djeteta do treće godine života tijekom noći od osobe s kojom
dijete živi (najčešće majkom) još uvijek nije dobiven jedinstveni odgovor.
U svim promatranim sustavima susreti i druženje se mogu ograničiti ili za-
braniti, a kao razlozi jedinstveno se navode: rizik od otmice ili protupravnog
zadržavanja djece, rizik od zlostavljanja, povijest obiteljskog nasilja, psihička
bolest roditelja, te djetetovo odbijanje susreta i druženja. Zabrana susreta i
druženja je u svim sustavima krajnje i nepoželjno sredstvo zaštite djeteta, pa
čak i u slučajevima obiteljskog nasilja. Za razliku od njemačke teorija u kojoj
se obiteljsko nasilje navodi kao najčešći razlog za zabranu susreta i druženja,447
u švedskoj, engleskoj i američkoj teoriji brani se stajalište prema kojem se niti
u slučajevima obiteljskog nasilja susreti i druženje ne bi smjeli u potpunosti
zabraniti. Umjesto zabrane susreta i druženja, koja se primjerice u Engleskoj
izriče u svega 3% slučajeva, susreti i druženje se u pravilu ograničavaju odre-
đivanjem nadzora. U tom su se smislu posebice u Engleskoj i Walesu, te u
SAD-u razvili posebni centri za susrete i druženje, koji su od velike važnosti za
formiranje i održavanje osobnih odnosa roditelja i djece.
Načela obiteljske autonomije i sporazumijevanja u vezi s ostvarivanjem rodi-
teljske skrbi, odnosno susreta i druženja su primarna načela u svim opisanim
sustavima. U svim promatranim sustavima samo u 10% slučajeva o susretima
i druženju odlučuju sudovi, dok se u svim ostalim slučajevima susreti i druže-
nje uređuju izvan suda, sporazumno i zajednički od strane oba roditelja. Prema
jedinstvenom stajalištu svako sudsko ex ofo odlučivanje o pitanjima roditeljske
skrbi, te susretima i druženju, bez zahtjeva ili postojanja potrebe za zaštitom dje-
tetove dobrobiti, predstavlja zadiranje države u obiteljsku privatnost, kao i nepo-
štivanje prava roditelja da slobodno i samostalno odlučuju o roditeljskoj skrbi.
Sporazum roditelja o susretima i druženju može biti ovršna isprava samo uko-
liko je ovjeren od strane suda u Njemačkoj, te Engleskoj i Walesu ili od strane
447
Prema njemačkom i švedskom pravu roditelj kojem se susreti i družanja zabranjuju ima
pravo na informacije o djetetu, primjerice pravo na kopiju svjedodžbe ili informacije o
djetetovom zdravlju. Slično pravo na informaciju o djetetu postoji i u engleskom prav-
nom sustavu.
socijalne službe u Švedskoj. U SAD-u i Italiji svaki sporazum roditelja o ro-

diteljskoj skrbi, te susretima i druženju mora biti provjeren od strane suda,
što unatoč tome vrlo rijetko dovodi do neprihvaćanja i reguliranja susreta i
druženja sudskom odlukom.
Reformom engleskog prava iz 2006. godine sudske odluke o susretima i dru-
ženju su u odnosu na odluke u ostalim poredbenim sustavima postale kom-
pleksnije. Naime, svaka sudska odluka o susretima i druženju mora sadržavati
pismeno upozorenje o posljedicama njenog nepoštivanja, istom odlukom je
moguće izricati određene uvjete (primjerice zabranu putovanja u inozemstvo,
predaju putovnice za vrijeme druženja s djetetom ili dostavljanje informacija
o djetetu), kao i nalog roditeljima da pohađaju edukacije, savjetovanja ili po-
traže stručnu pomoć radi ostvarivanja susreta i druženje s djetetom. Sudskim
odlukama o susretima i druženju u Engleskoj i Walesu ujedno se izriču mjere
nadzora nad njihovim provođenjem.
U postupcima razvoda braka ili separacije, odnosno u postupcima u kojima se
samostalno odlučuje o susretima i druženju dijete u pravilu nije stranka u po-
stupku niti u jednom od promatranih sustava. Međutim, dijete ima određena
procesna prava kao što su pravo djeteta starijeg od 14 godina na izjavljivanje
pravnih lijekova u Njemačkoj ili pravo djeteta na samostalno pokretanje po-
stupka radi susreta i druženja (primjerice s bratom ili sestrom) pred engleskim
sudovima, u kojem slučaju dijete ipak dobiva samostalni položaj stranke u po-
stupku.448
U svim pravnim sustavima dijete ujedno ima pravo na vlastitog zastupnika u
postupcima u kojima postoji sukob interesa između djeteta i roditelja. Među-
tim, za razliku od talijanskog stajališta prema kojem se razvod braka ili separa-
cija, te postupci o susretima i druženju ne ubrajaju u postupke u kojima postoji
sukob interesa između djeteta i roditelja, u ostalim je europskim sustavima
moguće (i poželjno) imenovanje posebnog zastupnika djetetu u ovoj vrsti po-
stupaka. Imenovanje zastupnika ovisi o procjeni suda u pogledu sukoba inte-
resa djeteta i roditelja, te o potrebi za zaštitom djetetove dobrobiti. U SAD-u
se pravo djeteta na vlastitog zastupnika u svim vrstama postupaka, pa tako i u
postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi ili susretima i druženju,
izvodi iz ustavnog prava svakog građanina na zastupnika (pravnog savjetnika)
u postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima i slobodama.
Pravo djeteta da izrazi svoju volju u postupku u kojem se odlučuje o susretima
i druženju također je zakonski priznato u svim poredbenim sustavima (osim u
448
Da bi dijete samostalno pokrenulo sudski postupak mora prethodno dobiti odobrenje
suda.
SAD-u), s tim što su njemački i talijanski zakonodavci odredili najnižu dobnu

granicu od 14, odnosno 12 godina iznad koje je sud dužan utvrditi volju dje-
teta, dok su švedski i engleski zakonodavci dužnost suda da ispita volju djeteta
uvjetovali djetetovom zrelošću. Iako SAD ne priznaju pravo djeteta na izra-
žavanje vlastitog mišljenja, kako to čine ostale države potpisnice Konvencije
o pravima djeteta, volja djeteta se pred američkim sudovima također ispituje,
s obzirom da je ona jedan od čimbenika najboljeg interesa djeteta o kojem su
sudovi dužni voditi računa u svakom postupku u kojem se dijete pojavljuje.
Ukoliko se volja djeteta u postupcima pred sudovima promatranih europskih
sustava nije utvrđivala tada obrazloženja sudskih odluka moraju sadržavati ra-
zloge zbog kojih to pravo djeteta nije poštovano.
U svim navedenim sustavima dopušteno je tražiti izmjenu sporazuma ili sud-
ske odluke o susretima i druženju ukoliko je došlo do izmijenjenih okolnosti
(clausula rebus sic stantibus) i ukoliko je to za dobrobit djeteta, međutim pravo
na podnošenje zahtjeva za izmjenom se svugdje ograničava. Tako sud u Šved-
skoj može odbiti zahtjev za izmjenom bez provođenja glavne rasprave, ako je
očito da je zahtjev neosnovan, u Engleskoj i Walesu je moguće izreći zabranu
podnošenja zahtjeva za izmjenom bez da sud takav zahtjev prethodno odobri,
a u nekim državama SAD-a nije dopušteno tražiti izmjenu sudske odluke naj-
manje dvije godine od pravomoćnosti, osim ako prijeti opasnost da će dijete
biti psihički ili izički ugroženo. Za razliku od talijanske klausule rebus sic stan-
tibus koja pripada općim pravilima građanskog prava, ostala zakonodavstva
uključujući i njemačko, pravilo o izmjeni sporazuma ili sudske odluke o susre-
tima i druženju u pravilu reguliraju u okviru obiteljskog zakonodavstva. Može
se reći kako se navedena ograničenja u odnosu na mogućnost izmjene sudske
odluke temelje na potrebi djeteta za sigurnošću, stabilnošću i kontinuitetom,
načelu res judicata, te načelu ekonomičnosti sudskih postupaka, kako se to na-
vodi u američkoj teoriji. Ova se ograničenja ujedno mogu shvatiti kao zabrana
zlouporabe prava na zahtjev.
U svim poredbenim sustavima postoji mogućnost izricanja privremene mje-
re o susretima i druženju, posebice u najranijoj fazi postupka razvoda braka
ili separacije, pod uvjetom da nije moguće postići sporazum između rodite-
lja. Redovito izricanje privremenih mjera opravdava se potrebom da odno-
si između djeteta i roditelja budu što prije regulirani, zbog štete koja nastaje
protekom vremena, a da pri tom prava i obveze između članova obitelji nisu
jasno određeni. U tom smislu se i pravo na podnošenje pravnih lijekova protiv
odluka o privremenim mjerama ograničava primjerice sužavanjem razloga za
žalbu prema njemačkom zakonu ili nesuspenzivnošću žalbe prema švedskom
pravu. S druge strane se prema stajalištu američkih i švedskih teoretičara, do-
nošenjem privremene mjere često anticipira konačna odluka. Probleme kod

izricanja privremenih mjera također predstavljaju slučajevi u kojima postoji
sumnja na seksualno ili obiteljsko nasilje, što ponekad nije moguće tako brzo
utvrditi, te poštivanje prava djeteta da izrazi svoje mišljenje već u najranijim
fazama postupka.
Ovršni naslovi u svim sustavima mogu biti: privremene mjere, sudske odluke,
kao i sporazumi ovjereni od strane suda. Razlika koja postoji odnosi se na
krug osoba koje mogu pokrenuti postupak ovrhe. Tako ovrhu u Švedskoj može
zahtjevati samo roditelj koji ne živi s djetetom, u Njemačkoj ovrhu susreta i
druženja mogu zahtjevati oba roditelja, a djetetu preostaje savjetovanje i pot-
pora ureda za mlade, dok je najširi krug osoba u Engleskoj i Walesu gdje pravo
na pokretanje postupka ovrhe imaju osoba s kojom dijete živi, osoba s pravom
na susrete i druženje i dijete u odnosu na roditelja s kojim živi (koji mu one-
mogućava susrete i družanja) uz odobrenje suda. Roditelj koji živi s djetetom u
Engleskoj i Walesu ima samo teorijsku mogućnost pokrenuti postupak ovrhe
u odnosu na drugog roditelja, s obzirom da bi to bilo u suprotnosti s djeteto-
vom dobrobiti. U SAD ovrhu mogu pokrenuti sve osobe kojima je sudskom
odlukom određeno pravo na susrete i druženje, osim djeteta. Proizlazi kako
u Švedskoj dijete ima pravo na susrete i druženje, ali istodobno nema pravo
pokrenuti postupak ovrhe, jednako kao i Njemačkoj gdje je pravo djeteta na
pokretanje ovrhe isključivo teorijsko, odnosno u SAD gdje mu se pravo na
susrete i druženje uopće ne priznaje. Talijanski autori se o pravu na pokretanje
ovrhe u dostupnoj literaturi ne izjašnjavaju. U praksi postupak ovrhe u pravilu
pokreću roditelji koji ne žive s djetetom (u većini slučajeva očevi) kako se to
navodi u talijanskoj, engleskoj i američkoj literaturi.
Sredstva ovrhe su u svim sustavima jednaka: novčane kazne,449zatvorske ka-
zne, predaja djeteta ili promjena odluke o roditeljskoj skrbi, odnosno o djete-
tovom prebivalištu. U engleski je sustav uvedeno jedno novo ovršno sredstvo
- obveza neplaćenog rada za opće dobro u najdužem trajanju od 200 sati - za
koje se smatra da je primjerenije od zatvorske kazne, s obzirom da se zatvara-
njem roditelja čini šteta samom djetetu. U okviru američkih sustava, kao i u
Njemačkoj moguće je u postupku ovrhe izreći ukidanje uzdržavanja bračnom
drugu, dok je to u SAD-u moguće i u odnosu na dijete. Američki sustavi tako-
đer poznaju obvezu polaganje novčanog iznosa u sudski depozit za slučajeve
nepoštivanja sudske odluke.
449
U Njemačkoj se najčešće izriče kazna od 5.000 eura, a najviše se može izreći 25.000
eura, u Italiji može iznositi od 75 do 5.000 eura, dok je u Engleskoj i Walesu najniži
iznos 50, a najviši 5.000 £.
Postupci ovrhe svih poredbenih sustava uključuju postupke posredovanja (mi-

renja), medijacije ili edukacije. Tako je u Njemačkoj, Švedskoj i većini država
SAD u okviru postupka ovrhe obvezan i postupak posredovanja ili pohađanje
edukacije. U Italiji je obvezno sudjelovanje pomoćnog suca skrbnika čija je
primarna uloga postizanje sporazuma između roditelja, dok je posredovanje
u Engleskoj prisutno prvenstveno u okviru prethodnog postupka odlučivanja
o susretima i druženju. S obzirom na potrebu hitnog postupanja, vrijeme po-
trebno za posredovanje i pokušaj mirnog ostvarivanje prava na susrete i dru-
ženje je prilično ograničeno. Rokovi u kojima postupak mora biti dovršen su
kratki. U Švedskoj se primjerice zastaje s ovrhom na dva tjedna u kojem roku
roditelji moraju postići sporazum, u suprotnom se postupak ovrhe nastavlja.
Odbijanje susreta i druženja od strane djeteta je činjenica koja se uzima u obzir
pri provedbi ovrhe u svim sustavima, s tim što se odbijanje djeteta u Njemač-
koj i Švedskoj poštuje bezuvjetno, osim ako to ne bi bilo protivno dobrobiti
djeteta, dok se prema američkom pravu dijete može i prisiliti na susrete i dru-
ženje. Međutim izička prisila, kao i ukidanje uzdržavanja za dijete se u SAD
-u primjenjuju vrlo rijetko. U Engleskoj i Walesu je reformom iz 2006. godine
promijenjen zakonodavni stav u pogledu ovrhe sudskih odluka, na način da
dobrobit djeteta više nije najvažniji element o kojem treba voditi računa u po-
stupku ovrhe, već ona ima jednaku važnost kao i drugi elementi. Smatra se
kako je poštivanje prava i provedba odluka donesenih u prethodnom sudskom
postupku uz poštivanje standarda djetetove dobrobiti, nužno za funkcioniranje
cjelokupnog pravnog sustava. Ovrha se pred engleskim sudovima ipak može
obustaviti, ali samo ako postoji rizik za djetetovo tjelesno ili psihičko zdravlje.
Svi poredbeni sustavi poznaju najmanje jedan alternativni način rješavanja
obiteljskopravnih sporova koji je dobrovoljan i provodi se neovisno o sudskom
postupku. U Njemačkoj, Italiji, Engleskoj i SAD to je medijacija, a u Švedskoj
kooperativni razgovor. Jedinstveni ciljevi medijacije i kooperativnog razgovo-
ra su postizanje sporazuma između stranaka i pospješivanje razumijevanja i
komunikacije.
Alternativni načini rješavanja pitanja susreta i druženja postoje u svim pored-
benim sustavima. Oni se u pravilu dijele na tri vrste: a) medijaciju, b) posre-
dovanje (mirenje), odnosno koncilijaciju i c) edukaciju. Medijacija je u pravilu
dobrovoljna, za razliku od posredovanja, koncilijacije, odnosno edukacije koje
su uvijek obavezne u okviru postupaka u kojima se odlučuje o susretima i dru-
ženju. Tako je u njemačkom postupku ovrhe obavezno posredovanje u kojem
je težište na mirnom i dobrovoljnom ispunjavanju obveze. Obveza posredova-
nja također postoji u Italiji, kao i u Engleskoj i Walesu gdje su sve osobe koje
pokreću sudske postupke u vezi s djecom, prethodno dužne sudjelovati u po-
stupku posredovanja pred socijalnom službom (CAFCASS) uključujući i djecu

stariju od 9 godina. Isključene su obitelji za koji postoji sumnja na obiteljsko
nasilje. SAD se ističu po brojnosti alternativnih načina rješavanja sporova, od
kojih je potrebno istaknuti obaveznu edukaciju u 35 država, kao i obveznu
medijaciju koja se provodi u okviru sudskih postupaka u 13 američkih dr-
žava. U Engleskoj i Walesu, te u SAD razvijaju se novi modeli alternativnog
načina rješavanja sporova između roditelja poput sporazuma o lojalnoj ko-
laboraciji (collaborative law), gdje odvjetnici stranke smiju zastupati samo s
ciljem pronalaženja zajedničkog sporazuma, a ne i u eventualnom kasnijem
sudskom postupku, te koordinator ili posrednik između roditelja (parenting
cooridantor) čija je uloga pomagati roditeljima u provedbi sudskih odluka ili
sporazuma, kao i donositi odluke umjesto njih u dnevnim sporovima manjeg
značaja.
Novina u europskim sustavima jest uvođenje elemenata naknade štete u za-
konsku regulativu susreta i druženja, što su 2006. godine učinili talijanski i
engleski zakonodavac. Međutim, pitanje naknade štete također nije nepozna-
to u Njemačkoj i SAD, s tom razlikom što je u tim sustavima pravna osnova
naknade štete zbog neispunjavanja obiteljskopravne obveze susreta i druženja
sadržana u općim odredbama deliktnog prava.
Nakon prikaza pravne zaštite prava na susrete i druženje u poredbenim prav-
nim sustavima, te zaključnog izdvajanja njihovih sličnosti i razlika, potrebno je
vidjeti na koji je način pravo na susrete i druženje zaštičeno u području među-
narodnog prava. Potreba za istraživanjem pravne zaštite ovog obiteljskoprav-
nog instituta u međunarodnom pravu potaknuta je sve istaknutijim značajem
koji međunarodno pravo danas ima za kreiranje novih razmišljanja o obitelji,
kao i njegovim velikim utjecajem na kreiranje i razvoj suvremenih nacionalnih
zakonodavstava. 450 Slijedi prikaz pravne zaštite prava na susrete i druženje u
međunarodnom pravu.
450
Lowe i Douglas (2007), str. 22
TREĆI DIO:
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U
MEĐUNARODNOM PRAVU
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U MEĐUNARODNOM PRAVU 113
1. O značenju međunarodnog prava za obiteljskopravne odnose

Porast obiteljskih odnosa s međunarodnim obilježem pojačao je zanimanje
međunarodnog prava za obiteljskopravne odnose, tako da se na međunarod-
noj razini sve više nastoji zaštititi temeljna obiteljska prava i osigurati pravne
instrumente za rješavanje obiteljskopravnih sporova koji su vrlo složeni i bez
postojanja međunarodnog obilježja. 451
Nije beznačajan broj višestranih međunarodnih izvora obiteljskog prava koji-
ma se jamči ostvarivanje prava na susrete i druženje, počevši od Konvencije o
pravima djeteta UN iz 1989. godine (u daljnjem tekstu Konvencija o pravima
djeteta),452 gdje se pravo djeteta na susrete i druženje na međunarodnoj razini
izravno priznalo prvi put. Nakon nepunih dvadeset godina od tada pravna
zaštita prava na susrete i druženje postala je još aktualnija, čemu u prilog govo-
ri činjenica da se posljednjih godina međunarodne organizacije poput Haške
konferencije453, Vijeća Europe i Europske Unije ovim problemom na norma-
tivnoj razini bave vrlo intenzivno.454
Analiza međunarodnih izvora pravne zaštite prava na susrete i druženje bit će
izložena u dva naredna poglavlja: u prvom će se poglavlju prikazati međuna-
rodni ugovori koji su ujedno i izvor hrvatskog obiteljskog prava, a u drugom
međunarodni instrumenti koji ne čine dio hrvatskog pravnog poretka, ali se
za neke od njih očekuje da bi to u skoroj budućnosti trebali postati, posebice
pristupanjem Hrvatske u Europsku uniju.
U zaključnom dijelu će se međusobno usporediti pravna zaštita prava na su-
srete i druženje zajamčena u svim navedenim međunarodnim izvorima, dok
će se njihova usporedba i utjecaj koji bi trebali imati na hrvatsko obiteljsko
zakonodavstvo odgoditi za završni dio rada.
451
452
Službeni list SFRJ, br. 14/1990, Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/1993,
20/1997, fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja djece
u oružane sukobe, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 5/2002 i Fakultativni
protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj
pornograiji, Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 4/2002.
453
Haška konferencija se kao i Vijeće Europe aktivno bavi problemima obiteljskog prava,
tradicionalno promičući međunarodna pravila o nadležnosti, priznavanju i ovrsi odlu-
ka iz područja međunarodnog privatnog prava, Lowe i Douglas (2007), str. 28.
454
Više u: Jakovac-Lozić (2005), str. 872-881.
2. Pravo na susrete i druženje u ratiiciranim međunarodnim

konvencijama
Niz je međunarodnih konvencija koje s različitih aspekata uređuju obiteljsko
pravo na susrete i druženje, što jednim dijelom ovisi i o međunarodnim or-
ganizacijama iz čijih su "radionica" izašle. Hrvatska se može pohvaliti sa zna-
čajnim brojem ratiiciranih međunarodnih ugovora koji reguliraju područje
prava na susrete i druženje. Čak su tri nove međunarodne konvencije u nešto
više od posljednje dvije godine postale dio hrvatskog pravnog poretka. Slijedi
prikaz i analiza konvencija koje su proizašle najprije iz Ujedinjenih naroda,
potom Vijeća Europe455 i napokon Haške konferencije, 456 prema slijedećem
redoslijedu:
a) Konvencija o pravima djeteta UN-a iz 1989. godine,457
b) Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Eu-
rope iz 1950. godine458 (u daljnjem tekstu Europska konvencija o ljudskim
pravima),
c) Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. godine459 (u
daljnjem tekstu Konvencija o ostvarivanju dječjih prava),
455
Vijeće Europe je međunarodna organizacija osnovana 1949. godine, koja na dan 09. 05.
2011. godine broji 47 država članica s cijelog europskog kontinenta uključujući Rusiju i
Tursku. Osim temeljnog zadatka osiguravanja zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda
pred Europskim sudom za ljudska prava, Vijeće Europe provodi aktivan program rada
u području obiteljskog prava s ciljem njegovog usklađivanja na europskoj razini. Ono
nastoji promovirati zajedničku politiku u području obiteljskog prava zemalja članica
donošenjem niza preporuka i konvencija. www.//www.coe.int.
456
Haška konferencija se kao i Vijeće Europe aktivno bavi problemima obiteljskog
prava, tradicionalno promičući međunarodna pravila o nadležnosti, priznavanju i
ovrsi odluka iz područja međunarodnog privatnog prava, Lowe i Douglas (2007),
str. 28.
457
United Nations Convention on the Rights of the Child. Konvencija je usvojena u Ujedi-
njenim narodima 20. 11. 1989. godine, Rezolucijom br. A/44/736, stupila je na snagu
02.09.1990. godine. Na snazi je u svim državama svijeta, osim u SAD i Somaliji. Kon-
vencija o pravima djece Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notiikacije o sukcesiji
od 08.10.1991. godine.
458
European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms.
Stupila je na snagu 04.11.1950. godine. Protokoli br. 1.,4., 6. i 7. uz tu Konvenciju, Na-
rodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/1997. Zakon o potvrđivanju Protokola br.
12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine – Me-
đunarodni ugovori, br. 4/2002. U Hrvatskoj je na snazi od 05. 11. 1997. godine.
459
European Convention on the Exercise of Children's Rights, Zakon o potvrđivanju Europ-
ske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, NN br. 1/2010. Stupila na snagu u Republici
Hrvatskoj 01. 08. 2010.
d) Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. godine460 (u dalj-

njem tekstu Konvencija o kontaktima),
e) Haška Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmi-
ce djece iz 1980. godine461 (u daljnjem tekstu Haška konvencija o otmici
djece) i
f) Haška Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi
i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu
djece iz 1996. godine462 ( u daljnjem tekstu Haška Konvencija o zaštiti
djece).
A. Konvencija o pravima djeteta (1989)

Konvencija o pravima djeteta463 kao temeljni izvor međunarodnog (javnog)
materijalnog prava djeteta464 sadrži nekoliko odredaba koje su značajne za pra-
vo djeteta na susrete i druženje, kao i za ostvarenje tog prava. To su prije svega
čl. 9. i čl. 10. kojima se djetetu izravno jamči pravo na susrete i druženje s
roditeljem s kojim ne živi, zatim čl. 8. o pravu djeteta na očuvanje obiteljskih
odnosa, te čl. 12. koji je značajan za sudsko ostvarivanje pravne zaštite prava na
susrete i druženje s obzirom da djetetu jamči određena procesna prava. Ovdje
je također nužno razmotriti čl. 11. o obvezi poduzimanja mjera za zaštitu od
nezakonitog odvođenja ili zadržavanja djeteta u prekograničnim slučajevima,
te univerzalni čl. 3. o poštivanju standarda djetetovog najboljeg interesa.
Prema čl. 9. st. 3. djetetu koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja jamči
se pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba rodite-
lja, osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit. Navedeno pravo
djeteta odnosi se na slučajeve u kojima se dijete odvaja od roditelja odlukom
nadležnog tijela radi zaštite djetetove dobrobiti ili ukoliko je radi odvojenog
460
European Convention on Contact concerning Children, Zakon o potvrđivanju Konvenci-
je o kontaktima s djecom , NN br. 7/2008. U Hrvatskoj je stupila na snagu 01.06.2009.
461
Hague Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction. Konvencija je
stupila na snagu 01.12.1983. godine. Republika Hrvatska je postala strankom ugovorni-
com na temelju notiikacije o sukcesiji 7. travnja 1994. godine, NN, br. 4/1994.
462
Hague Convention on jurisdiction, applicable law, recognition, enforcement and co-opera-
tion in respect of parental responsibility and measures for the protection of childre, Zakon
o potvrđivanju Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i surad-
nji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece, NN br. 5/2009. U
Hrvatskoj je stupila na snagu 01. 06. 2009.
463
Više u: Hrabar (1991), Hrabar (2007), str. 224-238.
464
Hrabar (2005), str. 383. i Murphy (2005), str. 14.
života roditelja nužno donošenje odluke s kojim će roditeljem dijete ubuduće

živjeti.465
Odredbom čl. 10. djetetu se jamči pravo na redovito održavanje osobne i nepo-
sredne veze s roditeljima u slučajevima u kojima roditelji i dijete borave u razli-
čitim državama. U skladu s tim su države potpisnice Konvencije dužne djetetu
i roditeljima priznati pravo na ulazak i napuštanje bilo koje zemlje uključujući
i vlastitu.466 S ciljem osiguravanja ponovnog sjedinjenja djeteta s roditeljima,
postupci koje država provodi moraju biti humani, primjereni i hitni.467 Kako
se problemi susreta i druženja s međunarodnim obilježjem pojavljuju u vezi s
nezakonitim odvođenjem ili zadržavanjem djece u inozemstvu, odredbom čl.
11. države stranke se obvezuju poduzeti mjere za suzbijanje takvog ponašanja
(posebice potpisivanjem međunarodnih dokumenata) što također predstav-
lja pravnu zaštitu prava na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem. Za
razliku od odredaba čl. 9. i 10. koje djetetu jamče pravo na susrete i druženje
s roditeljima, odredbom čl. 8. djetetu se jamči pravo na očuvanje širih obitelj-
skih odnosa.468
Konvencija o pravima djeteta također sadrži odredbe koje su od značaja za
način ostvarivanja prava na susrete i druženje. Općom odredbom čl. 12. dje-
tetu koje je sposobno formirati vlastito mišljenje jamči se pravo na izražava-
nje mišljenja u stvarima koje se na njega odnose. Mišljenje djeteta se uzima
u obzir u skladu s djetetovom dobi i zrelosti. U tom se smislu djetetu jamči
pravo da izravno ili posredstvom druge osobe izrazi svoje mišljenje u svim
postupcima (sudskim ili upravnim) u kojima se odlučuje o nekom njegovom
pravu. Ponekad se pravo djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja povezuje
s pravom na slobodu izražavanja što uključuje pravo na slobodu traženja,
primanja i davanja obavijesti, te ideja svake vrste i u svim oblicima (čl. 13.).
U literaturi se navodi kako razgraničenje ovih dvaju prava iz čl. 12. i čl. 13.
nije sasvim jasno, zbog čega se ista pokušavaju jasnije odrediti i razgraniči-
ti. Tako neki autori pravo na izražavanje vlastitog mišljenja (čl. 12) i pravo
na traženje, primanje i davanje obavijesti, te izražavanje vlastitih ideja (čl.
465
Ovom se odredbom ujedno jamči pravo na obavijest o boravištu u slučajevima odva-
janja roditelja i djeteta zbog primjerice pritvora, zatvora, progona, izručenja ili smrti
jednog ili oba roditelja, osim ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (čl. 9.
st. 4. Konvencije o pravima djeteta).
466
Ograničenja na napuštanje bilo koje zemlje odnose se samo na zakonom propisane
razloge kojima se štiti nacionalna sigurnost, javni poredak, zdravlje, moral, te osnovna
prava i slobode drugih ljudi (čl. 10. st. 2. Konvencije o pravima djeteta).
467
Hrabar (2007), str. 232-233.
468
13) svrstavaju zajedno u tipična građanska prava i slobode, te ih međusob-

no povezuju,469 dok ih neki drugi odvajaju. Pri tome pravo djeteta iz čl. 13.
svrstavaju u tipična građanske slobode koje se protežu i na djecu, dok pra-
vo djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja iz čl. 12. shvaćaju kao posebno
pravo djeteta kojem je komplementarna obveza države da djetetu osigura
ostvarenje navedenog prava.470 Jednakog je stajališta i engleski autor Smith,
koji tvrdeći kako ne postoji jasno razgraničenje prava iz čl. 12. i čl. 13., sma-
tra da je moguće pravo djeteta iz čl. 13. shvatiti kao presliku ljudskog prava
na slobodu izražavanja, za razliku od čl. 12. koje bi bilo speciično procesno
pravo djeteta na sudjelovanje u postupcima koji se na njega odnose. U tom bi
smislu temeljna razlika između prava djeteta iz čl. 12. i prava iz čl. 13. bila u
tome što za ostvarenje prava djeteta iz čl. 12. postoji pozitivna obveza države
potpisnice Konvencije da za to osigura potrebne instrumente, dok u pogledu
prava na slobodu izražavanja iz čl. 13. ne postoji pozitivna, već samo nega-
tivna obveza države da ne ograničava ovo djetetovo pravo, osim u iznimnim
slučajevima (čl. 13. st. 2.)471
Prema općoj odredbi čl 3., koja se smatra središnjom i dominantnom odred-
bom Konvencije o pravima djeteta, u svim postupcima javnopravne i privat-
nopravne naravi, odnosno sudskim ili upravnim postupcima u kojima se od-
lučuje o pravima djece najbolji interes djeteta treba imati prednost. Države
stranke se temeljem te odredbe obvezuju zakonodavnim i upravnim mjerama
djetetu osigurati skrb i zaštitu kakva je potrebna za njegovu dobrobit, uzimaju-
ći u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih
pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete. Ovom odredbom određuje se
standard postupanja prema djetetu, bez obzira tko u određenom trenutku s
djetetom postupa. Standard najboljeg interesa djeteta predstavlja načelo prema
kojem zakonodavac mora uskladiti sve svoje propise.472
Kad se radi o primjeni standarda najboljeg interesa ili dobrobiti djeteta473
problem predstavlja njegova nedeiniranost, što mu kako se navodi u teoriji
"ne oduzima važnost već upućuje na individualizirani pristup odraslih pre-
ma svakom pojedinom djetetu". To ujedno znači da se ovaj standard mora
tumačiti u kontekstu svakog pojedinačnog prava koje se djetetu jamči, pri
čemu je potrebno prepoznati određenu potrebu djeteta i najbolji način na
469
Hrabar (2007), str. 230 i Fortin (2005), str . 41.
470
Bainham (2005), str. 72-74.
471
Smith (2008), str. 56-58.
472
Hrabar (2007), str. 234-235.
473
O razlici između interesa i dobrobiti djeteta vidi u: Hrabar (2007), str. 237.
koji ta potreba može biti zadovoljena.474 U pogledu primjene standarda dje-

tetove dobrobiti pri ostvarivanju prava djeteta na susrete i druženje pojavlju-
je se dvostruki problem. S jedne strane, ostvarivanje prava djeteta na susre-
te i druženje nije moguće promatrati jednostrano, posebice imajući u vidu
općeprihvaćeno stajalište prema kojem se opća teorija o pravima djeteta ne
može graditi neovisno o roditeljskim pravima i dužnostima, jer bi to znači-
lo izoliranje djeteta iz njegove prirodne sredine.475 S druge strane dodatni
problem predstavlja činjenica da pravo na susrete i druženje nije isključi-
vo pravo djeteta, već je ono ujedno i međunarodno priznato pravo roditelja
i ostalih članova obitelji, koje je na europskoj razini zaštićeno Europskom
konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
Pravo na susrete i druženje je Konvencijom o pravima djeteta prvi put deklari-
rano na međunarodnoj razini, zbog čega navedena Konvencija predstavlja nje-
gov osnovni međunarodni izvor. Ovom su Konvencijom ujedno deklarirana i
ostala prava koja posredno utječu na ostvarivanje prava na susrete i druženje,
poput prava djeteta da izrazi svoje mišljenje u postupku u kojem se odlučuje
o njegovim pravima i interesima. Opći nedostatak Konvencije koji se odnosi
na izostanak mehanizama ovrhe, kako u odnosu na pojedino dijete, tako i u
odnosu na državu stranku, jednako pogađa i pravo na susrete i druženje. Kon-
vencija obvezuje države stranke na "poduzimanje svih odgovarajućih zakon-
skih, upravnih i drugih mjera, kako bi se prava djece zajamčena Konvencijom
neposredno ostvarivala," međutim, jedina kontrola koja se u tom pogledu pro-
vodi jest praćenje državnih izvješća od strane Odbora za prava djeteta (Com-
mittee on the Rights of the Child).476
Za razliku od Konvencije o pravima djeteta, Europska konvencija o zaštiti ljud-
skih prava, čiji prikaz slijedi, ovo pravo štiti na regionalnoj razini, konkretno i
neposredno pred Europskim sudom za ljudska prava.
B. Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950)

Premda u Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda nigdje nije izri-
čito navedeno,477 obiteljsko pravo na susrete i druženje uživa pravnu zaštitu te-
474
Hrabar (2007), str. 235.
475
Hrabar (1991), str. 42 i Bainham (2005), str. 71-72.
476
Hrabar (2007), str. 226. i Fortin (2005), str. 44-45.
477
Brooks-Gordon i Bainham (2004), str. 269.
meljem odredbe članka 8.478, a podredno i odredaba članka 6.479 i članka 14.480
Europska komisija je 1957. i 1961.godine zauzela stajalište prema kojem pravo na
susrete i druženje nakon razvoda braka izvire iz prava na obiteljski život, a prekid
odnosa između roditelja ne znači ujedno i prekid odnosa između djeteta i rodi-
telja. U skladu s tim stajalištem Europska je komisija 1980. ujedno zaključila da
"pravo na obiteljski život uključuje i pravo roditelja na susrete i druženje s djetetom,
što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kad je
to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba."481
Pitanja koja se pojavljuju u vezi sa zaštitom prava na susrete i druženje pred
Europskim sudom za ljudska prava su slijedeća: koje osobe imaju pravo na
zaštitu, što dovodi do povrede prava na susrete i druženje, koja su procesna
konvencijska prava, te kako se rješava sukob navedenih prava od strane više
ovlaštenika.
a) Ovlaštenici prava na susrete i druženje

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava primarno je bila namijenjena za-
štiti odraslih osoba od upliva države u njihove živote,482 iz koje činjenice izvire
niz njezinih slabosti. Unatoč tome, djeca jednako kao i odrasle osobe uživaju
pravnu zaštitu koja se Konvencijom jamči svim ljudskim bićima.483
Krug osoba s pravom na susrete i druženje prema presudama i tumačenjima
Europskog suda za ljudska prava neprekidno se širi.484 Kako se pravo na su-
srete i druženje temelji na pojmu "obiteljskog života", pravna zaštita izravno
478
1. "Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja".
2. "Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako
je to u demokratskom društvu nužno radi zaštite interesa državne sigurnost, javnog
reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločin,
radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih."
479
1."Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi.........svatko ima pravo da
zakonom utvrđeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita
njegov slučaj...."
480
"Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskrimi-
nacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko
ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini,
imovina, rođenje ili druga okolnost."
481
Vlaardingerbroek (1997), str. 153-175. i Vlaardingerbroek (2006), str. 357.
482
Fortin (2005), str. 54.
483
Fortin (2005), str. 53.
484
Jakovac-Lozić (2005), str. 916-919, Killkely (2004), str. 69. i Korać (2002), str. 285-286.
ovisi o sudskom tumačenju tog pojma, koje suštinski predstavlja činjenično

pitanje o stvarnom postojanju bliskih osobnih veza s djetetom.485 U presuda-
ma Europskog suda jasno se navodi kako su susreti i druženje ljudsko pravo
roditelja i djece, koje proizlazi iz dužnosti poštovanja uzajamnog obiteljskog
života prema čl. 8. Europske konvencije. Hoće li se određeni odnos svrstati
pod pojam "obiteljski život", te posljedično ostvariti zaštitu prava na susrete i
druženje ovisi o nizu čimbenika, kao i o kontekstu u kojem se povreda prava
na obiteljski život dogodila, odnosno radi li se o povredi prava na obiteljski
život u privatnopravnom ili u javnopravnom kontekstu.
Privatnopravni kontekst se odnosi na privatnopravne odnose koji mogu biti
predmeti privatnog prava i u koje ulaze sporovi između djetetovih roditelja
međusobno ili između srodinika i djetetovih roditelja u vezi sa susretima i
druženjem s djetetom. Nasuprot tome u javnopravnom kontekstu pojavlju-
ju se sporovi u kojima je na jednoj strani država, a na drugoj članovi obitelji
poput roditelja, srodnika ili samog djeteta. Primjeri privatnopravnog odnosa
jesu susreti i druženje između djeteta i roditelja nakon razvoda braka ili bake,
odnosno djeda i unučeta, dok se kao primjeri javnopravnog odnosa mogu na-
vesti susreti i druženje između roditelja, te srodnika i djeteta smještenog kod
udomitelja ili pod institucionalnu skrb.486
Roditelji djeteta prema stajalištu Europskog suda uživaju pravnu zaštitu su-
sreta i druženja s djetetom bez obzira jesu li bili u braku ili u izvanbrač-
noj zajednici, odnosno bez obzira jesu li živjeli u obiteljskoj zajednici, s tim
što pravnu zaštitu uživaju i onda kad odnos između njih nije bio stabilan.487
Premda sud u pravilu smatra kako su djeca ipso iure dio obiteljske zajednice
od trenutka njihovog rođenja,488 praksa Europskog suda pokazuje kako pita-
nje postojanja obiteljskog života između djece i majki, te djece i očeva ipak
nije jednako.489 Za razliku od obiteljskog života između majke i djeteta koje
485
Gomein (2007), str. 137 i Killkely (2006), str. 11.
486
Usp. Bainham (2005), str. 246-247.
487
U predmetu Marckx protiv Belgije (00006833/74, presuda od 13.06.1979.) sud jednako
štiti članove obitelji bez obzira jesu li oni članovi tradicionalne obitelji zasnovane na
braku ili tzv. nezakonite obitelji. Fortin (2005), str. 61, Bainham (2003), str. 65. i Jako-
vac-Lozić (2005), str. 917-518.
488
Berrehab protiv Nizozemske, 10730/84, presuda od 21.06.1988., Hokkanen protiv Fin-
ske, 00019823/92, presuda od 23.09.1994, Gül protiv Švicarske, 23218/94, presuda od
19.02.1996. Sahin protiv Njemačke, 30943/96, presuda od 08.07.2003. Vidi Gomein
(2007), str. 138 i Bainham (2003), str. 65.
489
Bainham (2003), str. 64-67.
se u pravilu uspostavlja momentom rođenja,490 uspostavljanje obiteljskog ži-

vota između oca i djeteta ne temelji se uvijek samo na činjenici genetskog
podrijetla.491 U nizu presuda se navodi da kad bi genetska veza bila dovoljna
za uspostavljanje obiteljskog života, tada bi se obiteljski život mogao uspo-
staviti između djeteta začetog uz medicinsku pomoć i donora, čemu se Eu-
ropski sud izričito protivi.492
Europski je sud u tom smislu zaštitio pravo na obiteljski život biološkom ocu
pozivajući se na postojanje određene veze između oca i djeteta koja se stvorila
kroz susrete i druženje, premda su bili rijetki.493 Isto tako je sud u drugom slu-
čaju zaštitio pravo na susrete i druženje biološkog oca pozivajući se na posto-
janje obiteljskog života temeljem činjenice što su otac i majka imali sveukupno
četvero zajedničke djece, premda nikad nisu živjeli u obiteljskoj zajednici. 494
Unatoč činjenici što otac i izvanbračni sin nikad nisu živjeli zajedno, Europski
je sud utvrdio povredu prava na obiteljski život koju je počinio nacionalni sud
ne dopustivši ocu susrete i druženje s djetetom, posebno vrednujući činjenicu
očeve želje i volje za obiteljskim životom s djetetom, te sposobnosti da se o
njemu brine.495
Iz navedenih presuda je razvidno kako pri ustanovljavanju postojanja obitelj-
skog života i zaštite prava na susrete i druženje izvanbračnih očeva, uz biološku
vezu između djeteta i oca relevantnu činjenicu predstavlja njihovo ponašanje
poput posjeta djetetu, priznanja očinstva, plaćanja uzdržavanja, iskazani inte-
res za dijete, kao i namjera da se održavaju osobni odnosi s djetetom.496
Hoće li pravo na susrete i druženje s djedovima, bakama, te ostalim dje-
tetovim srodnicima biti priznato također ne ovisi samo o činjenici njihova
490
Marckx protiv Belgije, 00006833/74, presuda od 13.06.1979. Vidi Bainham (2005), str.
198.
491
492
Haas protiv Nizozemske, 36983/97, presuda od 13.01.2007. i Yousef protiv Nizozemske,
33711/96, presuda od 05.11. 2003. Vidi Bainham (2005), str. 198-199.
493
Söderback protiv Švedske, 24484/97, presuda od 28.10.1998. Vidi Bainham (2005), str.
198-199.
494
Kroon protiv Nizozemske, 33711/96, presuda od 27.10.1994. Vidi Gomein (2007), str.
141, Jakovac-Lozić (2005), str. 918 i Korać (2002), str. 260.
495
Görgülu protiv Njemačke, 74959/01, presuda od 26.02.2004. Killkely (2006) str. 10-11.
496
Elsholz protiv Njemačke, 25735/94, presuda od 13.07.2000., Sahin protiv Njemačke,
30943/96, presuda od 08.07.2003., Sommerfeld protiv Njemačke, 3187/96, presuda od
08.07.2003., Lebbink protiv Nizozemske, 45582/99, presuda od 01.06. 2004. Vidi Gomein
(2007), str. 141 i Jakovac-Lozić (2005), str. 918.
srodstva, već i o naravi, te kvaliteti odnosa koji postoji između njih i djeteta.
U obzir se također uzimaju utjecaj susreta i druženja na djetetovu dobrobit
u vrijeme donošenja odluke, kao i za ubuduće. Značajnu činjenicu za zaštitu
prava na susrete i druženje ima pravna narav pojedinog slučaja, odnosno
radi li se o predmetu privatnopravne ili javnopravne naravi.497 Za razliku od
privatnopravnih odnosa kod kojih sama činjenica postojanja biološke veze
između djeteta i srodnika nije dovoljna osnova za priznavanje zaštite obitelj-
skog života,498 ona to može biti u predmetima javnoprave naravi. U teoriji se
navodi kako susreti i druženje članova šire obitelji s djetetom pod javnom
skrbi može biti iznimno korisno, posebice uzimajući u obzir otežane odno-
se između djeteta i njegovih roditelja.499 Tako je primjerice sud u predmetu
Olsson protiv Švedske500 u kojem se radilo o troje braće i sestara smještenih
u vrlo udaljene ustanove socijalne skrbi, nagovijestio da bi se djeca mogla
pozivati na zaštitu obiteljskog života, neovisno o činjenici njegovog faktič-
kog nepostojanja,501 pri čemu bi krvno srodstvo bila jedina osnova za zaštitu
prava na obiteljski život. Isto tako u javnopravnom kontekstu je Europska
komisija u predmetu Boyle protiv Ujedinjenog Kraljevstva502 utvrdila povredu
prava na obiteljski život ujaka čija je nećakinja bila smještena pod skrbništvo,
bez ikakvog konzultiranja s njim. Ovdje je ipak potrebno imati u vidu da se
ujak od djetetovog rođenja prema nećakinji ponašao poput oca, što je uz
srodstvo bila dodatna okolnost.503
Pravo na zaštitu susreta i druženja Europski je sud proširio i na druge osobe
koje nisu u srodničkom odnosu, ali su u obiteljskoj zajednici živjele dulje
vrijeme, pod uvjetom da je postojala briga o malodobnom djetetu. U slučaju
u kojem je postojala obiteljska zajednica u kojoj su živjeli majka, transvestit i
djeca (X,Y i Z protiv Ujedinjenog Kraljevstva504) sud je zauzeo stajalište prema
kojem treba priznati društvenu vezu između djece (koja su začeta sjemenom
donora) i transvestita koji je u životu djece određeno vrijeme igrao ulogu
oca.505
497
Bainham (2005), str. 246-247.
498
Jakovac-Lozić (2005), str. 918.
499
Miles i Lindley (2003), str. 225 i Pryor (2003), str. 47-56.
500
13441/87, presuda od 24.03.1988.
501
Korać (2002), str. 261.
502
15680/90, presuda od 28.02.1994.
503
504
21830/93, presuda od 22.04.1997. Killkely (2004), str. 70.
505
Korać (2002), str. 261. i Bainham (2003), str. 67.
Iz prikazane prakse Europskog suda za ljudska prava jasno je kako se pravo

na susrete i druženje štiti u odnosu na dijete, njegove roditelje, bliske srodni-
ke, kao i druge osobe s kojima je dijete određeno vrijeme živjelo u obiteljskoj
zajednici. Nerijetko se u privatnopravnim odnosima uz postojanje srodstva s
djetetom traže i dodatne okolnosti koje ukazuju na određenu bliskost s djete-
tom, što u predmetima javnopravne naravi nije pravilo.
b) Procesni aspekti zaštite prava na susrete i druženje

Odredba čl. 8. Europske konvencije u prvom redu pruža materijalnopravnu
zaštitu prava na poštivanje obiteljskog života. Međutim, čl. 8. se ujedno nude
i procesnopravna jamstva radi zaštite prava na poštivanje obiteljskog života.506
Procesna jamstva iz čl. 8. se ne odnose samo na sudski postupak, već i na sve
faze postupanja pred drugim tijelima, od primjerice donošenja odluke za zašti-
tu osobnih prava djeteta pa sve do njihove provedbe, uključujući i vrijeme prije
donošenja odluke, kao i za vrijeme dok se dijete nalazi u ustanovi socijalne
skrbi ili kod udomitelja.507 Tako bi primjerice povreda procesnih prava posto-
jala ukoliko roditelji ne bi bili informirani ili im se ne bi pružila mogućnost
da se izjasne o odlukama socijalnih službi u odnosu na djetetov smještaj izvan
obitelji ili u pogledu pojedinih bitnih pitanja u vezi s djetetovim smještajem.508
Isto tako se navodi kako nedostatak stručnog mišljenja psihologa u pogledu
negativno izražene volje djeteta također može predstavljati povredu procesnih
zahtjeva iz čl. 8. Europske konvencije.509 Kao povreda procesnog jamstva iz čl.
8. u praksi Europskog suda ujedno se navodi i nedostatak besplatne pravne
pomoći u određenim obiteljskopravnim predmetima.510
Odredba čl. 6. nudi stroža procesna jamstva u odnosu na procesna prava iz
čl. 8. Ova prava uživaju svi članovi obitelji, uključujući i djecu. Odredbom čl.
6. jamči se pravo na pristup (neovisnom i nepristranom) sudu, kao i pravo na
suđenje u razumnom roku u svim vrstama postupaka u kojima se odlučuje o
506
Odredba čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima osim negativne obveze u smislu
zabrane od neopravdanog zadiranja u obiteljski život, sadrži i pozitivnu obvezu koja
državama članicama nalaže osiguranje i potporu ostvarivanje prava na obiteljski život.
Procesna jamstva sadržana u čl. 8. proizlaze iz pozitivne obveze države da osigura ei-
kasna sredstva zaštite prava na poštivanje obiteljskog života, kao i eikasan pristup tim
sredstvima. Bainham (2005), str. 472-473. i Killkely (2004), str. 76-77.
507
508
Usp. Bainham (2005), str. 509. i Killkely (2004), str. 73.
509
Killkely (2005), str. 18-19.
510
Vidi infra, predmet Airey protiv Irske, 6289/73, presuda od 26.02.2004.
pravima i interesima članova obitelji. To ujedno znači da stranke imaju pravo

biti saslušane pred sudom u što kraćem roku, odnosno bez kašnjenja koje je
posebno štetno kad su u pitanju djeca mlađe dobi.511
U tom smislu roditelji imaju pravo na vrijeme dobiti sve relevantne informacije
o zahtjevu i postupku koji se pokreće, pravo uvida u spis, mogućnost angažirati
odvjetnika, te odgovoriti na podnesene zahtjeve, premda to ponekad nije mogu-
će niti poželjno, posebice kad je zahtjev podnesen radi izricanja hitnih (privre-
menih) mjera za zaštitu osobnih interesa djeteta.512 U takvim slučajevima okol-
nosti zbog kojih procesna prava nisu poštovana moraju biti obrazložene.513
Primjer je procesne povrede čl. 8. u odnosu na roditelje slučaj Venema protiv
Nizozemske514 u kojem je dijete bilo smješteno u udomiteljsku obitelj, a da ro-
ditelji pri tom nisu bili uključeni u najraniji stadij postupka. Da je to njihovo
procesno pravo bilo poštovano, tada bi oni imali mogućnost štititi svoje inte-
rese osporavanjem nužnosti izuzimanja djeteta iz obitelji. Jednak stav je zauzet
i u slučaju Kosmopoulou protiv Grčke515 u kojem je također utvrđena povreda
čl. 8., u odnosu na majku koja nije bila uključena u postupak odlučivanja o su-
sretima i druženju, te uslijed toga nije mogla štiti svoje interese niti utjecati na
donošenje drugačije odluke.516 Procesne povrede prava na sudjelovanje u po-
stupku u oba su se slučaja negativno odrazile na ostvarivanja susreta i druženja
roditelja i djece, te u konačnici dovele do povrede prava na obiteljski život.
Djeca jednako kao i odrasle osobe uživaju konvencijski zajamčena procesna
prava. Ukoliko je neko pravo zajamčeno Konvencijom povrijeđeno na štetu
djeteta, tada dijete u zahtjevu mora biti navedeno kao osoba koja traži zaštitu
pred Europskim sudom. Međutim, većina zahtjeva koji su se do danas našli
pred Europskim sudom podnijeti su radi zaštite prava punoljetnih osoba, dok
je tek manji broj zahtjeva podnijet zajednički od strane roditelja i djeteta.517 U
nekoliko je predmeta pokrenutih zajednički od strane roditelja i djeteta Komi-
sija ocijenila kako se radi samo o povredi prava djeteta, pa je zahtjev roditelja
ocijenila nedopuštenim. Postupak se pred Europskim sudom nastavio samo
511
Fortin (2005), str. 60. i 61. i Bainham (2005), str. 81.
512
Bainham (2005), str. 509. i Killkely (2004), str. 76-77.
513
Haase protiv Njemačke, 11057/02, presuda od 08.04.2004. Jakovac-Lozić (2005), str.
894.
514
35731/97, presuda od 17.12.2002.
515
60457/00, presuda od 05.02.2004.
516
Jakovac-Lozić (2005), str. 922.
517
Newell, str. 2.
u odnosu na zahtjev djeteta (npr. Costello Roberts protiv Ujedinjenog Kraljev-

stva518 i A. protiv Ujedinjenog Kraljevstva519). Dijete ima pravo samostalno po-
krenuti postupak pred Europskim sudom, posebice u slučajevima u kojima
je neko njegovo pravo povrijeđeno od strane roditelja ili druge osobe koja ga
zastupa. U takvim je slučajevima, prije Komisija, a danas bi trebao sud pret-
hodno odlučivati o dopustivosti zahtjeva s obzirom na djetetovu dob i zrelost,
odnosno sposobnost da samo sebe zastupa.520
Jednako kao punoljetne osobe, tako i dijete ima pravo na pravično suđenje
zajamčeno čl. 6. Europske konvencije. Starije dijete u tom smislu ima pravo
izravnog sudjelovanja u postupku na način da izrazi svoje mišljenje i bude na-
zočno na ročištima kad se odlučuje o njegovim pravima. S druge strane ako
se odlučuje o pravima mlađeg djeteta, ono ima pravo neizravnog sudjelovanja
na način da bude zastupano po posebnom skrbniku.521 Ukoliko sudjelovanje i
zastupanje djeteta u sudskom postupku u kojem se odlučuje o njegovom pra-
vu na susrete i druženje nije osigurano, to može dovesti do povrede prava na
pravično suđenje.
Iz presuda Europskog suda u pogledu djetetovog sudjelovanja u postupku ned-
vojbeno proizlazi kako bi u postupcima u kojima se odlučuje o susretima i
druženju sudac trebao razgovarati s djetetom, imajući pri tom u vidu njegovu
dob i zrelost. Međutim, to nije apsolutno pravo, što znači da sud nije uvijek du-
žan saslušati dijete, premda neopravdani izostanak utvrđivanja njegove volje
može predstavljati povredu procesnopravne naravi. Dva su novija slučaja Eu-
ropskog suda za ljudska prava od posebnog značaja u pogledu konvencijskog
prava djeteta da bude saslušano: Sahin protiv Njemačke i Sommerfeld protiv
Njemačke.522
U predmetu Sahin protiv Njemačke nacionalni je sud odbio zahtjev izvanbrač-
nog oca za susretima i druženjem s tada dvogodišnjim djetetom, temeljeći svo-
518
13134/87, presuda od 25.03.1993.
519
25599/94, presuda od 23.09.1998. Newell, str. 14.
520
Tako je u predmetu Nielsen protiv Danske, 10929/84, presuda od 28.11.1988., dvana-
estogodišnjem dječaku dopušteno pokrenuti postupak u odnosu na povredu prava
počinjenu od strane njegove majke koja je imala isključivu roditeljsku skrb nad njim.
Citirano prema Vlaardingerbroek (1997), str. 153-175. Pravo djeteta da samostalno po-
kreće postupke pred Europskih sudom za ljudska prava je također istaknuto u okviru
Europske konvencije za ostvarivanje dječjih prava iz 1996. godine. CoE Explanatory
report, str. 2.
521
Killkely (2004), str. 80.-81.
522
Sahin protiv Njemačke, 30943/96, presuda od 08.07.2003., Sommerfeld protiv Njemačke,
3187/96, presuda od 08.07.2003. Jakovac-Lozić (2005), str. 904-916.
ju odluku na mišljenju psihologa koji je zaključio kako bi susreti i druženje

u okolnostima netrpeljivosti između roditelja bili u suprotnosti s djetetovom
dobrobiti. Volja djeteta nije bila ispitana, jer bi prema mišljenju psihologa u
takvim okolnostima postojala opasnost da dijete osjeća krivnju ukoliko bi se
donijela odluka u skladu s njegovim željama. Europski je sud u navedenom
slučaju utvrdio povredu procesnog prava djeteta da izrazi svoje mišljenje pred
sudom, što je posredno utjecalo i na očev položaj u postupku o susretima i
druženju. Premda je nacionalni sud s aspekta materijalnog prava donio isprav-
nu odluku u pogledu odbijanja prava na susrete i druženje radi zaštite djete-
tove dobrobiti, istodobno je počinio povredu procesnog jamstva iz članka 8.
Europske konvencije, s obzirom da u postupku pred nacionalnim sudom nije
ispitana volja djeteta koje je u završnom stadiju postupka imalo pet godina.
Prema stajalištu Europskog suda nacionalni se sud nije smio zadovoljiti izja-
vama vještaka o riziku ispitivanja djeteta, bez da uzme u obzir sve mogućnosti
korištenja posebnih mjera pri ispitivanju volje djeteta s obzirom na njegovu
ranu dob. Vještakinja nikada nije pitala dijete o ocu, te stoga nije imala pot-
pune informacije o odnosu otac - dijete, što je nužan preduvjet za utvrđivanje
stvarne volje djeteta i u tom smislu ostvarivanja ravnoteže između više suko-
bljenih interesa.523
U sličnom predmetu Sommerfeld protiv Njemačke nacionalni sud je volji dje-
vojčice (11 godina) koja je odbijala susrete i druženje s biološkim ocem dao
presudan značaj, te ih zbog njezinog čvrstog odbijanja nije odobrio smatrajući
kako susreti i druženje ne bi bili u skladu s njenim interesom i dobrobiti. Eu-
ropski je sud u ovom predmetu smatrao da je bilo nužno zatražiti mišljenje
psihologa u pogledu djetetovog neprijateljskog raspoloženja u odnosu na oca,
kao i savjet u pogledu postupnog razvijanja odnosa između oca i djeteta. Be-
zuvjetno poštivanje volje djeteta i onemogućavanje susreta i druženje u skladu
s njom, sud je ocijenio kao povredu prava na poštivanje očevog obiteljskog
života. Ova presuda sadrži važne upute nacionalnim sudovima da su dužni
zahtijevati stručno preispitivanje uzroka zbog kojih dijete ne želi ostvarivati
susrete i druženje s roditeljem. Nedostatak stručnog mišljenja psihologa u po-
gledu negativno izražene volje djeteta može predstavljati povredu procesnih
zahtjeva iz članka 8. Europske konvencije.524
Navedeni stavovi Europskog suda su od strane pojedinih autora naišli na kriti-
ke, posebice u pogledu zahtjeva za obaveznim stručnim mišljenjem psihologa
o jasno izraženoj volje starije djece koja odbijaju susrete i druženje s rodite-
523
Jakovac-Lozić (2005), str. 904-916.
524
Killkely (2005), str. 18-19.
ljem. Tako Fortin smatra da Europski sud neopravdano odbija međunarodnu

praksu koja poštuje odbijajući stav djeteta u postupcima ovrhe smatrajući kako
prisila djeteta na susrete i druženje ima kontraproduktivni učinak za razvijanje
odnosa između djeteta i roditelja.525
Osobiti značaj u postupcima koji se odnose na djecu ima vrijeme. Razlog tome
je opasnost odugovlačenja s postupkom koje ima za posljedicu de facto meri-
torno odlučivanje o relevantnim pitanjima.526 Stoga se smatra kako se adekvat-
nost poduzetih mjera radi ostvarivanja susreta i druženja, odnosno ponovne
uspostave obiteljskog života prosuđuje prema brzini njihove primjene. Razlog
tome je što protek vremena može imati nepopravljive posljedice za odnose
između roditelja i djeteta.527
Premda pravo na besplatnu pravnu pomoć u obiteljskopravnim stvarima nije
izravno zajamčeno čl. 6. niti čl. 8. Europske konvencije, iz presuda Europskog
suda jasno proizlazi da bi države stranke trebale imati obvezu pružanja besplat-
ne pravne pomoći u svim složenim obiteljskopravnim predmetima u kojima se
odlučuje o konvencijskim pravima, pa tako i o pravu na poštivanje obiteljskog
života, odnosno pravu na susrete i druženje.
Takvo je stajalište prvi put zauzeto u predmetu Airey protiv Irske,528 u kojem
gospođa Airey nije imala inancijskih mogućnosti da angažira odvjetnika radi
pokretanja sudskog postupka za razvod braka od naslinog muža. Europski je
sud zaključio kako je došlo do povrede prava na pristup sudu zajamčenog čl.
6., kao i procesnih jamstava sadržanih u čl. 8. Obje odredbe uključuju i pravo
na besplatnu pravnu pomoć: prva u smislu onemogućavanja eikasnog pristu-
pa sudu, a druga u smislu neispunjavanja pozitivne obveze države da osigura
pristup instrumentima zaštite obiteljskog života, u konkretnom slučaju mo-
gućnost podnošenja zahtjeva za razvod braka.529 Jednom je novijom odlukom
Europski sud ustrajao u svom ranije zauzetom stajalištu o pravu na besplatnu
pravnu pomoć u obiteljskopravnim predmetima, smatrajući da je u slučajevi-
525
Fortin (2005), str. 264-265 i 406.
526
Covezzi i Morselli protiv Italije, 52763/99, presuda od 09.05.2003. Vidi i Gomein (2007),
str. 145.
527
Ignaccolo-Zenide protiv Rumunjske, 31679/96, presuda od 25.01.2000. Jakovac-Lozić
(2005), str. 901.
528
6289/73, presuda od 26.02.2004.
529
Pravo na besplatnu pravnu pomoć još je jedno procesno pravo koje osim iz članka 6.
izvire i iz odredbe članka 8. Konvencije, odnosno onog njezinog dijela koji sadrži pozi-
tivnu obvezu države da zaštiti pravo na poštivanje obiteljskog života. Airey protiv Irske,
6289/73, presuda od 26.02.2004.
ma izdvajanja djeteta iz obitelji, država dužna roditeljima osigurati besplatnu

pravnu pomoć, posebice uzimajući u obzir da se radi o vrlo složenim i emoci-
onalo nabijenim predmetima.530 Kako se u ovoj vrsti postupaka ujedno odlu-
čuje i o susretima i druženju s roditeljima, tako se pravo na besplatnu pravnu
pomoć istodobno proteže i na ovu vrstu sudskih postupaka.
c) Povreda prava na susrete i druženje

Odredba čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima osim negativne ob-
veze u vidu zabrane od neopravdanog zadiranja u obiteljski život, sadrži i po-
zitivnu obvezu koja državama članicama nalaže osiguranje i potporu ostva-
rivanja prava na obiteljski život.531 Ovom se odredbom ujedno uz navedenu
materijalnopravnu zaštitu prava na poštovanje obiteljskog života pružaju i
procesnopravna jamstva u odnosu na postupke u kojima država zadire u obi-
teljski život.532
U tom smislu povreda članka 8. Europske konvencije može nastupiti zbog: a)
neopravdanog zadiranja u obiteljski život, b) zbog nepoduzimanja potrebnih
mjera radi osiguranja i podupiranja ostvarivanja prava na obiteljski život i c)
zbog nepoštivanja procesnih jamstava prilikom takvog zadiranja u obiteljski
život.
Povreda čl. 8. u obliku neopravdanog zadiranja u obiteljski život navedena pod
a) neće biti razmatrana u ovom radu, 533 s obzirom da samo povrede pod b) i
c) utječu na zaštitu prava na susrete i druženje. Pitanje nepoštivanja procesnih
jamstava razmatrano je u prethodnom odjeljku, dok će se na ovom mjestu
razmotriti materijalnopravni aspekti povrede navedena pod b) neizvršavanje
pozitivne obveze države radi osiguranja i podupiranja ostvarivanja prava na
obiteljski život, s obzirom da se ova povreda izravno odnosi na susrete i dru-
ženje.
Povrede prava na obiteljski život, odnosno prava na susrete i druženje će se
prikazati najprije u okviru javnopravnih odnosa, a potom u okviru privatno-
pravnih odnosa.
530
Vidi Eriksson protiv Švedske, 11373/85, presuda od 22.06. 1989, P,C and S protiv Ujedi-
njenog Kraljevstva, 56547/00, presuda od 16.07.2002. i Airey protiv Irske, 6289/73, pre-
suda od 26.02.2004. Bainham (2005), str. 472-473.
531
Bainham (2005), str. 217 i Miles i Lindley (2003), str. 225.
532
533
O tome više vidi u: Jakovac-Lozić (2005), str. 869-923 i Korać (2002), str. 249-262.
Neopravdano zadiranje države u obiteljski život pred Europskim sudom se

najčešće povezuje s javnopravnim postupcima zaštite osobnih prava i inte-
resa djeteta, primjerice upućivanje djeteta u ustanovu socijalne skrbi, smje-
štanje djeteta u udomiteljsku obitelj ili u odgojne ustanove, te lišavanje rodi-
teljske skrbi, a s tim u vezi i posvojenje djeteta.534 Svaka od navedenih mjera,
kao i pripadajuća odluka o susretima i druženju koja se mora donijeti u tim
postupcima, te eventualna kasnija odluka o premještaju djeteta (primjerice u
drugu ustanovu ili udomiteljsku obitelj) ili odluka o posvojenju, predstavlja-
ju potencijalnu povredu prava na poštivanje obiteljskog života. S obzirom da
se svaka od navedenih mjera za zaštitu osobnih prava djeteta (osim posvo-
jenja) mora izricati kao mjera privremene, a ne trajne naravi, s krajnjim ci-
ljem da se nakon provedenih mjera (npr. edukacije roditelja) obitelj ponovno
okupi,535 tada je nedvojbeno kako su susreti i druženje između roditelja i dje-
teta jedino sredstvo kojim se taj cilj može postići.536 Naime, susreti i druženje
ostaju jedina veza između djeteta i roditelja. Ukoliko se oni ne bi ostvarivali
došlo bi do međusobnog otuđivanja djeteta i roditelja, što bi predstavljalo
prepreku povratku djeteta u obitelj, odnosno njenom ponovnom okupljanju.
U tom smislu država temeljem čl. 8. ima pozitivnu obvezu da nastoji roditelje
i dijete ponovno sjediniti, tj. da svim članovima obitelji pruži mogućnost i
pomoć pri ostvarivanju susreta i druženja.537 Ova se obveza ne odnosi samo
na omogućavanje susreta i druženje u pojedinačnim slučajevima, već i na
obvezu zakonske implementacije mjera kojima će se omogućiti održavanje
obiteljskih veza. Neispunjavanje navedenih obveza od strane države pred-
stavlja povredu prava na susrete i druženje u vezi s pravom na poštivanje
obiteljskog života. 538
534
S obzirom da je posvojenje važna dugoročna mjera zaštite velikog broja djece koja se
prethodno nalaze u ustanovama ili kod udomitelja, nije uvijek moguće održavati kon-
ceptualnu razdvojenost ovih dviju mjera u odnosu na zaštitu ljudska prava. Bainham
(2005), str. 471.
U
postupke javnopravne naravi kojima se zadire u obiteljski život također se ubrajaju izri-
canje mjera izgona iz države u kojoj osoba ima obitelj, kao i postupci lišavanja slobode pri-
mjerice zbog izdržavanja kazne zatvora. U ovim slučajevima se roditelj izdvaja iz obiteljske
zajednice u kojoj dijete ostaje. Korać (2002), str. 262-263 i Gomein (2007), str. 142.
535
Killkely (2004), str. 74. Ponekad najbolji interes djeteta i krajnji cilj nije privremeno, već
trajno zbrinjavanje djeteta na drugi način npr. posvojenjem. Musić (2005), str. 373.
536
Görgülu protiv Njemačke, 74959/01, presuda od 26.02.2004. Vidi i Jakovac-Lozić (2005),
str. 920-921 i Smith (2005), str. 317.
537
Bainham (2005), str. 472., Gomein (2007), str. 144. i Kikelly (2004), str. 74-75.
538
Olsson protiv Švedske, 13441/87, presuda od 24.03.1988. i Scozzari i Giunata protiv Itali-
je, 39221/98 i 41963/98, presuda od 13.07.2000. Vidi i Gomein (2007), str. 144.
Takva povreda prava na obiteljski život ustanovljena je u slučaju Johansen pro-

tiv Norveške539 u kojem je majka lišena roditeljske skrbi i prava na susrete i
druženje s tek rođenim djetetom. Europski sud je utvrdio da je oduzimanje
prava na susrete i druženje u potpunoj suprotnosti s privremenom naravi po-
duzete mjere i ciljem ponovnog uspostavljanja obiteljskog života majke i dje-
teta.540 Isto tako je i u drugom slučaju Olsson protiv Švedske541 pravo na susrete
i druženje faktički ograničeno time što je troje djece smješteno u tri različite
udomiteljske obitelji, koje su međusobno bile izrazito udaljene, kao i u odnosu
na prebivalište roditelja. Sud je utvrdio da je to bilo u suprotnosti s krajnjom
svrhom poduzete mjere za zaštitu interesa djeteta - ponovnom uspostavom
obiteljskog života djece i roditelja. Ostvarivanje susreta i druženja je faktički
bilo onemogućeno. 542
Trajanje udomiteljstva (5,6 i 7 godina), kao i odsustvo kontinuiranog i čestog
kontakta između djece i roditelja uključujući i nedostatak nastojanja za po-
novnom uspostavom obiteljske zajednice od strane nadležnih socijalnih službi
također su doveli do povrede prava na poštivanje obiteljskog života u slučaju
K.A. protiv Finske.543
Pozitivna obveza države da poduzme potrebne mjere radi osiguranja i podupi-
ranja ostvarivanja prava na obiteljski život koja ulazi u područje privatnoprav-
nih odnosa u prvom redu jest dužnost države da poduzme eikasne mjere radi
provedbe ovrhe susreta i druženja.544 Često citiran primjer povrede čl. 8. zbog
neprovođenja ovrhe predaje nezakonito zadržanog djeteta jest slučaj Ignacco-
lo-Zenide protiv Rumunjske545 u kojem je otac s kojim su djeca ostvarivala pra-
vo na susrete i druženje nezakonito zadržao djecu u Rumunjskoj, te ih odbijao
vratiti majci u Francusku. Premda je sud u Bukureštu temeljem Haške konven-
cije o međunarodnoj otmici djece naložio povratak djece, ovrha nikad nije bila
provedena. To je dovelo do proteka vremenskog razdoblja od 7 godina u kojem
je majka djecu vidjela samo jednom. Europski sud je utvrdio povredu čl. 8., jer
539
17383/90, presuda od 25.03.1993.
540
Citirano prema Van Bueren, G. (1997), str. 1-2.
541
13441/87, presuda od 24.03.1988.
542
543
27751/95, presuda od 14.01.2003. Musić (2005), str. 375.
544
Premda pitanje državne intervencije – ovrhe privatnopravnih odnosa (susreta i druže-
nja) zapravo predstavlja javni aspekt privatnopravnog odnosa, što razgraničenje izme-
đu javnog i privatnog prava u ovom području obiteljskog prava donekle čini nejasnim.
545
31679/96, presuda od 25.01.2000.
je sud u Bukureštu propustio poduzeti potrebne mjere (provesti ovrhu) radi

zaštite prava majke na povratak djece.546
Povreda čl. 8. zbog propusta provođenja ovrhe susreta i druženja utvrđena je u
dva predmeta novijeg datuma.
U poljskom slučaju Zawadka protiv Poljske547 ocu koji se neformalno sporazu-
mio s majkom o susretima i druženju s djetetom povrijeđeno je pravo iz čl. 8.
time što je majka neprestano onemogućavala susrete i druženje, a ovrha nije
provedena s obzirom da sporazum između roditelja nije predstavljao ovršnu
ispravu. Povrh toga ocu nije bila pružena nikakvu pomoć unatoč činjenici što
je od suda, kao i od nadležnih tijela socijalne skrbi u više navrata duže vrijeme
tražio pomoć.
U hrvatskom slučaju Karadžić protiv Hrvatske548 država je također propusti-
la provesti postupak ovrhe odluke o susretima i druženju pri čemu je osim
povrede prava na obiteljski život utvrđena i povreda prava na suđenje u ra-
zumnom roku. Europski je sud ustanovio kako hrvatska tijela (sud i policija)
nisu poduzela eikasne mjere kojima bi se ovrha provela, tj. dijete pronašlo i
vratilo majci u Njemačku. U postupku pred Europskim sudom je utvrđeno
da policija nije poduzela nužne i eikasne mjere radi pronalaženja djeteta, a
sud niti jednu od samo dvije izrečene mjere (novčana kazna i kazna zatvora)
nije proveo do kraja. Protok vremena (oko 4 godine) uslijed kojeg je došlo do
izmijenjenih okolnosti i do nepopravljive štete u odnosu na emocionalnu vezu
između djeteta i odvojenog roditelja izravno su doveli do povrede prava na
obiteljski život.549
U slučajevima u kojima je ponašanje roditelja koji živi s djetetom, a ne i postu-
panje državnih tijela bilo isključiva prepreka za ostvarivanje susreta i druženja,
Europski sud nije utvrdio povredu čl. 8.550 Međutim kad jedan roditelj otme
dijete onemogućivši drugom roditelju i djetetu ostvarivanje njihovog prava na
obiteljski život, a nadležna tijela ne pronađu dijete, ne vrate oduzeta prava i
ne kazne roditelja koji je dijete nezakonito oduzeo i zadržao, tada dolazi do
546
Bainham (2005), str. 181-182.
547
48542/99, presuda od 23.06.2005. Vidi Killkely (2007), str., 10-13. i prijevod presude u
Radaković (2006), str. 167-173.
548
35030/04, presuda od 15.12.2005.
549
Killkely (2007), str., 10-13
550
Glaser protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 32346/96, presuda od 19.09.2000. i Nuutinen pro-
tiv Finske, 32842/96, presuda od 27.6.2000. Vidi Gomein (2007), str. 143
povrede čl. 8., bez obzira radi li se o otmici unutar države ili izvan njezinih
granica.551
Iz opisanih slučajeva javnopravne i privatnopravne naravi jasno je izražen stav
Europskog suda za zaštitu ljudskih prava – čvrsta i dosljedna zaštita prava na
poštivanje obiteljskog života koja se u slučajevima odvojenog života djeteta
i roditelja ostvaruje redovitim susretima i druženjem. U tom smislu postoji
pozitivna obveza države da pruži svaku vrstu pomoći, kao i da dosljedno pro-
vede započete postupke ovrhe kako bi se pravu na susrete i druženje jamčila
eikasna i potpuna pravna zaštita. Jedina prepreka koja se na tom putu može
pojaviti jest djetetova dobrobit, ali ne kao samostalan i isključivi razlog za odu-
stajanje od zaštite prava na susrete i druženje, već samo kao jedan od važnijih
čimbenika.
d) Sukob prava zajamčenih člankom 8. Europske konvencije i položaj načela

djetetove dobrobiti
Čl. 8. Europske konvencije s jedne strane jamči pravo na poštovanje obitelj-
skog života, što uključuje pravo na susrete i druženje, a s druge strane dopušta
državi zadiranje u obiteljski život ukoliko je to nužno radi zaštite "zdravlja i
morala," odnosno "prava i sloboda."
Ovlaštenici prava na susrete i druženje su roditelji, dijete, srodnici, kao i neke
druge osobe,552 dok je ovlaštenik prava na "zaštitu zdravlja i morala" u ovoj vrsti
postupaka u pravilu dijete. Prethodno je navedeno kako do povrede, pa tako i
do sukoba navedenih prava u odnosu na susrete i druženje, može doći u okviru
privatnopravnih i u okviru javnopravnih odnosa. U pogledu privatnopravnih od-
nosa na suprotnim se stranama najčešće pojavljuju roditelji djeteta, s djetetom na
strani jednog od njih, dok se u okviru javnopravnih odnosa na jednoj strani po-
javljuju roditelji, a na drugoj država koja štiti djetetovo zdravlje i prava.553 Zajed-
ničko je navedenim postupcima isticanje načela djetetove dobrobiti kao temelj-
nog načela prema kojem bi se nastali sporovi trebali rješavati, premda ovo načelo
nigdje u Konvenciji nije izričito navedeno.554 U literaturi se često nailazi na stav
kako je od temeljne važnosti da nacionalni sudovi, kao i Europski sud Konvenciju
tumače fokusirajući se na dijete kolikogod je to moguće, te da ne dopuste da rodi-
551
Gomein (2007), str. 143.
552
Vidi supra, III.2.B.a.
553
Vidi supra, III.2.B.b.
554
Fortin (2005), str. 56.
telji svoja vlastita prava ostvaruju na račun prava vlastite djece.555 Ovo je stajalište
u skladu s tradicionalnom interpretacijom djetetovog najboljeg interesa prema
kojoj se sporovi među članovima obitelji trebaju rješavati na način da se djetetova
dobrobit uzima kao najvažniji i odlučujući čimbenik. Pri tome je svaki interes ili
pravo odrasle osobe podređeno ispitivanju najboljeg rješenja za dijete.556
Na koji način Europski sud u novije vrijeme pristupa rješavanju sukoba pra-
va između roditelja i djece, odnosno roditelja i države i koju ulogu u novijoj
sudskoj praksi zauzima načelo djetetove dobrobiti prikazat će se najprije u po-
dručju privatnopravnih, a potom u području javnopravnih odnosa.
Sadržaj i položaj načela djetetovog najboljeg interesa u postupku rješavanja
sukoba prava između više članova obitelji je sporan, 557 premda bi prema već
uvriježenom stajalištu trebao predstavljati ključ za njegovo rješavanje. Novije
odluke Europskog suda jasno pokazuju kako prilikom odlučivanja o sukobu
prava između članova obitelji standard najboljeg interesa djeteta više nema
primarnu ulogu kakvu je imao donedavno. U skladu s tim stajalištem Europski
je sud posebice u predmetima novijeg datuma zaključio da je ukidanje susreta
i druženja između roditelja i djeteta predstavljalo mjeru koja nije "nužna", niti
je u skladu s konvencijskim ciljem zaštite obiteljskog života i koja je dovela do
povrede prava na njegovo poštivanje, unatoč činjenici što su vještaci procijeni-
li da su upravo susreti i druženje u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.558
555
Fortin (2007), str. 215.
556
Herring (1999), str. 223 i Eekelaar (2002) , citirano prema Bainham (2003), str. 82-83.
557
Prigovara mu se ekstremna neodređenost, neograničena diskrecija suca u okviru stan-
darda djetetove dobrobiti, potpuno zanemarivanje prava i interesa ostalih osoba u ko-
rist djetetove dobrobiti. Fortin (2005), str. 248
558
U slučaju Elsholz protiv Njemačke, 25735/94, presuda od 13.07.2000., ocu nisu dopušteni
susreti i druženje s djetetom koje se tome čvrsto protivilo, a za trajanja postupaka pred
nacionalnim sudom je imalo 4 i 5 godina. Sud je odluku temeljio na mišljenju vještaka
da bi susreti i druženje bili u suprotnosti s djetetovom dobrobiti, te je odbio prijedlog
oca da se stručno procjeni djetetovo odbijanje od strane psihologa, smatrajući kako je
dijete pod negativnim utjecajem majke. Isti stav je sud zauzeo i u predmetu Sommerfeld
protiv Njemačke ( 3187/96, presuda od 08.07.2003.) u kojem je jedanaestogodišnja kćer
odbijala susrete i druženje s ocem, a nacionalni sud također nije prihvatio zahtjev oca
za procjenom psihologa u pogledu djetetovog odbijajućeg ponašanja, te nije dopustio
susrete i druženje pozivajući se na djetetovu dobrobit. U predmetu Sahin protiv Njemač-
ke, 30943/96, presuda od 08.07.2003. sud je utvrdio povredu prava na obiteljski život
u odnosu na izvanbračnog oca kojem nisu bili dopušteni susreti i druženje s djetetom
koje je imalo 3, 4 odnosno 5 godina u vrijeme trajanja postupaka pred nacionalnim
sudom. Odluka se temeljila na mišljenju vještaka da s obzirom na konlikte između
roditelja susreti i druženje nisu u interesu djeteta. Citirano prema Fortin (2005), str. 264
i Jakovac-Lozić (2005), str. 919-922
Navedeni pristup Europskog suda je u skladu s teorijskim promišljanjem J.

Eekelaara o novoj koncepciji rješavanja sukoba prava između članova obite-
lji559 prema kojoj je u pronalaženju najboljeg rješenja potrebno s jedne strane
ispitati pozitivne učinke jedne odluke za sve članove obitelji, te ih usporedi-
ti s negativnim učincima suprotne odluke, također u odnosu na sve članove
obitelji. Rješenje za koje bi se sud trebao opredijeliti je ono koje bi proizvelo
najmanju moguću štetu u odnosu na sve odrasle osobe, a da pri tome nema
nikakve štete za dijete. Takva odluka za dijete možda ne bi bila najbolja mo-
guća - kako je to prema načelu djetetovog najboljeg interesa - ali bi se šteta
rasporedila na sve članove obitelji podjednako. Usmjerimo li ponovno pažnju
na kritizirano načelo najboljeg interesa djeteta, može se primijetiti kako ono
omogućava sucima "pasivnost" u rješavanju problema sukoba prava i interesa,
s obzirom da s jedne strane nisu dužni posvetiti pažnju pravima i interesima
ostalih članova obitelji, nego samo interesima djeteta, a s druge strane im do-
pušta da svoju ulogu sudovanja najčešće prepuštaju psiholozima, psihijatrima
i drugim stručnim osobama koje izrađuju i sudu dostavljaju svoja mišljenja u
odnosu na dijete. Navedena stručna mišljenja u većini se slučajeva preoblikuju
u sudsku odluku.560
Unatoč takvim stavovima koji su u novije vrijeme zastupljeni u praksi Europ-
skog suda za ljudska prava, načelo dobrobiti djeteta se kao ključ rješavanja su-
koba prava između više članova obitelji, kao i više djetetovih prava međusobno
i dalje zadržalo u pojedinim vrstama predmeta. Primjer za to su predmeti pri-
vatnopravne naravi u kojima Europski sud odlučuje o sukobu djetetovog prava
da znade svoje porijeklo (što podrazumijeva djetetovu dugoročnu dobrobit) i
prava biološkog oca na susrete i druženje s jedne strane, te prava djeteta na sta-
bilnost koju uživa u obitelji u kojoj živi, kao i prava obitelji koja o njemu skrbi
na poštivanje obiteljskog života s druge strane. Svako od navedenih prava je
međusobno suprotstavljeno. Ovdje istodobno dolazi i do sukoba dvaju djete-
tovih prava međusobno: prava na stabilnost i kontinuitet postojećeg ustanov-
ljenog obiteljskog života s jedne strane i prava na saznanje vlastitog porijekla
što uključuje i pravo na zaštitu obiteljskog života u odnosu na biološkog rodi-
telja s druge strane. U sukobu ovih dvaju djetetovih prava Europski sud daje
prednost pravu na saznanje vlastitog porijekla, jer bez saznanja vlastitog pori-
jekla dijete niti nema mogućnost razviti obiteljski život u tom smjeru. Dakle,
u odnosu između prava djeteta da znade svoje porijeklo i prava na postojeći
stabilan obiteljski život, pravo djeteta na saznanje vlastitog porijekla je prema
stajalištu suda u takvim odnosima jače zaštićeno pravo koje je u dugoročnom
559
Eckelaar (2002), str. 243-244.
560
Eckelaar (2002), str. 243-244 i Fortin (2005), str. 249
interesu djeteta. Time se ujedno štiti i pravo biološkog oca na poštivanje obi-
teljskog života. 561
U kontekstu javnopravnih odnosa Europski sud često naglašava da je održa-
vanje obiteljskih veza u djetetovom interesu, jer njihov raskid znači potpuno
odvajanje od obiteljskih korijena.562 Izdvajanje djeteta iz obitelji je ponekad
nužno radi zaštite djetetovog zdravlja i dobrobiti, kad ono mora biti opravdano
u skladu s čl. 8. st. 2. Europske konvencije563 U slučajevima u kojima se dijete
izdvaja iz obitelji i smješta u socijalnu ustanovu ili udomiteljsku obitelj, potre-
ba za ukidanjem prava na susrete i druženje mora biti podvrgnuta strožem i
zahtjevnijem ispitivanju u odnosu na ispitivanje osnova za izdvajanja djeteta
iz obitelji.564 Ovo je stajalište razumljivo s obzirom da se izdvajanjem djetete
iz obitelji i dalje nastoji ponovno uspostaviti obiteljski život nakon što budu
otklonjeni razlozi izdvajanja, za razliku od ukidanja susreta i druženja čime se
u potpunosti prekidaju obiteljski kontakti s djetetom, s opasnošću potpunog
međusobnog otuđenja.
Obilježje i krajnji cilj postupaka javnopravne naravi kojima se dijete izdvaja iz
obitelji su: privremenost i uspostava ponovnog zajedništva roditelja i djeteta
nakon što se otklone razlozi zbog kojih je dijete izdvojeno iz obitelji.565 Pri
tome se u praksi Europskog suda u pravilu ističe kako sud treba pronaći rav-
notežu između interesa djeteta da ostane pod javnom skrbi i interesa roditelja
da se ponovno uspostavi obiteljski život. Pri pronalaženju ravnoteže navodi se
nadalje kako sud treba posebnu pozornost pokloniti najboljem interesu dje-
teta.566 Tako je u predmetu Görgülü protiv Njemačke567 u kojem izvanbračnom
561
Yousef protiv Nizozemske, 3371/96, presuda od 05.11.2002. Fortin (2005), str. 397.
S
obzirom na porast broja muškaraca koji u životima djece igraju uloge očeva (premda to
biološki nisu) i s obzirom na isticanje važnosti prava djeteta da znade svoje porijeklo, u
budućnosti je za očekivati da se izbor između stabilnosti obiteljske zajednice i prava djeteta
na istinu o svom porijeklu, odnosno na izbor između dva potencijalna oca, svede na po-
stojanje više očeva (socijalnog i biološkog) jednog djeteta, od kojih će svaki od njih igrati
svoju ulogu. Tim više što se danas pravo na susrete i druženje ne temelji samo na biološkoj
vezi, već na važnijoj socijalnoj komponentni uloge oca. Zakonska mogućnost da dijete ima
samo dva roditelja u budućnosti bi se mogla dovoditi u pitanje. Bainham (2005), str. 197
562
Citirano prema Jakovac-Lozić (2005), str. 902.
563
Miles i Lindley (2003), str. 226
564
Elsholz protiv Njemačke, 25735/94, presuda od 13.07.2000. Jakovac-Lozić (2005), str.
908. i Brooks-Gordon i Bainham, A. (2004), str. 270
565
Killkely (2004), str. 74.
566
Killkely (2006), str. 10-11 i Jakovac-Lozić (2005), str. 893
567
74969/01, presuda od 26.02.2004.
ocu nije omogućio redovite susrete i druženje s djetetom smještenim u udo-

miteljsku obitelj, smatrajući da bi odvajanje od udomitelja bilo štetno za dijete
i njegovu dobrobit, Europski sud utvrdio povredu prava na obiteljski život s
obzirom da je nacionalni sud zanemario važnost biološke veze između djeteta
i oca, pri čemu je ujedno bio dužan usporediti djetetovu dugoročnu i kratko-
ročnu dobrobit. Kratkoročne posljedice uzrokovane stresom zbog povreme-
nog odvajanja od udomitelja su trebale biti razmatrane u odnosu na dugoroč-
ne posljedice koje bi uzrokovala trajna odvojenost biološkog oca od djeteta,
a time i potpuno onemogućavanje eventualne ponovne uspostave obiteljske
zajednice.568
Kad redovito ističe kako nacionalni sudovi u postupcima javnopravne nara-
vi trebaju pronaći ravnotežu između interesa djeteta da ostane pod javnom
skrbi ili kod udomitelja s jedne strane i interesa roditelja da se ponovno uspo-
stavi obiteljski život s druge strane,569 Europski sud istovremeno zanemaruje
činjenicu da dijete smješteno pod javnu skrb ili kod udomitelja, istovreme-
no također ima dva međusobno suprotstavljena interesa: 1. interes da ostane
pod javnom skrbi radi zaštite zdravlja i dobrobiti i 2. interes da se ponovno
uspostavi obiteljski život s roditeljima. Potonji interes djeteta da se ponovno
uspostavi obiteljski život s roditeljem podudara se s interesom roditelja da se
uspostavi obiteljski život s vlastitim djetetom. U tom smislu interesi djeteta i
roditelj zapravo nisu u sukobu, već su istovjetni - ponovna uspostava zajednič-
kog obiteljskog života.
Dakle, po prirodi stvari navedeni interesi djeteta i roditelja za ponovnom uspo-
stavom obiteljskog života ne mogu biti na suprotnim stranama, ne mogu biti u
sukobu, niti mogu jedan drugoga premašiti. Jedina prepreka koja stoji na putu
ostvarivanja zajedničkog interesa djeteta i roditelja da ponovno žive u obitelji
jest zaštita djetetovog zdravlja (djetetove dobrobiti) koje je u momentu njego-
vog izdvajanja bilo ugroženo. U tom smislu se pozitivna konvencijska obveza
države sastoji u što hitnijem otklanjaju navedene prepreke kroz kreativnost u
pronalaženju rješenja koji bi bili pravedni prema interesima roditelja (i djete-
ta), odnosno u promicanju susreta i druženja između roditelja i djeteta kako
ne bi došlo do otuđenja, već do ponovnog sjedinjenja obitelji. Ukidanje susreta
i druženja u ovakvim okolnostima, kao i nepoduzimanje svih potrebnih mjera
radi ponovne uspostave zajedničkog obiteljskog života ne znači zaštitu djete-
tove dobrobiti, već dvostruku povredu prava na poštivanje obiteljskog života,
kako u odnosu na roditelja, tako i u odnosu na dijete.
568
569
Može se zaključiti kako se prema najnovijim stajalištima Europskog suda za

ljudska prava sukob prava zajamčenih člankom 8. Europske konvencije ne rje-
šava jednostranim uvažavanjem djetetove dobrobiti, već razmatranjem odnosa
svih sukobljenih prava. Međutim, ono što na prvi pogled izgleda kao davanje
prednosti interesima roditelja pred interesima djeteta, napokon se ipak može
promatrati kao zaštita njihovog zajedničkog dugoročnog interesa i dobrobiti –
tj. zaštita prava na susrete i druženje, a time i prava na obiteljski život koje i jest
primarni objekt konvencijske zaštite.
e) Zaključni osvrt
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava jamči zaštitu prava na susrete
i druženje, kao i određena procesna prava svim ljudima jednako, ne praveći
pri tom razliku između odraslih osoba i djece. Procesna se prava protežu na
sve stadije postupka, a u određenim slučajevima i na određeno vrijeme prije
njegovog formalnog pokretanja. Značajno je procesno pravo djeteta da samo-
stalno pokrene postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, pri čemu
je nekada bila Komisija, a danas je Sud prethodno dužan dati svoju ocjenu u
pogledu djetetove sposobnosti da bude samostalna stranka u postupku. Odbi-
jajuća volja djeteta u pogledu susreta i druženje s roditeljima se u praksi Eu-
ropskog suda ne poštuje bezuvjetno, pa makar se radilo i o starijem djetetu.
U takvim je slučajevima nužna stručna procjena uzroka djetetovog odbijanja
susreta i druženje.
Premda se pristup suda u odnosu na krug ovlaštenika zaštite prava na susrete
i druženje, te u odnosu na procjenu povrede navedenog prava razlikuje ovisno
o vrsti postupka u kojem se tvrdi da je do povrede došlo (u pogledu javno-
pravnih ili privatnopravnih odnosa), kroz sve odluke Europskog suda ističe
se jedinstveni konvencijski cilj – stroga i dosljedna zaštita prava na susrete i
druženje, a time i prava na poštivanje obiteljskog života. Jačina zaštite nave-
denog prava u novije vrijeme seže do te mjere da se ono štiti čak i onda kad to
nije u skladu s trenutnom (a možda i dugoročnom) djetetovom dobrobiti, što
u stručnim krugovima ponekad nailazi na otpor. Opravdanje za ovakav stav,
osim potrebe za poštivanjem prava svih članova obitelji i postizanjem ravno-
teže među njima, sud pronalazi i u odmjeravanju kratkoročne kroz dugoročnu
djetetovu dobrobit, te u obveznom stručnom ispitivanju uzroka djetetovog od-
bijanja kontakta s roditeljem, kako bi se poduzele odgovarajuće mjere u pogle-
du njihovog otklanjanja. Čini se kako je nastojanje Europskog suda da sačuva
obiteljske veze kad god za to postoji i najmanja mogućnost primarna misao
vodilja u području zaštite prava na poštivanje obiteljskog života, osim u onim
slučajevima u kojima su vitalni interesi i egzistencija djeteta bitno ugroženi. U
tu se svrhu kroz obrazloženja odluka Europskog suda države stranke uporno

nastoje potaknuti na poduzimanje što većeg broja raznovrsnih zakonodavnih
i sudskih mjera kako bi se obitelj sačuvala, jer je prema mišljenju suda upravo
postojanje obitelji jedan od čimbenika djetetove dugoročne dobrobiti.
Osim temeljnog zadatka osiguravanja zaštite temeljnih ljudskih prava i slobo-
da pred Europskim sudom za ljudska prava,što smo opisali u prethodnom po-
glavlju, Vijeće Europe i dalje provodi aktivan program rada u području obitelj-
skog prava s ciljem usklađivanja na europskoj razini. Ono nastoji promovirati
zajedničku politiku u području obiteljskog prava zemalja članica donošenjem
niza preporuka i konvencija, od kojih su dvije novije konvencije od posebnog
značaja u pogledu ostvarivanje prava na susrete i druženje: Konvencija o ostva-
rivanju dječjih prava iz 1996. i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz
2003. godine.
Slijedi prikaz Konvencije o ostvarivanju dječjih prava, kao i Konvencije o kon-
taktima, od kojih bi posljednja trebala imati ključnu ulogu za usklađivanje ma-
terijalnog prava u području zaštite prava na susrete i druženje na europskom
kontinentu.
C. Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (1996)570

Svrha donošenja Europske konvencija o ostvarivanju dječjih prava571 je bila
pronalaženje praktičnog načina ostvarivanja materijalnih prava djece zajamče-
nih Konvencijom o pravima djeteta, odnosno odgovor Vijeća Europe na njezin
zahtjev sadržan u čl. 4., prema kojem su države stranke dužne poduzeti sve
odgovarajuće zakonske, administrativne i druge mjere radi implementacije za-
jamčenih prava djeteta.572
Cilj Konvencije izražen u njezinom uvodnom dijelu jest zaštita djetetovog naj-
boljeg interesa, kreiranjem određenih procesnih mehanizama kojima se podu-
pire ostvarivanje djetetovih prava u određenim obiteljskopravnim postupcima
pred sudom (čl. 1. st. 1. i 2.). Obiteljskopravni postupci u kojima se Konvencija
570
Stupila je na snagu 01.07.2000. godine, a u Hrvatskoj 01. 08. 2010. Na dan 05. 05. 2011.
na snazi je u 16 država: Austrija, Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Republika Hr-
vatska, Finska, Francuska, Italija, Latvija, Makedonija, Moldavija, Njemačka, Poljska,
Slovenija, Turska i Ukrajina.
571
U hrvatskoj literaturi više vidi u: Hrabar (1996), str. 391-405., te u Hrabar (2002/1), str.
329-342.
572
Hrabar (2002/1), str. 332., Fortin (2005), str. 65. i 199 i Bainham (2005), str. 577.
treba primjenjivati ne speciiciraju se posebno,573 ali se ipak zbog velikog zna-

čaja za djetetov život ističu postupak određivanja djetetovog prebivališta (od-
nosno s kojim će roditeljem dijete živjeti), te postupak odlučivanja o susretima
i druženju (čl. 1. st. 3.).574
Konvencija se primjenjuje na djecu do navršene 18. godine života, bez obzira
jesu li prije toga stekla poslovnu sposobnost (čl. 1. st. 1.). Slijedi prikaz drugog
dijela Konvencije koji sadrži odredbe o procesnim instrumentima čija je svrha
promicanje ostvarivanja prava djece. Riječ je o odredbama koje su ujedno od
posebnog značaja za ostvarivanje djetetovog prava na susrete i druženje u sud-
skom postupku, a to su: a) odredbe o procesnim pravima djeteta, b) odredbe
o ulozi suda575i djetetovog zastupnika, te c) odredbe o alternativnim načinima
rješavanja sporova i pružanju pravne pomoći.
a) Procesna prava djeteta

Temeljna procesna prava djeteta su regulirana dvjema središnjim odredba-
ma Konvencije u čl. 3. i čl. 4.576 Premda dijete u pravilu nema pravni položaj
stranke u postupku u kojem se odlučuje o njegovim interesima, odredbom
čl. 3. jamči mu se pravo na aktivno sudjelovanje, a odredbom čl. 4. pravo na
imenovanje posebnog zastupnika. Pored navedenih prava, djetetu se jamče
i neka dodatna procesna prava sadržana u odredbi čl. 5. Konvencije, o ko-
jima će također biti riječi. Odredbom čl. 3. dijete u sudskom postupku ima
pravo: a) dobiti sve relevantne informacije, b) dobiti savjet i izraziti svoje mi-
šljenje577 i c) biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova
mišljenja, kao i donesene odluke. Čl. 3. sadrži "logičnu cjelinu kojom dijete
postaje aktivna stranka u postupku, a navedena prava su sinkrona i sukce-
sivna, jer ostvarivanje prethodnog implicira daljnje pravo."578 Dijete može
ostvarivati navedena procesna prava ukoliko je dovoljno zrelo i ima spo-
573
Države stranke se obvezuju da označe najmanje tri vrste sudskih postupaka u kojima će
se Konvencija primjenjivati (čl. 1. st. 4.)
574
CoE Explanatory report 1996 a, str. 3 i Hrabar (2002/1), str. 333-334.
575
Premda se ovim odredbama obuhvaćaju i upravna tijela, za potrebe ovog rada govoriti
će se o ulozi sudova imajući u vidu da su za donošenje odluka o susretima i druženju u
Republici Hrvatskoj isključivo nadležni sudovi.
576
577
To ne znači da je sud strogo vezan za mišljenje djeteta, već da bi njegovo mišljenje tre-
balo sudu predstavljati izvjesnu smjernicu pri odlučivanju, koja bi trebala postati upitna
samo u slučajevima u kojima je u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.
578
Hrabar (2002/1), str. 335.
sobnost razumijevanja, a procjena o tome se prepušta nacionalnim pravnim

sustavima kroz određivanje čvrstih dobnih granice ili kroz procjenu suda u
svakom pojedinačnom slučaju.579
Odredbom čl. 4. djetetu se jamči pravo na posebnog zastupnika u obiteljsko-
pravnim postupcima u kojima postoji sukob interesa između djeteta i osoba
koje ostvaruju roditeljsku skrb, a nacionalni pravni sustavi su ih dužni u zako-
nu speciicirati. Pravo na posebnog zastupnika dijete može ostvarivati teme-
ljem vlastitog zahtjeva ili temeljem obveze suda da ga u određenim slučajevi-
ma imenuje ex ofo, što će ovisiti o rješenjima unutarnjeg prava.580
Postavlja se pitanje posebnog zastupanja djeteta u postupcima koji nisu for-
malno naznačeni kao postupci u kojima postoji sukob interesa. Naime, su-
kob interesa između djeteta i roditelja može postojati i u postupku razvoda
braka u kojem se odlučuje o susretima i druženju, a da dijete pri tom nema
pravo na posebnog zastupnika s obzirom da ova vrsta postupka nije izričito
određena zakonom.581 Rješenje se može pronaći u odredbi čl. 5. Konvencije,
premda se ono u tom slučaju ograničava samo na stariju djecu, odnosno
na onu koja su dovoljno zrela za izražavanje vlastite volje. Naime, dodatna
procesna prava sadržana u čl. 5. Konvencije odnose se na pravo djeteta da
samostalno izabere osobu koja će mu pomoći izraziti svoje mišljenje pred
sudom, pravo djeteta da zahtjeva vlastitog zastupnika, a u određenim slu-
čajevima i odvjetnika, kao i da ga ovlasti za zastupanje, te pravo djeteta da
poduzme neke ili sve procesne radnje koje mogu poduzimati stranke u po-
stupku. Dakle, može se zaključiti kako se pravo na posebnog zastupnika iz čl.
4. razlikuje od prava na zastupnika po izboru djeteta iz čl. 5. po tome što u
slučajevima zastupanja djeteta prema čl. 4. mora postojati očiti sukob intere-
sa djeteta i osobe koja ga redovno zastupa, tj. ova vrsta postupaka mora biti
određena zakonom, dok to nije nužno u slučajevima imenovanja zastupnika
iz čl. 5. Dok u prvu skupinu postupaka ulaze primjerice oduzimanje rodi-
telju prava da živi sa svojim djetetom ili lišavanje roditeljske skrbi, u drugu
skupinu ulaze ona pitanja koja se mogu pojaviti u bilo kojoj vrsti obiteljsko-
pravnih postupaka (primjerice postupak razvoda braka u kojem se odlučuje
o susretima i druženju).582
579
Hrabar (2002/1), str. 337.
580
CoE Explanatory report 1996a, str. 6.
581
Fortin (2005), str. 200.
582
Pitanje prava djeteta na vlastitog zastupnika u ovoj vrsti postupaka, uključujući i po-
stupke o susretima i druženju, u većini suvremenih pravnih sustava još uvijek predstav-
lja sporno pitanje. Vidi supra,II.7.
b) Dužnosti suda i djetetovih zastupnika

Dužnosti suda su sadržane u odredbama čl. 6., 7., 8. i 9., dok su dužnosti dje-
tetovog zastupnika nabrojane u odredbi čl. 10. Konvencije.
Sud je u postupcima donošenja odluka u kojima se odlučuje o djetetovim inte-
resima dužan prikupiti sve relevantne informacije koje može dobiti od djeteta,
zatim osobe koja ostvaruje roditeljsku skrb, posebnog zastupnika djeteta, kao
i svake druge osobe za koju smatra da ima potrebna saznanja u vezi s dje-
tetom. Sud je nadalje dužan osigurati ostvarenje djetetovog prava da dobije
sve potrebne informacije.583 Kako bi stekao uvid u djetetova razmišljanja sud
je dužan, po mogućnosti osobno i ukoliko to nije u suprotnosti s njegovom
dobrobiti, savjetovati se s djetetom ili u tu svrhu odrediti odgovarajuću osobu
(primjerice socijalnog radnika). Premda je sud dužan saslušati dijete osobno i
bez nazočnosti drugih osoba poput roditelja, ove informacije ne bi smjele biti
nedostupne i nepoznate strankama u postupku (roditeljima), u skladu s pravi-
lima nacionalnog prava. Informiranje djeteta, kao i savjetovanje su djetetova
prava, a sudovi su dužni poštovati ih u skladu s djetetovom zrelošću i sposob-
nošću razumijevanja.584
Sudovi su u skladu s odredbom čl. 7. Konvencije dužni postupati u skladu s
načelom hitnosti, kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja, koja su po svo-
joj naravi najveća prijetnja djetetovoj dobrobiti. Ovo podrazumijeva brzinu
u donošenju odluke, kao i pri njezinoj provedbi. U hitnim slučajevima ovrha
se može provesti odmah po donošenju odluke. Jedno od sredstava koje slu-
ži ostvarenju načela hitnosti jest donošenje privremenih mjera. Sudovi su ih
dužni donositi u slučajevima u kojima se redovni postupak odvija sporo, pri-
mjerice ako se duže vrijeme ne mogu prikupiti sve relevantne informacije za
donošenje pravomoćne odluke.585
Odredbom čl. 8. sudovima se u određenim slučajevima dopušta postupanje
u skladu s vlastitom procjenom, međutim kako svako postupanje suda ko-
jem nije prethodio zahtjev stranke predstavlja zadiranje u obiteljski život, ono
mora biti strogo ograničeno na zakonom određene slučajeve. Posljednja duž-
nost suda koja je određena Konvencijom odnosi se na imenovanje posebnog
583
Vidi supra, III.3.C.a.
584
585
Preporukom Vijeća Europe iz 1991. godine se savjetuje poduzimanje odgovarajućih
koraka od strane država članica VE, kako bi se sudovima omogućilo poduzimanje hit-
nih i privremenih mjera u obiteljskopravnim postupcima radi zaštitite interesa djece i
drugih osoba kojima je takva zaštita potrebna (Recommendation No R (91) 9), CoE
Explanatory report 1996a, str. 8.
zastupnika radi zaštite djetetovih interesa. U skladu s tim je sud dužan imeno-
vati zastupnika djetetu bez obzira na njegovu dob i zrelost uvijek kada postoji
sukob interesa između djeteta i osoba koje ostvaruju roditeljsku skrb, pa i onda
kad sukob interesa ne postoji, ako tako predviđaju nacionalni sustavi (čl. 9.)
Dužnosti djetetovog zastupnika zapravo se svode na dužnost ostvarivanja dje-
tetovih prava navedenih u čl. 3., iz čega proizlazi da je zastupnik dužan in-
formirati dijete, pružiti mu objašnjenja o mogućim posljedicama uvažavanja
njegovog mišljenja, te utvrditi volju djeteta koju je zatim dužan predočiti sudu
(čl. 10.).586 Navedene je obveze djetetov zastupnik dužan ispuniti samo ukoliko
to nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Ponekad neće biti moguće utvr-
diti volju djeteta s obzirom na njegovu dob ili zrelost. U vezi s tim je potrebno
napomenuti kako određivanje volje djeteta ne znači nužno i jedino razgovor
s djetetom, niti to znači samo njegovo izričito izražavanje volje. Obveza utvr-
đivanja volje djeteta tako može značiti i uključivanje stručnih osoba medicin-
ske struke, a u slučaju odbijanja djeteta da izrazi svoju volju, zastupnik djeteta
može u postupku predočiti vlastita stajališta o zaštiti djetetove dobrobiti u po-
jedinom slučaju.587
Premda su dužne zastupati dijete, osobe koje ostvaruju roditeljsku skrb nad
djetetom (u pravilu roditelji) nisu dužne poštovati prethodno navedena proce-
sna prava djeteta, pravo informiranja, savjetovanja i uzimanje u obzir djeteto-
vog mišljenja u postupcima u kojima se odlučuje o njegovim interesima. Stoga
se odredbom čl. 10. st. 2. državama strankama Konvencije savjetuje razmatra-
nje mogućnosti da se dužnosti koje imaju posebni zastupnici djeteta odrede i
u odnosu na djetetove roditelje, odnosno osobe koje nad njim ostvaruju rodi-
teljsku skrb.588
c) Alternativni načini rješavanja sporova i pružanje pravne pomoći

Odredbom čl. 13. Konvencije države se upućuju na nužnost promicanja spo-
razumnog načina rješavanja sporova u vezi s ostvarivanjem djetetovih prava,
pri čemu se prednost daje medijaciji koja bi trebala biti dostupna u svim stadi-
jima sudskih postupaka, ali i prije njihovog pokretanja, te u slučajevima u ko-
jima već postoji ovršna sudska odluka. Osim mogućnosti alternativnih načina
586
Hrabar (2002/1), str. 338-339.
587
Ovdje se može prigovoriti neprimjerenosti rješenja prema kojem bi se nedostatak utvr-
đene volje i mišljenja djeteta moglo zamijeniti vlastitim stavovima njegovog zastupnika
u pogledu djetetove dobrobiti u pojedinom slučaju, što bi in ultima linea trebala biti
zadaća suda, ili prije toga stručne osobe – vještaka.
588
rješavanja obiteljskopravnih sporova u kojima se odlučuje o pravima djece,

Konvencija odredbom čl. 14. predviđa mogućnost pružanja besplatne prav-
ne pomoći i savjetovanja. Pod tim se prvenstveno podrazumijevaju troškovi
djetetovog zastupanja, kad je ono određeno ex ofo, pri čemu se mogućnost
regresne naknade troškova od strane roditelja i u skladu s nacionalnim zako-
nodavstvima ne isključuje.589
d) Zaključni osvrt
Engleski teoretičari Konvenciju o ostvarivanju prava djeteta ocjenjuju kao in-
strument koji ne sadrži dovoljno kvalitetne mjere kojima bi se sudjelovanje
djeteta u obiteljskopravnim postupcima doista unaprijedilo, te se ujedno kriti-
zira njezin jezik pripisujući mu ograničavajući karakter.
Konvencija se nadalje, u usporedbi s Europskom konvencijom o ostvarivanju
ljudskih prava, u engleskoj teoriji opisuje kao "slab mehanizam kojem nedo-
staju zubi", te joj se zamjeraju pojedine neusklađenosti s Konvencijom UN o
pravima djeteta. Primjerice za izražavanje volje prema Konvenciji o pravima
djeteta traži se samo da je dijete "u stanju formirati svoje stavove o kojima se
odlučuje", za razliku od Europske konvencije o ostvarivanju prava djeteta koja
pored toga traži i "djetetovo razumijevanje problema o kojem se radi". 590
U hrvatskoj teoriji, premda Konvenciju ocjenjuje vrlo pozitivno, Hrabar navodi
kako su prilično nedeinirane granice prava djeteta da dobije savjet u sudskom
postupku, što ostavlja široke mogućnosti utjecaja na dijete od strane odgovor-
nih osoba. Isto tako u pogledu prava djeteta da traži imenovanje posebnog
zastupnika u obiteljskom sporu u kojem su djetetovi interesi u pitanju, Hrabar
ističe kako je nejasno može li se ovim pravom i na koji način koristiti mlađe
dijete, s obzirom da se čini kako je ovo pravo namjenjeno djeci starije dobi.591
Pored navedenog možemo navesti nedostatak bilo kakve sankcije u slučajevi-
ma u kojima zakonski zastupnici, sud, odvjetnik ili posebni skrbnik djetetu ne
pruže informacije koje su važne za zaštitu njegovih interesa ili ne ispitaju niti
uzmu u obzir volju djeteta pri donošenju odluka u sudskom postupku.
Međutim, unatoč navedenim nedostacima postoji jedinstveno mišljenje kako
Konvencija ipak ima važan značaj, jer pažnju društva usmjerava prema ostva-
589
590
Bainham (2005), str. 579. i Fortin (2005), str. 198-202.
591
Hrabar (2002/1), str. 336-337.
rivanju prava djeteta, koja se bez postojanja pravnih mehanizama, svode na

ispraznu retoriku. 592
Nakon razmatranja procesnih prava djeteta zajamčenih Europskom konven-
cijom o ostvarivanju dječjih prava slijedi uvid u najnovije nastojanje Vijeća
Europe u vezi s usklađivanjem europskih materijalnih prava u području prav-
ne zaštite prava na susrete i druženje, donošenjem Europske konvencije o kon-
taktima iz 2003. godine. Riječ je o najnovijem međunarodnom instrumentu na
europskom kontinentu koji je kod nas stupio na snagu 01. 06. 2009. godine.
D. Europska konvencija o kontaktima s djecom (2003)593

Pravna zaštita susreta i druženja, posebice onih s međunarodnim obilježjem
neupitno je složena i teška. Iskustva su pokazala kako postojeći međunarod-
ni instrumenti, (Haška konvencija o međunarodnoj otmici djece i Europska
konvencija o roditeljskoj skrbi, obje iz 1980. godine ) nisu eikasni mehanizmi
zaštite susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. Premda se od Haške
konvencije o mjerama zaštite djece iz 1996. očekuje najviše, niti ona još uvijek
nije dala željene rezultate u ovom području. Prepoznavajući navedena ogra-
ničenja Vijeće Europe je 2003. godine izradilo novi instrument čiji su objekt
zaštite isključivo susreti i druženje – Konvenciju o kontaktima.594
Cilj njezinog donošenja je bio dvostruk: usklađivanje temeljnih materijalno-
pravnih načela u području pravne zaštite prava na susrete i druženje, te izrada
programa za rješavanje prekograničnih sporova o susretima i druženju.595 U
skladu s navedenim konvencijskim ciljevima u čl. 1. Konvencije su nabrojana
područja kojima se Konvencija bavi: a) temeljnim načelima za određivanje su-
sreta i druženja uključujući mjere osiguranja i jamstava i b) promicanje ostva-
rivanja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. Na taj se način pravna
zaštita susreta i druženja nastoji jednako osigurati u nacionalnim i međuna-
rodnim okvirima. Ovdje je važno razumjeti razloge zbog kojih se Konvencijom
o kontaktima iz 2003. godine istodobno štite susreti i druženje u nacionalnom
i u međunarodnom kontekstu. Naime, kako priznanje i ovrha stranih sudskih
odluka često nailazi na ograničenja (primjerice suprotnost s javnim poretkom)
koja nerijetko proizlaze iz različitosti nacionalnih pravnih sustava u pogledu
592
Bainham (2005), str. 579. i Fortin (2005), str. 198-202.
593
Na dan 05.05.2011. godine na snazi je u 6 država: Albaniji, Češkoj Republici, Republici
Hrvatskoj, Rumunjskoj, San Marinu i Ukrajini.
594
Lowe et al. (2004), str. 597.
595
uređenja susreta i druženja, nužno je bilo izraditi određena zajednička načela.

Pretpostavlja se kako za odluke koje se donesu u jednoj državi u skladu s jedin-
stvenim načelima za sve države stranke Konvencije, neće postojati razlozi zbog
kojih bi se njihovo priznanje i ovrha u drugoj državi dovodili u pitanje ili će se
ovi razlozi svesti na minimum.
a) Terminologija i osnovni pojmovi (kontakti, odluka o kontaktima, dijete,

obiteljski odnosi i nadležna tijela)
Konvencijom o kontaktima engleski izraz "access to children" koji se do tada
koristio u međunarodnom pravu zamjenjuje se novim modernim izrazom
"contact concerning children". Razlog tome leži u činjenici što pravo na susrete
i druženje ne pripada samo djetetu već i drugim osobama, prvenstveno rodi-
teljima, ali i određenim srodnicima, te osobama koje su u bliskim odnosima s
djetetom.596 Konvencija pod pojmom kontakti ne obuhvaća samo izravne su-
srete i druženje s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odno-
sa s djetetom već i dodatne oblike ostvarivanja ovih odnosa. U tom smislu se
odredbom članka 2. Konvencije određuju tri načina, odnosno tri razine ostva-
rivanja osobnih odnosa s djetetom: a) izravni susreti i druženje u kraćim ili
dužim vremenskim razdobljima, b) neizravno ostvarivanje osobnih odnosa s
djetetom telefonom, pismima, faxom, e-mailom, i slično i c) dostava informa-
cija o djetetu osobi koja na to ima pravo ili djetetu o osobi s kojom dijete ima
pravo održavati osobne odnose, primjerice slanje novih fotograija, školskih
svjedodžbi, medicinskih nalaza i slično. Najpoželjniji i za dijete najkorisniji
način ostvarivanja osobnih odnosa jesu izravni susreti i druženje. Međutim,
ponekad radi zaštite djetetove dobrobiti takvo održavanje osobnih odnosa nije
poželjno, pa se ono određuje uz pomoć komunikacijskih sredstava ili informi-
ranjem. Komunikacija s djetetom, te informiranje također se mogu odrediti
kao dodaci izravnim susretima i druženju.597S obzirom na sve prethodno nave-
dene oblike održavanja osobnih odnosa s djetetom, u ovom će se dijelu rada u
skladu s konvencijskom terminologijom koristiti isključivo izraz "kontakti."
Ograničenje i zabrana kontakata između djeteta i roditelja mogu se odrediti
samo ukoliko je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti, pri čemu je nužno
osigurati ostvarivanje nadzora nad kontaktima, odnosno nadzora nad susreti-
ma i druženjem (čl. 4).
Odluka o kontaktima može biti odluka suda ili sporazum ovjeren od strane
suda ili socijalne službe. S obzirom da je većina sporazuma postignuta mimo
596
597
CoE Explanatory report 2003, str. 5. i Lowe et al. (2004), str. 598.
suda, kao i u postupcima medijacije, nacionalna zakonodavstva mogu odrediti

njihovo izjednačavanje sa sporazumima koji su ovjereni od strane suda uko-
liko su sastavljeni u pismenom obliku i potpisani, međutim oni se ne bi mogli
priznati i provesti u međunarodnom kontekstu. 598
Premda neki međunarodni ugovori spuštaju dobnu granicu djeteta koje uživa
zaštitu prava na kontakte na 16. godina (primjerice Haška konvencija o među-
narodnoj otmici djece i Europska konvencija o roditeljskoj skrbi), Konvencija
o kontaktima u skladu s Konvencijom o pravima djeteta jamči pravnu zaštitu
prava na kontakte djetetu do 18. godine. U tumačenju konvencije se navodi
kako je njezin cilj osigurati kontinuitet kontakata s djetetom imajući u vidu
da se nekim međunarodnim instrumentima nastoji osigurati zaštita i nakon
što dijete navrši 18. godinu, ukoliko je nad njim produžena roditeljska skrb.599
Ipak bi se s obzirom na različita nacionalna rješenja u pogledu određivanja i
ovrhe kontakata u pogledu starije djece mogli očekivati problemi.600
Pravo na kontakte jamči se osobama koje su u obiteljskim odnosima s djete-
tom. Pored roditelja to su one osobe koje su u bliskim srodničkim odnosima
primjerice djed i baka ili braća i sestre, odnosno polubraća ili polusestre. Osim
što su u pogledu kontakata zaštićeni obiteljski odnosi koji se zasnivaju na krv-
nom srodstvu, ujedno se štite i tzv. de facto obiteljski odnosi, koji nastaju onda
kad dijete s nekim živi u obiteljskoj zajednici određeno vrijeme, primjerice s
udomiteljima, maćehom ili očuhom, te istospolnim partnerom roditelja. Dr-
žavama strankama Konvencije se ostavlja sloboda u pogledu određivanja kru-
ga osoba koje imaju pravo na kontakte s djetetom, s tim što su pri tome vezane
zahtjevima Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda tj.
presudama Europskog suda za ljudska prava u pogledu poštivanja obiteljskog
života iz čl. 8.
Tijela koja su nadležna za odlučivanje o susretima i druženju mogu biti sudovi
ili upravna tijela koja prema nacionalnom pravu imaju takve ovlasti.601
598
U nekim se pravnim sustavima, poput škotskog ovakvi ugovori mogu registrirati u odre-
đene upisnike čime stječu svojstvo ovršnosti. CoE Explanatory report 2003, str. 6-7.
599
Kreatori Konvencije su uzeli u obzir kako neke države ne dopuštaju ovrhu odluka u
pogledu djeteta koje je starije od 16. godina ili ne određuju susrete i druženje u pogledu
djece koja su pod određenim uvjetima prije 18. godine stekla poslovnu sposobnost, te
su stoga navedena pitanja ostavili u nadležnosti nacionalnih zakonodavstava, a Kon-
vencijom su osigurali pravnu zaštitu djeci do 18. godine. CoE Explanatory report 2003,
str. 4.
600
Lowe et al. (2004), str. 598.
601
b) Temeljna načela
Države stranke Konvencije su prema čl. 3. dužne osigurati sudsku primjenu
konvencijskih načela u postupcima u kojima se odlučuje o kontaktima, bilo
da se oni određuju, mijenjaju, ograničavaju ili zabranjuju. Temeljna se načela
razlikuju u odnosu na krug osoba koje imaju pravo na kontakte s djetetom, pa
su tako načela za određivanje kontakata s roditeljima odvojena od načela za
određivanje kontakata s drugim osobama. Daljnja načela koja su od posebne
važnosti odnose se na procesna prava djeteta, načine rješavanja sporova o kon-
taktima, te mjere osiguranja i jamstva radi ostvarivanja prava na kontakte.
Odredbom čl. 4. st. 1. se jamči pravo na ostvarivanje redovnih kontakata iz-
među roditelja i djece, pri čemu se u službenom tumačenju Konvencije navodi
kako su kontakti jednako važni za dijete i za roditelja. Ograničenja i ukidanje,
odnosno zabrana kontakata s djetetom može se odrediti samo iznimno ukoli-
ko je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti (čl. 4. st. 2.). Prilikom ograniča-
vanja ili ukidanja prava na kontakte između djeteta i roditelja sudovi su dužni
uzeti u obzir slijedeće elemente: a) postoji li bilo koji drugi manje restriktivan
način zaštite djetetove dobrobiti, b) ograničenja i ukidanja moraju biti pro-
porcionalna potrebi zaštite djetetove dobrobiti,602 c) nužnost ograničavanja i
ukidanja mora biti opravdana.603 Odredbe nacionalnih prava moraju polaziti
od presumpcije da je ostvarivanje kontakata s roditeljima u interesu djeteta, te
da se njihovo ograničenje ili ukidanje može izreći samo u pojedinim slučajevi-
ma u kojima mora postojati dokaz da su štetni za djetetovu dobrobit. Prilikom
donošenja odluke, a u skladu sa stavovima Europskog suda za ljudska prava,
nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir interese roditelja i interese djece, pri
čemu zaštita djetetovih interesa treba imati prioritet pred zaštitom interesa ro-
ditelja.604 Posljednje načelo u pogledu ostvarivanja kontakata između roditelja
i djece sadržano je u čl. 4. st. 3. i odnosi se na ostvarivanje susreta i druženja s
nadzorom.605 Susreti i druženje s nadzorom su jedan oblik ograničavanja kon-
takata roditelja s djetetom, koji se može izreći samo kao privremena mjera na
602
Jače ograničenje se mora temeljiti na ozbiljnijem razlogu za njegovo izricanje.
603
Tako je ostvarivanje kontakata s roditeljem u suprotnosti s djetetovom dobrobiti pri-
mjerice u slučajevima u kojima djetetu prijeti opasnost za izičko ili psihičko zdravlje,
ukoliko roditelj nikada prije nije izražavao interes za djetetom, kao i u slučajevima u
kojima se starije dijete zrelo za ispravno rasuđivanje oštro protivi kontaktima s rodite-
ljem. CoE Explanatory report 2003, str. 9.
604
605
Najčešći razlozi za određivanje nadzora nad susretima i druženjem su: obiteljsko nasi-
lje, rizik od otmice djeteta, te dug vremenski period neostvarivanja kontakata između
djeteta i roditelja.
određeno vrijeme i na neutralnim mjestima. To znači da se nakon određenog

vremena nadzor treba ukinuti ili se susreti i druženje trebaju zamijeniti dru-
gim načinima održavanja kontakta s djetetom, odnosno zabraniti u skladu s
okolnostima zbog kojih je nadzor određen.
Što se tiče kontakata s trećim osobama, u krug osoba koje imaju pravo traži-
ti kontakte s djetetom ubrajaju se: a) bliski srodnici djeteta, b) osobe koje su
određeno vrijeme živjele s djetetom u obiteljskoj zajednici i c) osobe koje ne
ulaze u prve dvije kategorije, ali s djetetom imaju bliske odnose.606 Ove osobe
prema odredbi čl. 5. Konvencije imaju pravo podnijeti zahtjev za ostvariva-
njem kontakata s djetetom, a oni će biti odobreni ukoliko su u interesu djeteta.
Međutim, niti u tom slučaju kontakti neće biti odobreni ukoliko bi to uzro-
kovalo ozbiljne napetosti i neprijateljstva u obitelji. Stoga su sudovi prilikom
odlučivanja o kontaktima s osobama koje nisu djetetovi roditelji dužni uzeti u
obzir sve okolnosti slučaja, kao i razloge zbog kojih se roditelji protive kontak-
tima. Ukoliko se ne odobre izravni kontakti u obliku susreta i druženja, sud
može odrediti neizravne kontakte u vidu ostvarivanja komunikacije ili pruža-
nja informacija o djetetu.607
Procesna prava djeteta u postupku odlučivanja o susretima i druženju zajam-
čena su načelom sadržanim u odredbi čl. 6. Konvencije o kontaktima. Ona u
potpunosti izviru, te su usklađena sa zahtjevima Europske konvencije o ostva-
rivanju prava djeteta. Procesna prava djeteta se odnose na pravo na informaci-
ju, savjetovanje i izražavanje vlastite volje, pod uvjetom da to nije u suprotnosti
s djetetovom dobrobiti. Sudovi su pri odlučivanju o susretima i druženju dužni
uzeti u obzir djetetove želje i osjećaje.608
Odredba čl. 7. Konvencije sadrži tri temeljne dužnosti koje sud ima u postup-
ku rješavanja sporova o kontaktima: a) dužnost informiranja (upozorenja) ro-
ditelja o važnosti koju redovni kontakti roditelja i djeteta imaju za njegovu
dobrobit,609 b) dužnost poticanja roditelja i drugih osoba koje imaju pravo na
kontakte s djetetom na postizanje sporazuma korištenjem alternativnih načina
606
Nacionalnim zakonodavstvima se ostavlja sloboda određivanja kruga osoba koje imaju
pravo na kontakte s djetetom, ali ona moraju biti u skladu s stavovima Europskog suda
za ljudska prava. Lowe et al. (2004), str. 599.
607
CoE Explanatory report 2003, str. 12-13.
608
609
Ova se dužnost ujedno odnosi i na medijatore, socijalne radnike, te druge osobe koje
imaju doticaj s roditeljima koji se spore o kontaktima s djetetom. Osim što su dužni
upoznati roditelje s psihosocijalnom važnošću kontakata za dobrobit djeteta, oni su
im ujedno dužni objasniti da su kontakti temeljno ljudsko pravo koje pripada djetetu
jednako kao i roditelju, te da su oba roditelja djetetu dužna osigurati ostvarivanje tog
rješavanja sporova poput medijacije610 i c) dužnost utvrđivanja svih relevan-

tnih činjenica kako bi odluka o susretima i druženju bila donesena u najboljem
interesu djeteta. 611
Posljednja tri načela Konvencije o kontaktima regulirana su čl. 8., 9. i 10., a
odnose se na sporazume o kontaktima, ovrhu kontakata, te mjere osiguranja
i jamstva. Sporazumi koje sklope roditelji međusobno ili s drugim osobama
prema odredbi čl. 8. mogu se odnositi na inicijalno reguliranje kontakata ili na
izmjene prijašnjih sporazuma. Nužno je da sporazumi imaju pismenu formu,
te da sadržavaju sve potrebne podatke poput načina, vremena i mjesta preuzi-
manja i povratka djeteta. Ako se stranke odluče ovjeriti sporazum, tada je sud
dužan ispitati je li sporazum u skladu s najboljim interesom djeteta. Čl. 9. Kon-
vencije predviđa dužnost provedbe odluka ili sporazuma o kontaktima. Ovo je
načelo u skladu s tumačenjem Europskog suda za ljudska prava, prema kojem
nije dovoljno da država predvidi mjere koje bi trebale osigurati ostvarivanje
susreta i druženja, već i da se te mjere eikasno provode u praksi, odnosno da
se uvijek kad je to moguće ovrha kontakata provodi do kraja.612
Čl. 10. sadržava mjere osiguranja i jamstva (safeguards and guarantees) koje
predstavljaju "jedne od najvažnijih koraka za provedbu kontakata."613 Svrha
mjera osiguranja i jamstava jest omogućavanje pravilnog ostvarivanja kon-
takata, a njihovi primjeri navedeni u čl. 10. st. 2. Konvencije mogu jednako
osiguravati provedbu kontakata u nacionalnom, kao i u međunarodnom kon-
tekstu, s tim što su ipak od posebnog značaja za provedbu međunarodno obi-
lježenih kontakata. Mjere osiguranja i jamstva se dijele na dvije skupine: a)
mjere kojima je svrha osigurati ostvarivanje kontakata i b) mjere kojima je svr-
ha osigurati povratak djeteta nakon ostvarivanja kontakata. Države su dužne u
svoja zakonodavstva implementirati najmanje tri od ponuđenih mjera.
U prvu skupinu mjera kojima je svrha osigurati ostvarivanja kontakata ubra-
jaju se: 1. nadzor,614 2. obveza osobe koja ima pravo na kontakte ili obveza
prava, što izvire iz njihove dužnosti ostvarivanja roditeljske skrbi. CoE Explanatory re-
port 2003, str. 14.
610
Ovdje se također podrazumijevaju koncilijacija i savjetovanje u skladu s člankom 13.
Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava , te Preporukom VE – Recommenda-
tion No R (98) 1.
611
612
CoE Explanatory report 2003, str.16.
613
Lowe et al. (2004), str. 600.
614
Mjera nadzora nad kontaktima, sukladno načelu iz čl. 4. st. 3. ne smije biti izostavljena
u nacionalnim zakonodavstvima.
osobe s kojom dijete živi ili obveza obje navedene osobe da predujme troškove
putovanja i smještaja za dijete, kao i troškove za osobu u čijoj bi pratnji dije-
te trebalo putovati kad se radi o mlađem djetetu, 3. osiguranje ostvarivanja
kontakata polaganjem novčanog depozita od strane osobe s kojom dijete živi
i 4. novčana kazna koja može biti izrečena osobi s kojom dijete živi ukoliko
onemogućava kontakte.
U drugu skupinu mjera kojima se nastoji osigurati povratak djeteta nakon
ostvarenih kontakata ubrajaju se: 1. predaja putnih ili osobnih isprava djeteta
i osobe koja ima pravo na kontakte,615 2. prethodno polaganje novčanog depo-
zita od osobe koja ima pravo na kontakte, 3. prethodno osiguranje na imovini
osobe koja ima pravo na kontakte, 4."sudsko obvezivanje" (undertakings or sti-
pulations to the court),616 5. obveza redovnog javljanja određenim tijelima po-
put socijalne službe ili policije u mjestu gdje se kontakti ostvaruju, 6. prethod-
no priznanje ili utvrđivanje ovršnosti odluke u državi u kojoj se kontakti imaju
ostvariti i 7. izricanje određenih zabrana ukoliko postoji opravdana sumnja u
nezakonito odvođenje djeteta, primjerice zabrana putovanja u inozemstvo za
dijete ili zabrana odvođenja djeteta izvan mjesta u kojem se kontakti trebaju
ostvarivati.617
Sve nabrojane mjere osiguranja i jamstva čine dio odluke, odnosno sporazuma
o kontaktima. Prilikom odlučivanja o mjerama koje će se unijeti u odluku,
sud treba imati u vidu postoje li te iste mjere i u državi u kojoj će se kontakti
ostvarivati (čl. 10. st. 3. i 4.). Poseban značaj prethodno navedenih načela jest
u njihovoj dvostrukoj primjenjivosti, kako za osiguranje kontakata u nacional-
nom, tako i za njihovo osiguravanje u međunarodnom kontekstu.
c) Mjere za promicanje i ostvarivanje kontakata s međunarodnim obilježjem

Osim što je cilj Konvencije o kontaktima usklađivanje materijalnog prava u
području ostvarivanja kontakata kako je to prikazano u prethodnom odjeljku,
njezin je daljnji cilj posebno osiguravanje ostvarivanja susreta i druženja s me-
615
Ova mjera nije toliko eikasna među državama koje su stranke Schengenskog sporazuma.
616
Ovaj je instrument poznat u nekim pravnim sustavima poput engleskog, a predstavlja
sporazum između stranke i suda, kojim se stranka obvezuje poštivati neku svoju obve-
zu. U slučaju njezinog nepoštivanja koje je izjednačeno s nepoštivanjem sudske odluke,
stranka može biti kažnjena kaznom zatvora, novčanom kaznom ili oduzimanjem imo-
vine. CoE Explanatory report 2003, str. 19. Usporedi s prokaznom izjavom u hrvatskom
pravnom sustavu. Vidi u: Dika (2007), str. 71.
617
Lowe et al. (2004), str. 600-601. i Explanatory Report, http://conventions.coe.int/Trea-
ty/en/Reports/Html/192.htm, str. 17-20.
đunarodnim obilježjem. Ovo je područje uređeno odredbama koje čine treće

poglavlje Konvencije, a odnose se na: odredbe o središnjim tijelima i njihovim
dužnostima, međunarodnoj suradnji, priznanju i ovrsi stranih sudskih odluka
o kontaktima, odredbe o izmjeni odluka, povratku djeteta i odnosu Konvenci-
je o kontaktima i ostalih međunarodnih instrumenata.
Prema čl. 11. države stranke Konvencije su dužne ustanoviti središnja tijela,
koja većina država potpisnica Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece
već ima. Središnja su tijela prema odredbi čl. 12. dužna međusobno surađi-
vati, što se odnosi i na druga nadležna tijela poput sudova ili socijalnih služ-
bi. Suradnja posebno obuhvaća dostavljanje informacija o pravu svoje države
u području roditeljske skrbi i kontakata, dostavljanje informacija o mjerama
osiguranja i jamstvima koja se u određenoj državi mogu provoditi, otkrivanje
mjesta na kojem se dijete nalazi, kao i otklanjanje svih prepreka koje se mogu
naći na putu ostvarivanja kontakata.618 Međunarodna suradnja navedena u čl.
13. Konvencije podrazumijeva suradnju sudova, te socijalnih službi i ostalih
tijela koja su u dodiru s djetetom i osobama koje imaju pravo na kontakte, te se
proteže na sve stadije ostvarivanja ovog prava. Premda Konvencija o kontak-
tima pitanja priznanja i ovrhe odluka o kontaktima ne uređuju izravno, nje-
zin je cilj pružanje pomoći u pogledu priznanja i ovrhe. Naime odredbom čl.
14. stranke Konvencije se obvezuju: a) svojim nacionalnim zakonodavstvima
urediti pitanja priznanja i ovrhe u skladu s postojećim međunarodnim instru-
mentima kojima se ova pitanja uređuju i b) urediti mogućnost prethodnog
priznanja i ovrhe stranih odluka o kontaktima. Konvencijom se ne zahtjeva od
država stranaka da priznaju i provode strane odluke o kontaktima koje bi bile
u suprotnosti s nacionalnim pravom, ali se od njih traži da u nacionalna zako-
nodavstva uvedu važne i inovativne instrumente poput prethodnog priznanja i
ovrhe stranih odluka o kontaktima.619 U službenom se tumačenju navodi kako
su navedeni mehanizmi najvažnije jamstvo pravilnog ostvarivanja kontakata
s međunarodnim obilježjem, s obzirom da omogućavaju brz povratak djeteta
nakon proteka vremena određenog za ostvarivanje kontakata.620
U postupku priznavanja ili utvrđivanja svojstva ovršnosti odluka o kontak-
tima, pa i nakon toga, sudovi imaju prema čl. 15. Konvencije pravo odrediti
ili dodati uvjete za provedbu kontakata, kao i mjere osiguranja ili jamstva,621
ako je to nužno za njihovo ostvarivanje, pri čemu temeljem ove Konvencije
618
Lowe et al. (2004), str. 601.
619
Lowe et al. (2004), str. 602.
620
621
Vidi supra, III.3.D.b.
nisu ovlašteni provoditi ovrhu ili ulaziti u meritum sudskih odluka o kon-
taktima.
Najčešći problem koji se pojavljuje kod međunarodno obilježenih susreta
i druženja jest nezakonito zadržavanje djeteta nakon što je proteklo vrijeme
određeno sudskom odlukom za njihovo ostvarivanje. Ovaj se problem rješava
čl. 16. Konvencije prema kojem su nadležna tijela primjenom odgovarajućih
međunarodnih instrumenata622 dužna osigurati djetetov hitni povratak u roku
od 6 tjedana od podnošenja zahtjeva ili provedbom mjera osiguranja i jamsta-
va koja čine sastavni dio odluke o kontaktima.
U čl. 20. Konvencije se navodi kako ona ne utječe na primjenu drugih međuna-
rodnih instrumenata (Haških konvencija iz 1980. i 1996. godine, te Europske
konvencije o roditeljskoj skrbi iz 1980. godine), kao niti na primjenu budućih
međunarodnih instrumentata koji će se donijeti u ovom području. U službe-
nom tumačenju se ističe kako je navedena odredba čl. 20. kojom u skladu s
temeljnim konvencijskim načelom prema kojem je cilj Konvencije promicanje
prihvaćanja i ratiikacije postojećih i budućih međunarodnih instrumenata
kojima se štite kontakti, kao i pružanje pomoći pri njihovoj provedbi.623
d) Zaključni osvrt
Konvencija o kontaktima iz 2003. godine sadrži važna materijalnopravna na-
čela u pogledu određivanja susreta i druženja, posebice u pogledu inovativnih
mjera osiguranja i jamstava. Kreatori Konvencije bili su vrlo pažljivi prilikom
njezinog stvaranja, pazeći da ne budu u sukobu s drugim međunarodnim in-
strumentima kojima se reguliraju ostala pitanja poput nadležnosti, priznanja
i ovrhe stranih sudskih odluka o susretima i druženju.624 Konvencija o kon-
taktima ne pruža pravnu zaštitu u smislu priznanja i ovrhe susreta i druženja,
već se njezina uloga svodi na izbjegavanje štetnih posljedica nepriznavanja i
neprovođenja odluka o susretima i druženju.625
Nakon što smo vidjeli koja su regionalna nastojanja Vijeća Europe u vezi s
pravnom zaštitom obiteljskog prava na susrete i druženje prelazimo na glo-
622
Najeikasniji međunarodni instrument za hitan povratak djeteta koji bi se ovdje mogao
primijeniti je Haška konvencija o međunarodnoj otmici djece, premda bi se za pri-
znanje i ovrhu mogle primijeniti i Europska konvencija o roditeljskoj skrbi ili Haška
konvencija o zaštiti djece.
623
CoE Explanatory report 2003, str. 26-27
624
Lowe et al. (2004), str. 605.
625
Kilkelly (2003), str. 6.
balno područje međunarodnog privatnog prava. Ovdje ćemo analizirati dvije

haške konvencije koje reguliraju pravnu zaštitu prava na susrete i druženje s
međunarodnim obilježjem. Slijedi prikaz prve od njih, koja je 16 godina starija
i koja se pokazala vrlo eikasnom u području međunarodne otmice djece, ali
ne tako eikasnom i u zaštiti prava na susrete i druženje.
E). Haška konvencija o građanskopravnim aspektim međunarodne otmice

djece (1980)626
Haška Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice
djece od 25. listopada 1980. godine, za koju se smatra da je u pogledu povrat-
ka nezakonito odvedene ili zadržane djece postala jedna od najuspješnijih
konvencija u povijesti Haške konferencije,627 ne rješava jednako eikasno i
problem ostvarivanja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. Ovaj je
njezin nedostatak istaknut već neposredno nakon njezinog stupanja na sna-
gu, u okviru službenog tumačenja – Explanatory Report by Elisa Pèrez-Vera
iz 1982. godine (u daljnjem tekstu Pèrez-Vera tumačenje), gdje se navodi
kako će "...središnja tijela u skladu s okolnostima pojedinog slučaja sama
odrediti načine međusobne suradnje u pogledu ostvarivanja zaštite prava na
susrete i druženje koja nije u potpunosti regulirana."628 Bez obzira na njezi-
nu upitnu de facto provedivost, potrebno je vidjeti na koji način Konvencija
uređuje pitanje susreta i druženja s međunarodnim elementom, pri čemu su
od neposrednog značaja čl. 1., čl. 4., čl. 5., čl. 7. i čl. 21. Konvencije. Ovim
626
Ova je konvencije stupila na snagu 01. 12. 1983. godine, a u Hrvatskoj je na snazi od
01. 12. 1991. Na dan 05. 05. 2011. na snazi je u 85 država (Albanija, Andora, Argentina,
Armenija, Australija, Austrija, Bahami, Belgija, Belize, Bjelorusija, Bosna i Hercegovi-
na, Brazil, Bugarska, Burkina Faso, Cipar, Costa Rica, Crna Gora, Češka, Čile, Danska,
Dominikanska Republika, Ekvador, El Salvador, Estonija, Fiji, Finska, Francuska, Ga-
bon, Grčka, Gruzija, Gvatemala, Honduras, Irska, Island, Italija, Izrael, Južnoafrička
Republika, Kanada, Kina, Kolumbija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Makedo-
nija, Malta, Maroko, Mauritius, Meksiko, Moldova, Monako, Nikaragva, Nizozemska,
Novi Zeland, Norveška, Njemačka, Panama, Paragvaj, Peru, Poljska, Portugal, Rumunj-
ska, Saint Kitts and Nevis, SAD, San Marino, Sejšeli, Singapur, Sjeverna Irska, Slovačka,
Slovenija, Srbija, Španjolska, Šri Lanka, Švedska, Švicarska, Tajland, Tobago, Trinidad,
Turkmenistan, Turska, Ukrajina, Urugvaj, Uzbekistan, Velika Britanija, Venezuela i
Zimbabve). Hague Conference on Private International Law (1980).
627
Njezin se uspjeh, osim velikom broju država članica koje su je potpisale, pripisuje i
aktualnosti problema kojim se bavi, jasno formuliranim ciljevima i jednostavnosti in-
strumenata predviđenih za njihovo ostvarivanje. Bordaš (2000), str. 207., Bruch (1993),
str. 353., Schuz (1995), str. 771., Savolainen (1997), str. 101., Coester-Waltjen (2001), str.
75-76. i Beaumont i McEleavy (1999).
628
Pèrez-Vera (1981), str. 465. i 430.
se odredbama uređuje polje primjene, pojam prava na susrete i druženje, te

obveze država stranaka u pogledu njihovog ostvarivanja.629 Pitanje najbo-
ljeg interesa djeteta nigdje u Konvenciji nije izričito navedeno, s obzirom da
je Konvencija o pravima djeteta koja jamči međunarodno pravo djeteta na
standard najboljeg interesa donesena znatno kasnije. Osim toga, primarni je
konvencijski cilj osigurati hitan povratak nezakonito odvedenog ili zadrža-
nog djeteta bez ispitivanja njegovog najboljeg interesa, osim u kontekstu ne-
gativnih posljedica njegovog povratka, jednako kao i osigurati ostvarivanje
susreta i druženja.630
Slijedi prikaz navedenih odredbi kojima se reguliraju susreti i druženje, kao i
najnovijih rezultata rada Haške konferencije objavljenih u obliku Općih na-
čela s vodičem za uspješnu primjenu odredaba o susretima i druženju631 (u
daljnjem tekstu Opća načela o susretima i druženju),632 Preliminarnih načela i
vodiča za uspješnu ovrhu633 (u daljnjem tekstu Preliminarna načela ovrhe),634
te Priopćenja o nužnosti razvijanja alternativnih načina rješavanja međuna-
rodno obilježenih sporova o susretima i druženju635 (u daljnjem tekstu Priop-
ćenje o ADR).636
a) Polje primjene
Osim osiguravanja hitnog povratka nezakonito odvedene ili zadržane djece
u nekoj državi ugovornici, daljnji je konvencijski cilj "osiguravanje poštivanja
prava na susrete i druženje s djetetom" (čl. 1.b). Premda se pravo na susrete i
druženje navodi samostalno u prvom članku pod točkom b), ono je u nepo-
629
U hrvatskoj literaturi o Konvenciji o međunarodnoj otmici djece iz 1980. više vidi u:
Hrabar (1989), str. 45-53. i Jakovac-Lozić i Klarin (1997), str. 73-96., Sajko et al. (2001),
str. 101-108.
630
Pèrez-Vera (1981), str. 431.
631
Transfrontier access/contact – General principles and good practice (2006).
632
Prel. Doc. No 4 of October 2006, http://www.hcch.net/index_en.php?act=progress.
listing&cat=7.
633
Prel.Doc.No 7 of October 2006, Enforcement of orders made under the 1980 Convention
– Towards principles of good practice.
634
listing&cat=7.
635
Note on the development of mediation, conciliation and similar means to facilitate agreed
solutions in transfroniter family disputes concerning children especially in the context of
the Hague Convention of 1980.
636
listing&cat=7.
srednoj vezi s hitnim povratkom nezakonito odvedenog ili zadržanog djeteta

navedenog u točki a) istog članka. Naime, kreatori Konvencije su prepoznali
blisku vezu između prekograničnih susreta i druženja s djetetom i međuna-
rodne otmice, te su konvencijskom zaštitom prava na susrete i druženje željeli
unaprijed otkloniti izvore rizika otmice djeteta.637 Objekt zaštite je jedinstven
– odnos roditelja i djece - ali je različit trenutak njegove zaštite. Osiguravanje
poštivanja susreta i druženja se ovdje podrazumijeva kao preventivna mjera, a
povratak djeteta kao represivna mjera zaštite odnosa roditelja i djeteta.638 Sta-
jalište da se promicanjem i osiguravanjem susreta i druženja ujedno umanjuje
rizik međunarodne otmice od strane roditelja ostalo je do danas aktualno.639
Važno je također imati na umu i recipročan utjecaj hitnog povratka djeteta
kada je ono zajedno s jednim roditeljem nezakonito preseljeno u drugu drža-
vu. Naime, omogućavanjem hitnog povratka tako odvedenog djeteta ujedno se
poštuje pravo na susrete i druženje u odnosu na drugog roditelja koji je ostao
živjeti u državi iz koje je dijete preseljeno.640
Premda u samoj Konvenciji, njezinom službenom tumačenju, kao i u teoriji ne
postoji hijerarhija navedenih ciljeva (povratka djeteta i osiguravanje susreta i
druženja), broj zahtjeva za osiguranjem susreta i druženja je znatno manji od
broja zahtjeva za povratkom djeteta, što je između ostalog posljedica nedo-
rečenosti i neeikasnosti Konvencije u dijelu u kojem se regulira ostvarivanje
susreta i druženja.641
Konvencija se primjenjuje na djecu mlađu od 16 godina (čl. 4.), s obzirom da
se smatra kako su djeca starija od 16 godina dovoljno odrasla i zrela da ih ro-
ditelji ne mogu "oteti" bez njihove volje.642
637
Pèrez-Vera (1981), str. 429-430. i Duncan (2001), str. 115.
638
639
Smith (2003), str. 360-361.
640
Preseljenje predstavlja otežavajuću okolnost za ostvarivanje susreta i druženja s rodite-
ljem koji ostaje živjeti u državi iz koje dijete seli. U većini pravnih sustava roditelj koji
želi preseliti s djetetom mora dobiti sudsko odobrenje, pri čemu razlike postoje u pogle-
du: a) okolnosti koje zahtijevaju nužno donošenje sudske odluke, što ovisi o raspodjeli
roditeljske skrbi i načinu na koji se ona u pojedinoj državi ostvaruje, b) činjenica koje
sudac uzima u obzir u postupku radi izdavanja odobrenja za preseljenje i c) pristupa
suda u pogledu zaštitnih mjera i osiguranja prava na susrete i druženje roditelja koji
ostaje. Duncan (2006), str. 31.
641
Lowe et al. (2004), str. 566-567.
642
Pèrez-Vera(1981), str. 449-450.
b) Pojam i pravna osnova za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na susrete

i druženje
Premda se u Konvenciji izbjegavalo deinirati pojmove, to je ipak u odnosu
na objekte zaštite bilo nužno, posebice s obzirom na to da pravo na rodi-
teljsku skrb ponekad uključjuje i pravo na susrete i druženje, dok pravo na
susrete i druženje ne podrazumijeva uvijek i pravo na roditeljsku skrb. Tako
se odredbom čl. 5. deiniraju pojmovi roditeljske skrbi,643 te prava na su-
srete i druženje. Pravo na susrete i druženje u smislu Konvencije implicira
pravo da se dijete na određeno vrijeme odvede izvan mjesta njegova redov-
nog boravišta (čl. 5.b) radi ostvarivanja susreta i druženja.644 Prema Pèrez-
Vera tumačenju konvencijski pojam obuhvaća samo tzv. susrete i druženje
s međunarodnom promjenom djetetova boravišta ili prebivališta, a ne i one
promjene djetetova prebivališta, odnosno boravšta koje se ostvaruju unutar
granica države članice.645
U odnosu na konvencijsku zaštitu prava na susrete i druženje pojavljuje se
pitanje pravnog naslova na kojem počiva pravo na zaštitu susreta i druženja
s međunarodnim obilježjem. Naime, nije jasno je li za konvencijsku zaštitu
potrebno imati sudsku odluku o susretima i druženju ili je zaštitu moguće tra-
žiti temeljem zakonskog prava na susrete i druženje; nadalje nije jasno je li
roditelj koji ima zajedničku roditeljsku skrb ima pravo zahtijevati zaštitu prava
na susrete i druženje ili ima pravo tražiti hitan povratak djeteta? U literaturi se
navodi kako roditelj koji ima zajedničku roditeljsku skrb ujedno ima presump-
cijsko pravo na susrete i druženje, te mu stoga nije potrebna odluka o susreti-
ma i druženju kao preduvjet za konvencijsku zaštitu, premda bi mogao tražiti
hitan povratak djeteta umjesto zaštite susreta i druženja. Isto tako, s obzirom
na konvencijski cilj izražen u čl. 21. koji se odnosi na "ustanovljavanje, zaštitu i
reguliranje prava na susrete i druženje", proizlazi kako za konvencijsku zaštitu
nije uvijek potrebno imati odluku o susretima i druženju.646 Međutim, upravo
nepotpuna i nedorečena odredba čl. 21. predstavlja temeljni problem za eika-
snu zaštitu međunarodno obilježenih susreta i druženja.
643
Prema članku 5. a ) roditeljska skrb u smislu Konvencije jest pravo na skrb o djetetu
koje se odnosi na skrb o osobnim pravima djeteta, osobito pravo na određivanje mjesta
djetetova boravka.
644
Prijevod prema Sajko et al. (2001), str. 102.
645
646
Lowe et al. (2004), str. 568-569.
c) Obveze država stranaka u pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje

Obveze država stranaka u pogledu zaštite prava na susrete i druženje sadržane
su u čl. 21. i s njim u vezi čl. 7. Konvencije.
Prema odredbi članka 21. "središnja tijela država stranaka647 dužna su surađi-
vati radi unapređenja i poticanja nesmetanog ostvarivanja prava na susrete i
druženje, te ispunjavanja svih pretpostavki o kojima može ovisiti ostvarivanje
tog prava, uključujući i otklanjanje svih mogućih prepreka. Središnja tijela su
dužna, samostalno ili putem posrednika, inicirati ili pomoći pri pokretanju
postupka radi organiziranja ili zaštite prava na susrete i druženje, kao i osigu-
ranja poštivanja pretpostavki od kojih zavisi ostvarivanje tih prava."
Odredbom čl. 7. f) središnja tijela su radi osiguravanja konvencijskih ciljeva duž-
na međusobno surađivati na način da samostalno ili preko posrednika poduzmu
mjere radi: "pokretanja ili olakšavanja pokretanja sudskog ili upravnog postupka
radi osiguravanja povratka djeteta i ako je to moguće sklapanja sporazuma o or-
ganiziranju ili osiguravanju eikasnog ostvarivanja prava na susrete i druženje."
Prema Pèrez-Vera tumačenju konvencijski cilj nije bio iscrpno regulirati prava
na susrete i druženje, već osigurati suradnju između država (središnjih tijela)
u pogledu organiziranja i zaštite aktualnih susreta i druženja. Ukoliko se za-
htijeva organiziranje susreta i druženja, tada središnje tijelo može pokrenuti
ili pomoći u pokretanju odgovarajućeg sudskog postupka, dok je po pitanju
otklanjanja prepreka koje stoje na putu ostvarivanja prava na susrete i druženje
središnje tijelo dužno primjerice pokrenuti kazneni postupak ukoliko postoje
uvjeti za to.648
Praksa je međutim pokazala kako citirane odredbe ne predstavljaju eikasna
sredstva kojima bi pravo na susrete i druženje bilo organizirano, zaštićeno ili
regulirano. Zahtjev za suradnjom država, odnosno središnjih tijela je preširo-
ko određen, te s jedne strane ostavlja prostor za široku diskreciju, a s druge
strane središnja tijela sputava ograničenjima koja postoje u nacionalnom pra-
vu. Stoga, premda čl. 21. sadrži osnove za potencijalno pospješivanje eika-
snog ostvarivanja i nadzora nad susretima i druženjem s međunarodnim obi-
lježjem, sa sigurnošću se može reći kako mu istovremeno nedostaju detaljne
odredbe o provedbi tog prava, što sve zajedno dovodi do velikih razlika u po-
647
Države stranke su prema članku 6. dužne odrediti središnje tijelo čije se dužnosti tak-
sativno navode u čl. 7. Konvencije. U Republici Hrvatskoj je kao središnje tijelo odre-
đeno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, vidi Jakovac-Lozić i Klarin (1997), str. 82.
Osnivanju središnjih tijela u hrvatskoj literaturi se daje operativno značenje. Hrabar
(1989), str. 50.
648
Pèrez-Vera (1981), str. 465-466.
gledu tumačenja ove odredbe ključne za zaštitu prava na susrete i druženje.649

Tako se u sudskim odlukama koje se donose u postupcima pokrenutima radi
ostvarivanja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem učestalo ponavlja
da je čl. 21. Konvencije predmet različitih interpretacija. Sudovi nekih država
temeljem gramatičkog tumačenja smatraju kako nisu nadležni za odlučivanje,
priznanje ili ovrhu već postojećih stranih odluka o susretima i druženju, neki
sudovi priznaju i provode ovrhu odluke stranih sudova o susretima i druženju,
a neki čak kreiraju nove odluke o susretima i druženju.650
Opisano stanje, kao i stajalište mnogih stručnjaka o nedostatku pravila o pri-
znanju i ovrsi odluka o susretima i druženju,651 potaknulo je na rad Posebno
povjerenstvo za analiziranje provođenja Haške konvencije o međunarodnoj
otmici djece iz 1980. godine, što je 2006. rezultiralo izradom načela i tumače-
nja u pogledu pospješivanja provedbe Konvencije u području susreta i druže-
nje, koja će se naknadno razmotriti.652
d) Dobrobit djeteta
U Pèrez-Vera tumačenju se ističe kako se standard djetetove dobrobiti ne smije
zanemariti, unatoč činjenici njegovog izostanka iz teksta Konvencije. Još u vrijeme
kreiranja Konvencije jedinstveni je stav bio da je dobrobit djeteta primaran čim-
benik u njezinom stvaranju, posebice stoga što je glavni konvencijski cilj međuna-
rodna zaštita djece od štetnih posljedica nezakonitog odvođenja ili zadržavanja,653
odnosno osiguravanje hitnog povratka djeteta, te osiguravanje ostvarivanja prava
djeteta na susrete i druženje.654 Navedeni konvencijski ciljevi odraz su opće teorije
o standardu djetetove dobrobiti, međutim u teoriji se ističe kako to ujedno ne zna-
či da je svaki bezuvjetni povratak djeteta ili svako ostvarivanje susreta i druženja
649
Duncan (2001), str. 116.
650
Tako primjerice engleski sudovi smatraju da temeljem Konvencije o međunarodnoj
otmici djece iz 1980. godine nema osnove za priznanje stranih sudskih odluka o susreti-
ma i druženju, te da konvencijsku obvezu imaju samo središnja tijela u smislu pružanja
pravne pomoći. Sudovi u SAD-u, Australiji i Njemačkoj drže kako su prema Konvenciji
nadležni za ovrhu već postojećih stranih odluka o susretima i druženju, dok sudovi u
Škotskoj i Novom Zelandu kreiraju nove odluke o susretima i druženju, odnosno sma-
traju da imaju pravo izmjene postojećih odluka kada je to nužno radi zaštite djetetove
dobrobiti. Duncan (2006), str. 24.
651
Lowe et al. (2004), str. 581. i International law association New Delhi Conference
(2002), str.4-5.
652
Vidi infra, III.2.C.e.
653
Pèrez-Vera (1981), str. 431. i 432.
654
Bruch (2004), str. 529-531.
ujedno i dobrobit svakog pojedinog djeteta, što dovodi do kolizije općeg pojma
dobrobiti djece i dobrobiti svakog djeteta u konkretnom slučaju.655
Premda Konvencija ne sadrži izričitu odredbu o standardu djetetove dobrobi-
ti, odredbe temeljem kojih je moguće odbiti zahtjev za povratak djeteta sudu
ipak ostavljaju prostor za diskreciju i primjenu standarda najboljeg interesa
djeteta u pojedinačnim slučajevima.656 Mnogi sudovi na taj način, posebice
primjenom čl. 13. Konvencije, zadovoljavaju vlastite zahtjeve standarda najbo-
ljeg interesa djeteta, premda bi se dobrobit djeteta prvenstveno trebala uzimati
u obzir prilikom donošenja odluke o roditeljskoj skrbi (i susretima i druženju),
a ne prilikom određivanja povratka djeteta.657 U razloge zbog kojih je moguće
odbiti povratak djeteta su: integriranost djeteta u sredinu u koju je nezakonito
odvedeno (čl. 12.) ili izlaganje djeteta izičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi
određivanjem povratka (čl.13. b), te odbijajuća volja djeteta, koja se uzima u
obzir u skladu s njegovom zrelošću (čl. 13. b).658 Navedene odredbe su iznimke
od pravila hitnog povratka djeteta.659 Ovdje je nužno dodati i odredbu čl. 20.
prema kojoj je moguće odbiti povratak djeteta, ukoliko bi to bilo u suprotnosti
sa zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda.660 Navedene se odredbe jed-
nako mogu odnositi i na ostvarivanje susreta i druženja pod konvencijskim
okriljem. Međutim, u praksi se u većini slučajeva događa da se dijete mora vra-
titi u državu iz koje je nezakonito odvedeno, a u postupku u kojem se o tome
odlučuje individualna dobrobit djeteta nema primarnu ulogu. Takav pristup je
odraz općeg konvencijskog načela da je upravo hitan povratak djeteta u državu
iz koje je nezakonito odvedeno za njegovu dobrobit.661 Tome u prilog svjedoči
i presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Ignaccola-Zenide protiv
Rumunjske,662 u kojem Europski sud nije razmatrao je li odluka o povratku
prema Haškoj konvenciji o međunarodnoj otmici bila za dobrobit djeteta i bi
li hitan povratak djeteta, odnosno ovrha odluke o susretima i druženju u okol-
655
U literaturi se često navodi: "Preambula Konvencije sadrži zahtjev opće djetetove do-
brobiti, ali ne i dobrobiti svakog pojedinog djeteta."...ili slikovito:"To što Konvencija
svojim ciljevima podrazumijeva opću dobrobit masi djece, postiže se na računa suza u
pojedinačnim slučajevima.", Schuz (1995), str. 774. i 776.
656
Schuz (1995), str. 774-775.
657
DeHart (2001), str. 85.
658
O sukobu zahtjeva za poštivanjem djetetove volje i zahtjeva za zaštitom djetetove do-
brobit vidi više: Shuz, R. (2008), str. 569-309.
659
Bruch (2004), str. 529-531.
660
Bruch (2001), str. 49-58 i Boggs (2001), str. 47-48.
661
Reddaway i Keating (1997), str. 86 i Coester-Waltjen (2001), str. 67.
662
Vidi supra, III.2.B.c.
nostima u kojima su djeca s ocem živjela pet godina bez ikakvog kontakta s
majkom, bila u suprotnosti s njihovom dobrobiti.663
Može se zaključiti kako je poštivanje standarda djetetove dobrobiti u pojedi-
načnim slučajevima u okviru postupaka pokrenutih prema Haškoj konvenciji
o međunarodnoj otmici djece još uvijek sporno. Dok jedni smatraju kako se u
"haškim postupcima" premalo pozornosti posvećuje djetetovoj dobrobiti, drugi
drže da je odredbom čl. 13. Konvencije sudovima ostavljeno previše diskrecije.
Premda prikaz Načela o susretima i druženju s međunarodnim obilježjem iz
2006. godine, kojima bi se trebala ujednačiti praksa u pogledu primjene čl. 21.
Konvencije tek slijedi, na ovom je mjestu nužno izdvojiti dio koji se odnosi na
pitanje djetetove dobrobiti u kontekstu pravne zaštite susreta i druženja. Nave-
dena Načela sadrže preciznije tumačenje primjene standarda djetetove dobro-
biti. Navodi se kako u pogledu primjene standarda djetetove dobrobiti postoji
bitna razlika između primjene navedenog standarda u postupcima povratka
djeteta u odnosu na postupke u kojima bi se susreti i druženje trebali prvi put
odrediti ili izmijeniti u međunarodnom kontekstu. Za razliku od donošenja
odluke o povratku djeteta gdje se ne ulazi u meritum stvari,664 već se samo
utvrđuje nezakonito odvođenje ili zadržavanje djeteta, u postupcima u kojima
se donosi odluka o susretima i druženju nužno je primijeniti standard djete-
tove dobrobiti.665 Međutim, ako se radi o priznanju i ovrsi već postojeće odlu-
ke o susretima i druženju smatra se kako bi uspostavljanje ravnoteže između
interesa djeteta i roditelja ili isključiva primjena standarda djetetove dobrobiti
u slučajevima s međunarodnim obilježjem trebalo prepustiti nacionalnim su-
dovima, onako kako je to od samog početka bilo zamišljeno Konvencijom o
međunarodnoj otmici djece.666 Dakle, u postupku donošenja odluke o susreti-
ma i druženju nužno je respektirati standard djetetove dobrobiti, za razliku od
postupaka priznanja i ovrhe, gdje to nije poželjno.
e) Novine u radu Posebnog povjerenstva za analiziranje provođenja Haške

konvencije o međunarodnoj otmici djece
Međunarodnu stručnu javnost je zabrinuo izostanak eikasne globalne među-
narodnopravne zaštite susreta i druženja, s obzirom da se Haška Konvencija
663
Coester-Waltjen (2001), str. 69.
664
Cilj Konvencije o međunarodnoj otmici djece iz 1980. godine jest hitno vraćanje slučaja
u prvobitno stanje (status quo ante), tj. povratak djeteta u mjesto redovitog boravišta,
bez ispitivanja merituma odluke o roditeljskoj skrbi. DeHart (2001), str. 84.
665
Duncan (2006), str. 26.
666
Walter (2004), str. 2414-2415.
o zaštiti djece iz 1996. ne prihvaća dovoljno brzo, a pravna zaštita prava na

susrete i druženje prema Konvenciji o međunarodnoj otmici djece je istodob-
no slaba i neeikasna. U tom smislu je Posebno povjerenstvo za analiziranje
provođenja Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece (u daljnjem tekstu
Posebno povjerenstvo) 2002. godine pojačalo napore u pronalaženju najpri-
hvatljivijeg rješenja navedenog problema.667 Ovi su napori 2006. rezultirali u
više smjerova: izradom i objavljivanjem Općih načela o susretima i druženju
s međunarodnim obilježjem,668 Preliminarnih načela o ovrsi669 i Priopćenja o
alternativnom rješavanju sporova.670
(1) Opća načela o susretima i druženju s međunarodnim obilježjem

Opća načela o susretima i druženju s međunarodnim obilježjem (u daljnjem
tekstu Načela) sadrže najvažnije materijalnopravne i procesnopravne smjernice
nužne za uspješnu suradnju država pri ostvarivanju susreta i druženja s među-
narodnim obilježjem. Ona predstavljaju cjelovitu sliku potrebnih pretpostavki
koje se ne temelje samo na odredbama Konvencije o međunarodnoj otmici
djece već i na načelima sadržanim u drugim međunarodnim instrumentima.
Načela i vodič se u svojim tumačenjima često pozivaju na Hašku konvenciju o
zaštiti djece i Europsku konvenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljnih slobo-
da, te ostale međunarodne dokumente koji se posredno ili neposredno odnose
na pravnu zaštitu prava na susrete i druženje.
Po svojoj naravi Načela nisu obvezujuća, a njihova je uloga dvostruka: savje-
todavna u odnosu na države koje kreiraju nova rješenja u ovom području i po-
667
Razmatrala su se četiri moguća rješenja: 1. izrada dodatnog konvencijskog protokola
o susretima i druženju, 2. jače promicanje Konvencije o roditeljskoj skrbi i zaštiti djece
iz 1996. godine, 3. izrada i distribucija vodiča za uspješnu primjenu Konvencije o me-
đunarodnoj otmici iz 1980. godine u odnosu na susrete i druženje i 4. izrada pravila o
suradnji između sudova različitih država u slučajevima susreta i druženja s međunarod-
nim elementom. U zaključku iz iste godine Posebno je povjerenstvo odbacilo prijedlog
izrade protokola smatrajući ga za sada preuranjenim, usmjerilo se prema modiicira-
nju uloge središnjih tijela kroz vodič za uspješnu primjenu, najavilo nastavak rada na
posebnom vodiču za uspješnu primjenu Konvencije o međunarodnoj otmici djece u
području susreta i druženja, te istaknulo važnost jačeg poticanja ostalih država na ra-
tiiciranje, odnosno pristupanje Konvenciji o roditeljskoj skrbi i zaštiti djece iz 1996.
godine. Hague Conference on Private International Law, (2003).
668
Transfrontier access/contact General principles and good practice (2006).
669
Enforcement of orders made under the 1980 Convention – Towards principles of good practice-
670
Note on the development of mediation, conciliation and similar means to facilitate agreed
solutions in transfrontier family disputes concerning children especially in the context of
the Hague convention of 1980.
moćna u odnosu na središnja tijela, sudove, te izičke osobe kojima su potrebna

pojašnjenja načina na koji mogu ostvarivati zaštitu u ovom pravnom području.
Svrha Načela je širim tumačenjem upotpuniti postojeće praznine u području
ostvarivanja prava na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem. 671
Uvodno se u Načelima ističe međunarodno priznata važnost susreta i dru-
ženja prije svega za djetetovu dobrobit (1.1), te važnost postizanja sporazu-
ma u pogledu njihovog ostvarivanja (1.3.). Ograničavanje susreta i druženja
djeteta i roditelja se prema Načelima treba svesti na najmanju moguću mjeru,
isključivo radi zaštite djetetove dobrobiti i uz korištenje primjerenih sredstava
ograničavanja (1.2.).672
U pogledu međunarodne suradnje Načela zahtijevaju stalnu suradnju drža-
va stranaka na upravnoj i sudskoj razini (2.1.). Središnja tijela, koja čine oko-
snicu međunarodne suradnje, moraju biti ustanovljena zakonom, imati jaka
ovlaštenja i sredstva za eikasno obavljanje svoje funkcije. Središnja tijela na-
dalje moraju biti jasno određena i lako dostupna, imati stručno osposobljene
djelatnike, kao i neprekinuti kontinuitet u svom radu (2.2.). U Načelima se
navode posebne dužnosti koje središnja tijela imaju u kontekstu ostvariva-
nja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem (2.3.) Tako je značajna
uloga središnjeg tijela pružanje informacija i pomoći stranom podnositelju
zahtjeva radi olakšavanja pristupa sudovima koji će svojim odlukama i po-
stupanjem omogućiti ostvarivanje susreta i druženja (2.4.). Nejasnoće u po-
gledu primjene čl. 21. Konvencije o međunarodnoj otmici djece rješavaju se
na način da se izričito navodi kako se zaštita ne ograničava samo na susrete
i druženje određene sudskom odlukom, već i na one koji izviru direktno iz
zakona ili ustava (2.4.). To znači da za podnošenje zahtjeva za zaštitu susreta
i druženja s međunarodnim obilježjem nije potrebno imati sudsku odluku,
već je dovoljno dokazati postojanje bilo koje pravne osnove iz koje pravo
na susrete i druženje izvire.673 Roditelji koji su nezakonito oteli ili zadržali
dijete, također imaju pravo tražiti zaštitu susreta i druženja (2.5). Daljnje
dužnosti središnjih tijela su neposredno ili posredno pokretanje upravnih
ili sudskih postupaka radi ostvarivanja susreta i druženja (2.6.), te objavlji-
vanje putem web stranice ili na drugi javnosti lako dostupan način detaljnih
informacija o pomoći koju pružaju u pogledu ostvarivanja susreta i druže-
nja s međunarodnim obilježjem (2.7.). Postupci koje središnja tijela vode
radi ostvarivanja susreta i druženja prema članku 21. Konvencije, moraju
671
Duncan (2006), str. 5.
672
Duncan (2006), str. 10-14.
673
Duncan (2006), str. 17-18.
biti hitni i transparentni, te u skladu sa smjernicama sadržanima u Vodiču

za uspješnu primjenu Konvencije (2.8.). 674
Međunarodna pravna suradnja u području ostvarivanja susreta i druženja
prema Načelima bi se trebala temeljiti na zajedničkim pravilima koja deini-
raju stvarnu nadležnost za donošenje ili izmjenu postojećih stranih odluka
o susretima i druženju, te pravila o međusobnom priznavanju i ovrsi stranih
sudskih odluka (3.1.), zbog čega se države koje još nisu potpisale, ratiicirale,
odnosno pristupile Konvenciji o zaštiti djece iz 1996. godine potiču od strane
Haške konferencije da to učine (3.2.). 675
Eikasan pristup sudu radi ostvarivanja susreta i druženja, prema Načelima se
treba postići pružanjem pravne pomoći i savjeta u pogledu mjerodavnih prav-
nim normi, pomoći pri pokretanju odgovarajućeg postupka, pri čemu jezične
barijere ne bi smjele biti prepreka (4.1.) Daljnji procesni zahtjevi su hitnost u
svim stadijima postupanja i u tu svrhu izrada plana postupanja, te koncentra-
cija nadležnosti za postupanje na ograničeni broj sudova (4.4.)676
Sudovi bi prema Načelima trebali raspolagati većim brojem zaštitnih mjera
i jamstava kojima bi se osiguravalo pravilno ostvarivanje susreta i druženja,
kao i hitan povratak djeteta (5.1.), pri čemu je potrebno voditi računa da li
su one provedive u drugoj državi (5.8.). Zaštitne mjere i jamstva moraju biti
proporcionalna opasnosti koja prijeti od nezakonitog zadržavanja ili odvođe-
nja djeteta (5.5), a u izrazito konliktnim odnosima predaja djeteta mora biti
detaljno određena (5.6.) Kao zaštitne mjere, odnosno jamstva u Načelima se
navode: prethodna odluka o djetetovu povratku koju radi osiguranja urednog
povratka djeteta unaprijed donosi sud države u kojoj će se susreti i druženje
ostvarivati (5.2), predaja putovnice, polaganje novčanog depozita, obveza jav-
ljanja policiji tijekom razdoblja u kojem se ostvaruju susreti i druženje, nadzor,
različita ograničenja u pogledu vremena i mjesta ostvarivanja susreta i druže-
nja, obvezivanje roditelja s pravom na susrete i druženje da drugog roditelja
unaprijed informira o detaljnom planu ostvarivanja susreta i druženja ili upo-
zorenje konzulata da ne izdaje novu putovnicu za dijete (5.3.). U odlukama
o susretima i druženju koje se donose temeljem čl. 21. Konvencije treba se
voditi računa o kulturnim, religijskim i državnim tradicijama, praznicima i
blagdanima (5.4.), te se treba voditi računa o kontaktiranju djeteta s rodite-
ljem s kojim dijete živi za vrijeme dok je dijete s roditeljem koji ima pravo na
susrete i druženje (5.7.). Sudovi prilikom donošenja odluka o susretima i dru-
674
Duncan (2006), str. 14-29.
675
Duncan (2006), str. 20-23.
676
Duncan (2006), str. 24-27.
ženju s međunarodnim obilježjem često detaljno određuju i troškove, posebice

putovanja na velike udaljenosti. Prema Načelima bi se troškovi organiziranja
i ostvarivanja prekograničnih susreta i druženja trebali uračunati u troškove
uzdržavanja (7.9.), uzimajući u obzir potrebe i inancijske izvore svih članova
obitelji, pri čemu bi sud trebao imati široku diskreciju (5.9.)677
Načela se posebno bave problemom preseljenja, odnosno djetetovim trajnim
napuštanjem jedne države i preseljenjem u drugu državu najčešće s roditeljem
s kojim dijete živi, što uzrokuje poteškoće u odnosu na ostvarivanje susreta i
druženja s drugim roditeljem. Međutim, vrlo strog pristup pravu na preselje-
nje može imati potpuno suprotan efekt u odnosu na konvencijski cilj osigura-
vanja ostvarivanja susreta i druženja s djetetom. Stoga se u Načelima navodi
kako je odluci o preseljenju važno dodati odluku o susretima i druženju koja
uključuje termine i uvjete njihovog ostvarivanja u novim okolnostima (6.2.).
U Načelima se u vezi s preseljenjem ujedno preporuča donošenje "odluke o
prethodnom priznanju" - advance recognition ili sadržajno jednake odluke od
strane suda države u koju se dijete seli - mirror order (6.4.).678
U pogledu mogućnosti izmjene odluke o susretima i druženju u državi u koju
je dijete preselilo, Načela se pozivaju na Konvenciju o zaštiti djece prema ko-
joj se odluka o susretima i druženju donesena u okviru odluke o preseljenju
priznaje, te se može ovršiti u državi preseljenja ex lege, pod uvjetom da su obje
države stranke navedene Konvencije. Odluka priznata u državi u koju je dijete
preselilo je na taj način izjednačena s domaćim odlukama, te je u pravilu pod
jednakim uvjetima podložna izmjeni. Ipak prema Konvenciji o zaštiti djece
izmjena odluke o susretima i druženju donesena u okviru odluke o preseljenju
ne smije biti olako mijenjana, a za podnošenje zahtjeva za izmjenom postavlja-
ju se posebni uvjeti (6.5.).679
(2) Preliminarna načela o ovrsi

Posebno povjerenstvo za analiziranje provođenja Haške konvencije o međuna-
rodnoj otmici djece je u svrhu postizanja eikasnije primjene Konvencije, 2002.
godine započelo s radom na načelima o ovrsi koja bi se trabala usvojiti kao
službena načela i vodič za uspješnu primjenu Konvencije u postupcima ovrhe
677
Duncan (2006), str. 28-30.
678
Odluka o prethodnom priznanju se donosi od strane suda države u koju se dijete seli ili
je u drugom slučaju moguće od suda države u koju dijete seli tražiti da se prije prese-
ljenja donese sadržajno jednaku odluku onoj koju je prilikom odobravanja preseljenja
donio sud države iz koje dijete seli. Duncan (2006), str. 32.
679
Duncan (2006), str. 31-33.
susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. Prvi je korak u tom radu bio

provođenje komparativnih istraživanja ovrhe različitih pravnih sustava, dok je
drugi korak bio izdvajanje najčešćih zajedničkih problema u postupcima ovr-
he uspoređenih sustava.680 Premda su se komparativna istraživanja primarno
odnosila na postupke povratka djeteta, rezultati oba istraživanja se jednako
mogu koristiti i za rješavanje problema ostvarivanje susreta i druženja. Poseb-
na je komisija na zahtjev Stalnog ureda Haške konferencije 2006. izradila nacrt
načela i vodiča za uspješnu primjenu Konvencije u postupcima ovrhe susreta i
druženje s međunarodnim obilježjem, koje smo za potrebe ovog rada nazvali
Preliminarna načela o ovrsi.681
U uvodnom se dijelu Preliminarnih načela o ovrsi navode čimbenici koji uzro-
kuju dugotrajnost ovrhe, među kojim se izdvajaju:
1. neprecizna i nepotpuna odluka (bez izreke o sankcijama - prisilnim mje-
rama zbog nepoštivanja obveze),
2. pravni lijekovi (ukoliko se odluka o ovrsi može pobijati redovnim prav-
nim lijekovima ili dolazi do prekida postupka ovrhe za trajanja drugog
postupka pokrenutog po prigovoru, više stupnjeva pravnih lijekova sus-
penzivnog karaktera, predugo trajanje odlučivanja po žalbi),
3. prisilne mjere, njihov sadržaj i primjena (nedostatak prisilnih mjera, do-
nošenje posebnih sudskih odluka za svaku procesnu radnju u ovršnom
postupku, kao i za svaki pokušaj ovrhe, te niz formalnosti prije same pro-
vodbe ovrhe),
4. odbijanje djeteta,
5. ponašanje na strani roditelja protiv kojeg se ovrha provodi (skrivanje
djeteta, preseljenje u treću državu, promjene mjesne nadležnosti, izbje-
gavanje ispunjavanja obveze, pritisak medija i javnosti),
6. ponašanje na strani roditelja koji traži ovrhu (odustajanje od provedbe
ovrhe, nepoduzimanje određenih procesnih radnji u postupku, nepostu-
panje po odluci o ovrsi) i
680
Stalni ured haške konferencije je proveo komparativno istraživanje o ovrsi predaje dje-
teta i susreta i druženja u pravu i praksi država stranaka Haške konvencije o međuna-
rodnoj otmici djece. Na postavljena pitanja odgovore je dalo 45 država (bez Hrvatske),
a odgovori su objavljeni na internetskim stranicama Haške konferencije (http://www.
hcch.net). Drugo istraživanje je provedeno na zahtjev Stalnog ureda, a proveo ga je
profesor Nigel Lowe sa Sveučilišta Cardif u Velikoj Britaniji. Istraživanje je također
bilo komparativno i usmjereno prema pronalaženju problema u postupcima ovrhe, kao
i pronalaženju kvalitetnih rješenja u tom području. Rezultati istraživanja također su
dostupni na stranicama Haške konferencije. Vidi Lowe et al. (2006).
681
Schulz (2006), str. 4-5.
7. ostali razlozi (nemogućnost inanciranja putnih troškova, nedostatak

komunikacije između sudionika ovrhe zbog nepoznavanja jezika, nedo-
statak suradnje stručnih osoba, primjerice socijalnih radnika prilikom
primjene prisilnih mjera).682
Iz navedenih problema koji se pojavljuju u ovrsi vidljivo je kako se s jedne stra-
ne radi o nezadovoljavajućim zakonskim rješenjima, a s druge strane o proble-
mima praktične i provedbene naravi koji se mogu riješiti i bez interveniranja u
zakonske propise. Preliminarna Načela o ovrsi se u skladu s istaknutim zajed-
ničkim problemima ograničavaju na: probleme prisilnih mjera, pravne lijeko-
ve, postupak ovrhe i sudionike, te njihovu suradnju i profesionalnu edukaciju.
U skraćenom se obliku mogu izdvojiti slijedeća Preliminarna načela:
1. Viševrsnost zakonskih sredstava ovrhe, dosljednost u provedbi, ograničava-
nje uvjeta, te ukidanje administrativnih formalnosti.683
Ovo je načelo u skladu sa stajalištem Europskog suda za ljudska prava prema
kojem nije dovoljno da država samo propiše građanskopravne i kaznenoprav-
ne sankcije, već da se one i provode, posebice u slučajevima u kojima primje-
rice izricanje kazne zatvora, odnosno pokretanje kaznenog postupka ovise o
volji drugog roditelja. To ujedno znači da se ovrha treba dosljedno provoditi
uključujući i izičku predaju djeteta, premda je to krajnja i nepoželjna mjera
koju treba koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. U ovom se kontekstu
naglašava važnost poduzimanja mjera kojima je svrha pripremanje djeteta na
susrete i druženje s roditeljem nakon dugog perioda njihovog izostanka.684 Za
pokretanje ovrhe prema ovom načelu nije nužan formalni zahtjev niti su po-
trebe dodatne službene ovjere.685
2. Hitnost postupanja.
Načelo hitnosti se prije svega odnosi na žalbeni i ovršni postupak, koncentraciju
nadležnosti, izradu plana i rokova u kojima se postupak ima dovršiti, ograniča-
vanje pravnih lijekova na samo jedan redovni, kao i ograničavanje razloga za nji-
hovo ulaganje. Hitnost se također može postići manjim brojem stadija ovršnog
postupka, na način da se u odluku o susretima i druženju ujedno inkorporiraju
682
Schulz (2006), str. 5-6.
683
Postojeća sredstva sudovi često ne koriste pozivajući se na djetetovu dobrobit. Treba
imati u vidu da kaznena sankcija zbog ne poštivanja sudske odluke nije isto što i gra-
đanskopravna sankcija, s obzirom da određivanje kaznene sankcije ovisi o kaznenom
postupku i ne utječe na provedbu ovrhe. Schulz (2006), str. 9.
684
Schulz (2006), str. 9, vidi supra III.2.B.c. (predmet Ignaccolo-Zenide protiv Rumunjske).
685
Schulz (2006), str.8-10.
ovršna sredstva koja će se primijeniti u slučaju njenog nepoštivanja. U tom se

slučaju može izjaviti samo jedan pravni lijek kako u odnosu na odluku o susre-
tima i druženju, tako i u odnosu na predviđena ovršna sredstva. Pod navede-
nim pretpostavkama je moguće donijeti odluku o ovrsi u najkraćem mogućem
vremenu za čiju provedbu nije potrebno čekati ovršnost, jer pravni lijekovi u
ovakvim okolnostima ne bi smjeli imati suspenzivnu narav. 686
3. Sporazum i dobrovoljno ispunjavanje obveze.
Sudovi i središnja tijela su prema Načelima dužni poticati stranke na spora-
zum i dobrovoljno ispunjavanje obveze, te mogućnost korištenja medijacije.
Obveza promicanja sporazuma nije vremenski ograničena, te se proteže na
postupak po pravnim lijekovima, kao i na postupak ovrhe, pri čemu su sudovi
i središnja tijela dužni imati u vidu da pregovaranje može dovesti do kašnje-
nja i izbjegavanja ispunjavanja obveze. U tu je svrhu u svim fazama postupka
(od donošenja odluke do provedbe ovrhe) obavezno uključivanje psihologa i
socijalnog radnika, kao i profesionalnog medijatora radi pripreme roditelja i
djeteta na ispunjavanje obveze. Volju i želje djeteta koje je dovoljno zrelo da je
izrazi, nužno je ispitati u najranijim fazama postupka, te je na prikladan način
uzeti u obzir. Ukoliko je između djeteta i roditelja došlo do otuđenja uslijed
proteka dužeg vremenskog razdoblja, sud je dužan poduzeti određene radnje
kako bi se dijete stručno pripremilo za ponovnu uspostavu odnosa s rodite-
ljem i ostvarivanje susreta i druženja.687
4. Suradnja sudova, središnjih tijela, te ostalih sudionika postupka.
Prema načelu o suradnji vrlo je bitno da sud ili središnje tijelo jedne države ima-
ju povratnu informaciju o ostvarivanju susreta i druženja u drugoj državi. Sudski
ovršitelji radi provođenja prisilnih mjera trebaju imati na raspolaganju sve po-
trebne informacije o konkretnom slučaju, te biti upoznati s ciljevima Konvencije.
Pri provedbi ovrhe potrebno je razmotriti potrebu sudjelovanja ostalih stručnih
osoba poput psihologa i socijalnog radnika, prevoditelja ili suca, te pažljivo pro-
cijeniti je li nazočnost roditelja koji ima pravo na susrete i druženje korisna ili
predstavlja rizik za eskalaciju sukoba u pojedinačnim slučajevima, kao i razmo-
triti mogućnost da pri provedbi ovrhe bude prisutna neka druga djetetu bliska
osoba radi postizanja osjećaja sigurnosti kod djeteta.688
686
Za provedbu ovrhe ujedno je nužno da su u postupku određivanja susreta i druženja,
koji je prethodio ovrsi, sudjelovale sve stranke, te da je obveza u odluci precizno određe-
na, uključujući i prisilne mjere kojima će se odluka provesti. Schulz (2006), str.10-14.
687
Schulz (2006), str.15-16.
688
Schulz (2006), str.15-17.
5. Nužnost multidisciplinarne edukacije.

Osobe koje provode ovrhu moraju biti posebno educirane, te svjesne uloge
drugih stručnih osoba u postupku ovrhe poput socijalnog radnika ili psiho-
loga. U Načelima se preporuča interdisciplinarna edukacija sudaca, ovršitelja,
socijalnih radnika i psihologa u pogledu ovrhe susreta i druženja, što ne znači
da sve navedene osoba trebaju biti zajedno educirane, već da trebaju znati koje
su uloge ostalih sudionika u postupku.689
Premda se navedena načela uz određene prilagodbe trebaju primjenjivati kako
na povratak djeteta, tako i na susrete i druženje, potrebno je uzeti u obzir da
je povratak djeteta jedna hitna i jednokratna ovršna aktivnost, za razliku od
susreta i druženja koji trebaju biti redoviti i ponavljajući, te činiti sastavni dio
djetetovog života. Susreti i druženje stoga mogu biti predmetom ovrhe više
puta, pri čemu je nužno imati mišljenje stručnjaka. Brzina postupanja kod su-
sreta i druženja nema jednak značaj kao i kod povratka djeteta, dok ograni-
čavanje pravnih lijekova u odnosu na susrete i druženje možda ne bi trebalo
biti toliko strogo. Međutim, bez obzira na navedene razlike između povratka
djeteta i susreta i druženja, zakon mora odrediti granice postupanja sudova i
središnjih tijela, kako bi se postupci ovrhe susreta i druženja brzo i eikasno
provodili. Pri tome je posebice potrebno imati u vidu kako protok vremena
bez kontakata dovodi do otuđivanja djeteta, što donosi novu obvezu ponov-
nog uspostavljanja njihovog odnosa. Zbog toga je dobrovoljno ispunjavanje
obveze, kao i postizanje sporazuma u postupcima koji se odnose na susrete i
druženje, bitno značajnije kod ostvarivanja susreta i druženja, nego li je to kod
povratka djeteta.690
(3) Priopćenje o alternativnom načinu rješavanja sporova

Posebno povjerenstvo Haške konferencije691 je u travnju 2006. godine pozvalo
Stalni ured da obavi pripreme za istraživanje medijacije s međunarodnim ele-
mentom koja se provodi u vezi s postupcima povratka djeteta, te ostvarivanja
susreta i druženja prema Konvenciji o međunarodnoj otmici djece. Stalnom
se uredu ujedno predlažilo da razmotri mogućnost unapređenja alternativnog
načina rješavanja ove vrste sporova s međunarodnim obilježjem.692 Nedugo
689
Suci mogu objasniti koji su ciljevi Konvencije, socijalni radnici mogućnosti i načine po-
stizanja sporazuma, a psiholozi učinke koje određeni postupci mogu imati po dijete.
690
Schulz (2006), str. 19.
691
Special Commission on General Afairs and Policy.
692
Recommendation No 3 of the Special Commission on General Afairs and Policy of April
2006.
nakon poziva Stalni ured je odgovorio Priopćenjem o alternatinom načinu

rješavanja sporova s međunarodnim obilježjem. Priopćenje se odnosi na usko
područje primjene Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece, tj. na po-
dručje medijacije s međunarodnim elementom. U Priopćenju se navodi kako
se unatoč različitim shvaćanjima medijacije i nedostatka jedinstvene deinicije,
za potrebe primjene Konvencije, kao i u većini drugih međunarodnih doku-
menata i nacionalnih pravnih sustava, medijacija shvaća kao postupak u kojem
treća neutralna strana pomaže roditeljima da postignu sporazum o povratku
djeteta ili o susretima i druženju. Time se kao svrha medijacije određuje pru-
žanje pomoći roditeljima radi postizanja dogovora, bez sudjelovanja države. U
tom se smislu medijacija s međunarodnim obilježjem fokusira na kratkoročni
cilj postizanja sporazuma, za razliku od savjetovanja (counseling) čiji su ciljevi
dugoročni. U Priopćenju nije izražen stav u korist obvezne ili dobrovoljne me-
dijacije, osim što se navodi kako je medijacija u većini komparativnih sustava
dobrovoljna, premda postoje pozitivni europski primjeri obvezne medijacije
kao što je to u Norveškoj i na Malti.693
S obzirom da je Priopćenje tek početni korak kojim se nastoji ukazati na po-
trebu istraživanja i razvijanja alternativnih načina rješavanja sporova u sluča-
jevima povratka djeteta, kao i susreta i druženja s međunarodnim obilježjem,
te s obzirom da je izrada programa međunarodnog istraživanja u tijeku,694 na
ovom ćemo se mjestu za potrebe ovog rada zadržati samo na uvodnom dijelu
Priopćenja.
Uvodno se navode dva temeljna razloga globalnog prihvaćanja i regulira-
nja obiteljske medijacije: rasterećenje sudova ove vrste postupaka i potreba
izvansudskog pristupa rješavanju obiteljskopravnih odnosa s djetetom koje
karakterizira trajnost. Među probleme obiteljske medijacije s međunarodnim
obilježjem, koja zahtijeva poseban pristup u odnosu na medijaciju u nacional-
nom kontekstu, istiću se: različiti jezici i kultura, teritorijalna udaljenost, kao i
neujednačeni međunarodni pristup u pogledu priznavanja svojstva ovršnosti
postignutih sporazuma.695
Potreba za istraživanjem i unapređenjem obiteljske medijacije s međunarodnim
obilježjem, između ostalog izvire iz međunarodnih ugovora kojima je ona pred-
viđena. Premda Haška konvencija o međunarodnoj otmici djece ne sadrži izriči-
tu odredbu o medijaciji, odredbe čl. 10. i čl. 7. točka c.) obvezuju središnja tijela
da "poduzmu potrebne mjere radi osiguravanja dobrovoljnog povratka djeteta,
693
Vigers (2006), str. 7.
694
695
te pronalaženja sporazumnog rješenja problema." Problem je navedenih odredbi

što nisu dovoljno precizne, te se u tom smislu izričito ne odnose na provođenje
obiteljske medijacije u postupcima koji se pokreću prema Konvenciji o međuna-
rodnoj otmici djece. S tim u vezi se u novijim znanstvenim radovima predlaže
donošenje konvencijskog protokola o alternativnom načinu rješavanja sporova
kojim bi se detaljno i izričito reguliralo pitanje obiteljske medijacije s međuna-
rodnim elementom u svrhu eikasnijeg provođenja Konvencije.696
f) Zaključni osvrt
Osim primjene na globalnoj razini, prednost Konvencije o međunarodnoj otmi-
ci djece je u tome što ona pruža pravnu zaštitu susretima i druženju bez obzira
na njihov pravni naslov, tj. sudsku odluku, sporazum ili zakon. S druge strane se
njezina slabost očituje u nedostatku detaljnih odredbi o ovrsi, posebice u pogle-
du susreta i druženja temeljem zakona, što je uzrokovalo neujednačenost tuma-
čenja, te stoga i njezinu neeikasnost. Ovaj se problem trenutno nastoji riješiti uz
pomoć Načela o susretima i druženju s međunarodnim obilježjem, te Prelimi-
narnih načela o ovrsi, koja su predviđena kao vodiči za njezinu primjenu. Ovim
se načelima ipak učestalo upućuje na važnost ratiiciranja Haške konvencije o
zaštiti djece iz 1996. godine. Istodobno, nije moguće ne primijetiti kako se nave-
denim načelima, premda ona nisu obvezujuća, izlazi iz područja međunarodnog
privatnog prava, te ulazi u područje nacionalnog materijalnog i procesnog pra-
va. Ona se odnose na donošenje odluka o susretima i druženju, kao i postupak
ovrhe odluka o susretima i druženju u okviru nacionalnih pravnih sustava. Na-
čelo dobrobiti djeteta niti u ovoj Konvenciji ne igra glavnu ulogu u njezinoj pri-
mjeni. Takav stav se obrazlaže ciljevima Konvencije – hitnim povratkom djeteta
i ostvarivanjem susreta i druženja - u čijoj je osnovi djetetova dobrobit. Ovakav
početni konvencijski stav u odnosu na standard djetetove dobrobiti zadržao se
od njezinog donošenja 1980. godine sve do danas, kad je reairmiran u objavlje-
nim Načelima o ovrsi iz 2006. godine.
Nedostatke Konvencije o međunarodnoj otmici djece iz 1980. u pogledu ostvari-
vanja prava na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem trebala bi otkloniti
nova Haška Konvencija o zaštiti djece iz 1996 godine.697 Naime, za razliku od
Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece iz 1980. ova najnovija Konven-
cija sadrži procesne odredbe značajne za ostvarivanje prava na susrete i druženje
s međunarodnim obilježjem. Upravo stoga se se od nje očekuje eikasnija pravna
zaštita, na što nam ukazuje i činjenica velikog broja država koje su joj u posljed-
nje vrijeme pristupile. Među njima se od 01.01.2010. godine nalazi i Hrvatska.
696
Pawlowski (2007), str. 302-305.
697
DeHart (2001), str. 86. i Duncan (2006), str. 3.
F) Haška konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji

u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece (1996)698
Odredbe koje čine sadržaj Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. mogu se
podijeliti na tri skupine u skladu s konvencijskim ciljevima: zajednička pravila
o nadležnosti, odredbe o priznanju i ovrsi stranih sudskih odluka, te odredbe
o suradnji država stranaka s ciljem zaštite prava na susrete i druženje.699 Na-
kon što se razmotri polje primjene ove konvencije, koje uključuje njezin ratio-
ne materiae i ratione personae, prikazat će se navedene skupine odredaba. Pri
tome treba razumijeti da s obzirom na kratko vrijeme primjene ove konvencije
u praksi sveobuhvatnu ocjenu o njoj još uvijek nije moguće dati.700
a) Polje primjene
Posebna je vrijednost Konvencije o zaštiti djece iznimno široko polje primjene, u
koje ulaze mjere za zaštitu djece kako u području privatnopravnih tako i u područ-
ju javnopranih odnosa. Konvencijski cilj nije bio kreiranje uniformnog međuna-
rodnog dokumenta o zaštiti djece, koji već postoji u obliku Konvencije o pravima
djece, već izbjegavanje bilo kakvih sukoba u području njihove međunarodnoprav-
ne zaštite. Na taj se način ovom konvencijom pokušava stvoriti most između razli-
čitih pravnih sustava s različitom kulturnom i religijskom tradicijom.701
U odredbi čl. 3. nabrajaju se odnosi na koje se Konvencija primjenjuje, među
kojima se u točki b) navodi i pravo na susrete i druženje. Ovo se pravo prema
698
Konvencija je stupila na snagu 01.01.2002. godine, a u Hrvatskoj 01.01.2010. Na dan 05.
05. 2011. je na snazi u 31 državi (Austrija, Albanija, Armenija, Australija, Bugarska, Ci-
par, Češka, Dominikanska Republika, Ekvador, Estonija, Finska, Francuska, Republika
Hrvatska,Irska, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Monako, Maroko, Nizozemska,
Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švicarska,
Ukrajina i Urugvaj). Hague Conference on Private International Law (1996). Riječ je o
konvenciji koja nije izvorno nova, već predstavlja reviziju Haške konvencije o nadlež-
nosti i mjerodavnom pravu u predmetima zaštite maloljetnika iz 1961. godine. (Hague
Convention Concerning the Powers of Authorities and the Law Applicable in Respect of
the Protection of Infants 1961), Murphy (2005), str. 276.
699
Konvencija također sadrži pravila o mjerodavnom pravu, koja su prije svega značajna za
pitanja roditeljske skrbi i mjere za zaštitu osobnih prava djeteta. Lowe et al. (2004), str.
590-591. i Lowe i Douglas (2007), str. 687. U hrvatskoj se literaturi više može vidjeti u:
Jakovac-Lozić (1997), str. 170-178.
700
Lowe et al. (2004), str. 592.
701
Smatra se kako je od velikog značaja činjenica da je Maroko (država islamske tradici-
je) bila prva država koja je ratiicirala Konvenciju. Hague Conference on International
Private Law 1996 a.
službenom tumačenju Konvencije702 (u daljnjem tekstu Lagarde tumačenje) ne

odnosi samo na provođenje zajedničkog vremena s djetetom, već i na održavanje
osobnih odnosa dopisivanjem, telefonskim razgovorima ili telefax porukama.703
Konvencija o zaštiti djece se za razliku od Konvencije o međunarodnoj otmici
djece704 primjenjuje na djecu od trenutka rođenja do navršene 18. godine života.
Prema Lagarde tumačenju to se odnosi i na onu djeca koja su prema nacionalnom
pravu stekla poslovnu sposobnost prije navršene 18. godine, primjerice sklapa-
njem braka. Ipak sud koji primjenjuje Konvenciju ima pravo slobodno procijeniti
je su li mjere koje se poduzimaju primjerene s obzirom na dob djeteta, u skladu
s mjerodavnim pravom o stjecanju punoljetnosti. Pitanje stjecanja poslovne spo-
sobnosti nije predmet ove Konvencije, već je to pitanje mjerodavnog prava.705
b) Pravila o nadležnosti
Posebna je vrijednost Konvencije o zaštiti djece uređivanje nadležnosti za
odlučivanje o pitanjima koja se odnose na djecu, dakle i za pravo na susre-
te i druženje. Osim što prati trend modernih međunarodnih ugovora prema
kojima opća nadležnost pripada sudovima djetetovog redovitog boravišta (čl.
5),706 Konvencija ujedno predviđa kontinuitet tako ustanovljene nadležnosti, te
rješava problem njihove konkurencije na način jednako prihvatljiv državama
kontinentalnog i common law pravnog kruga.707
Prema pravilu o općoj nadležnosti, za pitanja koja se odnose na djecu nadležan
je suda djetetovog redovitog boravišta (čl. 5. st. 1.).708 Kako se mijenja djetetovo
redovito boravište, tako se mijenja i sudska nadležnost (čl. 5. st. 2.). Ovo se
opće pravilo ne primjenjuje u slučajevima djetetovog nezakonitog odvođenja
ili zadržavanja. Tako se, u skladu s novim načelom kontinuiteta, nadležnost
sudova koji odlučuju prema Haškoj konvenciji o međunarodnoj otmici djece
702
Explanatory Report by Paul Lagarde.
703
Lagarde (1998), str. 547.
704
705
706
Poveznica državljanstva pri određivanju nadležnosti je zamijenjena poveznicom djete-
tovog redovitog boravišta. Ovo se opravdava time što se u mjestu djetetova redovitog
boravišta nalazi njegov dom, njegova sredina u kojoj živi i u kojoj je bitno jednostavnije
utvrditi djetetovu dobrobit. Lowe et al. (2004), str. 546
707
DeHart (2001), str. 83.
708
Po uzoru na odredbe o mjesnoj nadležnosti Konvencije o zaštiti djece, uređena je i mje-
sna nadležnost u okviru Uredbe Bruxelles II bis. Više vidi u: Sikirić (2005), str. 41-45.
Autor također koristi izraz "redovito boravište".
prema čl. 7. ograničava. Jednako se tako pod određenim uvjetima ograničava i

nadležnost suda djetetovog redovitog boravišta, što je iznimka od općeg pravi-
la o nadležnosti. Riječ je u slučajevima u kojima je postupak radi odlučivanja o
susretima i druženju već pokrenut pred drugim sudom (čl.13.).709
U prvom slučaju sud djetetovog posljednjeg redovitog boravišta (prije nezako-
nitog odvođenja) nastavlja biti nadležan još narednih godinu dana (čl. 7. st. 1. t.
b), osim ako se roditelj od kojeg je dijete nezakonito odvedeno ili zadržano nije
u međuvremenu suglasio s nadležnošću drugog suda (čl. 7. st. 1. t. a.), te pod
uvjetom da je u roku od godine dana od dana saznanja za mjesto na kojem se
dijete nalazi pokrenuo postupak za djetetov povratak (čl. 7. st. 1. t. b).710 Gledano
iz perspektive suda države u koju je dijete nezakonito dovedeno, sud ove države
dakle može izvanredno steći nadležnost ukoliko se roditelj suglasio s djetetovim
odvođenjem ili ako u roku od godine dana nije podnio zahtjev za povratkom
djeteta, te pod daljnjim uvjetom da se dijete prilagodilo novoj sredini.711
Sud države u koju je dijete nezakonito dovedeno u skladu s navedenim odred-
bama čl. 7. ne može biti nadležan za donošenje odluka o susretima i druženju,
ali iznimno može donijeti privremenu mjeru radi hitne zaštite djeteta u tom
pogledu (čl. 11.). 712
U drugom slučaju odredbom čl. 13. predviđa se još jedna iznimka od općeg
pravila nadležnosti suda djetetova redovitog boravišta. Naime, sud djetetovog
redovitog boravišta mora se suzdržati od vođenja postupka ukoliko je isti po-
stupak već pokrenut pred sudom druge države i pod uvjetom da je taj sud
prema konvencijskim pravilima o nadležnosti (od čl. 5. do čl.10.) za to bio
nadležan u vrijeme kad je postupak pokrenut.713
c) Priznanje i ovrha
Konvencija o zaštiti djece, za razliku od Konvencije o međunarodnoj otmi-
ci djece, izričito predviđa i uređuje mogućnost međusobnog priznanja i ovr-
he odluka o susretima i druženju država stranaka Konvencije. U tom smislu
709
Lowe et al. (2004), str. 593.
710
DeHart (2001), str. 83.
711
Lagarde (1998), str. 558-559.
712
Nasuprot tome Konvencija o međunarodnoj otmici djece predviđa nadležnost suda
države u koju je dijete nezakonito odvedeno, pod uvjetom da je prethodno odbijen
zahtjev za povratak djeteta ili da takav zahtjev nije podnesen u razumnom roku. Coe-
ster-Waltjen (2001), str. 76.
713
Lowe et al. (2004), str. 545.
odredbom čl. 23. st. 1. se omogućava da odluke o susretima i druženju koje su

donijela nadležna tijela jedne države, temeljem zakona budu priznate u drugoj
državi ugovornici.714 Priznavanje odluka temeljem zakona znači da za stranke
Konvencije nije nužno pokretanje bilo kakvog postupka u pogledu priznava-
nja, već da se odluke priznaju automatski.715 Međutim, priznanje se ipak može
pojaviti kao sporno pitanje, ali samo u postupku ovrhe, ukoliko se ističu razlo-
zi zbog kojih odluka nije smjela biti priznata niti bi smjela biti provedena.716
Da bi bilo koja odluka koja ulazi u polje primjene Konvencije o zaštiti djece, pa
tako i odluka o susretima i druženju bila priznata, njezino postojanje mora biti
dokazano. Uobičajeni dokaz o postojanju odluke o susretima i druženju jest pi-
sana odluka izdana od strane nadležnog suda. Međutim, Konvencija dopušta da
se u hitnim slučajevima postojanje odluke može dokazati primjerice telefonskim
razgovorom, čiji sadržaj mora biti zabilježen u spisu ili primjerice telefaxom. Na
taj se način želi izbjeći suvišna birokratizacija koja postoji u slučajevima u kojima
je postojanje odluke moguće dokazati isključivo pisanim dokumentom opskr-
bljenim potpisima i ovjerama suda koji je predmetnu odluku donio.717
Mogućnost ovrhe odluke u drugoj državi je propisana odredbom čl. 26. Kon-
vencije, kojom se ujedno predviđa da se postupak provodi prema pravilima
države u kojoj se ovrha ima provesti, uz daljnji konvencijski zahtjev za jed-
nostavnošću i hitnošću postupanja. Zahtjev za priznanjem i ovrhom odluka
o susretima i druženju se u određenim slučajevima može odbiti.718 Razlozi za
odbijanje priznanja taksativno su navedeni u odredbama čl. 23. st. 2, prema
kojima priznanje odluke o susretima i druženju može biti odbijeno: a) jer od-
luku nije donio nadležni sud,719 b) ako djetetu nije bila pružena mogućnost da
u postupku izrazi svoje mišljenje, što je u suprotnosti s temeljnim procesnim
načelima države u kojoj se traže priznanje i ovrha, osim ako je odluka done-
sena u hitnom postupku, c) ako je osobi kojoj se izrečenom mjerom zadire
u pravo na roditeljsku skrb povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku,
714
Lowe et al. (2004), str. 592.
715
Murphy (2005), str. 288.
716
Konvencija ipak ne isključuje mogućnost pokretanja prethodnog postupka za ne/pri-
znavanje odluke u situacijama kad je to hitno radi otklanjanja potencijalnog spora o po-
stojanju osnova za nepriznavanje. U tom smislu prema odredbi čl. 24. osobe s pravnim
interesom imaju pravo pokrenuti prethodni postupak za ne/priznanje odluke donesene
u drugoj državi. Lagarde (1998), str. 585 i 587.
717
718
Lowe et al. (2004), str. 592.
719
Pri tome se misli na nadležnost zasnovanu prema konvencijskim pravilima o određiva-
nju nadležnosti od čl. 5. do čl. 14.
osim u slučajevima u kojima je mjera donesena po hitnom postupku, d) ako

bi priznanje bilo općenito u suprotnosti s javnim poretkom države u kojoj se
ono traži, uzimajući pri tom u obzir dobrobit djeteta i e) ako postoji novija od-
luka suprotnog sadržaja donesena u državi koja nije konvencijska stranka, pod
uvjetom da je riječ o državi djetetovog redovitog boravišta i da su ispunjene
pretpostavke za priznanje prema pravu države u kojoj se ono traži.720
d) Suradnja država stranaka

Jednako kao i Konvencijom o međunarodnoj otmici djece, ovom se Konvenci-
jom predviđa ustanovljavanje i dužnost središnjih tijela na međusobnu surad-
nju radi postizanja zajedničkih konvencijskih ciljeva zaštite djece.721
Od neposrednog značaja za zaštitu prava na susrete i druženje s međunarod-
nim obilježjem jest odredba čl.31. (b) i čl. 35.
Prema odredbi čl. 31. središnje je tijelo dužno, neposredno ili posredstvom
drugih javnih tijela, poduzeti odgovarajuće mjere radi pronalaženja sporazu-
mnog rješenja u postupcima medijacije, koncilijacije ili na drugi alternativni
način.722 U literaturi se navodi kako navedena odredba ne predstavlja apsolut-
nu, već prilično "labavu" obvezu suradnje,723 što bi moglo rezultirati time da
zapravo druga javna tijela poput službi za socijalnu skrb ili sudova poduzimaju
odgovarajuće mjere radi zaštite prava na susrete i druženje.724
Druga odredba korisna za ostvarivanje susreta i druženja odnosi se na susre-
te i druženje u prekograničnim slučajevima u kojima su obje države stranke
Konvencije o zaštiti djece.725 Obveza suradnje ovdje se ne odnosi izravno na
središnja tijela država stranaka, već i na ona tijela koja su u određenoj drža-
vi nadležna za pružanje pomoći radi ostvarivanja susreta i druženja, što su u
720
To znači da se u situaciji u kojoj postoje dvije odluke suprotnog sadržaja, od kojih je prva
donesena u državi ugovornoj stranci, a druga u državi koja nije stranka, prednost daje
novijoj odluci države koja nije konvencijska stranka pod uvjetom da je u vrijeme dono-
šenja odluke to bila država djetetovog redovitog boravišta. Smatra se da je ta država u
boljoj poziciji da zadovolji zahtjev za djetetovom dobrobiti. Lagarde (1998), str. 587.
721
Lowe et al. (2004), str. 593.
722
O važnosti poticanja alternativnih načina rješavanja međunarodno obilježenih sporova
o susretima i druženju u kontekstu Konvencije o međunarodnoj otmici djece vidi supra,
III.2.C.e.(3).
723
Murphy (2005), str. 291.
724
DeHart (2001), str. 88.
725
Murphy (2005), str. 292.
pravilu sudovi ili službe socijalne skrbi. To znači da prema odredbi čl. 35. st.1.
nadležno tijelo jedne države stranke može zahtijevati od nadležnog tijela dru-
ge države provedbu mjera kojima se osigurava eikasno ostvarivanje prava na
susrete i druženje. Ovakav se zahtjev nadležnom tijelu može uputiti izravno od
strane osobe koja ima pravo na susrete i druženje, bez obzira radi li se o nepo-
srednom ili posrednom ostvarivanju osobnih veza (susreta i druženja).726
Odredbom čl. 35. st. 2. također se olakšava postupak ostvarivanja susreta i
druženja na način da se roditelju koji živi u jednoj državi omogućava da od
suda svoje države ishodi utvrđivanje određenih činjenica koje su bitne za do-
nošenje odluke o susretima i druženju u postupku koji se vodi u drugoj državi.
Nakon što utvrdi potrebne činjenice, sud države u kojoj roditelj živi je dužan
prikupljene informacije dostaviti sudu pred kojim se postupak o susretima i
druženju vodi, a ovaj ih je dužan uzeti u obzir. Ukoliko se radi o činjenicama
koje su bitne za donošenje odluke, sud je dužan zastati s postupkom, te priče-
kati dok mu drugi sud ne dostavi potrebne podatke (čl. 35. st. 3.)727
e) Zaključni osvrt
Konvencijom o zaštiti djece iz 1996. se rješavaju i pitanja priznanja i ovrhe
odluka o susretima i druženju, što nedostaje Konvenciji o otmici djece iz 1980.
zbog čega novija predstavlja logičan slijed u rješavanju problema ostvariva-
nja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. Bitna novina Konvencije
o zaštiti djece jest u određivanju opće nadležnosti za odlučivanje o susretima
i druženju u korist sudova djetetova redovnog boravišta, s iznimkama koje su
strogo određene, primjerice potrebe donošenja privremene mjere. Priznanje
odluka je automatsko i lišeno birokratizacije, tako da je za pokretanje postup-
ka dovoljan bilo kakav dokaz o postojanju odluke ili sporazuma o susretima i
druženju. Kao razlozi koji se mogu isticati protiv priznanja i ovrhe navode se
prigovor nenadležnosti suda koji je donio odluku, povredu procesnih prava
djeteta i roditelja na sudjelovanje u postupku, javni poredak uključujući i dje-
tetovu dobrobit, te postojanje druge odluke suprotnog sadržaja. Predviđena
suradnja država u pogledu ostvarivanja susreta i druženja s međunarodnim
elementom ne obuhvaća samo središnja tijela, već i druga nadležna tijela po-
put sudova i socijalnih službi. Premda je Konvencija o zaštiti djece trenutno
najpotpuniji globalni međunarodni instrument za prekogranično ostvarenje
prava na susrete i druženje, složenost ove Konvencije u odnosu na jednostav-
nost Konvencije o međunarodnoj otmici djece dovela je do usporenog među-
726
Murphy (2005), str. 292.
727
Murphy (2005), str. 292. i Lowe et al. (2004), str. 593.
narodnog prihvaćanja, zbog čega se njezin utjecaj na globalnoj razini još uvijek
ne osjeća.728 Posebno povjerenstvo za analizu provođenja Haške konvencije o
međunarodnoj otmici djece je, s obzirom na postojeće nedostatke preporučilo
Stalnom uredu Haške konferencije da nastavi čvrsto promovirati brže i šire
prihvaćanje, odnosno ratiikaciju Konvencije o zaštiti djece.729
Prethodno smo razmotrili načine na koje Haška konferencija svojim dvjema
konvencijama iz 1980. i 1996. godine nastoji zajednički riješiti probleme ostva-
rivanja prava na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem na globalnoj
razini. Prije toga smo analizirali odredbe UN-e Konvencije o pravima djeteta
koje se izravno ili neizravno odnose na pravo djeteta na susrete i druženje, te
tri međunarodne konvencije Vijeća Europe koje su na regionalnoj razini izvor
pravne zaštite prava na susrete i druženje.
Nakon detaljnog uvida u navedene međunarodne izvore pravne zaštite prava
na susrete i druženje u hrvatskom pravnom poretku prelazimo na međuna-
rodne instrumente koji nisu dio hrvatskog pravnog poretka, čiji prikaz slijedi.
3. Ostali međunarodni izvori pravne zaštite prava na susrete i druženje

Među ostale međunarodne izvore pravne zaštite prava na susrete i druženje, koji
nisu izvor hrvatskog prava, ubrajaju se s jedne strane prilično zastarjela Konven-
cija Vijeća Europe o roditeljske skrbi iz 1980. godine, a sa druge strane nama po-
sebno zanimljivi najnoviji instrumenti Europske unije, od kojih je jedan stupio
na snagu, dok ostali još uvijek ne čine pozitivnopravo Europske unije.
A. Europska konvencija o priznanju i izvršenju odluka glede roditeljske skrbi

i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi (1980)730
Premda su Konvencijom o roditeljskoj skrbi, čiji je cilj zaštita prava na roditelj-
sku skrb te prava na susrete i druženje, još 1980. godine uvedeni novi moderni
728
Izvjesnu sumnju u eikasnost Konvencije o zaštiti djece iz 1996. godine pridonosi odred-
ba čl. 23. koja predviđa mogućnost nepriznavanja odluka o susretima i druženju uko-
liko bi to bilo suprotno javnom poretku države u kojoj se traži priznanje ili najboljem
interesu djeteta. Uvođenje standarda najboljeg interesa djeteta u postupak priznanja, pa
tako i ovrhe otvara mogućnost da sud pred kojim se traži priznanje ponovno utvrđuje
činjenično stanje, te preispituje zaključke stranog suda, što znači donošenje nove, umje-
sto priznanja postojeće strane odluke. Walter (2004), str. 2406-2407.
729
Hague Conference on International Private Law (2006), str. 13.
730
Konvencija je stupila na snagu 01.09.1983. godine. Na dan 17. 06. 2008. godine na snazi
je u 35 država: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Danska,
elementi u vezi s postupcima priznanja i ovrhe, ona nikada nije prerasla značaj
i eikasnost Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece.također iz 1980
godine.731 Međutim, ova se konvencija u odnosu na susrete i druženja s među-
narodnim obilježjem primjenjivala znatno češće.732
Konvencijom o roditeljskoj skrbi predviđa se pružanje besplatne, brze, sve-
obuhvatne i nebirokratizirane pravne pomoći koju su središnja tijela država
stranaka dužna pružiti u postupcima u vezi s roditeljskom skrbi, te susretima i
druženju s međunarodnim obilježjem.733
Za razliku od Haške konvencije o međunarodnoj otmici djece, ovom se Konven-
cijom omogućava priznanje i ovrha odluka o susretima i druženju, kao i dijelova
odluka o roditeljskoj skrbi kojima se reguliraju susreti i druženje, pod istim pret-
postavkama koje vrijede i za ostale odluke u vezi s roditeljskom skrbi.734
Odredbe Konvencije o roditeljskoj skrbi koje su značajne za ostvarivanje prava
na susrete i druženje odnose se na pokretanje i troškove postupka, odbijanje
priznanja i ovrhe, izmjenu odluke te mogućnost izvornog odlučivanja o su-
sretima i druženju. Prikaz navedenih odredbi slijedi nakon razmatranja polja
primjene.735
a) Polje primjene
Konvencija o roditeljskoj skrbi se primjenjuje na slučajeve s međunarodnim
obilježjem u kojima je dijete do navršene šesnaeste godina života protupravno
odvedeno ili zadržano.736 Pod "protupravnim odvođenjem" podrazumijeva se
postupanje suprotno pravomoćnoj i ovršnoj odluci o susretima i druženju kao
Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Island, Italija, Latvija, Lihenštajn, Litvanija,
Luksemburg, Mađarska, Makedonija, Malta, Moldova, Nizozemska, Norveška, Nje-
mačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Srbija, Španjolska, Švedska, Švicarska,
Turska i Velika Britanija.
731
Lowe (2005-2006), str. 297.
732
Radi se o razdoblju do stupanja na snagu uredbe Brussels II (od 1980. do 2005. godine).
Lowe et al. (2004), str. 589-590. i Lowe i Douglas (2007), str. 685.
733
734
Lowe et al. (2004), str. 584.
735
U hrvatskoj literaturi vidi više u: Alinčić (1992), str. 24-41.
736
Primjena Konvencije na djecu do navršene šesnaeste godine života je apsolutna, što
znači da se ne primjenjuje u slučajevima u kojima je zahtjev podnesen prije navršene
šesnaeste godine djetetova života, a odluka bi se imala provesti nakon tog vremena.
Lowe et al. (2004), str. 679.
i zadržavanje djeteta nakon vremena određenog za povratak u državu u kojoj

se ostvaruje roditeljska skrb, odnosno državu djetetova prebivališta (čl. 4. st.
1. t. d). Protupravno odvođenje će također postojati u slučajevima u kojima u
trenutku odvođenja ili zadržavanja djeteta nije postojala sudska odluka, ali je
ona donesena naknadno (čl. 12.). U takvim slučajevima Konvencija ima retro-
aktivno djelovanje. 737
Glavni cilj Konvencije prema čl. 11. st. 1. jest osiguranje međunarodnih meha-
nizama radi priznanja i ovrhe odluka o roditeljskoj skrbi, što uključuje i odluke
o susretima i druženju.
b) Pokretanje i troškovi postupka

Prema odredbi čl. 4. st. 1. svaka osoba koja ima odluku o susretima i druženju
s djetetom, a pod određenim uvjetima i osoba kojoj pravo na susrete i druženje
pripada ex lege,738 ima pravo podnijeti zahtjev za priznanje i ovrhu središnjem
tijelu bilo koje države koja je stranka Konvencije o roditeljskoj skrbi.
Na taj se način podnositelju zahtjeva ostavlja sloboda izbora središnjeg tijela
i države kojoj će zahtjev podnijeti, s obzirom da on sam najbolje zna gdje se
dijete u tom trenutku nalazi.739
Ukoliko je zahtjev za priznanjem i ovrhom odbijen, središnje je tijelo unatoč
tome podnositelju zahtjeva dužno pružiti pravnu pomoć u odnosu na drugi
postupak za čije bi pokretanje uvjeti eventualno postojali. To znači da je sre-
dišnje tijelo dužno zahtjev zajedno s priloženom dokumentacijom bez odga-
đanja dostaviti središnjem tijelu druge države za koju smatra da je nadležna
ili pokrenuti, odnosno provesti drugi postupak temeljem nekog drugog me-
đunarodnog ugovora, kako bi se susreti i druženje u konačnici ostvarili (čl. 4.
737
Ovdje je potrebno napomenuti kako se u većini suvremenih pravnih sustava roditelji
sporazumno i izvan suda dogovaraju o načinima ostvarivanja roditeljske skrbi, uslijed
čega nedostaje sudska odluka, odnosno ovršni naslov. Isto tako se roditeljska skrb ne-
rijetko ostvaruje zajednički temeljem zakona, u kojim slučajevima također nedostaje
sudska odluka o načinu njezinog ostvarivanja. Vidi supra, II.7.
U navedenim slučajevima, nakon što je jedan roditelj postupio suprotno dogovoru,
moguće je tražiti zaštitu temeljem Konvencije o roditeljskoj skrbi, s tim što je prethod-
no nužno u državi iz koje je dijete odvedeno ishoditi deklaratornu odluku kojom se
utvrđuje protupravnost odvođenja ili zadržavanja, kao i imenovanje osobe kojoj dijete
treba biti vraćeno. To nije isto što i odluka kojom se uređuju susreti i druženje. Lowe i
Douglas (2007), str. 679.
738
Vidi prethodnu bilješku.
739
st. 3.). Značajna novina i prednost Konvencije o roditeljskoj skrbi u odnosu na

Haške konvencije iz 1980. i 1996. godine, jest oslobađanje od plaćanja troškova
postupka. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 3. podnositelj zahtjeva nije dužan
snositi troškove postupanja središnjeg tijela, uključujući i slučajeve u kojima je
njegov zahtjev odbijen. Ukoliko je u okviru postupka priznanja i ovrhe nužno
pokretanje drugog postupka radi odlučivanju o susretima i druženju, središnje
tijelo je prema istoj odredbi dužno podnositelju zahtjeva osigurati besplatno
zastupanje. U konvencijsko oslobađanje od plaćanja troškova nisu uključeni
putni troškovi djetetovog povratka.740
c) Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe

Zahtjev za priznanjem i ovrhom može biti odbijen iz procesnih razloga nave-
denih u čl. 9. i čl. 10. Konvencije o roditeljskoj skrbi,741 koji se međusobno ra-
zlikuju s obzirom na rok u kojem je zahtjev podnesen. Tako se razlozi navedeni
u čl. 9. Konvencije mogu istaći u slučajevima u kojima je zahtjev podnesen u
roku od 6 mjeseci od dana odvođenja ili zadržavanja djeteta, dok se razlozi iz
čl. 10. mogu isticati u pogledu zahtjeva koji su podneseni i nakon tog roka.
Razlozi taksativno navedeni u čl. 9. Konvencije po svojoj se naravi mogu svr-
stati u tri skupine: a) razlozi povezani s donošenjem odluke zbog izostanka, b)
povrede odredaba o nadležnosti suda koji je donio odluku čije se priznanje i
ovrha traže i c) postojanje više suprotnih odluka. Prema čl. 9. zahtjev za pri-
znanje i ovrhu odluke može se odbiti: a) ukoliko se zahtjev temelji na sudskoj
odluci donesenoj zbog izostanka tuženika ili njegovog zakonskog zastupnika
ili tuženiku nije bila dostavljena tužba u roku primjerenom za pripremanje i
dostavu odgovora, a to nije bilo uzrokovano izbjegavanjem primitka, b) uko-
liko nije postojala nadležnost suda koji je donio odluku tj. ako nadležnost nije
bila zasnovana na tuženikovom prebivalištu ili zadnjem zajedničkom prebi-
valištu djetetovih roditelja (pri čemu je makar jedan od njih tu ostao živjeti)
ili prebivalištu djeteta i c) ukoliko je odluka suprotna drugoj pravomoćnoj i
ovršnoj odluci države u kojoj se priznanje i ovrha traže, pod uvjetom da je
pravomoćnost nastupila prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta,
te da je dijete najmanje godinu dana prije odvođenja ili zadržavanja živjelo u
državi u kojoj se priznanje i ovrha traže (c).742
740
741
Iz teksta Konvencije, kao i njenog tumačenja proizlazi kako osoba koja se protivi pri-
znanju i ovrsi mora dokazati postojanje razloga za odbijanje.
742
Cilj posljednjeg razloga je sprječavanje "forum shopping " mogućnosti, u kojoj se uspi-
jeva dobiti željena odluka u državi u kojoj dijete nema prebivalište, te potom nezakonito
odvesti ili zadržati dijete u toj državi, koristeći se nakon toga navedenom odlukom kao
Ako je zahtjev za priznanjem i ovrhom odluke o susretima i druženju podnesen

nakon roka od 6 mjeseci, bez obzira je li odvođenje ili zadržavanje djeteta bilo
nezakonito, tada se za priznanje i ovrhu postavljaju dodatni i zahtjevniji uvjeti
koji su taksativno navedeni u čl. 10. Konvencije. Tako će se zahtjev za priznanje
i ovrhu odbiti i iz slijedećih razloga: a) ako je odluka u suprotnosti s temeljnim
obiteljskopravnim načelima države u kojoj se priznanje i ovrha traže,743 b) uko-
liko su se zbog proteka vremena okolnosti promijenile, te uslijed toga odluka
više nije u skladu s djetetovom dobrobiti,744 c) ukoliko ne postoji relevantna
poveznica između djeteta i države u kojoj je odluka čije se priznanje traži do-
nesena, odnosno ako je jedina poveznica koja postoji dvostruko državljanstvo
– one države u kojoj je odluka donesena i one u kojoj se traži njezino priznanje
i d) ukoliko je odluka čije se priznanje i ovrha traže suprotna odluci države
kojoj je podnesen zahtjev za priznanjem i ovrhom ili je suprotna odluci treće
države, za koju je postupak priznanja ranije pokrenut. U oba slučaja odbijanje
priznanja i ovrhe ne smije biti u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.745
Teret dokaza u pogledu postojanja razloga za odbijanje priznanja i ovrhe leži
na onoj strani koja se protivi priznanju i ovrsi.746
Sud u određenim slučajevima može zastati s postupkom priznanja i ovrhe i
sačekati dok drugi postupak u kojem se meritorno odlučuje o pravu na susrete
i druženje ne bude okončan.747
d) Mogućnost izmjene i donošenja odluke o susretima i druženju

Može se reći da je odredba čl. 11. od središnjeg značaja za pravnu zaštitu prava
na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem prema Konvenciji o roditelj-
razlogom za odbijanje zahtjeva za povratak djeteta, odnosno za priznanje i ovrhu odlu-

ke. CoE Explanatory report 1980, str. 6-7.
743
Riječ je o pojmu koji je uži od tradicionalnog razloga za odbijanje priznanja i ovrhe –
suprotnosti s javnim poretkom.
744
Do izmijenjenih okolnosti može doći zbog pojavljivanja novih činjenica, ali i zbog sa-
mog proteka vremena zbog kojeg potrebe djeteta više nisu onakve kakve su bile u vrije-
me donošenja odluke čije se priznanje i ovrha traže. Sama činjenica promjene djetetovog
prebivališta nije dovoljan dokaz promijenjenih okolnosti, čime se želi izbjeći mogućnost
da roditelj koji je protupravno odveo ili zadržao dijete pokrene novi postupak što može
rezultirati odbijanjem priznanja i ovrhe. CoE Explanatory report 1980, str. 7.
745
Ova je odredba slična odredbi iz čl. 9. c, s tom razlikom što se čl. 9. primjenjuje na za-
htjeve koji su podneseni u roku od 6 mjeseci, a čl. 10. nakon tog roka, bez obzira je li od-
vođenje ili zadržavanje djeteta bilo protupravno. CoE Explanatory report 1980, str. 8.
746
747
skoj skrbi. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. sudske odluke o susretima i druženju
mogu biti priznate i provedene u ovršnom postupku na isti način i pod istim
uvjetima kao i odluke o roditeljskoj skrbi, ukoliko ne postoje razlozi za od-
bijanje zahtjeva taksativno navedeni u čl. 9. i 10. S obzirom da se koncepcija
i sadržaj ostvarivanja roditeljske skrbi, pa s tim u vezi i susreta i druženja u
različitim pravnim sustavima često razlikuju,748 bilo je nužno odrediti moguć-
nost odgovarajuće izmjene ili dopune odluka kako bi se iste mogle provesti
u skladu s unutrašnjim pravom države u kojoj se priznanje i ovrha traže (čl.
11. st. 2.). Nadalje, prema čl. 11. st. 3. u slučajevima u kojima postoji pravo na
susrete i druženje ex lege (bez sudske odluke), te u slučajevima u kojima su pri-
znanje i ovrha odbijeni,749 središnje tijelo može na zahtjev stranke razmotriti
mogućnost da pred nadležnim tijelom pokrene postupak donošenja odluke
o susretima i druženju.750 U teoriji se navodi kako navedena odredba nije sa-
svim jasna i kako je pomalo neobično pružanje mogućnosti da se, nakon što
je zahtjev za priznanjem i ovrhom odbijen nudi nova mogućnost pokretanja
postupka o određivanju susreta i druženja. U tom bi se slučaju nakon pozitivne
sudske odluke o susretima i druženju ponovno pokretao postupak ovrhe, koji
je prethodno bio spriječen. Unatoč navedenoj nelogičnosti, ovu bi odredbu s
obzirom na konvencijski cilj zaštite prava na susrete i druženje s međunarod-
nim obilježjem, trebalo tumačiti kao korisno procesno sredstvo pomoću kojeg
je nakon odbijanja zahtjeva za priznanjem i ovrhom doista moguće pokrenuti
postupak utvrđivanja prava na susrete i druženje, kako bi oni u konačnici mo-
gli biti ostvareni. Ukoliko bi ovakvo tumačenje u praksi bilo prihvaćeno, tada
bi navedena odredba predstavljala koristan mehanizam pravne zaštite prava na
susrete i druženje s međunarodnim obilježjem.751
e) Zaključni osvrt
Konvencija o roditeljskoj skrbi je od svog donošenja osamdesetih godina pa
sve do stupanja na snagu novog mehanizma EU - Uredba Bruxelles II bis bio
najeikasniji i najčešće primjenjivan međunarodni instrument za zaštitu susre-
ta i druženja s međunarodnim obilježjem u europskom kontekstu. 752 Njezina
748
Vidi supra, II.7.
749
Vidi supra, III.3.B.c.
750
751
752
Stupanjem na snagu Uredbe Bruxelles II bis ova se Konvencija više ne primjenjuje u
pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje u okviru EU, ali se i dalje primjenjuje
u odnosima između članica EU i ostalih država koje su njezine potpisnice (čl. 60 (e)
Uredbe Bruxelles II).
je najveća prednost bila u osiguravanju priznanja i ovrhe ne samo onog pra-

va na susrete i druženje koje je određeno sudskom odlukom, već i onog koje
izvire direktno iz zakona. Premda su razlozi za odbijanje široko određeni te se
odnose na procesne nedostatke u vezi s odlukama zbog izostanka, nadležnosti,
zatim postojanjem više različitih odluka, suprotnosti s obiteljskopravnim na-
čelima, kao i na promijenjene okolnosti, ova Konvencija predstavlja eikasno
sredstvo utoliko što se uloga središnjih tijela ne zadržava na odbijanju pri-
znanja i ovrhe, već ide dalje prema pronalaženju drugih mogućnosti zaštite
prava na susrete i druženje, bilo da se radi o izmjeni postojeće ili donošenju
nove odluke o susretima i druženju. Pri isticanju dobrih strana ove Konvencije
prednost oslobađanja od plaćanja troškova postupanja po svom značaju ne
smije biti zanemarena.
B) Pravo na susrete i druženje u pravu Europske unije

Pravo na susrete i druženje se u kontekstu Europske unije smjestilo u tri me-
đusobno isprepletena područja: a) područje zaštite ljudskih prava i b) područ-
je pravosudne suradnje u građanskim stvarima i c) u rad Europske komisije
za obiteljsko pravo.753 Premda se zaštita prava na susrete i druženje predviđa
Reformskim ugovorom iz Lisabona iz 2007. godine,754 odnosno Poveljom o
temeljnim pravima iz 2000. godine (u daljnjem tekstu Povelja),755 a Europska
komisija za obiteljsko pravo je ovo pravo izdigla na rang načela, jedina pozitiv-
nopravna forma njegove zaštite na području Europske unije u ovom trenutku
jest Uredba Bruxelles II bis o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka u
bračnim stvarima, te stvarima iz područja roditeljske skrbi iz 2003. godine (u
daljnjem tekstu Uredba Bruxelles II bis).756
Slijedi prikaz odgovarajućih odredbi Reformskog ugovora, Uredbe Bruxelles II
bis, kao i Načela o roditeljskoj skrbi koja se odnose na susrete i druženje.757
753
he Commission on European Family Law – CEFL. O obiteljskom pravu Europske unije
u hrvatskoj literaturi više vidi u: Jakovac-Lozić (2001), str. 46-55, Majstorović (2003),
str. 737-758., Petrašević (2009), str. ()
754
Treaty of Lisbon amending the Treaty on European Union and the Treaty establishing the
European Community, signed at Lisbon, 13 December 2007, OJ C 306/10.
755
Charter of fundamental rights of European Union, OJ C 2000.364/01.
756
Council Regulation (EC) No 220182003 of 27 November 2003 concerning Jurisdiction and
the Recognition and Enforcement of Judgments in Matrimonial Matters and the Matters
of Parental Responsibility repealing Regulation (EC) 1347/2000, OJ 2003 L 338/1.)
757
Principles of European Family Law Regarding Parental Responsibilities.
a) Reformski ugovor iz Lisabona (2007) – Povelja o temeljnim pravima (2000)

Tek se donošenjem Povelje o temeljnim pravima iz 2000. godine, pravo Eu-
ropske unije, kao i njena politika počinju ozbiljnije baviti djecom i njihovim
pravima. Premda Reformski ugovor iz 2007. godine i u vezi s njim Povelja o
temeljnim pravima još nisu stupili na snagu, upravo Povelja predstavlja prvo
priznavanje djece kao samostalnih subjekata u okviru prava i politike EU. Prvi
se put vodi računa o posebnim potrebama i željama djece, odvajajući ih od
interesa obitelji, roditelja, te interesa politike. Time se ujedno navijestilo novo
kretanje politike EU u odnosu na djecu - od mehanizama koji služe ostvari-
vanju slobodnog kretanja, prema mehanizmima zaštite djeteta i priznavanju
njegove autonomije i neovisnosti.758
Čl. 24. Povelje o temeljnim pravima djetetu jamči: a) pravo na zaštitu i skrb,
te pravo na slobodno izražavanje vlastitog mišljenja, b) poštivanje standarda
djetetove dobrobiti koja mora biti primarna prilikom odlučivanja o djetetovim
interesima i c) pravo djeteta da redovno održava osobne i izravne odnose s
roditeljima, ako to nije u suprotnosti s njegovom dobrobiti. Jasno je kako na-
vedena prava, koja su preuzeta iz Konvencije o pravima djeteta, s jedne strane
pružaju djetetu pravo na zaštitu njegovih interesa, odnosno dobrobiti, a s druge
strane mu jamče pravo na autonomiju. Međutim, Povelji nedostaje bilo kakva
uputa na koji bi se način sukob navedenih i nerijetko suprotstavljenih prava
djece (s jedne strane pravo na zaštitu, a s druge strane pravo na autonomiju)
trebao rješavati.759 Isto tako nije jasno određeno jamstvo odlučujuće uloge in-
teresa, odnosno dobrobiti djeteta u stvarima u kojima je djetetov interes u su-
kobu s drugim interesima. Navodi se kako to može uzrokovati probleme, jer bi
osiguravanje pravde i interesa šire društvene zajednice, odnosno ekonomskih
interesa jedinstvenog tržišta u budućnosti mogli biti izjednačeni s interesima
djeteta ili čak postavljeni ispred njih.760
Pravo djeteta zajamčeno čl. 24. st. 3. Povelje djetetu jamči pravo na održavanje
redovitih osobnih odnosa s roditeljima ukoliko to nije u suprotnosti s njegovom
dobrobiti. Ovdje se također balansira između autonomnog prava djeteta na susrete
i druženje s jedne strane i prava na zaštitu njegove dobrobiti s druge strane, s tim
što će se u praksi pojavljivati i treći interes – interes roditelja koji uživa zaštitu prava
na obiteljski život prema čl. 7. Povelje. Navedeno pravo iz čl. 7. predstavlja presli-
ku prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog čl. 8. Europske konvencije o
ljudskim pravima. Pravo na obiteljski život iz Povelje se temeljem njezinog čl. 52.
758
McGlynn (2006), str. 67. i Petrašević (2009), str.
759
McGlynn (2006), str. 71. i 74.
760
McGlynn (2006), str. 69-70.
st. 3. mora tumačiti u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i

temeljnih sloboda kao i stajalištima Europskog suda za ljudska prava.761
Premda se redovito ističe postojanje buduće dvostruke zaštite ljudskih prava u
okviru Europske unije, s obzirom da su sve njezine članice ujedno i potpisnice Eu-
ropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, prednost Povelje bi u odnosu na prava
djece trebala proizlaziti iz činjenice da Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih pra-
va nedostaje zaštita koja bi se odnosila isključivo na prava djece i njihove potrebe.
Povrh toga Poveljom bi se trebao ostvariti dodatni cilj – uvođenje djece u politiku
Europske unije, tako da ona više ne budu "nevidljiva," a njihovi interesi prvi bi put
zauzeli poseban i samostalan položaj koji je neovisan o drugima.762
b) Pravo na susrete i druženje u Uredbi Bruxelles II bis

Širenje nadležnosti Europske zajednice Ugovorom iz Amsterdama iz 1997. go-
dine na područje međunarodnog obiteljskog prava 763 je najprije rezultiralo do-
nošenjem Uredbe Bruxelles II o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka
u bračnim stvarima, te stvarima o roditeljskoj skrbi za zajedničku djecu brač-
nih drugova iz 2000 (u daljnjem tekstu Uredba Bruxelles II).764 Ova je uredba
761
Stalford (2007), str. 113.
762
McGlynn (2003), str. 232-233.
763
Odredbe čl. 61. i 65. Ugovora iz Amsterdama su osigurale pravnu osnovu za širenje
nadležnosti Europske zajednice i na područje obiteljskog prava. Temeljem njih je Vijeća
postalo nadležno za poduzimanje potrebnih mjera u području pravosudne suradnje u
građanskim stvarima radi uspostave jedinstvenog prostora slobode, sigurnosti i prav-
de, a među tim se mjerama izričito navode priznanje i ovrha odluka u građanskim i
trgovačkim stvarima. Treaty of Amsterdam amending he Treaty on European Union,
he Treaties Establishing he European communities and Related Acts, OJ C 340, 10.
November 1997. Sikirić (2005), str. 31-33. Iako se u početku radilo samo o tehničkoj
nadležnosti temeljem koje se počelo stvarati obvezujuće pravo Europske zajednice, to je
ujedno bio pokretač za formiranje političkog cilja – stvaranja europskog pravosudnog
prostora. McGlynn (2006), str. 159-160.
764
Ovoj je Uredbi prethodila Konvencija o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka
u obiteljskim stvarima (Convention on Jurisdiction and the Recognition and Enforcement
of Judgments in Matrimonial Matters OJ 1998 C 221/1). To je bio međunarodni ugovor
usvojena pod okriljem Ugovora iz Maastrichta (1993), koji se ograničavao samo na me-
đuvladinu pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima. Međutim, temeljem
Ugovora iz Amsterdama (1997), kojim se stvorila ovlast Vijeća da donosi mjere u po-
dručju pravosudne suradnje i građanskih pitanja, Konvencija se 2000. godine pretočila u
obvezujuću i neposredno važeću Uredbu o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih odluka u
bračnim predmetima i predmetima o roditeljskoj skrbi nad djecom bračnih drugova (Co-
uncil Regulation (EC) No 1347/2000 of 29 May 2000 on Jurisdiction and the Recognition
and Enforcement of Judgments in Matrimonial Matters and Matters of Parental Responsi-
bila višestruko kritizirana,765 zbog čega je nekoliko godina poslije zamijenjena

i dopunjena Uredbom Bruxelles II bis o nadležnosti, priznanju i ovrsi sudskih
odluka u bračnim stvarima, te stvarima iz područja roditeljske skrbi iz 2003.
godine (u daljnjem tekstu Uredba Bruxelles II bis).766 Nije se radilo o radikal-
noj reviziji Uredbe Bruxelles II, već prvenstveno o širenju polja njezine pri-
mjene, tako da se ona sada primjenjuje na sve slučajeve u kojima se odlučuje o
roditeljskoj skrbi (a ne samo na one koji su kao do tada bili povezani s bračnim
sporovima), zatim na novo uređenje postupka priznanja i ovrhe odluka i spo-
razuma o susretima i druženju, te na međunarodnu otmicu djece.767
Uredba Bruxelles II bis sadrži odredbe o polju primjene, nadležnosti, prizna-
nju i ovrsi, suradnji između središnjih tijela u postupcima o roditeljskoj skrbi, i
odredbe o odnosu Uredbe prema drugim pravnim instrumentima.768 Dva po-
sebna poglavlja Uredbe bave se ovrhom odluka o susretima i druženju, te po-
vratkom djeteta. Ovdje će se razmotriti samo one odredbe kojima se regulira
ovrha susreta i druženja u okviru EU. Značaj Uredbe Bruxelles II bis za susrete
i druženje je dvostruk: osim što su susreti i druženje po prvi put pravno zašti-
ćeni na razini Europske unije,769 njome se također prvi put uvodi i novi način
bility for Children of Both Spouses , OJ 2000 L 160/19) – tj. Uredbu Bruxelles II. McEleavy
(2002), str. 883-908., McGlynn (2006), str. 155-160 i Sikirić (2005), str. 32.
765
Najoštrija kritika Uredbe Bruxelles II se odnosila na ograničavanje pravne zaštite samo na
djecu bračnih drugova, pri čemu djeca iz ostalih oblika životnih zajednica nisu uživala njenu
zaštitu. Nadalje se kritizirala nedovoljna zaštite djetetove dobrobiti u postupcima prestanka
braka, što je bila posljedica tradicionalnog shvaćanja da je razvod braka stvar odraslih, a
tek od sporednog značaja za djecu, za razliku od modernog shvaćanje prema kojem se od-
nosima roditelja i djece daje prioritet. Pravo djece da sudjeluju u postupcima u kojima se
odlučuje i o njihovim interesima Uredbom Bruxelles II nije bilo u dovoljnoj mjeri zaštićeno.
Stalford (2003), str. 473-476., McGlynn (2006), str. 166-167, Lowe (2003), str.462-464.
766
Council Regulation (EC) No 220182003 of 27 November 2003 concerning Jurisdiction and
the Recognition and Enforcement of Judgments in Matrimonial Matters and the Matters
of Parental Responsibility repealing Regulation (EC) 1347/2000, OJ 2003 L 338/1) Stupila
je na snagu 01. 08. 2004. godine, a primjenjuje se od 01. 03. 2005. godine.
767
U slučajevima međunarodne otmice djece Uredba Bruxelles II bis se podudara s Haš-
kom konvencijom o međunarodnoj otmici djece. Bainham (2005), str. 742.
768
Stupanjem na snagu Uredbe Bruxelles II bis, prestala je primjena Europske konvencije
o roditeljskoj skrbi iz 1980. godine u međusobnim odnosima članica EU, međutim,
ona se i dalje primjenjuje u odnosu na druge države koje su njezine stranke potpisnice.
To su u ovom trenutku Island, Liechtenstein, Moldova, Norveška, Srbija, Crna Gora,
Švicarska, Makedonija i Turska, uključujući i Dansku u kojoj se Uredba ne primjenjuje.
Lowe (2004/1), str. 211.
769
McGlynn (2006), str. 168. Odredbe o ovrsi odluka i sporazuma o susretima i druženju
unesene su u Uredbu Bruxelles II bis na inicijativu Francuske, zajedno s odredbama
priznanja i ovrhe odluka, tzv. izravna ovrha temeljem potvrde o ovršnosti, bez
mogućnosti njezinog pobijanja.770 S aspekta pravne zaštite prava na susrete i
druženje koju jamči Uredba Bruxelles II bis, potrebno je razmotriti nekoliko
odredbi koje imaju izravni učinak na njihovo ostvarivanje u kontekstu Europ-
ske unije: članak 40., čl. 41. i čl. 48.771
Prethodno je potrebno navesti kako se pravo na susrete i druženje odnosi na
sve oblike ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom,772 a posebno na pravo od-
vođenja djeteta na određeno vrijeme izvan države u kojoj dijete ima redovito
boravište (čl. 2. st. 1. t. 10.). Pravnu zaštitu uživaju one osobe kojima su susreti
i druženje zajamčeni sudskom odlukom, odlukom drugog nadležnog tijela ili
sporazumom koji ima snagu ovršnog naslova prema pravu države u kojoj je
sklopljen (čl. 46). To znači da se u ovršne naslove ubrajaju sudske odluke, od-
luke drugih nadležnih tijela (primjerice socijalnih službi), ali i sporazumi ovje-
reni od strane sudova ili socijalnih službi u skladu s nacionalnim pravom.773
Prema čl. 41. st. 1. sudska odluka o susretima i druženju koja je donesena u
jednoj državi članici EU izravno se priznaje i provodi u postupku ovrhe u
drugoj državi članici, bez provođenja postupka priznanja i utvrđivanja odlu-
ke ovršnom774 i bez ikakve mogućnosti pobijanja,775 pod uvjetom da sudska
odluka (ili sporazum) sadrže potvrdu o ovršnosti (Certiicate). Sud države
u kojoj je odluka donesena može odluku proglasiti ovršnom bez obzira što
o hitnom povratku djece nezakonito zadržane nakon ostvarivanja susreta i druženja.

Lowe et al. (2004), str. 595.
770
Lowe (2004/1), str. 210, Borrás (2007), str. 7. i Ramser (2005), str. 361-362.
771
O cjelovitoj Uredbi Bruxelles II bis na hrvatskom jeziku više vidi u: Sikirić (2005), str.
31-61.
772
he European Commission services 2005, str. 24.
773
Lowe (2004/1), str. 206.
774
U područja međunarodnog procesnog prava se govori o postupku priznanja i ovrhe stra-
nih sudskih odluka, međutim ovdje će se radi izbjegavanja nejasnoća koristiti precizniji
izrazi: "priznanje" i "utvrđivanja odluke ovršnom." Bitno je razlikovati pojam "utvrđivanja
ovršnosti" i pojam "ovrhe" s obzirom da se utvrđivanjem ovršnosti deklarira stanje u ko-
jem su ispunjene pretpostavke za provođenje ovrhe (kad je protekao rok za dobrovoljnu
činidbu), a ovrha je postupak u kojem se prisilno provodi činidba određena ovršnim na-
slovom ili rješenjem o ovrsi (npr. predaja djeteta). Uredbom Bruxelles II bis otklonjeni su
stadiji priznanja i utvrđivanja odluke ovršnom (ovu ulogu na sebe preuzima potvrda o
ovršnosti koja se izdaje uz sudsku odluku), dok se postupak ovrhe provodi prema nacio-
nalnim pravilima države u kojoj se ovrha traži, odnosno u kojoj se dijete nalazi.
775
To ne sprječava osobu koja ostvaruje roditeljsku skrb da zahtjeva priznanje i utvrđivanje
ovršnosti odluke o susretima i druženju u postupku koji se predviđa za odluke o rodi-
teljskoj skrbi, koji je reguliran odjeljcima 1. i 2. Uredbe Bruselles II bis (čl. 40.).
prema nacionalnom pravu države u kojoj se ovrha traži eventualno postoji

pravo na žalbu, prigovor ili neki drugi pravni lijek u odnosu na priznanje
i utvrđivanje ovršnosti. Značaj ove odredbe je u nesmetanom cirkuliranju
sudskih odluka o susretima i druženju unutar EU, pod uvjetom da sadrže
potvrdu o ovršnosti, zbog čega više nije potrebno pokretati postupak pri-
znanja i utvrđivanja ovršnosti, a stranke gube svaku mogućnost protivljenja
tome.776
Potvrdu o ovršnosti odluke o susretima i druženju prema odredbi čl. 41. st. 2.
izdaje sudac države u kojoj je odluka donesena na formularu predviđenom u
dodatku Uredbe,777 nakon što provjeri da su u postupku u kojem je odluka do-
nesena poštovani zahtjevi procesnopravne naravi: a) ako je odluka donesena u
odsutnosti stranke, tad je stranci morao biti dostavljen podnesak kojim je postu-
pak pokrenut, pravovremeno kako bi se ona mogla očitovati, a ukoliko iz oprav-
danih razloga to nije bilo moguće, iz odluke mora nedvosmisleno proizlaziti da
je stranka suglasna s odlukom, b) da je svim osobama na koje se odluka odnosi
bila pružena mogućnost da budu saslušane i c) da je djetetu bila pružena mo-
gućnost da bude saslušano, osim ukoliko je to s obzirom na njegovu dob i zrelost
bilo suprotno njegovoj dobrobiti.778 Na ovaj se način potvrdom o ovršnosti jamči
da su se u državi u kojoj je odluka donesena poštivala osnovna procesna prava
stranaka i djeteta, te se temeljem toga dopušta izravna ovrha.779
Ako se u jednoj državi članici EU donosi odluka o susretima i druženju u od-
nosima s međunarodnim obilježjem tada sud mora ex ofo uz odluku izdati i
potvrdu o ovršnosti, a ako određeni slučaj naknadno postane slučaj s međuna-
rodnim obilježjem, tada se potvrda izdaje na zahtjev stranke (čl. 41. st. 3.)780
776
777
Formular sadrži podatke praktične naravi koji su potrebni za ovrhu primjerice osobne
podatke stranaka i djeteta uključujući i adresu na kojoj se nalaze, način na koji se susreti
i druženje imaju ostvarivati s datumom, vremenom i mjestom njihovog ostvarivanja,
posebne obveze ili ograničenja vezana uz ostvarivanje susreta i druženja, kao i podaci
o poštivanju prava na sudjelovanje u postupku stranaka i djeteta - kako je to izričito
navedeno u čl. 41. st. 2 Uredbe.
778
Ukoliko dijete nije saslušano, suci bi u odluci trebali dati obrazloženje zbog čega djetetu
to nije omogućeno. he European Commission services 2005, str. 25.
779
he European Commission services 2005, str. 24-25.
780
Međutim, ako postoji sumnja da bi određeni slučaj naknadno mogao postati međunarod-
no obilježen, npr. stranke različitog državljanstva se razvode i traže odluku o susretima i
druženju, tada sud može istovremeno s odlukom također izdati potvrdu o ovršnosti.
Odluke i sporazumi opskrbljeni potvrdom o ovršnosti izjednačene su s odlu-

kama države u kojoj se ovrha zahtjeva, a provode se prema pravilima nacional-
nog ovršnog prava.781
Uredba Brussels II bis se odnosi isključivo na izravnu ovrhu odluka, odnosno
sporazuma o susretima i druženju, te se temeljem nje ne dopušta donošenje no-
vih odluka, niti izmjena postojećih. Međutim, sud države u kojoj se traži ovrha
ipak ima mogućnost temeljem članka 48. Uredbe, organizirati ostvarivanje su-
sreta i druženja ("may make practical arrangements for organising the exercise of
rights of access") na način da odluku precizira. Ovom se odredbom ne ulazi u
pitanja nadležnosti ili merituma, već se isključivo daje mogućnost razrade nekih
elemenata kako bi se odluka o susretima i druženju mogla provesti.782
Unatoč prednostima jednostavnog rješenja o priznanju i ovrsi sudskih odluka
i sporazuma o susretima i druženju unutar EU koje pruža Uredba Bruxelles II
bis, pojavljuje se pitanje je li moguće u potpunosti ostvariti cilj koji se time želi
postići (stvaranje jedinstvenog pravosudnog prostora) bez prethodnog ujed-
načavanje kolizijskih pravila i u određenoj mjeri bez usklađivanja materijalnog
prava. Postavlja se i pitanje hoće li se države članice moći tako lako odreći
zaštite javnog poretka?783
U tom je smislu važno vidjeti što se događa na području harmonizacije obitelj-
skog materijalnog prava u okviru kojeg se pojavljuje i pravo na susrete i dru-
ženje. Usklađivanje obiteljskog materijalnog prava na području EU za sad se
odvija spontano, pri čemu bi važnu ulogu mogla odigrati nedavno objavljena
Načela europskog prava o roditeljskoj skrbi čiji prikaz u odnosu na pravo na
susrete i druženje slijedi.
c) Neobvezujuća Načela o roditeljskoj skrbi Europske komisije za obiteljsko

pravo (2007)
Premda je ostvarivanje prava na susrete i druženje u prekograničnim slučajevi-
ma u okviru Europske unije trenutno zajamčeno Uredbom Bruxelles II bis, po-
jedini teoretičari smatraju kako to nije dovoljno. Tako Jänterä-Jareborg smatra
kako bi potpuno ostvarivanje vizije ustanovljavanja "jedinstvenog pravosud-
nog prostora" Europske unije, utemeljenog na slobodi, sigurnosti i pravdi, bilo
781
782
Lowe (2004/1), str. 210-211. Ukoliko bi primjerice odluka glasila da će se susreti i dru-
ženje ostvarivati za vrijeme ljetnih školskih praznika, sudac bi mogao u postupku ovrhe
odrediti točno vrijeme, način i predaju djeteta.
783
Borrás (2007), str. 21.
postignuto tek onda kad bi njezini građani mogli pokretati sudske postupke,
te ishoditi jednake presude bez obzira o kojoj se njezinoj članici radilo. Za to
bi bilo potrebno ujednačiti ili uskladiti materijalno obiteljsko pravo, međutim
Europskoj uniji za takav pothvat nedostaje nadležnost.784
Europska komisija za obiteljsko pravo ustanovljena 2001. godine785 s ciljem posti-
zanja akademske vjerodostojnosti u pogledu harmonizacije obiteljskog prava,786
je pravo na susrete i druženje svrstala među Načela europskog obiteljskog prava
u vezi s roditeljskom skrbi iz 2007 godine (u daljnjem tekstu Načela). Kako bi
se stekla potpuna slika o pravnoj zaštiti koja se predviđa Načelima o roditeljskoj
skrbi, potrebno je osim načela o pravu na susrete i druženje, navesti i nekoliko
općih načela o pravima djece, kao i određena procesna načela.
a) Opća prava djeteta

Među općim pravima djeteta Načela navode: standard djetetove dobrobiti
(3:3), pravo djeteta na autonomiju (3:4), pravo djeteta da bude saslušano (3:6)
te pravo djeteta na zaštitu u slučajevima sukoba interesa (3:7). Djetetova do-
brobit prema komentaru ovog načela mora biti jedini odlučujući čimbenik u
svim stvarima u vezi s roditeljskom skrbi, kako u postupcima pred nadležnim
tijelima, tako i u sporazumima, te u svakodnevnom postupanju osoba koje
skrbe o djetetu.787 Sadržaj standarda nije deiniran, već se to prepušta međuna-
rodnim dokumentima i nacionalnim pravnim sustavima koji se bave određe-
784
Jänterä-Jareborg (2003), str. 194-195.
785
Europska komisija za obiteljsko pravo koju u pravilu čine sveučilišni profesori, je najvećim
dijelom inancirana od strane Europske komisije temeljem Okvirnog programa EU o pra-
vosudnoj suradnji u građanskim stvarima. Boele-Woelki et al. (2007), Uvod, str. xi.
Njezino ustanovljavanje je u pozadini također politički i ideološki obojano. Naime,
uključivanjem akademske zajednice u rad na eventualnoj harmonizacije obiteljskog
prava u Europi dobiva se na većoj vjerodostojnosti. Rad Komisije zapravo više nije
usmjeren na pitanje je li moguće i poželjno harmonizirati obiteljsko pravo u Europi,
već na pitanje načina i forme u kojoj bi se to moglo ostvariti. McGlynn (2006), str. 183.
Službena stranica Komisije je: http//www2.law.uu.nl/priv/cel/.
786
Rezultati rada Europske komisije za obiteljsko pravo za sada su izrađena i objavljena
načela u području razvoda braka i uzdržavanja bračnih drugova, te u području rodi-
teljske skrbi, koji mogu poslužiti kao modeli za nacionalne i europske zakonodavce pri
kreiranju novih obiteljskih zakonodavstava. Na taj je način moguće dobrovoljno postići
usklađivanje obiteljskog prava u Europskoj uniji. Međutim, premda načela nisu obve-
zujuća, niti im je cilj obavezno ujednačavanje obiteljskog prava, jasno je kako bi ona u
budućnosti mogla predstavljati temelje za to. McGlynn (2006), str. 183.
787
Za razliku od Povelje o temeljnim pravima 2000 u kojoj je standard djetetove dobrobiti
određen kao jedan od najvažnijih čimbenika, ali ne i odlučujući.
nom problematikom u vezi s roditeljskom skrbi. Sva načela koja se odnose na

roditeljsku skrb temelje se upravo na standardu djetetove dobrobiti.788
Djetetovo pravo na autonomiju mora se poštivati u skladu s njegovim moguć-
nostima i potrebi za samostalnim postupanjem. Ovo se pravo djeteta temelji
na činjenici da je dijete samostalan nositelj prava, zbog čega mu treba dopustiti
sudjelovanje u odlučivanju o njegovim pravima, u skladu s njegovim godina-
ma i zrelošću. Osnovana misao je da djetetove godine ne bi trebale biti odlu-
čujuće za priznavanje autonomije, već bi to trebale biti njegove mogućnosti i
sposobnosti. Što je dijete sposobnije, veći su i njegovi zahtjevi za autonomijom.
Sposobnost djeteta da osjeća i preuzme odgovornost na sebe trebala bi se odra-
ziti na povećanje njegove autonomije. U skladu s rastom djetetove autonomije
smanjuje se njegova potreba za zaštitom, s tim što ona nikada ne smije biti u
potpunosti izostavljena.789
Pravo djeteta da bude saslušano, odnosno informirano i savjetovano, te da
izrazi svoje mišljenje preuzeto je iz postojećih međunarodnih ugovora, s tim
što je ono u kontekstu ovog načela označeno kao materijalno pravo, a kasnije
će se ponovno pojaviti u obliku procesnog načela.790
Načela se odnose na situacije u kojima između djeteta i osobe koja nad njim
ostvaruje roditeljsku skrb postoji sukob interesa, pri čemu interes djeteta uvi-
jek mora biti zaštićen. To se ne odnosi samo na situacije u kojima su djetetovo
psihičko ili izičko zdravlje, te razvoj djeteta ugroženi, već i na ostale situacije
u kojima postoji sukob interesa, pa čak i rizik od njegovog nastanka. U svim
tim slučajevima interesi djeteta moraju biti zaštićeni. Kad su u pitanju susreti i
druženje, interes djeteta se može zaštititi njihovim ograničavanjem ili imeno-
vanjem posebnog zastupnika.791
b) Osobni odnosi s djetetom792

Osobni odnosi s djetetom su smješteni u peto poglavlje Načela, a odnose se na:
kontakte djeteta s roditeljima i s drugim osobama (3:25), na sadržaj kontakata
788
Boele-Woelki et al. (2007), str. 35-36.
789
Boele-Woelki et al. (2007), str. 42.
790
791
792
Izrazi koji se u Načelima koriste su "maintenance of personal relationship" i "contact"
koji je nešto uži pojam. U ovom dijelu rada ćemo koristiti izraz "ostvarivanje osobnih
odnosa s djetetom," a konačno pitanje terminologije će se razriješiti u njegovom završ-
nom dijelu.
(3:26), sporazum (3:27), ograničenja kontakata (3:28), te pravo roditelja na in-

formaciju (3:29). Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati s roditeljima,
ali i s drugim osobama. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom čini dio rodi-
teljske skrbi ili je povezano s njom.793 Dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih
odnosa, jednako kao i roditelj, s tim što roditelj osim prava ima i dužnost na
kontaktiranje s djetetom. Roditelj koji živi s djetetom i ostvaruje nad njim ro-
diteljsku skrb ima dužnost omogućiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa
djeteta i drugih osoba koje imaju na to pravo. Pravo na ostvarivanje osobnih
odnosa jest dio roditeljske skrbi, ali ono može postojati i u odnosu na roditelja
koji nema roditeljsku skrb. Lišavanjem roditeljske skrbi se ne ukida automat-
ski i pravo na ostvarivanje osobnih odnosa između roditelja i djeteta. Pravo
na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pripada i djetetovim srodnicima
- baki, djedu, braći i sestrama itd. Koje osobe ulaze u krug srodnika određu-
je se nacionalnim zakonodavstvima. Pravo srodnika na ostvarivanje osobnih
odnosa s djetetom ne implicira i dužnost, a hoće li se ovim osobama dopuštati
ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom unatoč protivljenju roditelja stvar je
koju moraju riješiti nacionalni pravni sustavi. Pravo na ostvarivanje osobnih
odnosa s djetetom također pripada osobama koje su s djetetom u bliskim od-
nosima. Hoće li se u pojedinačnim slučajevima ono odrediti ovisi o primjeni
općeg standarda djetetove dobrobiti.794
Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom su zapravo kontakti koji obuhvaćaju
druženje tijekom određenog vremenskog razdoblja ili susrete s djetetom, kao i
svaku drugu vrstu komunikacije između osoba koje imaju na to pravo i djeteta
(dopisivanje, telefonski razgovori, komunikacije e-mailom i slično).795 Osobni
odnosi se moraju ostvarivati isključivo za djetetovu dobrobit.796
Poželjno je da roditelji ili druge osobe koje imaju na to pravo sporazumno ure-
de način ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Kad roditelji ne žive zajedno,
a ostvaruju zajedničku roditeljsku skrbi, dijete u pravilu živi s jednim rodite-
ljem, a s drugim roditeljem ostvaruje pravo na susrete i druženje. U takvim
slučajevima, bez obzira radi li se o razvodu braka ili ne, roditelji bi se trebali
sporazumjeti o načinu ostvarivanja susreta i druženja, u suprotnom odluku
donosi sud. Pisani sporazumi mogu biti ovjereni od strane nadležnog tijela,
793
Npr. ukoliko djed i baka imaju pravo na kontakte, roditelj u okviru roditeljske skrbi ima
dužnost omogućiti ih. U tom slučaju s jedne strane stoji pravo na kontakte, a s druge
strane obveza njihovog omogućavanja, što ih dovodi u međusobnu vezu.
794
795
Ovo nije isto što i pravo na informaciju.
796
što je poželjno kako bi se provjerilo da li je sporazum u skladu s djetetovom

dobrobiti.797
Djetetova dobrobit je osnova za određivanje kontakata, ali isto tako i za njiho-
vo ukidanje ili ograničavanje. Ukoliko je to potrebno radi zaštite djetetove do-
brobiti, kontakti mogu biti ukinuti, ograničeni ili uvjetovani, što mora biti pro-
porcionalno razlogu zbog kojeg se takva mjera određuje.798 Gubitak roditeljske
skrbi ili njezino ograničavanje ne znači ujedno i ukidanje prava na kontakte
s djetetom. Roditelj koji ne živi s djetetom ima pravo na informacije o nje-
mu. Pravo na informacije nije isto što i pravo na održavanje osobnih odnosa,
premda ono redovito čini njegov sastavni dio. Cilj prava na informacije o dje-
tetu jest održavanje i zaštita osobnih odnosa djeteta s roditeljem ili članovima
obitelji, bez obzira ostvaruje li roditelj roditeljsku skrb nad djetetom. Pružanje
informacija o djetetu može biti ograničeno iz istih razloga kao i ograničavanje
kontakata, primjerice radi zaštite adrese stanovanja zlostavljane majke i djete-
ta. Osoba koja je dužna roditelju dati informacije o djetetu je roditelj s kojim
dijete živi, a ako to dopušta nacionalno zakonodavstvo to mogu biti i druge
osobe (npr. nastavnik, liječnik ili sportski trener).799
c) Procesna načela
Procesna načela sadrže odredbe o nadležnosti tijela koja mogu odlučivati o
predmetima u vezi s roditeljskom skrbi, pa tako i o ostvarivanju osobnih od-
nosa s djetetom (3:35), o alternativnim načinima rješavanja sporova (3:36),
saslušanju djeteta (3:37), imenovanju posebnog zastupnika za dijete (3:38) i o
ovrsi (3:39).
Tijela koja prema Načelima mogu biti nadležna za odlučivanje o roditeljskoj
skrbi, djetetovom prebivalištu i osobnim odnosima s djetetom su sudovi ili
upravna tijela u skladu s nacionalnim propisima. S obzirom na okolnosti slu-
čaja oni mogu ex ofo ili na zahtjev stranke donositi odluke, kao i ovjeravati
sporazume osoba koje skrbe o djetetu.
U svim sporovima u vezi s roditeljskom skrbi, pa tako i u sporovima o osob-
nim odnosima s djetetom moraju biti omogućeni alternativni načini njihovog
797
798
Najčešći razlog zbog kojeg se kontakti ukidaju ili ograničavaju jest rizik za djetetovo
izičko, psihičko ili emocionalno zdravlje zbog roditeljeve (ili od strane druge osobe
koja ima pravo na kontakte) ovisnosti o alkoholu, opojnim sredstvima, obiteljskom ili
seksualnom nasilju. Ovdje se također ubrajaju djetetovo odbijanje susreta i druženja s
roditeljem, kao i rizik od otmice.
799
rješavanja. Opće je poznato kako je alternativnim načinom rješavanja sporova

moguće osjećaj neprijateljstva i gorčine koji postoji između djetetovih roditelja
preusmjeriti prema konstruktivnim odnosima, koji su iznimno važni za djete-
tovu dobrobit. Na taj se način omogućava postizanje sporazuma koji je tako-
đer od iznimne važnosti za daljnje uspješno i neometano ostvarivanje osobnih
odnosa roditelja i djece. U komentaru se ističe potreba sudjelovanja djeteta u
postupku, odnosno poštivanje njegovog prava da izrazi svoje mišljenje. Hoće
li alternativni načini rješavanja obiteljskih sporova u ovom području biti do-
brovoljni ili obavezni prepušta se nacionalnim zakonodavstvima, pri čemu bi
se obvezatnost trebala odnositi samo na njihovu dužnosti da budu nazočni u
postupku, a ne i na nužnost postizanja sporazuma o spornim pitanjima.800
Načelima se nadalje određuje dužnost nadležnih tijela da saslušaju dijete u
svim postupcima u vezi s roditeljskom skrbi, pa tako i u postupcima o ostva-
rivanju osobnih odnosa s djetetom. Ovo je načelo za razliku od materijalnog
prava djeteta da bude informirano, savjetovano i saslušano, procesno načelo
koje se odnosi na dužnost nadležnog tijela da utvrdi volju djeteta. Ukoliko
nadležno tijelo odluči ne saslušati dijete, tada je ono dužno navesti razloge za
to. Time se nastoji izbjeći isključivo diskrecijsko odbijanje saslušanja djeteta.
Stoga razlozi što dijete nije saslušano moraju biti detaljno obrazloženi. Dijete
može biti saslušano izravno od strane osobe koja donosi odluku ili njegova
volja može biti utvrđena posredstvom osobe koja je u tu svrhu imenovana.
Ukoliko dijete saslušava sudac, tada on mora imati posebna znanja i vještine,
te mora biti specijaliziran isključivo za obiteljskopravne stvari. U kojem će se
stadiju dijete saslušavati, prepušta se nacionalnim zakonodavstvima, iako se
preporuča da se to omogući u svim stadijima postupka, pa čak i u postupci-
ma odlučivanja po žalbi. Za vrijeme saslušavanja djeteta roditelji, kao i drugi
članovi obitelji ne bi smjeli biti prisutni, a zapisnik bi, ovisno o rješenjima na-
cionalnih zakonodavstava, trebao biti dostupan strankama, kako ne bi bilo po-
vrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske
konvencije za zaštitu ljudskih prava.801
U postupcima u kojima postoji ozbiljan sukob interesa djeteta i osoba koje
ostvaruju roditeljsku skrb nad djetetom, kao i u slučajevima u kojima postoji
rizik za djetetovu dobrobit, nadležno tijelo je dužno djetetu imenovati poseb-
nog zastupnika ex ofo ili na samostalan zahtjev djeteta u skladu s njegovom
zrelošću. Tako imenovani zastupnik je dužan pokrenuti postupak i zastupati
dijete pred nadležnim tijelom, dužan ga je informirati o postupku, objasniti
800
801
mu posljedice koje mogu nastupiti pokretanjem postupka i uvažavanjem nje-

gove volje. Njegova je dužnost utvrditi pravu volju djeteta, te je predočiti nad-
ležnom tijelu.
Posljednje načelo se odnosi na ovrhu odluka i sporazuma o roditeljskoj skrbi,
kao i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Ukoliko obveze sadržane u od-
luci ili sporazumu o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nisu dobrovoljno
ispunjene, nadležno tijelo je dužno provesti postupak ovrhe bez odugovlačenja.
Naime, pretpostavlja se da su odluka ili sporazum doneseni u skladu sa stan-
dardom djetetove dobrobit i da stoga moraju biti poštovane. Ovrha se provodi
prema pravilima nacionalnih zakonodavstva korištenjem različitih prisilnih
mjera, pri čemu se kaznenopravne sankcije smatraju neprimjerenima. Ovrha
mora biti provedena s posebnom ustrajnošću i po hitnom postupku. Brzina i
eikasnost ovrhe ne isključuju mogućnost pokretanja novog postupka kojim
se traži izmjena odluke ili sporazuma ukoliko su se bitne činjenice i okolnosti
u međuvremenu izmijenile. Ipak ovrha ne bi smjela biti provedena ukoliko bi
to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. U komentaru se ovo načelo tu-
mači na način da razlozi zbog kojih se ovrha ne bi smjela provesti moraju biti
iznimni i nedvojbeno u suprotnosti s djetetovom dobrobiti, ako bi ovrha bila
štetna za djetetovo izičko ili psihičko zdravlje. Odluka o ostvarivanju osobnih
odnosa s djetetom se isto tako ne bi smjela provoditi protiv volje djeteta koja se
uzima u obzir u skladu s njegovom zrelošću.802
Kreiranju prikazanih Načela prethodio je sveobuhvatan rad Europske komisije
za obiteljsko pravo (usporedba, analiza i sinteza 22 europska sustava, te njiho-
va usporedba s relevantnim međunarodnim i europskim instrumentima koji
reguliraju područje roditeljske skrbi uključujući i susrete i druženje). Stoga bi,
a posebice imajući u vidu metodologiju koja je prethodila njihovoj izradi, Na-
čela trebala predstavljati uzor sustavima čiji je cilj imati kvalitetan i moderan
pristup rješavanju problema ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. 803
4. Zaključak o pravnoj zaštiti prava na susrete i druženje u

međunarodnom pravu
U prethodnom je poglavlju opisana pravna zaštita prava na susrete i druženje
u međunarodnom pravu. Pravo na susrete i druženje je djetetu prvi put na glo-
balnoj razini priznato Konvencijom o pravima djeteta, uključujući i procesna
prava koja imaju značajnu ulogu u ostvarivanju prava djeteta na susrete i dru-
802
803
ženje. Važnost je ove Konvencije u njezinoj izvornosti i postavljanju temelja

na koji se sve kasnije konvencije koje se bave istom problematikom u svojim
preambulama pozivaju. Međutim, njezina je slabost u nedostatku konkretne
zaštite, odnosno u nedostatku mehanizama prisile, kako u pogledu pojedinač-
nih slučajeva, tako i u pogledu država koje ne poštuju preuzete konvencijske
obveze.
Značajan međunarodni instrument na regionalnoj europskoj razini kojim se
štiti pravo na susrete i druženje, izvodeći ga iz prava na poštovanje obiteljskog
života, predstavlja Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava. Ona pruža
dobar primjer eikasne konvencijske zaštite ljudskih prava s obzirom da zašti-
ta nije apstraktna, već se može konkretno realizirati pred Europskim sudom
za ljudska prava. Pravo na susrete i druženje, kao i s njim povezano pravo na
pravično suđenje ovom se Konvencijom jednako jamče punoljetnim osoba-
ma, kao i djeci. Njezin jedini nedostatak koji se u literaturi učestalo ističe jest
izjednačavanje interesa odraslih i djece u predmetima u kojima su ova prava
sukobljena, u svrhu ostvarivanja krajnjeg konvencijskog cilja - poštovanje i za-
štita obitelji.
Uz Konvenciju o pravima djece, na globalnoj je razini najznačajnija i naje-
ikasnija Haška konvencija o međunarodnoj otmici djece, koja predviđa za-
štitu prava na susrete i druženje s međunarodnim obilježjem. Međutim, ova
zaštita zbog nedostataka detaljnih odredbi o priznanju i ovrsi u praksi nije
bila eikasna. U vezi s tim je Haška konferencija s jedne strane 1996. godine
izradila novu Konvenciju o zaštiti djece kojom uređuje mehanizme priznanja
i ovrhe, te time upotpunila nedostatke svoje "starije sestre", a s druge je strane
izradila i objavila praktične vodiče za primjenu Konvencije o međunarodnoj
otmici djece pokušavajući na taj način potaknuti njezinu energičniju primjenu
u području ostvarivanja susreta i druženja s međunarodnim obilježjem. To
je pokušaj spajanja najboljih karakteristika ovih dviju konvencija: eikasnosti
starije i suvremenosti mehanizama priznanja i ovrhe mlađe, uključujući i mo-
deran pristup određivanju mjesne nadležnosti. Dobrobit djeteta nije odluču-
jući čimbenik niti u kontekstu haških konvencija, tj. u postupcima priznanja i
ovrhe odluka i sporazuma o susretima i druženju. Međutim, u okolnostima u
kojima je potrebno donijeti novu odluku ili izmijeniti postojeću, ovaj standard
ponovno zauzima vodeću ulogu.
Vijeće Europe je proteklih godina isto tako bilo zaokupljeno rješavanjem pro-
blema susreta i druženja, kao i procesnim pravima djeteta. Konvencija o rodi-
teljskoj skrbi je dugo vremena bila jedini eikasan instrument koji je omoguća-
vao priznanje i ovrhu odluka o susretima i druženju u europskom kontekstu,
međutim, stupanjem na snagu Uredbe Bruxelles II bis njezina je uloga postala

sporedna.
Premda je ocijenjena kao "slab mehanizam kojem nedostaju zubi" Konvencija
o ostvarivanju dječjih prava kojom se štite procesna prava djeteta je od izni-
mnog značaja, s obzirom da se svi kasniji međunarodni instrumenti na nju po-
zivaju. Na taj je način pažnja usmjerena prema načinu ostvarivanja djetetovih
kako materijalnih, tako i procesnih prava.
Dok se haške konvencije, kao i Konvencija o roditeljskoj skrbi bave pitanjima
ostvarivanja susreta i druženja s međunarodnim elementom prvenstveno u
postupcima ovrhe i priznanja, najnoviji instrument Vijeća Europe – Konven-
cija o kontaktima – tiče se stadija koji prethodi postupcima ovrhe i priznanja,
a to je donošenje odluka, odnosno sklapanje sporazuma. Cilj je ove Konvencije
dvostruk, s jedne strane uskladiti materijalnopravna načela u pogledu određi-
vanja susreta i druženja, a s druge strane poticati ratiikaciju postojećih među-
narodnih instrumenata te pružati pomoć u njihovoj provedbi.
Do nedavno su se samo dvije organizacije bavile problemima usklađivanja i
ostvarivanja prava na susreta i druženja s međunarodnim obilježjem, Vijeće
Europe i Haška Konferencija međunarodnog privatnog prava, međutim od
nedavno se u tom području pojavila i nova organizacija – Europska unija.804
Tri su dokumenta u kojima se u Europskoj uniji pojavljuje pravo na susrete i
druženje, Povelja o temeljnim pravima, Uredba Bruxelles II bis i Načela Eu-
ropske komisije za obiteljsko pravo. Samo Uredba u ovom trenutku predstav-
lja pozitivnopravni propis, a njome se prvi put uvodi izravna ovrha sudskih
odluka i sporazuma u članicama EU, bez prethodnog provođenja postupka
priznanja. Zaštita prava na susrete i druženje prema Povelji može se usporedi-
ti sa zaštitom koja je predviđena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih
prava, dok se Načela većim dijelom oslanjanju na Konvenciju o kontaktima. S
obzirom na metodologiju njihove izrade, Načela mogu predstavljati uzor za-
konodavcima koji žele imati kvalitetno i moderno uređeno područje zaštite
prava na susrete i druženje.
804
Za razliku od dobrovoljno prihvaćanih međunarodnih dokumenata Haške konferencije
i Vijeća Europe koji su nastajali kao rezultati dugogodišnjeg zajedničkog dogovornog
rada čiji je osnovni cilj bio poboljšanje života onih koji se zateknu kao sudionici među-
narodno obilježenih sporova, dokumenti Europske Unije su stvarani s ciljem otklanja-
nja prepreka koje stoje na putu slobodnom kretanju osoba, a izviru iz različitosti nacio-
nalnih pravnih sustava. Legislativa EU se ne temelji na zahtjevima poboljšanja kvalitete
obiteljskog života svakog pojedinca niti na suglasnosti o stvaranju standarda ljudskih
prava, već na ekonomskim i ideološkim zahtjevima eliminiranja prepreka slobodnom
kretanju, te time stvaranju kvalitetnog prostora slobode, pravde i sigurnosti, koji vodi
dubljim europskih integracijama. McGlynn (2006), str. 184.
ČETVRTI DIO:
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U HRVATSKOM
ZAKONODAVSTVU I SUDSKOJ PRAKSI
PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU... 201
1. Uvod
Pravno reguliranje prava na susrete i druženje se na prostoru Hrvatske prvi put
pojavilo 1946., a potom 1947. godine u obliku prava roditelja na održavanje
osobnih odnosa s djetetom koje je bilo regulirano saveznim zakonodavstvom
tadašnje FNRJ, odnosno SFRJ.805 Susreti i druženje do tada nisu bili pravno re-
gulirani, što je bilo u skladu s temeljnim načelima starog jugoslavenskog prava
koje nije bilo toliko zainteresirano za "osobu djeteta", koliko za uređenje čisto
imovinskih odnosa između roditelja i djeteta.806 Tako je austrijski Opći gra-
đanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), kao izvor predratnog jugoslavenskog
prava, u III. poglavlju o pravima između roditelja i djece sadržavao odredbe o
odgoju i skrb od strane majke, te uzdržavanju djeteta od strane oca, ne spo-
minjući pri tom održavanje osobnih odnosa između roditelja i djece koja ne
žive zajedno, bilo da je riječ o djeci rođenoj u braku ili izvanbračno rođenoj
djeci.807
Od prvog zakonskog reguliranja prava na susrete i druženje do danas proteklo
je više od 60 godina. U tom je razdoblju zanimanje zakonodavca za pružanjem
pravne zaštite susretima i druženju kontinuirano raslo. Premda su pravci iz
kojih se javljala potreba za zaštitom ovog prava bili različiti, do danas je je-
dinstveni osobni odnos između djeteta i odvojenog roditelja ostao u središtu
pažnje.
U ovom će se poglavlju radi stvaranja povijesnog uvida u razvoj prava na susrete
i druženje i njegove pravne zaštite, najprije prikazati prijašnja zakonska rješenja
koja su postojala na području Hrvatske, počevši od najstarijeg iz 1946. godine pa
805
Vidi infra, IV.2.A. O tadašnjim izvorima obiteljskog prava više vidi u: Alinčić (1994),
str. 70. -72.
806
Porodično pravo, Savezni zakoni, Izdanje Službenog lista FNRJ, Beograd, 1949., str.
XXXIII I XXXIV.
807
U okolnostima razdvojenog života (rastave ili raspusta ženidbe), ukoliko se roditelji
nisu dogovorili, sud je donosio odluku da muška djeca do navršene četvrte, a ženska
djeca do navršene sedme godne života žive s majkom, te da ih ona odgaja i njeguje, dok
je otac bio dužan plaćati uzdržavanje (142 OGZ). Ako se radilo o izvanbračnom djetetu,
ono je u pravilu živjelo s majkom koja ga je odgajala i o njemu skrbila, dok je otac imao
jedino dužnost uzdržavanja djeteta (167, 168 OGZ). Vidi Rušnov i Posilović (1908), str.
236. i 266. Novelirani OGZ je brisao kriterij godina kod povjeravanja djeteta, a sud je
bio dužan o tome odlučiti uzimajući u obzir ostale okolnosti i interese djece. Prokop
(1972), str. 16-17.
do današnjeg pozitivnog obiteljskopravnog uređenja prava na susrete i druženje

iz 2003. godine koji će biti prikazan u narednoj cjelini. Prikaz pozitivnoprav-
nog uređenja pravne zaštite prava na susrete i druženje prati koncepciju prikaza
komparativnih sustava, te se dijeli na tri cjeline: izvore, materijalnopravne as-
pekte i procesnopravne aspekte. S ciljem stvaranja cjelovitog uvida u primjenu
postojećih pozitivnopravnih zakonskih rješenja, u završnom će se dijelu ovog
poglavlja predstaviti rezultati istraživanja sudske prakse u donošenju odluka o
susretima i druženju, te njihove ovrhe, koje je provedeno u općinskim sudovima
u Zagrebu, Splitu i Osijeku za 2003., te 2006. i 2007. godinu.
2. Povijesni razvoj instituta prava na susrete i druženje i njegove

pravne zaštite
Povijesni razvoj instituta prava na susrete i druženje će se predstaviti kronološ-
kim prikazom zakonskog reguliranja prava na susrete i druženje dijeleći ga u
dva razdoblja: od 1946. do 1998. godine i od 1998. do 2003. godine. Navedena
su razdoblja formirana u skladu s dva zakonski suprotna pristupa u pogledu
ovlaštenika prava na susrete i druženje: pravo roditelja i pravo djeteta na su-
srete i druženje.
A. Pravo na susrete i druženje od 1946. do 1998. godine

Izričito zakonsko pravo roditelja na susrete i druženje s djetetom je na prosto-
ru Hrvatske prvi put u zakonodavstvo uvedeno 1946. godine donošenjem sa-
veznog jugoslavenskog Osnovnog zakona o braku (u daljnjem tekstu OZB)808
i Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece iz 1947. godine (u daljnjem
tekstu OZORD).809 U predgovoru OZORD se navodi kako se predratno jugo-
slavensko pravo uglavnom svodilo na uređenje čisto imovinskih odnosa izme-
đu roditelja i djeteta, što se stupanjem OZORD u potpunosti promijenilo. Ovaj
je zakon, ne zanemarujući imovinske interese djece, u prvom redu štitio osobu
djeteta uređujući potrebne pretpostavke za njegov pravilan odgoj i obrazova-
nje.810 OZODR ipak nije izravno regulirao susrete i druženje roditelja i djeteta,
već je to prvi put učinio OZB i to odredbom kojom su bile regulirane pravne
posljedice razvoda braka u odnosu na djecu. Prema toj odredbi roditelj koje-
mu dijete nakon razvoda braka nije bilo povjereno na čuvanje i odgoj imao je
808
OZB je stupio na snagu 09. 09. 1946. godine, Službeni list FNRJ., broj 29/1946.
809
OZORD je stupio na snagu 21.12.1947. godine, Službeni list FNRJ, broj 104/1947.
810
Porodično pravo, Savezni zakoni, Izdanje Službenog lista FNRJ, Beograd, 1949., str.
XXXIII I XXXIV.
pravo na održavanje osobnih odnosa sa svojim djetetom, ako sud nije odredio
nešto drugo s obzirom na interese djeteta. 811 OZB se nije izjašnjavao u pogledu
načina na koji će se održavati osobni odnosi između djeteta i roditelja, smatra-
jući da se roditelji o tome trebaju sporazumjeti. Ukoliko nije bilo sporazuma,
o susretima i druženju je odlučivao tadašnji organ starateljstva (danas centar
za socijalnu skrb), odnosno sud. Istom je odredbom OZB dopuštao da sud
ograniči ili oduzme roditelju pravo na održavanje osobnih odnosa s djetetom,
ukoliko je to bilo u interesu djeteta.812 Zabrana bi se izricala ako su na strani
roditelja postojali razlozi trajne prirode koji bi štetno utjecali na djetetov odgoj
u zdravstvenom i moralnom pogledu, pa se u literaturi kao razlozi primjerice
navode „nemoralni život roditelja, povlačenje djeteta po krčmama, tjeranje na
prosjačenje, krađu ili odvođenje djeteta u sumnjivo društvo." Pravo na održa-
vanje osobnih odnosa s djetetom se ograničavalo u pogledu mjesta, vremena
ili načina njihovog ostvarivanja, a kao razlozi su se navodile psihičke ili zara-
zne bolesti, u kojem bi se slučaju kontakt dopuštao samo u prisutnost treće
osobe, u određenoj ustanovi ili na određenom mjestu.813
Premda OZORD nije izravno govorio o pravu roditelja na održavanje osobnih
odnosa, ovo pravo roditelja se prema OZB izravno povezivalo i tumačilo za-
jedno s odredbom OZORD prema kojoj se rješavalo pitanje povjeravanja dje-
teta na čuvanje i odgoj u slučajevima u kojima roditelji ne žive zajedno.814 Pri
tome se također poštovao sporazum roditelja, a ukoliko je on izostao odluku je
donosio organ starateljstva, uzimajući u obzir želju djeteta starijeg od 10 godi-
na. Ovaj se članak odnosio na odvojeni život roditelja koji nije bio uzrokovan
razvodom ili poništajem braka, u kojim bi se slučajevima primjenjivao OZB.815
Ex ofo donošenje odluka od strane suda, odnosno tadašnjeg organa staratelj-
stva o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj, a time i o održavanju osobnih
odnosa s djetetom, opravdavalo se načelom zaštite djetetovog interesa, što je
bilo jedno od temeljnih načela obiteljskog prava.816
811
68/4 OZB: "Roditelj kome djeca nisu povjerena ima pravo da s njima održava lične
odnose, ako sud nije što drugo odredio obzirom na interese djece."
812
68/5 OZB: "Sud će na zahtjev jednoga od razvedenih bračnih drugova ili starateljskog
organa, izmijeniti svoju odluku o čuvanju i odgoju djece i o odnosima razvedenih su-
pruga prema njihovoj zajedničkoj djeci, ukoliko to zahtijevaju promijenjene prilike."
813
Prokop (1969), str. 296. i Eisner (1950), str. 101-102.
814
7 OZORD: "Ako roditelji ne žive zajedno, oni će se sporazumjeti kod kojeg će dijete
živjeti. U slučaju da se roditelji ne sporazume, odluku o tome donosi organ starateljstva
uzimajući u obzir i želje djeteta ako je ono navršilo 10 godina."
815
Prokop (1972), str. 170. i Eisner (1950), str. 147.
816
Prokop (1969), str. 2.
Nakon navedenog razdoblja jugoslavenskog saveznog obiteljskog zakonodav-

stva uslijedile su sedamdesete godine kad se u obiteljskopravnoj misli ukazala
potreba za "soisticiranijim pristupom odnosima roditelja i djece." Ustavom
iz 1974. godine obiteljskopravna materija je prešla u nadležnost republika i
pokrajina, što je bila prilika za svaku od njih da dade vlastiti doprinos osuvre-
menjivanju pravnog reguliranja odnosa roditelja i djece na novim temeljima.817
Ovakav pristup je rezultirao donošenjem Zakona o braku i porodičnim odno-
sima iz 1978. godine (u daljnjem tekstu ZBPO),818 prema kojem je održavanje
osobnih odnosa s djetetom izviralo iz roditeljskog prava, tj. prava i dužno-
sti roditelja da se brinu o osobi, pravima i interesima svoje malodobne djece,
a ne iz činjenice razvoda braka kao što je to bilo do tada. U pravni sadržaj
roditeljskog prava izričito je ulazilo pravo i dužnost roditelja da u slučajevi-
ma odvojenog života održavaju osobne odnose sa svojim djetetom.819 U onim
iznimnim slučajevima u kojima zbog opravdanih interesa dijete nije živjelo
sa svojim roditeljem, postojala je dužnost određenih državnih tijela (organa
starateljstva i suda) da u skladu s načelom posebne društvene zaštite djece
urede osobne odnose između roditelja i djeteta.820 Pravo i dužnost roditelja
na održavanje osobnih odnosa s djetetom značilo je susrete, viđanje, posjete,
zajedničke izlete, tjedne i godišnje odmore i slično.821 Poštujući pravo roditelja
da sami odrede način održavanja osobnih odnosa i imajući u vidu kako je
sporazumno ostvarivanje osobnih odnosa u najboljem interesu djeteta, organ
starateljstva ili sud su bili dužni unositi u svoje odluke sporazume postignute
u skladu s interesima djeteta. U slučaju izostanka sporazuma između rodi-
telja zakon je propisivao dužnost nadležnih tijela da sama donesu odluku o
odražavanju osobnih odnosa roditelja i djeteta.822 Tako je organ starateljstva
u postupku mirenja po nedostatku sporazuma između roditelja bio ovlašten
donijeti rješenje o čuvanju i odgoju djece, te o načinu održavanja osobnih od-
nosa roditelja s djecom. Ovo je rješenje bilo privremenog karaktera i vrijedilo
je za vrijeme dok sud o tome ne odluči u parnici za razvod braka.823 Zakon je
također predviđao mogućnost zabrane ili ograničavanja održavanja osobnih
odnosa roditelja s djecom kad je to bilo potrebno radi zaštite djetetovog zdrav-
817
Hrabar (1991), str. 75.
818
ZBPO je stupio na snagu 01.01.1979. godine, Narodne novine 11/1978. Značajnije iz-
mjene ZBPO uslijedile su 1989. i 1990. godine, Narodne novine 45/1989 i 59/1990.
819
69/5 ZBPO.
820
Alinčić (1980), str. 186-187.
821
Alinčić (1980), str. 204.
822
83 i 334 ZBPO.
823
64/2 ZBPO. Alinčić, (1994/1), str. 130
lja i ostalih važnih interesa djeteta.824 Bez obzira koje je tijelo donijelo odluku
o održavanju osobnih odnosa roditelja i djeteta, organ starateljstva je uslijed
promijenjenih okolnosti bio ovlašten izmijeniti prethodnu odluku.825 Prvi je
put ovim zakonom baki i djedu po umrlom roditelju bilo priznato pravo da u
sporazumu s preživjelim roditeljem održavaju osobne odnose s unučetom, a u
slučaju njegovog izostanka o tome je mogao odlučiti organ starateljstva.826
Pristup održavanju osobnih odnosa između roditelja i djeteta prema ZBPO je
bio kritiziran prije svega iz razloga što djeca nisu imala „eksplicitno priznato
pravo na održavanje osobnih odnosa s roditeljem." Kako Hrabar navodi, cije-
la konstrukcija održavanja osobnih odnosa temeljila se na pravu odvojenog
roditelja da kontaktira s djetetom, a kao temelj navedenom pristupu isticala
se ustanova roditeljskog prava, a ne prava djeteta. Ovakvom je stilizacijom,
Hrabar nadalje navodi, bilo povrijeđeno djetetovo subjektivno pravo, zbog
čega je ono u ovom odnosu predstavljalo sporedan subjekt.827 Ista se kritika
odnosila i na održavanje osobnih odnosa bake i djeda s djetetom, premda je
zakonodavac regulirao ovo pravo obrazlažući da je upravo za dijete važno da
ima kontakte i s drugim srodnicima. Kao daljnji propust zakonodavca pri kre-
iranju ZBPO Hrabar navodi izostanak djetetovog prava na uvažavanje njegove
želje u pogledu načina ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem, što je prema
njenom mišljenju bilo bezrazložno s obzirom da je zakon istodobno zahtijevao
respektiranje djetetove želje prilikom odlučivanja o povjeravanju na čuvanje i
odgoj. Kritika se napokon odnosila na oduzimanje prava na susrete i druženje
roditelju koji to pravo ne ostvaruje, što za njih u takvim okolnostima ne znači
sankciju, već poželjan ishod. Istaknut je stav kako bi se dužnost na susrete i
druženje trebala podudarati s njihovom kvalitetom, s obziorm da bi iznuđeni
susreti i druženje za dijete mogli biti samo kontraproduktivni.828
Novelom iz 1989. godine ZBPO je najviše promjena doživio upravo u područ-
ju ostvarivanja pravne zaštite prava na susrete i druženje i to kroz poseban po-
stupak izvršenja (ovrhe) i osiguranja. Bitne novine ovršnog postupka odnosile
su se prije svega na opće odredbe prema kojima je sud bio ovlašten odrediti te
provesti ovrhu ex ofo, s obzirom da je bio nadležan ex ofo donositi odluku o
održavanju osobnih odnosa.829 Novelom je nadalje bilo određeno da prigovor
824
83/5 ZBPO.
825
83/4 ZBPO.
826
83/6 ZBPO.
827
Hrabar (1991), str. 103.
828
Hrabar (1991), str. 104.
829
380 ZBPO 1989.
protiv rješenja o ovrsi, kao i žalba protiv rješenja o prigovoru ne zadržavaju

njezinu provedbu,830 a mogućnost odgode je bila znatno ograničena, pa je do
nje moglo doći samo ako su osobni i drugi važni interesi djeteta bili bitno ugro-
ženi.831 Ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom se provo-
dila uz odgovarajuću primjenu odredaba o predaji djeteta.832 Na novi se način
određivala mjesna nadležnost suda, a posebna novina se odnosila na elektivnu
mjesnu nadležnost i tzv. „leteću ovrhu“ (tj. provedbu ovrhe od strane suda
na čijem se području dijete zatekne). 833 Novim je ZBPO proširen krug osoba
protiv kojih se ovrha mogla provesti,834 kao i krug osoba ovlaštenika na zahtjev
za ovrhom,835 naložena je obavezna zaštita djeteta u ovršnom postupku, te su
kao sredstva ovrhe izričito bile određene novčana kazna i predaja djeteta,836 pri
čemu sredstvo ovrhe nije moralo biti naznačeno u ovršnom prijedlogu.837 Ko-
načno se novelom ZBPO reguliralo postupanje suda prilikom provedbe ovrhe,
na način da se rješenje o ovrsi moglo dostaviti suprotnoj strani i prilikom nje-
zine provedbe, pa i naknadno, a ovrha se mogla provesti u njezinoj odsutnosti,
pod uvjetom da su bile nazočne dvije punoljetne osobe.838
Osim što je organ starateljstva imao ovlaštenje donijeti rješenje o održavanju
osobnih odnosa roditelja i djeteta, koje je imalo privremeni karakter, drugu
vrstu privremene odluke - privremenu mjeru osiguranja održavanja osobnih
odnosa roditelja i djeteta - na isti je način mogao donijeti i sud. Naime, prili-
kom donošenja privremene mjere radi smještaja djeteta nakon koje je slijedila
odluka o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj, sud je bio dužan privremeno
urediti i održavanje osobnih odnosa roditelja s djetetom, uz dužnost traženja
830
381 ZBPO 1989.
831
382 ZBPO 1989. Alinčić et al. (1991), str. 304-307.
832
393 ZBPO 1989.
833
383 ZBPO 1989. Osim suda koji je bio opće mjesno nadležan za stranku protiv koje se
ovrha provodila, nadležan je bio i sud opće mjesno nadležan za stranku koja je zahtije-
vala ovrhu, te sud na čijem se području dijete zateklo.
834
385 ZBPO 1989. Ovrha se mogla naložiti predajom djeteta osobi navedenoj u ovršnom
naslovu, osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta i svakoj osobi kod koje se dijete nalazilo
u trenutku donošenja rješenja.
835
386 ZBPO 1989. Prijedlog za ovrhu mogli su podnijeti roditelj ili druga osoba koja ima
pravo na održavanje osobnih odnosa s djetetom, kao i organ starateljstva.
836
387 ZBPO 1989.
837
388 ZBPO 1989. Ovo je bio novi leksibilniji pristup postupku određivanja ovrhe odlu-
ka o susretima i druženju.
838
289 ZBPO 1989.
mišljenja ili stručne pomoći organa starateljstva, osim ako je postojala opa-
snost od odgode.839
Razdoblje primjene ZBPO protezalo se sve do stupanja na snagu Obiteljskog
zakona iz 1998. godine,840 kad se načelni pristup pravu na susrete i druženje
značajno promijenio.
B. Pravo na susrete i druženje od 1998. do 2003. godine

Zakonodavac je u ObZ 1998 zauzeo suprotan pristup pravu na susrete i druže-
nje. Naime, pravo na susrete i druženje se određivalo izričito kao pravo djeteta,
a ne više izričito kao pravo roditelja.841 Djetetu se pravo na susrete i druženje
jamčilo ukoliko je živjelo odvojeno od jednog ili oba roditelja, a dotadašnji
izraz „održavanje osobnih odnosa“ bio je zamijenjen novim izrazom „pravo na
susrete i druženje.“ ObZ1998 roditeljima nije izravno jamčio pravo na susrete
i druženje s djetetom, niti je njihovo ostvarivanje bilo zakonom izričito nave-
deno kao dužnost u odnosu na dijete.842 Pravo i dužnost roditelja da održavaju
susrete i druženje s djetetom je proizlazila iz opće odredbe prema kojoj su
roditelji bili pozvani i odgovorni omogućiti djetetu ostvarenje njegovih pra-
va u koja se ubrajalo i pravo na susrete i druženje s odvojenim roditeljem.843
Ovo pravo, odnosno dužnost roditelja ujedno su izvirali iz ovlaštenja centra za
socijalnu skrb koji je bio dužan odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti, te
odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem u svim
slučajevima u kojima roditelji nisu živjeli u obiteljskoj zajednici i pod uvje-
tom da za odluku nije bio nadležan sud.844 Na isti su način baka i djed mogli
zahtijevati ostvarivanje susreta i druženja s unukom, pri čemu je centar za so-
cijalnu skrb morao voditi računa o djetetovoj dobrobiti. Za razliku od ZBPO,
smrt roditelja više nije bila pretpostavka za podnošenje zahtjeva za susrete i
druženje od strane bake ili djeda, kao niti činjenica žive li djetetovi roditelji u
obiteljskoj zajednici.845 Pravo na susrete i druženje u literaturi se opisivalo kao
pravo na međusobne posjete, izlaske, izlete, zajedničko provođenje vikenda
839
400 ZBPO 1989.
840
Stupio je na snagu 30.12.1998. godine, a počeo se primjenjivati od 01.07.1999. godine.
Narodne novine 162/1998. U daljnjem tekstu ObZ 1998.
841
86/3 ObZ 1998.
842
Vidi ObZ 1998, Poglavlje 2. Odgovornosti, dužnosti i prava roditelja.
843
90 ObZ 1998.
844
99/1 ObZ 1998.
845
106 ObZ 1998. Hrabar (1999), str. 71-72.
ili praznika s djetetom. Susreti i druženje bili su zamišljeni kao nadomjestak

zajedničkog života. Oni su mogli biti i ograničeni ili zabranjeni. Ograničenje se
moglo izreći u obliku određivanja kraćeg vremena susreta i druženja, njihovo
prorjeđivanje, ograničavanje u odnosu na mjesto njihovog ostvarivanja, kao
i u obliku provođenja nadzora od strane treće osobe.846 Do zabrane susreta i
druženja moglo je doći isključivo radi zaštite djetetove dobrobiti,847 a osobito
ukoliko je roditelj negativno utjecao na dijete odvodeći ga na neprimjerena
mjesta i okupljališta. Povrh ograničavanja i zabrane susreta i druženja, ObZ
1998 je predviđao novu mogućnost da se roditelju izriče zabrana neovlaštenog
približavanja i uznemiravanja djeteta, kao mjeru zaštite osobnih prava djete-
ta.848 Ova se zabrana izricala u slučajevima u kojima je roditelj djetetu govo-
rio nepoželjne stvari o drugom roditelju ili ostalim članovima obitelji čime je
ugrožavao njegovu dobrobit.849
U obiteljskopravno se zakonodavstvo 1998. godine prvi put uvelo novo pravo
djeteta da na prikladan način sazna važne okolnosti slučaja, da dobije savjet i
izrazi svoje mišljenje, te da bude obaviješteno o mogućim posljedicama uva-
žavanja njegova mišljenja, pri čemu se volja djeteta trebala uzimati u obzir u
skladu s njegovom dobi, zrelosti i dobrobiti.850 Na taj se način dijete na zako-
nodavnoj razini uključilo kao aktivni sudionik u postupke koji su se između
ostalog odnosili i na susrete i druženje.851
Procesne odredbe kojima je bio uređen postupak pred sudom prema ObZ
iz 1998. godine u odnosu na susrete i druženje nisu se mijenjale, osim što je
općim odredbama izričito naglašena hitnost postupanja u obiteljskopravnim
stvarima.852
Značajnu promjenu u pogledu privremenog odlučivanje o susretima i druže-
nju odigralo je brisanje poglavlja čijim je odredbama bila uređena privremena
mjera osiguranja radi smještaja djeteta, što je uključivalo i privremeno odlu-
čivanje o susretima i druženju između roditelja i djeteta u svim sudskim po-
stupcima u kojima se odlučivalo o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj.853
846
99/2 ObZ 1998.
847
116/1 ObZ 1998.
848
116/2 ObZ 1998.
849
Hrabar (2001), str. 269.
850
107/1 ObZ 1998.
851
Hrabar (2001), str. 272.
852
267/2, 269 i 270 ObZ 1998.
853
394-404 OZB 1998.
Brisanjem odredaba kojima je bila regulirana privremena mjera smještaja dje-

teta (uključujući i odlučivanje o susretima i druženju) sudovi su u potpunosti
izgubili, a centri za socijalnu skrb ostali jedini nadležni za privremeno odluči-
vanje o susretima i druženju između roditelja i djece.
ObZ 1998 je bio na snazi sve do 2003. godine kad su u hrvatsko zakonodavstvo
unesene nove promjene koje i danas čine pozitivno obiteljskopravno uređenje.
C. Zaključni osvrt
Osvrtom na prethodno opisana povijesna razdoblja može se zaključiti kako je
zakonsko reguliranje prava na susrete i druženje u hrvatskoj pravnoj povijesti
promatranog razdoblja od 1946. do 2003. godine bilo obilježeno dvoma razli-
čitim pristupima:
a) Pravo na susrete i druženje u jugoslavenskom i hrvatskom zakonodav-
stvu od 1946. do 1998. godine je bilo regulirano kao izričito zakonsko
pravo i dužnost roditelja (zakonski uobličeno u pojam "održavanja osob-
nih odnosa"), u početku kao pravna posljedica razvoda braka, a potom
kao pravo i dužnost roditelja temeljeno na roditeljskom pravu.
b) Hrvatskim zakonodavstvom iz 1998. godine pravo djeteta na susrete
i druženje s odvojenim roditeljem je prvi put u pravni sustav uve-
deno kao isključivo pravo djeteta, s težištem na pravu djeteta kao i
njegovom aktivnom sudjelovanju u postupcima u kojima se odlučuje
o njegovim pravima. U posljednjem se razdoblju koje je trajalo do
2003. godine sve više širilo pravo djeteta na susrete i druženje s tre-
ćim osobama, a na poseban se način uređivao postupak ovrhe susreta
i druženja.
Obiteljski zakon iz 2003. godine u najvećem je dijelu zadržao postojeća mate-

rijalnopravna i procesnopravna rješenja koja su poznavali do tadašnji zakoni
u pogledu ostvarivanja prava na susrete i druženje, s težištem na izričitom za-
konskom pravu djeteta.
3. Pravo na susrete i druženje u hrvatskom zakonodavstvu danas
A. Izvori
Slijedeći tradicionalnu podjelu izvora obiteljskog prava, u neposredne nacio-
nalne izvore prava na susrete i druženje i njegove pravne zaštite možemo ubro-
jiti: Ustav,854 Obiteljski zakon (u daljnjem tekstu ObZ 2003),855 Zakon o parnič-
nom postupku (u daljnjem tekstu ZPP)856 i OZ (u daljnjem tekstu OZ).857
Temeljna ustavna odredba na kojoj se zasniva cjelokupno obiteljskopravno
uređenje odnosa roditelja i djece, pa time i obiteljskog prava na susrete i dru-
ženje, određuje dužnost i slobodu roditelja da odgajaju i slobodno odlučuju o
odgoju svoje djece, kao i njihovu odgovornost da im osiguraju potpun i skla-
dan razvoj osobnosti (čl. 63. Ustava).858 Roditelj koji ne živi s djetetom i koji je
bez kontakta s njim, bilo da se radi o susretima i druženju ili drugim načinima
ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, nije u mogućnosti odgajati ga niti mu
pružiti potpun i skladan razvoj osobnosti.
ObZ 2003 sadrži materijalnopravne i procesnopravne odredbe kojima se ure-
đuje pravo na susrete i druženje i njegova pravna zaštita.859 U parnicama u
kojima se odlučuje o susretima i druženju vrijede posebna procesna pravila
sadržana u ObZ 2003, međutim na ove se odnose primjenjuju i opća pravila
ZPP koja predstavljaju supsidijarni izvor prava, ako u pravilima za poseban
postupak nema propisa koji na drukčiji način uređuje sadržaj i djelovanje pro-
cesnih instituta.860 Isto se tako supsidijarno u postupku ovrhe radi ostvarivanja
prava na susrete i druženje primjenjuju odredbe općeg ovršnog prava određe-
ne OZ.861
854
63/1 i 2 Ustav RH, Narodne novine 41/2001- proč.tekst; 55/2001-ispr.
855
Narodne novine 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007.
856
Narodne novine 26/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005.
857
Narodne novine 57/1999, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005.
858
Alinčić (2007/1), str. 8-10.
859
Ove su odredbe smještene u drugom poglavlju zakona pod nazivom Prava i dužnosti
u odnosima roditelja i djece i u Osmom dijelu zakona pod nazivom Postupak pred
sudom, gdje su smještene zajedničke procesne odredbe, odredbe o sudjelovanju centra
za socijalnu skrb u sudskim postupcima u kojima se odlučuje o odnosima roditelja i
djece, posebne odredbe o rješavanju pitanja o susretima i druženju, te posebne odredbe
o ovrsi odluka o susretima i druženju. Navedene su odredbe primarni izvor obiteljskog
procesnog i materijalnog ovršnog prava. Dika (2003/2), str. 177. U susjednoj su Fede-
raciji Bosni i Hercegovini za razliku od hrvatskog rješenja, novim Zakonom o parnič-
nom postupku, procesne odredbe u bračnim i paternitetskim sporovima izmještene iz
federalnog Porodičnog zakona, te su smještene u Zakon o parničnom postupku u obli-
ku posebnog parničnog postupka. O postupcima u parnicama iz obiteljskih odnosa u
pravu Federacije Bosne i Hercegovine, kao i usporedbu s hrvatskim pravom vidi više u:
Jakovac-Lozić i Čizmić (2002/1), str. 54-67., Jakovac-Lozić i Čizmić (2002/2), str. 75-87.
i Čizmić (2006), str. 735-769.
860
Triva i Dika (2004), str. 755.
861
Dika (2003/2), str. 177-178.
B. C. Materijalnopravni aspekti
Susreti i druženje djeteta s roditeljem se deiniraju kao nadomjestak ostvarenja
prava djeteta na život s roditeljem i kao jedno od područja koje zakonodavac
uređuje u slučaju razdvojene obiteljske zajednice.862 Pravo na susrete i druženje
je određeno kao izričito zakonsko pravo djeteta koje izvire iz odredbe prema
kojoj dijete koje živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženje s
tim roditeljem.863
S druge strane roditelji nemaju izričito subjektivno pravo na susrete i druženje,
niti je ono izričito određeno kao njihovo pravo i dužnost, zbog čega nemaju
ni izričito procesno pravo na zahtjev. Međutim, s obzirom na dužnost suda
da donose odluku o roditeljskoj skrbi u okviru bračnih sporova ili sporova o
utvrđivanju djetetova podrijetla,864 kao i u ostalim slučajevima u kojima rodi-
telj ne živi s djetetom u obiteljskoj zajednici,865 ipak se može reći kako postoji
implicirano pravo roditelja da potakne sud na donošenje odluke o susretima i
druženju s djetetom.
Polazeći od postavke kako članovi šire obitelji također imaju važnu ulogu za
razvoj i odrastanje djeteta,866 ObZ 2003 je baki i djedu, sestri i bratu, te polu-
sestri i polubratu omogućio podnošenje zahtjeva za susretima i druženjem s
unučetom, sestrom, bratom, polusestrom i polubratom.867
Novelom ObZ iz 2007. godine mogućnost ostvarivanja susreta i druženja se
proširila i na maćehu, očuha, kao i bivšeg izvanbračnog druga djetetovog ro-
862
Hrabar (2007), str. 270-271.
863
87/3 ObZ 2003.
864
294 ObZ 2003:
„(
1) Sud će odlučiti o tome s kojim će roditeljem maloljetno vlastito ili posvojeno dijete ili dijete
nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti živjeti, odnosno o povjeravanju
drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne
skrbi i o roditeljskoj skrbi:
1.
odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi;
2.
odlukom kojom se utvrđuje majčinstvo ili očinstvo.“
Za
kon ne navodi dužnost suda da izričito odlučuje o susretima i druženju, već o roditeljskoj
skrbi, što se prema komentaru zakona odnosi i na određivanje načina održavanja susreta i
druženja djeteta s odvojenim roditeljem. Belajec i Hrvatin (2004), str. 356.
865
100/1 ObZ 2003.
866
Hrabar (2007), str. 491-492.
867
107/1 i 2 ObZ 2003.
ditelja, koji sudu mogu postaviti zahtjev za susretima i druženjem.868 Prema

ovoj noveli odluku o susretima i druženju može donijeti i sud ex ofo u okviru
bračnog spora između djetetovog roditelja i maćehe ili očuha, ukoliko je to u
skladu s djetetovom dobrobiti.869
U slučajevima u kojima je dijete odvojeno od roditelja odlukom suda (odu-
zimanje prava roditelju da živi sa svojim djetetom i da ga odgaja, te upući-
vanje djeteta u ustanovu za socijalnu skrb), sud je također dužan odlučiti i o
susretima i druženju s roditeljima, ukoliko to nije u suprotnosti s njegovom
dobrobiti.870

Susreti i druženje u hrvatskom obiteljskom pravu predstavljaju planirano vi-
đenje, zajedničko proživljavanje određenih dnevnih, tjednih i dužih razdoblja,
međusobne posjete, izlaske, vikende i praznike. O opsegu ostvarivanja susreta
i druženja odlučuje sud u sudskom postupku vodeći računa o dobi djeteta,
prilikama, te mogućnostima djeteta i roditelja. Na odluku bi trebali utjecati i
ostali čimbenici poput djetetovog spola, odnosa s braćom i sestrama ili materi-
jalnim uvjetima života. Stoga Hrabar smatra kako su precizne odluke o načinu
ostvarivanja susreta i druženja potrebne radi pravne sigurnosti djeteta i svakog
roditelja, s obzirom da roditelji često ne surađuju u pogledu ostvarivanja za-
jedničke roditeljske skrbi, pa na taj način zanemaruju svoju dužnost kontak-
tiranja s djetetom ili brane susrete i druženje s drugim roditeljem. Preširoko i
neprecizno određivanje susreta i druženje u sudskoj odluci također predstavlja
prepreku za ostvarivanje ovog prava u ovršnom postupku. 871

U slučajevima u kojima su susreti i druženje štetni za dijete sud je ovlašten do-
nijeti odluku o njihovom ograničenju ili zabrani.872 Susreti i druženje se mogu
ograničiti na način da se skrati vrijeme predviđeno za njihovo ostvarivanje, da
se susreti prorijede, te da se odrede pojedina mjesta za ostvarivanje susreta i
druženja. Ograničenje je moguće odrediti na način da se susreti i druženje od-
868
107/3 ObZ 2003.
869
294a ObZ 2003.
870
113/2 ObZ 2003. Više vidi u: Hrabar (2007), str. 291 i 294.
871
Hrabar (2007), str. 270-271.
872
100/2 ObZ 2003.
vijaju u prisutnosti treće osobe određene od strane centra za socijalnu skrb.873

Odlukom suda o zabrani susreta i druženja u potpunosti se isključuje svaki
kontakt između djeteta i roditelja zbog roditeljevog štetnog utjecaja na dije-
te.874 Kao razlozi za zabranu susreta i druženja u literaturi se navode alkoholi-
ziranost roditelja za vrijeme druženje s djetetom, ispadi duševnog zdravlja ili
odvođenje djeteta na neprilična mjesta i okupljališta.875
a) Stvarna i mjesna nadležnost
Za odlučivanje o susretima i druženju u parničnom postupku nadležni su op-
ćinski sudovi uvijek kad sude u prvom stupnju u bračnim sporovima (sporovi
o postojanju ili nepostojanju braka, o poništaju, te razvodu),876 i kad sude u
maternitetskim i paternitetskim sporovima.877
U svim obiteljskopravnim izvanparničnim postupcima, pa tako i onima u koji-
ma se odlučuje o susretima i druženju s djetetom, također su stvarno nadležni
općinski sudovi.878 Dakle u pogledu odlučivanja o susretima i druženju, bez
obzira na vrstu postupaka (parnični ili izvanparnični) isključivo su stvarno
nadležni sudovi. Međutim, postoji jedna nejasnoća koja se pojavljuje u pogle-
du stvarne nadležnosti za odlučivanje o susretima i druženju u slučajevima
povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj. Naime, za povjeravanje djeteta na ču-
vanje i odgoj nadležan je centar za socijalnu skrb, pri čemu zakon ne navodi
i obvezu centra za socijalnu skrb da odredi susrete i druženje između djeteta
i roditelja.879 Ako se ima u vidu i činjenica da unatoč povjeravanju djeteta na
čuvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi roditelju i dalje pripada roditeljska
skrb nad djetetom, može se zaključiti kako bi za odlučivanje o susretima i dru-
ženju između roditelja i djeteta pored sudova bili nadležni i centri za socijalnu
873
100/3 ObZ 2003. Osoba koja obavlja nadzor nad susretima i druženjem prima određe-
nu mjesečnu naknadu, kao i naknadu opravdanih troškova.
874
U teoriji se navodi kako je zabranu susreta i druženja potrebno razlikovati od mjere
lišenja roditeljske skrbi. Hrabar (2007), str. 272. Čini se kako roditelji u slučajevima
lišenja roditeljske skrbi automatski gube mogućnost ostvarivanja susreta i druženja s
djetetom, s obzirom da takva mogućnost zakonom nije propisana, a kao jedina dužnost
koja roditeljima preostaje u zakonu se navodi dužnost uzdržavanja djeteta.
875
Hrabar (2007), str. 491.
876
34/1 ZPP i 294/1 ObZ 2003.
877
294/1 ObZ 2003.
878
18/1 Zakona o sudovima, Narodne novine 150/2005. Vidi Dika (2003/1), str. 140.
879
103/1 ObZ 2003. Hrabar (2004), str. 127.
skrb.880 Stoga se zakonski određena sudska nadležnost za odlučivanje o susre-

tima i druženju djeteta i odvojenog roditelja s jedne strane,881 te nadležnost
centra za socijalnu skrb u pogledu povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj s
druge strane882 mogu tumačiti kao postojanje paralelne nadležnosti po pitanju
odlučivanja o susretima i druženju, makar i u tako kratkom razdoblju od 60
dana koliko povjeravanje djeteta na čuvanje o odgoj može najduže trajati.
Mjesna nadležnost suda za odlučivanje o susretima i druženju ovisi o vrsti po-
stupka u kojem se odluka donosi, parničnom ili izvanparničnom.
Odluke o susretima i druženju u parničnom postupku najčešće se donose u
okviru postupka razvoda braka u kojima se o susretima i druženju odlučuje ex
ofo i adhezijski, pri čemu dolazi do atrakcije mjesne nadležnosti.883 Tako je za
pitanje susreta i druženja u okviru bračnih sporova pored suda opće mjesne
nadležnosti za tuženika,884 elektivno nadležan i sud na čijem su području brač-
ni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.885
880
Treba uzeti u obzir da se kao razlozi za povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj u lite-
raturi navode odsutnost roditelja, spriječenost, te zdravstveni ili slični razlozi poput
duljeg putovanja, izdržavanja zatvorske kazne, bolesti, bolničkog liječenja, zdravstvene
rehabilitacije i slično, u kojim je slučajevima nužno urediti način na koji će dijete i rodi-
telj ostvarivati susrete i druženje. Hrabar (2007), str. 278-279.
881
100/1 ObZ 2003.
882
103 i 104 ObZ 2003.
883
Vidi, Triva i Dika (2004), str. 761.
884
Članak 47. ZPP:
„(1) Za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebiva-
lište.
(2) Ako tuženik nema prebivalište u RH općemjesno nadležan je sud na čijem području
tuženik ima boravište.
(3) Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema
okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno nadle-
žan je sud boravišta tuženika.“
885
Članak 54. ZPP:
„(1) Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja
braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i
sud na čijem se području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
(2) Ako je u bračnim sporovima sud u RH nadležan zato što su bračni drugovi imali
posljednje zajedničko prebivalište u RH odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u RH,
mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko
prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.“
Vidi, Triva i Dika (2004), str. 766.
U parničnom se postupku o pitanjima susreta i druženja također ex ofo i

adhezijski odlučuje u parnicama radi utvrđivanja majčinstva i očinstva pri
čemu malodobno dijete može podići tužbu bilo pred sudom opće mjesne nad-
ležnosti za tuženika, bilo pred sudom na čijem području dijete ima prebiva-
lište odnosno boravište. Dijete pred ovim sudom može podići tužbu i poslije
punoljetnosti, ali samo ako tuženik ima prebivalište odnosno boravište u RH.
Ako se tužba podnosi protiv djeteta koje je hrvatski državljanin i koje nema
prebivalište odnosno boravište u RH, ali ga ima tužitelj, mjesno je nadležan
sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.886
Odlučuje li se o susretima i druženju u izvanparničnom postupku tada je mje-
sno nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.887 U slučajevima u
kojima tijekom postupka nastupe promijenjene okolnosti, sud pred kojim je
postupak pokrenut može predmet ustupiti sudu koji je u međuvremenu po-
stao mjesno nadležan, ako je očito da bi se time lakše proveo postupak ili je to
potrebno radi zaštite osoba o kojima sud vodi osobitu brigu, dakle i djece.888

Procesni položaj djeteta u postupcima u kojima se odlučuje o susretima i dru-
ženju općenito ovisi o djetetovoj stranačkoj sposobnosti, procesnoj (parnič-
noj) sposobnost, te procesnoj legitimaciji za vođenje sudskog postupka. Prije
razmatranja pojedinih elemenata o kojima ovisi djetetov procesni položaj u
sudskom postupku u kojem se odlučuje o susretima i druženju, potrebno je
naglasiti kako se o susretima i druženju odlučuje u dva postupka - parničnom
i izvanparničnom. U parničnom postupku se o susretima i druženju odlučuje
ex ofo u okviru bračnih sporova, i sporova o podrijetlu djeteta, tj. kod utvrđi-
vanja majčinstva i očinstva,889 dok se u izvanparničnom postupku odlučuje na
zahtjev stranke, i to u sljedećim slučajevima: a) kad roditelji djeteta ne žive u
obiteljskoj zajednici bez obzira jesu li u braku ili izvanbračnoj zajednici, odno-
sno jesu li ikad živjeli zajedno, b) kad bitno promijenjene okolnosti zahtijevaju
886
55 ZPP. Vidi Triva i Dika (2004), str. 776-777.
887
321 ObZ 2003.
888
322 ObZ 2003. Navedeno pravilo o promjeni mjesne nadležnosti radi zaštite interesa
djeteta predstavlja odstupanje od općeg pravila građanskog procesnog prava o ustalji-
vanju nadležnosti – perpetuatio fori – čiji je cilj sprečavanje namjerne promjene rele-
vantnih okolnosti tijekom postupka što bi moglo prouzrokovati odugovlačenje parnice
zbog dužnosti ustupanja predmeta nadležnom sudu. Vidi više u: Triva i Dika (2004),
str. 289.
889
294 ObZ 2003.
donošenje nove odluke i c) pri odlučivanju o susretima i druženju djeteta s

bakom, djedom, (polu)bratom, (polu)sestrom, te maćehom ili očuhom.890
Procesni položaj djeteta u sudskom postupku načelno ovisi o njegovoj stranač-
koj i parničnoj sposobnosti, dok u konkretnom postupku u kojem se odlučuje o
susretima i druženju procesni položaj djeteta ovisi i o njegovoj procesnoj legiti-
maciji za vođenje tog postupka.891
Stranačka sposobnost djeteta u sudskom postupku prema teoriji građanskog
procesnog prava općenito je neupitna, s obzirom da svaka izička osoba ujedno
ima i stranačku sposobnost (čl. 77. st. 1. ZPP). Kako je stranačka sposobnost
nezavisna od konkretnog građanskopravnog odnosa, tako određene osobe
imaju stranačku sposobnost nezavisno od toga jesu li subjekti građanskoprav-
nog odnosa, pa i nezavisno od toga je li među njima došlo do spora.892 To znači
da dijete, neovisno o vrsti sudskog postupka u kojem se odlučuje o susreti-
ma i druženju, uvijek uživa stranačku sposobnost samom činjenicom njegove
pravne sposobnosti.893 Stoga dijete čak i u postupku razvoda braka, bez obzira
što nije stranka u konkretnom postupku, ima načelno priznatu stranačku spo-
sobnost. Stranačka sposobnost prema standardnoj procesnoj teoriji može biti
samo potpuna i neograničena, što znači da stranački sposobne osobe ujedno
moraju biti sposobne da budu nositelji svih procesnopravnih ovlaštenja i tere-
ta, odnosno one moraju imati mogućnost koristiti sva ovlaštenja koja proizla-
ze iz procesnog prava da bi štitile svoja materijalna prava.894 Međutim, Dika
u novije vrijeme navedenu standardnu teoriju građanskog procesnog prava u
pogledu potpunosti i neograničenosti stranačke sposobnosti donekle relativi-
zira, govoreći pri tom o nedostatku potpune stranačke sposobnosti tj. o njenoj
relativnoj ograničenosti u odnosu na osobe koje zbog svojih speciičnih svoj-
stava ne mogu sudjelovati u nekim postupcima. Pri tome između ostalih misli
i na obiteljskopravne sporove, što podrazumijeva i bračne sporove u kojima
se odlučuje o susretima i druženju. Dika ističe da čim neki nositelji stranačke
sposobnosti zbog svojih speciičnih svojstava ne mogu sudjelovati u nekim po-
stupcima, oni ne mogu biti ni nositelji speciičnih prava i tereta koji pripadaju
subjektima koji u njima mogu sudjelovati. Ipak, zaključno smatra da bi nosi-
telji stranačke sposobnosti morali moći imati sva ovlaštenja, dužnosti i terete
koje mogu imati stranke u tim postupcima – radi zaštite svojih prava i interesa
890
100, 102 i 107 ObZ 2003.
891
Usp. Dika (2008), str. 22.
892
Triva i Dika (2004), str. 303-304.
893
Dika (2008), str. 29-30.
894
koji su posredni predmet spora.895 To znači da prema Dikinom tumačenju dje-

ca u bračnim sporovima nemaju potpunu stranačku sposobnost, da ne mogu
sudjelovati u ovim postupcima niti biti nositelji procesnih prava i tereta, prem-
da bi morali imati sva procesna ovlaštenja, dužnosti i terete radi zaštite svojih
prava i interesa koji su posredni predmet bračnog spora, a to podrazumijeva i
pravo na susrete i druženje.
Što se tiče parnične sposobnosti, tj. svojstva određene osobe da samostalno ili
putem zastupnika kojeg sama odredi poduzima radnje sa procesnopravnim
učinkom,896 ona djetetu uslijed njegovog općenitog nedostatka poslovne nes-
posobnosti u pravilu nedostaje. Prema odredbama građanskog procesnog pra-
va maloljetnik je parnično sposoban samo u onim postupcima u odnosu na
koje mu je materijalnim pravom priznata poslovna sposobnost.897 Prema ObZ
2003 poslovna sposobnost može se steći sklapanjem braka prije punoljetnosti
ili sudskom odlukom u odnosu na maloljetnika starijeg od 16 godina koji je
postao roditelj, uzimajući pri tom u obzir njegovu duševnu zrelost.898 Za razli-
ku od navedenih situacija u kojima dijete može steći poslovnu, a time i parnič-
nu sposobnost, za sve ostale slučajeve malodobnom djetetu prema procesnom
tumačenju nedostaje parnična sposobnost u sudskom postupku, pa tako i u
onom u kojem se odlučuje o susretima i druženju.
Zakonska norma koja u ovom kontekstu izaziva niz pitanja u pogledu par-
nične sposobnosti djeteta jest odredba čl. 269. st. 1. ObZ 2003 prema kojoj u
statusnim stvarima sud može dopustiti da poslovno nesposobna stranka po-
duzima pojedine procesnopravne radnje, ako je u stanju shvatiti značenje i
pravne posljedice tih radnji. U literaturi se navedena odredba tumači na ra-
zličite načine. Hrabar konstatira kako temeljem navedene odredbe, a u skladu
s postupovnim pravima iz Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava
dijete može poduzimati radnje u postupku,899 s čime je suglasna i Korać.900
895
Dika (2008), str. 29-30.
896
897
Čl. 79 ZPP. Vidi i Triva i Dika (2004), str. 310. i Dika (2008), str. 50.
898
120 ObZ 2003. Više vidi u Milas (2005), str. 80.
899
Hrabar (2002), str. 52. Hrabar i kasnije zadržava svoje stajalište u pogledu parnične
sposobnosti djeteta u komentaru odredbe čl. 107. st. 3. ObZ navodeći da u slučajevima
u kojima dijete podnosi prijedlog za ostvarivanje susreta i druženja ono ima djelomičnu
poslovnu i procesnu sposobnost, jer zakonom nije propisana obveza da ga zastupa rodi-
telj. Nadalje navodi kako podnošenje zahtjeva od strane roditelja ne bi bilo niti moguće
jer se radi o tome da upravo roditelj ne želi da se njegovo dijete druži s bakom i djedom.
Hrabar (2004), str. 129.
900
Korać (2003), str. 39.
Obje smatraju da bi sud u konkretnom postupku trebao priznati djetetu "spe-

ciičnu, odnosno djelomičnu parničnu sposobnost", s tom razlikom što Korać
dalje precizira kako bi se to moglo odnositi samo na pojedine radnje u određe-
nom postupku.901 Dika s druge strane navodi kako bi se parnična sposobnost
(djeci) temeljem navedene odredbe mogla priznavati samo odlukom suda u
konkretnom postupku i samo za poduzimanje pojedinih radnji,902što prihvaća
i Maganić, sužavajući primjenu ove norme samo na izvanparnični postupak
te ističući da je riječ o tzv. izvanparničnoj sposobnosti koja je šira pojmovna
kategorija u odnosu na parničnu sposobnost.903 Čini se kako u procesnoprav-
noj i obiteljskopravnoj teoriji nije sporno treba li djetetu priznati parničnu
sposobnost u odnosu na pojedine radnje u sudskim postupcima u kojima se
odlučuje o njegovim pravima, već je sporan način na koji bi to trebalo izvesti.
Za razliku od procesnopravnog shvaćanja prema kojem za svako priznavanje
parnične sposobnosti djeteta u odnosu na pojedine radnje u postupku treba
sudska odluka, u obiteljskopravnoj teoriji nedostaje preciziranje načina na koji
bi se djetetu trebala priznavati parnična sposobnost za poduzimanje pojedinih
radnji u postupku.
Zanemarimo li općenita teorijska stajališta u pogledu djetetove parnične spo-
sobnosti, nepreciznost spornih odredaba čl. 107. st. 3. i čl. 269. st. 1. ObZ 2003
nam nameće daljnja konkretna pitanja: Može li dijete samostalno inicirati po-
stupke pred sudom radi ostvarivanja prava na susrete i druženje? Može li sa-
mostalno odrediti vlastitog zastupnika koji će to učiniti u njegovo ime, tim više
što istovremeno dijete zastupaju i njegovi roditelji? Kakav bi trebao biti odnos
između djeteta i njegovog zastupnika, odnosno može li dijete svom zastupni-
ku otkazati "suradnju" ili samostalno povući prijedlog za određivanje susreta i
druženja? Da li bi i koje radnje dijete moglo samostalno, dakle bez zastupnika,
poduzimati u konkretnom postupku?
Odgovor u odnosu na samostalno iniciranje sudskog postupka od strane dje-
teta je slijedeći: premda dijete prema ObZ 2003 u određenim slučajevima ima
pravo na iniciranje sudskog izvanparničnog postupka radi ostvarivanja prava
na susrete i druženje (ako se roditelji ne mogu sporazumjeti,904 ako to zahti-
901
Korać navodi: "Djetetu koje bi izrazilo želju da sudjeluje u postupku, a sud utvrdi da je u
stanju shvatiti značenje i pravne posljedice eventualno poduzetih radnji, sud bi morao
priznati speciičnu parničnu sposobnost za poduzimanje pojedinih radnji za taj pojedi-
ni postupak ako procjeni da je to za dobrobit djeteta." Korać (2003), str. 39.
902
Dika (2008), str. 50.
903
Maganić (2008), str. 257.
904
101 ObZ 2003: "Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditelj-
ske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava sud će u izvanparničnom postupku na pri-
jevaju bitno promijenjene okolnosti,905 kad želi ostvarivati susrete i druženje

s trećim osobama), ono nema parničnu sposobnost s obzirom da ne nastupa
samostalno, već postupke u djetetovo ime mora pokrenuti djetetov zakonski
zastupnik ili centar za socijalnu skrb. U tim slučajevima dijete nema parničnu
sposobnost unatoč svojoj aktivnoj procesnoj legitimaciji za vođenje postupka
koja je određena materijalnim pravom.906 Parničnu bi sposobnost za pokreta-
nje ovih postupaka dijete imalo samo pod uvjetom da mu je priznato pravo
da samostalno pokreće navedene postupke ili da samostalno odredi vlastitog
zastupnika kojem bi isto tako samostalno davalo naloge i upute u pogledu za-
stupanja, a to po važećem pravu nije slučaj, jednako kao što dijete nema ni
samostalno pravo da otkaže pravo na zastupanje jednom zastupniku (rodite-
lju) i odredi drugog zastupnika (centar za socijalnu skrb). Kad dijete od centra
za socijalnu skrb zatraži pokretanje sudskog postupka u njegovo ime, to ne
znači stjecanje parnične sposobnosti, tim više što bi prema Diki tome treba-
la prethoditi sudska odluka kojom se djetetu priznaje parnična sposobnost u
konkretnom postupku, ali samo za poduzimanje pojedine radnje,907 a prema
Hrabar i Korać ocjena suda (ili centra za socijalnu skrb) o zrelosti i sposobno-
sti djeteta da shvati što to znači.908 S druge strane dijete u postupku ne bi moglo
nastupati samostalno, niti bi moglo samostalno utjecati na tijek postupka, već
bi to u njegovo ime činio centar za socijalnu skrb, rukovođen manje voljom
djeteta, a više obvezom da zaštiti njegovu dobrobit.
Može se zaključiti kako za priznavanje parnične sposobnosti djeteta u pogledu
poduzimanja pojedinih radnji u postupku nedostaju izričite i jasne zakonske
odredbe, kojima bi se s jedne strane odredile procesne radnje koje bi dijete
moglo samostalno poduzimati (npr. samostalno iniciranje postupka, imeno-
jedlog roditelja, centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta donijeti odluku
radi zaštite dobrobiti djeteta. "
905
102 ObZ 2003: "Sud će na prijedlog djeteta ili centra za socijalnu skrb, ako to zahtijevaju
bitno promijenjene okolnosti donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti te
o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima
roditeljske skrbi."
Hrabar u tom smislu navodi kako se djetetu koje je sposobno shvatiti značenje i pravne
posljedice svojih radnji, omogućuje da zatraži donošenje nove odluke o skrbi za njega,
ako su se okolnosti promijenile, te da navedena norma sadrži postupovno pravo na
korekciju prethodne odluke o skrbi u smislu podnošenja zahtjeva. Duševna zrelost dje-
teta u odnosu na njegova postupovna prava prosuđivat će se od slučaja do slučaja, bez
obzira na dob djeteta. Hrabar (2002), str. 53.
906
Triva i Dika (2004), str. 314-315.
907
Dika (2008), str. 50.
908
Hrabar (2004), str. 129. i Korać (2003), str. 39.
vanje vlastitog zastupnika ili podnošenje žalbe protiv odluke suda) i s druge
strane pretpostavke za samostalno poduzimanje određenih radnji (npr. zakon-
skim određivanjem dobne granice, ishođenje stručnog mišljenja ili dopuštenja
od strane centra za socijalnu skrb ili suda.)909 Stoga je s obzirom na nejasnoću
i nedorečenost navedenih odredbi, a posebice odredbe čl. 269. st. 1. ObZ 2003,
te imajući u vidu zahtjeve međunarodno priznatih postupovnih prava djete-
ta nužno de lege ferenda jasno i precizno regulirati pitanja djetetove parnične
sposobnosti i zastupanja u sudskim postupcima u kojima se općenito odlučuje
o njegovim pravima, pa tako i o pravu na susrete i druženje.
Unatoč načelnom nedostatku parnične sposobnosti, djetetu se u obiteljskim
postupcima u kojima se odlučuje o susretima i druženju, izričito jamči pravo
da na prikladan način sazna važne okolnosti slučaja, dobije savjet i izrazi svoje
mišljenje, te da bude obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja nje-
govog mišljenja, koje se uzima u obzir u skladu s dobi i zrelosti,910 što su mu
sud (i centar za socijalnu skrb) dužni omogućiti.911 Navedenom se speciičnom
procesnom pravu djeteta u literaturi građanskog procesnog prava pripisuje
„konzultativna vrijednost", ali ne i pravo na disponiranje, te ga se svrstava u
procesnu kategoriju svjedočenja o preferencijama koje dijete može imati.912 U
tom smislu dijete ima samo pravo na očitovanje, odnosno pravo biti konzul-
tirano.913
Daljnje speciično procesno pravo odnosi se na pravo djeteta na posebnog
skrbnika. U zakonom određenim slučajevima dijete ima pravo na posebnog
skrbnika, pa se postavlja pitanje proteže li se ovo pravo i na slučajeve u kojima
se odlučuje o susretima i druženju.914 Kako je centar za socijalnu skrb dužan
imenovati djetetu posebnog skrbnika kad se roditelju oduzima pravo da živi
sa svojim djetetom i kad se dijete zbog poremećaja u ponašanju povjerava na
čuvanje i odgoj ustanovi socijalne skrbi (tj. kad odlučuje o javnopravnim od-
nosima), poseban skrbnik bi trebao dijete zastupati i u pogledu pitanja susreta
i druženja o kojima se u ovoj vrsti postupaka treba odlučivati adhezijski.915 U
909
Usp. Korać (2003), str. 40.
910
89/5 ObZ 2003. Hrabar (2002), str. 52.
911
269/2 ObZ 2003. Hrabar (2002), str. 52.
912
Dika (2003/1), str. 145.
913
Dika (2008), str. 51. Jednakog su mišljenja i američki autori koji pravo djeteta na su-
djelovanje u sudskom postupku s ironijom nazivaju "voice but not choice". Vidi infra,
II.6.C.b.
914
89/1/2 ObZ 2003.
915
167/1/2 ObZ 2003.
drugim slučajevima privatnopravne naravi u kojima se odlučuje o susretima i

druženju, ObZ 2003 ne određuje izričitu dužnost imenovanja posebnog skrb-
nika, međutim, takva bi se mogućnost mogla temeljiti na odredbi prema kojoj
je centar za socijalnu skrb djetetu dužan imenovati posebnog skrbnika ako je
to potrebno radi zaštite njegovih osobnih prava i interesa u slučajevima kad su
interesi djeteta i roditelja u suprotnosti.916 To znači da bi u onim postupcima
u kojima su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti, a odlučuje se o susretima
i druženju, djetetu također trebalo postaviti posebnog skrbnika, što se pred
hrvatskim sudovima u pravilu ne događa.917
Procesni položaj djeteta u hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu i praksi još
uvijek nije u potpunosti, jasno i na nedvojben način prilagođen zahtjevima iz
Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, zbog čega nerijetko kako u
teoriji i tako i u praksi dolazi do različitih tumačenja, te primjene općih gra-
đanskih procesnih pravila u odnosu na dijete, što bi de lege ferenda bilo nužno
promijeniti.

Odluku o susretima i druženju sud donosi u slijedećim slučajevima: 1. ex ofo
- uvijek kad donosi presudu u bračnom sporu, te u sporu o podrijetlu djeteta
kad je utvrdio majčinstvo ili očinstvo,918 2. na zahtjev - kad roditelji ne žive
zajedno u obiteljskoj zajednici, zato što je nikada nisu zasnovali ili ona nikad
nije niti postojala,919 te u slučajevima kad to traže treće osobe koje na to imaju
pravo920 i 3. ex ofo - u slučajevima u kojima se dijete izdvaja iz obitelji radi
zaštite njegove dobrobiti.921
916
167/1/6 ObZ 2003. Korać s druge strane govori i o "pozitivnom sukobu zakonskih za-
stupnika", kad bi bi sud morao pozvati centar za socijalnu skrb da djetetu imenuje skrb-
nika za poseban slučaj. Korać (2003), str. 39.
917
Niti u jednom od predmeta koji su analizirani za potrebe ovog rada djetetu nije imeno-
van posebni skrbnik, što posebno iznenađuje kad je riječ o ovrsi, gdje je sukob interesa
između djeteta i roditelja neupitan, kao i sama potreba da se u ovom najosjetljivijem
stadiju pravne zaštite prava na susrete i druženje djetetova dobrobit jače zaštiti.
918
294/1 ObZ 2003.
919
100/1 ObZ 2003.
920
107/1/3 ObZ 2003.
921
Hrabar (2007), str. 246.
Ukoliko bi se prihvatilo stajalište da je centar za socijalnu skrb nadležan za donošenje
odluke o susretima i druženju kad odlučuje o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj,
tada bi se o kontekstu odlučivanja o susretima i druženju kao četvrti mogao navesti i taj
slučaj. Vidi supra, IV.3.C.a.
U prvom se slučaja odluka o susretima i druženju donosi u parničnom po-

stupku, dok se u drugom i trećem slučaju donosi u izvanparničnom postupku.
Za razliku od prva dva slučaja gdje je moguće govoriti o privatno pravnim
odnosima u kojima se odlučuje o susretima i druženju (premda se u bračnim
sporovima odluka donosi ex ofo, što je jedno obilježje javnosti), treći je slučaj
određivanja susreta i druženja isključivo javnopravne naravi.
Sporazumno rješavanje pitanja susreta i druženja prema ObZ 2003 nije mo-
guće, premda je sud dužan poštovati sporazum roditelja, te ga je ovlašten pri-
hvatiti ukoliko se ne protivi djetetovoj dobrobiti.922 Provjera sporazuma o su-
sretima i druženju značila bi uključivanje centra za socijalnu skrb u postupak,
kojem je temeljni zadatak zaštita djetetove dobrobiti u postupcima u kojima se
odlučuje o djetetovim pravima.923
U postupcima u kojima se odlučuje o susretima i druženju sud ne može doni-
jeti presudu temeljem priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog
ogluhe, niti presudu zbog izostanka.924
Mogućnost izmjene odluka o susretima i druženju predviđena je čl. 102. ObZ
2003 prema kojem će sud na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu
skrb, ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti, donijeti novu odluku
s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju s drugim rodite-
ljem.
c) Privremene mjere
ObZ 2003 ne sadrži odredbe o privremenom reguliranju susreta i druženja s
djetetom, odnosno ne poznaje privremenu mjeru radi osiguranja ostvarivanja
susreta i druženja s djetetom.925 S druge strane, premda ObZ 2003 ne sadr-
922
100/5 ObZ 2003.
923
Hrabar (2007), str. 269.
924
270/3 ObZ 2003.
925
U prošlosti je prema ZBPO postojala dvostruka nadležnost za donošenje privremenih
odluka o susretima i druženju: od strane suda i od strane tadašnjeg organa staratelj-
stva.
Organ starateljstva je u vrijeme važenja ZBPO, a potom i u vrijeme važenja ObZ 1998
imao ovlaštenje u postupku mirenja (posredovanja) donijeti rješenje o održavanju
osobnih odnosa roditelja i djeteta koje je imalo privremeni karakter (64/2 ZBPO i 49
ObZ 1998), dok je sud prilikom donošenja privremene mjere radi smještaja djeteta na
čuvanje i odgoj bio dužan privremeno urediti održavanje osobnih odnosa roditelja s
djetetom uz dužnost traženja mišljenja ili stručne pomoći organa starateljstva, osim
ako je postojala opasnost od odgode (400 ZBPO). U razdoblju koje je slijedilo dvije
ži izričito uređenje privremene mjere radi ostvarivanja susreta i druženja, od

suda se uvijek može zahtijevati donošenje odluke o susretima i druženju kad
dijete živi odvojeno od roditelja,926 odnosno kad se roditelji ne mogu spora-
zumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih
prava, bilo na prijedlog roditelja, centra za socijalnu skrb ili samog djeteta.927
Pri tome se donesena odluka može mijenjati novom uvijek kad to zahtijevaju
promijenjene okolnosti.928 S obzirom da odredba o donošenju nove odluke o
susretima i druženju u skladu s promijenjenim okolnostima ne sadrži nikakvo
vremensko ograničenje, svrha privremene mjere o susretima i druženju na sli-
čan se način može ostvarivati i donošenjem rješenja od strane izvanparničnog
suda.
Isto bi tako centri za socijalnu skrb mogli nakon što dobiju stručno mišljenje
posredovatelja, ukoliko ga sami nisu provodili, pred sudom pokrenuti postu-
pak radi zaštite djetetove dobrobiti929 što podrazumijeva i uređivanje susreta i
druženja s odvojenim roditeljem.
Ipak nedostatak zakonske regulative u pogledu privremene mjere o susretima
i druženju u praksi uzrokuje poteškoće kad je nužno hitno i privremeno odre-
diti susrete i druženje.930
su međusobno nepovezane okolnostiprouzrokovale de lege lata zakonsku prazninu u

pogledu privremenog osiguravanja ostvarenja prava na susrete i druženje. Najprije je
1998. godine brisana glava ZBPO koja je uređivala sudskumjeru osiguranja radi smje-
štaja djeteta (od čl. 394 do čl. 404 ZBPO), čime je uklonjena pravnaosnova za određi-
vanje privremene mjere radi ostvarivanja susreta i druženja između djeteta i roditelja
od strane suda. Na taj su način sudovi izgubili, a centri za socijalnu skrb i dalje ostali-
nadležni za privremeno odlučivanje o susretima i druženju, što se u pravilu događalo
u okviru postupaka posredovanja ( 49 ObZ 1998). Druga je okolnost uslijedila 2003.
godine širenjem nadležnosti sudova u obiteljskim statusnim stvarima, te sužavanjem
nadležnosti centara za socijalnu skrb u tom području, čime je privremeno osiguravanje
ostvarivanja susreta i druženja ostalo izvan obiteljskopravne regulative, te rezultiralo
zakonskom prazninom u ovom području.
926
100 ObZ 2003.
927
101 ObZ 2003.
928
102 ObZ 2003. U teoriji se navodi kako bi sud već na prvom ročištu za razvod braka,
ukoliko primijeti da ne postoji sporazum između stranaka u pogledu skrbi za dijete za
vrijeme bračnog spora, za posredovatelja trebao odrediti centar za socijalnu skrb, koji je
uvijek dužan poduzeti mjere za zaštitu djetetove dobrobiti. Alinčić (2007/2), str. 91.
929
50 i 101 ObZ 2003.
930
Tako je u predmetu Općinskog suda u Splitu III P-119/06, zbog dugotrajnosti postup-
ka u kojem se odlučivalo o susretima i druženju, u žalbenom stadiju bilo zatraženo
donošenje privremene mjere kako bi se između djece i oca ostvarivali susreti i dru-
ženje. Pravna osnova na kojoj je predlagatelj temeljio svoj zahtjev je bila odredba čl.
Upravo zbog navedenih problema koji ne postoje samo u hrvatskom prav-

nom sustavu je Vijeće Europe u svojoj Preporuci iz 1991. godine preporuči-
lo vladama zemalja članica da poduzmu potrebne mjere radi implementacije
privremnih i hitnih mjera u svoja zakonodavstva, kako bi sudovi i tijela koja
rješavaju obiteljskopravne sporove, navedene mjere mogli primjenjivati u svim
hitnim slučajevima.931
d) Ovrha
Na ostvarivanje susreta i druženja s djetetom u ovršnom postupku na odgova-
rajući se način primjenjuju pravila o ovrsi radi predaje djeteta,932 što znači da bi
se ovrha trebala ostvarivati povremenim i privremenim oduzimanjem djeteta
radi omogućavanja kontakta s roditeljem ili siljenjem osobe s kojom dijete živi
novčanim ili zatvorskim kaznama da omogući njihovo ostvarivanje.933
Ovršna isprava temeljem koje se pokreće postupak ovrhe susreta i druženja jest
sudska odluka. Prema obiteljskopravnom tumačenju susreti i druženje bi tre-
bali biti sudskom odlukom detaljno uređeni kako bi se ista mogla provesti.934
Nasuprot tome prema procesnopravnom tumačenju ovrha bi se mogla provesti
i temeljem sadržajno imperfektne odluke koja još nema značenje ovršne ispra-
ve, u kojem bi slučaju sud ex ofo rješenjem o ovrsi kreirao ovršnu ispravu na
temelju koje bi se ovrha odredila.935 To bi značilo da bi ovršni sud u skladu s na-
vedenim procesnim stajalištem mogao rješenjem o ovrsi samostalno oblikovati
susrete i druženje i naložiti njihovo provođenje.936 Ako se uzme u obzir da se
odluka o susretima i druženju treba temeljiti na potpuno i pravilno utvrđenom
činjeničnom stanju, uzimajući u obzir spol i dob djeteta, mogućnosti djeteta i
roditelja, odnos s braćom i sestrama, materijalne uvjete života i konačno djete-
298. Ovršnog zakona - privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine - što je
sud prihvatio, s obzirom da ObZ 2003 ne poznaje privremenu mjeru radi ostvarivanja
susreta i druženja.
931
Recommendation no.R (91) 9 on emergency Measures in family Matters (1991).
932
355 u vezi s 341 i 343 do 347 ObZ 2003.
933
Dika (2003/2), str. 204.
934
Hrabar (2007), str. 270-271. Vidi supra, IV.3.B.b.
935
Riječ je o tumačenju ovrhe u odnosu na predaju djeteta koja se primjenjuje i na ovrhu
susreta i druženja. Vidi Dika (2003/2), str. 199.
936
U praksi nerijetko dolazi do pokretanja izvanparničnog postupka u kojem se traži pre-
ciziranje široko formuliranog načina ostvarivanja prava na susrete i druženje prema
kojem bi se susreti i druženje trebali odvijati sporazumno. Rezultate istraživanja vidi
infra, IV.4.B.
tovu dobrobit,937 ovršni sud ipak ne bi trebao rješenjem o ovrsi oblikovati način
ostvarivanja susreta i druženja, jer bi time ulazio u meritum stvari. Međutim,
sudu bi to ipak bilo dopušteno ukoliko bi se stranke sporazumjele ili bi se radilo
isključivo u popunjavanju tehničkih praznina odluke čija se ovrha traži. Stoga
se čini kako bi ovršna isprava u hrvatskom pravnom sustavu u pravilu mogla
biti ona odluka koja sadrži detaljno uređen način ostvarivanja susreta i druže-
nja, te da se u tom pogledu analogija odredaba o predaji djeteta ne bi mogla pri-
mjenjivati. Ipak, u slučaju da ne postoji spor među strankama ili se samo radi o
popunjavanju tehničkih praznina, sud bi u ovršnom postupku mogao detaljnije
odrediti ostvarivanje prava na susrete i druženje.938
Postupak ovrhe susreta i druženja u pravilu pokreće osoba kojoj je odlukom
suda određeno pravo na susrete i druženje s djetetom. Smatra se kako pokre-
tanje postupka ovrhe od strane roditelja s kojim dijete živi, djeteta ili centra
za socijalnu skrb ne bi bilo u interesu djeteta, s obzirom da bi se na taj način
odvojeni roditelj prisiljavao na druženje s vlastitim djetetom.939
U postupku ovrhe susreta i druženja stranke su roditelji, kao i treće osobe koje
imaju pravo na susrete i druženje, premda se smatra kako bi i djetetu trebalo
osigurati status stranke s obzirom da je ono subjekt ovršnog postupka u kojem
se odlučuje o susretima i druženju. Bez obzira na status koji dijete ima u ovrš-
nom postupku radi ostvarivanja susreta i druženja, sud bi mu trebao dopustiti
da radi ostvarenja svojih prava i interesa poduzima pojedine radnje u postup-
ku, ako je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji,940 odnosno
omogućiti mu da u skladu s dobi, zrelosti i dobrobiti izrazi svoje mišljenje.941
937
Vidi supra, IV.4.B.b.
938
Starijim međunarodnim instrumentima poput Haške konvencije o međunarodnoj otmi-
ci djece, te Europske konvencije o roditeljskoj skrbi (obje iz 1980. godine) omogućava
se međunarodnopravna zaštita susreta i druženja i po nedostatku sudske odluke, tj. kad
pravo na susrete i druženje izvire izravno iz zakona ili se temelji na načelu zajedničke
roditeljske skrbi. Pri tome je nužno oblikovati način ostvarivanja susreta i druženja,
a to ujedno znači donošenje precizne odluke. Nasuprot tome, međunarodnim instru-
mentima novijeg datuma, Haškom konvencijom o zaštiti djece iz 1996, Konvencijom o
kontaktima iz 2003. godine i Uredbom Bruxelles II bis iz 2003. godine međunarodno-
pravna zaštita susreta i druženja, odnosno priznanje i ovrha se mogu zahtijevati samo
temeljem sudske odluke ili sporazuma ovjerenog od strane suda ili drugog nadležnog
tijela. Pri tome se Uredbom Bruxelles II bis u postupku izravne ovrhe ipak dopušta
određeno preciziranje odluke u obliku razrade nekih od elemenata kako bi se odluka
mogla provesti. Ovdje je upravo riječ o popunjavanju tehničkih praznina odluke.
939
Usp. Dika (2003/2), str. 199.
940
269/1 ObZ 2003.
941
269/2 ObZ 2003. Usp. Dika (2003/2), str. 199.
Sredstva ovrhe predviđena ObZ 2003 su: izičko oduzimanje djeteta i izricanje
i provedba novčanih kazni i kazni zatvora,942 s tim što u slučaju da se svrha
ovrhe ne postigne jednim od navedenih sredstava, sud radi provedbe ovrhe
može odrediti drugo sredstvo.943 Odabir sredstva ovrhe mora biti primjeren
konkretnom slučaju, te se pri tom mora zaštiti dijete, kako bi se izbjeglo ugro-
žavanje njegove dobrobiti kao i odnosa sa srodnicima.944
Što se tiče provedbe ovrhe koja se primarno odnosi na predaju djeteta, ukoliko
je odlukom suda naloženo da se dijete preda odmah, odluka o ovrsi se stranki
od koje se dijete ima oduzeti treba predati prilikom poduzimanja prve ovrš-
ne radnje, a ako ona ne bude prisutna oduzimanju djeteta, odluka joj se ima
dostaviti naknadno.945 Naime, odsutnost osobe kojoj treba oduzeti dijete ne
sprječava provedbu ovršnih radnji.946 Ako se ovrha provodi protiv osobe koja
nije naznačena u rješenju o ovrsi, tada se njoj predaje odluka o ovrsi i zapisnik
o oduzimanju djeteta, s tim što u rješenju o ovrsi treba biti navedeno kako će
se ovrha provesti prema svakoj osobi kod koje dijete bude zatečeno.947 Provodi
li se ovrha protiv osobe koja nije naznačena u rješenju o ovrsi ili protiv osobe
koja nije prisutna prilikom provedbe ovrhe, tada se ovršne radnje provode u
nazočnosti dviju punoljetnih osoba.948 Sud bi mogao pozvati centar za socijal-
nu skrb da prisustvuje provedbi ovrhe,949 što bi trebalo tumačiti ne kao moguć-
nost, već kao dužnost suda.950
Sve navedene odredbe o provedbi predaje djeteta bi se također trebale
analogno primjenjivati na situacije u kojima je dijete nezakonito zadržano
nakon isteka vremena određenog za ostvarivanje susreta i druženja, što
znači predaju djeteta. Nasuprot tome, kad je u pitanju ostvarivanje susreta
i druženja s djetetom što je kontinuirani odnos, treba imati u vidu da je
predaja djeteta nepoželjno i krajnje sredstvo kojem bi nužno trebao pret-
hoditi alternativni način rješavanja spora o ostvarivanju susreta i druženja.
Međutim, ovaj način rješavanja spora u pogledu (dobrovoljnog ili prisil-
942
354/1 ObZ 2003.
943
345/3 ObZ 2003.
944
344 ObZ 2003. Dika (2003/2), str. 199-201.
945
347/1 ObZ 2003.
946
347/2 ObZ 2003.
947
347/3 ObZ 2003.
948
347/4 ObZ 2003.
949
347/5 ObZ 2003.
950
Dika (2003/2), str. 202-203.
nog) ostvarivanja prava na susrete i druženje u Hrvatskoj nije zakonski

reguliran.
e) Alternativni načini rješavanja spora

Od alternativnih načina rješavanja obiteljskopravnih sporova u pogledu susre-
ta i druženja danas je u hrvatskom obiteljskom pravu poznat samo postupak
posredovanja koji se provodi isključivo u okviru sudskog postupka za razvod
braka.951 Izrazi posredovanje (medijacija) i mirenje (koncilijacija) se u među-
narodnim dokumentima sve više upotrebljavaju kao sinonimi,952 a u hrvat-
skom obiteljskom pravu izraz posredovanje je zamijenio nekadašnji izraz mi-
renje koji se koristio u ZBPO.953 Posredovanje označava obvezatni izvansudski
postupak koji se provodi u vezi s razvodom braka uz stručnu pomoć ovlašte-
nih posredovatelja i s ciljem pomirbe bračnih drugova, te postizanja dogovora
o uređenju pravnih posljedica razvoda braka.954 Kako postupak posredovanja
ne može završiti odlukom od strane osobe koja ga provodi, on potpada pod
opću deiniciju mirenja kao alternativnog postupka rješavanja spora koji se
bitno razlikuje od sudskog ili arbitražnog postupka.955 Postupak posredovanja
prema hrvatskom pravu mogu provoditi centri za socijalnu skrb, savjetovalište
za brak i obitelj, te osoba ovlaštena za pružanje stručne pomoći.956 U postupku
posredovanja posredovatelj je dužan ispitati bračne drugove o uzrocima koji
su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, nastojati da se ti uzroci otklone
i bračni drugovi pomire, te da upozna bračne drugove s pravnim i psihoso-
cijalnim posljedicama razvoda braka.957 U pogledu susreta i druženja obveza
posredovatelja bi se tako odnosila na upoznavanje bračnih drugova s pravom
951
U teoriji je bila izražena ideja da bi se na obiteljskopravne sporove kako bračnih drugo-
va, tako i drugih članova obitelji mogao primjenjivati Zakon o mirenju (Narodne novi-
ne br. 163/2003), kojoj je bilo suprotstavljeno drugo stajalište prema kojem se Zakonu o
mirenju više vezuje uz druga pravna područja kao što su trgovačko ili radno pravo. Usp.
Korać (2005), str. 81-84. i Majstorović (2007), str. 448-451.
952
Uzelac (2004), str. 23.
953
Izraz mirenje je i danas zakonski izraz za alternativni način rješavanja sporova u gra-
đanskopravnim, trgovačkim radnim i drugim imovinskopravnim sporovima prema
Zakonu o mirenju (Narodne novine 163/2003).
954
Alinčić (2007/2), str. 88.
955
Uzelac (2004), str. 23. U američkoj se literaturi obiteljska arbitraža ubraja u alternativne
načine rješavanja sporova, vidi supra, II.6.C.f.
956
46/1 ObZ 2003.
957
48/1/2 ObZ 2003.
djeteta na susrete i druženje s odvojenim djetetom, kao i dužnošću oba rodite-

lja da djetetu omoguće ostvarivanje tog prava, koja dužnost izvire iz odredaba
o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Isto tako bi posredovatelji bili dužnu upoznati
bračne drugove o psihosocijalnim posljedicama u pogledu gubitka kontakta
između djeteta i odvojenog roditelja, kao i u pogledu konliktnih odnosa iz-
među roditelja koji najčešće eskaliraju upravo u vrijeme ostvarivanja prava na
susrete i druženje korištenjem djeteta kao sredstva za međusobno obračuna-
vanje.
Postupak posredovanja završava izradom stručnog mišljenja od strane po-
sredovatelja, koje predstavlja svojevrsno izvješće o provedenom postupku.
Stručno mišljenje mora sadržavati podatke o socijalnoj anamnezi za bračne
drugove, o dinamici odnosa u obitelji i procjenu mogućnosti održavanja
partnerskih odnosa u budućnosti, što je određeno Pravilnikom o osnov-
nim elementima koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posre-
dovanja prije razvoda braka (u daljnjem tekstu Pravilnik).958 U pravnoj se
teoriji kao nedostatak Pravilnika navodi izostanak obveze posredovatelja
da se u stručnom mišljenju osvrne na odnos bračnih drugova prema prav-
nim posljedicama razvoda braka, što bi bilo korisno radi zajedničkog po-
stizanja sporazuma među bračnim drugovima, posebice o pitanjima koja
se odnose na djecu.959
Poseban značaj postupka posredovanja bi u prvom redu trebao biti u posti-
zanju sporazuma između bračnih drugova u odnosu na pravne posljedice
razvoda braka u pogledu zajedničke djece, prije nego li njihovo pomirenje i
eventualno povlačenje akta kojim je iniciran postupak. Postizanje sporazuma
je posebice važno ako se ima u vidu da postignuti sporazum može i u većini
slučajeva služi sudu kao osnovica koja se u postupku uzima u obzir na način
da se preoblikuje u sudsku odluku.960
Nakon pregleda pozitivnopravnog uređenja pravne zaštite prava na susrete i
druženje, nužno je vidjeti da li se i na koji način pravo na susrete i druženje
ostvaruje u sudskoj praksi, kako bi se stekao cjelovit uvid u pravnu zaštitu pra-
va na susrete i druženje u hrvatskom pravnom sustavu.
958
Narodne novine 32/2005.
959
Alinčić (2007/2), str. 94-95.
960
Usp., Uzelac (2004), str. 28.
SUSRETI I DRUŽENJE U SUDSKOJ PRAKSI – ISTRAŽIVANJE
S obzirom da su teorija i praksa jednako važni segmenti u području prava,

a njihovo međusobno uvažavanje i prepoznavanje su od iznimnog značaja
za razvoj cjelokupne obiteljskopravne znanosti,961 na ovom se mjestu pred-
stavljaju rezultati istraživanja hrvatske sudske prakse. Istraživanje je prove-
deno u području odlučivanja o susretima i druženju, kao i ovrsi odluka na
tri općinska suda u Hrvatskoj: u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Svrha istraživanja
je bila stjecanje uvida u primjenu prethodno opisanih zakonskih normi od
strane hrvatskih sudova, kao i odgovor na pitanje njegove eikasnosti u po-
gledu sudske zaštite prava na susrete i druženje. Istraživanjem se ujedno po-
kušalo odgovoriti na hipotetsko pitanje ovršnosti hrvatskih sudskih odluka u
kontekstu Europske unije. Područja obuhvaćena istraživanjem odnose se na:
a) područje odlučivanja o susretima i druženju i b) područje ovrhe odluka o
susretima i druženju.
A. Sudsko odlučivanje o susretima i druženju

Presude o razvodu braka kojima se odlučivalo o susretima i druženju s ma-
lodobnom djecom prikupljene su na općinskim sudovima u Zagrebu, Splitu i
Osijeku početkom 2006. godine korištenjem sudskih upisnika navedenih su-
dova za 2003. godinu. Odabrane presude odnose se na sudske postupke po-
krenute u drugoj polovici 2003. godine, s obzirom da je cilj istraživanja bio
proučiti postupanje sudova u vrijeme kad je stupio na snagu Obiteljski zakon
iz 2003. godine. Odabir 2003. godine istodobno je značio i raspolaganje sa
što većim brojem pravomoćno dovršenih predmeta. Na zagrebačkom je sudu,
od ukupno 589 pravomoćnih sudskih odluka o razvodu braka, u kojem su
u trenutku razvoda postojala zajednička malodobna djeca, istraživanjem bilo
obuhvaćeno njih 113 kojima se odlučivalo o susretima i druženju između od-
vojenog roditelja i sveukupno 146 djece. Na splitskom općinskom sudu je od
sveukupno 135 pravomoćnih odluka o razvodu braka, u kojem su postojala
zajednička malodobna djeca, analizirano njih 60 kojima su regulirani susreti i
druženje sa sveukupno 72 djece, dok je od 177 odluka osječkog suda analizi-
rano 70 odluka kojima se odlučivalo o susretima i druženju sa sveukupno 100
djece.
961
Schwenzer i Aeschlimann (2005), str. 184.
Pitanja do čijeg odgovora smo analizom navedenih sudskih odluka željeli doći su:
a) Koliko se često roditelji u sudskom postupku spore oko pitanja s kojim će
roditeljem dijete živjeti nakon razvoda braka, te o susretima i druženju?
b) Kako sud određuje susrete i druženje s djetetom?
c) Ispituje li se volja djeteta u ovoj vrsti postupaka?
a) Učestalost sporova o pitanjima s kojima će roditeljem dijete živjeti, te su-

sretima i druženju
Općinski sud u Zagrebu
Općinski sud u Splitu

Općinski sud u Osijeku
Na sva tri hrvatska suda spor o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti,
te o susretima i druženju je postojao u rasponu od 8 do 10% slučajeva. Do
zaključka o postojanu spora između bračnih drugova se došlo posrednim
putem, uzimajući u obzir način pokretanja postupka (sporazumom ili tuž-
bom), analizom obrazloženja odluka i trajanje postupka. Pretpostavlja se da
je spor postojao ako je postupak trajao dulje vrijeme, pri čemu se iz obrazlo-
ženja odluka dade vidjeti o kojem se pitanju bračni drugovi nisu slagali. U
spornim se slučajevima obično zahtijevalo vještačenje o podobnosti roditelja
u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi, te se podnosila žalba protiv presu-
de što je u konačnici utjecalo na duljinu trajanja postupka. Postupci koji su
bili pokrenuti sporazumnim zahtjevom u pravilu nisu bili sporni u pogledu
pitanja s kojim će roditeljem dijete živjeti, te susreta i druženja, za razliku
od onih koji su bili pokrenuti tužbom, premda je niz predmeta pokrenutih
tužbom okončano sporazumom roditelja kojeg je sud u konačnici oblikovao
u svoju odluku.
Zanimljiva je usporedba postotaka spornih predmeta u pogledu ostvarivanja
susreta i druženje pred hrvatskim sudovima u odnosu na postotak onih koji se
rješavaju pred stranim sudovima. U Njemačkoj je to od 7 do 20%, u Švedskoj
se u literaturi navodi kako je riječ o „vrlo malom broju“ slučajeva koji se regu-
liraju sudskom odlukom, u Engleskoj i Walesu, te u SAD samo je 10% sporova
o susretima i druženju koji se rješavaju na sudovima. U tom bi se smislu hrvat-
skih 8 do10% spornih predmeta u pogledu susreta i druženje između roditelja
i djece nakon razvoda braka podudaralo s podacima koji se navode u odnosu

na druge suvremene pravne sustave.
b) Načini uređivanja susreta i druženja

O načinu određivanja susreta i druženje u sudskom postupku došlo se anali-

zom izreka sudskih odluka, prema kojima se susreti i druženje pred hrvatskim
sudovima u pravilu određuju na dva načina: a) određuje se da će se susreti i
druženje ostvarivati prema sporazumu roditelja ili b) određuje se standardni
način ostvarivanja susreta i druženja (nekoliko sati u tjednu, svaki drugi vi-
kend, polovica školskih praznika, uključujući blagdane i praznike). Na split-
skom i osječkom sudu suci prakticiraju odrediti ostvarivanje susreta i druženja
prema sporazumu roditelja (66% i 49%), za razliku od zagrebačkog suda čiji
suci to izbjegavaju, te svojim odlukama nalažu standardni način ostvarivanja
susreta i druženja djeteta s odvojenim roditeljem (72%). Sva tri suda u 9 do
10% slučajeva određuju susrete i druženje po nekoliko sati, u pravilu kad je
riječ o mlađem djetetu, a u niskom postotku se naišlo na presude koje nisu
sadržavale odluku o susretima i druženju. Niti jedan sud prilikom određiva-
nja standardnih susreta i druženja nije vodio posebnog računa o dobi djeteta,
osim kad je bila riječ o vrlo maloj djeci. Tako su se na isti način određivali su-
sreti i druženje primjerice za dijete koje je predškolskog uzrasta i za dijete koje
se približilo svojoj punoljetnosti.
c) Sudjelovanje djeteta u postupku


Porazni su rezultati istraživanja u pogledu ostvarivanja djetetovog prava da

sazna važne okolnosti slučaja, dobije savjet i izrazi svoje mišljenje, te da bude
obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegovog mišljenja, kao i
obveze suda da mu to omogući u postupcima razvoda braka u kojima se od-
lučuje s kojim će roditeljem dijete živjeti, te o susretima i druženju. Do ovih
se podataka došlo iz obrazloženja sudskih odluka u kojima se tek iznimno i
isključivo u spornim slučajevima nastojalo utvrditi volju djeteta posredstvom
centra za socijalnu skrb ili sudskog vještaka. Moguće je da je volja djeteta bila
utvrđena od strane centara za socijalnu skrb češće nego li to analiza sudskih
odluka pokazuje, međutim to se iz obrazloženja sudskih odluka ne da niti na-
slutiti, a kamo li da je volja djeteta odigrala ikakvu ulogu pri donošenju odluke
o pravnim posljedicama razvoda u odnosu na dijete. Volja djeteta se nije utvr-
đivala niti u onim ne tako rijetkim slučajevima u kojima su djeca u vrijeme
razvoda braka roditelja bila starija od 15 godina.
B. Ovrha odluka o susretima i druženju

Istraživanjem postupaka ovrhe odluka o susretima i druženju obuhvaćeni su
ovršni predmeti koji su pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenuti u 2003.
godini, a pred općinskim sudovima u Splitu i Osijeku u 2006. i 2007. godini.
Istraživanjem smo željeli dobiti odgovore na slijedeća pitanja:
a) Je li ovrha provedena?
b) Koliko je bilo trajanje ovršnog postupka?
c) Koji su bili najčešći razlozi nemogućnosti provedbe i dugotrajnosti ovrhe?
S obzirom na bitne razlike u postupanju sudova, rezultati se prikazuju za svaki
sud posebno.
a) Općinski sud u Zagrebu

Pred Općinskim sudom u Zagrebu je u 2003. godini bilo pokrenuto 6 postu-
paka ovrhe susreta i druženja, od kojih su se dva postupka vodila između istih
stranaka. Nužno je imati u vidu kako je u vrijeme vođenja ovih postupaka po-
stojala istovremena nadležnost centara za socijalnu skrb i nadležnost sudova
za odlučivanje i ovrhu odluka o susretima i druženju.
Od šest ovršnih postupaka pokrenutih pred zagrebačkim sudom u 2003. godini
samo su dva postupka uspješno provedena. U jednom su se uspostavili redoviti
susreti i druženje s ocem, 962 a u drugom je dijete predano majci, ali tek nakon
tri godine.963 Postupci ovrhe su trajali: 1 godinu,964 2,5 godine965 i 2 puta po 3
godine,966 s tim da je jedan neuspješni postupak ovrhe trajao 4 mjeseca.967
U razloge koji su utjecali na dugotrajnost postupaka ubrajaju se: paralelno po-
krenuti postupci pred centrom za socijalnu skrb radi izmjene postojeće odluke
o susretima i druženju ili radi njihove zabrane,968 zatim izbjegavanje dostve
962
Ovr-1148/3.
963
Ovr-1442/3 u vezi sa Ovr-2308/3.
964
Ovr-671/3.
965
Ovr-1148/3.
966
Ovr-2308/3 i Ovr-1529/3.
967
Ovr-1614/3.
968
Ovaj razlog je eliminiran prebacivanjem isključive nadležnosti na sudove od 01.01.2006.
godine.
rješenja o ovrsi,969 ulaganje žalbe i postupak povodom nje,970 niz zaključaka i

"dopisivanja" – podnesaka suda i stranaka, odnosno njihovih punomoćnika o
svakoj pojedinoj radnji u postupku (primjerice oko plaćanja pristojbi), obu-
stava ovrhe radi kašnjenja s uplatom predujma,971 pozivanje ovrhovoditelja na
dopunu i ispravljanje prijedloga za ovrhu972 i konačno pokretanje postupka za
proglašenje ovrhe nedopuštenom.973 Ovdje se kao zanimljiv primjer može na-
vesti predmet u kojem majka traži hitnu predaju nezakonito zadržanog djeteta,
ali sud u skladu s pravilima ovršnog postupka obustavlja postupak ovrhe, jer je
majka zakasnila s uplatom 234,40 kuna predujma za izlazak sudskog ovršitelja.
Postupak za predaju djeteta majka je morala pokrenuti ponovno.974
U tri od pet slučajeva spor oko pitanja vezanih uz djecu je postojao već u po-
stupku razvoda braka, što se dade razabrati iz obrazloženja presuda o razvo-
du temeljem kojih je ovrha pokrenuta.975 Naime, roditelji nisu mogli postići
sporazum, sud je utvrđivao dodatne činjenice vještačenjem, a stranke su se u
pravilu žalile. U postupku ovrhe se jasno uočava problem preseljenja s djete-
tom na veće udaljenosti u cilju onemogućavanja drugog roditelja na redovne
susrete i druženje.976
b) Općinski sud u Osijeku

Na Općinskom sudu u Osijeku su u 2006. godini pokrenuta 4 postupka ovrhe
odluka o susretima i druženju, dok ih je u 2007. godini bilo samo 2. Od na-
vedenih 6 postupaka, samo je jedan uspješno proveden na način da je majci
nakon dva mjeseca predano dijete koje je bilo nezakonito zadržano od stra-
ne oca.977 U ovom je slučaju sud najprije iz formalnih razloga odbacio majčin
969
Ovr-2308/3, Ovr-1529/3.
970
Ovr-1148/3, Ovr-2308/3, Ovr-1529/3.
971
Ovr-1442/3.
972
Ovr-1529/3.
973
Ovr-1529/3.
974
Ovr-1442/3 i 2308/3. Predujam je također morala platiti ponovno, s obzirom da joj se
prethodna uplata vratila. Svako uredovanje ovršitelja mora biti prethodno plačeno, a
kako je ovom predmetu bilo nekoliko neuspješnih, majka je svako od njih bila dužna
unaprijed platiti.
975
Ovr-1442/3, 1529/3, 1614/3.
976
Ovr-671/3.
977
Nužno je napomenuti kako je dijete vratila nepoznata osoba, s obzirom da je otac hos-
pitaliziran u psihijatrijskoj klinici. Ovr-79/06.
prijedlog temeljem čl. 35. st. 1 Ovršnog zakona, jer je zahtjev bio nepotpun,
nakon čega je zahtjev za predajom djeteta bio ponovno podnesen.978
Trajanje ostalih postupaka koji nisu bili uspješni, te su u konačnici obustavlje-
ni je bilo: 2 mjeseca,979 7 mjeseci,980 8 mjeseci981 i 1 godina.982 Ovdje je nužno
navesti razloge zbog kojih je došlo do obustave ovrhe: u jednom predmetu
županijski sud godinu dana od pokretanja postupka predmet vraća na ponov-
ni postupak,983 u drugom predmetu otac koji živi u Splitu nakon 7 mjeseci
bezuspješnog ovršnog postupka povlači prijedlog za ovrhu,984 treći je postupak
obustavljen jer je u međuvremenu ovršna isprava preinačena, 985 a u četvrtom
slučaju majka koja onemogućava susrete i druženje upućuje se u parnicu radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom.986 Problem koji se i na osječkom sudu po-
sebno ističe jest odbijanje susreta i druženja s roditeljem od strane djeteta koje
je imalo 11 godina i dvoje djece koja su imala14 godina.987
Osječki je sud u svim opisanim predmetima u pravilu postupao na ustaljeni
način, da po primitku ovršnog prijedloga, ukoliko prijedlog zadovoljava for-
malno pravne zahtjeve, poziva stranku na uplatu pristojbe, nakon čega donosi
rješenje o ovrsi, a županijski sud temeljem čl. 47. OZ predmete u pravilu vrača
ovršnom sudu na dopunu (saslušanjem stranaka ili izvješćem centra za soci-
jalnu skrb) kako bi se u daljnjem postupku pred županijskim sudom moglo
odlučiti o osnovanosti žalbe.
c) Općinski sud u Splitu

Pred Općinskim sudom u Splitu je u 2006. godini pokrenuto 6, a u 2007. godi-
ni 15 postupaka ovrhe susreta i druženje, od kojih su dva postupka pokrenuta
978
Ovr-79/6.
979
Ovr-79/06, 423/7.
980
Ovr- 154/6, 140/6.
981
Ovr-310/6.
982
Ovr-113/7.
983
Zanimljivo vidjeti zaključak ovršnog suda kojim odbija prijedlog ovršenika - oca da se
saslušaju djeca stara 11. i 14. godina koja odbijaju susrete i druženje s majkom, s obra-
zloženjem da se na taj način štite njihovi interesi. Postupak je na dan 01.06.2008. bio u
tijeku. Ovr-113/7.
984
Ovr-154/06.
985
Pri čemu je izmijenjen način ostvarivanja susreta i druženja. Ovr-310/6.
986
Ovr-140/6.
987
Ovr-113/7, 423/7.
od strane bake i djeda, a jedan od strane roditelja protiv ustanove socijalne

skrbi, što pokazuje porast ove vrste predmeta u 2007. godini za više od 100%.
Od sveukupno 21 pokrenutog postupka ovrhe u navedene dvije godine, uspješ-
no ih je provedeno 9, od toga su se susreti i druženje redovno uspostavili u 7
slučajeva,988 dok su se u dva slučaja očevima hitno predale putovnice kako bi
mogli ostvariti svoje pravo na susrete i druženje u inozemstvu.
Postupci ovrhe su trajali: 1 mjesec,989 2 mjeseca,990 3 mjeseca,991 4 mjeseca992 i 9
mjeseci.993 Ostali predmeti su u siječnju 2008. godine bili u tijeku.
U razloge koji su uzrokovali dugotrajnost postupaka pred splitskim sudom,
što se ujedno odnosi na postupke koji su u tijeku, ubrajaju se: odbijanje djeteta
(7,10,12 i 16 godina),994 paralelni kazneni postupci radi obiteljskog nasilja i
spolnog zlostavljanja djeteta,995preseljenje majke s ciljem onemogućavanja su-
sreta i druženje,996 mlađa dob djeteta u vezi sa susretima i druženjem u odno-
su na baku i djeda, te bolest mlađeg djeteta (2, 2 i po, i 3 godine).997 Nužno je
istaknuti kako se u predmetima splitskog suda ne primjećuju problemi zagre-
bačkog i osječkog suda u odnosu na procesne formalnosti poput izbjegavanja
dostave rješenja o ovrsi, čekanje odluke po žalbi ili niza zaključaka i dopisi-
vanja u vezi sa svakom pojedinom radnjom u postupku, što sam postupak u
pravilu bitno odugovlači.
U pogledu postupanja ovršnog odjela Općinskog suda u Splitu dade se zaklju-
čiti kako je ovaj sud razvio vlastitu eikasnu metodu provođenja ovršnog po-
stupka susreta i druženja. Umjesto da po primitku prijedloga za ovrhu poziva
ovrhovoditelje na ispravljanje podneska, uplatu pristojbi i obavljanje drugih
sličnih procesnih formalnosti ili umjesto da odmah donese rješenje o ovrsi,
nakon čega slijede izbjegavanje primitka rješenja, dostave po službenoj osobi
kojima prethodi pozivanje na uplatu predujma, zatim žalbe i odgovori na žal-
988
Ovr- 874/6, 930/6, 1435/6, 4045/6, 1689/7, 1875/7, 3017/7.
989
Ovr-3468/7, 4045/6.
990
Ovr-1689/7, 3382/7.
991
Ovr-3017/7.
992
Ovr-1435/6, 1875/7.
993
Ovr-930/6.
994
Ovr-1137/6, 254/7, 2401/7, 2644/7.
995
Ovr-1435/6, 1862/7.
996
Ovr-2042/7, 2401/7.
997
Ovr-1817/7, 1852/7, 2300/7.
be, (što sve čini praksu zagrebačkog i osječkog suda), splitski sud odmah po
primitku ovršnog prijedloga zakazuje ročište i poziva obje stranke osobno na
saslušanje. Na ovom prethodnom ili pripremnom ročištu stranke su prisiljene
iznijeti svoje stavove, pri čemu se nerijetko uspostavi kako je problem bio u
nepreciznoj odluci o susretima i druženju što je ostavljalo dovoljno prostora
za daljnje namjerne ili nenamjerne konlikte te onemogućavanje ostvarivanja
susreta i druženja. Sud na ovom ročištu u pravilu precizira odluku o susretima
i druženju do detalja, te određuje susrete i druženje za slijedeći kraći period,
primjerice slijedeća dva vikenda, te odmah zakazuje slijedeće ročište kako bi
se vidjelo ponašaju li se stranke u skladu s dogovorom. U svim predmetima u
kojima nisu postojali prethodno navedene otegotne okolnosti poput odbijanja
djeteta, sumnje na obiteljsko nasilje ili seksualno zlostavljanje, susreti i dru-
ženje su bivali uspostavljeni, a ovrhovoditelji su povukli prijedloge za ovrhu.
Svjesno ili ne, sutkinja Općinskog suda u Splitu koja je radila na predmetima
ovrhe susreta i druženja je faktički u postupak ovrhe uvela prethodni stadij
posredovanja i pokušaja mirnog rješavanja spora među strankama, čime je
izravno pridonijela njegovoj eikasnosti.
U 7 od 20 slučajeva ovrhe pred splitskim sudom još je u vrijeme razvoda bra-
ka bilo moguće uočiti kako postoji spor između roditelja oko bitnih pitanja
vezanih uz djecu, odnosno o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti, te o odr-
žavanju susreta i druženje.998 U predmetima splitskog suda također se uočio
problem namjernog preseljenja s ciljem onemogućavanja drugog roditelja na
redovne susrete i druženje s djetetom.999
C) Zaključci o ostvarivanju prava na susrete i druženje u sudskoj praksi

Iz prikazanih rezultata istraživanja u pogledu sudskog reguliranja susreta i
druženja od posebnog su značenja dva zaključka koja će se ponoviti prilikom
ocjene stanja i prijedloga de lege ferenda:
- sporovi u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi, a u vezi s tim i susreta i
druženja nakon razvoda braka pojavljuje se u cca 10% slučajeva razvoda
braka;
- u postupcima razvoda braka u kojima se odlučuje o tome s kojim će rodi-
teljem dijete živjeti, te o susretima i druženju volja djeteta se utvrđuje tek
u iznimnim slučajevima.
998
Ovr-254/7, 1432/7, 1862/7, 2042/7, 2401/7, 3017/7 i 3468/7.
999
Ovr-1137/6, 2042/7.
Zaključcima do kojih se došlo istraživanjem postupaka ovrhe radi ostvarivanja

susreta i druženja s djecom prethodilo je utvrđivanje razloga koji utječu na
neuspješnost ovrhe pred hrvatskim sudovima u koje se ubrajaju:
- objektivni razlozi procesnopravne naravi: izbjegavanje primanja rješenja
o ovrsi, formaliziranje svake radnje u postupku, mogućnost korištenja
pravnih lijekova prema OZ-u;
- objektivni razlog materijalnopravne naravi – neograničena sloboda prese-
ljenja roditelja s kojim dijete živi, te možda najproblematičniji
- razlog subjektivne naravi koji uzrokuje neeikasnost ovrhe dječje odbija-
nje kontakata.
Razlozima neeikasnosti ovrhe nužno je pridodati izostanak energičnije pri-
mjene procesnih ovršnih odredaba ObZ 2003 u sudskom postupku.
Dva su glavna zaključka koja se temelje na rezultatima istraživanje ovrhe su-
sreta i druženje:
- nedostatak zakonskog reguliranje pitanja preseljenja roditelja s kojim di-
jete živi na veće udaljenosti i
- izostanak alternativnog načina rješavanja spora u postupku ovrhe.
Odbijanje susreta i druženja s roditeljem od strane djeteta se razmatra u za-

ključnom dijelu rada u obliku vlastitog teorijskog pristupa ovom problemu.
PETI DIO:
OCJENA STANJA PRAVNE ZAŠTITE PRAVA
NA SUSRETE I DRUŽENJE U HRVATSKOM PRAVU
OCJENA STANJA PRAVNE ZAŠTITE PRAVA NA SUSRETE I DRUŽENJE... 245
Pravo i pravna zaštita prava na susrete i druženje su u hrvatskom pravnom

sustavu uređeni na način koji u velikom dijelu odgovara suvremenim europ-
skim rješenjima kao i međunarodnopravnim zahtjevima. Ipak, u pojedinim
segmentima bi hrvatski pravni sustav mogao energičnije pratiti nove i moder-
nije trendove pružanja pravne zaštite pravu na susrete i druženje, tim više što
određeni aspekti međunarodnog prava nisu ostavljeni na dispoziciju država
stranaka, već oni moraju biti implementirani u temeljna obiteljskopravna za-
konodavstva.1000
Stoga se u ovom dijelu rada ograničavamo samo na neke bitne razlike koje
postoje između suvremenih europskih sustava, međunarodnih zahtjeva i po-
stojećih hrvatskih rješenja u ovom području, o kojima bi trebalo de lege feren-
da promisliti. Prije toga će se u sažetom obliku predstaviti vlastitio teorijsko
promišljanje o pravnom odnosu susreta i druženja između djeteta i roditelja.
1. Pravo na susrete i druženje u teoriji prava

Svi europski pravni sustavi priznaju djetetu pravo na susrete i druženje s od-
vojenim roditeljem, kao i pravo roditelja na susrete i druženje sa svojim djete-
tom. U pojedinim sustavima, primjerice njemačkom, talijanskom ili švedskom
zakonodavac je nasuprot navedenom pravu djeteta s roditeljem odredio duž-
nost odvojenog roditelja da održava osobne odnose sa svojim djetetom, kao
i dužnost roditelja s kojim dijete živi da ih podupire. 1001 Međutim, kako niti
u jednom sustavu roditelja nije moguće sudskim putem prisiliti na susrete i
druženje sa svojim djetetom, zbog čega većina sustava djetetu ne jamči pravo
na zahtjev, ovo pravo u stvarnosti predstavlja golo pravo (nudum ius) bez od-
govarajuće zaštite prisilnopravne naravi.1002 Promatrano s aspekta roditeljevog
prava na susrete i druženje situacija je slična, pa u teorijskom smislu čak i nešto
bolja. Naime, roditelj pored prava na susrete i druženje sa svojim djetetom
ima i pravo na zahtjev, premda na strani djeteta ne postoji zakonska obveza na
susrete i druženje s odvojenim roditeljem. Poseban problem u ovom pravnom
odnosu predstavlja situacija u kojoj dijete odbija susrete i druženje s roditeljem
u pogledu kojega ga niti jedan pravni sustav na to ne može prisiliti.
1000
Ross (2006), str. 588.
1001
Vidi supra, II.7.
1002
Visković (2001), str. 214-215.
Volja djeteta se već u postupcima sudskog odlučivanja o susretima i druže-

nju mora poštovati u svim europskim sustavima, što je ponegdje uvjetovano
godinama djetetovog života (Njemačka i Italija, 14 i 12 godina), a ponegdje
se opravdano vezuje uz djetetovu zrelost, neovisno o njegovoj dobi (Švedska,
Engleska i Wales, te Hrvatska). U postupcima ovrhe odbijajuća volja djeteta se
u svim europskim sustavima u pravilu bezuvjetno poštuje, što nas dovodi do
one razine u području ostvarivanja prava roditelja na susrete i druženje u kojoj
se nerijetko konstatira njegova nemoć.
Postavlja se pitanje da li bi drugačije promišljanje na teorijskoj razini moglo,
ako ne otkloniti, onda makar umanjiti nemoć prava u području ostvarivanja
susreta i druženja. Ako se pođe od pretpostavke kako se jedan pravni odnos
ne može formirati bez da s jedne strane postoji obveza, a s druge strane ovla-
štenje, koji zajedno čine lice i naličje istog pravnog odnosa,1003 tada se može
ustvrditi da je pravni odnos prava na susrete i druženje s aspekta djetetovog
prava relativno cjelovit ili nepotpun. Naime, u većini pravnih sustava nasuprot
djetetovom pravu stoji korelativna obveza roditelja da ostvaruju i podupiru
susrete i druženje s djetetom, premda dijete u pravilu nema pravo na zahtjev, a
tamo gdje i postoji pravo na zahtjev roditelj se pozivom na djetetovu dobrobit
ne može prisiliti na susrete i druženje. S aspekta roditeljevog prava na susrete
i druženje s djetetom može se konstatirati da u pravilu ne postoji korelativ-
na obveza djeteta da ostvaruje susrete i druženje s odvojenim roditeljem,1004
premda je roditelju u svim suvremenim sustavima zajamčeno pravo na zahtjev
za sudskim ostvarivanjem ovog prava, u pravilu usmjerenog prema drugom
roditelju. To znači da pravo na susrete i druženje jednako imaju dijete i roditelj,
dok korelativnu obvezu ima (ju) samo roditelj (i), s tim što jedan od njih (onaj
koji ima pravo) ujedno ima i pravo na zahtjev tj. pravo na prisilno ostvarivanje
svog prava. Dakle može se zaključiti kako oboje, dijete i roditelj imaju pravo
na susrete i druženje, dok pravo na zahtjev, kao i dužnost na susrete i druženje
sa svojim djetetom ima samo (odvojeni) roditelj. Međutim, premda ima pravo
na zahtjev roditelj svoje pravo na susrete i druženje faktički ne može ostvariti
ukoliko to dijete odbija, čemu smatramo da pridonosi i nedostatak djetetove
dužnosti na susrete i druženje s roditeljem. Napokon, bez obzira na zajamčeno
pravo na susrete i druženje, dijete i roditelj se ne mogu prisiliti na međusob-
ne susrete i druženje. Nemogućnost prisilnog ostvarivanja prava na susrete i
druženje se uvijek opravdava pozivom na standard djetetove dobrobiti prema
kojem bi svaka prisila značilo ugrožavanje djeteta i njegove dobrobiti.
1003
Visković (2001), str. 216.
1004
Za razliku od europskih sustava, u američkom dijete ima obvezu ostvarivanja susreta i
druženja s roditeljem. Vidi supra, II.7.
Premda su roditelj i dijete faktički izjednačeni u pogledu nemogućnosti ostva-

rivanja prava na susrete i druženje prisilnim putem,1005 oni su na teorijskoj
razni kao subjekti pravnog odnosa neravnopravni s obzirom da na strani dje-
teta nedostaje korelativne obveze. Neki su sustavi poput njemačkog, švedskog
i engleskog ovu obvezu odredili na teret roditelja s kojim dijete živi, dok je s
aspekta europskog međunarodnog prava pozitivnu obvezu osiguravanja i pot-
pore ostvarivanju prava na susrete i druženje preuzela država kako u odnosu
na roditelja tako i u odnosu na dijete (članak 8. Europske konvencije za zaštitu
ljudskih prava). Tako je nepoštivanje obveze od strane roditelja s kojim dijete
živi da podupire ostvarivanje prava drugog roditelja na susrete i druženje s
djetetom ili onemogućavanje drugog roditelja u ostvarivanju ovog prava u ve-
ćini suvremenih sustava sankcionirano. Ono je sankcionirano bilo novčanom
kaznom, kaznom zatvora, promjenom odluke o roditeljskoj skrbi, obvezom
naknade štete i slično, čime država ispunjava svoju pozitivnu međunarodnu
obvezu da štiti pravo na obiteljski život.1006 Ukoliko država propusti zaštititi
pravo na susrete i druženje, ista je u pravilu dužna roditelju naknaditi materi-
jalnu i nematerijalnu štetu. Međutim, problem koji pri ostvarivanju roditelje-
vog prava na susrete i druženje s djetetom u teoriji i dalje ostaje neriješen jest
odbijajuća volja djeteta za koju roditelj s kojim dijete živi nije kriv i za što pravo
ne nudi zadovoljavajući odgovor, već njegovo rješavanje prosljeđuje drugim
strukama poput medicine.
Ako se pokušamo vratiti na područje teorije prava, kao i slučaju opisanom u
uvodnom dijelu rada u kojem dvanaestogodišnje dijete odbija susrete i druženje
sa svojim ocem, s pravom se možemo upitati zašto se s jedne strane autonomija
djeteta (odbijajuća volja) poštuje u skladu s njegovom dobi i zrelosti, a s druge
strane ta ista dob i zrelost nemaju nikakvog utjecaja na odgovornost (dužnost)
djeteta prema roditelju, koji osim što ima pravo na susrete i druženje sa svojim
djetetom, u pravilu ostvaruje roditeljsku skrb i novčano ga uzdržava?
Imajući u vidu da je „jedinstvena društvena uloga prava da uredi određene
društvene odnose kako bi se isti ustalili na duže vrijeme,“1007 ne vidimo razlog
zbog kojeg dijete u skladu s dobi i zrelosti ne bi imalo odgovornost ili dužnost
na susrete i druženje s odvojenim roditeljem, tim više što ostvarivanje susreta
i druženja može značiti i informiranje roditelja o osobnom stanju djeteta ili o
školskom uspjehu.
1005
Dijete nema pravo na zahtjev, a roditelj ne može ostvariti susrete i druženje ako se
dijete tome protivi.
1006
Vidi supra, II.7.
1007
Luhman (1988), citirano prema Diduck i Kaganas (2004), str. 531.
Američki profesor psihologije Emery tvrdi da se simbolizam često pretvara

u pravilo. U pogledu načina discipliniranja djeteta Emery ističe važnost po-
stavljanja čvrstih i jasnih pravila. Djeca mogu poštivati samo ona pravila koja
su im poznata, koja razumiju i za koja su izički i razvojno sposobna poštivati
ih. Ako su pravila jasna, tada je razumno i očekivanje da se ona poštuju, za
njihovo nepoštivanje treba slijediti sankcija, jer u suprotnom pravilo prestaje
biti pravilo.1008
Ne treba zanemariti niti činjenicu da u drugim granama prava dijete ima
određene dužnosti i odgovornosti, primjerice dužnost ispunjavanja obveza iz
ugovora o radu, kaznena odgovornost za počinjeno kazneno djelo ili deliktna
odgovornost za pričinjenu štetu. Stoga smatramo da je na teorijskoj razini po-
trebno preispitati primjerenost postojećeg pravnog rješenja u pogledu kojeg se
djetetu u području ostvarivanja prava na susrete i druženje s jedne strane jamči
neograničena autonomija u skladu s dobi i zrelosti - bezuvjetno se posebice u
ovrsi poštuje njegovo odbijanje susreta i druženja s roditeljem - dok mu se s
druge strane ne nameće nikakva odgovornost niti dužnost u odnosu na rodi-
telja koji ima pravo na susrete i druženje, koje god dijete bilo dobi i zrelosti.
Odgovornost ili dužnost djeteta u pravu ne bi značila nikakvu novost, tim više
što se u obiteljskopravnoj znanosti sve češća razmišljanja o proširivanju djete-
tove autonomije i na područje njegovih obveza i odgovornosti.1009
2. Materijalnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i

druženje u hrvatskom obiteljskom pravu
S obzirom da pravo na susrete i druženje u hrvatskom pravnom sustavu ozna-
čava planirano viđenje, zajedničko proživljavanje određenih dnevnih, tjednih
i dužih razdoblja, međusobne posjete, izlaske, vikende i praznike, nužno bi
bilo u skladu s komparativnim rješenjima, kao i s pojmovnim deiniranjem na
razini međunarodnog prava, sadržajem prava na susrete i druženje obuhvatiti
i druge načine ostvarivanja kontakata između subjekata ovog pravnog odnosa
ili pojam odrediti šire ne ograničavajući se pri tom samo na izravne susrete
i druženje. S tim bi u vezi bilo potrebno razmisliti o promjeni naziva ovog
pravnog instituta koji bi bio širi u odnosu na pozitivnopravni termin „susreti
1008
Emery (2004), str. 219.
1009
Bainham (2003), str. 76. i Diduck i Kaganas (2004), str. 959-981. U Nacrtu poljskog
Građanskog zakonika iz 2006. godine se navodi potreba određivanja jasnih pravila radi
ostvarivanja susreta i druženja između djeteta i roditelja. Tako prema Nacrtu djeca
jednako kao i roditelji imaju pravo, ali i dužnost kontaktiranja, odnosno ostvarivanja
osobnih odnosa s roditeljem. Radwański (2006), str. 124-125.
i druženje“. Čini se kako bi sasvim primjeren izraz mogao biti „odražavanje

osobnih odnosa“, što bi značilo povratak prijašnjoj terminologiji koja je posto-
jala prema ZBPO.
Pravo na susrete i druženje je u hrvatskom pravu određeno kao izričito zakon-
sko pravo djeteta. Premda roditelji imaju izvedeno (implicirano) pravo i duž-
nost na susrete i druženje sa svojim djetetom ono istodobno nije određeno kao
njihovo izvorno i izričito pravo i dužnost, što bi de lege ferenda trebalo uskla-
diti s ostalim suvremenim pravnim sustavima, kao i sa zahtjevima iz članka 8.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava prema kojem se pravo na susrete
i druženje jednako jamči djetetu, roditelju i ostalim članovima obitelji. Pravo i
dužnost roditelja na ostvarivanje susreta i druženja s djetetom bi trebalo izriči-
to priznati i odrediti kao zakonsko pravo i dužnost roditelja, što bi u odnosu na
roditelja također značilo povratak rješenju koje je već postojalo prema ZBPO.
Pravo na zaštitu susreta i druženja u hrvatskom pravnom sustavu uživaju dje-
ca, roditelji, bake i djedovi, (polu)braća i (polu)sestre, maćeha i očuh, te bivši
izvanbračni drug roditelja. Krug osoba koje uživaju pravo na susrete i druženja
(a time i pravo na poštivanje obiteljskog života) u hrvatskom pravnom sustavu
je uži u odnosu na krug osoba kojima se ovo pravo priznaje pred Europskim
sudom za zaštitu ljudskih prava. U tom bi smislu u hrvatskom pravnom su-
stavu ovaj krug trebalo proširiti i na druge osobe koje su u obiteljskoj zajed-
nici živjele dulje vrijeme, pod uvjetom da je postojala briga o malodobnom
djetetu.1010 Pri sudskom odlučivanju bi volja i dobrobit djeteta trebale igrati
odlučujuću ulogu.
3. Procesnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje

Rezultati istraživanja provedenog za potrebe ovog rada su pokazali kako se u
većini slučajeva spor u vezi s djecom nakon razvoda braka, uključujući susrete
i druženje, nazire već u najranijem stadiju postupka razvoda, zbog čega bi va-
ljalo razmisliti o jedinstvenoj nadležnosti obiteljskih sudova kako za postupak
donošenja odluke, tako i za postupak ovrhe. Na taj bi način, osim u slučajevima
promijenjene mjesne nadležnosti, isti sudac koji je donio odluku o susretima
i druženju po potrebi i na zahtjev određivao i provodio ovrhu. Prijedlozi ova-
kvog rješenja spominju se od strane nekih američkih autora, prema kojima bi u
obiteljsko sudovanje trebalo uvesti tzv. načelo „jedna obitelj – jedan sudac.“1011
Druga bi korist takvog rješenja bila u otklanjanju vodeće uloge standarda dje-
1010
Poštivanje de facto obiteljskih odnosa zahtjeva i Konvencija o kontaktima 2003.
1011
Schepard (2004), str. 115-116.
tetove dobrobiti iz postupka ovrhe, što ovrhu čini eikasnijom, pretpostavljajući

da je taj standard dosljedno bio poštivan u postupku koji je prethodio donoše-
nju odluke o susretima i druženju. Otklanjanje vodeće uloge načela djetetove
dobrobiti iz postupka ovrhe je uostalom sve više zastupljeno pred Europskim
sudom za ljudska prava, kao i u skladu s eikasnim postupcima koji se vode
prema Haškoj konvenciji o međunarodnoj otmici djece iz 1980.1012
Nužno je de lege ferenda preispitati primjerenost zakonske dužnosti suda da u
svim bračnim sporovima, kao i u sporovima u kojima se utvrđuje podrijetlo
djeteta, ex ofo donosi odluku o susretima i druženju, s obzirom da takva duž-
nost ne postoji niti u jednom od uspoređenih pravnih sustava. Svako sudsko
ex ofo odlučivanje o susretima i druženju, bez potrebe za zaštitom djetetove
dobrobiti, može se shvatiti kao zadiranje države u obiteljsku privatnost i nepo-
štivanje ustavom zajamčenog prava roditelja da slobodno i samostalno odlu-
čuju o pitanjima iz područja roditeljske skrbi. Načela obiteljske autonomije i
sporazumijevanja u vezi s ostvarivanjem susreta i druženje su primarna načela
u svim suvremenim komparativnim sustavima. Ako se pri tom ima u vidu da
se u Hrvatskoj prema provedenom istraživanju, jednako kao i u Njemačkoj,
Švedskoj, Engleskoj i Walesu, te SAD-u sporovi o susretima i druženju pojav-
ljuju samo u otprilike 10% slučajeva razvoda braka, tada bi trebalo razmisliti
o ukidanju obveze hrvatskih sudova da ex lege uređuju susrete i druženje iz-
među roditelja i djece, te da se posljedično s većom pozornošću posvete onim
slučajevima u kojima doista postoji spor. To ne znači da roditelji ne bi trebali
imati obvezu prezentirati sudu način na koji su uredili odnose s djecom nakon
razvoda braka, niti bi značilo otklanjanje dužnosti suda da ex ofo, ali samo
radi zaštite djetetove dobrobiti i na zahtjev uredi susrete i druženje.
Reguliranju susreta i druženja pred sudovima se u komparativnom i među-
narodnom pravu pridaje posebna pažnja. Zahtjevi koji se u pogledu sudskog
reguliranja susreta i druženja postavljaju na međunarodnoj razini1013 do sada
su najdosljednije poštovani od strane engleskog zakonodavaca. U tom smislu
svaka engleska sudska odluka o susretima i druženju mora sadržavati pisme-
no upozorenje o posljedicama njenog nepoštivanja, istom je odlukom moguće
1012
Ovo se shvaćanje nipošto ne smije razumjeti kao potpuno uklanjanje standarda dje-
tetove dobrobiti, što znači da bi se standard djetetove dobrobiti isticao u stadiju ovrhe
samo u onim slučajevima u kojima bi ovrhom bili ugroženi djetetovi vitalni interesi,
odnosno u onim slučajevima u kojima bi se ovrha provodila prema formuli kratkoroč-
na kroz dugoročna djetetova dobrobit.
1013
Konvencija o kontaktima iz 2003., Opća načela o susretima i druženju izrađena od stra-
ne Posebnog povjerenstva za analiziranje provođenja Haške konvencije o međunarod-
noj otmici djece iz 2006., kao i Načela europskog obiteljskog prava u vezi s roditeljskom
skrbi Europske komisije za obiteljsko pravo iz 2007.
izricati određene uvjete (primjerice zabranu putovanja u inozemstvo, predaju

putovnice za vrijeme druženje s djetetom ili dostavljanje informacija o dje-
tetu), kao i nalog roditeljima da pohađaju edukaciju, savjetovanja ili potraže
stručnu pomoć radi ostvarivanja susreta i druženja s djetetom. Zahtjevi u od-
nosu na susrete i druženja s međunarodnim elementom sadržani u međuna-
rodnim ugovorima (Europska konvencija o kontaktima 2003) i načelima (Haš-
ke konferencije 2006 i Europske komisije za obiteljsko pravo 2007) odnose se
na nužnost raspolaganja većim brojem zaštitnih mjera i jamstava kojima bi se
osiguravalo pravilno ostvarivanje susreta i druženja, kao i hitan povratak dje-
teta. To su: mogućnost donošenja prethodne odluke o djetetovu povratku, pre-
daja putovnice, polaganje novčanog depozita, obveza javljanja policiji tijekom
razdoblja u kojem se ostvaruju susreti i druženje, nadzor, različita ograničenja
u pogledu vremena i mjesta ostvarivanja susreta i druženja, obvezivanje rodi-
telja s pravom na susrete i druženje da drugog roditelja unaprijed informira o
detaljnom planu ostvarivanja susreta i druženja ili upozorenje konzulata da
ne izdaje novu putovnicu za dijete. U međunarodnom se pravu preporuča da
zaštitne mjere i jamstva budu proporcionalna opasnosti koja prijeti od neza-
konitog zadržavanja ili odvođenja djeteta, a u izrazito konliktnim odnosima
predaja djeteta mora biti detaljno određena. Premda je riječ o common law
sustavu, upravo engleski pravni sustav može predstavljati uzor pravnim susta-
vima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga s obzirom na dosljedno poštiva-
nje međunarodnih standarda pravne zaštite prava na susrete i druženje kako u
nacionalnom tako i u međunarodnom kontekstu.
Procesni položaj djeteta u postupcima u kojima se odlučuje o susretima i dru-
ženju, posebice kad su oni predmet adhezijskog odlučivanja u okviru bračnih
sporova, još uvijek nije u potpunosti, jasno i na nedvojben način prilagođen
međunarodnim zahtjevima. Stoga nerijetko, kako u teoriji i tako i u praksi,
dolazi do neujednačenih tumačenja u pogledu djetetovog procesnog polo-
žaja u sudskom postupku, te primjene općih građanskih procesnih pravila u
odnosu na dijete, što bi de lege ferenda trebalo jasnije i preciznije urediti u
području obiteljskog procesnog prava. Novim bi uređenjem trebalo izričito
navesti procesne radnje koje dijete smije poduzimati, kao i postupak utvrđi-
vanja djetetove zrelosti za stjecanje parnične sposobnosti u pogledu pojedinih
procesnih radnji. Djetetu kojem se ne bi priznavala parnična sposobnost bilo
bi potrebno imenovati posebnog skrbnika kad je to nužno radi zaštite njegove
dobrobiti.1014
1014
Tako se primjerice Porodičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine djetetu s na-
vršenih 14 godina priznaje pravo na samostalno pokretanje postupaka u vezi sa stva-
rima koje se njega tiču, kao i pravo na samostalno sudjelovanje u takvim postupcima
pod uvjetom da je sud procjenio da je dijete sposobno shvatiti značenje i pravne poslje-
U prilog činjenici da važeće odredbe o procesnim pravima djeteta u Hrvatskoj

nisu dovoljno jasne govore i rezultati istraživanja sudske prakse, koji su poka-
zali kako se u postupcima razvoda braka u kojima se odlučuje o tome s kojim
će roditeljem dijete živjeti, te o susretima i druženju volja djeteta ispituje tek
u iznimnim slučajevima. Ako se pritom ima u vidu važnost koju svi kompa-
rativni sustavi, kao i međunarodni dokumenti pridaju pravu djeteta da izrazi
svoju volju u sudskom postupku u kojem se odlučuje o njegovom pravu, tada
je jasno kako je u tom pogledu nužno pojačati dužnost suda da s jedne strane
ispituje volju djeteta, a s druge strane kad volja djeteta nije utvrđena, da obra-
zlaže zbog čega to nije učinjeno. U kontekstu prava EU, Uredba Bruxelles II bis
izričito zahtjeva da je u sudskom postupku u kojem se odlučuje o susretima i
druženju djetetu bila pružena mogućnost da bude saslušano, osim ukoliko je to
s obzirom na njegovu dob i zrelost bilo suprotno njegovoj dobrobiti. Na taj se
način potvrdom o ovršnosti koja se prilaže uz sudske odluke čija se ovrha traži
u zemljama članicama EU, jamči da su se u državi u kojoj je odluka donesena
poštivala temeljna procesna prava djeteta, što sve zajedno predstavlja pravnu
osnovu za izravnu ovrhu. U tom bi kontekstu tek neznatni postotak hrvatskih
sudskih odluka o susretima i druženju zadovoljio zahtjeve europskog prava.
Nedostatak zakonske regulative u hrvatskom obiteljskopravnom sustavu u od-
nosu na privremene mjere o susretima i druženju uzrokuje poteškoće kad je
susrete i druženje potrebno hitno i privremeno urediti. Privremene su mje-
re sadržane u svim prikazanim komparativnim sustavima, a Vijeće Europe ih
svojim članicama savjetuje implementirati u nacionalna zakonodavstva Pre-
porukom iz 1991 godine.
Premda se sredstva ovrhe u hrvatskom pravnom sustavu ne razlikuju bitno od
onih koja se jamče u drugim suvremenim sustavima, poput novčane kazne ili
predaje djeteta, dobar primjer pruža novo englesko sredstvo ovrhe - obveza
neplaćenog rada za opće dobro. Smatra se da je obveza neplaćenog rada pri-
mjerenija od zatvorske kazne, s obzirom da se zatvaranjem roditelja ujedno
čini šteta samom djetetu.
Nužno je osvrnuti se i na rezultate istraživanja u području ovrhe pred hrvat-
skim sudovima koji ukazuju na njezinu neeikasnost uzrokovanu između osta-
log formaliziranjem svake radnje u postupku i mogućnošću korištenja pravnih
lijekova prema Ovršnom zakonu, kao i neograničenom slobodom preseljenja
roditelja s kojim dijete živi. Pri razmatranju neeikasnosti ovrhe posebno se
treba istaknuti nedostatak energičnije primjene postojećih procesnih ovršnih
dice svojih radnji, čime mu se izravno temeljem zakona priznaje parnična sposobnost.
Bubić i Traljić (2007), str. 139.
odredaba Obiteljskog zakona od strane hrvatskih sudova, što je 2005. godine

ustanovljeno pred Europskim sudom za ljudska prava u slučaju Karadžić pro-
tiv Hrvatske.
Provedeno je istraživanje također pokazalo da je među tri hrvatska suda u
provođenju ovrhe odluka o susretima i druženju najuspješniji bio Općinski
sud u Splitu pred kojim su, izuzev predmeta u kojima je postojalo odbijanje
djeteta, obiteljsko nasilje i sumnja na seksualno zlostavljanje, susreti i druže-
nje u konačnici bivali uspostavljeni u roku od jednog do devet mjeseci. Ova
se eikasnost postupanja postizala na način da je u postupak ovrhe faktički
i samoinicijativno uveden prethodni stadij posredovanja i pokušaj mirnog
rješavanja spora među strankama. Na taj se način u samom postupku ovrhe
provodilo posredovanje između djetetovih roditelja koje, izuzev u postupku
razvoda braka, u hrvatskom obiteljskopravnom sustavu nedostaje kao zakon-
ska mogućnost. Postupci ovrhe svih poredbenih sustava uključuju obavezne
postupke posredovanja, medijacije ili edukacije, a s obzirom na potrebu hitnog
postupanja, vrijeme potrebno za posredovanje i pokušaj mirnog ostvarivanje
prava na susrete i druženje je prilično ograničeno. Pored mandatornog po-
stupka posredovanja u okviru postupka ovrhe, svi poredbeni sustavi ujedno
poznaju najmanje jedan alternativni način rješavanja obiteljskih sporova koji
je dobrovoljan i provodi se neovisno o sudskom postupku, s jedinstvenim ci-
ljem postizanje sporazuma između stranaka i pospješivanje razumijevanja i
komunikacije među njima.
Alternativni način rješavanja sporova o susretima i druženju (mirenje ili po-
sredovanje) jest instrument čiju je dostupnost ili obvezatnost de lege ferenda
nužno omogućiti i u hrvatskom pravnom sustavu, ne samo u postupku ovrhe
odluka o susretima i druženju, već i u okviru svih vrsta postupaka i stadija
postupanja pred obiteljskim sudovima.
Novina u europskim sustavima, koju bi također bilo nužno uvesti i u hrvatsko
obiteljsko pravo jest uvođenje elementa naknade materijalne štete, kako bi se
makar na taj način sankcioniralo onemogućavanje ostvarivanja prava na su-
srete i druženje od strane roditelja. Za pretpostaviti je da će pitanje naknade
materijalne štete u pogledu povrede osobnog prava – prava na susrete i druže-
nje – u budućnosti otvoriti i pitanja u vezi s naknadom nematerijalne štete,1015
posebice imajući u vidu praksu Europskog suda da na teret države dosuđu-
je novčanu satisfakciju zbog povrede prava na obiteljski život, što uključuje i
pravo na susrete i druženje. U hrvatskom bi kontekstu u tom pogledu moglo
1015
Komparativni sustavi ne poznaju naknadu nematerijalne štete u području povrede pra-
va na susrete i druženje
biti značajno novo uređenje u pogledu zaštite prava na osobnost što podrazu-
mijeva i pravo na obiteljski život (uključujući pravo na susrete i druženje), te
nove koncepcije instituta neimovinske štete, što bi u budućnosti moglo zacrtati
pravce nekog novog istraživanja.1016
1016
Čl. 19 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05. Više vidi: Gavella (2006),
str. 77-134. i Crnić (2006), str., 81-85. i 181-184.
ŠESTI DIO:
SAŽETAK REZULTATA
SAŽETAK REZULTATA 257
Zaključno želimo istaknuti najvažnija dostignuća proizašla iz usporedbe ana-

lize hrvatskog prava i sudske prakse s rješenjima u području komparativnog i
međunarodnog prava koja se odnose na materijalnopravne i procesnopravne
aspekte pravne zaštite prava na susrete i druženja. Prije toga će se sažeto pred-
staviti i vlastiti teorijski pristup pravu na susrete i druženja kao speciičnom
obiteljskopravnom odnosu.
Zaključci izvedeni iz analize i usporedbe komparativnog i međunarodnog
prava s hrvatskim pravom i sudskom praksom, uključujući i teorijsko promi-
šljanje o ostvarivanju osobnih odnosa između roditelja i djeteta, u budućno-
sti mogu biti višestruko primjenjivi. Prije svega mogu poslužiti kao poticaj
uvođenju novih suvremenih zakonskih rješenja u hrvatski pravni sustav, zatim
mogu poslužiti kao poticaj razvijanju leksibilnijeg praktičnog pristupa rješa-
vanju problema ostvarivanja prava na susrete i druženje u odnosu na sudski
potupak te konačno mogu potaknuti nova istraživanja ovog posebno složenog
obiteljskopravnog područja.
A. Pravo na susrete i druženje u teoriji prava

Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja u pravnom kontekstu
treba razumjeti s jedne strane kao pravo i dužnost roditelja koji ne živi s dje-
tetom i s druge strane kao pravo i dužnost djeteta.1017 Nasuprot shvaćanju da
se održavanje osobnih odnosa treba koncipirati primarno kao pravo djeteta,
zalažemo se za uravnotežen odnos u kome će pravu obje strane korespondirati
i odgovarajuća obveza, koja uključuje i djecu. Pri tome je starije dijete odgo-
vorno za neispunjavanje svoje dužnosti kontaktiranja s odvojenim roditeljem,
dok odgovornost za mlađe dijete treba preuzeti roditelj s kojim dijete živi.
Empirijska analiza prakse hrvatskih sudova je pokazala kako se sporovi u po-
gledu ostvarivanja roditeljske skrbi, a u vezi s tim susreta i druženja nakon
razvoda braka pojavljuju tek u cca 10% slučajeva razvoda braka, te da se volja
djeteta u ovim postupcima utvrđuje samo u iznimnim slučajevima. S druge
strane su analizom postupaka ovrhe izdvojeni razlozi koji utječu na njezinu
neeikasnost među kojima se posebno istiću: a) objektivni razlozi procesno-
1017
Uzimajući u obzir važnost koju osobni odnos između djeteta i roditelja imaju primarno
u životu i razvoju djeteta, vlastiti teorijski pristup institutu susreta i druženja se ograni-
čava isključivo na odnos roditelj dijete.
pravne naravi - primjena općih odredaba Ovršnog zakona i nedostatak po-

sebnog obiteljskopravnog uređenja postupka ovrhe odluka o susretima i dru-
ženju, b) objektivni razlog materijalnopravne naravi – neograničena sloboda
preseljenja roditelja s kojim dijete živi, te c) razlog subjektivne naravi - odbija-
nje susreta i druženja od strane djeteta. Razlozima neeikasnosti ovrhe nužno
je pridodati izostanak energične primjene postojećih procesnih mehanizama
od strane sudova, dok iznimna uspješnost splitskog suda u provođenju ovrhe
ukazuje na nužnost uvođenja alternativnih načina rješavanja obiteljskoprav-
nih sporova, što je redovita praksa ovog suda.
Kako opća ocjena pravne zaštita prava na susrete i druženja u Hrvatskoj tre-
nutno nije zadovoljavajuća te se na osnovi rezultata empirijske analize može
konstatirati njezina nefunkcionalnost, smatramo da su u ovom području po-
trebne bitne promjene – teorijske, normativne i praktične. Teorijski pristup
pravnom odnosu susreta i druženja između roditelja i djeteta je prethodno
sažet pod A, dok su bitne promjene u području materijalnog i procesnog prava
sažete dalje pod B i C.
B. Materijalnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje

Premda je tema ovoga rada bila vezana u prvom redu uz procesnopravne as-
pekte (pravnu zaštitu), obrada pitanja koja su uz njih bila vezana nametnula
je preispitivanje više pitanja koja su materijalnopravne naravi. U odnosu na
takve, materijalnopravne aspekte pravne zaštite prava na susrete i druženje,
analiza dana u ovome radu sugerira sljedeće najvažnije rezultate:
1. Izraz susreti i druženje je preuzak, te ga u skladu s komparativnim rje-
šenjima i zahtjevima međunarodnog prava treba odrediti šire, što znači
povratak prijašnjoj terminologiji ZBPO – "ostvarivanje (ili održavanje)
osobnih odnosa".
2. Roditelju koji ne živi s djetetom trebalo bi se, za razliku od sadašnjih
nedorečenih normativnih formulacija, zakonom izričito zajamčiti pravo
(ali i odrediti dužnost) da ostvaruje osobne odnose s djetetom, a roditelj
koji živi s djetetom treba imati jasnu zakonsku dužnost omogućiti i poti-
cati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s odvojenim roditeljem.
3. Krug osoba koje imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom
treba uskladiti sa zahtjevima Europske konvencije za zaštitu ljudskih pra-
va i temeljnih sloboda, uvažavajući pri tom s jedne strane činjenicu stvar-
nog postojanja zajedničkog obiteljskog života (de facto obitelj) i brige o
djetetu duže vrijeme, dok je s druge strane nužno uvažavati djetetovu
volju i dobrobit.
4. itanje preseljenja djeteta potrebno je izričito zakonski regulirati na na-

čin kojim bi se onemogućilo šikanozno ponašanje roditelja koji živi s
djetetom, s obzirom da se neograničena sloboda preseljenja u praksi če-
sto koristi upravo s ciljem onemogućavanja drugog roditelja na susrete i
druženje s djetetom,
C. Procesnopravni aspekti pravne zaštite prava na susrete i druženje

Zaključci ovoga rada u odnosu na procesna pitanja zaštite prava na održavanje
osobnih odnosa po prirodi su stvari mnogobrojniji:
1. U obiteljskopravnim pitanjima kao što su održavanje osobnih odnosa,
dualizam nadležnosti između raspravnog i ovršnog suda (ali i parničnog
i izvanparničnog suda) je neprikladan i artiicijelan. Radi učinkovitosti i
pravne sigurnosti, isti bi sudac trebao odlučivati o ostvarivanju osobnih
odnosa s djetetom, te određivati i provoditi ovrhu u odnosu na donesene
odluke. Utoliko, bez obzira je li funkcionalno riječ o odlučivanju o susre-
tima i druženjima u (izvan)parničnom ili ovršnom postupku, organiza-
cijski bi trebalo važiti načelo "jedna obitelj – jedan sudac", svugdje gdje je
to moguće praktički ostvariti.
2. Sadašnje zakonsko rješenje prema kojem sud o susretima i druženju od-
lučuje po službenoj dužnosti je teorijski zastarjelo, a praktički nepriklad-
no i u protivnosti s modernim pristupom sporazumnog odlučivanja o
održavanju osobnih odnosa. Sud treba odlučivati o ostvarivanju osobnih
odnosa s djetetom samo onda kad to roditelji zahtijevaju ili je to nužno
radi zaštite djetetove dobrobiti. U suprotnom moglo bi se raditi o nepo-
štivanju ustavnog prava roditelja da slobodno i samostalno odlučuju o
pitanjima iz područja roditeljske skrbi te o neosnovanom zadiranju u
privatnost obitelji koja je zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom mora biti detaljna i
precizna u smislu načina i točnog vremena predaje djeteta, mora sadr-
žavati upozorenje na posljedice nepoštivanja sudske odluke, te po potre-
bi određivati naloge, mjere osiguranja i jamstva, posebice kad se radi o
ostvarivanju osobnih odnosa s međunarodnim elementom.
4. Starijoj bi djeci trebalo izričito zakonski priznati pravo da samostalno,
bez zakonskog zastupnika, iniciraju sudski postupak radi zaštite prava
na ostvarivanje osobnih odnosa, što bi impliciralo i pravo na samostalno
poduzimanje drugih parničnih radnji (npr. pravo na podnošenje žalbe
protiv odluke s kojom nije zadovoljno). Preduvjeti za priznanje parnične
sposobnosti za postavljanje takvih zahtjeva trebali bi biti procjena i do-

puštenje suda ili centra za socijalnu skrb, utemeljeno na utvrđenju da je
dijete dovoljno zrelo da ocijeni vlastiti interes. Ako se djetetu odbije pri-
znati parnična sposobnost, ali se istodobno ocijeni da bi (ne)ostvarivanje
osobnih odnosa bilo u njegovom interesu, tada bi se trebalo imenovati
posebnog skrbnika koji bi u ime djeteta pokrenuo postupak ili podnio
žalbu.
5. Sud u načelu uvijek mora utvrditi volju djeteta, izravno ili posredstvom
stručne osobe. Ako iznimno volja djeteta nije utvrđena, razlozi za to
moraju se u sudskoj odluci uvjerljivo i iscrpno obrazložiti, a njihova bi
opravdanost trebala biti podložna preispitivanju povodom pravnih lije-
kova.
6. Ovrha odluka o ostvarivanju osobnih odnosa zbog svoje speciičnosti
mora biti uređena samostalno i odvojeno od odredbi Ovršnog zakona,
a također i odvojeno od normi o ovrsi koja se tiče predaje djeteta prema
Obiteljskom zakonu. Ovrha treba biti uređena u skladu s Preliminarnim
načelima o ovrsi iz 2006. koja je donijela Haška konferencija i u skladu
s Načelima o roditeljskoj skrbi Europske komisije za obiteljsko pravo iz
2007. Najbitniji je pritom zahtjev da provedba ovrhe mora biti dosljed-
na i energična kako bi se zadovoljili zahtjevi Europskog suda za ljudska
prava.
7. Nužno je uvesti učinkovit i stručno opravdan sustav alternativnog rješava-
nja svih obiteljskih sporova. Između ostaloga, medijacija radi postizanja
trajnog i praktično provedivog sporazuma o održavanju osobnih odnosa,
morala bi biti moguća u svim stadijima sudskog postupka, uključujući i
postupak ovrhe. Ne treba isključiti niti određene oblike mandatornog
sudjelovanja u postupku medijacije, a tijela koja provode druge postupke
(sud, centar za socijalnu skrb) trebala bi se, gdjegod je to prikladno, slu-
žiti tehnikama karakterističnima za mirno rješavanje sporova.
8. Radi eikasnije pravne zaštite prava na ostvarivanja osobnih odnosa s
djetetom trebalo bi po uzoru na najnovija komparativna rješenja razmo-
triti mogućnost uređivanja izvanugovorne odgovornost za štetu kojom
bi se sankcionirala nedostatna kooperativnost u donošenju i provođenju
odluka te spriječilo česte pojave otežavanja ili onemogućavanja ispunje-
nja prava na održavanje osobnih odnosa.
Navedenim bi se pitanjima u budućnosti trebalo posvetiti znatno više pozor-

nosti s ciljem daljnjeg prilagođavanja hrvatskog prava zahtjevima međunarod-
ne zajednice kao i radi pronalaženja rješenja konkretnih problema s kojima se
članovi obitelji u ovom pravnom području svakodnevno susreću. Osim prila-

godbe prava nužno bi bilo pospješiti praktične aspekte pravne zaštite prava na
ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, počevši od obvezne edukacije rodite-
lja do organizacije, selekcije i interdisciplinarne pripreme službenih osoba koje
sudjeluju u odlučivanju i provođenju odluka o ostvarivanju osobnih odnosa s
djetetom.
Nakon svega je ipak teško povjerovati da pravo samo za sebe može kreirati i
kvalitativno razvijati osobne odnose između djece i ostalih članova obitelji.
Unatoč tome se u međunarodnom pravu i komparativnim pravnim sustavima
sve više nastoji odrediti jasna pravila ponašanja svih sudionika ovog složenog
obiteljskopravnog odnosa, kao i poticati njihovu energičnu i dosljednu primje-
nu. Čini se da je takav pristup, unatoč nizu ograničenja, jedini ispravan način
na koji pravo može ako ne promijeniti onda koliko god je to moguće utjecati
na ljudsku svijest o važnosti ostvarivanja obiteljskih odnosa najprije za dijete,
a potom i za ostale članove obitelji, razvijajući istodobno njihovu svijest o nuž-
nosti poštivanja uređene pravne države.
LITERATURA 263
POPIS LITERATURE
Albano 1997
Albano, C., Binding Arbitration: a Proper Forum for Child Custody?, Jour-
nal of the American Academy of Matrimonial Lawyers, Vol. 14, 1997, str.
419-445.
Alinčić 1980
Alinčić, M. i Bakarić-Mihanović, A., Porodično pravo, Pravni fakultet u
Zagrebu, Biblioteka udžbenici i skripta, Zagreb, 1980.
Alinčić 1992
Alinčić, M., Europske konvencije o zaštiti djece i hrvatsko obiteljsko za-
konodavstvo, Žena, 50(1-3), Zagreb 1992, str. 24-41.
Alinčić 1994
Alinčić, M., Hrvatsko obiteljsko pravo u posljednjem desetljeću 20. stoljeća,
u Gavela, N., Alinčić, M., Klarić, P., Sajko, K., Tumbri, T., Stipković, Z.,
Josipović, T. i Gliha, I., Hrvatsko građanskopravno uređenje i kontinental-
noeurpski pravni krug, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1994, str. 70-87.
Alinčić 2007/1
Alinčić, M., Uvod u obiteljsko pravo, u Alinčić, M., Hrabar, D., Jakovac-
Lozić, D. i Korać Graovac, A., Obiteljsko pravo, Narodne novine d.d., Za-
greb, 2007.
Alinčić 2007/2
Alinčić, M., Bračno pravo, u Alinčić, M., Hrabar, D., Jakovac-Lozić, D. i
Korać Graovac, A., Obiteljsko pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2007.
Alinčić et al. 1991
Alinčić, M., Bakarić, A., Belajec, V. i Novak, V., Zakon o braku i porodičnim
odnosima, Narodne novine, Zagreb, 1991.
Alinčić et al. 1994
Alinčić, M., Bakarić-Abramović, A., Hlača, N. i Hrabar, D., Obiteljsko pra-
vo, Birotehnika Zagreb, 1994.
American Bar Association 2003

American Bar Association Section of Family Law Standards of Practice for
Lawyers Representing Children in Custody Cases, August 2003,
http:www.abanet.org/family/reports/standards_childcustody.pdf. (stanje
na 16.04.2008.)
Assante 2008
Assante, G., Il Giudice tutelare, Lex et Jus – Rivista giuridica periodica spe-
cializzata, www.lextjus.net.
Atwood 2005
Atwood, B. A., Representing Children: he Ongoing Search for Clear and
Workable Standards, Journal of the American Academy of Matrimonial
Lawyers, Vol. 19, 2005, str. 183-222.
Bailey-Harris et al. 1999
Bailey-Harris, R., Barron, J. i Pearce, J., From utility to rights? he pre-
sumption of contact in practice, International Journal of Law, Policy and
the Family 13, 1999, str. 111-131
Balestra 2007
Balestra, L., Brevi notazioni sulla recente legge in tema di aidamento con-
divisio,2007, http//www.corsodirittofamiglia.it/allegati/contr_balestra.pdf,
str. 1-15.
Basile 2007
Basile, M, Mediazione familiare, u Codice della famiglia (ur.) Sesta, M.,
Giufrè Eitore, S.p.A. Milano 2007, str. 2708-2715.
Bainham 2003
Bainham, A., Contact as a Right and Obligation, u Children and heir
Families. (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i Trinder, L.,Hart Pub-
lishing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 61-89.
Bainham 2005
Bainham, A., Children he Modern Law, hird Edition, Jordan Publishing
Limited, Bristol, 2005.
Beaumont/McEleavy 1999
Beaumont, P. R. i McEleavy, P. E.,he Hague Convention on International
Child Abduction, Oxford, New York: Oxford University Press, 1999.
Belajec / Hrvatin 2004
Alinčić, M., Bakarić Abramović, A., Belajec, V., Hrabar, D., Hrvatin, B., Jakovac-
Lozić, D. i Korać, A., Obiteljski zakon, Narodne novine d.d., Zagreb, 2004.
LITERATURA 265
Besadow 2000
Besadow, J.,he Efects of Globalization on Private International Law, u Be-
sadow, J. i Kono, T., Legal Aspects of Globalization, Kluwer, 2000.
Blair / Weiner 2005
Blair, D .M. i Weiner, M. H., Resolving Parental Custody Disputes – A
Comparative Exploration, 39 Fam.L.Q./2005, str. 247-266.
Boele-Woelki et al. 2007
Boele-Woelki, K., Ferrand, F., Beilfuss, C. G., Jänterä-Jareborg, M., Lowe,
N., Martiny, D. i Pintens, W., Principles of European Family Law Regarding
Parental Responsibilities, Intersentia, Antwerp-Oxford, 2007.
Boggs 2001
Boggs, D. J., Remarks on the 1980 Hague convention on the civil aspects of
international child abduction, International, Law and Politics, Vol. 33:43,
16 February 2001, str. 43-48.
Borrás 2007
Borrás, A., From Brussels II to Brussels II bis and further, u Boele-Woelki,
K. i Beilfuss, C.G., Brussels II bis: Its Impact and Application in the Mem-
ber States, Intersentia, Antwerpen-Oxford, 2007, str. 3-23.
Bordaš 2000
Bordaš, B., Porodičnopravni odnosi u međunarodnom privatnom pravu,
Forum, Novi Sad, 2000.
Brooks-Gordon 2003
Brooks-Gordon, B., Contact in Containment, u Children and heir Fami-
lies (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i Trinder, L., Hart Publish-
ing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 313-335.
Brooks-Gordon / Bainham 2004
Brooks-Gordon, B. i Bainham, A. Prisoners' Families and the Regulation of
Contact, Journal of Social Welfare and Family Law, 26(3) 2004, str. 263-280.
Bruch 1993
Bruch, C. S., International Child Abduction Cases: Experience under the 1980
Hague Convention, u Eekelaar, J. i Šarčević, P. (ur.), Parenthood in Modern
Society – Legal and Social Issues for the Twenty-irst Century, Martinus Ni-
jhof Publishers, Dordrecht/Boston/London, 1993, str. 353-371.
Bruch 2001
Bruch, C. S., Religious law, secular practices, and children's human rights
in child abduction cases under the Hague child abduction convention, In-
ternational Law and Politics, Vol. 33:49, 20 February 2001, str. 49-58.
Bruch 2002-2002
Bruch, C. S Parental Alienation Syndrome and Parental Alienation: Getting It
Wrong in Child Custody Cases, 35 Family Law Quarterly 2001-2002, str. 527-552.
Bruch 2003
Bruch, C. S., Parental Alienation Syndrome und Parental Alienation:Wie
man sich in Sorgerechtsfällen irren kann, Zeitschrit für das gesamte Fami-
lienrecht, 19/2002, str. 1304-1316.
Bruch 2004-2005
Bruch, C. S.,he Unmet Needs of Domestic Violence Victims and heir
Children in Hague Child Abduction Convention Cases, Family Law Quar-
terly, Volume 38, Number 3, Fall 2004, str. 529-545.
Bubić / Traljić 2007
Bubić, S. i Traljić, N., Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Uni-
verziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
Buel 1999-2000
Buel, S. M., Domestic Violence and the Law: An Impassioned Exploration
for Family Peace, 33 Family Law Quarterly, 1999-2000, str. 719-743.
California Fam. Code.
California Fam. Code., http://www.saccourt.com/family/custody/custody.
asp, (stanje na 22.04.2008.)
Casals 2005
Casals, M. M., Divorce Mediation in Europe: An Introductory Outline,
Electronic Journal of Comparative Law, Vol.9.2, 7/2005, str. 1-24.
Coester-Waltjen 2001
Coester-Waltjen, D., he future of the Hague child abduction convention:
he rise of domestic and international tensions – the European perspective.,
International Law and Politics, Vol. 33:59, 16 February 2001, str. 59-82.
Coombs 1999
Coombs, R .M., Child Custody and Visitation by Non-Parents Under New
Uniform Child Custody Jurisdiction and Enforcement Act: A Rerun of
Seize-and-Run, Journal of the American Academy of Matrimonial Law-
yers, Vol. 16. 1999, str. 1-82.
Cornell University Law School
Cornell University Law School, Law by source: Uniform laws, Legal In-
formation Institute, http://www.law.cornell.edu/uniform/uniform.html.
(stanje na 10.04.2008.)
LITERATURA 267
CoE 1980
Council of Europe, Explanatory Report on the European Convention on
Recognition and Enforcement of Decisions concerning Custody of Chil-
dren and on Restoration of Custody of Children, http://conventions.coe.
int/Treaty/en/Reports/html/105.htm
CoE 1980 a
Council of Europe, Summary of the treaty, http://conventions.coe.int/Trea-
ty/en/Summaries/Html/105.htm
CoE 1996
Council of Europe, http://conventions.coe.int/Treaty.
CoE 1996 a
Council of Europe, Explanatory Report, on the European Convention on
recognition and Enforcement of Decisions concerning Custody of Children
and on Restoration of Custody of Children (u daljnjem tekstu Explanatory
Report), http://conventions.coe.int/Treaty/en/Reports/html/105.htm.
CoE 2003
Council of Europe, Explanatory Report on the European Convention on
Contact concerning children 2003, http://conventions.coe.int/Treaty/en/
Reports/Html/192.htm.
Cretney et al. 2003
Cretney, S. M., Masson, J.M. i Bailey-Harris, R. B., Principles of Family Law,
Seventh edition, Sweet & Maxwell, London 2003.
Crnić 2006
Crnić, I., Neimovinska šteta, Organizator, Zagreb, 2006.
Čizmić 2006
Čizmić, J., Postupak u parnicama iz obiteljskih odnosa u pravu Federacije
Bosne i Hercegovine, Zbornik Prqavnog fakulteta u Zagrebu, 56, 2-3, str.
735-769.
De Filippis / Casaburi 2004
De Filippis, B. i Casaburi, G., Separazione e divorzio nella dottrina e nella
giurisprudenza, Casa Editrice dott. Antonio Milani, Cedam 2004.
DeHart 2001
DeHart, G. F., he relationship between the 1980 Child abduction conven-
tion and the 1969 protection convention, International law and politics,
Vol. 33:83, 16. February 2001, str. 83-101.
Dethlof 2005
Dethlof, N., Redeining the Position of Fathers in German Family Law,
he International Survey of Family Law, Jordan Publishing Limited, Bristol,
2005, str. 253-267.
Dethlof / Martiny 2004
Dethlof, N. i Martiny, D., National Report: Germany, Odgovori na pitan-
ja CEFL o roditeljskoj skrbi, http://www2.law.uu.nl/priv/cel/. (stanje na
01.03. 2007.)
Diduck / Kaganas 2004
Diduck, A. i Kaganas, F., Incomplete Citizens: Changing Images of Post-
Separation Children, he Modern Law Review Limited (2004) 67(6) MLR,
str. 959-981.
Dika 2003/1
Dika, M., Izvanparnični postupci u obiteljskim stvarima, u Alinčić, M.,
Dika, M., Hrabar, D., Jelavić, M. i Korać, A., Obiteljski zakon novine, dvo-
jbe i perspektive, Narodne novine d.d., Zagreb, 2003.
Dika 2003/2
Dika, M., Ovrha i osiguranje u obiteljskim stvarima, u Alinčić, M., Dika,
M., Hrabar, D., Jelavić, M. i Korać, A., Obiteljski zakon novine, dvojbe i
perspektive, Narodne novine d.d., Zagreb, 2003.
Dika 2007
Dika, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Narodne novine d.d., Zagreb, 2007.
Dika 2008
Dika, M., Građansko parnično pravo. Stranke, njihovi zastupnici i treći u
parničnom postupku, Narodne novine d.d., Zagreb, 2008.
Dosi 2007,
Dosi, G., Leggi collegate – Avvocato del minore, u Codice della famiglia
(ur.) Sesta, M., Giufrè Editore, S.p.A. Milano 2007, str. 2526-2553.
Douglas 2005
Douglas, G., Children and family breakdown, Conference on Children and
Society, Cardif, 2005. http://www.ccels.cf.ac.uk/archives/publications/2005/
douglas.pdf.
Douglas et al. 2000
Douglas, G., Murch, M., Scanlan, L. i Perry, A., Safeguarding Children's
Welfare in Non-Contentious Divorce: Towards a New Conception of the
Legal Process?, he Modern Law Review Limited 2000, MLR 63:2, 2000,
str. 177-196.
LITERATURA 269
Douglas et al. 2006

Douglas, G., Murch, M, Miles, C i Scanlan, L., Final Report to the Depart-
ment for Constitutional Afairs, 2006, str. 185-213.
Duncan 2001
Duncan, W., Action in support of the Hague child abduction convention:
A view from the Permanent bureau, International Law and Politics, Vol.
33:103, 16. February 2001, str. 103-123.
Duncan 2006
Duncan, W., "Transfrontier access/contact - General principles and good
practice", Prel. Doc. No 4 of October 2006, http://www.hcch.net.
Dwyer 2002
Dwyer, J. G., A Taxonomy of Children's Existing Rights in State Decision
Making About heir Relationships, Wm&Mary Bill Rts.J. Vol.11/2002, str.
845-990.
Dwyer 2006
Dwyer, J. G.,he Relationship Rights of Children, Cambridge University
Press, New York 2006.
Eekelaar 2002
Eekelaar, J., Beyond the Welfare Principle, 14 Child and Family Law Quar-
terly, 2002, str. 237-249.
Enciclopedia
Enciclopedia, Einvestimenti.com.enciclopedia, http://.einvestimenti.
com/enciclopedia/result///id/1057/tit/GIUDICE+istruttore/, (stanje na
12.02.2008)
Eisner 1950
Eisner, B., Porodično pravo, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1950.
Elrod / Spector 2001-2002
Elrod, L. D. i Spector, R. G., A Review of the Year in Family Law: State
Court React to Troxel, Family Law Quarterly, 577, 2001-2002, str. 577-615.
Elrod 2005
Elrod, L. D., Family Law and Human Rights: he United States Perspective,
International Law FORUM du droit international 7/2005, str. 167-177.
Emery 2004
Emery, R .E., he Truth about Children and Divorce, Penguin Group, USA,
New York, 2004.
Emery et al. 2001

Emery, R. E., Laumann-Billings, Waldron, L., Sbarra, D.A. and Dillon,
P., Child Custody Mediation and Litigation: Custody, Contact, and Co-
parenting 12 Years ater initial dispute resolution, Journal of Consulting
and Clinical Psychology, 69, 2001, str. 323-332.
Emery et al. 2005
Emery, R. E., Otto, R. K. i O'Donohue, W. T., A Critical Assessment of
Child Custody Evaluations, American Psychological Society, 2005, Volume
6-Number 1. str. 1-29.
Eriksson / Schiratzki 2001
Eriksson, M. K. i Schiratzki, J., Custody, Residence and Contact, Part II,
Ch.6, Sweden, u International Encyclopedia of Laws, Family and Suc-
cession Law – Suppl. 15 (October 2001), Kluwer Law International, he
Hague-London-Boston 2001.
European Commission services 2005
he European Commission, Practice Guide for application of the new Brus-
sels II Regulation, http://ec.europa.eu/justice_home/doc_centre/civil/doc/
parental_resp_ec_vdm_en.pdf.
Family Law in the Fity States 2005-2006
Family Law in the Fity States 2005-2006: Case Digests, Family Law Quar-
terly, Volume 40, Number 4, Winter 2007, str. 603-684.
Ferrando 2003
Ferrando, G., Separazione e divorzio, Giufrè Editore, Milano 2003.
Fortin 1998
Fortin, J., Children's rights and the Developing Law, Butterworths, London,
1998.
Fortin 2005
Fortin, J., Children's Rights and the Developing Law, Cambridge University
Press, Cambridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape Town, Singapore,
Sao Paolo, 2005.
Gavella 2006
Gavella, N. Povreda prava na privatnost, posebno na vlastiti lik, glas, os-
obne zapise i pisma, u Alaburić, V., Baretić, M., Crnić, I., Dika, M., Gavella,
N., Klarić, P., Miladin, P. i Nikšić, S., Odgovornost za neimovinsku štetu
zbog povrede prava osobnosti, Narodne novine, Zagreb, 2006, str. 77-137.
LITERATURA 271
Geldof 2003
Geldof, B., he Real Love that Dare Not Speak its Name, u Children and
heir Families (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i Trinder, L., Hart
Publishing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 171-201.
Gilmore 2006
Gilmore, S., Contact/Shared residence and child well-being: research evi-
dence and its implications for legal decision-making, International Journal
of Law , Policy and the Family, Vol. 20, 2006, str. 344-365.
Goldstein et al. 1979
Goldstein, J., Freud, A. i Solnit, A. J., Beyond the Best Interests of the Child,
he Free Press New York, 1979.
Gomein 2007
Gomein, D., Europska konvencija o ljudskim pravima (naslov izvornika
Short Guide to the European Convention of Human Rights) Naklada d.o.o.,
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zadar, 2007.
Gonzalez / Reichmann 2005-2006
Gonzalez, A. M. i Reichmann, L. R., Representing Children in Civil Cases
Involving Domestic Violence, 39 Family Law Quarterly, 2005-2006, str.
197-220.
Gregory 2002-2003
Gregory, J. D., Family Privacy and the Custody and Visitation Rights of
Adult Outsiders, Family Law Quarterly, 163, 2002-2003, str. 163-187.
Gregory 2006-2007
Gregory, J. D., he Detritus of Troxel, Family Law Quarterly, Volume 40,
Number 1, Spring 2006-2007, str. 133-147.
Guggenheim 2005
Guggenheim, M., What's Wrong with Children's Rights, Harvard Univer-
sity Press, Cambridge, Massachusetts and London, England 2005.
Hague Conference on Private International Law 1980
Hague Conference on Private International Law, Status table 34, http://
hcch.evision.nl/index_en.php?act=conventions.status&cid=70, (stanje na
06.06.2008.).
Hague Conference on Private International Law, Status table 34, http://
hcch.e-vision.nl/index_en.php?act=conventions.status&cid=70 (stanje na
06.06.2008.)
Hague Conference on Private International Law 1996 a

Outline of the Hague Convention of 1996 on the International Protection
of Children, http://www.hcch.net.
Hague Conference on Private International Law, Report and Conclu-
sions of the Special Commission Concerning the Hague Convention of
25 October 1980 on the civil Aspects of International Child Abduction
35 (2003), http.
Hague Conference on Private International Law, Conclusions and rec-
ommendations of the Fifth meeting of the Special Commission to re-
view the operation of the Hague Convention of 25 October 1980 on
the Civil Aspects of International Child Abduction and the practical
implementation of the Hague Convention of 19 October 1996 on ju-
risdiction, applicable law, recognition, enforcement and co-operation
in respect of parental responsibility and measures for the protection
of children (30 October – 9 November 2006), www://www.hcch.net.
(stanje na 08.06.2008.)
Hamilton 2006
Hamilton, C., England & Wales, u Family Law in Europe, (ur.) Hamilton, C.
i Perry, A., Tottel Publishing Ltd, West Sussex 2006.
Hannemann / Kunkel 2004
Hannemann, A. i Kunkel, P.-C., Der Verfahrenspleger – das, unbekannte
Wesen, Zeitschrit für das gesamte Familienrecht, 23/2004, str. 1833-1857.
Henrich 2000
Henrich, D.,he Reform of German Child and Parent Law on the Back-
ground of European Legal Development, European Journal of Law Reform,
Vol. 2, No.1/2000, str. 11-26.
Herring 1999
Herring, J., he Human Rights Act and the Welfare Principle in Family
Law – Conlicting or Complementary?, 11 Child and Family Law Quar-
terly, 1999, str. 223-235.
Howe / McIsaac 2008
Howe, W. J. i McIsaac, H., Finding the Balance: Ethical Challenges and Best
Practices fro Lawyers Representing Parents when the Interests of Children
are at Stake, Family Court Review, Vol. 46 No. 1, January 2008, str. 78-91.
LITERATURA 273
Höfelmann 2004
Höfelmann, E., Das neue Gesetz zur Ändetung der Vorschriten über die
Anfechtung der Vaterschat und das Umgangsrecht von Bezugspersonen
des Kindes, Zeitschrit für das gesamte Familienrecht, 10/2004, str. 745-
751.
Hönig 2004
Hönig, F., Das Umgangsrecht im Spannungsfeld zwischen Eltern – und
Kindesrechten unter besonderer Berücksichtigung der verfassungsrechtli-
chen Problematik, Verlag Dr. Kovač,Hamburg, 2004.
Hrabar 1989
Hrabar, D., Porodično pravna zaštita djece državljana SFRJ odvedene u in-
ozemstvo protivno odluci suda o njihovu čuvanju i odgoju, Zbornik prav-
nog fakulteta u Zagrebu, godina 39, broj 1, 1989, str. 45-51.
Hrabar 1991
Hrabar, D., Prava djece u porodičnim odnosima, doktorska disertacija,
Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 1991.
Hrabar 1996
Hrabar, D., Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava – nov prilog
promicanju dječjih prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vol. 46, br.
4, 1996., str. 391-403.
Hrabar 1999
Hrabar, D. u Alinčić, M., Abramović Bakarić, A., Belajec, V., Hrabar, D.
i Korać, A., Roditeljska skrb, Komentar Obiteljskog zakona, Narodne no-
vine, Zagreb, 1999. str. 56-89
Hrabar 2001
Hrabar, D., Roditeljska skrb, u Alinčić, M., Abramović Bakarić, A., Belajec,
V., Hrabar, D. i Korać, A., Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2001.
Hrabar 2002/1
Hrabar, D., Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava – nov prilog
promicanju dječjih prava u Europsko privatno pravo, (ur.) Gavella, N.,
Alinčić, M., Hrabar D., Gliha, I., Josipović, T., Korać, A., Baretić, M. i Nikić,
S., Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2002, str. 329-340.
Hrabar 2002/2
Hrabar, D., Zastupanje djece i postupovna prava djeteta pred sudskim i
upravnim tijelima u obiteljskopravnim stvarima, Hrvatska pravna revija,
2/2002, 10, str. 46-53.
Hrabar 2004
Hrabar, D. u Alinčić, M., Bakarić Abramović, A., Belajec, V., Hrabar, D.,
Hrvatin, B., Jakovac-Lozić, D. i Korać, A., Obiteljski zakon, Narodne no-
vine d.d., Zagreb, 2004.
Hrabar 2005
Hrabar, D., Pravo djeteta na obiteljski život, Dijete i društvo, 7/2005, br. 2,
str. 382-396.
Hrabar 2007
Hrabar, D., Obiteljskopravni odnosi roditelja i djece u Alinčić, M., Hrabar,
D., Jakovac-Lozić, D. i Korać, A., Obiteljsko pravo, Narodne novine d.d.,
Zagreb 2007.
Hunt / Roberts 2005
Hunt, J. i Roberts, C., Intervening in litigated contact: ideas from other ju-
risdictions, Family Policy Brieing, September 2005, University of Oxford,
2005, http://barnett.apsoc.ox.ac.uk. (stanje na 13.03.2008.).
Hunter 2007
Hunter, R., Close encounters of a judicial kind: 'hearing' children's 'voices'
in family law proceedings, Child and Family Law Quarterly, Vol 19, No 3,
2007, str. 283-304.
International law association New Delhi Conference 2002
International law association New Delhi Conference, Committee on In-
ternational Family Law, Report on Transfrontier Contact with Children,
C:ILADocs/Conferences/Delhi2002/ Pre conference Committee Reports/
Family Law for pdf.DOC.,
Jakovac-Lozić 1997
Jakovac-Lozić, D., Haška konvencija o nadležnosti, primjeni prihvaćanju
i izvršenju (odluka), te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i
mjere dječje zaštite kao još jedan prilog na putu zaštite prava djeteta, Pravni
vjesnik 13/1997, br. 3-4, str. 170-178.
Jakovac-Lozić 2005
Jakovac-Lozić, D., Susreti i druženje djeteta s odvojenim roditeljem u pre-
sudama Europskog suda za ljudska prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Za-
grebu, 55/2005, br. 3-4, str. 870-925.
Jakovac-Lozić 2006
Jakovac-Lozić, D., Europsko obiteljsko pravo – šanse i perspektive, Hrvat-
ska pravna revija, 1/2006, br. 6, str. 46-54.
LITERATURA 275
Jakovac-Lozić / Čizmić 2002/1

Jakovac-Lozić, D. i Čizmić, J., Poredbeni prizkaz postupka u parnicama iz
obiteljskih odnos u pravu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hr-
vatske, Hrvatska pravna Revija, 11/2002, str. 54-67.
Jakovac-Lozić / Čizmić 2002/2
Jakovac-Lozić, D. i Čizmić, J., Poredbeni prizkaz postupka u parnicama iz
obiteljskih odnos u pravu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hr-
vatske, Hrvatska pravna Revija, 12/2002, str. 75-87.
Jakovac-Lozić / Klarin 1997
Jakovac-Lozić, D. i Klarin, A., Međunarodne otmice djece od strane roditel-
ja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/1997, br. 1-2 (45-46),
str. 73-96.
Jänterä-Jareborg 2003
Jänterä-Jareborg, M., Uniication of international family law in Europe – a
critical perspective, u Boele-Woelki, K., Perspectives for the uniication an
Harmonisation of Family Law in Europe, Intersentia, Entwerp – Oxford.
New York, 2003, str. 194-214.
Jäntera-Järeborg 2005
Jäntera-Järeborg, M., he Europeanisation of Family Law, http://www.
law.kuleuven.be/fvr/Europeanisation%20of%20family%20law%20case-
book%202nd%20ed.pdf. (stanje na 06.03.2007.)
Jänterä-Jareborg et al. 2004
Jänterä-Jareborg, M., Singer, A. i Sörgerd, C., National Report:Sweden,
Odgovori na pitanja CEFL o roditeljskoj skrbi, http://www2.law.uu.nl/priv/
cel/.
Johnston 2004-2005
Johnston, R. J., Children of Divorce Who Reject a Parent and Refuse Visi-
tation: Recent Research and Social Policy Implications for the Alienated
Child, 38 Family Law Quarterly 2004-2005, str. 757-775.
Kaganas / Diduck 2004
Kaganas, F. i Diduck, A., Incomplete Citizens: Changing Images of Post-
separation Children, he Modern Law Review Limited, 67(6) MLR, 2004,
str. 959-981.
Kaganas 2007
Kaganas, F., Grandparents' rights and grandparents' campaigns, Child and
Family Quarterly, Vol 19, No 1, 2007, str. 17-42.
Kemp et al. 2005

Kemp, V., Pleasence, P. i Balmer, N.J., Incentivising disputes: he Role of
Public Funding in Private law Children Cases, Journal of Social Welfare
and Family Law, Vol. 27, No. 2, June 2005, str. 125-141.
Kessler et al. 1997
Kessler, J., Koritzinsky, A. i Schlissel, S. W., Why Arbitrate Family Matters?,
Journal of the American Academy of Matrimonial Lawyers, Vol. 14, 1997,
str. 333-350.
Kilkelly 2003
Kilkelly, U., Annual Review of International Family Law, u A., Bainham
(ur.), he International Survey of Family Law 2003 Edition, Jordan Publish-
ing Limited, Bristol, 2003.
Kilkelly 2005
Kilkelly, U., Annual Review of International Family Law u Bainham, A.,
he International Survey of Family Law, 2005 Edition, Jordan Publishing
Limited, Bristol, 2005, str. 1-23.
Kilkelly 2006
Kilkelly, U., Annual Review of International Family Law u Bainham, A.
(ur.), he International Survey of Family Law, 2006 Edition, Jordan Pub-
lishing Limited, Bristol, 2006, str. 1-27.
Kilkelly 2007
Kilkelly, U., Annual Review of International Family Law, u Atkin, B. (ur.),
he Interntional Survey of Family Law, 2007 Edition, Jordan Publishing
Limited, Bristol 2007, str. 2-22.
King 2000
King, M., Future Uncertainty as a Challenge to Law's Programmes: he Di-
lemma of Parental Disputes, he Modern Law Review Limited (MLR 63:4,
July), Blackwell Publishers, Oxford 2000, str. 523-543.
King 2007
King, M., he Right Decision for the Child, he Modern Law Review Lim-
ited, 70 (5) MLR, Blackwell Publishers, Oxford 2007, str. 857-871.
Kisthardt 2005
Kisthardt, M. K., he AAML Model for Parenting Plan, Journal of the
American Academy of Matrimonial Lawyers, Vol. 19, 2005, str. 223-236.
LITERATURA 277
Korać 2002
Korać, A., Sadržaj i doseg prava na poštovanje obiteljskog života u hr-
vatskom pravnom sustavu u Europsko privatno pravo, (ur.) Gavella, N.,
Alinčić, M., Hrabar D., Gliha, I., Josipović, T., Korać, A., Baretić, M. i Nikić,
S., Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2002, str. 249-289.
Korać 2003
Korać, A., Posebnosti parničnih postupaka uređenih Obiteljskim zakonom,
Hrvatska pravna revija, 1/2003, str. 20-32.
Korać 2005
Korać, A., Obiteljsko posredovanje – prilog alternativnom rješavanju
obiteljskih sporova, Hrvatska pravna revija, 5/2005, br. 2, str. 73-84.
Kostka 2004
Kostka, K., Die Begleitforschung zur Kindschatsrechsreform. Zeitschrit
für das gesamte Familienrecht, 24/ 2004, str. 1924-1936.
Lagarde 1998
Lagarde, P., Explanatory Report on Convention on jurisdiction, applicable
law, recognition, enforcement and co-operation in respect of parental re-
sponsibility and measures for the protection of children, http://www.hcch.
net.
Laing 2006
Laing, K., Doing the right thing: cohabiting parents, separation and child
contact, International Journal of Law, Policy and the Family 20, May 2006,
str. 169-180.
Levy 2006
Levy, R. J., Custody Law and the ALI's PRINCIPLES, u Reconceiving the
Family, Critique on the American Law Institute's Principle of the Law of
Family Dissolution, (ur. Wilson, R.F.) Cambridge University Press, Cam-
bridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape Town, Singapore, Sao Paolo,
2006, str. 67-90.
Lowe 2003
Lowe, N., he Growing Inluence of the EU on Family Law, Current Legal
Problems 2003, str. 339-480.
Lowe 2004
Lowe, N., National Report: England i Wales, Odgovori na pitanja CEFL o
roditeljskoj skrbi, http://www2.law.uu.nl/priv/cel/.
Lowe 2004/1
Lowe, N., Negotiating the Revised Brussels II Regulation, International
Family Law, November 2004, str. 205-217.
Lowe 2005
Lowe, N., National Report: England and Wales, u European Family Law in
Action, Volume III: Parental Responsibilities, (ur.) Boele-Woelki, Braat, B.
i Curry-Sumner, I., Intersentia, Antwerp-Oxford, 2005.
Lowe 2005-2006
Lowe, N., he Allocation of Parental Rights and Responsibilities – he Po-
sition in England and Wales, HeinOnline – 39 Fam.L.Q. 2005-2006, str.
267-299.
Lowe / Douglas 2007
Lowe, N. i Douglas, G., Bromley's Family Law, Tenth edition, Oxford Uni-
versity Press, 2007.
Lowe et al. 2004
Lowe, N., Everall, M. i Nicholls, M., International Movement of Children,
Jordan Publishing Limited, Bristol 2004.
Lowe et al. 2006
Lowe, N., Patterson, S. i Horosova, K., Doc. No 1 of October 2006, "En-
forcement of Orders Made Under the 1980 Convention – An Empirical
Study", http://www.hcch.net.
Luhman 1988
Luhman, N., he hird Question: the Creative Use of Paradox in Law and
Legal History (1988) 15, Journal of Law and Society153, str. 153-154.
Maclean / Mueller-Johnson 2003
Maclean, M. i Mueller-Johnson, K., Supporting Cross-Household Parent-
ing, u Children and heir Families (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards,
M. i Trinder, L., Hart Publishing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 117-
133.
Maganić 2008
Maganić, A., Opće institucije izvanparničnog procesnog prava (Kompara-
tivna analiza hrvatskog, austrijskog i njemačkog izvanparničnog proces-
nog prava), Doktorska disertacija, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb, 2008.
LITERATURA 279
Majstorović 2003
Majstorović, I., Propisi europske unije koji se odnose na obiteljsko pravo,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 53/2003, br. 3-4, str. 759-782.
Majstorović 2007
Majstorović, I., Posredovanje prije razvoda braka: hrvatsko pravo i europ-
ska rješenja, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 57/2007, br. 2, str. 405-
456.
Martinez 2002-2003
Martinez, S.,he Misinterpretation of Troxel v. Granville: Construing the
New Standard for hird-Party Visitation, Family Law Quarterly, 487, 2002-
2003, str. 487-499.
Masson 2005
Masson, J., What is role of law, lawyers and the courts in post separation
parenting?, 2005, http://www.iccd2006.com/.
McEleavy 1999
McEleavy, P.,he Hague Convention on International Child Abduction,
Oxford, New York, Oxford University Press, 1999.
McEleavy 2002
McEleavy, P., he Brussels II regulation: how the European community has
moved into family law, International Comparative Law Quarterly, Vol. 51,
October 2002, str. 883-909.
McEleavy 2005
McEleavy, P., Free movement of Persons and Cross Border Relationship, u
International FORUM du droit international, 7/2005, str. 153-158.
McGlynn 2003
McGlynn, C., Challenging the European Harmonisation of Family Law, u
Boele-Woelki, K., Perspectives for the uniication and harmonisation of
family law in Europe, Intersentia, Entwerp – Oxford.New York, 2003, str.
219-237.
McGlynn 2006
McGlynn, C., Families and the European Union, Cambridge University
Press, New York, 2006.
Meyer 2006
Meyer, D. D., Partners, Care Givers, and the Constitutional Substance of
Parenthood, u Reconceiving the Family (ur.) Wilson, R.F., Cambridge Uni-
versity Press, Cambridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape Town, Sin-
gapore, Sao Paulo, 2006, str. 47-67.
Milas 2005
Milas, I., Obiteljskopravni status osoba lišenih poslovne sposobnosti, Prav-
ni fakultet u Zagrebu, 2005.
Miles / Lindley 2003
Miles, J. i Lindley, B., Contact for Children Subjest to State Intervention, u
Children and heir Families, (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i
Trinder, L., Hart Publishing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 223-253.
Ministry of Justice, Sweden 2006
Ministry of Justice, Sweden, New rules for the custody of children, Septem-
ber 2006, http://www.sweden.gov.se/content/1/c6/06/87/31/f36b184c.pdf.
(stanje na 14.02.2008.).
Motzer 2003
Motzer, S., Gesetzgebung und Rechtsprechung zur elterlichen Sorge und
zum Umgangsrecht seit dem Jahr 2001, Zeitschrit für das gesamte Fami-
lienrecht, 12/2003, str. 793-803.
Murphy 2005
Murphy, J., International Dimension in Family Law, Manchester University
Press, Manchester, 2005.
Musić 2005
Musić, L., Udomiteljstvo djece u nekim odlukama Europskog suda za ljud-
ska prava, Dijete i društvo, Zagreb, 7/2005, br. 2, str. 369-381.
Newell
Newell, P., International Justice for Children – Children's use of interna-
tional and regional human rights complaint/communications mecha-
nisms, Building a Europe for and with children, he Council of Europe
programme,http://www.coe.int/t/transversalprojects/children%5CSource
%5CJusticePeterNewellBackground_en.doc.
Oelkers 2004
Oelkers, H., Sorge – und Umgangsrecht in der Praxis, Deutscher Anwalt
Verlag, Bonn, 2004.
Patti et al. 2004
Patti, S., Rossi Carleo, L. i Bellisario, E., National Report Italy, Odgovori na
pitanja CEFL o roditeljskoj skrbi, http://www2.law.uu.nl/priv/cel/.
LITERATURA 281
Patti 2000
Patti, S., Diritto privato e codiicazioni Europee, Giufrè Editore, Milano
2000.
Pawlowski 2007
Pawlowski, R., Alternative dispute resolution for Hague convention child
custody disputes, Family Court Review, Vol. 45, No.2. April 2007, str. 302-
321.
Pèrez-Vera 1981
Pèrez-Vera, E., Explanatory Report on the 1980 Hague Child Abduction
Convention,1981,http://www.hch.net/index_en.php?act=publications.
listin&sub=2.
Probert 2003
Probert, R., Cretney's Family Law, 5th Edition, homson Sweet&Maxwell,
London, 2003.
Prokop 1969
Prokop, A., Komentar Osnovnom zakonu o braku, Školska knjiga, Zagreb
1969.
Prokop 1972
Prokop, A., Porodično pravo Odnosi roditelja i djece, Školska knjiga Za-
greb, 1972.
Pryor 2003
Pryor, J., Children's Contact with Relatives, u Children and heir Families.
(ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i Trinder, L., Hart Publishing,
Oxford Portland Oregon, 2003, str. 47-61.
Radaković 2006
Radaković, L., Europski sud za ljudska prava: Karadžić protiv Hrvatske
(35030/04), Pravnik, Vol. 40, No. 82, 15.05.2006.
Radwański 2006
Radwański, Z., Green paper, An Optimal Vision of the Civile Code of Re-
public of Poland, Civil Law Codiication Commission, Ministry of Justice,
Warsaw, 2006, http://www.ejcl.org/112/greenbookinal-2.pdf.
Ramser 2005
Ramser, C., he impact of subsequently changed facts on the ewequatur
procedure under Brussels II bis, u Boele-Woelki, K., Common Core and
Better Law in European Family Law, Intersentia, Antwerp-Oxfore, 2005,
str. 361-370.
Raitt 2007
Raitt, F. E., Hearing children in family law proceedings: can judges make a
diference?, Child and Family Law Quarterly, Vol19, No 2, 2007, str. 204-
225.
Reddaway / Keating 1997
Reddaway, J. i Keating, H., Child abduction: would protecting vulnerable
children drive a coach and four through the principle of the Hague Con-
vention?, he International Journal of Children's Rights, 5:1997, str. 77-96.
Regeringskansliet, Sweden 2006
Regeringskansliet, Family law Sweden, Information on the rules, http://
www.sweden.gov.se/content/1/c6/07/96/97/42c339cc.pdf. str. 36-37. (stan-
je na 15.02.2008.).
Ricci 2007
Ricci, G.F., Della separazione personale dei coniugi, u Codice della famiglia
(ur.) Sesta, M., Giufrè Editore, S.p.A. Milano 2007, str. 2088-2116.
Riggs 2005
Riggs, S. A., Is the Approximation Rule in the Child's Best Interests? A Cri-
tique from the Perspective of Attachment heory, Family Court Review,
Vol. 43, No. 3, July 2005, str. 481-493.
Ross 2006
Ross, C. J., Choosing a text for the family law curriculum of the twenty-irst
century, Family Court Review, Vol. 44, No. 4, October 2006, str. 584-589.
Rušnov / Posilović 1908
Rušnov, A. i Posilović, S., Tumač obćem austrijskom gradjanskom zakoniku,
L. Hartman, Zagreb, 1908.
Ryrsted / Mattsson 2007
Ryrsted, E. i Mattsson, T., Children's rights to representation: a comparison
between Sweden and England, International Journal of Law, Policy and the
Family, Oxford University Press 2007, str. 1-13.
Sajko 2005
Sajko, K., Međunarodno privatno pravo, Narodne novine d.d., Zagreb,
2005.
Sajko et al. 2001
Sajko, K., Sikirić, H., Bouček, V., Babić, D. i Tepeš, N., Izvori hrvatskog i
europskog međunarodnog privatnog prava, Informator, Zagreb 2001.
LITERATURA 283
Saldeen 1990-1991
Saldeen, Å., Sweden: Changes in the Code on Marriage and Plans for Re-
form in the Areas of Adoption, Child custody and Fetal Diagnostics, Jour-
nal of Family Law, HeinOnline, 29 J.Fam.L. 432, 1990-1991, str. 431-439.
Saldeen 2001
Saldeen, Å., Joint custody, special representative for children and cohab-
itees' property, he International Survey of Family Law, ed. Bainham, A.,
Jordan Publishing Limited, Bristol 2001, str. 405-411.
Saldeen 2006
Saldeen, Å., Sweden, u Family Law in Europe, ur. Hamilton, C. i Perry, A.,
Tottel Publishing Ltd, West Sussex, 2006.
Savolainen 1997
Savolainen, M., he Hague Convention on Child Abduction of 1980 and Its
Implementation in Finland, Nordic Journal of International Law, 66:1997,
str. 101-166.
Schepard 2004
Schepard, A. I., Children, Courts and Custody, Interdisciplinary Models for
Divorcing Families, Cambridge University Press, Cambridge, 2004.
Schepard 2001-2002
Schepard, A. I., An Introduction to the Model Standards of Practice for
Family and Divorce Mediation, 35, Family Law Quarter 1, 2001-2002, str.
1-25.
Schulz 2006
Schulz, A., Enforcement of orders made under he 1980 Convention – To-
wards principles of good practice – Prel. Doc. No. 7 of October 2006, http://
www.hcch.net.
Schuz 1995
Schuz, R., he Hague child abduction convention: Family and private in-
ternational law, International and Comparative Law Quarterly, Vol. 44, Oc-
tober 1995, str. 771-802.
Shuz 2008
Shuz, R., Protection versus autonomy: the child abduction experience, u
Ronen, Y. i Greenbaum, C.W. (ur.), he Cases for the Child: Towards a New
Agenda, Intersentia, Antwerp-Oxford-Portland, 2008, str. 269-307.
Schwab 2002
Schwab, D., Gemeinsame elterliche Verantwortung – ein Schuldverhältnis?,
Zeitschrit für das gesamte Familienrecht, 19/2002, str. 1297-1304.
Schwab 2003
Schwab, D., Familienrecht, 12. Aulage, Verlag C.H.Bech, München, 2003.
Schwenzer 2003
Schwenzer, I., Methodological Aspects of Harmonisation of Family Law, u
Perspectives for the Uniication and Harmonisation of Family Law in Eu-
rope, (ur.) Boele Woelki, K., Intersentia, Antwerp-Oxford-New York 2003,
str. 143-158.
Schwenzer / Aeschlimann 2005
Schwenzer, I. i Aeschlimann, S., Towards a New Academic Discipline of
Family Science, International Law FORUM du droit international, 7:2005,
str. 178-185.
Sesta 2005
Sesta, M., Diritto di famiglia, Cedam, Milano, 2005.
Sesta 2006
Sesta, M., Le nuove norme sull' aidamento condivisio: proili sostanziali,
Famiglia e Diritto, 2006, str. 1-24.
i na http://www.corsodirittofamiglia.it/allegati/contr_sesta.pdf.(stanje na
09.03.2008.)
Sesta 2007
Sesta, M., Codice della famiglia, Giufrè Editore, S.p.A. Milano 2007.
Shets 2002-2003
Shets, K. S., Virtual Visitation: he Next Generation of Options for Parent-
Child Communication, 36 Family Law Quarterly, 2002-2003, str. 303-327.
Sikirić 2005
Sikirić, H., Uredba (EZ) br. 2201/2003 i hrvatsko međunarodno procesno
pravo, Zbornik prispevkov, Evropski sodni prostor, Pravni fakulteti Uni-
verze v Mariboru, Maribor, avgust 2005, str. 21-31.
Smith 2005
Smith, C., Trust v Law: Promoting and Safeguarding Post-Adoption Con-
tact, Journal of Social Welfare and Family Law, Vol.27, No. 3-4,December
2005, str. 315-332.
LITERATURA 285
Smith 2003
Smith, D., Making Contact Work in International Cases, u Children and
heir Families (ur.) Bainham, A., Lindley, B, Richards, M. i Trinder, L., Hart
Publishing, Oxford Portland Oregon, 2003, str. 335-365.
Smith 2008
Smith, L., Recent Developments in Child Law, u Boele-Woelki, K. i Sve-
drup, T. (ur), European Challenges in Contemporary Family Law, Intersen-
tia, Antwerp-Oxford-Portland, 2008, str. 53-62.
Socialstyrelsen (Stocholm)
Socialstyrelsen, Stocholm, Getting divorced when you have children,
hhtp://www.sos.se/fulltext/000-008/0000-008.htm. (stanje na14.02.2008.)
Soler / O'Hearn 1981-1982
Soler, M. i O'Hearn, B., Legal Rights of Children in the United States of
America, Columbia Human Rights Law Review, 1981-1982, str. 675-743.
Söpper 2002
Söpper, S.,Handy und Umgangsrecht, Zeitschrit für das gesamte Familien-
recht, 2/2002, str. 73-76.
Stalford 2003
Stalford, H., Brussels II and beyond: a better deal for children in the Euro-
pean union?, u Boele-Woelki, K., Perspectives for the uniication an Har-
monisation of Family Law in Europe, Intersentia, Entwerp – Oxford.New
York, 2003, str. 471-487.
Stalford 2007
Stalford, H., EU family law: A human rights perspective u Meeusen, J., Per-
tegás, G., Straetmans, G. i Swennen, F. (ur.), International Family Law for
the European Union, Intersentia, Antwerpen-oxford, 2007, str. 101-127.
Statistics Sweden
Statistics Sweden (n.d.), Living conditions survey (ULF), http:77www.scb.
se/templates/Product_12187.asp. (stanje na 12.10.2007.)
Straus 1995-1996
Straus, R. B., Supervised Visitation and Family Violence, 29 Family Law
Quarterly, 1995-1996, str. 229252.
Stötzel / Fegert 2006
Stötzel, M. i Fegert, J. M.,he representation of the legal interests of chil-
dren and adolescents in Germany: a study of the children's guardian from a
child's perspective, International Journal of Law, Policy and the Family 20,
Oxford University Press, 2006, str. 201-224.
Steegh 2004-2005
Steegh, N. V., he Uninished Business of Modern Court Reform: Relec-
tions on Children, Courts, and Custody by Andrew I.Schepard, Family Law
Quarterly 449, 2004-2005, str. 449-473.
Sverne 1993
Sverne, T., Children's Rights in Scandinavia in a legal and historical per-
spective, Family and conciliation courts review, Vol. 31 No. 3, July 1993,
Sage Publication, Inc. 1993, str. 299-312.
Tisdall et al. 2004
Tisdall, E. K. M., Bray, R., Marshal, K. i Cleland, A., Children's Participa-
tion in Family Law Proceedings: A Step Too Far or a Step Too Small?, Jour-
nal of Social Welfare and Family Law, 26(1) 2004, str. 17-33.
Trinder et al. 2002
Trinder, L., Beek, M. i Connolly, J., Making contact – How parents and
children negotiate and experience contact ater divorce, York Publishing
Services Ltd, York, 2002, www.jrf.org.uk, (stanje na 12.10.2007.)
Triva / Dika 2004
Triva, S. i Dika, M., Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine
d.d., Zagreb, 2004.
Uzelac 2004
Uzelac, A., Mirenje kao alternativa suđenju, u Uzelac, A., Gotovac, V.,
Blažević, B., Šimac, S., Sever, K., Grba, K. i Tuškan, B., Mirenje u građanskim,
trgovačkim i radnim sporovima, TIM press d.o.o., Zagreb, 2004, str. 15-33.
Van Bueren 1997
Van Bueren, G., Annual Review of International Family Law, u Bainham, A.
(ur.), he International Survey of Family Law Martinus Nijhof Publishers,
he Hague/Boston/London,1997, str. 1-11.
Vigers 2006
Vigers, S., Note on the development of mediation, conciliation and similar
means to facilitate agreed solutions in transfrontier family disputes con-
cerning children especially in the context of the Hague convention of 1980,
Prel. Doc. No 5 of October 2006, http://www.hcch.net.
Visković 2001
Visković, N.,Teorija države i prava, Birotehnika CDO Zagreb, 2001.
LITERATURA 287
Vlaardingerbroek 1997
Vlaardingerbroek, P., (In)equality in Netherlands Family Law, he Inlu-
ence of Human Rights Conventions on Family Law, u Verschraegen, B.
(ur.), Gleichheit im Familienrecht, Beitrage zum europaschen Familien-
recht, Bielefeled: Gieseking, 1997, str. 153-175.
Vlaardingerbroek 2006
Vlaardingerbroek, P., Changing Parenthood ater Divorce, u Erauw, J.,
Tomljenović, V. i Volken, P., Liber Memorialis Petar Šarčević, Universalism,
Tradition and the Individual, Sellier, European Law Publishers, München,
2006, str. 345-371.
Wallbank 2007
Wallbank, J, Getting tough on mothers: regulating contact and residence,
Feminist Legal Studies, 2007, str. 189-222.
Walter 2004
Walter, M .C.,Toward the Recognition and Enforcement of Decisions Con-
cerning Transnational Parent – Child Contact, New York University Law
Review, Vol. 79, December 2004, str. 2381-2416.
Wardle / Nolan 1998
Wardle, L. D. i Nolan, L. C.,United States of America: Family and Succes-
sion Law – Suppl. 6 (August 1998), Kluwer Law International, he Hague
– London-Boston, 1998.
Wilson 2006
Wilson, R. F., Reconceiving the Family, Critique on the American Law In-
stitute's Principle of the Law of Family Dissolution, Cambridge University
Press, Cambridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape Town, Singapore,
Sao Paolo, 2006.
Wilson 2006
Wilson, R. F., Undeserved Trust: Relections on the ALI's Treatment of De
Facto Parents, u Reconceiving the Family (ur.) Wilson, R.F., Cambridge
University Press, Cambridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape Town,
Singapore, Sao Paulo, 2006, str. 90-121.
Woodhouse 1999-2000
Woodhouse, B. B., Child Custody in the Age of Children's Rights: he
Search for a Just and Workable Standard, 33 Family Law Quarterly, 1999-
2000., str. 815-832.
Woodhouse 2002-2003
Woodhouse, B. B., Talking about Children's Rights in Judicial Custody and
Visitation Decision-Making, 36 Family Law Quarterly, 2002-2003, str. 105-
133.
Wright 2007
Wright, K., he role of solicitors in divorce: a note of caution., Child and
Family Law Quarterly, Vol 19, No 4, 2007, str. 481-496.
Younger 2002-2003
Younger, J. T., Post - Divorce Visitation for Infants and Young Children –
he Myths and the Psycho local Unknowns, 36 Family Law Quarterly, 2002-
2003, str. 195-210. Zakonska presumpcija o susretima i druženju djece 60
STVARNO KAZALO 289
STVARNO KAZALO*
A Američko udruženje odvjetnika 81,

91
ABA Standardi 81, 92
Anwalt des Kindes 31
Access to children 17, 145
Advance recognition 164 B
Alternativni načini rješavanja spora Besplatna pravna pomoć 77, 123,
35, 46, 58, 76, 99, 227 127, 143
arbitraža 100, 227
edukacija u sudskom postupku Best interests test 82
100 BGB 24, 26, 27, 28, 29, 32, 35
evaluacija neutralnog stručnjaka
100 Bračni sporovi 186
kombinacija savjetovanja, medija- Brak 26, 36, 211, 227
cije i arbitraže 100 sklapanje braka 172, 217
kooperativni razgovor 58 poništenje braka 41, 43, 214
medijacija 35, 101, 109
mirenje 46, 76, 77, 109, 227, 253
postupak posredovanja 36, 227, C
228 CC 38, 39, 45, 47
pregovaranje 100, 167
sporazum o lojalnoj kolaboraciji Centar za socijalnu skrb 37, 45, 55,
78, 110 68, 203, 207, 210, 213, 214, 219,
220, 221, 222, 223, 225, 226, 235,
Američka akademija obiteljskih 238, 260
odvjetnika 81, 91
Children and Family Court Advisory
Američki institut za pravo 81 and Support Service 67
načela razvoda ili prestanka izva-
Clausula rebus sic stantibus 107
nbračne zajednice 81
Američko pravo 79 Committee on the Rights of the Child
118
*
Stvarno kazalo je izradio Marko Andrijanić, student V. godine Pravnog fakulteta u Osijeku
Common law sustav 24 položaj djeteta u sudskom postup-

ku 30
Conctact concerning children 17
potpuno odvajanje od obiteljskih
Contact centres 63 korijena 135
povratak djeteta 62, 149, 155, 157,
Counseling 169
158, 159, 160, 163, 165, 168, 169
CPC 38, 45, 46, 47 pravo izravnog sudjelovanja u
postupku 125
D pravo na aktivno sudjelovanje 139
pravo na informaciju, savjetovanje
De facto obiteljski odnosi 146 i izražavanje vlastite volje 148
Dijete 15, 16, 17, 24, 25, 26, 27, 28, pravo na izražavanje vlastitog mi-
29, 30, 31, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 41, šljenja 43, 52, 116
43, 45, 48, 49, 51, 52, 54, 56, 57, 58, pravo na osobnu i neposrednu
60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, vezu s roditeljima 50
70, 71, 73, 74, 75, 81, 82, 83, 84, 85, pravo na samostalno pokretanje
86, 87, 211, 212, 214, 215, 216, 217, sudskog postupka 67
218, 219, 220, 221, 222, 223, 224, pravo na saznanje vlastitog porije-
225, 226, 230, 231, 233, 235, 236, kla 134
237, 240, 241, 245, 246, 247, 248, pravo na vlastitog odvjetnika 90
251, 252, 257, 258, 260, 261 pravo na vlastitog zastupnika 43, 106
dob i zrelost 30, 125, 142, 188, pravo samostalnog izjavljivanja
247, 252 pravnih lijekova 31
dobrobit i interes djeteta 42, 158, preseljenje 48, 164, 237, 240, 241,
196 252, 258, 259
dužnost suda da ispita volju djeteta procesna prava djeteta 139, 148
107 procesni položaj djeteta 215, 216,
intelligent preference 93 221, 251
interes i dobrobit djeteta 35 procesni položaj i zastupanje 30,
isključivo pravo djeteta 61, 118, 43, 52, 67, 89, 215
209 sposobnost razumijevanja 140
izvanbračno rođena djeca 201 stranačka sposobnost 215
odbijajući stav djeteta 30, 35, 127 svjedok nasilja 65
odbijanje kontakta s roditeljem 99, teorija o sindromu otuđenog dje-
137 teta 98
osobna i imovinska prava 30, 41 zaštita djetetovog autonomnog
osobno saslušavanje dijeteta 30 interesa 31
parnična sposobnost 31, 217, 218, Dirrito di visita 17, 38
219, 251, 252, 260
STVARNO KAZALO 291
Droit de visite e d’hébergement 17 Haška Konvencija o

građanskopravnim aspektima
Dužnosti suda i djetetovih
međunarodne otmice djece 115, 153
zastupnika 141
Haška konvencija o međunarodnoj
otmici djece 130, 144, 146, 151,
E 152, 158, 160, 161, 164, 165, 169,
Eikasan pristup sudu 163 170, 177, 178, 196, 225, 250
Emocionalna veza 84, 85, 131 Haška konvencija o mjerama zaštite
djece 144
Emocionalni razvoj 16
Haška konvencija o nadležnosti,
Engleske udruge baka i djedova 62 mjerodavnom pravu, priznanju,
Englesko pravo 59 ovrsi i suradnji u odnosu na
roditeljsku odgovornost i o
Europska komisija za obiteljsko mjerama za zaštitu djece 115, 171
pravo 183, 189, 190, 195, 250, 251,
260 Hibridni oblik zastupanja djeteta 92
Europska konvencija o priznanju i Hitan povratak djeteta 152, 156,

izvršenju odluka glede roditeljske 159, 163, 251
skrbi i o ponovnoj uspostavi Hitan povratak nezakonito odvedenog
roditeljske skrbi 177 ili zadržanog djeteta 154
Europska konvencija o roditeljskoj Hitna predaja djeteta 74
skrbi 146
Hitna zaštita djeteta 173
Europska Unija 113, 197
Hitne mjere radi zaštite dobrobiti
djeteta 45
F
Hitnost postupanja 166
Family Proceedings Rules 60
FGG 25, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 I
Ignaccola-Zenide protiv Rumunjske
G 159
Građanski zakonik 24, 38 In loco parentis 84, 104
Izdržavanje zatvorske kazne 63
H
Izmjene sudskih odluka o susretima
Haška konferencija 113, 114, 153, i druženju 96
154, 163, 165, 168, 177, 197, 251
Izricanje upozorenja 72 M
Izvanbračna zajednica 26, 120, 215 Medijacija 36, 46, 47, 68, 76, 77, 78,
99, 100, 101, 109, 169, 227, 260
izvješe socijalnog radnika 71
međunarodna otmica djece 186
J Međunarodna suradnja 151
Joint Custody 81, 95 Međunarodni instrumenti 152
Jugendamt 25 Međunarodni izvora obiteljskog

prava 113
Jugoslavensko pravo 201
međunarodno obilježje 116, 144,
150, 151, 153, 156, 157, 158, 160,
K 161, 162, 164, 165, 168, 169, 170,
175, 176, 177, 178, 181, 182, 188,
Konvencije 196, 197
Europska konvencija o zaštiti
Mental health profesionals 91
ljudskih prava i temeljnih sloboda
15, 146 Meritum 152, 160, 189, 225
Konvencija o pravima djeteta 15,
Mirror order 164
23, 24
Mišljenje stručnjaka 168
Kooperativni razgovor 53, 58, 109
Mjera upućivanja 72
Korištenje posebnih mjera pri
ispitivanju volje djeteta 126 Mjere osiguranja i jamstva 147, 149,
150, 259
Krajnja mjera 65, 72
Mjerodavno pravo 172
Kriterij za zabranu i ograničavanje
susreta i druženja 50 Model Code on Domestic and Family
Violence 87
L
Lagarde tumačenje 172
N
Nacionalna konferencija za
Leave of the court 72
uniikaciju državnih zakona 80
Lesbian co-parent visitation doctrine
Načela Europske komisije za
84
obiteljsko pravo 19, 197
Lista za mirenje 77
Načela o roditeljskoj skrbi 183, 189
STVARNO KAZALO 293
Načela o susretima i druženju s Neopravdano zadiranje u obiteljski

međunarodnim obilježjem 160 život 128
Načelo dobrobiti djeteta 64 Neprecizna i nepotpuna odluka 165
Način ostvarivanja susreta i druženja Nezakonito zadržavanje djeteta 152
71, 225, 233, 238
Novčana kazna 74, 150, 247
Nadležnost 29, 42, 51, 66, 89
Nudum ius 245
amtsgericht 29
mjesna nadležnost 214 Nužnost multidisciplinarne
opća nadležnost za odlučivanje o edukacije 168
susretima i druženju 176
posebni obiteljski sudovi 89 NJ
povrede odredaba o nadležnosti
180 Njemačko pravo 24
stvarna nadležnost obiteljskih
sudova 29 O
sudovi za razvod braka 89
tribunale ordinario 42 Obiteljski zakon 16, 59, 86, 207, 209,
210, 229, 253, 264, 268, 273, 274
Nadležnost centra za socijalnu skrb
214 Obiteljski život 119, 120, 121, 122,
123, 124, 128, 129, 130, 131, 132,
Nadzor 64, 72, 76, 80, 88, 148, 149, 133, 134, 135, 136, 137, 141, 184,
163, 213, 251 247, 253, 274
sporazumni nadzor 88
sudski nadzor 88 Obiteljsko nasilje 28, 46, 63, 64, 65,
66, 77, 87, 96, 97, 105, 239
ostvarivanje susreta i druženja s
nadzorom 147 Obiteljsko pravo 23, 24, 26, 48, 53,
odluka o nadzoru nad susretima i 62, 70, 79, 80, 113, 114, 130, 138,
druženjem 64 152, 185, 190, 201, 203, 209, 210,
250
Najbolji interes djeteta 24, 48, 82, 107,
117, 133, 134, 149, 154, 159, 177 izvori obiteljskog prava 79
Naknada štete 37, 47, 78, 103 Obveza javljanja policiji 163, 251
izvanugovorna odgovornost za Obveza neplaćenog rada za opće
štetu 38 dobro 108, 252
novčana satisfakcija 103
Obveza pohađanja programa,
Nasilje nastave ili savjetovanja 72
obiteljsko nasilje 74, 87, 88, 93,
102, 108, 110, 147, 240, 253
Obveze država stranaka u pogledu dobrobit djeteta u ovrsi 76

zaštite prava na susrete i druženje nemogućnosti provedbe i dugo-
157 trajnosti ovrhe 236
Odbijanje djeteta 64, 99, 109, 165, oduzimanje i predaju djeteta 35
239, 253 ovršna sredstva 167
ovršne isprave 32, 46, 53, 56, 224
Odbijanje zahtjeva 70 ovršnost 72, 167
Odluka o kontaktima 145 predaja djeteta uz pomoć policij-
skih službenika 57
Odnos roditelja i djece 155 privremene mjere o susretima i
Održavanje osobnih odnosa između druženju 33, 107, 223, 252
roditelja i djece 65, 201 priznanje i ovrha stranih sudskih
odluka 144
Odvođenja ili zadržavanja djeteta provođenje ovrhe 34, 46, 57, 187
115, 179, 180
razlozi za odbijanje priznanja i
Ograničavanje susreta i druženja ovrhe 180
djeteta i roditelja 162 represivna sredstava 98
sudski ovršitelji 167
Onemogućavanja drugog roditelja
trajanje ovršnog postupka 236
na redovne susrete i druženje 237,
240 volja djeteta u ovršnom postupku
57
Opasnost odugovlačenja s ovršni postupak 76, 166
postupkom 127
Opća načela o susretima i druženju P
154, 161, 250
Parens patriae 83
Opća načela o susretima i druženju s
međunarodnim obilježjem 161 Parental responsibilities 17
Opća prava djeteta 190 Parental rights doctrine 80
Opomena 35 Parenting plan 62, 82, 94, 95, 101
Osnovni zakon o braku 202 Paternitetski sporovi 210, 213
Osnovni zakon o odnosima roditelja Pèrez-Vera tumačenje 153

i djece 202 Physical custody 81, 82, 95, 96
Ostvarivanja osobnih odnosa s Pismeni sporazum 27
djetetom 145, 187, 192, 210, 260
Polaganje novčanog depozita 150,
Ovrha 33, 45, 47, 56, 57, 74, 76, 98, 163, 251
109, 195, 206, 224, 236, 260, 268
STVARNO KAZALO 295
Policija 45, 50, 150 Pravo na kontakte 146

Posebni skrbnik 31, 35, 45, 52, 91, Pravo na održavanje osobnih odnosa
92, 93, 220, 221, 251, 260 s djetetom 203
Posebni zastupnik 30, 106, 139, 140, Pravo na poštivanje obiteljskog
141, 142, 143, 191, 193, 194 života 15, 123, 129, 130, 132, 136,
137, 184
Posebno povjerenstvo 158, 161, 164,
168, 177 Pravo na pravično suđenje 125, 194,
196
Posljedice nepoštivanja sudske
odluke 72 Pravo na pristup (neovisnom i
nepristranom) sudu 123
Poslovna sposobnost 31, 139, 146,
172 Pravo na samostalno odlučivanje o
skrbi i odgoju vlastitog djeteta 31
Posredno ostvarivanje osobnih
odnosa s djetetom 104 Pravo na sudjelovanje u postupku
174
Poštivanje privatnosti i autonomije
roditelja pri odlučivanju o Pravo na suđenje u razumnom 123
ostvarivanju roditeljske skrbi 63
Pravo na susrete i druženja 15
Postupak posredovanja 34, 36, 110,
Pravo na susrete i druženje
227, 228
Pravo na susrete i druženje 15, 24,
Postupak posvojenja 71
26, 31, 38, 40, 62, 82, 114, 118, 156,
Postupak za djetetov povratak 173 183, 185, 195, 196, 202, 207, 209,
211, 245, 249, 257
Potpun i skladan razvoj osobnosti
210 dan i vrijeme susreta i druženje 27
djetetova dobrobit 26, 32, 132,
Povelja o temeljnim pravima 184, 133, 170, 221, 250
190 izmjena odluke ili sporazuma o
Povreda prava na obiteljski život 49, susretima i druženju 31, 44, 53,
120, 130 70, 94, 221
krug osoba 25, 26, 40, 78, 104,
Pravni lijekovi 165, 167 108, 147, 148, 206, 249
Pravo djeteta na autonomiju 190 neizravno ostvarivanje osobnih
odnosa s djetetom telefonom,
Pravo na besplatnu pravnu pomoć pismima, faxom, e-mailom, i
127 slično 145
Pravo na informacije 29, 105, 193 neposredni susreti i druženje dje-
teta s nasilnim roditeljem 66
obveze država stranaka 157 Prekogranični sporovi o susretima i

odricanje od prava 32 druženju 144
održavanja osobnih odnosa s dje- Preliminarna načela o ovrsi 161,
tetom 24, 26, 50, 145 164, 165, 170
potpuna zabranu susreta i druženja
28, 50 Presuda Europskog suda 49, 125,
povijesni razvoj instituta prava na 127, 159
susrete i druženje 202 Presumirani otac 64
presumpcijsko pravo na susrete i
druženje 156 Prisilne mjere 165, 167
privremena zabrana susreta i dru- Privremene mjere 33, 45, 55, 73, 97,
ženja 51 222
sadržaj i opseg 27, 40, 49, 62, 63, privremene mjere o roditeljskoj
85, 212 skrbi, prebivalištu, susretima i
samostalno pravo na susrete i dru- druženju, te uzdržavanju 55
ženje 34, 40, 49
trajna zabrana susreta i druženja Privremeni zastupnik 68
28 Priznanje i ovrha 173
trošak ostvarivanja susreta i priznanje i ovrha odluka o susreti-
druženja 37 ma i druženju 173, 176
virtualno ostvarivanje prava na
susrete i druženje 86 Prohibited steps order 61, 65, 67
zabrana i ograničavanje susreta i Protupravno zadržavanje djeteta 50
druženja 28, 42, 50, 64, 87, 212
zakonsko pravo djeteta 16, 211, Psiholog 167
249 Punoljetne osobe 196
zaštita prava na susrete i druženje
18, 19, 110, 157, 177, 182, 183,
197, 202 R
Pravo roditelja na obiteljski život 16 Razvod braka 16, 25, 32, 33, 35, 40,
43, 44, 46, 53, 63, 66, 71, 76, 77, 82,
Prebivalište 26, 35, 44, 50, 55, 63, 75, 89, 90, 93, 94, 95, 99, 100, 101, 104,
96, 98, 99, 100, 105, 139, 156, 179, 106, 107, 119, 120, 140, 190, 202,
181, 214, 219 204, 209, 214, 216, 227, 228, 230,
zajedničko prebivalište 214 232, 235, 237, 240, 249, 250, 252,
Predaja djeteta 33, 37, 41, 57, 88, 253, 257, 279
108, 163, 165, 187, 206, 224, 226, Reasonable visitation 82
251, 252, 259, 260
Redovno boravište 156, 176
Predaja putovnice 163, 251
STVARNO KAZALO 297
Res judicata 96, 107 Sporazum o roditeljskoj skrbi,

prebivalištu, te susretima i
Retroaktivno djelovanje 179
druženju 55
Right to due process 90
Sporazum roditelja o susretima i
Rizik od zlostavljanja 105 druženju 34, 105
Rizik otmice 50 Sporovi o postojanju ili nepostojanju
braka 213
Roditelj
de facto parent 85 Sporovi o utvrđivanju djetetova
parent by estoppel 85 podrijetla 211
zakonski roditelj 85 Središnja tijela 151, 153, 157, 158,
Roditeljska skrb 24, 25, 26, 37, 39, 162, 167, 169, 175, 176, 178
40, 41, 44, 45, 48, 49, 50, 58, 65, 71, uloga središnjeg tijela 162
81, 82, 95, 125, 140, 141, 142, 156, Sredstva ovrhe
174, 177, 187, 191, 192, 193, 194,
obveza neplaćenog rada za opće
247
dobro 75
izička skrb 81 novčana kazna, zatvorska kazna,
Lišavanje roditeljske skrbi 192 te mjera oduzimanja i predaje
Rok 180, 181, 187 djeteta 35
Stalni ured haške konferencije 165
S Stranke u postupcima 69
sankcije 143, 166, 195 Sud
Sekundarna procesna legislativa 60 Sud
Skrbnik 31, 45, 52, 62, 90, 93, 143, County courts 66
220, 221 Court of Appeal 78
Europski sud za ljudska prava 33,
Skrivanje djeteta 165
49, 119, 123, 125, 134, 137, 146,
Socijalni radnik 59, 68, 71, 74, 93, 147, 148, 149, 159, 166, 185, 260,
141, 167, 168 274, 280
Kasacijski sud 43
Socijalni servis. See css
Obiteljski odjel Visokog suda 66
Sporazum 32, 34, 53, 75, 105, 167 Obiteljski sud 29, 84, 89, 98
Sporazumi ovjereni od strane sudova Opinski sud 15, 223, 239, 240
187 sudovi za mladež 43
Ustavni sud 27, 33, 37, 38, 43, 84,
Sporazumno rješavanje sporova 53 90
Sudac skrbnik 45, 46, 109 U

Sudska odluka 34, 41, 51, 75, 98, Udaljavanje nasilnika iz obiteljskog
106, 142, 179, 187, 218, 219, 224, doma 71
250
Udomitelj 26
Sudska odluka o načinu održavanja
susreta i druženja 41 Udomiteljska obitelj 62, 71, 124,
129, 135, 136
Sudska praksa 16, 26, 61, 66, 84, 87, trajanje udomiteljstva 130
103, 104, 133, 228, 229
Ugovor iz Lisabona 183
Sukob interesa 43, 106, 140, 142,
191, 194, 221 Ukidanje administrativnih
formalnosti 166
Sukob interesa između djeteta i
roditelja 43, 106, 140, 221 Umgangsrecht 17, 24.
Suradnja država stranaka 175 Undertakings or stipulations to the
Suradnja sudova 167 court 150
Uniformni zakon o braku i razvodu
Š 80
Štetni utjecaj roditelja na dijete 213 Uredba Bruxelles II 182, 183, 185,
186, 189, 197, 252
Švedsko pravo 47
Uredba Bruxelles II bis 182, 183,
186, 189, 197, 252
T
Ured za mlade 25
Teorija o privrženosti 85 savjetovanje i potpora od strane
Teret dokaza 181 ureda za mlade 34
Ustanova 52, 62, 71, 129, 135, 212
Transvestit 122
Ustav 24, 80, 210
Trial and appellate courts 80
Uzdržavanje 164
Troškovi organiziranja i ostvarivanja
prekograničnih susreta i druženja
164 V
Troškovi postupka 179 Verfahrenspleger 31, 272
Troškovi putovanja i smještaja 150 Vijeća Europe 113, 114, 138, 141,
Tužba 215 144, 152, 177, 197, 224, 252
Europska konvencija o kontaktima
Tuženik 180, 214, 215 s djecom 115, 138, 144
STVARNO KAZALO 299
Europska konvencija o ostvariva- Zakon o organizaciji sudova 29

nju dječjih prava 114, 138, 273
Zakon o parničnom postupku 25,
Europska konvencija o zaštiti
210
ljudskih prava i temeljnih sloboda
114 Zakon o posvojenju i o djeci 59
visitation right 17. Pravo na susrete Zakon o socijalnim službama 48
i druženje
Zakon o sudovima 213
Vodič za uspješnu ovrhu 154
Zakonska presumpcija o susretima i
Vodič za uspješnu primjenu druženju djece 62
Konvencije 163
Zaštita djetetove dobrobiti u
postupcima u kojima se odluuje o
Z djetetovim pravima 222
Zahtjev za izmjenom odluke 55 Zaštita djetetovog najboljeg interesa
138
Zahtjev za suradnjom država 157
Zastupnik 31, 69, 70, 90, 91, 142,
Zahtjev za susretima i druženjem s
194, 219
djetetom 83
posebni zastupnik 90
Zajednička roditeljska skrb 26, 39,
44, 81
Ž
Zakon o djeci 47, 59
Žalba 33, 107, 220, 237, 238, 239,
Zakon o djeci i roditeljima 47 240, 259

Pravna Zastita Prava Na Susrete I Druzen

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pravna Zastita Prava Na Susrete I Druzen

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Pravna zaštita prava na susrete i druženje

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i

Izdavanje knjige je odobrio Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera

Pravna za{tita prava na

Pravni fakultet u Osijeku

PRVI DIO: ODREĐENJE TEME, CILJEVI I STRUKTURA RADA . . . . . . . . . . 13

DRUGI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE U

b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

TREĆI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE

d) Dobrobit djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

ČETVRTI DIO: PRAVO NA SUSRETE I DRUŽENJE

3. Pravo na susrete i druženje u hrvatskom zakonodavstvu danas . . . . . . . . . . . . . . 209

PETI DIO: OCJENA STANJA PRAVNE ZAŠTITE PRAVA

ŠESTI DIO: SAŽETAK REZULTATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

Popis literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

STVARNO KAZALO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289

Struktura suvremene obitelji se pod utjecajem globalizacije značajno mijenja,

U Osijeku, svibanj, 2011. Autorica

Osim međunarodnih dokumenata i svi suvremeni nacionalni pravni poreci

Ovaj bi rad na navedena pitanja trebao odgovoriti na normativnoj, praktičnoj

2. Terminološko određenje pojma "susreti i druženje"

U ovom će se radu koristiti termin susreti i druženje s obzirom na njegovu

3. Svrha i ciljevi rada

1. O značenju komparativnog istraživanja

načelima regulirane problematike.18 Osim toga, razlike između ovih pravnih

Zakonska pravna osnova prava na susrete i druženje između roditelja i djece u

b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje

ta i druženje, mjesto i eventualna nazočnost drugog roditelja ili treće osobe.

c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja

"konlikt lojalnosti"45 prema drugom roditelju.46 Bez obzira radi li se o ograni-

b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku

c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju

svako sudsko reguliranje susreta i druženje bez opravdanog povoda (među-

tiviti ispunjavanju svojih obveza pozivajući se na vlastitu percepciju djetetove

f) Alternativni načini rješavanja spora

u Njemačkoj spontano provoditi devedesetih godina od strane izičkih osoba

kaciju i suradnju, te posebno isticanje svijesti o ostvarenju roditeljske skrbi i

2006. godine u području ostvarivanja prava na roditeljsku skrb, odnosno prava

Tradicionalno samostalno pravo na susrete i druženje kao poseban institut od-

b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje

opsegu susreta i druženja odlučuje sud na zahtjev roditelja u posebnom po-

ostaje čvrsta okosnica njihovog ostvarivanja, odnosno sredstvo pomoću kojeg

c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja

b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku

c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju

postupku su zahtjevi roditelja koji ne živi s djetetom kako bi se ponovno us-

f) Alternativni načini rješavanja spora

medijaciju radi pružanja pomoći u vezi s ostvarivanjem sadržaja roditeljske

U daljnje izvore ubrajaju se Zakon o socijalnim službama146 (u daljnjem tekstu

b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje

c) Zabrana i ograničavanje susreta i druženja

b) Procesni položaj i zastupanje djeteta u sudskom postupku

pojedinačnom predmetu, te da prezentiranje volje djeteta pred sudom ovisi

c) Donošenje i izmjena odluke ili sporazuma o susretima i druženju

Uz odluku o načinu ostvarivanja sud je u pojedinim slučajevima dužan doni-

njima obavi razgovore. Na ovaj se način nastoji djetetu omogućiti sudjelovanje

o dobrovoljnom ostvarivanju djetetovog prava na susrete i druženje s drugim

Poseban problem pri ostvarivanju susreta i druženje predstavlja situacija u ko-

f) Alternativni načini rješavanja spora

Pravila po kojima postupaju sudovi u obiteljskopravnim stvarima sadržana su

odluka o drugim spornim pitanjima primjerice imenu, obrazovanju ili medicinskom

Zakonska presumpcija o susretima i druženju djece i roditelja ipak postoji za

b) Sadržaj i opseg prava na susrete i druženje