JAVNO ZDRAVSTVO

1. Definicije zdravlja

2. Promocija zdravlja

3. Dimenzije zdravlja

4. Determinante (odrednice) zdravlja i faktori rizika po zdravlje

5. Promocija zdrave ishrane

6. Putevi prenošenja zaraznih bolesti

7. Imunitet

8. Bolničke infekcije

9. Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

10. Provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije

11. Faktori rizika za nastanak i razvoj hroničnih nezaraznih bolesti

12. Pristupi vezani za smanjenje kardiovaskularnih oboljenja

13. Zdravstveni odgoj/edukacija za zdravlje

14. Evidencije u oblasti zdravstva

15. Osnovna medicinska dokumentacija

1. Definicije zdravlja

Zdravlje je stanje dobrog telesnog, psihičkog i društvenog blagostanja. Zdravlje se najčešće upotrebljava kao pojam
odsustva od bolesti. Neki od uvjeta zdravlja su uravnotežena prehrana, telesna aktivnost i higijena.

Definicija Svetske zdravstvene organizacije u njezinu Ustavu glasi: »Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i
socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.«

2. Promocija zdravlja

Promocija zdravlja je koncept zasnovan na težnji da se unapredi povezanost ljudi i njihove društvene okoline,
stavljajući u prvi plan odgovornost kako pojedinca za sopstveno zdravlje, tako i uticaj faktora društvene i prirodne
sredine na zdravlje celokupne društvene zajednice. Kroz koncept nove javne zdravstvene zaštite, promocija zdravlja
i primarna zdravstvena prevencija se nameću kao prioritetne oblasti za promotivno delovanje, u lokalnoj zajednici.
Promocija zdravlja obuhvata saradnju više državnih sektora i više naučnih disciplina i razvijeno partnerstvo između
zajednice i zdravstvenog sektora, što u ovoj oblasti ima poseban značaj za zdravlje.

Osnovni ciljevi promocije zdravlja su brojni, ali jedan od najvažnijih je stvaranje snažnog partnerstva između
zdravstvenog sektora i članova društvene zajednice. Ovim ciljem se obezbeđuje zajednički pristup sagledavanju i
identifikovanju potreba, rešavanju zdravstvenih problema i pružaju usluge i pomoć onima kojima su one
najpotrebnije, odnosno pripadnicima socijalnih grupa posebno podložnih bolestima.

3. Dimenzije zdravlja

Fizičko zdravlje, mentalno, emocionalno, dušovno, socijalno, zdravlje društva.

4. Determinante (odrednice) zdravlja i faktori rizika po zdravlje

Tri determinante zdravlja su: Biomedicinska, bihejvioralna i socio-okolinska.

Faktori rizika po zdravlje su: nasljeđe,fizička okolina (ekološki čimbenici), socijalno-ekonomski status, odgoj i
obrazovanje, sistemi zdravstvene i socijalne zaštite.

5. Promocija zdrave ishrane

Cilj projekta je poboljšanje prehrambenih navika i ukupnog zdravlja djece kroz podizanje svijesti o potrebi sticanja
zdravih životnih navika kod predškolske djece i unapređenje sisitema kontrole kvalitete i sigurnosti hrane u
predškolskim ustanovama. Pravilnom, kvalitetnom, raznovrsnom i kontroliranom prehranom štiti se zdravlje djece,
potiče njihov optimalni rast i razvoj, te pridonosi sticanju pozitivnih prehrambenih navika od najranije životne dobi.

Tokom projekta organizirati će se niz stručnih edukacija i radionica za zdravstveno i laboratorijsko osoblje, kao i
edukacija djece predškolske dobi, roditelja i zaposlenika predškolskih ustanova. Nabavkom posebne opreme za
kontrolu nutritivnog sadržaja hrane, unaprijediti će se mogućnosti javnozdravstvenih ustanova za kontrolu i
praćenje prehrambenih navika predškolske populacije i usporedbu sa preporukama važećih  prehrambenih
smjernica.

Projektom je predviđena uspostava savjetovališta  za pravilnu prehranu djece, kao i izrada mobilne aplikacije koja
će pružati informacije o zdravoj i pravilnoj prehrani za roditelje, osoblje predškolskih ustanova, zdravstvene radnike
i svu zainteresiranu javnost.

6. Putevi prenošenja zaraznih bolesti

Prijenos se može dogoditi na ove načine:

- zrakom: prijenosom aerosola sa zaražene osobe na mukozne membrane druge osobe tijekom kašljanja, pljuvanja,
pjevanja ili govora, ili pri inhalaciji aerosola zaraženog mikroorganizmima

- kontaktom: direktni kontakt sa zaraženom osobom (fekooralno, kapljično, preko kože ili seksualnim kontaktom) ili
sa zaraženom životinjom (npr. ugriz, dodir) ili indirektni kontakt sa zaraženim materijalima ili predmetima (zaraženi
predmeti, tjelesne tekućine, krv)

- vertikalno: s majke na dijete, često intrauterino ili kao rezultat izmjene tjelesnih tekućina najčešće tijekom
perinatalnog razdoblja

- preko vektora: indirektni prijenos zaraženim komarcima, crvima, muhama i drugim insektima koji prenose bolesti
na ljude preko ugriza / uboda.

- preko hrane ili vode: konzumacijom potencijalno kontaminirane hrane ili pitke vode.

U osnovi, tri su mjesta ulaska mikroorganizama (zaraznih klica ) u organizam:

1. dišni sustav
2. probavni sustav
3. koža i vidljive sluznice

7. Imunitet

Imunost, poznatije kao imunitet (od lat. immunitas – oslobođen od službe, poreza) je medicinski pojam kojim se
označava sposobnost organizma da se odupre i odbrani od infekcija, bolesti ili neke druge biološke ili hemijske
opasnosti. Imunitet funkcioniše poput mehanizma čija je uloga uspostavljanje barijera protiv patogena (virusi,
bakterije, parazita), kancerogenih ćelija, štetnih molekula i otrova (npr. zmijski). Sveukupni mehanizam odbrane
organizma zovemo imuni sistem.

Adaptivna imunost se često dijeli na dva glavna tipa, u zavisnosti od toga na koji način je uspostavljen imunitet.

 Prirodno stečena imunost se uspostavlja kontaktom sa izazivačem zaraze (odnosi se na "slučajan"

kontakt).

 Umjetno/vještački stečena imunost se stiče isključivo namjernim intervencijama, npr. putem vakcinacije.

Dalje, i ova dva tipa se mogu razvrstavati još i prema načinu sticanja imunosti:

 imunost je stvorena u samom organizmu;

 imunost je prenesena u dati organizam iz već imunog organizma,

8. Bolničke infekcije

Bolnička infekcija je svaka infekcija bolesnika koja se javlja nezavisno od primarnog oboljenja ili svaka infekcija
zdrave osobe (zaposlenog osoblja), za koju se utvrdi da je do nje došlo u bolničkom okruženju, ordinaciji privatne
prakse ili u stacionarnoj ustanovi kao posljedica pregleda, liječenja ili njege, a razvije se tokom liječenja ili nakon
otpusta iz bolnice u određenom vremenskom periodu. Infekcija hiruruške rane se smatra bolničkom infekcijom ako
se razvije unutar 30 dana od operativnog zahvata ili unutar godinu dana nakon ugrađivanja implantata. Bolnička
infekcija utvrđuje se na osnovu kliničkih simptoma, mikrobioloških, laboratorijskih i drugih nalaza, te
epidemioloških podataka.

Odjeli visokog rizika su jedinice intenzivnog liječenja i njege, sterilne jedinice, neonatološke jedinice intenzivnog
liječenja, odjeli za tretman opekotina, transplantaciju, kardiohirurgiju, neurohirurgiju, vaskularnu hirurgiju,
ortopediju, traumatologiju, hemodijalizu, te onkološki i hematološki odjeli.

Bolesnici s povećanim rizikom obolijevanja od bolničkih infekcija su hirurški bolesnici,

imunodeficijentni bolesnici, nedonoščad, novorođenčad i dojenčad, bolesnici s opekotinama,
bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja i njege, bolesnici na hemodijalizi te infektološki
bolesnici.

Mjere za sprečavanje i suzbijanje širenja bolničkih infekcija

9. Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti

Mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude provode zdravstvene
ustanove i nosioci privatne prakse u saradnji sa organima nadležnim za poslove veterinarstva i veterinarskim
stanicama, a sastoje se u uzajamnom obavještavanju o pojavi i kretanju tih bolesti i organiziranju i provođenju
epidemioloških, higijenskih i drugih mjera za sprečavanje, odnosno suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti.

Zaštita stanovništva od zaraznih bolesti ostvaruje se mjerama za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje
mogu biti:

A. opće mjere,

B. posebne mjere,

C. ostale mjere.

10. Provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije

Vršenje obavezne (preventivne) dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u (spada u opće mjere):

– objektima za snabdijevanje vodom za piće,

– objektima za proizvodnju i promet namirnica i predme ta opće upotrebe, te sirovina za njihovu proizvodnju
odnosno prijevoznim sredstvima namije njenim za njihov prijevoz,

– objektima odnosno prostorima za uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija,

– objektima zdravstvenih ustanova i nosioca privatne prakse,

– odgojno-obrazovnim objektima,

– objektima i sredstvima javnog prometa,

– stambenim objektima i dvorištima,

– ostalim objektima privrednih društava (radnim prostorijama, na radnim površinama, sredstvima rada i dr.),
drugih pravnih lica kao i fizičkih lica - obrtnika i drugih pravnih i fizičkih lica.

11. Faktori rizika za nastanak i razvoj hroničnih nezaraznih bolesti

Nezarazne bolesti, posebno kardiovaskularne bolesti, karcinomi, dijabetes i hronične respiratorne bolesti, odnose
najviše života u svijetu i Federaciji BiH.

Rizični faktori kao što su čovjekovo naslijeđe, način života i utjecaj okoline u kojoj živi, povećavaju vjerojatnost
oboljenja od određene nezarazne bolesti. Ovise o dobi, spolu, genetici, izloženosti onečišćenom zraku te štetnim
navikama kao što su pušenje, nezdrava prehrana i tjelesna neaktivnost, što može dovesti do hipertenzije i pretilosti
te povećanog rizika od oboljenja nezaraznom bolesti. Za većina nezaraznih bolesti se smatra da se mogu
prevenirati jer su uzrokovane rizičnim čimbenicima na koje je moguće utjecati, tj. koje je moguće izbjeći tako da se
promijeni način života.

Svjetska zdravstvena organizacija u Svjetskom izvještaju zdravlja 2002. uvrštava 5 glavnih rizičnih čimbenika za
nezarazne bolesti u top 10 glavnih rizika za zdravlje. To su visok krvni tlak, povišen kolesterol, konzumacija cigareta
i alkohola te pretilost. Ostali rizični faktori za razvoj nazaraznih bolesti su čovjekovo ekonomsko i socijalno stanje,
poznati kao „socijalne odrednice zdravlja“. Procijenjeno je da se eliminacijom primarnih rizičnih faktora može
suzbiti 80 % slučajeva srčanih bolesti, moždanih udara, dijabetesa tipa II i 40 % slučajeva raka. Intervencije
usmjerene na glavne rizične faktore mogu imati značajan utjecaj na reduciranje tereta bolesti diljem svijeta. Napor
usmjeren na bolju ishranu i povećanu fizičku aktivnost omogućuje kontrolu prevalencije nezaraznih bolesti.

12. Pristupi vezani za smanjenje kardiovaskularnih oboljenja

Kardiovaskularne bolesti su bolesti srca i krvnih žila.

U razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, pa tako i kod nas, kardiovaskularne bolesti (KVB) su glavni uzrok
smrtnosti, a drugi vodeći uzrok smrti radnoaktivne populacije (20-64 godine starosti). Kardiovaskularne bolesti su
značajan javnozdravstveni problem jer uzrokuju veliko ekonomsko opterećenje zbog troškova liječenja i smanjene
produktivnosti zbog izostajanja s posla, uzrokuju nesposobnost, invaliditet i prijevremnu smrtnost.

Uzimajući u obzir sve rizičnije ponašanje populacije, poput pušenja, nedovoljne tjelesne aktivnosti i nepravilne
prehrane, i to već u ranoj životnoj dobi, neophodno je započeti s mjerama prevencije rizičnih čimbenika za
nastanak KVB uz promicanje zdravih životnih stilova.
Unapređenje i promicanje zdravlja su prve mjere u nizu intervencija u prevenciji KVB, kojima je cilj stvaranje takve
životne i radne sredine (poput zdravih uvjeta stanovanja, uvjeta rada, prehrane, omogućavanje rekreacije i tjelesne
aktivnosti, jačanja društvene potpore...) koje će pozitivno utjecati na zdravlje odnosno neće štetiti zdravlju. Mjere
unapređenja zdravlja se primjenjuju u zdravih osoba sa svrhom da se bolest ne razvije.
Izbjegavanje i smanjivanje nezdravih načina života i svih rizičnih čimbenika (prestanak pušenja, povećanje
tjelesne aktivnosti, smanjenje prekomjernog unosa zasićenih masti i soli, smanjenje prekomjerne tjelesnu težine...)
uz odabir po zdravlje poželjnih ponašanja nastoji se spriječiti razvoj bolesti. Pravodobim otkrivanjem prvih znakova
bolesti putem probira, sistematskih pregleda, samopregleda i drugih dijagnostičkih postupaka moguće je uspješno
intervenirati, odnosno poduzeti odgovarajuće terapijske mjere u svrhu sprečavanja pogoršanja bolesti, razvoja
komplikacija i nesposobnosti. Važan dio prevencije KVB je otkrivanje rizičnih populacijskih skupina, koje imaju
povećani rizik za obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti.
Uspješna i učinkovita prevencija KVB zahtijeva svobuhvatan multisektorski pristup (zdravstvo, obrazovanje,
gospodarstvo, industrija hrane, poljoprivreda, zakonodavstvo...), političku potporu i participaciju pojedinca,
zajednice, stručnjaka, medija i vladajućih struktura i na nacionalnoj i na regionalnoj odnosno lokalnoj razini.

13. Zdravstveni odgoj/edukacija za zdravlje

Zdravstvena edukacija je profesija educiranja ljudi o zdravlju. Područja unutar ove profesije obuhvaćaju zdravlje
okoliša, tjelesno zdravlje, socijalno zdravlje, emocionalno zdravlje, intelektualno zdravlje i duhovno zdravlje, kao i
seksualno i odgoj za reproduktivno zdravlje.

Zdravstveni odgoj može se definirati kao princip po kojem se pojedinci i skupine ljudi uče ponašati na način koji
pogoduje promicanju, održavanju ili obnavljanju zdravlje. Međutim, kako postoji više definicija zdravlje, postoje i
višestruke definicije zdravstvenog obrazovanja. U Americi, Zajednički odbor za terminologiju zdravstvenog
obrazovanja i promicanja iz 2001. definirao je zdravstveno obrazovanje kao "bilo koju kombinaciju planiranih
iskustava učenja koja se temelje na zdravim teorijama koje pojedincima, skupinama i zajednicama pružaju
mogućnost stjecanja informacija i vještina potrebnih za stvaranje kvalitetnog zdravlja odluke. " 

Svjetska zdravstvena organizacija definirao je zdravstveno obrazovanje kao "koje obuhvaća [svjesno] izgrađene
mogućnosti za učenje koje uključuju neki oblik komunikacije dizajniran za poboljšanje zdravstvene pismenosti,
uključujući poboljšanje znanja i razvijanje životnih vještina koje pogoduju zdravlju pojedinca i zajednice".

Služba za promociju zdravlja i edukaciju obavlja sljedeće poslove:

 promocija zdravlja stanovništva, posebno rizičnih populacijskih grupa (žene, djeca, starije osobe, OSI) kroz
primjenu specifičnih programa (CINDI, Zdrave škole, NEHAP i dr)

 izrada programa, aplikacija, implementacija, evaluacija i objavljivanje rezultata

 izrada znanstveno-istraživačkih studija iz oblasti riziko faktora, smanjenja

 prevalence morbiditeta i smanjenja mortaliteta

 sudjeluje u edukaciji zdravstvenih radnika kroz pripravnički i specijalizantski staž

 priprema i organiziranje seminara, tečajeva i workshop-ova radi kontinuirane i ciljane medicinske

edukacije zdravstvenih radnika u FBiH iz javnozdravstvenih disciplina sa kantonalnim ministarstvima
zdravstva

 sudjeluje u ciljanoj edukaciji  zdravstvenih radnika iz preventivno promotivnih programa

 provodi zdravstveni odgoj za lidere u zajednici i stanovništvo kroz organiziranje seminara, tečajeva i
workshop-ova

 surađuje sa ministarstvom zdravstva na nivou FBiH, kantona te zavodima za javno zdravstvo, sa vladinim,
nevladinim te međunarodnim organizacijama i lokalnim zajednicama

 obavlja kontinuirane aktivnosti u procesu promjene postojeće legislative u skladu sa sličnim trendovima u
Europi i ciljevima zdravstvene politike u FBiH

 obavlja prevoditeljsku djelatnost (pregled, odabir, prijevod i publikovanje relevantne literature)

 osniva zdravstveno promotivne centre: protiv pušenja, za unapređenje ishrane i sl.

  vođenje registara za bolesti ovisnosti, povrede prouzrokovane prometnim nesrećama i sl.

 sarađuje sa sredstvima javnog informiranja

 obavlja izdavačku djelatnost kroz publikovanje zdravstveno odgojnih materijala te sudjelovanje u pripremi
scenarija zdravstvenih izložbi,obilježavanja važnih državnih i međunarodnih zdravstvenih događaja

U sastavu Službe za promociju zdravlja i edukaciju su dva odjela:

 Odjel za promociju zdravlja

 Odjel za edukaciju, istraživanje i publicističku djelatnost

14. Evidencije u oblasti zdravstva

Evidencije predstavljaju skupove podataka sa preciznim definicijama koje služe kao izvor podataka za statistička
istraživanja u oblasti zdravstva od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i
koriste se za praćenje i proučavanje zdravstvenog stanja stanovništva, planiranje i programiranje zdravstvene
zaštite, vođenje zdravstvene politike, provođenje statističkih i naučnih istraživanja, informiranje javnosti,
izvršavanje međunarodnih obaveza u oblasti zdravstva i za druge službene svrhe.

Podatke sadržane u evidencijama mogu koristiti i pojedinci na koje se ti podaci odnose radi ostvarivanja svojih
prava u skladu sa posebnim zakonima.

U oblasti zdravstva ustanovljavaju se sljedeće evidencije:

1. o stanju i mjerama zaštite života i zdravlja ljudi u životnoj okolini;
2. o zdravstvenoj ispravnosti hrane i predmeta opće upotrebe;
3. o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, vode za dijalizu, ljekovitih voda i voda sportsko-rekreativnih bazena;
4. o posjetama i vrsti pruženih zdravstvenih usluga;
5. o utvrđenim bolestima, stanjima i povredama;
6. o preventivnim, sistematskim i periodičnim zdravstvenim pregledima stanovništva;
7. o bolestima od većeg socijalno-medicinskog značaja;
8. o zaraznim bolestima;
9. o imunizaciji protiv zaraznih bolesti;
10. o poduzetim mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije;
11. o porođajima;
12. o prekidima trudnoće;
13. o djelatnostima u vezi sa planiranjem porodice;
14. o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada;
15. o profesionalnim bolestima;
16. o povredama na radu;
17. o povredama u saobraćaju;
18. o prometu i potrošnji lijekova i medicinskih sredstava;
19. o prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji, izdavanju i upotrebi ljudske krvi i krvnih sastojaka;
20. u oblasti transplantacije organa, tkiva i ćelija u svrhu liječenja;
21. o prijemu i izdavanju opojnih droga;
22. o liječenim ovisnicima o psihoaktivnim supstancama (opojne droge, alkoholizam);
23. o izvršenim obdukcijama;
24. o kadrovskoj strukturi u zdravstvenim ustanovama i privatnim praksama;
25. o medicinskoj opremi;
26. u oblasti zdravstvenog osiguranja.
15. Osnovna medicinska dokumentacija

U oblasti zdravstva ustanovljava se osnovna medicinska dokumentacija. Osnovna medicinska dokumentacija koju
koriste zdravstvene ustanove, nosioci privatne prakse, zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici prilikom pružanja
zdravstvene zaštite predstavlja osnovni izvor podataka za evidencije i osnov je za upis određenih činjenica u
evidencije utvrđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu ovog zakona.

Medicinska dokumentacija iz stava 1. ovog člana vodi se u pisanoj i elektronskoj formi.

Osnovna medicinska dokumentacija sadrži podatke o:

a) pojedincu (JMBG, prezime, ime, ime roditelja, bračno stanje, obrazovanje, zanimanje, adresa stalnog
prebivališta, općina, zaposlenje, osiguranje, datum smrti),

b) zdravstvenoj zaštiti (datum posjete, lična, socijalna i porodična anamneza, dijagnoza i prognoza bolesti, terapija i
druge poduzete medicinske mjere, pacijentov pristanak na predloženu medicinsku mjeru, dostavljene pisane
informacije o pacijentovom stanju, plan zdravstvene njege, planirane posjete, upućivanje u druge zdravstvene
ustanove, razlog privremene spriječenosti za rad, uzrok smrti, identifikacija doktora medicine i dr.),

c) njezi i drugim pridruženim aktivnostima (njega, ishrana i sl.),

d) druge podatke o zdravstvenoj zaštiti (nalazi, izjave, mišljenja i druga dokumenta).