Stephen Wallace: Iz slave u slavu

–1–
DUHOVNE STVARI SE DUHOVNO RAZMATRAJU

 Smatraju li te drugi oko tebe kršćaninom koji voli druge, i kojeg drugi vole?
ᴏ Po čemu drugi vide da ih voliš?

Voliš li ih na sentimentalan način, koji isključuje iznošenje „oštrije“ istine, ili ih voliš onako kako Bog voli, ljubavlju koja ne
propušta govoriti istinu, ali ju u isto vrijeme iznosi s taktom i nježnošću?

ᴏ Zbog čega te drugi vole?

Vole li te samo zato što imaju neke koristi od tebe? Vole li te zato što si kao i oni, zato što djelite iste interese, stavove,
ukuse, ciljeve? Vole li te samo zato što se uvijek slažeš sa njima? Ili te vole zato što im nisi propustio učiniti ono što im je
na spasenje, pa makar je na prvu to bilo nešto zbog čega su negodovali? Vole li te zato što se nisi bojao biti drugačiji od
ostalih, pa su imali od koga učiti? Vole li te jer ih nisi ljubio riječju ili jezikom, nego si ih ljubio djelom i istinom?
********* Vole li te zato što im Kristova ljubav progovara preko tebe? Vole ti te jer si ih obilazio onda kada nitko drugi
nije, tješio ih kada su tugovali, nahranio ih kada su bili gladni, pomogao im kad su bili u potrebi, odjenuo ih kada su bili
goli?

Argumentiranje ima svoju ulogu i svoje mjesto, ali u našim odnosima s drugima najbitnije postaje ne to koliko je istina
osvojila naš um, već koliko je Onaj koji jest Istina osvojio srce! Ljude ne moramo samo intelektualno uvjeriti u istinu, već
moramo omogućiti Onome koji jest Istina da ih voli kroz nas.

„TO I GOVORIMO, ALI NE RIJEČIMA KOJE NAUČAVA LJUDSKA MUDROST, NEGO ONIMA KOJE NAUČAVA DUH SVETI,
USPOREĐUJUĆI ONO DUHOVNO S DUHOVNIM. ALI NARAVAN ČOVJEK NE PRIMA ONO ŠTO JE OD DUHA BOŽJEGA: JER
MU JE TO LUDOST; I NE MOŽE TO SPOZNATI, JER TREBA DUHOVNO PROSUĐIVATI“ (1. KORINĆANIMA 2:13.14).

 Što je naravan čovjek?

To je tjelesan čovjek, to je svačija ljudska priroda bez božanske pomoći.

 Što znači da treba duhovno 'prosuđivati' ono što je od Duha Božjega?

Da bi spoznao ono što dolazi od Božjeg Duha, čovjek to treba 'duhovno prosuđivati', odnosno treba to pravilno
razumjeti 'uspoređujući duhovno s duhovnim'. Riječ 'prosuđivati' može značiti i da to nešto što se 'prosuđuje' treba
pravilno cijeniti.

Potrebna nam je sila Svetog Duha ne samo da (1) intelektom razumijemo istinu, već da ju (2) i pravilno cijenimo, da ju
zavolimo i (3) odlučimo ju primijeniti u svome životu.

RAZUMJETI ISTINU – PRAVILNO CIJENITI I ZAVOLJETI ISTINU – PRIMIJENITI ISTINU U SVOM ŽIVOTU

„...I UPOZNAT ĆETE ISTINU I ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI” (IVAN 8:32).

Mi ne možemo iskusiti tu oslobađajuću silu bez da prihvatimo istinu pod utjecajem Duha istine, i bez da silom Duha istine
odaberemo primijeniti tu istinu u svome životu.

“POSVETI IH SVOJOM ISTINOM; TVOJA RIJEČ JE ISTINA“ (IV 17:17).

Sama istina ima posvećujuću silu. Uvjeti da iskusimo to posvećenje i tu oslobađajuću silu jesu da proučavamo istinu,
prihvaćamo ju i primjenjujemo u svome životu, silom Duha istine. Istina oslobađa, istina posvećuje.

Postoji velika razlika između poznavanja istine intelektom, i njenog poznavanja kroz iskustvo njene oslobađajuće,
posvećujuće sile u našim životima. Poznavanje istine je mnogo više od intelektualnog odobravanja iste, jer možete
intelektualno odobravati istinu, a ne biti njome promijenjeni.
Tri koraka poznavanja istine do one točke da iskusite njezinu oslobađajuću, posvećujuću silu:

1. Moramo ju prihvatiti i odobravati intelektom, razumjeti ju.

2. Moramo ju prigrliti svojim osjećajima, moramo voljeti istinu, cijeniti je i smatrati je najdragocjenijom stvari,
prepoznati da je ona neprocjenjivi biser. Tu nam treba nadnaravna pomoć.

3. Moramo se podčiniti istini svojom voljom, biti joj poslušni, odabrati živjeti u harmoniji sa zahtjevima Onoga tko
jest istina. I ovaj dio ne možemo postići bez Božje intervencije.

Ovaj srednji korak nas vodi od prvog do trećeg. Mi moramo voljeti istinu, a Istina je osoba, Isus Krist! Možemo razumjeti
istinu intelektualno i bez pomoći Svetoga Duha, ali drugu i treću točku ne možemo bez te sile!

 1.a) S kojom ste Božjom istinom u vašem životom posebno bili oduševljeni, nakon što ste ju razumjeli? Kako ste došli
do toga da ju razumijete?
 1.b) Što je ono što još smatrate da ne razumijete (dovoljno)? Koju istinu ne uspijevate prihvatiti ili odobravati
intelektom? Zbog čega mislite da je to tako? Što trebate učiniti vi, netko drugi ili Bog da bi se dogodila promjena?
 2.a) Koju vam je istinu Bog pomogao razumijete intelektom te da ju zavolite, a koja vam je do tada bila mrska? Što
vas je naučio posebno cijeniti, smatrati najdragocjenijom stvari? U kojoj ste istini otkrili neprocjenjivi biser, a da vam
je prethodno bila neprivlačna? Kako se ta promjena dogodila?
 2.b) Što je ono što ne uspijevate još zavoljeti, ali razumijete da se radi o nekom Božjem principu ili istini? Zbog čega
mislite da je tako? Što trebate učiniti vi, netko drugi ili Bog da bi se dogodila promjena?
 3.a) U kojem aspektu vašeg života je Bog djelovao na način da razumijete njegovu volju, zavolite ju, te ju onda i
uspješno primijenite u svojem životu? Kako vam je to pošlo za rukom?
 3.b) Što je ono što razumijete, čak i cijenite, ali niste još primijenili u svojem životu? Zbog čega? Što trebate učiniti vi,
netko drugi ili Bog da bi se dogodila promjena?

„We must not only understand the truth, we must stand under the truth!“

„JER ONI KOJI SU PO TIJELU MISLE NA ONO ŠTO JE OD TIJELA, A ONI KOJI SU PO DUHU NA ONO ŠTO JE OD DUHA. JER
TJELESNO RASUĐIVANJE JE SMRT, A DUHOVNO RASUĐIVANJE JE ŽIVOT I MIR. ZATO  JE TJELESNO RASUĐIVANJE
NEPRIJATELJSTVO PREMA BOGU: ZAKONU BOŽJEMU NIJE PODVRGNUTO, NITI PAK MOŽE BITI“ (RIM 8:5-7).

 Tko su oni koji tjelesno rasuđuju?

To smo svi mi po prirodi!

„ONO ŠTO JE ROĐENO OD TIJELA, TIJELO JE, A ONO ŠTO JE ROĐENO OD DUHA, DUH JE“ (IV 3:6).

Imamo tjelesni um sve do nanovo rođenja, do obraćenja. Tjelesni um prirodno gaji mržnju i neprijateljstvo prema Bogu.

 Ali, zar nije da mnogi koji nisu obraćeni ne bi nikad rekli da mrze Boga?

Ako želite vidjeti šta bi tjelesni um učinio Bogu, odite na križ. Golgota nam ne otkriva samo Božji karakter u osobi Isusa
Krista, već i ljudski karakter u osobama koje su ga razapele. Moramo voljeti Istinu, a to možemo samo uz nadnaravnu
pomoć, s obzirom da je naše stanje takvo da prirodno mrzimo Boga.

„JER LJUBAV KRISTOVA NAS POTIČE“ (2 KOR 5:14).

Bez druge točke, gdje mi volimo Istinu, ne možemo nikad postići treću, da budemo poslušni Istini. Mi ćemo svoju volju
pokoriti Kristu jedino ako ga volimo.

MI LJUBIMO NJEGA ZATO ŠTO JE ON PRVI LJUBIO NAS” (1. IV 4:19).

Krista volimo jer smo prvo upoznali njegovu ljubav, onu koju je imao prema nama. To da nas On voli, saznajemo na križu.
Tamo upoznajemo Oca i Sina.
“Ni ja, kada sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću govora ili mudrosti navješćujući vam svjedočanstvo
Božje, jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga” (1. Kor. 2:2).

Svaki iskreni kršćanin ima istu opsesiju tim križem koju je Pavle imao. Sila koja mijenja nalazi se u gledanju Jaganjca koji
“kao da bijaše zaklan” (Otkr 5:6). Tu Bog osvaja našu volju. Na križu Bog osvjedočava savjest, uvjerava um, zarobljava
srce, osvaja volju i obraća život.

„ZATO  JE TJELESNO RASUĐIVANJE NEPRIJATELJSTVO PREMA BOGU: ZAKONU BOŽJEMU NIJE PODVRGNUTO,
NITI PAK MOŽE BITI“ (RIM 8:7).

Tjelesno rasuđivanje ili tjelesni um ne može se potičiniti ili pokoriti duhu Božjeg zakona, no može se izuzetno potruditi u
potčinjavanju ponašanja slovu zakona. Tjelesni um ne može potčiniti sebe, svoje procese, misli, osjećaje i motive i želje
duhu Zakona... ali ono do zastrašujućeg stupnja može potičiniti svoje ponašanje slovu zakona. I tu leži strašna opasnost
da se prevarimo i mislimo da smo nešto što nismo. Otkrivenje 3:16 **** To licemjerje je glavni problem crkve u
Laodiceji – jer je ona ocjenjena kao mlaka. Hladni su oni koji čine pogrešne stvari iz pogrešnih pobuda. Vrući su oni koji
čine prave stvari iz pravih pobuda. Mlaki su oni koji čine prave stvari iz pogrešnih pobuda.

(2 TIM 3,5) ****

Ova crkva ima vanjski oblik pobožnosti. Ima tjelesno srce koje je svoje ponašanje uskladilo sa slovom zakona.

(1 SAM 16,7) *****

Čovjek gleda na vanjštinu, ali Bog, on gleda na srce

 Kako se očituje evanđelje?

(RIM 1,16; 12,2)

Ta sila nas preobražava obnovom našega uma jer pravo kršćanstvo je više od obnove ponašanja – ono je obnova srca!
Istina nas mora preobraziti iznutra prema van!

(HEB 11,25)****

Nitko neće na nebu biti sretan, ako nije naučio ovdje biti svet. Sreća je nusproizvod svetosti. Zato je malo ljudi istinski
sretno na ovom svijetu, jer traže sreću i trude se biti sretni, a tako je nikad neće naći. Tako mogu naći samo časovito
grešno uživanje ali to je uživanje zbilja samo časovito i kasnije se osjećaju još jadnije što su se upustili u njega. Ako želite
biti sretni, naučite biti sveti, naučite živjeti za Boga i za druge. Na nebu vlada takva atmosfera da se potreba drugoga
stavlja ispred svoje! Potpuno suprotno od ovoga svijeta.

„AKO ONI KOJI KAŽU DA VJERUJU U ISTINU NISU NJOME POSVEĆENI NITI JE ONA OPLEMENILA NJIHOVE MISLI I
KARAKTER, U NEPOVOLJNIJEM SU POLOŽAJU PRED BOGOM OD GREŠNIKA KOJI NISU NIKAD ČULI ZA NJEZINE
ZAHTJEVE. MI SE NAGLO PRIBLIŽAVAMO POVIJESTI OVOGA SVIJETA. SVAKI TRENUTAK JE OD NAJVEĆE VAŽNOSTI ZA
BOŽJE DIJETE. SVATKO BI SI TREBAO POSTAVITI PITANJE: „JESAM LI KRŠĆANIN/KRŠĆANKA? PROUČAVAM LI BOŽJU
RIJEČ? PREBIVA LI KRIST VJEROM U MOM SRCU? RAVNAM LI SE U SVOM ŽIVOTU PO BOŽJEM ZAKONU? JE LI ISTINE U
KOJE KAŽEM DA VJERUJEM PRODIRU U NAJTAJNIJA MJESTA U MOJEM ŽIVOTU? PROVODIM LI NJIHOVA NAČELA U
SVOJEM POSLOVNOM ŽIVOTU? DJELUJE LI MOJ UTJECAJ KAO SPASITELJSKA SILA NA ONE S KOJIMA SE DRUŽIM?“
(REVIEW AND HERALD, 25. RUJNA 1888).