Očevici Isusovog veličanstva

2. Pet 1:16-18
Jer mi nismo slijedili lukavo smišljene bajke kada smo vam obznanili snagu i dolazak našega
Gospodina, Isusa Krista, nego bijasmo očevici njegova veličanstva. Jer on je od Boga Oca
primio čast i slavu kad mu je ono od uzvišene slave došao ovakav glas: „Ovo je Sin moj
ljubljeni, u njemu mi je zadovoljstvo.“ A taj glas što je s neba dopirao čusmo mi kada
bijasmo s njim na svetoj gori.
Trenutak kada je cijeli svijet mogao primiti prvo svjedočanstvo o Isusovom veličanstvu
svakako je bilo za vrijeme njegovog krštenja. Na obalama rijeke Jordan moglo se čuti
mnoštvo glasova kako mučno ispovijedaju grijehe iz vlastite prošlosti, prihvaćajući vjerom
oslobođenje od tereta koji su ih silno pritiskali. No u tom trenutku na obalu je došao Netko,
kome nije bilo potrebno pokajanje. Svi su mogli čuti glas koji je s neba potvrdio Njegovo
božansko podrijetlo. Isus, Božji jedinorođeni Sin, napušta nebo da bi došao živjeti kao čovjek.
Dugo očekivani Mesija je napokon tu! I to nisu bile lukavo smišljene bajke. Svi su to mogli
čuti! Glas je došao posredstvom Duha Svetoga, koji je sišao na Isusa u tjelesnom obličju,
poput goluba.
Lk 3:21-22
A kada se krstio sav narod, bi kršten i Isus. I otvori se nebo dok se molio te siđe na njega Duh
Sveti u tjelesnu obličju, poput goluba, i glas dođe s neba, rekavši: „Ti si moj ljubljeni Sin; u
tebi mi je zadovoljstvo.“
U trenucima dok je čekao na svoje krštenje, mogao je razmišljati o svemu što ga je moglo
obeshrabriti. Mogao je svoj fokus staviti na sve negativno što će doživjeti. No Krist je, unatoč
svjesnosti o nadolazećim patnjama, ostao nepoljuljan u svojoj namjeri da umre za ljudski rod.
Krštenje je bila prilika koju je Otac iskoristio da objavi istinu koja se kroz cijeli Isusov život
osporavala.
Mt 17:1-8
Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na
visoku goru, nasamo, i preobrazi se pred njima: i zasja mu lice kao sunce i halje mu
postadoše bijele kao svjetlost. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim. Tada
odgovori Petar i reče Isusu: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, daj da načinimo
ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.“ On je još govorio, i gle,
svijetao oblak ih zasjeni; i gle, glas iz oblaka prozbori: „Ovo je moj ljubljeni Sin, u kojemu
mi je zadovoljstvo; njega slušajte“. Kada učenici to čuše, padoše ničice i bijahu silno
prestrašeni. I pristupi im Isus, dotakne ih i reče: „Ustanite, i ne bojte se.“ Podigavši oči, ne
vidješe nikoga osim Isusa sama.