Professional Documents
Culture Documents
MEHANIKA II
2. Vježbe
Posebni zadaci s pravocrtnim gibanjem
No, ovisno o načinu mjerenja kinematskih veličina možemo imati i sljedeće slučajeve:
Zadano:
ds ds
a) v = v( s) po definiciji: v(t ) = → dt =
dt v(t )
ds
t = + C = t ( s ) inverzijom s = s(t )
v( s)
Ovaj slučaj se često javlja pri mjerenju brzine u trkaćim sportovima i automotive-u – u istom vremenskom trenutku
se preko putnog računala vozila mjere brzina sa brzinomjera i položaj određen GPS koordinatama vozila, pri čemu
se na taj način može dobiti ovisnost brzine o putu. U automotive-u je zanimljivo proučavati koju brzinu postižemo
na pojedinoj dionici utrke.
dv dv ds dv
b) a = a ( s ) po definiciji: a = = = v
dt dt ds ds
v2
a ( s )ds = vdv /
2
= a ( s )ds + C → v = v( s )
dv dv dv
a (v )
c) a = a (v ) a = dt = / →t = + C = t (v )
dt a (v )
v = v(t )
Ako se pak u istom vremenskom trenutku preko putnog računala mjere ubrzanja i brzina, može se dobiti ovisnost
ubrzanja o brzini, ali i obratno.
Ono što će se uvidjeti kroz rješavanje zadataka jest da ovakav pristup može rezultirati matematički kompliciranim
izrazima dobivenih kinematskih veličina kao funkcija vremena unatoč naočigled jednostavnih zadanih (izmjerenih)
složenih funkcija brzine i ubrzanja. Iako je moguće dobiti (mjeriti) prethodno navedene složene funkcije brzine i
ubrzanja, zbog korištenih matematičkih manipulacija nad kinematskim izrazima (u nekim slučajevima dvostruka
integracija i uvijek inverz funkcija) obično se podiže red početne funkcije na polinome višeg reda.
Stoga se može zaključiti sljedeće – kada god je moguće dobiti (mjeriti) kinematske veličine kao funkcije vremena,
zbog fizikalne prirode istih, najbolje je to učiniti na taj način. Ako već postoji potreba za mjerenjem složenih
funkcijama brzine i ubrzanja, možda je najbolje podatak koristiti kao takav – bez daljnjih matematičkih
manipulacija.
1. Zadatak: Ubrzanje čestice koja se giba pravocrtno zadano je kao funkcija brzine a = −kv 2 , gdje je k pozitivna konstanta.
Odrediti: a) brzinu čestice kao funkciju položaja,
b) brzinu čestice kao funkciju vremena i
c) skicirati dijagrame s ( t ) , v (t ) i a (t ) .
Početni uvjeti: t = 0, s = 0, v = v0 . (Napomena: tablični integrali korišteni ovom i ostalim zadacima se nalaze na linku)
2. Zadatak: Čestica se giba po zakonu tako da joj se ubrzanje mijenja ovisno o putu s po zakonu a = s + 4 ,
gdje je a u m/s2, s u metrima. Odrediti ovisnost brzine o putu v = v( s) te put, brzinu i ubrzanje kao funkciju
vremena ( s(t ), v(t ), a (t ) ). Zadano: t = 0, v = 0, s = 0.
R2
3. Zadatak: Ubrzanje Zemljine teže zadano je jednadžbom a = − g , gdje
r2
su:
R = 6370 km … polumjer Zemlje R
r … udaljenost od središta Zemlje r
g = 9,81 m/s 2 … gravitacijska konstanta
Odrediti brzinu kojom će čestica udariti o površinu Zemlje, ako je ispuštena bez
početne brzine s visine h = R, te ako zanemarimo otpor zraka.
4. Zadatak: Čestica se giba po pravcu tako da joj se ubrzanje mijenja ovisno o putu s po zakonu a = k 2 s , gdje je a u m/s2,
s u metrima te k = konst. Odrediti put, brzinu i ubrzanje kao funkcije vremena s = s(t ) , v = v(t ) i a = a(t ) . Zadano:
za s = 0 m, v = 0 m/s, za t = 0 s, s = 1 m.