Professional Documents
Culture Documents
Istorijaumjetnosti Kolokvijum
Istorijaumjetnosti Kolokvijum
Karakteristike asirske umjetnosti: (za uzor su uzeli sumersku umjetnost), opeka, reljefi i
skulpture, raskošnost, veličanstvenost po dimenzijama i izgledu
2. Gdje se i u kom periodu razvijala Egipatska umjetnost? Objasnite odnos starih Egipćana
prema umjetnosti na primjeru grobnica.
a) Egejska umjetnost se razvijala u oblasti Krita i grupe Kikladskih grčkih ostrva (oblast
Sredozemlja, sjeverozapadno od delte Nila, a naspram Male Azije preko Egejskog mora).
d) Odlike Mikenske umjetnosti – grobnice u vidu košnica (Atrejeva riznica), mrtvi sahranjivani
sa maskama od srebra ili zlata, sa ličnim predmetima, džinovski kameni blokovi
4. Koju su dva najstarija stila grčke umjetnosti prearhajskog perioda – vezana za vaze (grnčariju)
i skulpturu manjih dimenzija? Objasnite razliku među njima.
Dva najstarija stila grčke umjetnosti prearhajskog perioda – vezana za vaze (grnčariju) i
skulpturu manjih dimenzija: geometrijski i orijentalizujući stil.
b) Stil koji je njegovan od kraja VII vijeka u slikanoj grnčariji naziva se stil crnih figura (crne
siluete) na crvenoj pozadini – primjer vaza sa scenom Herakla i lava (525 p.n.e),
trodimenzionalni kvalitet figura postignut je izvanrednim poznavanjem građe tijela.
Želja za što vjernijim modelovanjem figura odvela je umjetnika ka novoj tehnici: stilu crvenih
figura koji se javio oko 500. p.n.e. Prednosti tog stila vide se na posudi sa scenom Lapita i
Kentaura (490-480.p.n.e.)
6. Kada se javlja klasično grčko vajarstvo i koje su njegove najvažnije odlike? Navedi nekoliko
najznačajnijih primjera. Šta je kontraposto?
Odlike: Stroga arhajska cimetrija je napuštena – težina tijela počiva na jednoj nozi, dok druga
igra ulagu podupirača kako bi tijelo sačuvalo ravnotežu. –> Naziv ovog neusiljenog stava je
contrapposto (protivteža). Za razliku od arhajskih kurosa, to je prva skulptura koja stoji u
punom smislu, a arhajski osmijeh ustipio je mjesto ozbiljnom zamišljenom izrazu lica,
karakterističnom za ranu fazu klasičnog stila koja se još naziva strogim stilom.
Primjeri: Auriga (vozač dvokolica) iz Delfa, zabat Zevsovog hrama u Olimpiji (460. pne), bacač
diska (Diskobolos), ostaci plastične dekoracije Partenona
7. Objasni odlike helenističke skulpture na primjeru djela Nike sa samotrake (oko 200.p.n.e.) i
Laokon i sinovi (42.p.n.e.).
Nika sa Samotrake – boginja je prikazana u trenutku kada slijeće na pramac broda: njena
ogromna krila su raširena, a tijelom još uvijek lebdi u vazduhu. Postignuta je posebna povezanost
između skulpture i prostora koji je obavija.
- Izvanredno živa draperija
- Smjeli prodor u prostor
- Spontani trodimenzionalni pokret
Smrt Laokona i njegovih sinova – jedan od lijepih primjera uzvišene tragedije. Datira
najvjerovatnije sa kraja II vijeka. Poznati je da je ova skulptura ostavila snažan utisak na
Mikelanđela i mnoge druge renesansne umjetnike.
- Izražene lične osobine
- Induvidualna sličnost
- Dinamika
b) Dorski: nazvan tako jer mu je postojbina grčko kopno, osnovni red, elementi redova su vrlo
ustaljeni, kako u pogledu broja i vrste, tako i u pogledu uzajamnih odnosa.
Dorski hram – Građevine su zidane od tesanog kamena povezanog malterom. Osnova hrama je
simetrična. Bitne crte dorskog reda su ustanovljene još oko 600.p.n.e. Uticaji: najsnažniji I
najvažniji uticaj je dolazio iz mikenske umjetnosti – oblik osnove potiče od megarona, sredstvo
lavljeg reljefa na kapiji u Mikeni i ukrašavanje zabata; egipatski uticaj: kanelirani stubovi,
tehnika tesanja kamena i zidanja, geometrija.
a) Procvat etrurske umjetnosti nastupio je oko 700.p.n.e. Pred kraj VI i početkom V vijeka
etrurska umjetnost doživljava vrhunac. Apeninsko poluostrvo, oblasti između Rima i
Firence, današnja Toskana (koja je po njima dobila ime; zemlja Tuska = Etruraca).
c) Apolonov hram u Vejima, skulptura Apolon (čije masivno tijelo sa mišićavim nogama I
odlučnim korakom, odiše izražajnom snagom kakva nema pandana u slobodnoj grčkoj
skulpturi), Mladić i demon smrti (poklopac urne za pepeo
10. Koja su dva osnovna tipa rimskih hramova? Objasnite njihove odlike.
Razvoj rimskog hrama počeo je miješanjem grčkih stilova (jonski i korintski) sa elementima
etrurskog hrama (visoki podij, duboko predvorje, širokosvetište…) –> Hram Fortune Virilis u
Rimu (II vijek p.n.e.)
Sibilin hram u Tivoliju je primjer drugog tipa hrama karakterisanom po kružnoj osnovi (kao
grčki polosi), ali u se razlikovali od grčkih po tome što su bilidrugačijih dimenzija I upotrebe
betona, visokom podijumu koji preuzeli od etruraca.
11. Kad je izgrađen Koloseum i kom tipu građevina on pripada? Opišite njegove karakteristike.
Luci, svodovi i upotreba betona omogućili su podizanje izuzetno velikih prostora, koji su
posebno došli do izražaja u rimskim kupatilima, značajnim središtima društvenog života carskog
Rima, ali i na čuvenom rimskom Panteonu.
12. Kako se naziva najpoznatiji hram u Rimu posvećen svim bogovima koje su njegove glavne
odlike?
Veliki hram kružne osnove sa impresivnom unutrašnjošću bio je posvećen svim bogovima.
U spoljnom izgledu izdvaja se ogromni kružni tambur nadvišen kupolom, dok je izlaz naglašen
dubokim tremom karakterističnom za rimske hramove. Kupola je prava polukalota, a kružni
otvor unjenom središtu omogućava bogatoosvjetljenje. Ovaj prostor se nalazi na 33.5 metara
visine koliko iznosi I prečnik kruga osnove. Niše ukazuju na to da se kupola ne oslanja
ravnomjerno na tambur, već da je usredsređena na osam polustubova. Zidne obloge i pod
Paneteona od šarenog mermera ostali su neizmjenjeni od vremena nastanka.
13. Odlike rimskog vajarstva na primjeru portretne skulpture (Portreti Oktavijana Avgusta,
Vespazijana, Marka Aurelija…)
Najstariji sačuvani primjeri datiraju sa početka I vijeka p.n.e. Primjer je portret nepoznatog
Rimljanina iz oko 80. p.n.e., koji dočarava specifično rimsku ličnost – ozbiljnu, mrgodnu,
čelične volje.
Nova struja –> kipovi Avgusta (27.p.n.e.–14.n.e.) predstavlja i boga i ljudsko biće, božanska
priroda vladara (sličnost u Egiptu i Bliskom Istoku). Uprkos herojskom idealizovanom tijelu
statua odiše očiglednom rimskim duhom:karakterističnim gestom sa ispruženom rukom i
oblikobanjem odjeće na realističan gotovo opipljiv način. Lice je nedvosmisleno portret, uzvišen
i individualan.
Glava Vespazijana (75.n.e.) prikazuje prvog cara iz roda Flavijevaca, vojnika koji je na
došao na vlast kad je Cezarova loza umrla. Oplemenjenost mekih oblika sa naglaskom na
teksturi kože i kose podsjeća na grčke primjere.
Najzastupljeniji vid bio je zidno slikarstvo, a najvrijedniji primjeri potiču iz perioda od I vijeka
p.n.e. do kraja I vijeka n.e.
a) Ključni događaj koji se uzima kao polazna tačka novog toka u istoriji bila je odluka
Konstantina Velikog da prestonicu Rimskog carstva premjesti iz Rima u istočnu provinciju,
odnosno u grad Bizancijum, kasnije poznat pod imenom Konstantinopolj ili Carigrad, koji se
nalazio u središtu najpotpunije hristijanizovane oblasti imperije. To se desilo 323g. n.e.
Njena koncepcija predstavlja spoj dvorane za skupove (paganska profana bazilika), hrama i
privatne kuće. Dugi glavni brod, sa dva bočna broda na obe strane, osvjetljen prozorima u
lateralnom zidu, apsida, drveni krov – elementi su preuzeti iz ranijih paganskih bazilika. Središte
crkve – oltar postavljen ispred apside, na istočnom kraju broda, kao i orijentacija bazilike duž
podužne ose, vode porijeklo od hrama. Predprostor pred crkvom je oblikovan kao dvorište sa
kolonadom – atrijum, karakterističan za rimske kuće domuse. Unutrašnjost karakterišu arkade
glavnog broda, koje ga odvajaju od bočnih brodova i vode pogled ka velikom luku na istočnom
kraju pred apsidom (triumfalni luk). Oltar se nalazi u posebnom odeljku koji se zove transept.
Odlika hrišćanskih bazilika jeste skromna i jednostavna obrada spoljašnjosti koja je tretirana
gotovo samo kao ljuštura koja
zatvara unutrašnjost. Suprtono ovom asketizmu, unutrašnjost obrada je monumentalna i bogata,
puna svjetlosti i boja, ispunjena skupocjenim mermerom i mozaicima, najskupljom tehnikom
ukrašavanja.
b) Dva čuvena mozaika povezuju crkvu San Vitale sa carigradskim dvorom: Justinijan i Teodora
sa pratnjom prisustvuju službi u dvorskoj kapeli. Neobično visoke i tanke figure sa licima na
kojima dominiraju prodorne oči sasvim su drugačije od prikaza sa Konstantinovog slavoluka.
Frontalno postavljeni likovi Justinijana i Teodore su slikani kao individualni portreti ali su
prikazani prema idealnom tipu, koji ćemo kasnije tokom čitavog razvoja vizantijske umetnosti
sretati: krupne oči pod povijenim obrvama, mala usta, dug tanak nos.
b) Ključna promjena koja se dogodila u srednjem vijeku i koja će bitno odrediti tok umjetničkog
razvoja, jeste pomjeranje težišta evropske civilizacije sa Sredozemlja prema nekadašnjim
pograničnim krajevima Rimskog carstva na zapadu. Životinjski stil u kombinaciji sa
apstraktnim i organskim oblicimaovaj stil je postao važan element keltsko-germanske umjetnosti
ranog srednjeg vijeka. Glavni medijum životinjskog bili su predmeti u metalu, različitih vrsta i
tehnika, izuzetno prefinjenih u zanatskom pogledu (kamen, drvo, iluminirani rukopisi),
životinjska glava u drvetu.
c) Karolinška i Otonska umjetnost
20. Nabroj osnovne odlike romaničke arhitekture ( na primjeru crkve Sv. Sernin u Tuluzu).
Učvršćivanje Hrišćanstva –> Krstaški ratovi –> Sredozemna trgovina –> jačanje gradskog
života –> građanska srednja klasa –> romanička arhitektura –> nevjerovatan porast
građanske djelatnosti
Uz glavni, s obe strane nalaze se dva bočna broda od kojih se unutrašnji nastavlja duž
krakova transepta i apside, stvarajući potpun deambolatorijum (crkva Sv. Sernin). Svi bočni
brodovi su bili zasvedeni krstastim svodovima, što čitavom rješenju nameće pravilnost najvećeg
stepena.
Na fasadi je bogata raščlanjenost pojačana različitim visinama krova, potpornim
stupcima – kontraforima, dekorativnim okvirima za prozore i portale, kao i velikom kulom nad
ukrsnicom.
U unutrašnjosti dominira visina i arhitektonska obrada glavnog broda. Ubrzo se iz
konstruktivnih razloga u ovom prostoru počeo da koristi prelomljeni luk (crkva u Autunu), koji
je u Francusku stigao vjerovatno iz islamske arhitekture. veće dimezije
21. a) Koja su najznačajnija mjesta na građevinama na kojima se javljaju romanički reljefi i
skulptura i šta najčešće prikazuju?
b) Koje su glavne odlike stila romaničkog vajarstva?
a) Posebno važno mesto za skulpturu bili su timpanoni, lunete iznad nadvratnika glavnog
portala romaničkih crkava. Hrist na prestolu, vizija iz Strašnog suda.
Jedina monumentalna slobodna statua romaničke umjetnosti jeste figura lava u prirodnoj
veličini (bronza), postavljena na vrh visokog stuba ispred palate u Braunšvajgu (1166).
22. Kada i gde se javlja gotika, i u kojim zemljama je bila najbolje prihvaćena?
Pojava gotike oko 1150. odnosila se na vrlo malu oblast koja je obuhvatala samo pokrajinu
poznatu kao Il de France (Pariz sa okolinom), teritoriju pod vlašću francuskih vladara.
Čitava Evropa (minus romaničke oaze) – gotika + Bliski Istok; od 1450. Ne obuhvata više
Italiju (započela rana renesansa); 1550. gotika potpuno iščezla.
23. Nabroj osnovne odlike gotičke arhitekture (na primjeru crkve Notr Dam u Parizu).
Vitraži, jedni od rijetko originalno sačuvanih dobili su funkciju filtera kojima se svjetlost rasipa
po unutrašnjosti, dajući joj poetske i simbolične vrijednosti.