ARHITEKTONSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

MODERNA I SUVREMENA SVJETSKA ARHITEKTURA

SEMINARSKI RAD
KRITIČKI REGIONALIZAM U OPUSU LUISA BARRAGÁNA

Studentica: Klara Gazda

Voditelj: dr.sc. Maroje Mrduljaš

Ak. godina 2021./2022.

Sadržaj
Uvod – put prema kritičkom regionalizmu 1
Kritički regionalizam 2
Luis Barragán – utjecaj lokalne kulture na arhitekturu 3
Casa Estudio Luis Barragán, Mexico City, 1948. 4
Casa Gilardi, Mexico City, 1976.-1978. 6
Barragánov utjecaj na arhitekturu 20. stoljeća 8
Zaključak 9
Izvori 10
Uvod – put prema kritičkom regionalizmu

Dvadeseto stoljeće okarakterizirano je industrijalizacijom, razvojem novih tehnologija i

mogućnosti. Čelična konstrukcija i staklo, kao novi arhitektonski elementi, pojavljuju se još u
devetnaestom stoljeću, no u to doba zahtijevaju dorađivanje umjetničkim izrazom budući da
je njihova likovna i oblikovna snaga još uvijek bila u sirovom obliku. Tada se modifikacijom
formi iz prošlosti pokušava izraziti duh novog vremena, no prisustvo novih metoda i
svjetonazora već se osjeća i nagoviješta arhitekturu koja se razlikuje od svega do sad viđenog.
U dvadesetom stoljeću upotreba novih materijala i tehnologija napokon sazrijeva do razine
gdje arhitektura više ne mora posezati za dodatnom dekoracijom kako bi se isticala i izrazila,
a čisti oblici i gole površine postaju vrijedni likovni elementi. Razvojem znanosti i novih
tehnologija dolazi do globalizacije, a time i do mogućnosti bržeg prijenosa informacija i
materijala na šire područje. Ova pojava predstavlja golem napredak u povijesti čovječanstva
budući da je tehnologija u dotad neviđenom razvoju, što za arhitekturu znači brža, jeftinija i
dostupnija gradnja koja je itekako potrebna u doba naglog porasta stanovništva. Iz
kombinacije novih mogućnosti i želje za dodatnom optimizacijom prostora proizlaze
arhitektonska ostvarenja čije su karakteristike zastupljene i danas. U navedenim okolnostima
rađa se internacionalni stil.
Definirani izraz internacionalnog stila pojavljuje se već početkom dvadesetog stoljeća, prije
Prvog svjetskog rata, a svoj vrhunac doseže sredinom stoljeća te do šezdesetih godina ima
presudan utjecaj u svjetskoj arhitekturi. Osnovni moto stila je odricanje povijesnih stilova te
jasno davanje prednosti kubističkim oblicima s ostakljenim fasadama. Arhitektura je ovdje
pod utjecajem novonastalog pravca u slikarstvu, kubizma, koji se nedugo nakon svog
nastajanja 1907. godine proširio na arhitekturu. Umjetnost je apstrahirana, svedena na
osnovne oblike, boje i odnose. Desetak godina kasnije, pod utjecajem kubizma, slikari Piet
Mondrian i Theo van Doesburg postavljaju podlogu grupe De Stijl čiji su osnovni motivi pravi
kut i ravni zid. Primjer njihovog utjecaja na arhitekturu je Schröder House arhitekta Gerrita
Rietvelda.

1
Kritički regionalizam

Iako je mogućnost brže proizvodnje materijala i brže gradnje zasigurno napredak za čovjeka,
internacionalni stil svojom je strogoćom i pojednostavljivanjem oblika donio određenu
hladnoću i ograničenja u arhitekturu. Pojavljuju se nizovi gotovo identičnih arhitektonskih
zdanja lišenih veze s lokalnom kulturom, materijalima i kontekstom. „Kutije“ od čelika i stakla
koje su svojevremeno definirale uvelike inovativan i utjecajan stil počinju gušiti kreativni izričaj
arhitekata te nailaze na niz kritika. Ista pojava se događa i u drugim sferama kulturnog i
društvenog života. U takvim okolnostima rađa se kritički regionalizam – pristup koji teži da se
suprostavi nedostatku značenja i univerzalnosti moderne arhitekture. Uz ostale navedene
faktore, regionalizam ovakve vrste potaknut je i određenom težnjom da se, bar do neke razine
formira kulturna neovisnost nacije u vremenu kad globalna modernizacija, intenzivnije nego
ikad, sabotira svaku formu tradicionalne, autohtone kulture. Jedan od protagonista ovog
pokreta ujedno je i jedna od najprominentnijih figura moderne meksičke arhitekture – Luis
Barragán, a neka od njegovih najistaknutijih djela su Casa Estudio Luis Barragán, Casa Gilardi,
Cuadra San Cristobal, Casa Iteso Clavigero i druga.

„I believe in „emotional architecture“. It is very important for human kind that architecture
should move by its beauty: if there are many equally valid technical solutions to a problem, the
one which offers the user a message of beauty and emotion, that one is architecture“
– Luis Barragàn

2
Luis Barragán – utjecaj lokalne kulture na arhitekturu

Luis Barragán rođen je 1902. u Guadalajari u Meksiku. Neke od njegovih najranijih uspomena
iz djetinjstva odvijaju se upravo u blizini sela Mazamitla gdje je često s roditeljima boravio kao
dijete; brežuljci, crvena zemlja i unikatan akvedukt koji se prostirao iznad grada davao je selu
doživljaj bajke te se urezao u Barragánovo sjećanje u tolikoj mjeri da su sva njegova djela
prožeta prepoznatljivim nostalgičnim interesom za prirodu, suživot arhitekture s njom i
osjećaje. Uz odanost pueblo arhitekturi rodne Guadalajare, odlučujući utjecaj na njegova djela
svakako ima i autohtona meksička arhitektura; tradicionalna naselja, rančevi i manastiri.
1924. posjećuje Alhambru u Španjolskoj što utječe na njegova djela do kraja karijere –
Barragán upravo ovdje razvija senzibilitet prema zatvorenim vrtovima i zvuku vode. Još jedan
presudan utjecaj na njegovu arhitekturu imala je i maurska arhitektura sjeverne Afrike,
posebno Maroka, kojom je bio oduševljen još mnogo prije prvog posjeta Maroku. Svi ovi
utjecaji oblikovali su Barragána kao arhitekta na način da sva njegova djela komuniciraju
svojevrsnu poeziju; to su mjesta koja zadovoljavaju um i osjetila – živa su, mijenjaju se, a
istovremeno su smirena i jednostavna, isprepletena s prirodom.
Barragán je uvijek nastojao stvoriti arhitekturu koja iskazuje najdublje osjećaje, uvjerenja i
čežnje u modernom prirodno-kulturnom kontekstu Meksika, stoga koristi dobro poznate
elemente i forme inspirirane tradicionalnom meksičkom arhitekturom. Isto tako, njegovu
arhitekturu oblikuju i klimatski, prirodni i društveni uvjeti mjesta na kojem stvara, što su i
karakteristike kritičkog regionalizma. Užareno meksičko sunce, jaki vjetrovi i kiše, siromaštvo
i slabije kvalificirana radna snaga oblikovno su definirali njegova djela uz korištenje vrlo malog
broja različitih materijala. Vjerovao je da život postaje prejavan – radio, televizija, telefon
narušavaju privatnost, a prije industrijalizacije, čak i u većim gradovima čovjek je bio u
kontaktu s prirodom, što više nije slučaj, a čovjek nije istinski povezan s prirodom čak ni kad
napusti grad upravo kako bi otišao u prirodu.

3
Casa Estudio Luis Barragán, Mexico City, 1948.

Barragánov dom u kojem je živio i radio od 1948. jedno je od njegovih neosporivih remek-
djela. Oblikovni jezik kuće duguje vrlo malo internacionalnom stilu moderne arhitekture – on,
naprotiv, govori o meksičkoj provincijalnoj arhitekturi kojoj se Barragán toliko divio i koja je
uvelike utjecala na njegov rad.
Ulazno pročelje izjednačeno sa susjednim zgradama ističe se tek veličinom, što govori o
vlasnikovoj introspektivnoj i intimnoj prirodi. Kuća je trokatnica sa zatvorenim prostorom vrta
i krovnom terasom koja je naknadno ograđena visokim zidovima kako bi spriječila vizualnu
komunikaciju s javnošću.
Dvovisinski dnevni boravak artikuliran je zidovima koji ne dopiru do razine stropa – ovim
elementom Barragán stvara prijelaz između zasijenjenog prostora i njemu kontrastnog
prostora osvjetljenog difuznim, mekim svjetlom. Dnevni boravak putem velikog prozora gleda
prema vrtu koji je s tri strane zatvoren zidovima, a sa četvrte strane dvorišnim pročeljem kuće.
Vrt na taj način prodire u kuću te postaje jedno s kućom – on je privatan, dio je kuće. Jasno
odvajanje privatnog od javnog prostora tradicija je lokalne arhitekture tog područja.
Po pitanju elemenata i materijala, korišteni su osnovni konstruktivni elementi te su ostavljeni
u gotovo neobrađenom stanju – grubo žbukani zidovi, drvo i keramika koji se prostiru kroz
kuću u dijalogu su s lokalnim uvjetima u kojima Barragán stvara.
Barragán tradicionalnoj arhitekturi duguje i upotrebu živih i intenzivnih boja – Meksiko je
prepun raznobojnih pročelja u čemu se očituje topao i energičan duh naroda, te duh fieste.
Također, budući da boja vrlo brzo blijedi, jarko meksičko sunce dozvoljava stanovnicima
promjenu boje pročelja kad god oni to požele. Barragánova kuća tako je u prvih nekoliko
godina bila bijela, da bi kasnije jedan dio obojao u crvenu, a jedan u zemljanu boju što je
također hommage njegovoj lokalnoj kulturi i običajima.

4
Casa Estudio Luis Barragán, Mexico City, 1948.

Slika 1: Pogled prema stubištu Slika 2: Dvorište

Slika 3: Krovna terasa Slika 4: Krovna terasa

5
Casa Gilardi, Mexico City, 1976.-1978.

Nedaleko od njegove vlastite kuće smještena je Casa Gilardi – još jedno od Barragánovih
značajnih arhitektonskih ostvarenja.
Kuća je introvertirana, flankirana susjednim kućama s obje strane. Prva stvar na koju se
Barragán fokusirao bilo je drvo Jacaranda u dvorištu koje postaje središnja točka te oko kojeg
sama kuća „raste“.
Ovdje je primarni fokus boja: kuća se prema ulici prezentira svojom jarko ružičastom fasadom.
Kroz drvena vrata pristupa se mračnijem hodniku sa stubištem. Iz njega je moguć pristup
drugom komunikacijskom koridoru koji je obojen u jarko žutu boju – za Barragána ona
simbolizira spiritualnost. Ovaj je prostor ritmiziran redom uskih, visokih prozora čija su stakla
također obojena u žuto kako bi čitav prostor odisao žutim sjajem. Na kraju tog hodnika nalazi
se prostorija sa zatvorenim bazenom i područjem za blagovanje i zabave. Voda se prostire od
zida do zida, a plavi i crveni zidovi uzdižu se od površine vode do skrivenih krovnih prozora koji
osvjetljavaju bazen. U dvorištu, ljubičasti zid oponaša boju Jacaranda stabla u cvatu. Barragán
u svojim djelima ne koristi zelenu boju, budući da priroda slika upravo zelenom.
I ovdje Barragán posvjećuje posebnu pažnju lokalnim, tradicionalnim običajima i načinima
gradnje. Nosivi zidovi su od opeke, grubo završno ožbukani, a kroz čitavu kuću prostire se
paleta jarkih boja karakterističnih za meksičku arhitekturu.
Casa Gilardi posljednje je Barragánovo djelo te istinski utjelovljuje njegovu ideologiju.
Projektirana je upravo kako bi pružila sigurnost i utočište; svaki dio osmišljen je kako bi se
korisnik osjećao spokojno i produhovljeno. Kompozicija je harmonična, a kuća je prožeta
jedinstvenom privatnošću i mirnoćom koja ju odvaja od urbanog konteksta i kreira dom koji je
ujedno i osoban i univerzalan.

6
Casa Gilardi, Mexico City, 1976.-1978.

Slika 5: Unutarnje dvorište – pogled prema hodniku Slika 6: Unutarnje dvorište – pogled prema stablu
Jacaranda

Slika 7: Hodnik Slika 8: Unutarnji bazen

7
Barragánov utjecaj na arhitekturu 20. stoljeća

Barragána su slijedile generacije Meksikanaca. Njegovim imitatorima Barragán je bio

odredište, dok je učenicima on bio polazna točka. Njegovi najistaknutiji učenici paradoksalno
se nalaze u drugim dijelovima svijeta – udaljenost i vrijeme pomogli su im shvatiti Barragánovu
poruku, budući da ih nije zanimalo toliko vidjeti što je učinio, već vidjeti kako je on vidio. Ipak,
Barragán se najbolje oslikava u opusu Ricarda Legorreta: njegov utjecaj vidljiv je u korištenju
jarkih boja i primarnih oblika poput kugle, kocke i valjka. Za Legoretta kritički regionalizam je
značio spašavanje kolonijalnih tipologija i popularnih materijala, a meksičku je arhitekturu
izvozio diljem svijeta. Njegove najvažnije zgrade građene su devedesetih godina: muzej Marco,
muzej Del Niño, knjižnica u San Antoniu i druge. Kao Barragánove sljedbenike, vrijedno je
spomenuti i neke druge arhitekte, kao što je Andres Casillas de Alba, koji je s njim osobno radio
i čija je arhitektura uvelike pod Barragánovim utjecajem kroz cijeli njegov opus. S druge strane,
neki arhitekti koji nikad nisu upoznali Barragána, poput Tadaa Anda, Johna Pawsona i Alberta
Campa Baeze mnogo su bolje shvatili njegov rad od većine lokalnih imitatora.

Slika 9: Ricardo Legorreta, Centro Nacional de las Artes

8
Zaključak

Kao jedini Meksikanac kojem je dodijeljena Pritzkerova nagrada, Barragán postaje paradigma
meksičke arhitekture 20. stoljeća; njegove ideje i principi ne sukobljavaju se s principima
modernog pokreta, on ih, naprotiv, stavlja u dijalog sa svojim vernakularnim vizijama. Njegovi
radovi spajaju meksičku vernakularnu tradiciju, mediteranski svijet i modernost – jasni su,
apstraktni, jednostavni i asketski, što ih čini bezvremenskima, a elementi njegove arhitekture
duboko su utkani u kulturnu tradiciju njegove zemlje. U regijama gdje je nebo većinom bez
oblaka, ljudi traže zasijenjena područja kako bi izbjegli vrućinu i žarko sunce – Barragán je
ovoga svjestan i stvara u suprotnošću s internacionalnim stilom: umjesto velikih ostakljenih
ploha, on svodi dnevno svjetlo na minimum ili ga kontrolira na način da zidovima minimizira
direktni upad svjetlosti u kuću.
Upotrebom boje naglašava meksičku tradiciju, a ona mu omogućava i određenu dozu misterije
i spokoja koja je utkana u sva njegova djela. Također, za razliku od modernističkih tipičnih
bijelih kuća, njegova paleta boja ima značajno manju reflektivnost, stoga je primjerenija za
podneblje u kojem stvara.
Svi su Barragánovi projekti autobiografski: naklonost nadrealizmu očituje se u njegovoj
percepciji nadrealizma kao egzistencijalnog stava s romantičnim prizvukom koji je povezan s
nostalgijom.
U Meksiku, prošlost je uvijek prisutna, što je očito i u njegovoj arhitekturi, a vjera je srž njegove
strasti i skromnosti. On prihvaća samoću kao ljudsku sudbinu i vjeruje da čovjek u njoj treba
uživati, budući da je to Božja volja i stoga mora biti prihvaćena s dostojanstvom.
U konačnici, Barragánov rad prožet je emocijama; njegove kuće doživljavaju se upravo
boravkom u njima, one su same po sebi poezija te u isto vrijeme prilagođavaju modernu
strukturu tradicionalnom krajoliku i karakteru Meksika tako da je posjetitelju istog trena jasno
gdje se nalazi.

9
Izvori

[1] Ambasz, Emilio: The architecture of Luis Barragan, The Museum of Modern Art, New York,
1976.
[2] Hitchcock, Henry Russell: Latin American architecture since 1945., The Museum od Modern
Art, New York, 1955.
[3] Frampton, Kenneth: Modern architecture: A critical history, Thames and Hudson, London,
1992.
[4] Adria, Miquel, Oris 89: Tiha revolucija se nastavlja; Quiet revolution continues
[5] Pađan, Zvonko: Arhitektura i druge umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2009.
[6] Barragán House
https://www.barragan-foundation.org/works/list/barragan-house
[7] Gilardi House
https://www.barragan-foundation.org/works/list/gilardi-house
[8] How Luis Barragán used light to make us see colors
https://www.archdaily.com/898028/how-luis-barragan-used-light-to-make-us-see-color
[9] AD Classics: Casa Barragan / Luis Barragan
https://www.archdaily.com/102599/ad-classics-casa-barragan-luis-barragan

10