ZAŠTO JE PŠENICA PROBLEMATIČNA?

]
Zar kruh nije izvorna hrana?
Pa i naši stari su pekli kruh od pšenice!
Međutim, Einkorn dragocjena pšenica naših predaka, nešto je što nama odavno nije dostupno.
Naime, nova pšenica, ova koja je danas nama dostupna, nije ona ista pšenica od koje su naše
(pra)bake mijesile kruh.
Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum, proizvod je genetske manipulacije i
hibridiziranja kojima je stvorena kratka, zdepasta, tvrda, visokootporna biljka s puno većim
količinama škroba i glutena nego što su imale starinske vrste pšenice. Ovo je bilo potrebno učiniti
iz komercijalnih razloga usmjerenih na povećanje prinosa i otpornost na bolesti, sušu i vrućinu.
Čovjek najzaslužniji za razvoj patuljaste pšenice, genetičar Norman Borlaug, vjerovao je da je
genetska modifikacija jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem svijeta, pa je za svoj
angažman i postignuće osvojio i Nobelovu nagradu za mir. No kako ta nova stvar, koja do prije
50ak godina nije postojala, utječe na naše zdravlje poljoprivredni znanstvenici nisu istraživali.
Gladni su i dalje gladni, a zapadnim se svijetom, u kojem je pšenica stup prehrane, širi epidemija
debljine i drugih modernih bolesti.
Po čemu se nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske einkorn sorte pšenice? Prva
velika razlika je u tome da nova pšenica sadrži vrlo visoke razine super brzog škroba pod nazivom
amilopektin A, koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u
osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže razinu šećera u krvi
više nego ijedna druga namirnica, više nego šećer sâm. Ovaj glukozno-inzulinski tobogan dovodi
do inzulinske rezistencije, metaboličkog sindroma, kroničnog umora, dijabetesa, trbušne debljine i
mnogih drugih poremećaja zdravlja.
Nova knjiga Pšenični trbuh

Ovdje prenosim predgovor koji sam napisala za hrvatsko

izdanje čuvene knjige doktora Williama Davisa "Pšenični
trbuh" (Wheat Belly) koja je upravo izašla iz tiska
i dostupna je za narudžbe ovdje.

---Od najranijeg djetinjstva mojim je životom upravljao

trbuh. U tinejdžerskim godinama sve je kulminiralo.
Stalno mi je trbuh bio napuhan, bolan, i što je najgore,
stolica je bila užasno neredovita (jednom tjedno, uz
pomoć laksativa). Moje raspoloženje direktno je ovisilo o
stanju moga trbuha i probave. Ako bi trbuh bio koliko
toliko miran, moj je dan imao šanse da bude dobar. Kada
mi je trbuh bio napuhan, uglavnom bih izgledala kao
trudnica u sedmom mjesecu trudnoće. Kada bi bio bolan,
ti su se bolovi prenosili na ramena, kukove i leđa, tako da
sam jednostavno morala leći.
Ne mogu se pohvaliti da sam kao dijete zdravo jela.
Mama i baka kuhale su, naravno, domaća jela, ali ja sam
bila vrlo divlje i tvrdoglavo dijete i odbijala sam kuhanu
hranu. Najdraži su mi bili keksi i mlijeko ili kruh
”udrobljen” u bijelu kavu s dosta šećera. Osim toga,
slatkiši svih vrsta, peciva, sendviči, mlijeko. Zapravo, od
tog vremena do danas, malo se toga promijenilo –
prehrana koja se temelji na pšeničnim proizvodima,
šećeru i mlijeku i dalje se smatra normalnom. Pšenica?
Pa ona je itekako zdrava, posebice ona ”integralna”. Nisu
li upravo prema službenim prehrambenim smjernicama
žitarice baza zdrave prehrane?
Vjerojatno su moji probavni problemi bili razlog zašto
me je u odraslog dobi jako zanimala prehrana pa sam
čitala i proučavala sve do čega sam mogla doći i revno
sam isprobavala sve metode koje bi mi se učinile logične.
Omiljena mjesta za kupovinu bile su mi prodavaonice
”zdrave hrane” gdje sam kupovala müslije, žitne
pahuljice, integralne krekere, vegetarijanske kolačiće,
energetske žitarične pločice i integralnu tjesteninu.
Koliko god sam u odrasloj dobi težila zdravijem načinu
prehrane, zapravo se nisam ni koraka pomaknula od
onog keksa i mlijeka i u bijelu kavu udrobljenog kruha –
hrane mog djetinjstva. Cijelo vrijeme zapravo sam
konzumirala pšenicu. Proizvode od pšeničnog brašna.
Pod ovim ili onim imenom, ali uglavnom pšenicu uz
dodatak drugih žitarica.
U međuvremenu je medicina priznala to stanje za koje su
nam liječnici ranije govorili da je samo u glavi. Napuhan
i bolan trbuh uz neredovitu stolicu, u izostanku
dijagnoze neke teže bolesti kao što je Crohnova bolest,
ulcerozni kolitis ili celijakija, dobio je ime: iritabilni
kolon ili IBS prema engleskom Irritable bowel
syndrome. Prevalencija ovog poremećaja toliko je
postala učestala da su mu morali dati ime. Jupi, nisam
jedina koja okolo hoda s napuhanim trbuhom koji
jednostavno tako, kad njemu dođe, odluči da ne mogu
zatvoriti patent zatvarač na jeans hlačama jer se napuhao
nekih 20 cm u širinu. Ali to je bilo sve. Stanje je dobilo
ime ali ne i rješenje. Lijekovi se naravno nude ali oni ne
rješavaju uzrok jer uzrok nije ni pronađen. Zašto se
zaboga moj trbuh napuhuje i zašto ne mogu kao sav
normalan svijet otići ujutro na toalet?
A onda se sve promijenilo. 2006. godine otvorio se jedan
sasvim novi svijet za mene – svijet učenja potpuno novih
stvari. Uz studij nutricionizma u Švedskoj, uporedo sam
čitala i proučavala i druge autore a ne samo obaveznu
studentsku literaturu. Hrpa knjiga na švedskom i
engleskom postajala je sve veća a moja spoznaja sve
jasnija. Otkrila sam LCHF, Paleo prehranu, prehranu bez
žitarica i što je najvažnije – bez pšenice i glutena. Moje
probavne tegobe su nestale. Jednostavno su nestale.
Trbuh više nije upravljao mojim životom i
raspoloženjem. Više se nije napuhivao, niti je bolio, a
stolica se regulirala. Bez lijekova, izbacivanjem žitarica.
Odavno sam čitala knjigu Wheat Belly dr. Williama
Davisa i priželjkivala da se prevede na hrvatski kako bi
postala dostupna svima. Sreća da je Jesenski i Turk
nakladnik sa sluhom za motrišta koja izlaze iz okvira
konvencionalnog, jer su knjige ovog tipa prijeko
potrebne za edukaciju svih ljudi. Napokon ćete od A do Ž
saznati zašto su žitarice, a posebno pšenica, štetne za
ljudski organizam.
Postoji više skrivenih razloga zbog čega su pšenični
proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, bolesti
srca, raka, demencije, depresije i mnogih drugih
modernih bolesti. Pšenica uništava naše zdravlje kroz
mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice ide
paralelno s poviješću kroničnih bolesti i pretilosti diljem
svijeta.
Naime, nova pšenica, ova koja je danas nama dostupna,
nije ona ista pšenica od koje su naše (pra)bake mijesile
kruh. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum,
proizvod je genetske manipulacije i hibridiziranja kojima
je stvorena kratka, zdepasta, tvrda, visokootporna biljka
s puno većim količinama škroba i glutena nego što su
imale starinske vrste pšenice. Ovo je bio potrebno učiniti
iz komercijalnih razloga usmjerenih na povećanje
prinosa i otpornost na bolesti, sušu i vrućinu. Čovjek
najzaslužniji za razvoj patuljaste pšenice, genetičar
Norman Borlaug, vjerovao je da je genetska modifikacija
jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem
svijeta, pa je za svoj angažman i postignuće osvojio i
Nobelovu nagradu za mir. No kako ta nova stvar, koja do
prije 50 godina nije postojala, utječe na naše zdravlje
poljoprivredni znanstvenici nisu istraživali. Gladni su i
dalje gladni, a zapadnim se svijetom, u kojem je pšenica
stup prehrane, širi epidemija debljine i drugih modernih
bolesti.
Po čemu se nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od
starinske einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u
tome da nova pšenica sadrži vrlo visoke razine super
brzog škroba pod nazivom amilopektin A, koji je zapravo
štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom
razgrađuje u osnovne molekule – glukozu, da kruh od
cjelovitog pšeničnog brašna podiže razinu šećera u krvi
više nego ijedna druga namirnica, više nego šećer sâm.
Ovaj glukozno-inzulinski tobogan dovodi do inzulinske
rezistencije, metaboličkog sindroma, kroničnog umora,
dijabetesa, trbušne debljine i mnogih drugih poremećaja
zdravlja.
Nova patuljasta pšenica sadrži i novi modificirani gluten
koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten je onaj
ljepljivi protein u pšenici koji čini da kruh može narasti a
pekarske proizvode čini izdašnima, mekanima i
primamljivima. Stara einkorn pšenica ima
najjednostavniji genetski kôd sastavljen od samo
četrnaest kromosoma koji kodiraju za mali broj proteina
glutena, za koje je manje vjerojatno da će izazvati
celijakiju, upalu i preosjetljivost. Nova patuljasta pšenica
genetski je kompleksnija jer sadrži četrdesetdva
kromosoma i proizvodi mnoštvo različitih proteina
glutena, uključujući i one koji vjerojatnije dovode do
celijakije, upale, preosjetljivosti i bolesti izazvanih
imunološkom reakcijom organizma.
Pšenica sadrži i opijate – supstance koje izazivaju
ovisnost i dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u
probavnom sustavu razgrađuju na polipeptide – tzv.
egzorfine – koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu
barijeru i djeluju na receptore u mozgu kao opijati,
stvarajući osjećaj trenutnog kratkotrajnog zadovoljstva i
neodoljivu želje za još, kao kod konzumiranja droge. Ovi
polipeptidi se još nazivaju gluteomorfini ili ”morfiju
srodni spojevi iz glutena”, jer se u mozgu vezuju za
moždani receptor za morfij, isti onaj za koji se vezuju i
opijati. Pšenica je dakle namirnica s vrlo snažnim
djelovanjem na živčani sustav i može izazvati
mnogostruke probleme, od ovisničke potrebe za hranom
i prejedanja, do neuroloških bolesti i poremećaja
ponašanja. Pšenica je i glavni uzročnik debljine zbog
svog stimulativnog djelovanja na apetit, pa kad se
jednom riješite pšenice, osigurali ste put prema vitkoj
liniji i mršavljenju bez gladovanja.
Svjedočeći tisućama slučajeva pacijenata koji su
odustajući od pšenice povratili zdravlje, dr. William
Davis napravio je najveće istraživanje po pitanju
djelovanja pšenice na ljudsko zdravlje i stoga je ova
knjiga obavezno štivo za svakoga tko je imalo
zainteresiran za prehranu i zdravlje. Bilo da vas muči
pretilost, metabolički sindrom, visoki trigliceridi u krvi,
sitne čestice LDL kolesterola, dijabetes, bolesti jetre,
autoimune bolesti, neurološki poremećaji, demencija,
nutritivna deficijencija (npr anemija), osteoporoza,
bolovi u zglobovima, probavne tegobe ili kožne bolesti
kao psorijaza, akne i dermatitis, u knjizi ćete naći
poveznicu s pšenicom. Ako ste i potpuno zdravi, ipak će
vas zanimati kako usporiti starenje i zadržati lijepu kožu,
visoku razinu energije i vitalnost u svim razdobljima
života.
”Unatoč dramatičnim promjenama u genetskoj
strukturi pšenice i drugih usjeva, na novostvorenim
genetskim sojevima nije provedeno nijedno istraživanje
o tome jesu li sigurni za zdravlje životinja ili ljudi.
Nastojanja da se povećaju prinosi bila su toliko
intenzivna, biljni genetičari bili su toliko sigurni da
hibridizacijom nastaju proizvodi sigurni za ljudsku
prehranu, problem gladi u svijetu bio je toliko hitan, da
su spomenuti proizvodi poljoprivrednih istraživanja
ubačeni u lanac ljudske prehrane a da se pritom nije
vodilo računa o tome koliko su sigurni za ljude.”

Ova stvar danas čini preko 70% sadržaja naših obroka.

Cjelovita ili necjelovita, pšenica je jedna od najgorih
pošasti moderne prehrane. Možda se na prvu čini teško
zamisliti život bez kruha, tjestenine i pekarskih
proizvoda, ali vjerujte, lakše je nego što se čini jer postoji
zdravija i ukusnija alternativa. Pšenični trbuh nudi,
između ostalog, i plan jelovnika, recepte i praktične
savjete kako najlakše sprovesti promjenu prehrane. Neka
vam ova knjiga bude inspiracija i priručnik za jedan
sretniji, zdraviji, i vitalniji život bez pšenice!---