Professional Documents
Culture Documents
Č
ć
UPOZORENJE!
SADRŽAJ
TEMATSKA JEDINICA STRANA
Predgovor ………………………………………………………………………….
“ALP” šema i nivoi obuke ………………………………………………………..
Zakonska regulative kod nas i u Evropskoj Uniji …………………………………
Zakonska regulativa BZR kod nas .............................................................
Aneks direktive 2001/45/EC Evropskog parlameta ……………………….
Upotreba užeta u industrijskim radovima na visini (prevod teksta) …………….
1. Tehnike, obuka i nadzor: ...........................................................................
2. Tehnike .......................................................................................................
3. Obuka .........................................................................................................
4. Nadzor .........................................................................................................
5. Šta je upotreba užeta .....................................................................................
6. Za šta koristiti uže .......................................................................................
7. Prednosti upotrebe užeta u vertikalnim sredinama: .....................................
8. Upotreba užeta na svetskom nivou ..............................................................
9. Standardi i pravilnici ....................................................................................
a. Industrijski standardi opreme za radove na visini ............................................
b. Terminološke definicije pojmova za izvođenje radova – intervencija ............
1. Vrste rada …………………………………………………………………
2. Sidrišta ……………………………………………………………………
3. Oprema …………………………………………………………………….
a. Opšta oprema …………………………………………………….
b. Specifična tehnička oprema (sintetika i metal) …………………
c. Oprema za izvlačenje – spuštanje ………………………………………..
d. Mehanički sistemi za izvlačenje – spuštanje povre đenog ……………….
e. Sistemi za sprečavanje pada ……………………………………………..
Sidrišta – razlaganje sila na osiguravalištima …………………………………….
Sigurnosne linije i užarija …………………………………………………………
Dodatne osiguravajuće sprave u radovima na industrijskom užetu ………………
Konektori …………………………………………………………………………
Tereti ……………………………………………………………………………….
Osobe ……………………………………………………………………………..
Opasnosti u industrijskim radovima na visini ……………………………………
1. Klasične opasnosti ……………………………………………………..
2. Objektivne i subjektivne opasnosti ………………………………………
3. Faktor pada ……………………………………………………………….
4. Suspension trauma ………………………………………………………..
Sigurnosne zone …………………………………………………………………
1. Zona ograničenog pristupa ………………………………………………
2. Zona radnog ograničenja …………………………………………………
Lista provere opreme ………………………………………………………………
Čvorovi …………………………………………………………………………….
Granična i bezbedna radna optere ćenja ……………………………………………
Bezbednosne procedure upotrebe i koriš ćenja opreme u uslovima radova – intervencija u
vertikalnim sredinama …………………………………………….
1. Generalno ………………………………………………………………..
2. Područ je primene i odgovornosti ………………………………………..
3. Opis (tok) postupaka ……………………………………………………..
4. Tehničke procedure – postupci …………………………………………..
a. Instalacija sidrišta – osiguravališta ………………………………..
b. Montaže “life line sistema” ………….……………………………….
c. Spuštanje – podizanje povre đenog radnika – leđno kopčanje ….
Reference za dalje čitanje (izvori) …………………………………………………
PREDGOVOR
Poslednjih godina smo svedoci velike ekspanzije obima radova na visini u industrijskom okruženju.
To je dobrim delom uzrokovano prodorom tehnika i metodika koje su se u svetu “ustoličile” unutar zadnjih
30 – tak godina i delimično prihvaćene i u našim krajevima, otvarajući nove mogućnosti jeftinijih i bržih
intervencija u građevinarstvu i industriji, a možda najviše zahvaljujući fantastičnom razvoju mobilnih
telekomunikacija koje zadnjih godina beleže najbrži rast i ekspanziju kako u svetu, tako i kod nas.
Pored toga klasično građevinarstvo, teška industrija i ostale industrijske grane i dalje imaju stepen rasta što
se odražava i na radna mesta koja po svojoj klasifikaciji imaju veze sa radovima na visini. Sve je veća potreba za
kvalifikovanim kadrovima koji u segmentima pripreme, montaže i održavanja mogu da odgovore na rastuće zahteve
mobilnih operatera, građevinske ili metalne industrije i njihovih izvođača radova.
Posledica rasta industrijskih aktivnosti je i rastući broj incidenata i povreda koje su vezane za radove na
visini i tipska radna mesta koja su vezana za tu vrstu aktivnosti.
Time se postavljaju novi zahtevi i standardi koje prvenstveno moraju prihvatiti izvođači radova a za njima i
prateće službe koje u incidentnim slučajevima intervenišu u akcijama evakuacija i spasavanja.
Ova skripta obrađuje neke tehničke procedure koje su prisutne u radovima na visini u industrijskim
sredinama, evakuacije i spasavanjima u industrijskim uslovima i ne treba ih shvatiti kao model koji se može
iskoristiti u svim uslovima.
Različite sredine imaju različita organizaciona i tehnička rešenja i ni jedan model se ne može uzeti kao
potpuno pravilan i siguran obrazac rešenja u incidentnim situacijama.
U kontekstu propisa i novousvojenih Zakona zaštite na radu, kao i Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu
( SL. Glasnik RS br. 101-2005), DIREKTIVOM 2001/45/EC EVROPSKOG PARLAMENTA i SAVETA Od 27.
juna 2001. i Dopunjenom Direktivom Saveta 89/655/EEC u pogledu minimalnih propisa bezbednosti i zdravstvene
zaštite, pri upotrebi opreme za rad od strane radnika pri radu (druga posebna Direktiva u skladu sa članom 16(1)
Direktive 89/391, ova skripta bi trebala da pomogne svima koji imaju nameru da svoje uhlebljenje traže unutar
radova na visini u industrijskim sredinama.
“ALP Project Sistem” je za sada jedina firma na našim prostorima koja svojim dvadeset osmogodišnjim (28
godina), praktičnim iskustvom u radovima na visini, kadrovima, organizacijom kurseva i licencama koje poseduje
(domaćim i inostranim), direktno utiče na povećanje bezbednosti u radovima i intervencijama na visini.
Iskreno sa nadamo da ćemo i Vama pomoći.
Radoslav Milojević
1. OPŠTE OBAVEZE
Č lan 9.
Poslodavac je dužan da obezbedi zaposlenom rad na radnom mestu i u radnoj okolini u kojima su sprovedene
mere bezbednosti i zdravlja na radu.
Poslodavac se ne oslobađ a obaveza i odgovornosti u vezi sa primenom mera bezbednosti i zdravlja na radu
određ ivanjem drugog lica ili prenošenjem svojih obaveza i odgovornosti na drugo lice.
… Poslodavac je dužan da obezbedi da radni proces bude prilago đ en telesnim i psihič kim mogućnostima
zaposlenog, a radna okolina, sredstva za rad i sredstva i oprema za lič nu zaštitu na radu budu uređ eni,
odnosno proizvedeni i obezbeđ eni, da ne ugrožavaju bezbednost i zdravlje zaposlenog.
Č lan 11.
Poslodavac je dužan da, prilikom organizovanja rada i radnog procesa, obezbedi preventivne mere radi
zaštite života i zdravlja zaposlenih kao i da za njihovu primenu obezbedi potrebna finansijska sredstva.
Poslodavac je dužan da obezbedi preventivne mere pre poč etka rada zaposlenog, u toku rada, kao i kod svake
izmene tehnološkog postupka, izborom radnih i proizvodnih metoda kojima se obezbeđ uje najveća moguća
bezbednost i zaštita zdravlja na radu, zasnovana na primeni propisa u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu,
radnog prava, tehnič kih propisa i standarda, propisa u oblasti zdravstvene zaštite, higijene rada, zdravstvenog
i penzijskog i invalidskog osiguranja, i dr.
3. OSPOSOBLJAVANJE ZAPOSLENIH
Č lan 27.
Poslodavac je dužan da izvrši osposobljavanje zaposlenog za bezbedan i zdrav rad kod zasnivanja radnog
odnosa, odnosno premeštaja na druge poslove, prilikom uvođ enja nove tehnologije ili novih sredstava za rad,
kao i kod promene procesa rada koji može prouzrokovati promenu mera za bezbedan i zdrav rad.
Poslodavac je dužan da zaposlenog u toku osposobljavanja za bezbedan i zdrav rad upozna sa svim vrstama
rizika na poslovima na koje ga određ uje i o konkretnim merama za bezbednost i zdravlje na radu u skladu sa
aktom o proceni rizika.
… Osposobljavanje za bezbedan i zdrav rad zaposlenog mora da bude prilagođ eno specifič nostima njegovog
radnog mesta.
Ako poslodavac odredi zaposlenom da istovremeno obavlja poslove na dva ili više radnih mesta, dužan je da
zaposlenog osposobi za bezbedan i zdrav rad na svakom od radnih mesta.
Č lan 28.
Osposobljavanje zaposlenih za bezbedan i zdrav rad poslodavac obavlja teorijski i praktič no.
Provera teorijske i praktič ne osposobljenosti zaposlenog za bezbedan i zdrav rad obavlja se na radnom mestu.
Periodič ne provere osposobljenosti za bezbedan i zdrav rad zaposlenog koji radi na radnom mestu sa
povećanim rizikom vrše se na nač in i po postupku utvr đe nim aktom o proceni rizika.
Č lan 30.
Kada tehnološki proces rada zahteva dodatno osposobljavanje zaposlenog za bezbedan i zdrav rad,
poslodavac je dužan da upozna zaposlenog o obavljanju procesa rada na bezbedan nač in, putem
obaveštavanja, uputstava ili instrukcija u pismenoj formi.
1. ako mu preti neposredna opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu sprovedene propisane mere za
bezbednost i zdravlje na radnom mestu na koje je određ en, sve dok se te mere ne obezbede;
2. ako mu poslodavac nije obezbedio propisani lekarski pregled ili ako se na lekarskom pregledu utvrdi
da ne ispunjava propisane zdravstvene uslove, u smislu č lana 43. ovog Zakona, za rad na radnom
mestu sa povećanim rizikom;
3. ako u toku osposobljavanja za bezbedan i zdrav rad nije upoznat sa svim vrstama rizika i merama za
njihovo otklanjanje, u smislu č lana 27. stav 2. ovog Zakona, na poslovima ili na radnom mestu na koje
ga je poslodavac odredio; …….
U sluč ajevima iz stava 1. ovog č lana, zaposleni može da se pismenim zahtevom obrati poslodavcu radi
preduzimanja mera koje, po mišljenju zaposlenog, nisu sprovedene.
Ako poslodavac ne postupi po zahtevu iz stava 2. ovog č lana u roku od osam dana od prijema zahteva,
zaposleni ima pravo da podnese zahtev za zaštitu prava inspekciji rada………
Č lan 34.
Kada mu preti neposredna opasnost po život ili zdravlje, zaposleni ima pravo da preduzme odgovarajuće
mere, u skladu sa svojim znanjem i tehni č kim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju i da napusti radno
mesto, radni proces, odnosno radnu okolinu.
U sluč aju iz stava 1. ovog č lana zaposleni nije odgovoran za štetu koju prouzrokuje poslodavcu.
Č lan 35.
……..Zaposleni je dužan da pre poč etka rada pregleda svoje radno mesto uključ ujući i sredstva za rad koja
koristi, kao i sredstva i opremu za lič nu zaštitu na radu, i da u sluč aju uoč enih nedostataka izvesti poslodavca
ili drugo ovlaš ćeno lice.
U načelu sve odredbe Zakona su apstraktne, tj, definišu se obaveze i prava poslodavca i radnika bez
zalaženja u tehničke detalje i procedure koje se tiču opreme za rad, radnih bezbednosnih procedura, načina za
izbegavanje radnih rizika i metoda spasavanja i evakuacije.
Savezni Zavod za Standardizaciju je još 2007. godine počeo sa prepisivanjem standarda E.U. za
opremu za radove na visini, time što je dodao ispred oznaku R.S. CE ili R.S. EN, zatim oznaku i broj standarda
za određenu opremu.
Posao do danas na žalost nije završen jer prepis nije i Zakon, tj nije prihvaćen u potpunosti. Na primer
po «naredbi» koja datira iz 1987 godine, opisuje kakve moraju biti karakteristike radnih šlemova i ko to
kontroliše. Dosta je godina prošlo od tada, radni-građevinski šlemovi su se promenili na bolje, ali ti
«poboljšani» modeli koji se koriste u E.U, po našoj Zakonskoj regulativi kod nas ne mogu da prođu jer ne
ispunjavaju uslove koji su stari više od 25 godina. Tehni čko Opitni Centar Vojske Srbije (TOC), je od države
ovlašćen da daje mišljenje u smislu «prošao test» ili «nije prošao test» na osnovu analiza i testova uzoraka koju
uvoznici dostavljaju.
Tako dolazimo u situaciju da država sa jedne strane podržava razvoj i unapređenje B.Z.R., a sa druge
svojim aktima direktno utiče na to da pojedini segmenti opreme za rad na visini u građevinskom sektoru,
daleko zaostaju u bezbednosti time što ne unapređuje svoja Zakonska akta i odredbe Zakona.
Još jedan problem se javlja u potrebi dodatne edukacije i obuke osoba (inspektora zaštite na radu, ko-
ordinatora za bezbednost, nadzornika radova, šefova gradilišta, vođa timova....), koji bi trebalo da nadgledaju i
kontrolišu sporvođenje mera zaštite na radu u radovima na visini.
Najveći broj ljudi koji se bave ovim poslom nisu upoznati sa karakteristikama i načinom
funkcionisanja specifične opreme za radove na visini, a još više sa karakteristikama bezbednosnih sistema i
bezbednosnih procedura pri radovima na industrijskom užetu u vertikalnim sredinama. Tako se dešava da se
u industrijskim radovima na visini pojavljuju izvođači sa neprikladnom opremom ili pogrešnim bezbednosnim
procedurama.
Na primer, kada se u građevinskim radovima desi pad sa visine, inspektor zaštite na radu vrši uviđaj na
licu mesta, kako bi se došlo do saznanja kako se nesreća desila i ko je za nju odgovoran. Inspektor intervjuiše
poslodavca, nadzornike radova, radnike i ostale koji su bili prisutni i koji mogu dati korisne informacije.
Informacije koje inspektor
dobija su obično polovične i nepotpune
i u nekim slučajevima povreda ili
gubitka života se nečija konkretna
odgovornost ne može utvrditi.
Inspektoru se plasira informacija da je
nesrećni radnik imao zaštitini pojas, ali
ne i kojim bezbednosnim postupkom i
procedurom se radnik sa tim pojasom
«kopčao» u zaštitni bezbednosni sistem
(gelender, ograda, life line...).
Pošto inspektor najćešće ne
poznaje bezbednosne-tehničke
procedure kopčanja i karakteristike
ostalih zaštitinih sistema u
bezbednosnom lancu, niti procedure
pregleda i održavanja predmetne
opreme (kako bi se potencijalno
sagledao propust u redovnoj kontroli ili
genezi papira koje predhode radnom
zadatku), time se neki slučajevi mogu ć
svrstati u okviru odredbe člana 9
Zakona koji kaže:
.....U sluč aju nastanka povrede na radu zbog neuobič ajenih i nepredvidivih okolnosti koje su izvan kontrole
poslodavca ili zbog izuzetnih događ aja č ije se posledice uprkos svim nastojanjima nisu mogle izbeći,
poslodavac nije odgovoran u smislu ovog Zakona...
U tom smislu će država (nadležna Ministarstva i uprave), u budućem periodu imati puno posla.
Rezime:
- Zakonska regulativa u Srbiji ne poznaje i ne tretira radove na industrijskom užetu u vertikalnim
sredinama, i samim tim ne definiše tehničke smernice koje bi izvođači i naručioci radova morali
da ispoštuju. Tako se javlja pogrešan način pristupa problemu sa pogrešnim izborom opreme.
- Kadrovska struktura i obučenost osoba (ko-ordinatora za bezbednost, inspektora zaštite na radu),
koji bi tu vrstu radova trebali da kontrolišu nije na nivou sadašnjih a ni budućih zahteva tržišta
„ALP Project Sistem“ d.o.o. u kontekstu suštine prava i obaveza zaposlenih, a na osnovu Zakona o
bezbednosti i zdravlja na radu (Sl. Gl. RS br. 101/05), i članova: 32, 33, 34, 35 i 36 kojima se regulišu prava
ali i obaveze zaposlenih daje sledeće:
1. Pre početka radnog zadatka proučiti šta i kako je predmet izvršenja – na osnovu dokumentacije, i ako
je potrebno uz pomoć vođe grupe
2. Provera ispravnosti odeće, obuće, zaštitnog šlema, opreme za rad (alata i opreme za nošenje alata),
sistema za sprečavanje padova, pozicioniranja, konektora, karabinera, pojaseva, užadi, ankera i druge
opreme potrebne za bezbedno izvršenje radnog zadatka
3. Provera odeća (radno odelo), rukavice, zaštititni šlem, zaštitne naočere, radne zaštitne cipele, moraju
biti: zakopčane, bez slobodnih delova odeće (rukavi, nogavice i slično), zaštitini šlem – pričvršćen
ispod brade, bez mogućnosti da spadne pri naglim pokretima ili kontaktima sa strukturom fasade ili
konstrukcije, zaštitne cipele zašnirane do kraja i vezane sa čvrstom petljom, kaiš i slična oprema
prikopčana na potrebnu meru, a krajevi uvučeni u za to predviđene alke, trake za radna odela na
rukavima i nogavicama (ako su sa „čičak trakama“ – obezbeđeni da se samo-oslobode)
4. Pre stupanja na skele, platforme i slično, proveriti njihovu ispravnost i pričvršćenost za tlo, fasadu ili
drugu radnu konstrukciju. U slučaju neispravnosti, zajedno sa monterima i vođom grupe izvršiti
ispravno postavljanje (ukoliko spada u zonu odgovornosti izvođača), ili prijaviti ovlašćenom nadzoru
ukoliko spada u zonu odgovornosti investitora.
5. Od potrebnog alata i opreme, nositi samo ono što zahteva radni zadatak, izbegavati nepotrebno
opterećenje. Alat i opremu nositi u za to utvrđene specifične torbice, alke, kaiševe i sl, smeštene na
bokovima tela ili transportovane na način koji najmanje imaju dodira sa strukturom ili fasadom.
6. UPOTREBA ALKOKOHA I OPIJATA JE STROGO ZABRANJENA. Upotrebljavati samo vodu
(flaširanu), i osvežavajuće napitke.
7. Na radnom zadatku može biti zaposlen samo radnik u dobrom psiho-fizičkom zdravstvenom stanju
8. Za svu opremu koju koristi, zaposleni mora da prouči sve njene karakteristike i načine upotrebe.
Sa druge strane Zakonska regulativa u zemljama E.U. se u nijansama razlikuje od zemlje do zemlje, ali
glavne zajedničke smernice se poštuju.
Tako se postavljaju opšti principi bezbednosnog funkcionisanja u radovima na visini i u radovima na
industrijskom užetu:
4. Mere vezane za upotrebu radne opreme obezbe đ ene za privremeni rad na visini.
4.1.1. 4.1.3.Upotreba užeta i tehnike pozicioniranja se mogu koristiti samo u okolnostima kada procena
rizika ukazuje da se posao ne može obaviti sigurnije i gde upotreba druge, sigurnije opreme za rad
nije opravdana. Uzimajuć i u obzir procenu rizika, a posebno u zavisnosti od trajanja posla i
ergonomskih ograni č enja, mora se obezbediti sedište sa odgovaraju ć om dodatnom opremom.
4.1.2. U zavisnosti od izabrane opreme za rad na osnovu predhodno navedenog, moraju biti odre đ ene
odgovarajuć e mere za minimizaranje rizika za radnike, koji su svojstveni toj vrsti opreme. Ukoliko
je potrebno, mora se obezbediti instaliranje zaštite za spreč avanje padova. Ona mora biti
odgovarajuć e konfiguracije i dovoljne izdržljivosti da spreč i ili zaustavi pad sa visine i, što je bolje
moguć e, spreč i povrede radnika. Kolektivna osiguranja za spre č avanje padova mogu biti prekinuta
samo na mestima pristupa merdevinama ili stepeništu.
4.1.3. Kada izvođ enje određ enih zadataka zahteva privremeno uklanjanje kolektivne zaštite za spre č avanje
padova, moraju se preduzeti odgovarajuć e mere sigurnosti. Zadatak ne bi trebalo obaviti pre
preduzimanja tih mera. Kada je odeđ eni zadatak izvršen, u celosti ili samo privremeno, mora se
postaviti kolektivna zaštita za spreč avanje padova.
4.1.6. Privremeni radovi na visini se mogu obavljati samo onda kada vremenski uslovi ne ugrožavaju
bezbednost i zdravlje radnika.
4.2.1. Merdevine moraju biti postavljene tako da se obezbedi njihova stabilnost u toku rada. Prenosne
merdevine se moraju postaviti na stabilno, jako, fiksirano stajalište odgovarajuće veličine, tako da
prečage budu horizontalne. Viseće merdevine se moraju bezbedno pričvrstiti, sa izuzetkom merdevina
od užeta, kako se ne bi pomerale i kako bi se sprečilo njihovo ljuljanje.
4.2.2. Neophodno je sprečiti proklizavanje nogara prenosnih merdevina tokom upotrebe, osiguravanjem
vertikalnih nogara na samom ili blizu gornjeg ili donjeg kraja, pomoću sprava protiv klizanja ili na
neki drugi, jednako efikasan način. Merdevine koje se koriste za pristup moraju biti dovoljno dugačke
da nadvise pristupnu platformu, osim ukoliko nisu preduzete druge mere koje pružaju sigurno hvatište.
Prilikom korišćenja preklopnih i teleskopskih merdevina mora se sprečiti pomeranje njihovih sekcija
jedne ka drugoj. Kod pokretnih merdevina se mora sprečiti njihovo pomeranje pre stajanja na njih.
4.2.3. Merdevine se moraju koristiti na način koji će pružiti radnicima sigurno hvatište i oslonac u svakom
trenutku. Posebno, ukoliko se teret mora nositi ručno na merdevinama, on ne sme onemogućiti držanje
za sigurno hvatište.
4.3.1. Kada list (knjižica) proračuna za odabranu skelu nije dostupan ili ne obuhvata proračune za zamišljenu
strukturu, moraju se uraditi proračuni snage i stabilnosti, osim ukoliko je skela montirana u skladu sa
opšte prihvaćenim standardom konfiguracije.
4.3.2. U zavisnosti od složenosti odabrane skele, montiranje, upotreba i demontaža moraju biti isplanirani od
strane kompetentnog lica. To može biti u obliku standardnog plana, uz dodatne delove u vezi sa
detaljima konkretne skele.
4.3.3. Neophodno je sprečiti proklizavanje nosećih delova skele, bilo pričvršćivanjem za noseću podlogu,
korišćenjem sprave protiv klizanja ili nekim drugim jednako efikasnim sredstvom, a podloga koja trpi
opterećenje mora biti dovoljno velika. Mora se utvrditi da je skela stabilna. Skela na točkovima se
mora obezbediti pomoću odgovarajućih sprava, od slučajnog pomeranja tokom rada na visini.
4.3.4. Dimenzije, oblik i izgled platformi skele, moraju biti odgovarajući za posao koji treba obaviti i teret
koji treba da se prenese, i da omoguće bezbedno kretanje. Platforme skele se moraju sklopiti tako da se
njihovi delovi ne mogu pomerati prilikom upotrebe. Ne smeju postojati opasni razmaci između delova
platformi i vertikalnih kolektivnih osiguranja za sprečavanje padova.
4.3.5. Kada delovi skele nisu spremni za upotrebu, na primer tokom montiranja, demontiranja ili zamene,
moraju biti obeleženi znacima opšteg upozorenja prema nacionalnim merama u skladu sa Direktivom
92/58/EEC, i prikladno razdvojeni fizičkim sredstvima, kako bi sprečili pristup opasnoj zoni.
4.3.6. Skela može biti montirana, demontirana ili značajno izmenjena samo pod nadzorom kompetentnog
lica, i od strane radnika koji su prošli odgovarajuću obuku za operacije predmetnih radova, koja se
odnose na određene rizike u skladu sa članom 7, a posebno na:
(a) Razumevanje plana za montažu, demontažu i izmene date skele;
(b) Bezbednost tokom montaže, demontaže i izmene date skele;
(c) Mere za prevenciju rizika od pada lica ili predmeta;
(d) Bezbednosne mere u slučaju promene vremenskih uslova, koji mogu da ugroze sigurnost date
skele;
(e) Dozvoljeni teret;
(f) I ostale opasnosti do kojih, gorepomenuta montaža, demontaža ili izmena, može dovesti.
Lice koje vrši nadzor i radnici na tom zadatku, moraju imati na raspolaganju plan za montažu i
demontažu, naveden u tački 4.3.2., uključujući i uputstvo koje plan može da sadrži.
(a) Sistem mora sadržati najmanje dva zasebno pri č vrš ć ena užeta, jedno za pristup, spuštanje i
podršku (radno uže), i drugo pomo ć no (sigurnosno uže);
(b) Radnici moraju imati i koristiti odgovarajuć i pojas, kojim su povezani na sigurnosno uže;
(c) Radno uže mora biti opremljeno bezbednim sredstvima za penjanje i spuštanje i sistemom za
zaustavljanje, koje spreč ava pad korisnika, ukoliko izgubi kontrolu nad kretanjem. Sigurnosno
uže mora biti opremljeno pokretnim sistemom za spreč avanje padova, koji prati kretanje
radnika.
(d) Sav alat i pribor koji ć e radnik koristiti mora biti osiguran za radni pojas ili sedište, ili na neki
drugi prikladan nač in;
(e) Radovi se moraju propisno isplanirati i nadgledati, kako bi radnik odmah bio izbavljen u hitnim
sluč ajevima;
(b) U skladu sa č lanom 7, radnici moraju pro ć i odgovarajuć u obuku za operacije predmetnih
radova, posebno procedure spasavanja.
U izuzetnim sluč ajevima u kojima bi, u pogledu procene rizika, upotreba drugog užeta č inila rad opasnijim,
može se dozvoliti upotreba jednog užeta, uz preduzete odgovarajuć e sigurnosne mere u skladu sa
nacionalnim Zakonskim odredbama i/ili praksom.
Sklopljeno u Luksemburgu, 27.06.2001.
ODGOVORNOST
KAO KLJUČNI FA TOR POJMA BEZBEDNOSTI PRI RADOVI A NA VISINI
Sve naše odluke na ovaj ili onaj način utiču na krajnji rezultat naših aktivnosti bez obzira da li su te
aktivnosti u radu ili slobodnom vremenu van radnog mesta. Nekada se rezultati ih odluka prikažu tek posle
određenog vremenskog perioda i isu sagledive odmah, tako da smo i zaboravili ako je do toga došlo. U tom
smislu je bitno da shvatimo da smo kao odrasli i svesni subjekti ODGOVORNI za odluke koje donosimo i
praksu koju primenjujemo.
U uslovima radova na vi ini, sve odluke koje donosimo moraju biti u skladu sa pozitivnom praksom
principa bezbednosti i poštovanja Zakonskih i drugih normativnih akata koje pred iđa država i pravno telo gde
smo zaposleni. Važeći Zakon B.Z.R. R.S. predviđa krivično – pravne sankcije za nepoštovanje tih
bezbednosnih propisa od nivoa izvršioca (radnika), preko odgovornog lica za BZR, do nivoa direktora i
pravnog lica.
U prirodi čoveka čiji je psiho-profil formiran na ovim prostorima je uboko usađena potreba za
improvizacijom, pojednostavljenj m ili izbegavanjem procedura koje nam se u tom trenutku čine nepotrebne.
Tako se javljaju situacije da se osnovni princip BZR ne poštuje čak i kada je bezbednosna oprema na
raspolaganju, bezbednosni siste i ispravni i u funkciji a dokumentacija preci no predviđa način i vreme
njihove upotrebe.
Jedan deo problema se r šava adekvatnim nadzorom i internom pravnom regulativom koju svako
pravno telo za svoje potrebe m že i mora doneti, ali suština se neće promeniti jer istog momenta kada
kompetentni nadzor izostane ili regulativa nije donesena, jedan deo radne o erative počne da izbegava
bezbednosne procedure koje radnici smatraju
besmislenim.
U tom kontekstu najveći efekat (u kombinaciji sa
nadzorom i regulativom), daje stalna edukacija koja
formuliše pristup da su radnici odgovorni prevenstveno
sami prema sebi, svojim porodicama i prijateljima, pa
tek onda prema firmi, ekološk j okolini i državi. Taj
idealistički pristup forsira njihovu svest da zamisle
situaciju u kojoj nije mogao da ostvari prihode od rada
(gubitak radnog mesta, premešt nje na slabije plaćenu
radnu poziciju ili čak invaliditet...), i posledice koje mogu
nastati u njegovoj porodici, bliskom okruženju sa
finansijskog aspekta ili nemogućnost u profesionalnom
dokazivanju sa socijalno – drušve og aspekta.
Otkaz ili lom s gurnosnih sistema nije
Ljudska psihologija naj zbiljnije tretira pojave
imaginarna stvar k ja se nama nikada neće
koje su najbliže subjektu (a ne nešto što se desilo nekome
desiti. Nije pitanje “da li ć e se desiti”, već
u npr. Norveškoj), pa je i logika „to se može desiti upravo
“kada ć e se desiti”
meni“, najefektnija.
Ako se ovaj pristup bezbednosti nametne kao uobičajen, nadzor nema potr be da konstantno kontroliše
radnike da li koriste zaštitna sr dstva, a menadžment odmah oseti benifit smanjenja povreda, smanjenja
gubitka kvalifikovanih radnika ili zaustavljanja proizvodnog procesa.
Krivično-pravni aspekt tr ba postaviti u drugi plan a u prvi samosvest radnika da se ne sme povrediti.
Radoslav Milojević
Ovaj tekst je namenjen onima koji malo znaju o upotrebi užeta u industrijskim vertikalnim
intervencijama, ali bi želeli da ga bolje razumeju.
Sam naslov sadrži ono o čemu ćemo govoriti. Razmotrićemo kako se upotreba užeta razvijala u
sistemu bezbednog rada kakav imamo danas. Razmotrićemo statistike nesreća u 20-tak godina. Videćemo
kako mi definišemo upotrebu užeta i gde i kada ga možemo koristiti. Na kraju ćemo videti gde se trenutno na
svetu koristi, i videti razvoj standarda i pravila u praksi.
Prve podatke o upotrebi užeta u radovima na visini našao sam u tekstovima Paul Sheldon-a,
Britanskog alpiniste koji je aktivno uključen u rad IRAT-a organizacije. Njegovo prvo sećanje o upotrebi užeta
je vezano za rane šezdesete godine, kada je jedan od njegovih kolega koristio tehnike planinarenja da se popne
uz fabričke dimnjake od cigle radi njihovog rušenja.
U kasnim sedamdesetim i početkom osamdesetih ove tehnike su se koristile prilikom nameštanja
mreža protiv odrona i stabilizacije stena u Francuskoj. Otprilike u isto vreme, korišćene su u Velikoj Britaniji
za inspekciju visokih fasada stambenih blokova koje su imale problema sa betonom koji se raspadao. Prava
upotreba užeta kakvu danas poznajemo, počela je u prvoj polovini osamdesetih korišćenjem tehnika koje su se
zasnivale na sistemu koji su razvili speleolozi tokom kasnih šezdesetih i sedamdesetih. Slične tehnike su
sredinom osamdesetih godina počele da se koriste na našim prostorima, otprilike u sličnim poslovima u kojima
se koriste i danas.
Speleološki sistem je bio i još uvek jeste bezbedan sistem, sa veoma malim brojem nesreća od kada je
u potpunosti razvijen. Međutim, zasnivao se na korišćenju jednog užeta.
Da bi bio prikladan za rad na visinama, originalan speleološki sistem se dalje razvijao tokom
osamdesetih. Glavna razlika je bila u tome što je u sistemu za rad dodato još jedno pomoćno uže koje će
omogućiti dodatnu sigurnost, tako da sistem sada ima dva stepena sigurnosti.
Primena tehnika upotrebe užeta na zgradama, mostovima i drugim građevinama kao što su radarski i
komunikacioni tornjevi je povećana. Te tehnike su normalno počele da se koriste za radove na teško
pristupnim konstrukcijama i radnim mestima kao što su naftne platforme u Severnom moru. Danas je
standardna procedura da se koristi uže za određene vrste poslova, kao što su inspekcije, čišćenje i farbanje na
platformama, ne samo u Severnom moru, već širom sveta.
Sredinom osamdesetih, pojavom specifičnih poslova u vezi sa radovima na visini, počela su da se
osnivaju i prva udruženja i organizacije koje su se bavile tom problematikom. 1987. godine, šest kompanija je
formiralo prvo svetsko udruženje za prodaju užadi koja se koriste za pristup radnom mestu – Udruženje za
prodaju užadi u industrijske svrhe iz Velike Britanije (IRATA). Organ Vlade Velike Britanije koji je zadužen
za zdravlje i bezbednost, pod nazivom „Izvršni organ za zdravlje i bezbednost“ (HSE), se angažovao po tom
pitanju od samog početka i predstavlja osnovni pokretač koji se brine da upotreba užeta za pristup radnom
mestu predstavlja bezbedan sistem rada.
U početku, radnici na užetu su bili planinari i speleolozi, koji su morali da savladaju radne veštine.
Sada je osnova proširena i uključuje mnoge pojedince koji nemaju takva iskustva. Takođe postoje trgovci koji
su savladali tehnike upotrebe užeta u cilju poznavanja materije i bolje prodaje.
Primećeno je da su podaci o bezbednosti upotrebe užeta u Velikoj Britaniji najbolji u celoj
građevinskoj industriji. To je najverovatnije zbog toga što je većina radnika na užetu obučavani prema strogim
standardima. Kasnije ćemo pogledati neke statističke podatke, ali prvo da istražimo neke od osnovnih razloga
zbog kojih je upotreba užeta toliko bezbedan sistem rada.
Rad na užetu u vertikalnim sredinama se može obaviti na pouzdano bezbedan način kada su ljudi
kompetentni, adekvatno obučeni i iskusni, sposobni da proveravaju sopstvenu opremu i kada su pod
odgovarajućim stepenom nadzora.
Tehnike
Sistem se sastoji od dva užeta ili linije: radnog užeta i pomoćnog sigurnosnog užeta. Oba užeta su
nezavisno fiksirana i tako postavljena da se izbegne bilo koja vrsta habanja. Užad koja se koriste nisu bilo
kakva užad, već su dizajnirana za ličnu zaštitu (zaštitu lica) i ispunjavaju propisane uslove Evropskog
Standarda EN 1891. Statička Kernmantle užad (vrsta užadi sa unutrašnjim jezgrom od određenog materijala i
istkanim spoljnim omotačem), se koriste zbog toga što su efikasnija u upotrebi od dinamičke užadi, koja su
elastičnija.
Radni pojas ima nisku centralnu tačku kačenja radi bolje efikasnosti. Mora da ispunjava propisane
uslove odgovarajućeg Evropskog Standarda kao što je EN 813 DONJI POJAS (za radni položaj).
Prilikom penjanja i spuštanja, osoba je povezana ne samo za radno uže, već i za sigurnosno (pomoćno)
uže, putem kratke pupkovine i pomoćne sprave, koja je vrsta stege za uže. Pomoćna sprava zapravo nije sprava
za zaustavljanje padova. Po njenom dizajnu i načinu upotrebe, više predstavlja spravu za sprečavanje padova.
Ona se ručno ili automatski pomera uz i niz uže tako da je uvek iznad mesta za kopčanje na pojasu. Trebalo bi
je držati što je moguće više. Prilikom nepredviđenog događaja, potencijalnog otkazivanja sistema radnog
užeta, pad će biti sprečen. Još jedna osnovna karakteristika pomoćne sprave je da se može osloboditi pod
opterećenjem, kako bi se omogućio postupak spasavanja.
U novije vreme su se pojavile sprave koje imaju istu ulogu, ali po svojim tehničko-tehnološkim
karakteristikama mogu biti i sprave koje deluju kao šok apsorberi, tako da u stvari dobijaju i ulogu sprave koja
radi i funkciju bezbednog zaustavljanja padova (npr. Roker - Troll, tj, licencirani proizvodi tog tipa npr.
Locker – Singing Rock, Lift – Camp, itd.. ).
Sprava za spuštanje se takođe vodi duž istog radnog užeta. Koriste se samo sprave koje će zaustaviti ili
dozvoliti samo sporo automatski kontrolisano spuštanje bez upotrebe ruku, tako da u slučaju nepredviđenog
događaja radnik neće pasti na zemlju.
Kada radnik dođe u radnu poziciju, pojas ostaje prikačen za radno uže kako bi se obezbedila dodatna
udobnost i sigurnost. Pojas ostaje i jeste uvek primarna veza sa radnim i sigurnosnim užetom.
Ovo opisuje tipičan sistem za upotrebu samog užeta, koje zovemo «radno pozicioniranje». Ako radnik
želi da se popne na građevinsku konstrukciju, obično je potreban sistem za zaštitu od pada. Tada se donji pojas
kombinuje sa grudnim pojasom kako bi se postigla visoka tačka kačenja koja je potrebna za pojas za
sprečavanje pada, na primer EN 361.
Užad i ostala oprema se koriste kako bi potencijalne padove što je moguće više skratili i sveli silu
udara na minimum.
Kod drugih vrsta građevinskih radova (npr, radovi na građevinskim skelama i sl..), radnici se najčešće
kopčaju u leđnu tačku koja se nalazi između plećki radnika. To je pozicija koja mu omogućava da bezbednosni
sistem ne smeta u procesu rada, ali u slučaju propadanja kroz konstrukciju ili bilo kog slučaja gde radnik ostaje
da visi u prostoru, mora ga «osloboditi», tj evakuisati samo kompetentna osoba sa završenom obukom za
spasavanje i evakuaciju, što je redak slučaj. Ako se tome doda i potencijalna pojava efekta „suspension
trauma“ ili „sinkopa“ (više o tome u poglavlju
«opasnosti u radovima na visini», ove skripte),
situacija može postavi vrlo ozbiljna po zdravlje i
život radnika.
Obuka
Obuka je vitalni element u obezbeđenju
sistema sigurnosti u bilo kojoj radnoj situaciji, ne
samo prilikom upotrebe užeta.
U organizacijama koje se bave obukom za
radove na visini i asocijacijama koja od tih firmi
nastaju, uobičajeno je da postoje nekoliko nivoa
radnika na industrijskom užetu.
Obuku sprovode specijalizovane kompanije
za tu vrstu obuka ili rukovodeća kompanija
organizuje obuku unutar firme. Vođe obuke moraju Obuka: Telekom Srbija – T.K. Centar
imati nivo 3.
Nadzor
Veoma je važno da na radnom mestu postoji dobar nadzor. Samo tehničar nivoa 2 ili 3, sa njegovim
velikim iskustvom u radu na užetu, može biti nadzornik.
Svako radno mesto u zavisnosti od tehničkih zahteva, mora da ima nadzornika nivoa 2 ili 3. Uloga
nadzornika je da obezbedi da rad i da radnici postupaju u skladu sa uputstvima: tj. da teži ka rezultatu: nula
nezgoda, nula gubitaka i nula defekata. Broj supervizora na gradilištu zavisiće od konfiguracije objekta,
komplikovanosti posla, broja radnog tima i njihovih veština. O tome će se odlučiti u toku obavezne procene
rizika, koja se obavlja pre početka posla i obično svakog dana posle početka. Nadzornik poznaje sve važne
Zakonske odredbe.
Veoma važno, on ili ona, će sa ostatkom tima imati plan spasavanja na licu mesta.
Sve radne operacije koje su na radilištu potrebne će se pažljivo posmatrati i procenjivati od strane
nadzornika, i postepeno se uvoditi u posao, sve dok nadzornik ne bude zadovoljan postignutim nivoom
stručnosti.
Kombinacija ispravnih tehnika, redovne obuke i dobrog nadzora rezultirala je velikim smanjenjem
broja nezgoda.
Podaci kojima raspolažemo iz Velike Britanije, Norveške i Nemačke kažu da je rad na visini u
industrijskom okruženju, tehnikom pristupa industrijskim užetom višestruko sigurniji od recimo rada na
građevinskim skelama. Obavljeno je više od 5.000.000 radnih sati na užetu bez i jedne smrtne nesreće.
Tokom perioda od devet godina – od 1989. do 1998. bilo je približno 85 prijavljenih nezgoda na užetu
u Velikoj Britaniji. Zbir podataka za period od devet godina pokazuje konstantnu i zavidno nisku stopu
incidenata od oko 4,7 na 100.000 radnih sati.
U 43% slučajeva, povreda se odnosi na donje delove ruke, 18% na stopala, 18% na oči i 10% na leđa,
grudi i stomak, a nijedna nije bila teška povreda. Obično su povrede nastajale prilikom upotrebe alata, a ne
zbog načina upotrebe užeta.
Od 1989 do 2001 godine imamo povećanje broja radnih sati na 7.705.000 sa 4,3 incidenta na 100.000
radnih sati. Ovako dobra statistika je prvenstveno rezultat rigorozne obuke i stručnog nadzora. Ipak nesreće se
dešavaju i za to uglavnom je zaslužan ljudski faktor. Edukacija je dugoročan proces i u nju se moraju uključiti
svi od državnih institucija do radnika na terenu.
Glavne razlike između korišćenja užeta i ostalih vrsta visećeg pristupa su:
Zone radnog ograničenja pri pozicioniranju u radu. Prvenstveno služi da drži operativca fiksiranog ili u
visećem položaju u toku rada, ali obično ima dodat neki element za zaštitu od pada a koji će ograničiti dužinu i
silu pada.
Zaustavljanje pada. Sistem koji je predviđen da spreči da osoba padne na tlo prilikom pada.
U gradaciji zaštite od pada, upotreba užeta je obično forma pozicioniranja za rad i pri tome se koristi
oprema za radno pozicioniranje. Povremeno, postaje sistem za zaustavljanje pada, i tada se koristi oprema za
zaustavljanje.
1. Isključiti rizik, npr. još u fazi projektovanja građevine (najviši nivo)
2. Upotreba platformi, npr. podići skele (zaštititi lokalitet)
3. Koristiti opremu za suspenziju osoba (zaštititi lokalitet i osobe)
4. Koristiti opremu za zaustavljanje padova (zaštititi osobe- najniži nivo zaštite)
Bilo bi veoma dobro kada bi sve moglo lepo da se svrsta u jednu od navedenih kategorija.
Nažalost, život nikada nije tako jednostavan. Na primer, nekada je potrebno da se radnik penje uz
građevinu kako bi dospeo do mesta za rad. U tom slučaju, koristi se oprema za zaustavljanje pada. To bi
snizilo poziciju u hijerarhiji rizika, kao što se vidi iz gore navedenog, na nivo 4.
Tehnika upotrebe užeta je idealna za mesta do kojih je teško ili nemoguće prići na drugi način i/ili gde
nema tzv kolevki, skela ili platformi, i tamo gde je preporučljivo koristiti takvu tehniku za vrstu posla koji
treba obaviti. Primeri za to su:
• Visoke zgrade
• Mostovi
• Litice pored puteva
• Okna, atrijumi
• Stubovi i tornjevi
• Satelitski, radarski, telekomunikacioni sistemi
• Specifične konstrukcije bez uobičajenog pristupa..
• Postavljanje i rastavljanje sistema je brzo i zahteva mali broj osoba u kratkom vremenu. Tako se broj
rizičnih sati za ljude svodi na minimum.
• Zbog brzog postavljanja i rastavljanja sistema, potencijalno zaustavljanje procesa proizvodnje ili radnih
procesa u industriji je minimalno ili svedeno na razumnu meru. Uznemiravanje stanara, pešaka i
saobraćaja je minimalno. Sistem se može rastaviti na kraju svake smene, smanjujući mogućnost
vandalizma i krađe.
Interesantno je primetiti različiti stav koji vlasti imaju širom sveta prema upotrebi užeta. On varira od
pozitivnih koraka koji se primenjuju u Evropi sa novom Direktivom (nacrtom) o Privremenom radu na visinama,
koja podržava upotrebu tehnike rada sa užetom, preko "pravimo se da ne postoji iako postoji’ pristupa koji se
trenutno primenjuje u Nemačkoj, do potpune zabrane kao što je slučaj u Hong Kongu. Negativan pristup je
uglavnom zasnovan na manjku razumevanja.
Takođe, neke od ovih zemalja su osnovale svoja nacionalna udruženja za rad sa užetom. Takvi primeri su:
Australija, Francuska, Nemačka, Novi Zeland, Norveška, Južno-Afrička Republika i Sjedinene Američke Države.
Standardi i pravilnici
Najzad, na nivou međunarodnih standarda, upotreba užeta pri radu spada pod
nadležnost Međunarodne Organizacije za Standarde (ISO).
Na našim prostorima još ne postoje asocijacije i udruženja koje se ozbiljno i
stručno bave ovom tematikom. “ALP Project Sistem” je za sada jedina firma na našim
prostorima koja svojim pristupom, kadrovima, iskustvom, stručnim programima i metodologijom pokušava da
napravi bezbednosni pomak na bolje. Ipak, jedna lasta ne čini proleće, pa se u tom smilu nadam da će se u skoroj
budućnosti u ovaj program uključiti kako druge organizacije tako i institucije nadležnih Ministartava i uprava.
Poslednji zaključak na osnovu iznetog bi bio da, uz odgovarajuću upotrebu tehnika za rad sa užetom od
strane dobro obučenog lica sa adekvatnim nadzorom, upotreba užeta može naći svoje mesto u industriji i dokazano
je da predstavlja vredan i bezbedan sistem rada.
Radoslav Milojević
VRSTE RADOVA
Pristup užetom
Tehnika koja zahteva upotrebu užarije, najčešće koristeći dva nezavisna osiguravajuća sistema, jedan kao glavni, a
drugi kao pomoćni sistem, u kombinaciji sa pojasevima i descenderima (spuštalicama), da bi se stiglo do mesta
rada i odstupilo od mesta rada.
Radno pozicioniranje
Tehnika koja omogućava osobi da radi na visini, uz upotrebu opreme, na taj način da je pad sprečen ili nemoguć.
Radno ograničenje
Tehnika kojom se onemogućava dolaženje do zona gde je moguć pad sa visine.
SIDRIŠTA
Sidrište - Osiguravalilšte
Fiksirani sistem za sigurno uvezivanje osobe ili linije za stabilnu – sigurnu tačku. Napomena: takođe poznato kao
“osiguranje”
Posebnu pažnju obratiti na efekat razlaganja sila, tj, uglove koji se formiraju između dve ili više fiksnih tačaka. Taj
efekat (poznat i kao “paralerogram sila”), je veoma bitan za kasnije instalacije pri evakuacijama i spasavanju, gde
su uglovi veliki, što znači i velika opterećenja na fiksne tačke.
Sidrišna tačka:
Mesto na sidrištu za vezivanje - fiksiranje linije ili osobe
TERETI *
Tačka pucanja
Najmanja sila pri kojoj puca određeni deo opreme prilikom testiranja, pod određenim uslovima.
Test izdržljivosti
Test opterećenja pri kome se opterećuje određeni novi deo opreme kako bi se utvrdilo da oprema nema nikakve
deformacije pri opterećenju u tom trenutku. Ovaj rezultat se moze teoretski povezati sa performansama opreme pri
njenoj upotrebi.
OSOBE
Osposobljena osoba
Određena osoba koja je trenirana i koja poseduje određena teorijska i praktična znanja koja omogućavaju pravilno
izvođenje određenih zadataka.
Pomoćno osoblje
Osoblje koje nadgleda sidrišta ili teren ispod operativaca.
Radoslav Milojević
OPREMA .
- Rukavice
- Većina povreda u radovima na industrijskom užetu se bazira
na sitnim ogrebotinama, posekotinama ili ubodima ruku. S
obzirom na okruženje i higijenske uslove, te povrede se
kasnije mogu inficirati i iskomplikovati. S toga je bitno je se
nose odgovarajuće radne rukavice koje bi to sprečile, a sdruge
strane omogućile normalan rad u “pipavim” uslovima. Zato
su na nekim rukavicama palac, kažiprst i srednji prst nepokriveni.
- Zaštitne naočare
- Prošlo je vreme ružnih i rogobatnih zaštitnih naočara. Sada su one
dizajnirane tako da pored toga što imaju osnovnu zaštitnu ulogu,
pritom i lepo izgledaju. Na nekim modelima se mogu menjati
nijanse stakla u zavisnosti od uslova vidljivosti. Pored mehaničke
imaju i UV zaštitu. Ako radnicima nabavimo zaštitne načare koje
pored svoje funkcionalnosti imaju i lep dizajn, nećemo morati da
ih teramo da ih koriste. Nosiće ih svojom voljom i van radnog vremena.
ostane bez ikakve zaštite pri daljim kontaktima sa strukturama (skela, klime
uređaji, delovi fasade i sl…)
3. Da ima mogućnost “kačenja” određenih dodataka u cilju bolje vidljivosti ili
komunikacije sa ostalim članovima tima (čeona lampa, komunikacioni uređaj,
zaštitin vizir itd.)
4. U zavisnosti od standarda, koji želimo postići u uslova u kojima radimo, zaštitni
šlem – kaciga treba da ispunjava i druge uslove koji nam rad čine bezbednijim i
prijatnijim:
a. U radovima gde imamo potencijalni strujni luk (visokonaponska mreža
ili slično), kaciga mora imati atest za bezbedan rad u pomenutim
uslovima.
b. U radovima pri toplim izvorima ili na jakom suncu dobro je da ista ima
ventilacione otvore i u bojama koje ne privlače svetlost (npr. Bela).
- Zaštitne cipele
- U zavisnosti od uslova u kojima radimo, moramo imati
odgovarajuću zaštitnu radnu cipelu. Za radove na industrijskom
užetu, bitno je da cipela bude duboka u cilju zaštite skočnih
zglobova. Time se izbegavaju evantualne distorzije što je česta
povreda pri kretanju na neravnim terenima. U radovima u
klasičnom građevinarstvu bitno je da cipela ima zaštitnu kapu koja
sprečava veće povrede prstiju u slučaju pada tereta i zaštitnu ploču
u samom đonu cipele koja sprečava povrede koje mogu nastati pri proboju stranih tela
kroz đon cipele (ekseri i sl.)
Sidrena linija
Fleksibilna linija zakačena za sidrište bar jednim krajem služi za osiguranje (u pojasnu tačku u kombinaciji
sa ostalim spravama), koje je koriste.
Napomena: Sidrena linija može biti radna i pomoćna.
Radno uže
Sigurnosna linija koja se koristi isključivo za osiguravanje, pozicioniranje i
ograničavanje kretanja uključujući i penjanje i spuštanje niz/uz uže.
Pomoćno uže
Pomoćno uže na posebnom sidrenom sistemu koje služi da pruži podršku u slučaju
otkazivanja primarne linije tj. radnog užeta, uz primenu posebnih sprava za
osiguravanje – primanje udara.
Dinamičko uže
Uže specijalno dizajnirano da apsorbuje energiju pada istezanjem i samim tim smanji
udarnu silu.
Kernmantel užad
Textilna užad koja se sastoje iz srži koja je obmotana zaštitnom košuljicom.
Srž je uglavnom glavni nosioc opterećenja i obično se sastoji iz paralelnih elemenata koji su upleteni zajedno
u jedan ili par slojeva.
Košuljica ili zaštitni omotač je tu samo da bi zaštitio srž od spoljnih uticaja
abrazije i UV zračenja.
Zaštite za užad
Služe da zaštite glavnu i pomoćnu užad od potencijalnih oštećenja pri radovima –
intervencijama u vertikalnim sredinama. Mogu biti jednostavne u vidu ojačanog
creva koje se otvara – zatvara čičak trakom, ili mehaničke zaštite koje se stavljaju
na oštre ivice gde uže u toku rada “curi”, smanjuje trenje i omogućava duži radni
vek užeta.
Crevasta i mahanič ka zaštita ivica
Sidrena gurtna
Gurtna od tekstila ili sajle (uže sa čeličnim jezgrom,
fabrički zakrimpovana), koja se koristi kao sidrena
tačka za sidrišta ili pupkovinu u koju je nemoguće
ukopčati se direktno već uz pomoć karabinera ili
druge vrste industrijskog konektora
Absorber energije
Komponenta koja se koristi u sistemu za ublažavanje pada. Specijalno se pravi da
minimizuju energiju nastalu usled pada. Takođe je poznata i kao šok apsorberi.
Radni pojasevi
Pojasevi posebnog dizajna i konstrukcijskih rešenja koji služe da rasporede
potencijalni udar pri padu sa visine na što veću površinu tela i time spreče
povrede. Moraju ispunjavati sledeće uslove:
a. Za radove koje izvode radnici na industrijskom užetu:
- Bitno je da ima prednja dva kopčanja (donje i gornje)
- “Tapacirane” postavke na trakama sedećeg pojasa
- Dva metalna kopčanja na bokovima u cilju boljeg “pozicioniranja”
- Noseće gurtne za opremu na bokovima pojasa
b. Za radove u građevinarskoj industriji:
- “Leđno” kopčanje koje omogućava radniku da nesmetano radi i
pravilan položaj tela u slučaju pada sa visine.
Konektor
Lako otvorljiva sprava koja se koristi za spajanje komponenata, i omogućava korisniku da se
poveže sa sidrištem direktno ili indirektno.
Karabiner
Konektor, formiran kao zatvoreni krug, sa opružnom bravicom koja omogućava ulazak,
najčešće sa automatskim zaključavanjem u zatvorenoj poziciji. Dele se po materijalu od koga su
napravljeni, obliku, načinu zaključavanja i sl.
Radoslav Milojević
ODRŽAVANJE OPREME *:
Užad, treba držati dalje od toplotnih izvora, hemijskih supstanci (razređivači, farbe, acetilen, ulja, goriva...), i
prljavštine.
1. Skladištenje
a. Sintetika: sobna temperatura, daleko od svetla, toplotnih izvora, U.V. zračenja, hemije i
oštrih predmeta, po mogućstvu u zasebnim vrećama.
2. Održavanje
a. Sintetika:
1. Užad: periodično otprašivanje i pranje (30 st. bez hemije), sušiti na promaji bez
mehaničkih sprava za sušenje. Izbegavati direktno sunčevo svetlo. Izbegavati
zaprljanost od industrijske prašine, kvarcnog peska, opiljaka metala (gradilišta),
stakla, keramike. Koristite radno uže samo za rad, ne za šlepanje i izvlačenje vozila
iz blata i snega.
2. Pojasevi, industrijske gurtne: važi isto kao i za užariju. Naročito obratiti pažnju
(skoro uvek u drugoj boji u odnosu na podlogu), da li su oštećeni šavovi na
pojasevima.
3. Kacige: važi isto kao i za užariju i pojaseve
3. Kontrola
a. Svakodnevna kontrola korisnika (radnika), obavezno pre početka radova (vizuelno, dodirno)
b. Metal: definiše stepen mehaničkog, hemijskog ili toplotnog oštećenja, ukoliko toga nema,
može trajati i više desetina godina.
Opasnosti koje možemo naći u toku radova bilo u industrijskom ili prirodnom okruženju, skoro da i ne
možemo nabrojati. Najbolja zaštita je uvek bila stalna edukacija i zdrav razum. Ali, ako krenemo od nekih
uobičajenih podela, opasnosti se dele na:
a. Mehaničke opasnosti (rad sa mašinama i alatom koje imaju oštra sečiva i ivice, oštri strukturalni
delovi fasada ili konstrukcija)..
b. Električne opasnosti
o atmosferska pražnjenja,
o radovi u uslovima visokog ili niskog napona
c. Elektromagnetna emisija (poledati stranu br. 32 “Elektro-magnetno zračenje” u radovima
mobilne telefonije)
o Elektromagnetna zračenja
o Radioaktivna zračenja
d. Hemijske opasnosti
o Industrijski gasovi, gaso opasne zone,
o Toksične tečnosti
o Industrijska prašina
e. Termičke opasnosti (topli izvori)
b. Opasnosti od pada sa visine (pogledati stranu 34 i 35, naslovi “faktor pada” i “suspension
trauma”)
Vrlo mali procenat nesreća izazvanih padovima sa visine je prouzrokovan otkazom bezbednosnog sistema
(ma kakav on bio). Razlozi su uglavnom sledeće prirode:
- Ignorisanje osnovnih bezbednosnih procedura (npr, nekorišćenje zaštitne opreme i zaštitnih
sistema, nepotreban boravak u zonama ograničenog pristupa i sl.)
- Nepoznavanje bezbednosnih procedura (npr. Procedure pre-kopčavanja na sidrištima ili u
procedurama pozicioniranja)
- Nemanje odgovarajuće opreme
- Nepoznavanje karakteristika bezbednosne opreme i bezbednosnih procedura
- Ignorisanje karakteristika bezbednosne opreme
Radoslav Milojević
Faktor pada je broj koji pokazuje koliko je veliki stres na telo čoveka koji je pao. Naravno, pričamo
o padu radnika koji koristi potrebnu opremu za zaštitu od pada, koja mu neće dozvoliti da padne na zemlju.
Ipak, udar na telo radnika preko pojasa može biti jako veliki. Faktor
pada nam pomaže da shvatimo da li će potencijalni pad biti opasan po
radnika ili ne.
Matematički, faktor pada je odnos potencijalnog pada i dužine
pupkovine ili dužine iskorišćenog užeta.
Dakle f=h/l gde je f – faktor pada, h – visina pada i l dužina
pupkovine, odnosno užeta.
Faktor pada f se krece u granicama od 0 do 2, dakle 0≤f ≤2.
U izuzetnim slučajevima može biti i veći od 2! Što je faktor
pada manji, to je udar na palog radnika manji.
Razmotrićemo ovaj problem u dva slučaja:
“Suspension” trauma :
Ovim pojmom definiše se patološko
stanje organizma izazvano dugim
nepomičnim višenjem u radnom pojasu,
njegovim pritiskom na magistralne (glavne)
krvne sudove donjih ekstremiteta i mogućim
posledičnim gubitkom svesti.
Definicija traume: svaka povreda tela
ili stanje šoka izazvana fizičkom silom.
Gubitak svesti kod ,,suspension“ traume nije
posledica direktnog dejstva sile već dugog
nepomičnog višenja u pojasu (ortostaza),
stoga bi se termin trauma u ovom slučaju
mogao zameniti terminom sinkopa. Sinkopa
opisuje stanje iznenadnog gubitka svesti sa
mogućnošću spontanog opravka.
Nesvestica bi mogla biti dobar
svakodnevni primer ovakvog stanja.
Bazična fizilogija:
Srce kao pumpa nije dovoljno jako
da stvori krvni pritisak koji bi bio u stanju da
vrati perifernu vensku krvi nazad do srcu.
Naročito vraćanje krvi, otežava sila zemljine
teže (gravitacija) u donjim ekstremitetima,
„vukući“ vensku krv ka centru gravitacije, a
nasuprot srcu. Zbog predhodno navedenog,
telo ima posebno razvijenu mišićnu pumpu Prikaz položaja tela pri padu sa visine u slu č aju leđ nog
za vraćanje venske krvi ka srcu. kopč anja. Zbog pritiska na femoralne arterije, efekat
Kontrakcije mišića donjih ekstremiteta vrše «suspension trauma» potencijalno nastaje posle 10 do 15
spoljašnji pritisak na vene čime se vrši min. Slika prikazuje i bezbednosne zone koje se moraju
spoljni pritisak na njihov zid, a posledično ispoštovati u odnosu na dužinu sigurnosne «pupkovine»
uzrokuje kretanje krvi kroz njih. Sa druge
strane vene nogu imaju specijalne zaliske koji poput jednosmernih ventila regulišu pravac protoka krvi uvek
u istom pravcu, ka srcu. U slu čaju nepomeranja nogu isključuje se mišićna pumpa i dolazi do zadržavanja
krvi u donjim ekstremitetima.
U slučaju zadržavanja krvi u venama donjih ekstremiteta, posledično dolazi do smanjenog priliva
krvi u mozak , a time i kiseonikom. Ovakvo stanje lako može dovesti do šoka, stoga mozak pokušava da reši
nastalu situaciju utičući u prvom mahu na srce, povećanjem srčanog ritma i pritiska. Ukoliko ovaj
mehanizam ne da rezultate, mozak će „padom u nesvest (sinkopa) i posledičnim dovođenjem tela u
horizontalan položaj, uticati da krv sa kiseonikom ipak dođe do njega.
Ovakav sled događaja kao primer može se videti kod vojnika na počasnoj straži tokom parada. Kada
zbog dugotrajnog nespomičnog stajanja, a u vezi sa prethodno nevedenim može doći do gubitka svesti i
pada.
Rizik od „suspension“ traume:
Glavi problem kod ove vrste traume jeste taj, što gubitak svesti usled višenja u pojasu neće dovesti
osobu bez svesti u horizontalni položaj.
Radni pojas koji je zaustavio pad ali i doveo osobu u skoro uspravan položaj, nastaviće da održava telo u
istom položaju. Nastaviće se i dalje smanjeno snabdevanje mozga kiseonikom bez obzira na gubitak svesti.
Prva pomoć kod „suspension“ sinkope:
Svim mišićima u telu je neophodna enrgija za rad. Za stvaranje energije, neophodan je kiseonik iz
krvi kojeg doprima arteriska cirkulacija. Arterjiska cirkulacija prenosi kiseonikom obagaćenu krv od scra i
pluća prema periferiji.
U slučaju zaustavljanja cirkulacije u nogama, mišići u prvom momentu preuzimaju sav preostali
kiseonik iz arterijske krvi donjih ekstremiteta. Nakon toga ukoliko i dalje nema dotoka nove krvi, iscrpljena
je ova rezerva kiseonika. Mišići prelaze na novi vid snabdevanja energijom u toku kojeg se vrši sagorevanje
masti uz odsustvo kiseonika (anaerobna lipoliza). Ova anaerobna priozvodnje energije stvara otpadne
materije poput mlečne kiseline i različitih proteina koji se jednom reč ju mogu nazvati toksinima. Kada se
ovakvi toksini stvaraju tokom intenzivne fizičke aktivnosti iz normalne cirkulacije se uklanjaju putem
bubrega.
Ranije se mislilo da su upravo nakupljeni toksini u
nogama i njihovo oslobaćanje u sistemsku cirkulaciju najveća
opasnost. Naročito rizičan momenat smatrao se trenutak
oslobađanja osobe iz visećeg položaja, zbog čega je savetovano da
se osoba prilikom pružanja prve pomoći postavi u polu ležeći ili
sedeći položaj. Teorijski ovim se želelo da se smanji priliv
„zagađene“ krvi u sistemsku cirkulaciji, međutim ovakvim
protokolom se produžavao i period smanjenog snabdevanja mozga
kiseonikom. Govorilo se da je moguće da je izgladnjivanje mozga
kiseonikom zapravo veći rizik po zdravlje unesrećenog od uticaja
nastalih toksina.
Zbog svega navedenog, 2008 god. HSE je napravio vodič
za pružanje prve pomoći kod „suspension“ traume baziranog na
dotadašnjim objavljenim naučnim medicinskim radovima.
Ključne preporuke od strane HSE:
Nema promena u odnosu na standardni protokol pružanja
prve pomoći kod osoba u horizontalnom položaju bilo bez- ili
polusvesnog stanja, čak iako je prethodno bila u visećem položaju.
Ne prepručuje se izmena standardne procedure pružanja prve
pomoći - A.B.C.
Preporučuje se spasavanje unesrećenenog u visećem
položaju koji je u stanju sinkope čim bezbedonosni uslovi to
omoguće.
Ukoliko spasilac nije u stanju da osobu bez svesti odmah oslobodi iz pojasa, preporučuje se
podizanje (elevacija) nogu unesrećenog bilo rukama spasioca ili nekog tehničkog sredstva.
Osoba koja prva pristupa povređenom u visećem položaju treba da zna da prepozna simptome koji
predhode gubitku svesti, a to su: laka glavobolja, mučnina, rumenilo, peckanje i utrnulost ruku ili nogu,
uznemirenost (anksioznost), vizuelni poremećaji, kao i osećaj osobe da će da se onesvesti.
Kod većine ljudi gubitak svesti nastaće unutar sat vremena, a kod svakog petog i za manje od 10
min.
Obradio i spremio
Dr. Siniša Vujić, Lekar sportske medicine
Radoslav Milojević
GARDA
Primena:
- Garda je čvor koji uže propušta u jednom, a blokira u drugom
smeru. Koristi se pri izradi St.Bernard sistema, sistema
izvlačenja tereta, povređenih ili natege užadi (gelenderi i
slično)
- Veoma je bitno da karabine i koje koristimo pri pravljenju
ovog čvora, budu istog oblika.
Prednosti:
- Jednostavan za napraviti, pouz an
Mane:
- Pri velikim opterećenjima h će da “uštine” uže pa čak i
delimično ošteti košuljicu
- Ako se koriste karabineri sa maticama, moguće je delimično proklizavanj užeta, zato koristimo
karabinere bez matica. To opet znači da oni nemaju industrijski standard, što je u nekim slučajevima
bitno. Zato pre (uže, bloker, li t..), i posle garde (osiguranje garde karabinero sa maticom), kotistimo
opremu sa industrijskim standardom, kako bi smanjili nepotrebne rizike.
- Pri većim nategama (gelenderima), postoji mogućnost pre-opterećenja i otkaza fiksnih tačaka na
gelenderima zbog efekta “paralerograma sila”.
Ra oslav Milojević
o Mane: Sistem m že postaviti samo obu čena osoba sa iskust vom, potencijalna ne-
Ovde je naročito bitno shvatiti siste e razlaganja i paralerograma sila, jer ćemo u za isnosti od toga donositi
odluke i procene fiksnih tačaka preko kojih postavljamo horizontalni “life line” siste .
Radoslav Milojević
Izraz bezbedno radno opterećenje, bio je inženjerska osnova, posebno u vezi sa opremom koja se
opterećuje teretom, mnogo godina.
Smatralo se da maksimalno opterećenje komponente podeljeno odgovarajućim faktorom sigurnosti
daje bezbedan teret koji može biti podignut i prenet.
Pre oko 20 godina, međutim, SAD su prestale da koriste taj termin, zbog pravnih posledica. Evropski
ISO standardi su usledili posle spora. Iako je ovo bio pravilan potez, neko vreme je vladala nedoumica koji
bi se izraz mogao koristiti kao zamena.
U proteklim godinama, i Amerikanci i Evropljani su se slozili da granično radno opterećenje (WLL)
treba zameniti izrazom bezbedno radno opterećenje (SWL) u opisivaniju kapaciteta opreme kao što su
konektori, gurtne, pojasevi, itd.
Opšta definicija graničnog radnog opterećenja je bila:
Maksimalna masa ili sila za koju je proizvod autorizovan da izdrži u upotrebi kada je pritisak nanet
neposredno, ukoliko nije drugač ije određ eno, u odnosu na osu proizvoda. Granič no radno opterećenje
specifikuje proizvođ ač .
Međutim, dok je definicija za granično radno opterećenje originalno ograničena isključivo za
specifikovani maksimum tereta koji proizvod može da podigne, sada se generalno odnosi na sledeće:
Ako je granično radno opterećenje namenjeno da se oceni maksimalni teret koji proizvod može da
podigne u realnim uslovima, onda se bezbedno radno opterećenje najbolje može primeniti kao umanjeno
granično radno opterećenje, prateći procenu kompetentnog lica kao maksimum tereta koji proizvod može da
izdrži u uslovima u kojima se koristi.
Primer:
Ako je gurtna sa konektorom od 3 tone prikačena za sajlu 3 tone ili lanac po specifikaciji za opštu
upotrebu, očuvaće svoje propisano radno opterećenje. To je njeno maksimalno opterećenje, a ako dvostruka
gurtna ima 2 kraka, granično radno opterećenje kuke u takvoj konfiguraciji je (1,73 * 3t) / 2 = 2,6t
Ukoliko će se konektor koristiti u uslovima van opšte aplikacije (npr. U rudarskom oknu ili u opasnim
situacijama kao u vrelom okruženju) njena izdržljivost se može još više smanjiti. Njeno bezbedno radno
opterećenje (određeno od strane kompetentnog lica) u ovoj konkretnoj situaciji biće manja od nominalnog
graničnog radnog opterećenja od 3t.
Neki britanski (BS), evropski (EN) i međunarodni standardi (ISO) za ličnu zaštitu od padova sa visine
uveli su u reviziju standarda i u nove standarde izraz maksimalni nominalni teret i minimalni nominalni teret .
Maksimalni nominalni teret je jednak graničnom radnom opterećenju. Za neke komponente je važno da i
minimalna i maksimalna nominacija budu označene na proizvodu. Potrebno je da minimalni nominalni teret
bude označen tamo gde na performanse komponente utiče mala masa. Primer proizvoda na čije performanse
utiču i mala i velika masa je sprava za spuštanje.
Definicije minimalnog i maksimalnog nominalnog tereta koji se koriste u sadašnjim nacrtima Evropskih
i ISO standarda su sledeće:
Radoslav Milojević
1. GENERALNO:
Ovo uputstvo obuhvata zaštitne mere pri radu – intervencijama u vertikalnim sredinama, bez
obzira da li se radovi obavljaju na visini ili dubini (jamama, rudnicima, atrijumima i sli čnim
lokacijama).
Radovi – intervencije u vertikalnim sredinama mogu se izvoditi samo po ustaljenoj
bezbednosnoj metodologiji i bezbednosnim procedurama predviđenim za konkretnu poziciju
računajući tu i:
a) Proveru svih bezbednosno - organizacionih parametara koji bi mogli uticati na organizaciju
posla i kadrove koji u čestvuju u radovima – intervencijama, ra čunajući tu i:
o Provera lokalne Zakonske regulative na terenu (država, pokrajina, opština,
kompanija), koja bi mogla da uti če na tok i procedure izvo đenja radova - intervencija
o Provera kadrovske osposobljenosti izvo đača radova – intervencija (validne licence,
uslova za promenu radne sredine koja ne može dovesti do povreda ili profesionalnih
obolenja (vremenski uslovi, potencijalna mogu ćnost od mehani čkih povreda,
električne instalacije, gaso-opasne zone, vru ći izvori, skučeni prostori, uslovi
smanjene vidljivosti, kontaminirane sredine....), i u odnosu na procenu istih,
obezbe đenje mera koje iste mora neutralizovati.
b) Pripremne bezbednosne procedure na radilištu (obezbe đenje radne zone i zone ograni čenja
pristupa, provera radnih zona drugih izvo đača radova ako ih ima, zatvaranje dokumentacije
o međusobnoj odgovornosti...)
c) Pripremne radove i procedure u cilju procene rizika odre đenih radnih pozicija i procedura na
umanjenju ili neutralizovanju specifi čnih opasnosti za predmetno radno mesto (priprema
plana potencijalne evakuacije ili pomo ći na predmetnom radnom mestu, logisti čka podrška i
sl..)
d) Pripremne radove na ure đenju i opremanju sidrišta – fiksnih ta čaka koje će primiti
očekivanu silu pri izvo đenju radova – intervencija i bezbednosna procena istih.
e) Neprekidno praćenje procesa rada – intervencija, od strane kompetentne osobe osposobljene
za predviđanje i rešavanje problemati čnih situacija
f) Konstantna kontrola svih bezbednosnih procedura sa specifi čnom opremom definisana
obukom za to radno mesto i tehni čkom specifikacijom upotrebe proizvoda (alata),
proizvođača na svakom radnom mestu – intervencije.
g) Radovi na zatvaranju radilišta – intervencija, i završna provera da li je došlo do promene
uslova radne sredine ili radnog okruženja uslovljeno predmetnim radovima – intervencijom,
popunjavanjem završne dokumentacije koja istu evidentira, predvi đena za tu vrstu radova.
Ukoliko se primeti bilo kakav nedostatak ili ošte ćenje opreme po ovim stavkama, istu vidno
obeležiti i odstraniti iz upotrebe.
Radoslav Milojević
Pre početka tehničkog izvođenja radova – intervencija, pogledati „Uputstvo za obaveze pri
izvršavanju radnih zadataka“ na strani 6 ove skripte i „Područ je primene i odgovornosti“,
definisane na strani 42 ove skipte - uputstva i bezbednosne procedure opisane u stavci 3 („opis
i tok postupaka“) na strani 43 - 44 ovog uputstva
Sva oprema koja se koristi u ovim procedurama mora biti pod standardima definisanim
Zakonom ili drugim tehničkim normativima prilagođeni postojećim pozicijama (industrijski
standardi CE i EN, strana 23 „ALP skripta“ za radove u industrijskim vertikalnim
sredinama – nivo 1).
a) Biranje pozicije za sidrište u zavistnosti od mesta intervencije i pravca delovanja sile
(pravac kretanja užeta, spuštanja, pozicioniranja, evakuacije ili sli čno)
b) Biranje i procena podloge ( čelična konstrukcija, betonski zid, drugi oblik materijala)
c) Montaža i instalacija sidrišta u odabranu podlogu (postavka gurtne oko čelične
konstrukcije, bušenje gra đevinskih boltova u betonski zid i sl..).
d) Delenje procenjene sile na fiksne ta čke kopčanjem karabinera i odgovaraju ćih šlingi ili
čvorova direktno na radno i pomo ćno uže. Ukoliko ima više ta čaka, voditi računa o
dozvoljenim uglovima između njih a posebno izme đu prve i zadnje tačke u nizu. Radno i
pomoćno uže moraju imati zasebna sidrišta (fiksne ta čke).
e) Procena oštrih ivica i montaža zaštita za uže.
f) Vezivanje odgovaraju ćih čvorova za radno i pomo ćno uže (čvor „osmica“)
g) Montaža i provera pomo ćnih sidrišta za radno i pomo ćno uže (ukoliko do đe do otkaza
osnovnog).