Dr Ž. Jurić:, Dr R.

Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme

Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

Poglavlje 3 − Booleova algebra i srodne teme

3.1 Pojam Booleove algebre

Vidjeli smo da su zakoni logike iskaza i zakoni algebre skupova veoma slični i da se jedni iz drugih
mogu dobiti čistom formalnom zamjenom jednih simbola drugim. Već smo nagovijestili da to nije puka
slučajnost, već posljedica činjenice da se i iskazna algebra i algebra skupova mogu shvatiti kao specifični
primjerci jedne algebarske strukture poznate pod nazivom Booleova algebra. Inače, pod pojmom
algebarske strukture podrazumijeva se neki skup zajedno sa određenim operacijama definiranim nad
elementima tog skupa. Pojedinim algebarskim strukturama daju se specifična imena, zavisno od
izvjesnih zakona koje operacije koje čine tu strukturu zadovoljavaju, tako da se u matematici često
govori o strukturi grupe, prstena, polja, mreže, itd. Značaj algebarskih struktura je u tome što u
svakom primjerku neke konkretne algebarske strukture vrijede isti zakoni kao i za sve druge primjerke
te iste algebarske strukture, tako da se svi zakoni (aksiomi, teoremi, algoritmi, itd.) koji vrijede u
jednom primjerku neke algebarske strukture, vrijede i u svakom drugom primjerku te iste algebarske
strukture (recimo, u svim grupama vrijede posve isti zakoni). Prostor nam ne dozvoljava da se bavimo
raznim vrstama algebarskih struktura, već ćemo se posvetiti samo strukturi Booleove algebre, koju smo
ranije nagovijestili, a sada ćemo je precizno formalno definirati.

Pod Booleovom algebrom podrazumijeva se svaki skup B zajedno sa dvije pripadne binarne operacije
“⊔” i “⊓” definirane nad elementima ovog skupa, ili, formalnije, uređena trojka ℬ = (B, ⊔, ⊓), za koju su
ispunjene sljedeće osobine (tzv. aksiomi Booleove algebre):

 Operacije “⊔” i “⊓” su komutativne, odnosno za svaka dva elementa 𝑥 i 𝑦 iz B vrijedi 𝑥 ⊔ 𝑦 = 𝑦 ⊔ 𝑥

i 𝑥 ⊓ 𝑦 = 𝑦 ⊓ 𝑥;
 Operacije “⊔” i “⊓” su asocijativne, odnosno za svaka tri elementa 𝑥, 𝑦 i 𝑧 iz B vrijedi
(𝑥 ⊔ 𝑦) ⊔ 𝑧 = 𝑥 ⊔ (𝑦 ⊔ 𝑧) i (𝑥 ⊓ 𝑦) ⊓ 𝑧 = 𝑥 ⊓ (𝑦 ⊓ 𝑧);
 Operacije “⊔” i “⊓” su distributivne jedna u odnosu na drugu, odnosno za svaka tri elementa 𝑥, 𝑦 i
𝑧 iz B vrijedi (𝑥 ⊔ 𝑦) ⊓ 𝑧 = (𝑥 ⊓ 𝑧) ⊔ (𝑦 ⊓ 𝑧) i (𝑥 ⊓ 𝑦) ⊔ 𝑧 = (𝑥 ⊔ 𝑧) ⊓ (𝑦 ⊔ 𝑧);
 U skupu B postoje dva elementa, nazovimo ih “𝟘” i “𝟙”, koji djeluju kao neutralni elementi za
operacije “⊔” i “⊓”, odnosno za svaki element 𝑥 iz B vrijedi 𝑥 ⊔ 𝟘 = 𝑥 i 𝑥 ⊓ 𝟙 = 𝑥;
 Svaki element 𝑥 iz B posjeduje svoj komplementarni element 𝑥 iz B takav da vrijedi 𝑥 ⊔ 𝑥 = 𝟙 i
𝑥 ⊓ 𝑥 = 𝟘.
Pomenute operacije “⊔” i “⊓”, kako je ranije već nagoviješteno, obično apstraktno nazivaju susret (engl.
meet) i spoj (engl. join), ili prosto samo kap i kep (od engl. cup i cap, što je asocijacija na vizuelni dojam
znakova kojim se ove operacije izražavaju).

Odmah možemo vidjeti da iz ovih zakona direktno dobijamo aksiome logike iskaza ukoliko
posmatramo skup B = {⊥, ⊤+, ukoliko operacije “⊔” i “⊓” interpretiramo kao disjunkciju i konjunkciju,
ukoliko elemente “𝟘” i “𝟙” interpretiramo kao elemente “⊥” i “⊤” i ukoliko komplementarni element 𝑥
interpretiramo kao negaciju elementa 𝑥 (inače, egzistencija komplementarnog elementa indirektno u
svaku Booleovu algebru uvodi i jednu unarnu operaciju − operaciju komplementiranja). Dakle, pomoću
supstitucije (⊔, ⊓, 𝟘, 𝟙, ’ ) → (∨, ∧, ⊥, ⊤, ¬) iz zakona Booleove algebre dobijamo aksiome logike iskaza.
Slijedi da je struktura ({⊥, ⊤}, ∨, ∧) jedan primjer Booleove algebre (uz konvencije 𝟘 = ⊥, 𝟙 = ⊤ i
𝑥 = ̅ ). Dalje, neka je 𝕌 ma kakav skup i neka je B = 𝒫(𝕌). Ukoliko operacije “⊔” i “⊓” interpretiramo
kao uniju i presjek elemenata iz 𝒫(𝕌), ukoliko elemente 𝟘 i 𝟙 interpretiramo kao prazan skup ∅ i skup
𝕌, i ukoliko komplementarni element x ’ interpretiramo kao komplement skupa 𝑥 ∈ 𝒫(𝕌) u odnosu na
skup 𝕌, zakoni Booleove algebre direktno se svode na zakone algebre skupova. Dakle, pomoću
supstitucije (⊔, ⊓, 𝟘, 𝟙, ’ ) → (∪, ∩, ∅, 𝕌, 𝒞 ) iz zakona Booleove algebre dobijamo osnove zakone algebre
skupova. Slijedi da je struktura (𝒫(𝕌), ∪, ∩) još jedan primjer Booleove algebre (uz konvencije
𝟘 = ∅, 𝟙 = 𝕌 i 𝑥 = 𝒞(𝑥)).
Podsjetimo se da se svi zakoni iskazne algebre mogu izvesti samo iz aksioma iskazne algebre. Kako
praktično isti aksiomi vrijede u svakoj Booleovoj algebri (oni zapravo definiraju Booleovu algebru),
slijedi da svi zakoni iskazne algebre, uz odgovarajuću promjenu simbolike, važe u svakoj Booleovoj
algebri. Na primjer, u svakoj Booleovoj algebri vrijede De Morganove teoreme koje u općem obliku
možemo zapisati kao (𝑥 ⊔ 𝑦) = 𝑥 ⊓ 𝑦 i (𝑥 ⊓ 𝑦) = 𝑥 ⊔ 𝑦 , zatim zakoni apsorpcije 𝑥 ⊔ (𝑥 ⊓ 𝑦) = 𝑥 i

1
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

𝑥 ⊓ (𝑥 ⊔ 𝑦) = 𝑥, itd. Isto tako, metodi minimizacije iz iskazne algebre, kao što je Quine-McCluskyjev
algoritam ili Veitchovi dijagrami, mogu se koristiti za minimizaciju izraza u svakoj Booleovoj algebri.

U Booleovim algebrama često se uvodi relacija poretka “≤ ” prema definiciji po kojoj je 𝑥 ≤ 𝑦 ako i
samo ako je 𝑥 ⊔ 𝑦 = 𝑦 (ili, ekvivalentno, ako je 𝑥 ⊓ 𝑦 = 𝑥). Lako je provjeriti da ova definicija u
Booleovoj algebri (𝒫(𝕌), ∪, ∩) generira upravo relaciju inkluzije “⊆”.

3.2 Značajni primjeri Booleovih algebri

Upoznaćemo se sada sa još nekim interesantnim primjerima Booleovih algebri. Najčešće korištena
Booleova algebra je tzv. prekidačka algebra, definirana nad skupom B = {0, 1+, pri čemu elementima 𝟘
i 𝟙 iz definicije Booleove algebre odgovaraju upravo elementi 0 i 1. Operacije “⊔” i “⊓” u prekidačkoj
algebri označavaju se kao u algebri iskaza sa “∨” i “∧” i nazivaju se također disjunkcija i konjunkcija, dok
se komplementarni element elementa 𝑥 označava sa 𝑥 i također naziva negacija elementa 𝑥. Dakle,
operacije prekidačke algebre prikazane su sljedećim tablicama:
𝑦 𝑦
𝑥∨𝑦 0 1 𝑥∧𝑦 0 1 𝑥 𝑥
0 0 1 0 0 0 0 1
𝑥 𝑥
1 1 1 1 0 1 1 0

Vidimo da se prekidačka algebra dobija prostom formalnom zamjenom simbola “⊥” i “⊤” iz algebre
iskaza sa 0 i 1 respektivno. S obzirom da se operacija konjunkcije posmatrana na skupu B = {0, 1}
praktično poklapa sa operacijom množenja (tj. za svako 𝑥 i 𝑦 iz B vrijedi 𝑥 ∧ 𝑦 = 𝑥 ∙ 𝑦), to se konjunkcija u
prekidačkoj algebri gotovo uvijek označava kao množenje (pa čak i naziva množenje), tako da umjesto
x ∧ y u prekidačkoj algebri gotovo uvijek pišemo 𝑥 ∙ 𝑦, ili samo 𝑥 𝑦 (ovo opravdava sličnu konvenciju koja
je korištena u iskaznoj algebri). Također, ponekad se u prekidačkoj algebri operacija disjunkcije označava
znakom “+” poput sabiranja, iako ovo nije dobro, s obzirom da je 𝑥 ∨ 𝑦 ≠ 𝑥 + 𝑦 čak i za elemente iz skupa
B = {0, 1+. Ova algebra je najviše proučavana Booleova algebra i na nju ćemo se još vratiti nešto kasnije.

Sada ćemo prikazati jednu interesantnu Booleovu algebru definiranu nad skupom sa četiri elementa
B = {0, α, β, 1} (ovdje ponovo elementima 𝟘 i 𝟙 iz definicije Booleove algebre odgovaraju elementi 0 i 1
skupa B), sa operacijama “⊔” i “⊓” koje ćemo označiti sa “∨” i “∧” (kao u klasičnoj logici iskaza) i
komplementom, koji su definirani pomoću sljedećih tablica:
y y
𝑥∨𝑦 0 α β 1 𝑥∧𝑦 0 α  1 𝑥 𝑥
0 0 α β 1 0 0 0 0 0 0 1
α α  1 1 α 0 α 0 α α β
𝑥 β β 1 β 1 𝑥 β 0 0 β β β α
1 1 1 1 1 1 0 α  1 1 0
Lako je provjeriti da su ovdje ispunjeni svi uvjeti iz definicije Booleove algebre. Ova Booleova algebra
definira tzv. Booleovu kvaternarnu logiku ili Booleovu logiku sa četiri stanja. Postoje razne moguće
interpretacije šta mogu značiti vrijednosti α i β u takvoj logici. Prema jednoj od mogućih interpretacija,
uzmemo li da 0 i 1 reprezentiraju redom “sigurno netačno” i “sigurno tačno”, α i β mogu reprezentirati
“vjerovatno netačno” i “vjerovatno tačno”.
Neka je B skup svih djelilaca nekog prirodnog broja 𝑛 čiji su svi prosti faktori različiti. Na primjer, za
𝑛 = 6 imamo B = {1, 2, 3, 6}, a za 𝑛 = 30 imamo B = {1, 2, 3, 5, 6, 10, 15, 30}. Uvedimo u skup B
operacije “⊔” i “⊓” definicijom 𝑥 ⊔ 𝑦 = NZS(𝑥, 𝑦) i 𝑥 ⊓ 𝑦 = NZD(𝑥, 𝑦), pri čemu “NZS” i “NZD” respektivno
označavaju “najmanji zajednički sadržilac” i “najveći zajednički djelilac”. Lako se provjerava da je
(B, ⊔, ⊓) Booleova algebra, pri čemu elementima 𝟘 i 𝟙 iz definicije Booleove algebre odgovaraju brojevi
1 i 𝑛, dok je komplement elementa 𝑥 dat kao 𝑥 = 𝑛/𝑥. Relacija poretka u ovoj Booleovoj algebri je
relacija opisana odnosom “biti djelilac od”.
U skupu prirodnih brojeva (uz dodatak nule) uvedimo dvije operacije sa oznakama “&” i “ | ”
(oznake su preuzete iz programskog jezika C, koji je jedan od programskih jezika koji ih podržava).
Vrijednost 𝑥 & 𝑦 računa se na sljedeći način. Oba broja 𝑥 i 𝑦 napišu se u binarnom brojnom sistemu, broj
koji ima manje binarnih cifara dopuni se nulama s lijeve strane (tako da oba broja imaju jednak broj

2
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

cifara), a zatim se rezultat konstruira primjenom operacije konjunkcije (iz prekidačke algebre) nad
odgovarajućim binarnim ciframa brojeva 𝑥 i 𝑦 (inače, ovu operaciju smo već ranije nagovijestili kada
smo govorili o algoritmu za nalaženje algebarske normalne forme nekog logičkog izraza). Na primjer,
53 & 25 = 17, jer je 53 = (110101) i 25 = (011001) , tako da je (110101) & (011001) = (010001)
i (010001) = 17. Vrijednost 𝑥 | 𝑦 se računa na analogan način, samo se umjesto konjunkcije koristi
disjunkcija. Na primjer, 53 | 25 = 61, jer je (110101) | (011001) = (111101) i (111101) = 61.
Operacije “&” i “ | ” nazivaju se respektivno konjunkcija po bitima (engl. bitwise and) i disjunkcija po
bitima (engl. bitwise or). Ove operacije ne mogu se koristiti za definiranje Booleove algebre na cijelom
skupu prirodnih brojeva sa nulom. Međutim, ukoliko se ograničimo na skup B cijelih brojeva u opsegu
od 0 i 2 − 1 uključivo (odnosno skupu cijelih brojeva čiji binarni zapis ima najviše 𝑛 bita), tada je lako
pokazati da (B, | , &) čini Booleovu algebru, pri čemu elementima 𝟘 i 𝟙 iz definicije Booleove algebre
odgovaraju respektivno brojevi 0 i 2 − 1, dok je komplement elementa 𝑥 dat kao 𝑥 = 2 − 1. Ovako
definiran komplement naziva se komplement jedinice, i efektivno se svodi na komplementiranje svih
bita u binarnom zapisu broja 𝑥 uz pretpostavku da je on zapisan koristeći 𝑛 bita (njemu u jeziku C
odgovara unarni operator “∼”).

Ukoliko je (B, ⊔, ⊓) ma kakva Booleova algebra, tada u skup B lako možemo uvesti Booleovu
algebru ukoliko usvojimo konvenciju po kojoj vrijedi

( , , ..., )⊔( , , ..., )=( ⊔ , ⊔ , ..., ⊔ )

( , , ..., )⊓( , , ..., )=( ⊓ , ⊓ , ..., ⊓ )

Prema ovoj konvenciji, posve je lako definirati Booleovu algebru nad skupom {0, 1+ . Nije teško uočiti
tijesnu vezu između tako definirane Booleove algebre i Booleove algebre iz prethodnog primjera.

3.3 Izomorfizmi Booleovih algebri

Uporedimo sada nekoliko do sada razmotrenih Booleovih algebri nad četveročlanim skupovima,
konkretnije Booleove algebre ℬ = (𝒫({ , }), ∪, ∩), zatim ℬ = ({0, α, β, 1}, ∨, ∧) sa operacijama “∨” i
“∧” definiranim prema pravilima Booleove kvaternarne logike, te algebre ℬ = ({1, 2, 3, 6}, NZS, NZD),
ℬ = ({0, 1, 2, 3}, | , &) i, konačno, ℬ = ({0, 1+ , ∨, ∧). Lako je primijetiti da se svaka od ovih Booleovih
algebri može svesti na bilo koju od preostalih prostim preimenovanjem elemenata skupa i imena
operacija, a da nakon takvog preimenovanja zakoni Boolove algebre ostanu očuvani. Na primjer, ukoliko
u Booleovoj algebri ℬ preimenujemo skupove ∅, { }, { } i { , } u 0, 1, 2 i 3 respektivno, a operacije “∪”
i “∩” u “ | ” i “&”, dobićemo upravo Booleovu algebru ℬ .

Prethodno razmatranje dovodi nas do pojma izomorfizma Booleovih algebri, koji smo također
ranije nagovijestili, a sada ćemo ga opisati nešto detaljnije. Za dvije Booleove algebre ℬ = (B , ⊔ , ⊓ ) i
ℬ = (B , ⊔ , ⊓ ) kažemo da su izomorfne ukoliko je moguće tako preimenovati elemente skupa B u
elemente skupa B da kada zamijenimo operacije “⊔ ” i “⊓ ” sa operacijama “⊔ ” i “⊓ ” dobijamo
upravo smisao operacija “⊔ ” i “⊓ ” u skupu B . Formalno iskazano, Booleove algebre ℬ = (B , ⊔ , ⊓ )
i ℬ = (B , ⊔ , ⊓ ) su izomorfne ukoliko postoji bijekcija 𝑓 : B → B takva da za svaka dva elementa 𝑥 i
𝑦 iz B vrijedi 𝑓(𝑥 ⊔ 𝑦) = 𝑓(𝑥) ⊔ 𝑓(𝑦) i 𝑓(𝑥 ⊓ 𝑦) =𝑓(𝑥) ⊓ 𝑓(𝑦). Takva bijekcija 𝑓 (ukoliko postoji)
naziva se izomorfizam između Booleovih algebri ℬ i ℬ . Izomorfne Booleove algebre principijelno su
identične, a razlikuju se samo u obilježavanju elemenata i operacija. Na primjer, svaka od Booleovih
algebri ℬ , ℬ , ℬ , ℬ i ℬ iz prethodnog primjera izomorfna je sa svim ostalim.

Može se dokazati da su dvije Booleove algebre ℬ = (B , ⊔ , ⊓ ) i ℬ = (B , ⊔ , ⊓ ) izomorfne ako i

samo ako je #B = #B . Pored toga, svaka Booleova algebra nad nekim konačnim skupom B izomorfna
je sa Booleovom algebrom (𝒫(𝕌), ∪, ∩) za neki pogodno odabran skup 𝕌 (ovo tvrđenje poznato je pod
nazivom Stoneova teorema). Posljedica ovoga je da se u konačnom skupu B može uvesti Booleova
algebra ako i samo ako skup B ima 2 elemenata, gdje je 𝑛 ∈ ℕ. Tako se, recimo, ne može definirati
Booleova algebra u skupu B koji ima tri elementa. Međutim, treba naglasiti da Stoneova teorema ne
vrijedi za beskonačne skupove. Recimo, moguće je formirati Booleovu algebru u skupu ℕ, mada njegov
kardinalni broj nije jednak kardinalnom broju nekog skupa 𝒫(𝕌) ni za kakav skup 𝕌, tako da takva
Booleova algebra ne može biti izomorfna ni sa kakvom Booleovom algebrom oblika (𝒫(𝕌), ∪, ∩).

3
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

3.4 Prekidačke funkcije

Prekidačkom funkcijom naziva se svaka funkcija 𝑓 : {0, 1+ → {0, 1}, tj. funkcija čiji su svi argumenti
iz skupa {0, 1} i koja uzima samo vrijednosti iz tog istog skupa. U uvodmom poglavlju ukazali smo na
činjenicu da takve funkcijeimaju veliki značaj u digitalnoj obradi podataka, s obzirom da se svaka
digitalna obrada podataka na konačnom skupu vrijednosti može opisati upravo skupom takvih funkcija.
S obzirom da je prekidačka algebra (*0, 1}, ∨, ∧) izomorfna sa algebrom logike iskaza (*⊥, ⊤+, ∨, ∧), sva
pravila i postupci logike iskaza ostaju u važnosti u prekidačkoj algebri, uz trivijalnu zamjenu simbola “⊥” i
“⊤ ” sa “0” i “1” respektivno. Tako se, recimo, svaka prekidačka funkcija može predstaviti preko izraza u
kojem se koriste samo operacije konjunkcije, disjunkcije i negacije. Također, za dobijanje što je god
moguće jednostavnijeg izraza koji opisuje neku prekidačku funkciju, može se koristiti Quine-McCluskyjev
algoritam, Veitchovi dijagrami, ili bilo koji drugi srodan postupak. Za jednostavniji prikaz izraza kojima se
definiraju pojedine prekidačke funkcije, često se uvodi i operacija sabiranja po modulu 2, u oznaci “⊕”,
definirana kao 𝑥 ⊕ 𝑦 = (𝑥 + 𝑦) mod 2 (pri čemu “mod” označava “ostatak pri dijeljenju sa”). Operacija
“⊕” lako se izražava preko konjunkcije, disjunkcije i negacije korištenjem identiteta 𝑥 ⊕ 𝑦 = 𝑥 ̅ ∨ 𝑥̅ 𝑦
i ona praktično odgovara operaciji ekskluzivne disjunkcije u logici iskaza. Značaj prekidačke algebre
u razmatranju digitalne obrade podataka nad konačnim skupovima demonstriraćemo na dva
karakteristična primjera.

 Primjer: Predstaviti digitalno računanje funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 za vrijednosti 𝑥 ∈ {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7}

pomoću prekidačkih funkcija.

Elemente skupa {0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7+ možemo na razne načine kodirati kao sekvence elemenata skupa
{0, 1}. Najprirodnije je za tu svrhu koristiti binarnu reprezentaciju broja korištenje, tri binarne cifre,
odnosno uvesti kodiranje 0 → 000, 1 → 001, 2 → 010, 3 → 011, 4 → 100, 5 → 101, 6 → 110 i 7 → 111. Na isti
način, odgovarajuće vrijednosti funkcije 𝑦 = 𝑓(𝑥) iz skupa { 𝑓(0), 𝑓(1), 𝑓(2), 𝑓(3), 𝑓(4), 𝑓(5), 𝑓(6), 𝑓(7)}
odnosno skupa {0, 1, 4, 9, 16, 25, 36, 49+ možemo kodirati binarnim brojevima sa šest binarnih cifara (s
obzirom da je upravo toliko potrebno za binarnu reprezentaciju najveće vrijednosti f (7) = 49)
odnosno kodiranjem 0 → 000000, 1 → 000001, 4 → 000100, 9 → 001001, 16 → 010000, 25 → 011001,
36 → 100100 i 49 → 110001. U skladu sa obavljenim kodiranjem, koje ćemo simbolički označiti kao
𝑥 → 𝑥 𝑥 𝑥 i 𝑦 → 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 , računanje razmatrane funkcije na razmatranom skupu možemo prikazati
sljedećom tablicom (u kojoj su prikazane kako nekodirane, tako i kodirane vrijednosti):

𝑥 𝑥 𝑥 𝑥 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦 𝑦
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1 0 0 1 1 0 0 0 0 0 1
2 0 1 0 4 0 0 0 1 0 0
3 0 1 1 9 0 0 1 0 0 1
4 1 0 0 16 0 1 0 0 0 0
5 1 0 1 25 0 1 1 0 0 1
6 1 1 0 36 1 0 0 1 0 0
7 1 1 1 49 1 1 0 0 0 1

Kako sve vrijednosti 𝑦 , 𝑖 = 0 .. 5 jednoznačno zavise od vrijednosti 𝑥 , 𝑥 i 𝑥 , to postoje prekidačke

funkcije 𝑓 , 𝑖 = 0 .. 5 takve da je 𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ), 𝑖 = 0 .. 5. Ove funkcije je lako očitati na osnovu
prikazane tablice. Naime, iz tablice prvo možemo očitati izraz u obliku SDNF ili SKNF koji definira
odgovarajuću funkciju, a zatim pojednostaviti dobijeni izraz (ili direktno primjeniti neku od tehnika
minimizacije poput Veitchovih dijagrama), što u našem primjeru dovodi do sljedećih rezultata:

𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = 𝑥 𝑥 𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = 𝑥 (𝑥̅ ∨ 𝑥 ) 𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = (𝑥 ⊕𝑥 )𝑥
𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = 𝑥 𝑥̅ 𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = 0 𝑦 = 𝑓 (𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) = 𝑥

Ovaj skup prekidačkih funkcija opisuje traženi postupak digitalnog računanja razmatrane funkcije
na razmatranom skupu, odnosno traženi postupak može se opisati preslikavanjem oblika
(𝑥 , 𝑥 , 𝑥 ) → (𝑦 , 𝑦 , 𝑦 , 𝑦 , 𝑦 , 𝑦 ) = (𝑥 𝑥 , 𝑥 (𝑥̅ ∨ 𝑥 ), (𝑥 ⊕𝑥 ) 𝑥 , 𝑥 𝑥̅ , 0, 𝑥 )

4
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

 Primjer: Predstaviti digitalno računanje zbira 𝑐 = + pomoću prekidačkih funkcija, pri čemu su
operandi i cijeli brojevi u opsegu od 0 do 15 uključivo.
Slično kao u prethodnom primjeru, operande i možemo kodirati četverocifrenim binarnim
brojevima, a rezultate 𝑐 peterocifrenim brojevima (s obzirom da je 0 ≤ 𝑐 ≤ 30, četiri cifre nisu dovoljne za
reprezentaciju svih mogućih rezultata, ali pet cifara jeste). Drugim riječima, možemo uvesti kodiranje
a→ , → i 𝑐 → 𝑐 𝑐 𝑐 𝑐 𝑐 , te posmatrati računanje zbira 𝑐 = + kao računanje
funkcija 𝑐 = 𝑓 ( , , , , , , , ), 𝑖 = 0 .. 4. Načelno bismo mogli postupiti kao u prethodnom
primjeru i formirati odgovarajuću tablicu koja bi opisivala tražene funkcije. Međutim, kako one ovise od
8 promjenljivih, takva tablica morala bi imati 2 = 256 redova, što nije nimalo praktično, a pored toga,
teško bi bilo optimizirati izraze za funkcije koji bi se dobili neposrednim očitavanjem iz takvih tablica.
Stoga ćemo do rješenja doći intuitivnim putem. Razmotrimo prvo šta mi uopće radimo kada sabiramo
dva binarna broja. Posmatrajmo prvo jedan specifičan primjer, a kasnije ćemo izvući opći zaključak:
1011
+1001
10100
Očigledno, sabiranje se obavlja počev od cifri (bita) najmanje težine, prema ciframa veće težine, pri
čemu se bilježi samo najniža cifra zbira, dok se viša cifra pamti kao prenos. U svakom koraku, sabiraju
se dvije cifre zajedno sa cifrom prenosa koja je preostala od prethodnog sabiranja, osim pri sabiranju
dvije najniže cifre, kada nema prenosa od ranije. Međutim, i taj specijalni slučaj možemo tretirati kao
sve ostale, ukoliko uzmemo da je u tom slučaju cifra prenosa bila jednaka nuli. Označimo sa Σ i Π
prekidačke funkcije sa 3 argumenta koja na osnovu 3 binarne cifre koje su joj proslijeđene kao
argumenti generira odgovarajuću cifru zbira odnosno prenosa. Tada je očigledno da je traženi postupak
sabiranja moguće opisati rekurzivnim jednačinama oblika
𝑐 = Σ( , , ), = Π( , , ), =0
za 𝑖 = 0 .. 3, pri čemu je 𝑐 = . Funkcije Σ i Π lako je odrediti na osnovu sljedeće tablice, koja opisuje
njihovo dejstvo:

𝑥 𝑦 𝑧 Σ(𝑥, 𝑦, 𝑧) Π(𝑥, 𝑦, 𝑧)
0 0 0 0 0
0 0 1 1 0
0 1 0 1 0
0 1 1 0 1
1 0 0 1 0
1 0 1 0 1
1 1 0 0 1
1 1 1 1 1

Iz ove tablice moguće je očitati i optimizirati izraze za funkcije Σ(𝑥, 𝑦, 𝑧) i Π(𝑥, 𝑦, 𝑧):

Σ(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥̅ 𝑦 𝑧̅ ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧̅ ∨ 𝑥 𝑦 𝑧 = 𝑥̅ (𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑦 𝑧̅) ∨ 𝑥 (𝑦̅ 𝑧̅ ∨ 𝑦 𝑧) =

= 𝑥̅ (𝑦 ⊕ 𝑧) ∨ 𝑥 ̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅̅
(𝑦 ∨ 𝑧)(𝑦̅ ∨ 𝑧̅) = 𝑥̅ (𝑦 ⊕ 𝑧)  𝑥 ̅̅̅̅̅̅̅
𝑦 ⊕ 𝑧 = 𝑥 ⊕ (𝑦 ⊕ 𝑧) = 𝑥 ⊕ 𝑦 ⊕ 𝑧
Π(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 𝑧̅ ∨ 𝑥 𝑦 𝑧 = (𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 𝑧) ∨ (𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 𝑧) ∨ (𝑥 𝑦 𝑧̅ ∨ 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 = 𝑥 𝑦 ∨ (𝑥 ∨ 𝑦) 𝑧
S obzirom da je očigledno Σ(𝑥, 𝑦, 0) = 𝑥 ⊕ 𝑦 i Π(𝑥, 𝑦, 0) = 𝑥 𝑦, slijedi da je 𝑐 = ⊕ , = ,
𝑐 = ⊕ ⊕ i = ∨( ∨ ) za 𝑖 = 1 .. 3, dok je 𝑐 = . Razmotamo li ove rekurzivne
izraze, dobijamo sljedeće izraze, koji opisuju traženo digitalno računanje zbira 𝑐 = + :
𝑐 = ⊕
𝑐 = ⊕ ⊕
𝑐 = ⊕ ⊕( ∨( ∨ ) )
𝑐 = ⊕ ⊕( ∨ ( ∨ )( ∨( ∨ ) ))
𝑐 = ∨ ( ∨ )( ∨ ( ∨ )( ∨( ∨ ) )))

5
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

Izloženi primjeri mogu se lako generalizirati. Naime, kako je svaka Booleova algebra nad skupom sa
konačno mnogo elemenata izomorfna sa Booleovom algebrom (*0, 1+ , ∨, ∧) za neko 𝑛, to se i svaka
funkcija 𝑓 : B → B gdje je B ma kakav skup od 2 elemenata može svesti na skup od 𝑛 prekidačkih
funkcija. Zaista, neka je 𝑔 neka bijekcija sa B na {0, 1+ , tj. neka za svako 𝑥 ∈ B postoji jedinstveno
određeno 𝑔(𝑥) = (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) ∈ {0, 1+ i neka za svako (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) ∈ {0, 1+ postoji jedinstveno
određeno 𝑥 = 𝑔 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) ∈ B (takva bijekcija postoji, jer skupovi B i {0, 1+ imaju isti broj
elemenata). Tada, umjesto funkcije f možemo razmatrati funkciju 𝑕 : {0, 1+ → {0, 1+ definiranu sa
𝑕(𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) = 𝑔(𝑓(𝑔 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ))). Naime, ukoliko poznajemo funkciju 𝑕, uvijek možemo
izračunati vrijednost 𝑓(𝑥) koristeći identitet 𝑓(𝑥) = 𝑔 (𝑕( 𝑔(𝑥))). Primijetimo još da, u skladu sa
definicijom produkta funkcija, vrijedi 𝑕 = 𝑔 ○ 𝑓 ○ 𝑔 i 𝑓 = 𝑔 ○ 𝑕 ○ 𝑔 (za funkcije 𝑓 i 𝑕 vezane ovakvim
identitetima kažemo da su slične, dok funkciju 𝑔 koja ih povezuje nazivamo transformacija sličnosti).
Dalje, ukoliko uvedemo trivijalne funkcije : {0, 1+ → {0, 1}, 𝑖 = 1 .. 𝑛 (tzv. projekcijske funkcije) za
koje vrijedi (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) = 𝑥 i definiramo n novih funkcije 𝑕 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) = (𝑕(𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 )),
𝑖 = 1 .. 𝑛, imamo

𝑕(𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ) = (𝑕 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ), 𝑕 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ), ..., 𝑕 (𝑥 , 𝑥 , …, 𝑥 ))

Odavde slijedi da je funkcija 𝑓 u potpunosti određena skupinom funkcija 𝑕 , 𝑕 , ..., 𝑕 , pri čemu su
sve ove funkcije prekidačke funkcije. Intuitivno, funkcija 𝑓 obavlja izvorno računanje (koje želimo
simulirati prekidačkim funkcijama), funkcije 𝑔 i 𝑔 obavljaju kodiranje podataka sa kojima računamo
u sekvence nula i jedinica odnosno dekodiranje sekvenci nula i jedinica nazad u izvorne podatke, dok
funkcija 𝑕 odnosno skupina prekidačkih funkcija 𝑕 , 𝑕 , ..., 𝑕 obavlja računanje sa kodiranim podacima.

Vidimo da prekidačke funkcije posjeduju veliku izražajnu moć, bez obzira što po svojoj prirodi
izgledaju krajnje jednostavno. Zapravo, bez obzira što prekidačkih funkcija sa 𝑛 argumenata ima
konačno mnogo, njihov broj je nevjerovatno velik. Zaista, postoji čak 2 različitih prekidačkih funkcija
sa 𝑛 argumenata. Tako, na primjer, postoji čak 2 = 18446744073709551616 prekidačkih funkcija sa
6 argumenata. Štaviše, ukoliko u skup svih prekidačkih funkcija sa 𝑛 argumenata uvedemo operacije
“⊔” i “⊓” preko formula
(𝑓 ⊔ 𝑔)(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 ) = 𝑓(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 ) ∨ 𝑔(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 )
(𝑓 ⊓ 𝑔)(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 ) = 𝑓(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 ) 𝑔(𝑥 , 𝑥 , ..., 𝑥 )
tada i skup svih prekidačkih funkcija sa 𝑛 argumenata sa tako definiranim operacijama također čini
Booleovu algebru.

3.5 Aritmetizacija prekidačkih funkcija

Interesantno je da se svaka prekidačka funkcija može predstaviti i običnim aritmetičkim izrazom,

koristeći samo klasične aritmetičke operacije sabiranja, oduzimanja i množenja. Zaista, konjunkcija se
na skupu vrijednosti {0, 1+ svakako poklapa sa običnim množenjem, dok za negaciju i disjunkciju (na
istom skupu vrijednosti) vrijede sljedeće formule, koje se lako provjeravaju prostim uvrštavanjem:

𝑥̅ = 1 − 𝑥 , 𝑥 ∨ 𝑦 = 𝑥 + 𝑦 − 𝑥 𝑦 = 1 − (1 − 𝑥)(1 − 𝑦)

Druga od dvije ponuđene varijante za izražavanje disjunkcije preko aritmetičkih operacija često je
pogodnija, jer se lako generalizira za slučaj većeg broja promjenljivih (što se lako dokazuje pomoću
matematičke indukcije):

𝑥 ∨ 𝑥 ∨ ... ∨ 𝑥 = 1 − (1 − 𝑥 )(1 − 𝑥 ) ... (1 − 𝑥 )

Primjenom navedenih formula, svaki izraz prekidačke algebre može se predstaviti kao polinom po
svim promjenljivim od kojih taj izraz zavisi. Pored toga, taj polinom se uvijek može svesti na tzv.
multilinearni polinom, odnosno polinom koji je prvog stepena po svakoj od svojih promjenljivih. Zaista,
pošto za 𝑥 ∈ {0, 1} vrijedi 𝑥 = 𝑥 za ma kakvo 𝑛 > 0, to se svi viši stepeni ma koje od promjenljivih
mogu zamijeniti prvim stepenom. Postupak kojim se prekidačka funkcija prevodi u ekvivalentni oblik
multilinearnog polinoma naziva se aritmetizacija prekidačke funkcije.

6
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

 Primjer: Aritmetizirati prekidačku funkciju 𝑓(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 z̅.

Postupak aritmetizacije ćemo obaviti zamjenom svih negacija i disjunkcija odgovarajućim

aritmetičkim ekvivalentima, nakon čega ćemo srediti dobijeni izraz. Tokom sređivanja je korisno više
stepene promjenljivih kad god možemo mijenjati sa samim promjenljivim, jer se na taj način može
znatno pojednostaviti sam tok postupka:

𝑓(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 z̅ = 1 − (1 − (1 – 𝑥) 𝑦 𝑧) (1 − 𝑥 (1 − 𝑦) 𝑧) (1 − 𝑥 𝑦 (1 − 𝑧)) =
= 1 − (1 − 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 z)(1 − 𝑥 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧) (1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 )(1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧)(1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 2 𝑥 𝑦 𝑧)(1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 2 𝑥 𝑦 𝑧 − 2 𝑥 𝑦 𝑧 + 2 𝑥 𝑦 𝑧 ) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 𝑥 𝑦 𝑧 − 𝑥 𝑦 𝑧 + 2 𝑥 𝑦 𝑧 − 2 𝑥 𝑦 𝑧 + 2 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 − (1 − 𝑥 𝑦 − 𝑥 𝑧 − 𝑦 𝑧 + 3 𝑥 𝑦 𝑧) = 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑧 + 𝑦 𝑧 − 3 𝑥 𝑦 𝑧

Značaj aritmetizacije prekidačkih funkcija leži prvenstveno u činjenici da ona omogućava da se

izrazi prekidačke algebre tretiraju kao obični aritmetički izrazi, što ponekad može biti korisno.

3.6 Žegalkinova algebra

U aritmetiziranom obliku prekidačke funkcije mogu se javljati i konstante različite od 0 i 1. Isto

tako, pojedini podizrazi dobijenog izraza mogu također uzimati vrijednosti različite od 0 i 1 (na
primjer, podizraz 𝑥 𝑦 + 𝑥 𝑧 u gore prikazanom aritmetiziranom obliku funkcije ima vrijednost 2 za
𝑥 = 𝑦 = 𝑧 = 1). Ove činjenice mogu ponekad predstavljati smetnju. Stoga je interesantno da se oba
nedostatka mogu ukloniti ukoliko se umjesto sabiranja i oduzimanja, koji se koriste pri aritmetizaciji,
koristi sabiranje po modulu 2. Naime, negacija i disjunkcija lako se izražavaju preko sabiranja po
modulu 2 uz pomoć sljedećih formula:
𝑥̅ = 1 ⊕ 𝑥 , 𝑥 ∨ 𝑦 = 𝑥 ⊕ 𝑦 ⊕ 𝑥 𝑦 = 1 ⊕ (1 ⊕ 𝑥)(1 ⊕ 𝑦)

Slično kao i kod izražavanja disjunkcije preko (običnog) sabiranja, oduzimanja i množenja, druga
ponuđena varijanta izražavanja disjunkcije preko sabiranja po modulu 2 i množenja ima prednost što
se lako generalizira na proizvoljan broj promjenljivih:
𝑥 ∨ 𝑥 ∨ ... ∨ 𝑥 = 1 ⊕ (1 ⊕ 𝑥 )(1 ⊕ 𝑥 ) ... (1 ⊕ 𝑥 )
Koristeći komutativnost i asocijativnost sabiranja po modulu 2, zatim distributivnost konjunkcije
(množenja) prema sabiranju po modulu 2 iskazanu kroz pravilo 𝑥 (𝑦 ⊕ 𝑧) = 𝑥 𝑦 ⊕ 𝑥 𝑧, kao i trivijalne
osobine 𝑥 ⊕ 𝑥 = 0 i 𝑥 ⊕ 0 = 𝑥, svaki izraz prekidačke algebre može se svesti na oblik sličan obliku koji
se dobija aritmetizacijom, samo što se u njemu ne javlja niti jedna konstanta različita od 0 ili 1, i što se u
njemu umjesto sabiranja (običnog) i oduzimanja javlja sabiranje po modulu 2. Preciznije, taj oblik ima
formu zbira po modulu 2 članova koji mogu biti ili konstanta 1, ili individualne promjenljive, ili proizvodi
individualnih promjenljivih. Takav oblik nazivamo algebarska normalna forma ili Reed-Mullerov
razvoj razmatranog izraza prekidačke algebre odnosno prekidačke funkcije.

 Primjer: Svesti izraz prekidačke algebre 𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 z̅ na algebarsku normalnu formu.

Na osnovu predhodno navedenih osobina, možemo pisati:

𝑥̅ 𝑦 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦̅ 𝑧 ∨ 𝑥 𝑦 z̅ = 1 ⊕ (1 ⊕ (1 ⊕ 𝑥) 𝑦 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 (1 ⊕ 𝑦) 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 𝑦 (1 ⊕ 𝑧)) =

= 1 ⊕ (1 ⊕ 𝑦 z ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 𝑦 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 ⊕ (1 ⊕ 𝑥 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧 ⊕ 𝑦 z ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 𝑦 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 ⊕ (1 ⊕ 𝑥 𝑧 ⊕ 𝑦 𝑧)(1 ⊕ 𝑥 𝑦 ⊕ 𝑥 𝑦 𝑧) =
= 1 ⊕ 1 ⊕ 𝑥𝑦 ⊕ 𝑥𝑦𝑧 ⊕ 𝑥𝑧 ⊕ 𝑥𝑦𝑧 ⊕ 𝑥𝑦𝑧 ⊕ 𝑦𝑧 ⊕ 𝑥𝑦𝑧 ⊕ 𝑥𝑦𝑧 = 𝑥𝑦 ⊕ 𝑥𝑧 ⊕ 𝑦𝑧 ⊕ 𝑥𝑦𝑧

7
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

Algebarska struktura srodna prekidačkoj algebri, ali u koja se umjesto na operacijama konjunkcije,
disjunkcije i komplementiranja (negacije) zasniva na operacijama množenja i sabiranja po modulu 2,
naziva se Žegalkinova algebra. Stoga se algebarska normalna forma još naziva i standardni oblik
Žegalkinove algebre odnosno Žegalkinov polinom. Žegalkinova algebra je značajna u teoretskim
analizama prekidačkih funkcija zbog činjenice da su njene zakonitosti u priličnoj mjeri srodne
zakonima obične aritmetike (pri čemu operacija sabiranja po modulu 2 preuzima ulogu sabiranja), ali
ne zahtijeva uvođenje nikakvih drugih konstanti osim 0 ili 1. Zapravo, interesantno je da se operacija
sabiranja po modulu 2 ponaša kao interesantna mješavina sabiranja i oduzimanja, odnosno neka
svojstva ove operacije preuzeta su od sabiranja, a neka od oduzimanja (poput osobine 𝑥 ⊕ 𝑥 = 0).
Također, ova operacija je sama sebi inverzna (iz ⊕ 𝑥 = slijedi 𝑥 = ⊕ ).

Vrlo je lako sa artimetiziranog oblika nekog izraza prekidačke algebre preći na odgovarajući
standardni oblik Žegalkinove algebre. Za tu svrhu, dovoljno je zamijeniti sve operacije sabiranja i
oduzimanja sa operacijom sabiranja po modulu 2, ukloniti sve neparne koeficijente (tj. zamijeniti ih sa
1), te ukloniti potpuno sve članove koji imaju parne koeficijente (tj. svi parni koeficijenti se mijenjaju sa
0). S druge strane, ne postoji nikakav jednostavan način da se iz standardnog oblika Žegalkinove algebre
pređe na aritmetizirani oblik izraza, osim višestrukom primjenom relacije 𝑥 ⊕ 𝑦 = 𝑥 + 𝑦 − 2 𝑥 𝑦.

Žegalkinova algebra ne mora se zasnovati samo na prekidačkoj algebri. Naime, operaciju “ ⊕”, koju
smo uveli u prekidačkoj algebri, kao i operaciju množenja “ ∙ ”, moguće je uvesti u proizvoljnu Booleovu
algebru (B, ⊔, ⊓), koristeći definicije

𝑥 ⊕ 𝑦 = (𝑥 ⊓ 𝑦 ) ⊔ (𝑥 ⊓ 𝑦) 𝑥∙𝑦=𝑥⊓𝑦

Ovako definirana operacija “⊕” naziva se Booleovo sabiranje, tako da je 𝑥 ⊕ 𝑦 Booleov zbir elemenata
𝑥 i 𝑦. Na primjer, u logici iskaza ova operacija odgovara ekskluzivnoj disjunkciji, u algebri skupova ona
odgovara simetričnoj razlici, itd. Struktura (B, ⊕, ∙ ) tada predstavlja Žegalkinovu algebru. Ovakva
općenita Žegalkinova algebra naziva se još i Booleov prsten.

Žegalkinova algebra ima veliku primjenu u računarskoj i općenito digitalnoj tehnici. Tako se veliki
dio teorije kodiranja koja se bavi konstrukcijom kodova koji su u stanju detektirati i korigirati greške
koje nastaju prilikom prenosa podataka (recimo u računarskim mrežama) zasnovan je upravo na
Žegalkinovoj algebri, kao i teoriji Galoisovih polja (koja su proširenja Žegalkinove algebre). Isto tako,
brojne metode dijagnostike i detekcije kvarova u digitalnim sklopovima zasnovane su također na
matematskom aparatu Žegalkinove algebre.

Interpretacije prekidačke algebre u tehnici

Prekidačke funkcije imaju interesantne interpretacije u raznim oblastima tehnike. Na prvom
mjestu, prekidačke funkcije se mogu pridružiti mrežama serijsko-paralelno spojenih prekidača (ili
kratko prekidačkim mrežama) odakle je zapravo i potekao naziv prekidačka algebra. Osnovni elementi
takvih mreža su prekidači, koji se sastoje od upravljačkog kola i kontakata, pri čemu kontakti mogu
biti mirni i radni. Svako upravljačko kolo može upravljati sa jednim ili više kontakata. Pri tome, kontakti
mogu imati jedno od dva moguća stanja: isklopljen i uklopljen. Uklapanjem odnosno isklapanjem
prekidača upravlja njegovo upravljačko kolo. Ukoliko je upravljačko kolo prekidača uključeno, njegovi
radni kontakti su uklopljeni, a mirni kontakti isklopljeni. Ukoliko je upravljačko kolo prekidača isključeno,
vrijedi obrnuto. Postoje razni načini kako se takva upravljačka kola mogu realizirati. Na primjer, u
elektromehaničkim rješenjima, upravljačko kolo je elektromagnet ili motor koji fizički pomjera
kontakte, u elektronskim rješenjima koriste se poluvodički elementi (tipično razne vrste tranzistora)
koji zavisno od okolnosti mogu biti u vodljivom ili nevodljivom stanju, itd. Moguće su i posve
neelektrične izvedbe poput čisto mehaničkih, hidrauličkih, pneumatskih, itd.
Upravljačkim kolima prekidača pridružujemo promjenljive prekidačke algebre. Stanjima “isključen”
odnosno “uključen” upravljačkog kola odgovaraju vrijednosti 0 odnosno 1. Svi radni kontakti kojima
upravlja neko upravljačko kolo dobijaju simbol promjenljive koja je pridružena tom upravljačkom kolu,
dok mirni kontakti dobijaju simbol njene negacije. Stanje čitave mreže može biti 1 ili 0, u zavisnosti da li
sklop provodi električnu struju (ili neki drugi prenosni medij poput neke tečnosti) ili ne. Stanje mreže
zavisi od položaja kontakata, tako da je prekidačka funkcija S pridružena mreži funkcija koja zavisi od
promjenljivih koje su pridružene upravljačkim kolima. Na sljedećoj slici prikazani su simboli kontakata,
elementarnih prekidačkih mreža, kao i izraza prekidačke algebre koji su im pridruženi:

8
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

Paralelni spoj
Radni kontakt Mirni kontakt Serijski spoj
𝑥
𝑥 𝑥 𝑥 𝑦
S=𝑥 S = 𝑥̅ S=𝑥𝑦 𝑦
S=𝑥∨ 𝑦

Pri tome se upravljačka kola ne crtaju, nego se prosto podrazumijeva da svim kontaktima koji su
označeni istom promjenljivom upravlja isto upravljačko kolo.
Svakoj prekidačkoj mreži moguće je jednoznačno pridružiti neku prekidačku funkciju. Vrijedi
donekle i obrnuto, odnosno svakoj prekidačkoj funkciji u kojoj se znak negacije pojavljuje samo iznad
individualnih promjenljivih (a ne iznad, recimo, nekog većeg dijela izraza) moguće je pridružiti neku
prekidačku mrežu. Na primjer, neka je data prekidačka funkcija:

S(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑦 ∨ 𝑥 𝑦 𝑧̅ ∨ 𝑥̅ (𝑦 ∨ 𝑧)

Jedna od mogućih prekidačkih mreža koja odgovara ovoj funkciji prikazana je na sljedećoj slici:

𝑥 𝑦

𝑥 𝑦 𝑧

𝑦
𝑥
𝑧
Prekidačka algebra se intenzivno koristi za pojednostavljenje prekidačkih mreža, što može biti od
velikog značaja s obzirom da u elektroenergetici prekidači mogu biti jako skupi uređaji (prekidanje
visokonaponskog voda uvijek dovodi do pojave električnog luka i potrebno je predviditi specijalna i
skupa rješenja za njihovo gašenje). Za tu svrhu, prekidačkoj mreži se pridruži odgovarajuća prekidačka
funkcija, koja se zatim pojednostavi koristeći pravila prekidačke algebre. Na kraju se nacrta prekidačka
mreža koja odgovara pojednostavljenoj funkciji. Jasno je da takva mreža mora biti funkcionalno
ekvivalentna polaznoj mreži. Na primjer, za funkciju S iz prethodnog primjera, nakon pojednostavljenja
se dobija S(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥̅ 𝑧 ∨ 𝑦 𝑧̅. Tako pojednostavljenoj funkciji odgovara sljedeća prekidačka mreža,
koja je znatno jednostavnija od polazne:

𝑥 𝑧

𝑦 𝑧
S obzirom da se praktično svaka digitalna obrada podataka može opisati prekidačkim funkcijama,
prekidačke funkcije se koriste za opis rada brojnih digitalnih uređaja. Da bi se lakše prešlo sa
matematskog opisa na njihovu fizičku realizaciju, funkcionalnost takvih uređaja obično se ne opisuje
formulama prekidačke algebre, nego pomoću posebnih shematskih dijagrama, koristeći specijalne
simbole koji odgovaraju operacijama prekidačke algebre. Na taj način se prekidačke funkcije prikazuju
kao mreža povezanih elementarnih simbola. Simbolika koja se pri tome koristi nije svuda ujednačena.
Na slici ispod prikazani su neki od najuobičajenijih simbola koji se koriste kod nas, zajedno sa
simboličkim opisom njihovog značenja.

𝑥 𝑥 𝑥
̅ 𝑦 𝑥𝑦 𝑥
𝑦 𝑥 ∨𝑦 𝑥
𝑦 𝑥 ⊕𝑦 𝑥
𝑦 𝑥𝑦 𝑥
̅̅̅̅ 𝑦 𝑥 ∨ 𝑦 xy
̅̅̅̅̅̅ ̅̅̅̅̅̅̅
𝑥⊕𝑦
x
Na primjer, prekidačka funkcija S(𝑥, 𝑦, 𝑧) iz prethodno razmotrenog primjera može se u svom izvornom
i pojednostavljenom obliku prikazati shematskim dijagramima sa sljedećoj slici, pri čemu shemi sa
lijeve strane odgovara izvorni, a shemi sa desne strane pojednostavljeni oblik funkcije:

9
Dr Ž. Jurić:, Dr R. Turčinhodžić-Mulahasanović: Matematika u računarstvu 1 Poglavlje 3 - Booleova algebra i srodne teme
Radna skripta za istoimeni kurs na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2022/23)

𝑥
𝑥
𝑦 S(𝑥, 𝑦, 𝑧) 𝑦 S(𝑥, 𝑦, 𝑧)
z

Kao nešto složeniji primjer, razmotrimo proces digitalnog računanja zbira 𝑐 = + koji smo kao
primjer razmatrali nešto ranije. Shematski dijagram koji prikazuje proces ovog računanja na osnovu
funkcija koje smo tom prilikom izveli, prikazan je na sljedećoj slici:

𝑐 𝑐 𝑐 𝑐 𝑐

Shematski dijagrami su pogodni stoga što se na osnovu njih može izvršiti direktna fizička (npr.
elektronička) realizacija uređaja koji računa prekidačku funkciju (ili više njih) predstavljenu dijagramom.
S obzirom da svakom od pojedinačnih simbola tipično odgovara poseban uređaj (za računanje operacije
predstavljene tim simbolom), koji se naziva elementarno logičko kolo ili gejt, jasno je da jednostavnijoj
funkciji odgovara jednostavniji uređaj za njeno računanje. Stoga je problem minimizacije prekidačkih
funkcija od presudnog značaja u digitalnoj tehnici uopće.

10