SKRIPTA ZA PRIPREMU

stručnog ispita djelatnika odgovornih za zaštitu od

požara u pravnim osobama i stručnim službama
 PROGRAM
stručnog ispita djelatnika odgovornih za zaštitu od požara u pravnim osobama i
stručnim službama

Teorijski dio stručnog ispita obuhvaća sljedeće predmete:

1. Teorija procesa gorenja i gašenja:

- uvjeti i proces gorenja,
- vrste gorenja i eksplozija,
- gorenje krutih, tekućih i plinovitih tvari,
- omjeri i uvjeti za nastajanje eksplozivnih smjesa,
- samozapaljenje tvari,
-plamište zapaljivih tekućina,
- temperatura paljenja.
- ponašanje zapaljivih tvari i roba u požaru,
- vrsta tvari i njihovo gorenje bez prisutnosti kisika,
- produkti gorenja zapaljivih i opasnih tvari,
- okolnosti koje uzrokuju gorenje i širenje požara.
- izvori topline za izazivanje i nastajanje gorenja i požara,
- kontrolirana gorenja,
- odvođenje dima i topline nastalih gorenjem i požarom,
- općenito o sredstvima za gašenje požara i podjela sredstava na klase prema namjeni.

2. Požarno-preventivne mjere:
- u urbaniziranim sredinama,
- u građevinskim objektima,
- u energetskim postrojenjima,
- u proizvodnji, prometu i skladištenju zapaljivih tekućina i plinova,
- u proizvodnji, prometu, korištenju i skladištenju eksploziva i eksplozivnih tvari,
- u šumama i na poljoprivrednim površinama,
- u slučaju rata i neposredne ratne opasnosti,
- mjere zaštite od požara u uvjetima uređenja prostora i projektnoj dokumentaciji za dobivanje
građevne dozvole,
- metodologija za izradu prosudbe ugroženosti od požara,
- kategorizacija objekata glede ugroženosti od požara,
- opasnosti i mjere zaštite od požara u pojedinim granama djelatnosti,
- dužnosti projektanata, projektnih organizacija, investitora, proizvođača roba i izvođača radova
u primjeni mjera zaštite od požara,
- izdavanje odobrenja mjesta za držanje zapaljivih tekućina i plinova,
- izdavanje odobrenja mjesta za držanje i smještaj eksploziva i eksplozivnih tvari,
- izdavanje suglasnosti na projektirane mjere zaštite od požara,
- mjere zaštite od požara i eksplozija pri ćišćenju posuda za zapaljive tekućine,
- mjere zaštite od požara pri zavarivanju,
- pojam i izračunavanje požarnog opterećenja,
- neposredni uzroci požara,
- kontrola i nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara,
- svrha i cilj inspekcijskog pregleda u području zaštite od požara,
- ovlaštenja inspektora za zaštitu od požara prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora,
- upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama zaštite od požara,
- periodička ispitivanja električnih, plinskih i drugih instalacija i instalacija za dojavu i gašenje
požara,
- otpornost građevinskih elemenata, konstrukcija i građevina na požar.
- mjere zaštite od požara na izlazima i izlaznim putovima iz građevina,
- svrha i cilj izvođenja požarnih sektora,
- mjere zaštite od požara pri prijevozu opasnih tvari,
- mjere zaštite od požara koje rješenjem mogu narediti inspektori za zaštitu od požara odnosno
policijske uprave,
- održavanje opreme i sredstava za gašenje požara,
- uvjeti pravnih osoba ovlaštenih za ispitivanje uređaja, opreme, sredstava i instalacija
namijenjenih za dojavu i gašenje požara.

3. Normativno reguliranje zaštite od požara:

- zakoni, norme, pravilnici, planovi i odluke općenito,
- donošenje propisa iz područja zaštite od požara,
- provođenje propisa iz područja zaštite od požara,
- općinske odluke i planovi o zaštiti od požara,
- opći akti o zaštiti od požara u pravnoj osobi ili stručnoj službi,
- upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama zaštite od požara,
- nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara,
- osnivanje vatrogasnih postrojba.
- izrada prosudbe ugroženosti od požara i eksplozija,
- planovi zaštite od požara pri elementarnim nepogodama,
- ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite od požara,
- vođenje evidencije iz područja zaštite od požara u pravnoj osobi ili stručnoj službi,
- sadržaj općinskih planova i odluka o zaštiti od požara,
- sadržaj planova zaštite od požara u pravnoj osobi ili stručnoj službi;
- prava i obveze djelatnika odgovornih za poslove zaštite od požara u pravnim osobama ili
stručnim službama,
- planiranje i poboljšanja u provodenju mera zaštite od požara,
- rasprave i prijedlozi za poboljšanje svekolikog stanja u području zaštite od požara,
- obveza pravnih osoba ili stručnih službi u gašenju požara.

4. Sustavi za dojavu i gašenje požara:

- proizvodnja uređaja, opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara,
- certificiranje uređaja, opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara,
- ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i gašenje požara.
- ovlaštenja za ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i gašenje požara,
- primjena sustava za dojavu i gašenje požara,
- projektiranje sustava za dojavu i gašenje požara,
- vrste stabilnih uređaja za gašenje požara vodom, raspršenom vodom, vodenom parom,
pjenom, prahom, ugljik-dioksidom i halonom i njihove osnovne osobine,
- vrste javljača požara.
- centrale za dojavu požara i vrste alarma,
- održavanje sustava za dojavu i gašenje požara,
- periodička ispitivanja sustava za dojavu i gašenje požara,
- pravne osobe za održavanje i ispitivanje sustava za dojavu i gašenje požara,
- uvjeti za primjenu sustava za dojavu i gašenje požara za koje nisu donijete hrvatske norme,
- vrste aparata za gašenje požara,
- odabir aparata za gašenje požara,
- održavanje i ispitivanje aparata za gašenje požara.

5. Krivičnopravne i prekršajne sankcije:

- zakonski i podzakonski propisi kojima su utvrđeni prekršaji i kaznena djela u području zaštite
od požara.
- prekršaji iz općinskih odluka i planova,
- prekršaji iz općih akata.
- prekršaji iz zakona,
- kaznena djela iz zakona,
- odgovornost fizičke i odgovorne osobe u pravnoj osobi,
- kazne zbog nepostupanja po propisanim i naredenim mjerama zaštite od požara,
- kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i movine.
- kaznena djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja,
- prekršajna i kaznena djela zbog prikrivanja i neprijavljivanja požara i počinitelja požara,
- kaznena djela protiv uništavanja i prikrivanja tragova kaznenog djela požara,
- kaznena djela zbog neispravnosti sustava za dojavu i gašenje požara.
1. TEORIJA PROCESA GORENJA I GAŠENJA

1.1 Uvjeti i proces gorenja

Da bi uopće došlo do gorenja potrebno je ispuniti određene uvjete. Prvi uvjet je postojanje
gorive tvari, drugi uvjet je prisutnost kisika iz zraka, i treći uvjet je da je dovedena
stanovita količina topline.
Definicija: Gorenje je kemijski proces spajanja neke tvari s kisikom uz oslobađanje
topline i pojavu svijetlosti i/ili plamena uz produkte izgaranja (oksidi). Ili
Gorenje je proces oksidacije pri kojem se kisik spaja sa gorivom tvari uz oslobađanje
topline (plamen), toplinske i svjetlosne energije.
Oksidacija može biti polagana (bez pojave vatre) npr. hrđanje, brza (s pojavom vatre) –
gorenje, trenutačna (s pojavom i bez pojave vatre) – eksplozija.
Goriva tvar je tvar koja može gorjeti, kisik je tvar koja podržava gorenje, toplinska energija
je energija koja je potrebna da bi se postigla temperatura paljenja.
Iz shematskog prikaza uvjeta potrebnih za gorenje vidi se da ti uvjeti nisu samo dovoljni za
početak gorenja nego su potrebni i za održavanje procesa gorenja.
Toplina koja nastaje kao posljedica gorenja, djeluje na gorivu tvar što uvjetuje nastavak gorenja
sve dok se sva goriva tvar ne poveže sa kisikom. Razvojem požara sve se više povećava količina
topline i zbog toga se povećava brzina izgaranja.

1.2 Vrste gorenja i eksplozija

Možemo reći da je gorenje u užem smislu te riječi, jedan od oblika oksidacije i to burne
oksidacije. Pri ovom procesu se za relativno kratko vrijeme oslobađa velika količina topline. Osim
topline oslobađa se i plamen – svjetlost, s velikom količinom produkata izgaranja (dim) i tvari –
oksida u obliku pepela.
Kada se dogodi trenutna oksidacija to nazivamo eksplozijom. Do eksplozije dolazi stvaranjem
eksplozivnih smjesa koje čine plinovi i pare raznih zapaljivih tekućina sa zrakom, a koje zatim
dolaze u dodir s izvorom paljenja.
Prema vrsti gorive tvari možemo napraviti podjelu vrsta gorenja i eksplozija, i to s obzirom na
agregatno stanje gorivih tvari:
- gorenje plinovitih tvari,
- gorenje zapaljivih tekućina,
- gorenje krutih tvari, te
- eksplozije plinova i para i
- eksplozije prašina.

1.3 Gorenje krutih, tekućih i plinovitih tvari

a) Gorenje krutih tvari

Prema načinu gorenja krute tvari se mogu podijeliti u tri grupe:
• Krute tvari koje kod normalnih okolnosti izgaraju izravnim spajanjem s
kisikom (sumpor, fosfor, magnezij)
• Krute tvari koje se zagrijavanjem pretvaraju u tekuće agregatno stanje, a
zatim u plinovito ne mijenjajući pritom kemijski sastav. Tek na visokoj
temperaturi plinovite faze spaja se sa kisikom iz zraka i dolazi do gorenja.
• Krute tvari koje se povećanjem temperature suše, a zatim iz njih ishlapljuju
plinoviti sastojci, gdje dio plinovitih sastojaka gori kao plin dajući pri tom
plamen, a ostatak gori uz žarenje. Neizgorivi dio ostaje u obliku pepela.
Brzina sagorijevanja krutih tvari zavisi o nekoliko faktora kao što su:
- temperatura reagirajućih komponenata, sadržaj kisika, stupanj izmiješanosti.
Količina kisika u zraku je bitan faktor koji utječe na brzinu gorenja, a zatim stupanj izmiješanosti
reagirajućih komponenata.
Da bi se povećala brzina izgaranja krutih tvari , potrebno je da odnos površine prema volumenu
krute tvari bude što veći, odnosno da kruta tvar bude što usitnjenija.

b) Gorenje tekućih tvari – zapaljivih tekućina

Tekućine ne gore nego gore njihove pare. Dogovorno smo uzeli i prihvatili naziv ''zapaljive
tekućine'', stoga pod tim nazivom možemo obuhvatiti čitav niz zapaljivih tekućina kao što su:
alkoholi, eteri, aldehidi i ketoni, esteri, organske kiseline, sumporougljik, zapaljive tekućine
nastale preradom nafte i sl.
Karakteristične opasnosti kod ovih tekućina su toliko različite da ih u požarnom smislu povezuje
uglavnom zajednički naziv i agregatno stanje. Zajednička fizikalna svojstva zapaljivih tekućina
su: brzina isparavanja (hlapljivost), plamište, eksplozivne granice, temperatura paljenja,
toksičnost para, kemijska stabilnost, miješanje sa vodom. Danas se sve zapaljive tekućine
svrstavaju u tri grupe prema skali opasnosti.
Ukoliko zapaljiva tekućina lakše isparava bit će niža temperaturna točka pri kojoj će se iznad
površine tekućine naći dovoljno njezinih para da sa zrakom tvore smjesu koja se može zapaliti.
Količina pare iznad neke zapaljive tekućine zavisi prvenstveno o temperaturi. Povećanjem
temperature povećava se i količina para iznad tekućine. Za svaku zapaljivu tekućinu postoji
određena temperatura pri kojoj se iznad tekućine stvara dovoljno para da se sa zrakom načini
takva smjesa koja će se u dodiru sa izvorom paljenja zapaliti.

c) Gorenje plinovitih tvari

Da bi došlo do gorenja jedne zapaljive plinovite tvari potrebno je da se ona nađe u
odgovarajućoj smjesi sa zrakom ili kisikom, te da se ova smjesa plinova zagrije do temperature
paljenja tvari. Općenito važna karakteristika plinova je da oni teže ispuniti svaki slobodan
prostor, a ta osobina zasniva se na tom da između molekula plina faktički ne postoje kohezijske
sile pa se molekule plina slobodno kreću u raspoloživom prostoru. Pri tom kretanju molekule se
sudaraju. Ako je u pitanju neki zapaljivi plin te se nađe u smjesi sa kisikom, koji je sastavni dio
zraka, tada će dolaziti do sudara između molekula ovih dviju vrsta plinova. Povećavanjem
temperature smjese plinova brzina kretanja molekula će se također povećavati, a samim tim i
intenzitet sudara. Daljnjim povećanjem temperature povećava se i intenzitet sudara molekula
toliko da se molekule plina raspadaju na slobodne atome, nakon čega zbog kemijske aktivnosti
plinova u atomiziranom stanju dolazi do kemijskih promjena, odnosno do oksidacije – trenutak
kad zapaljivi plin počinje gorjeti.
Ona najniža temperatura na kojoj molekule posjeduju takvu energiju da uzajamni sudari dovode
do početka procesa gorenja je temperatura paljenja zapaljivih plinova. Toplinska energija
potrebna za postizanje tog stanja naziva se energijom paljenja.
Kod gorenja plinova karakteristična je pojava plamena. Plamen je rezultat neposrednog
reagiranja plinovite tvari sa kisikom iz zraka.
1.4 Omjeri i uvjeti za nastajanje eksplozivnih smjesa
Eksplozivne smjese čine plinovi i pare raznih zapaljivih tekućina sa zrakom. Neki od njih lako
stvaraju eksplozivne smjese pa je dovoljna vrlo mala količina zapaljivih plinova ili para da smjesa
bude eksplozivna. Svaka smjesa plina ili pare sa zrakom ne mora biti eksplozivna. Da bi došlo do
eksplozije jedne ovakve smjese, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, a dva osnovna uvjeta su:

1) Zapaljivi plin, odnosno para zapaljive tekućine mora biti u određenoj koncentraciji u zraku,
odnosno mora biti u određenom omjeru (smjesi) sa zrakom,
2) Ako je prethodni uvjet ispunjen, smjesa će eksplodirati samo onda ako dođe u dodir sa
izvorom paljenja.
Možemo zaključiti da do eksplozije može doći samo onda ako se u zraku nalazi barem minimalna
koncentracija određenog plina ili pare zapaljive tekućine. Ako je koncentracija plina odnosno
pare zapaljive tekućine manja od minimalne, smjesa neće moći eksplodirati.
Donja granica eksplozivnosti je minimalna koncentracija plina ili para u smjesi sa zrakom
ispod koje ne dolazi do eksplozivnog izgaranja.
Gornja granica eksplozivnosti je maksimalna koncentracija plina ili pare zapaljivih tekućina
u smjesi sa zrakom iznad koje ne dolazi do eksplozivnog izgaranja.
Koncentracija plina ili pare između donje i gornje granice eksplozivnosti zove se područje
eksplozivnosti.
Koncentraciju plina ili pare zapaljive tekućine izražavamo volumnim postocima. S obzirom na
granice eksplozivnosti kao i na širinu područja eksplozivnosti moguće je zaključivati koji su
plinovi odnosno pare zapaljivih tekućina opasnije za izazivanje eksplozije. Opasniji su oni plinovi
i pare zapaljivih tekućina koji imaju nižu donju granicu eksplozivnosti, a višu gornju granicu
eksplozivnosti, odnosno šire područje eksplozivnosti.
Razlog zbog kojeg jedna smjesa zraka i zapaljivog plina, odnosno para zapaljivih tekućina u
određenim uvjetima normalno ne izgara nego dolazi do eksplozije moguće je objasniti građom
ovakvih sustava – eksplozivnih smjesa. U ovakvim smjesama molekule zapaljivog plina, odnosno
pare zapaljive tekućine okružene su molekulama kisika tako da postoji mogućnost brze kemijske
reakcije između kisika i plina, odnosno pare ZT ako su svi ostali uvjeti ispunjeni. Gorivo i kisik su
izmiješani i nije potrebna naknadna difuzija kisika (zraka), što se inače događa pri normalnom
gorenju. Ako je koncentracija zapaljivih tvari u zraku manja od donje granice eksplozivnosti,
tada je omjer molekula zapaljive tvari u odnosu na raspoloživi kisik u zraku mali a time je i
mogućnost eksplozije mala. Kada je koncentracija tih zapaljivih tvari iznad GGE , tada je broj
molekula zapaljive tvari u odnosu na raspoloživi kisik prevelik, tako da nema dovoljno kisika za
izvršenje eksplozivnog izgaranja.

1.5 Samozapaljenje tvari

Samozapaljenje tvari može biti jedan od uzroka nastanka požara. Postoje tvari organskog
porijekla koje su sklone takvim promjenama koje dovode do samozagrijavanja i
samozapaljenja. Samozapaljivost i samozagrijavanje su posljedica određenih fizikalnih, kemijskih
i bioloških promjena, npr. :
- do samozagrijavanja i samozapaljenja ugljena dolazi zbog apsorpcije kisika iz zraka na
česticama ugljena, što dovodi do postupnog povećanja temperature – do
samozapaljivosti,
- kod pamuka natopljenog nekom vrstama biljnih ulja dolazi do oksidacije s kisikom iz
zraka i na taj način do samozagrijavanja i samozapaljivosti,
- kod sijena početno samozagrijavanje nastaje zbog rada mikroorganizama i dolazi do
samozapaljenja uslijed određenih kemijskih i fizikalnih promjena koje su također
posljedica rada mikroorganizama.
U grupu tvari koje su sklone samozapaljivosti i samozagrijavanju spadaju neke vrste ugljena,
pamuka natopljenog masnim tvarima, vlažni aluminijski prah, olovni oksid natopljen firnisom,
željezo u prahu natopljeno uljem, sijeno, vreće od jute itd.
Proces samozagrijavanja koji može dovesti do samozapaljivosti traje kod jednih tvari relativno
kratko, a kod drugih tvari taj proces traje dosta dugo.

1.6 Plamište zapaljivih tekućina

Plamište neke zapaljive tekućine je ona najniža temperatura na kojoj se iznad te tekućine
nalazi toliko para da one sa zrakom stvaraju takvu smjesu koja se pali pod utjecajem izvora
paljenja.
- plamište i kakvo je ono mjerilo opasnosti neke zapaljive tekućine:
petrolej i benzin su dvije različite zapaljive tekućine.
Zagrijavanjem ove dvije tekućine na 20oC pare petroleja se neće upaliti, dok će se pare benzina
lako upaliti. To je zbog toga što je plamište benzina daleko niže od 20oC pa bite pare bilo
moguće upaliti i na temperaturi od -18 oC , dok je plamište petroleja tek na 45 oC , gdje je
moguće upaliti pare petroleja.
Neke zapaljive tekućine imaju nisko plamište, kao npr.: plamište etil-etera na - 45 oC, odnosno
na temperaturi koja je daleko niža od ledišta vode, a to je dovoljan znak požarne opasnosti ove
zapaljive tekućine.
Sa stanovišta požarne opasnosti za požar je opasnija ona zapaljiva tekućina koja ima niže
plamište. Plamište preciznije nego temperatura paljenja određuje stupanj opasnosti neke
zapaljive tekućine iako plamište nije jedino mjerilo opasnosti neke zapaljive tekućine.

1.7 Temperatura paljenja

Temperatura paljenja je ona temperatura na kojoj započinje proces gorenja, tj.
temperatura paljenja je ona najniža temperatura do koje treba zagrijati neku zapaljivu tvar
da se ona počne brzo spajati sa kisikom, tj. da počne gorjeti.
Temperatura paljenja je različita za različite zapaljive tvari. Čak i za istu tvar temperatura
paljenja može biti različita, zato što na nju mogu utjecati različiti čimbenici kao što su: stupanj
usitnjenosti zapaljive tvari, postotak vlažnosti, čistoća, odnosno sadržaj primjesa.
Temperatura paljenja ipak najviše ovisi o prirodi zapaljive tvari, te se dotična tvar uzima kao
jedno od mjerila stupnja opasnosti pojedinih zapaljivih tvari. Na temperaturama nižim od
temperature paljenja brzina oksidacije je mala i odvija se bez pojave vatre. Tek kad se postigne
temperatura paljenja brzina oksidacije se povećava i dolazi do pojave svijetlosti, naglog
oslobođenja topline i brzog povećanja temperature.
1.8 Ponašanje zapaljivih tvari i roba u požaru
Ponašanje zapaljivih tvari i roba u požaru utvrđeno je standardom Z.CD.005
Napravljena je određena klasifikacija roba i tvari i to s obzirom na vrste opasnosti, klase
opasnosti i kategorije opasnosti. Zatim je napravljena podjela tvari i roba prema agregatnom
stanju i drugim fizikalno kemijskim osobinama, i na kraju postoji označavanje tvari i roba prema
nekim dodatnim osobinama značajnim za zaštitu od požara.

a) Vrste opasnosti
Ι - tvari i roba koje sadrže rizik od kemijske i fizičke eksplozije – oznaka Ex,

Ι Ι – tvari i roba koji direktno ili indirektno mogu sudjelovati u procesu gorenja i to odavanjem
topline izgaranja energijom samopaljenja, oslobađanjem zapaljivih produkata razlaganja,
ubrzavanjem procesa izgaranja (oksidaciona sredstva), oslobađanjem zapaljivih plinova ili
topline u dodiru s vodom – oznaka Fx,

Ι Ι Ι – tvari i roba koji nisu lako zapaljivi, ali koji se pod djelovanjem požara (vatre, dima ili vode
za gašenje) mogu relativno brzo i jako oštetiti (destrukcija materijala) – oznaka Dx,

b) Klase (stupnjevi) opasnosti

Tvari i roba dijele se na šest klasa opasnosti prema stupnju opasnosti i to:
I. vrlo lako zapaljive i brzo sagorive tvari,
II. lako zapaljive i brzo sagorive tvari,
III. zapaljive tvari,
IV. sagorive tvari,
V. teško sagorive tvari,
VI. nezapaljive tvari.

c) Kategorije opasnosti
Vrsta opasnosti i stupanj (klasa) opasnosti zajedno stvaraju kriterije za razvrstavanje tvari i roba
u kategorije opasnosti , koje se označavaju kombinacijom slova za vrstu opasnosti i brojeva za
stupanj opasnosti (npr.: Ex Ι, DxV itd.)
- tvari i robe klasificirane u kategorije opasnosti Ex Ι - Ι Ι i Fx Ι - Ι Ι Ι jesu eksplozivne,
odnosno – lako zapaljive.

Podjela tvari i roba prema agregatnom stanju i drugim fizikalno-kemijskim

osobinama

Prema agregatnom stanju na sobnoj temperaturi od 20oC i normalnom pritisku od 1 bar tvari i
roba dijele se na:

A. plinovite tvari,
B. tekuće tvari,
C. krute tvari.
Prema određenim fizikalno-kemijskim osobinama dijele se na:
D. Eksplozivne tvari,
 E. Samozapaljive tvari,
F. Tvari koje pri sagorijevanju ispuštaju zapaljive i otrovne produkte izgaranja,
G. Oksidaciona sredstva,
H. Nezapaljive tvari koje sa vodom razvijaju toplinu.

Označavanje tvari i roba prema nekim dodatnim osobinama značajnim za zaštitu od

požara:
1) Tvari i robe stupnja opasnosti V i VI koje pod djelovanjem požara razvijaju otrovne ili
zagušljive plinove sadrže dodatnu oznaku Tx – toksične tvari. Oznaka Tx se ne stavlja za
tvari stupnja opasnosti I – IV jer se pri svakom izgaranju u nedostatku kisika stvaraju
toksični produkti izgaranja.
2) Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje u požaru razvijaju u velikoj mjeri i dim čime je
otežano spašavanje i akcija gašenja, oznaka Fu (odnosi se samo na tvari koje pri
normalnom izgaranju stvaraju veće količine dima).
3) Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje mogu kontaminirati prostor radioaktivnim
zračenjem, nose dodatnu oznaku Ra.
4) Tvari i robe svih kategorija opasnosti koje pod djelovanjem požara razvijaju korozivne
plinove i pare, nose dodatnu oznaku Co.

Razvrstavanje tvari i roba koje imaju više obilježja:

- mjerodavne su osobine krutih tvari u njihovom uobičajenom obliku i sastavu bez
pakiranja,
- u slučajevima u kojima je pakiranje integralni dio neke tvari ili robe i koji igra znatnu
ulogu za protupožarnu tehničku ocjenu, mora se pri klasificiranju posebno navesti,
- ukoliko neke tvari lili robe pokazuju više kategorija opasnosti svrstavaju se u onu klasu
koja odgovara većoj opasnosti, odnosno ugroženosti,
- prašine zapaljivih tvari koje mogu stvoriti eksplozivne smjese, klasificiraju se u kategoriju
opasnosti ExII.

Primjer: ACETILEN
Fx I AFu

Fx – direktno i indirektno sudjelovanje u procesu gorenja odavanjem topline izgaranja energijom
samopaljenja, oslobađanjem zapaljivih produkata razlaganja, ubrzavanjem procesa izgaranja,
oslobađanje zapaljivih plinova ili topline u dodiru sa vodom. Klase opasnosti: I, A-(plinovita
tvar), Fu – razvijaju u velikoj mjeri dim.

1.8 Vrste tvari i njihovo gorenje bez prisutnosti kisika

Općenito možemo reći:

Gorenje je proces oksidacije, koji se odvija s dovoljnim intenzitetom i dovoljnom brzinom da
dolazi do oslobađanja zamjetne količine topline i svijetlosti. Oksidacija je kemijski proces
spajanja neke tvari s kisikom.
Međutim proces izgaranja nije nužno vezan uz kisik. Možemo spomenuti : gorenje vodika u
kloru, aluminijske prašine kod viših temperatura u dušiku, vune kod dodataka dimeće nitratne
kiseline, elementarnog magnezija u plinovitom kloru.
U osnovi sa stanovišta gorenja radi se o gorenju bez prisutnosti kisika iz zraka, tj. radi se o tome
da dolazi do uzajamnog međusobnog djelovanja (kemijskog) gorivih tvari i oksidacijskih
sredstava. Drugim riječima radi se o oksidacijsko-redukcijskom procesu u kojem jedna tvar
oksidira (daje elektrone), dok druga tvar prima elektrone (reducira).
U tijeku redoks reakcije oksidirajuće sredstvo se reducira, a redukcijsko sredstvo se oksidira.
Npr. kod spajanja magnezija s klorom (gorenje) magnezij je reducirajuće, a klor oksidirajuće
sredstvo.
Mg + Cl2
Mg+2 + 2Cl-

- magnezij otpušta elektrone – oksidira – Mg – 2e-
Mg+2

- klor prima elektrone – reducira - Cl2 + 2e
2Cl-

gorenje u širem značenju nije samo proces spajanja gorive tvari s kisikom. Postoji čitav niz
izrazito EGZOTERMNIH, REDOKS, POLIMERIZACIJSKIH, NEUTRALIZACIJSKIH i inih kemijskih
reakcija razlaganja i spajanja u kojima ne sudjeluje samo (ili uopće) kisik. Vrlo brzo se oslobađa
relativno velika (opasna) količina topline uz pojavu plamena ili žara ili bez tih pojava. Npr.
zapaljiv i eksplozivan plin vodik može također izgarati u atmosferi plina klora.

1.10 Produkti gorenja zapaljivih i opasnih tvari

Gorenjem tvari nastaju oksidi, i to oksidi onih elemenata od kojih je zapaljiva tvar bila
sastavljena. Ovi oksidi su teži od tvari koja je izgorjela i to baš za onu težinu koju ima kisik, što
je bio potreban za gorenje te tvari. Zatim prema količini zraka koji sudjeluje u procesu gorenja
možemo razlikovati potpuno i nepotpuno gorenje.
Potpuno gorenje nastaje kad imamo dovoljno kisika da goruća tvar oksidira, a pri tome nastaju
produkti koji su potpuno zasićeni kisikom te se više ne mogu s njime spajati, odnosno gorjeti.
Nastaje vrlo malo dima, a produkt potpunog gorenja svih tvari koje nastaju potpunim
izgaranjem je ugljični dioksid CO2 i vodena para.
Kod nepotpunog gorenja goriva tvar nema na raspolaganju dovoljno kisika da potpuno izgori pa
ne dolazi do potpune oksidacije upaljene tvari, nego djelomične te nastali produkti nisu u
potpunosti zasićeni kisikom. Produkti nastali nepotpunim gorenjem još uvijek su upaljivi, te
mogu ponovo gorjeti ili u odgovarajućoj smjesi sa zrakom izazvati eksploziju. Svi takvi produkti
u većoj ili manjoj mjeri sadrže određenu količinu ugljičnog monoksida CO.

1.11 Okolnosti koje uzrokuju gorenje i širenje požara

Prema definiciji POŽAR je svako nekontrolirano gorenje.

Uzrokom nastanka požara može se smatrati svaki izvor topline koji na zapaljive tvari djeluje tako
da se one mogu zapaliti.
Jedan od značajnijih uzroka požara je čovjek koji svojim radom, djelatnošću, a posebice
nemarom stvara mogućnosti (predispozicije) za nastanak požara.
Postoji i mogućnost nastanka požara djelovanjem prirodnih sila.

Najčešći uzroci požara su:

 Otvoreni plamen, iskra i užarena tijela,
 Vrući predmeti, neispravne instalacije i grijači,
 Neispravne električne instalacije,
 Pojava statičkog elektriciteta,
 Samozapaljivost,
 Prirodne pojave.
Kao uzrok nastanka požara možemo još dodati i neprovođenje preventivnih mjera zaštite od
požara, nepoštivanje zakonskih odredbi iz područja zaštite od požara i ostalih zakonskih odredbi
drugih zakona koji u sebi sadrže preventivne odredbe glede zaštite od požara (ZZNR).
Okolnosti koje uzrokuju širenje požara (mogu biti) jesu:
 nepostojanje prepreka širenju požara tj. nepodijeljenost na požarne sektore
(građevinsko razdjeljivanje u okomitom i vodoravnom smjeru),
 neadekvatna požarna otpornost materijala koji se koriste u građevinskom razdvajanju,
 nepravodobno reagiranje na pojavu početnog požara,
 neuredno održavanje zgrada, postrojenja, instalacija, sredstava za gašenje požara,
neopremeljnost sredstvima ZOP-a,
 nedostatna osposobljenost za gašenje početnih požara.

1.12 Izvori topline za izazivanje i nastajanje gorenja i požara

Kao izvore topline za izazivanje požara možemo navesti:

 Otvoreni plamen, iskre i užarena tijela u dodiru sa zapaljivom tvari pri raznim
tehnološkim procesima i pri rukovanju raznim zapaljivim tvarima, a najčešće u slijedećim
slučajevima:
o Zagrijavanje zapaljivih tekućina na otvorenom plamenu,
o Destiliranjem neposredno na plamenu,
o Dodavanjem lakozapaljivih i zapaljivih otapala kod otvorenog plamena,
o Dodavanjem lakohlapljivih i zapaljivih otapala kod otvorenog plamena,
o Radovi s plamenom kod spremnika ugroženih eksplozijom,
o Unutrašnjim osvjetljavanjem spremnika i posuda,
o Zavarivanjem na mjestima ugroženih eksplozijom (lakirnica, skladišta
lakozapaljivih tekućina i sl.),
o Čišćenje zapaljivim tekućinama u blizinu otvorenog plamena,
o Paljenje šibice i pušenje u prostoru ugroženom požarom i eksplozijom.

 Vrući predmeti kao što su grijači (parovodi, radijatori i sl.) u blizini kad se radi s
lakozapaljivim tvarima.
 Trenje, npr. trenjem rotirajućih dijelova stroja može doći do zapaljenja ulja za
podmazivanje.
 Električna struja – najčešće kao posljedica nepažnje nepravilnog korištenja el.
uređaja, propusta kod projektiranja, kratki spoj kod oštećenja izolacije el. vodiča i sl.
 Statički elektricitet kao posljedica pražnjenja skupljenog statičkog elektriciteta može
nastati požar naročito u blizini lakozapaljivih tvari (gumarska industrija, naftna, tekstilna,
papirna ind.)
 Samozapaljivost – neke tvari, a naročito one organskog porijekla, sklone su takvim
promjenama koje dovode do samozagrijavanja i do samozapaljivosti.
 Prirodne pojave kao što su grom, potres, toplina sunčeve energije, pa i vjetar koji
uglavnom pogoduje širenju i razbuktavanju požara, a manje predstavlja neposredni
uzrok.
1.13 Kontrolirano gorenje
Po definiciji požar je svako nekontrolirano gorenje.
Iz gornje definicije požara možemo reći da je kontrolirano gorenje svako gorenje koje možemo
započeti, kontrolirati mu intenzitet i zaustaviti proces prema potrebi (tehnološkog procesa) npr.
(zavarivanje, zagrijavanje, toplinska ispitivanja)

1.14 Odvođenje dima i topline nastalih gorenjem i požarom

Odvođenje dima i topline nastalih gorenjem i požarom regulirano je podzakonskim aktom -
Pravilnikom o tehničkim normativima za sisteme za odvod dima i topline nastalih u požaru
NN45/83 i NN53/91.

Pri svakom požaru dolazi do nastanka dima i topline.

Nastanak dima može uzrokovati otežane uvjete evakuacije zbog umanjivanja vidljivosti, zbog
toksičnosti, zbog smanjivanja količine kisika u uzduhu, zbog mogućnosti proširenja požara zbog
temperature dima. Zbog svega navedenoga treba postojati mogućnost odvođenja dima nastalog
u požaru.
Toplina također može prouzročiti širenja požara na susjedne prostorije, građevinske dijelove i
objekte pa mora postojati mogućnost njezina odvođenja predviđena projektom.

Pri projektiranju se predviđaju sistemi za odvod dima i topline koji u slučaju požara imaju
funkciju odvođenja dima i topline u određenom opsegu, tako da osiguravaju neometan odvod
bez obzira na smjer puhanja vjetra. Takvi uređaji i prostori moraju biti funkcionalni uz određene
uvjete: ne smije doći do nehotičnog aktiviranja (zaštićeni), mora biti vidljivo označeno kad je
uređaj aktivan a kad nije, moraju biti u funkciji i kada se prekine opskrba el. energijom.

1.15 Općenito o sredstvima za gašenje požara i podjela sredstava za gašenje na

klase prema namjeni
Sredstva za gašenje požara su ona sredstva tj. tvari kojima možemo prekinuti proces gorenja
rashlađivanjem, ugušivanjem, izoliranjem, antikatalitički. Najopćenitije podjele sredstava za
gašenje požara daje nam tri vrste:

GLAVNA voda
SPECIJALNA pjena, ugljik-dioksid, haloni, prah
POMOĆNA pokrivači, pijesak, ostalo

Od «idealnog» sredstva za gašenje požara zahtijevamo slijedeća svojstva:

 DA dobro oduzima toplinu i tako hladi tvar koja gori,
 Da oko gorive tvari stvara atmosferu koja sprečava pristup zraku,
 Da se ne spaja sa svim drugim stvarima,
 Da ne provodi el. energiju,
 Da nije zapaljivo u svim aktivnostima,
 Da se samo sredstvo ne raspada na zapaljive tvari,
 Da ga ima na raspolaganju u dovoljnim količinama i da nije skupo.
Danas postoji mnogo različitih sredstava za gašenje požara ali ni jedno od njih ne zadovoljava
sve uvjete «idealnog» sredstva za gašenje požara.
Podjela sredstava za gašenje na klase, prema namjeni:

1) Voda kao sredstvo za gašenje

a. za neposredno gašenje,
b. za hlađenje posuda sa zapaljivim tekućinama ako su ugrožene požarom,
c. za zaštitu vatrogasaca i ostalih sudionika u gašenju od djelovanja topline.
Voda se ne smije koristiti za gašenje požarima na električnim instalacijama, pri niskim
temperaturama zbog mogućnosti smrzavanja, pri gašenju određenih tvari koje ako se na
njih djeluje vodom stvaraju eksplozivne plinove, pri gašenju požara razlivenih zapaljivih
tekućina, pri gašenju tvari koje bubre naplijene vodom pa mog prouzročiti urušavanje
objekta.
2) Pjena kao sredstvo za gašenje – na gašenju požara lako zapaljivih tekućina
ugušivanjem, sprečavanjem izlaska plinova, hlađenjem površine tekućim hlađenjem
stijenki spremnika, otežavanjem dizanja pare zapaljivih tekućina.
3) Ugljik-dioksid kao sredstvo za gašenje (CO2 ) – plin teži od zraka, ne gori, hladi
mjesto požara, djeluje ugušujuće, upotrebljava se u obliku plina i mješavine plina i
suhog leda.
4) Haloni kao sredstvo za gašenje požara – plinovi bez boje i mirisa, električki
nevodljivi, inhibiraju reakciju gorive tvari i kisika tj. djeluje antikatalitički prekidajući
lančanu reakciju normalnog gorenja (raspadnuti halon veže se sa atomima i radikalima).
Pogodni za sve vrste požara, osim požara lakih metala. HALON – halogenizirani
ugljikovodik
5) Prah kao sredstvo za gašenje – (natrijbikarbonat) – specijalno
pripremljen................................................... za gašenje požara lakih metala zasniva se
na antikatalitičkom djelovanju (smanjuju energiju aktiviranja),
6) Pomoćna sredstva za gašenje požara – pijesak, zemlja i tekstilni pokrivači pri čemu
pijesak i zemlja moraju biti suhi. Pokrivači se koriste kod osoba zahvaćenih vatrom te
kod gašenja manjih početnih požara po principu ugušivanja.

I. Sredstva za gašenje požara:

 Ručni vatrogasni aparati,
 Prijevozni vatrogasni aparati,
 Prijenosne vatrogasne prskalice s pripadajućom opremom,
 Zidni hidranti s pripadajućom opremom,
 Vanjski (podzemni ili nadzemni) hidranti s pripadajućom opremom,
 Stabilni automatski uređaji za gašenje,
 Polustabilni uređaji za gašenje,
 Vatrogasna vozila.

II. Sredstva za gašenje požara:

 Prijenosni vatrogasni aparati,
 Prijevozni vatrogasni aparati,
 Sustavi za dojavu požara (javljači) – ručni, automatski, termički, dimni, plameni
 Dojavne linije
 Vatrodojavne ............
 Uređaji za uzbunjivanje
 Stabilni uređaji za gašenje požara s automatskim radom sprinkler – mokri, suhi,
pre-action, s pjenom, CO2 , halon, clear agent, pjena i voda
  Stabilni sustavi bez automatskog rada – hidranti

Prema standardu Z.CO.003 klasifikacije požara prema vrsti zapaljivih tvari indirektno određuje i
klasifikaciju sredstava za gašenje požara prema namjeni.

Prema vrsti tvari koje mogu biti obuhvaćene požarom, požari se razvrstavaju u 5 klasa:
KLASA A – požari krutih zapaljivih tvari (drvo, papir, slama, tekstil, ugljen)
KLASA B – požari zapaljivih tekućina (benzin, ulje, masti, lakovi, vosak)
KLASA C – požari zapaljivih plinova (gradski plin, ................, metan)
KLASA D – požari zapaljivih metala (Al, ..., ...., Ka i dr.)
KLASA E – požari na uređajima i instalacijama pod el. naponom (elektromotori, trafo stanice,
razvodna postrojenja i dr.)

Sredstva za gašenje:
 voda u .................
 vodena magla,
 laka pjena,
 teška pjena,
 BCE prah,
 ABCE prah,
 ABCD prah
 Ugljični dioksid,
 Haloni.

Podjele oznaka prema sredstvu za gašenje - tip:

 S – prah za gašenje,
 Hl – haloni,
 Co2 – ugljik dioksid,
 Pz – otopina i pjenilo,
 V – sredstvo voda
2. POŽARNO PREVENTIVNE MJERE

Preventivne mjere zaštite od požara poduzimaju se u svrhu sprečavanja nastanka požara. Zbog
povećanja raznih požarnih opasnosti potrebno je redovito i sistematski poduzimati mjere da se
mnogobrojni izvori opasnosti potpuno uklone ili smanje.
Prema postojećim zakonskim propisima iz zaštite od požara, pravne osobe, vlasnici i korisnici
građevina dužni su organizirati zaštitu od požara, brinuti se o njenom uspješnom provođenju i
sami u njemu sudjelovati.

Najčešće mjere zaštite od požara koje je potrebno provoditi su:

 osigurati potrebnu opremu i sredstva za gašenje (ručni i prijevozni vatrogasni aparati,
hidranti, stabilni sustavi za gašenje) ovisno o opasnostima,
 osigurati redovito održavanje i u zakonskim rokovima provoditi periodičke preglede
raspoložive vatrogasne opreme,
 održavati instalacije, postrojenja, posebno glede sprečavanja mogućnosti nastanka
požara,
 održavati građevinu, građevinske dijelove, posebno glede održavanja funkcionalnosti i
predviđene vatrootpornosti,
 osposobljavati djelatnike iz zaštite od požara,
 provoditi vježbe gašenja, evakuacije i spašavanja iz građevina i građevinskih dijelova,
 provoditi organizacijske mjere utvrđene općim aktima o zaštiti od požara.

2.1 Požarno preventivne mjere u urbaniziranim sredinama

U urbaniziranim sredinama, požarno preventivne mjere, temeljem zakonskih propisa dužne su
organizirati i provoditi jedinice lokalne samouprave od poglavarstva gradova, županijskih,
gradskih i općinskih poglavarstava. Iste su dužne voditi brigu i o unapređenju zaštite od požara.
Predstavnička tijela gradova, kotara i općina donose planove zaštite od požara na temelju
procjene ugroženosti od požara Ministarstva unutarnjih poslova.
Predstavničko tijelo županije koordinira sve aktivnosti vezane za razradu procjene ugroženosti i
planova zaštite od požara, te donosi plan zaštite od požara koji se temelji na koordiniranim
aktivnostima, a u suradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova.
Predstavnička tijela grada, kotara, županija, općina donose opće akte kojima se sukladno
Zakonu o zaštiti od požara određuju posebne mjere zaštite od požara na svojim područjima.
Predstavnička tijela grada i općine uređuju organizaciju i rad dimnjačarske službe. Zatim,
predstavnička tijela grada, županije, kotara i općine, u cilju praćenja plana zaštite od požara
najmanje jednom godišnje preispituju sadržaj plana zaštite od požara, ocjenjuje usklađenost
plana zaštite od požara s novonastalim urbanističkim, građevinskim i ostalim uvjetima, te prati
dinamiku realizacije i financija planiranih sredstava za zaštitu od požara.

2.2 Požarno preventivne mjere u građevinskim objektima

U građevinskim objektima požarno preventivne mjere dužni su temeljem zakonskih propisa
organizirati i provoditi vlasnici odnosno korisnici građevine. Da se utvrdi odgovarajuća
organizacija i provođenje mjera zaštite od požara građevine, građevinski dijelovi i prostori
razvrstavaju se u 4 kategorije ugroženosti od požara, u ovisnosti o tehnološkom procesu koji se
u njima odvija, vrsti materijala koji se u njima proizvodi, prerađuje ili uskladištava, vrsti biljnog
pokrova te vrsti materijala upotrebljavanog za izgradnju i njezina značaja.
Razvrstavanje se vrši na temelju propisa o uvjetima, osnovama i kriterijima koje donosi MUP.
MUP ujedno donosi rješenje o razvrstavanju pojedine građevine, građevinskog dijela i prostora
u odgovarajuću kategoriju ugroženosti od požara i određuje rokove izvršenje obveza koje iz
toga proizlaze. Vlasnici objekata razvrstanih u kategorije dužni su donositi plan zaštite od požara
na osnovu procjene ugroženosti, organizirati službe i djelatnike radi obavljanja poslova provedbe
mjere zaštite od požara.

Požarno preventivne mjere u građevinama pripadaju kategoriji tzv. pasivnih mjera zaštite od
požara i provode se sukladno važećim propisima od faze projektiranja do faze izgradnje
građevine i kasnije u fazi korištenja objekata, gdje je vrlo važno pravilno održavanje projektom
predviđenih i izvedenih mjera kako se ne bi narušio uspostavljeni sustav zaštite od požara.
Osnovne obveze provođenja građevinskih mjera zaštite od požara sadržane su u Zakonu o
zaštiti od požara i Zakonu o građenju te u ostalim podzakonskim aktima. U Zakonu o građenju
građevina mora biti projektirana i izgrađena da u slučaju požara očuva nosivost konstrukcije
tijekom određenog vremena, spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, na vanjske
građevine te da se omogući nesmetano spašavanje i zaštita spasilaca, a sve to traži provođenje
određenih građevinskih mjera (zaštita nosivih konstrukcija, dijeljenje građevine na požarne
sektore, pregrađivanje izlaznih puteva iz građevine vatrootpornim zidovima – konstrukcijama,
izgradnja vatrogasnih pristupa).

2.4 Požarno preventivne mjere u proizvodnji, prometu, korištenju i skladištenju

zapaljivih tekućina i plinova
Zakonom o zaštiti od požara i podzakonskim aktima – pravilnicima, definirane su požarno
preventivne mjere u proizvodnji, korištenju i skladištenju zapaljivih tekućina i plinova.
Tako se tehnološki procesi u kojima se koriste ili proizvode zapaljive tekućine ili plinovi mogu
obavljati samo u građevinama ili njenim dijelovima koji su odvojeni od drugih proizvodnih i
skladišnih dijelova građevine vatrootpornim pregradama koje onemogućavaju širenje požara.
Zapaljive tekućine su tekućine čije se pare pale u dodiru sa izvorom paljenja i koje na
temperaturi 35oC nisu u čvrstom ili tijestastom stanju, a na temperaturi 50oC imaju parni tlak do
3kp/cm2.

Zakonom o zapaljivim tekućinama i plinovima NN 108/95

Su utvrđeni uvjeti za izgradnju građevina i postrojenja za držanje, skladištenje i promet
zapaljivih tekućina i plinova; uvjeti držanja, skladištenja i prometa zapaljivim tekućinama i
plinovima; uvjeti za obavljanje poslova skladištenja zapaljivih tekućina i plinova; načela za
provedbu mjera zaštite od požara i eksplozija pri gradnji i uporabi građevina i postrojenja za
držanje, skladištenje i promet zapaljivih tekućina i plinova, te provedba nadzora nad tim
mjerama.

Opće mjere zaštite od požara i eksplozija u proizvodnji, prometu, korištenju o

skladištenju zapaljivih tekućina i plinova:
- tehnološki procesi u kojima se koriste zapaljive tekućine i plinovi moraju imati uređaje za
upravljanje i nadziranje tehnološkog procesa, te sprječavanje nastanka požara ili
eksplozije, kao i sustav za dojavu i gašenje požara prema propisima i hrvatskim
normama i/ili inozemnim propisima i normama sukladno propisima o normizaciji.

U zonama opasnosti zabranjeno je:

1. držanje i uporaba alata, uređaja i opreme koji pri uporabi mogu iskriti;
2. pušenje i korištenje otvorene vatre u bilo kojem obliku;
3. držanje oksidirajućih, reaktivnih ili samozapaljivih tvari;
4. odlaganje zapaljivih i drugih tvari koje nisu namijenjene tehnološkom procesu;
5. pristup vozilima koja pri radu svog pogonskog uređaja mogu iskriti;
6. uporaba el. uređaja koji nemaju protueksplozijsku zaštitu;
 7. nošenje odjeće i obuće koja se ne može nabiti statičkim elektricitetom i uporaba uređaja
i opreme koji nisu propisno zaštićeni od statičkog elektriciteta.

Definirane su i preventivne mjere za prijevoz, skladištenje, promet i uporabu zapaljivih tekućina

i plinova te građevinske mjere:
1. prije stavljanja zapaljivih tekućina i plinova u promet i/ili skladištenje proizvođač je dužan
utvrditi grupu zapaljive tekućine prema temperaturi plamišta, kategoriju i stupanj
opasnosti od požara prema HRN i izraditi upute za sigurno skladištenje, držanje i
prometovanje,
2. prilikom prodaje pravna osoba je dužna dati pismenu uputu za sigurno skladištenje,
držanje i uporabu s podacima o vrsti, količini, kategoriji i stupnju opasnosti,
3. pravne osobe su dužne zapaljive tekućine i plinove sigurno skladištiti, držati i
upotrebljavati sukladno propisima, odnosno uputama proizvođača,
4. spremnici i posude instalacija za plinove moraju biti označeni, izvedeni, obojeni i izrađeni
od materijala prema propisima, mogu se također ispitivati i kontrolirati prije puštanja u
rad, nakon rekonstrukcije i za vrijeme eksploatacije,
5. građevine i postrojenja moraju se raditi na sigurnoj udaljenosti, prema posebnim
uvjetima,
6. oznake u svezi zaštite od požara, upute za siguran rad, postupci u slučaju požara i
eksplozija,
7. osposobljenost osoba koje obavljaju skladištenje i promet,
8. projektna dokumentacija.

U prostorima u kojima se manipulira sa opasnim tvarima, ako su zatvorenog tipa, moraju

postojati sistemi za detekciju povećane koncentracije. Takve prostore treba moći ventilirati.
Kod plinova posude moraju imati ispravne ventile, i isti moraju biti zaštićeni kapama ventila.
Boce se pri transportu smještaju u specijalne palete, u vodoravnom ili okomitom položaju,
osigurane od prevrtanja, kotrljanja i međusobnog sudaranja. Boce i druge posude prevoze se
otvorenim prevoznim sredstvima s ciljem sprječavanja nakupljanja plina ako dođe do
propuštanja ambalaže (boce) ili ako je prevozni prostor natkriven mora se provjetravati prirodno
ili umjetno. Za plinovite tvari koje su otrovne, za osoblje koje prevozi takve plinove, mora
postojati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva organa za disanje.

2.5 Požarno preventivne mjere u proizvodnji, prometu, korištenju i skladištenju

eksploziva i eksplozivnih tvari
Požarno preventivne mjere u proizvodnji, prometu, korištenju i skladištenju eksploziva i
eksplozivnih tvari identične su mjerama koje se poduzimaju za lakozapaljive tekućine i plinove.
- mjere se preventivno provode, od načina skladištenja, načina utovara i istovara, načina
ponašanja osoblja koje manipulira sa eksplozivnim tvarima, potrebnih sredstava i
opreme za provođenje preventivnih mjera zaštite od požara (vatrogasna oprema,
vatrodojavni sustav), upoznavanje osoba koje manipuliraju sa eksplozivnim tvarima sa
svim glavnim karakteristikama tih tvari i postupcima za sigurno rukovanje, tj. Stručno
osposobljavanje osoba za rukovanje eksplozivnim tvarima.
- Mjere se provode radi osiguranja zaštite života i zdravlja ljudi, životne okoline i
materijalnih dobara.

2.6 Požarno preventivne mjere u šumama i na poljoprivrednim površinama

Požarno preventivne mjere u šumama i na poljoprivrednim površinama su mjere za sprječavanje
požara na otvorenim prostorima.
Protupožarne mjere u šumama provode se na slijedeći način:
- održavanjem šume (čišćenjem od osušenog raslinja),
 - pravljenjem šumskih usjeka, preventivnim postavljanjem znakova opasnosti od požara,
znakova zabrane vršenja određenih radnji (loženje vatre, bacanje opuška),
- stalnim nadzorom nad šumom od strane stručno osposobljenog osoblja.
Požarno preventivne mjere na poljoprivrednim površinama provode se u vrijeme žetve, vršidbe,
transportiranja požnjetog uroda. Do požara može doći uslijed neispravnosti na mehanizaciji
kojom se obavljaju poljoprivredni radovi i nepažnjom čovjeka, te se preventivne mjere
poduzimaju u tom smjeru.

2.7 Požarno preventivne mjere u slučaju rata i neposredne ratne opasnosti

Požarno preventivne mjere u slučaju rata i neposredne ratne opasnosti provodimo na slijedeći
način:
- u slučaju ratnih djelovanja potrebno je u stambenim jedinicama isključiti dovod el.
energije i plina, potrebno je zamračivati prozore, svijetla na automobilima, zatim
osigurati i spremiti na sigurno opasne tvari.

2.8 Požarno preventivne mjere zaštite od požara u uvjetima uređenja prostora i

projektnoj dokumentaciji za dobivanje građevinske dozvole
Građevinske mjere zaštite od požara su pasivne mjere zaštite od požara i provode se od faze
projektiranja do faze izgradnje građevine.
Uvjetima prostornog uređenja osigurava se zaštita i upravljanje gospodarenja prostorom.
Prema Zakonu o građenju građevina mora biti projektirana i izgrađena da u slučaju požara:
- očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđenog posebnim propisom,
- spriječi širenje vatre i dima unutar građevine i na susjedne građevine,
- omogući da osobe mogu neometano napustiti građevinu, odnosno da se omogući
njihovo spašavanje,
- omogući zaštita spasilaca.

Navedeni zahtjevi traže provođenje građevinskih mjera:

- zaštita konstrukcije od požara,
- dijeljenje građevine na požarne sektore,
- izgradnja vatrogasnih pristupa,
- pregrada izlaznih puteva građevinskim vatrootpornim konstrukcijama.
Na osnovu gornjih zahtjeva provodi se postupak utvrđivanja posebnih uvjeta građenja iz
područja zaštite od požara a te uvjete određuje nadležna PU MUP-a. A kada postupak vodi
ministarstvo graditeljstva, tada te posebne uvjete iz zaštite od požara daje nadležna služba
MUP-a (odjel zaštite od požara i eksplozija).
Projektant mora predvidjeti sve mjere zaštite od požara utvrđene Zakonom i aktima, a posebni
uvjeti zaštite od požara izdaju se u okviru lokacijske dozvole. Zatim mora navesti hrvatske
norme za dokaz kakvoće materijala elemenata i konstrukcije u smislu zaštite od požara (gorivost
materijala, otpornost na požar).
Pravna osoba registrirana za projektiranje treba obaviti provjeru glavnog projekta te izdati
ispravu kojom potvrđuje da su mjere zaštite od požara izrađene u skladu odredbi Zakona o
zaštiti od požara, uvjetima uređenja prostora, tehničkim normativima i normama.
Takav projekt dostavlja se nadležnoj PU MUP-a u sjedištu radi izdavanja suglasnosti kojom se
potvrđuje da su u projektu predviđene propisane mjere zaštite od požara ili posebnim uvjetima
građenja tražene mjere. Po izdanoj suglasnosti, tijelo graditeljstva može izdati građevinsku
dozvolu.
2.9 Požarno preventivne mjere – metodologija za izradu procjene ugroženosti od
požara
Osnovni elementi procjene ugroženosti su:
1. postojeće stanje,
2. brojčane analize požarne ugroženosti,
3. stručno mišljenje o postojećem stanju i ustroju službe zaštite, od požara te
profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi,
4. prijedlog mjera,
5. zaključak,
6. grafički prilozi i brojčani prilozi.

S ciljem da se donese realna ocjena ugroženosti od požara neke građevine potrebno je

analizirati mnoge parametre koji izravno ili neizravno utječu-određuju stupanj opasnosti, a
ujedno upućuju na mjere zaštite koje je nužno provesti.
Neki od osnovnih parametara koji je potrebno analizirati:
1. izvedba građevina, prvenstveno glede otpornosti na vatru osnovnih građevinskih
konstrukcija (nosivi zidovi, nosivi stupovi, pregradni zidovi, požarni zidovi, stropne
konstrukcije, krovne konstrukcije, pokrov, konstrukcije horizontalnih i vertikalnih
komunikacija i sl.)
2. veličina objekta i geometrija požarnih sektora u njemu, glede transportne površine, broj
katova u objektu, međusobna povezanost prostorija odnosno glede požarnih sektora i
pojedinačnih površina tih sektora, te mogućnosti pristupa vatrogasnim vozilima do
građevine u slučaju potrebe za intervencijom,
3. lokacija građevine, glede međusobne udaljenosti analizirane građevine od susjednih
građevina, udaljenost građevine od najbliže vatrogasne postrojbe (vodeći računa o
mogućim nepovoljnim okolnostima – vremenske nepogode, zakrčenost prometnica u
određeno doba dana i sl.),
4. požarno opterećenje u pojedinim požarnim sektorima glede upaljivosti i brzine izgaranja
(linearne i količinske u jedinci vremena), količine i sastavu dimnih plinova, s posebnim
osvrtom na toksičnost, korozivnost i druge opasne osobine produkata izgaranja,
5. mogućnost odvođenja dima i topline te mogućnost sprečavanje zadimljavanja susjednih
požarnih sektora koji nisu zahvaćeni požarom, a posebno mogućnost sprječavanja
zadimljavanja evakuacijskih puteva,

Zatim analiza predviđenih i izvedenih sustava i drugih mjera zaštite kao što su:
• sustav dojave požara,
• sustav stabilnih automatskih uređaja za gašenje požara,
• vanjska i unutarnja hidrantska mreža,
• panična rasvjeta,
• sustav za odvođenje dima i topline,
• ručni i prijevozni aparati za gašenje,
• organizacija službe zaštite od požara.
Osnovna je težnja pri projektiranju nove građevine ili pri analizi stanja zaštite od požara u
postojećoj građevini da se na osnovu parametara veličine i lokacije te međusobne povezanosti
požarnih sektora, njihova sadržaja i drugih relevantnih karakteristika dođe do brojčanih
vrijednosti kojima se implicira na točno određenu razinu i vrstu potrebnih mjera zaštite od
požara. To je težnja koju nije lako postići. U cilju ispunjenja dobivanja tih brojčanih vrijednosti
razvijene su razne metode kojima se donekle postiže željeni cilj. Pri tome svaka od razvijenih
metoda ima svoje prednosti i mane u smislu na primjenljivost i neprimjenljivost pojedine
metode za određene (specifične) građevine odnosno postrojenja.
Neke od tih metoda su:
1. TRVB – 100 - austrijska metoda,
2. procjena ugroženosti prema opasnosti od požara i eksplozivnosti – DOW,
3. metoda – EUALARM,
4. metoda – GRETNER.

2.10 Kategorizacija objekata glede ugroženosti od požara

Građevine i prostori razvrstavaju se sukladno odredbi članka 6. Zakona o zaštiti od požara, u
kategorije ugroženosti od požara u ovisnosti o tehnološkom procesu koji se u njima odvija, vrsti
materijala koji se u njima proizvodi, prerađuje ili uskladištava, vrsti biljnog pokrova, vrsti
materijala koji je korišten za izgradnju te značaju građevine i prostora.
Postoje četiri kategorije ugroženosti od požara u koje se mogu razvrstati građevine, građevinski
dijelovi i prostor, a rješenje o razvrstavanju daje Ministar unutarnjih poslova sukladno uvjetima,
osnovama i kriterijima koji su propisani Pravilnikom o razvrstavanju građevina, građevinskih
dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara.
Ovisno o kategoriji u koju je razvrstana građevina, građevinski dio ili prostor, za vlasnike ili
korisnike proizlaze određene obaveze glede provođenja mjera zaštite od požara.
Tako npr. Vlasnici ili korisnici građevina ili prostora koji je svrstan u IV kategoriju ugroženosti
moraju imati djelatnika zaduženog za poslove zaštite od požara.
Djelatnici odgovorni za poslove zaštite od požara u pravnim osobama moraju imati najmanje
završenu školu za vatrogasca ili srednju stručnu spremu tehničkog smjera i položen stručni ispit
za obavljanje poslova zaštite od požara.

2.11 Opasnosti i mjere zaštite od požara u pojedinim granama djelatnosti

S aspekta požarno preventivnih mjera po pojedinim granama djelatnosti postoje specifičnosti na
koje treba obratiti pozornost ovisno o karakteristikama pojedinog tehnološkog procesa uz
napomenu da se danas niti jedan tehnološki proces ne može zamisliti bez korištenja el.energije.
Nabrojati se mogu mnoge grane djelatnosti i specifičnosti preventivno požarnih mjera vezanih
uz njih kao npr. uz: elektroprivreda (distribucija el.energije ), kemijska industrija, prehrambena
industrija, tekstilna, metaloprerađivačka, naftna, gumarska, papirna i itd. osim korištenja
el.energije svima je u manjoj ili većoj mjeri zajedničko korištenje i manipulacija lakozapaljivim
tvarima i plinovima i prema tome proizlaze i požarne opasnosti i mjere koje se moraju provoditi.
Elektroenergetika je pojam koji određuje postrojenja, instalacije, uređaje za proizvodnju,
prijenos, transformaciju, pretvaranje i raspodjelu el.energije. U terminologiji visokonaponsko
postrojenje, instalacija i uređaja određuje nazivni napon iznad 1000 V, na kojem isti rade, a
niskonaponske određuje napon ispod 1000 V. S obzirom na značenje i primjenu el.energije
posebna pažnja se mora primjenjivati izvođenju, upotrebi i održavanju kao preventivnim
mjerama kako bi se mogućnost izbijanja požara ili eksplozija smanjila na najmanju moguću
mjeru.
Požarno preventivne mjere moramo provoditi od faze projektiranja do faze puštanja u
eksploataciju energetskog sistema, kao i svakog drugog tehnološkog sistema i procesa vezanog
uz pojedine grane djelatnosti. Isto tako i za vrijeme eksploatacionog vijeka istih, preventivnim
održavanjem, ispitivanjem i sl.
Osnovno je da se el.energija pri prolasku kroz vodič ili pri korištenju u el. strojevima i uređajima
pretvara u toplinu.
Svakoj vrijednosti el.energije odgovara određeni porast vrijednosti temperature, a taj porast ne
smije biti veći od točke paljenja izolacije, okolnih predmeta i materijala, jer to može biti uzrok
požara. Kvarovi i oštećenja zbog kojih može doći do požarne opasnosti kod elektroenergetike
su: - preopterećenje, veliki prelazni otpori, toplinsko djelovanje uređaja, kratki spoj, spoj sa
zemljom, mehanička oštećenja izolacije, starenjem uslijed preduge upotrebe, djelovanjem vlage,
djelovanjem agresivne sredine.
U preventivne mjere spada:
o način kako se postavlja i izvodi el. instalacija,
o gdje i u kakvim uvjetima mora raditi el. postrojenje, uređaj (vlaga, blizina opasnih tvari),
o pravilno dimenzioniranje, izvođenje u sigurnosnoj izvedbi ako je to opasna i ugrožena
zona, odvajanje postrojenja, uređaja, instalacija u požarne sektore,
o ispravno uzemljivanje,
o da se redovno vrše pregledi i ispitivanja otpora izolacije, otpora uzemljenja, dodirnog
napona, gromobranske instalacije prema propisima,
o da se ne koriste zapaljivi materijali ili materijali koji ne mogu izdržati mehanička
oštećenja, kemijska oštećenja, toplinsko djelovanje, djelovanje vlage i sl.,
o da se instalacije, postrojenja i uređaji ne postavljaju u požarno ugrožene sektore,
o da se po potrebi ugrade stabilni sustavi za dojavu i gašenje požara,
o da se postavi adekvatna vatrogasna oprema (ovisno o tehnološkom procesu),
o da djelatnici poznaju propise,
o da se zna kada nema potrebe za el.energijom tko je zadnji napustio prostorije i isključio
dovod el.energije i gdje.

U metalskoj industriji (strojogradnja, brodogradnja) požarne opasnosti su izražene u

tehnološkom procesu gdje se vrši zavarivanje (el. lukom, plinski), rezanje plamenom,
metalizacija. Takvi se tehnološki procesi postavljaju u zasebne požarne sektore uz dodatne
protupožarne mjere zaštite kao npr.:
o opremanje vatrogasnom opremom,
o propisno izvođenje instalacija,
o osiguranu ventilaciju (prirodnu ili prisilnu),
o izvedenu gromobransku instalaciju,
o čist radni prostor od zapaljivih radnih tvari u krugu 10 m,
o dodatno ograđen paravanima.

Osim opasnosti od el.energije i lakozapaljivih materijala u gumarskoj, tekstilnoj, papirnoj,

naftnoj i prehrambenoj industriji postoji velika opasnost od statičkog elektriciteta koji može
nastati zbog trenja između čestica prašine, trenja plinova i tekućina i sl.
Preventivne protupožarne mjere koje se provode su: uzemljivanje (strojeva, uređaja,
postrojenja), nanošenje antistatičkih premaza, nošenje antistatičke odjeće i obuće, postavljanje
provodljivih podova, ograničenje brzine transporta, dodavanje antistatičkih aditiva u tekućine i
plinove, održavanje relativne vlažnosti zraka u prostorijama (ionizacijom zraka) i sl.

2.12 Dužnosti projektanta, projektnih organizacija, investitora, proizvođača roba i

izvođača radova u primjeni mjera ZOP-a
Temeljem određenih posebnih uvjeta građenja projektant je dužan u projektu predvidjeti
tražene mjere zaštite od požara, te navesti hrvatske norme prema se dokazuje kakvoća
ugrađenog građevinskog materijala, elemenata i konstrukcije u smislu ZOP-a (gorivost
materijala, otpornost na požar itd.). Ovi zahtjevi prikazuju se temeljem Zakona o zaštiti od
požara (za građevine za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja) u dijelu glavnog
projekta koji se naziva prikaz mjera zaštite od požara ili program kontrole i osiguranja kvalitete.
Osim navedenog pravna osoba koja ima registraciju za projektiranje dužna je obaviti provjeru
glavnog projekta te izdati izjavu kojom potvrđuje da su mjere zaštite od požara izrađene
sukladno Zakonu o zaštiti od požara, uvjetima uređenja prostora, tehničkim normativima i
normama. Građevina mora biti projektirana i izgrađena, da se u slučaju požara:
• očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena,
 • spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,
• omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno omogući njihovo
spašavanje,
• omogući zaštita spasilaca.

2.13 Požarno preventivne mjere – izdavanje odobrenja mjesta za držanje zapaljivih

tekućina i plinova
Tehnološki procesi u kojima se skladište, koriste ili proizvode ZTP ili eksplozivne tvari mogu se
obavljati samo u građevinama ili njenim dijelovima koji su odvojeni od drugih proizvodnih i
skladišnih dijelova građevine vatrootpornim zidom – pregradama koje onemogućavaju širenje
požara.
Građevine za držanje ZTP mogu se raditi samo na mjestima gdje njihova izgradnja ne ugrožava
sigurnost od požara postojećih građevina ili okolnog prostora, a na osnovu odobrenja
Ministarstva graditeljstva, prema posebnim uvjetima građenja u postupku utvrđivanja uvjeta
uređenja prostora glede ZOP-a koju utvrđuje nadležna PU MUP-a prema propisima. Suglasnost
se odnosi na predviđene propise u glavnom projektu glede provedbe mjera ZOP-a.

2.14 Izdavanje odobrenja mjesta za držanje i smještaj eksploziva i eksplozivnih

tvari
Odobrenje za držanje i smještaj eksploziva i eksplozivnih tvari izdaje MUP za građevine prema
posebnim uvjetima gradnje kada se prema projektu provedene mjere ZOP-a i kada se to utvrdi
tehničkim pregledom.

2.15 Izdavanje suglasnosti na projektirane mjere zaštite od požara

Pravna osoba registrirana za projektiranje dužna je obaviti procjenu glavnog projekta i izdati
ispravu kojom potvrđuje da su mjere zaštite od požara izrađene sukladno odredbama zakona o
zaštiti od požara, uvjetima uređenja prostora, tehničkim normativima i normama, a tako
dostavljen projekt dostavlja se MUP-u radi izdavanja suglasnosti kojom se potvrđuje da su u
projektu predviđene propisane ili posebnim uvjetima građenja tražene mjere ZOP-a.
Nakon što se izda suglasnost, tijelo graditeljstva može izdati građevinsku dozvolu, a po
obavljenom tehničkom pregledu u kojem sudjeluje i inspektor ZOP-a može se izdati i uporabna
dozvola pod uvjetom da su provedene mjere ZOP-a predviđene glavnim projektom.

2.16 Mjere zaštite od požara i eksplozija pri čišćenju posuda za zapaljive tekućine
mjere zaštite od požara i eksplozija pri čišćenju posuda za zapaljive tekućine propisane su
pravilnikom o tehničkim normativima za ZOP-a i eksplozija pri čišćenju posuda zapaljivih
tekućina. Pravilnikom je predviđeno grubo i potpuno čišćenje. Grubo čišćenje je predviđeno kad
posude punimo istim sadržajem ili prije provođenja potpunog čišćenja. Potpuno čišćenje je
predviđeno kad se mijenja sadržaj u posudama i kad se posude provjeravaju, popravljaju,
zavaruju ili baždare.
Uvjeti koji moraju biti ispunjeni prije početka čišćenja su:
- mora se provjeriti ispravnost uređaja, opreme i sredstava koji se koriste prilikom
čišćenja, a na udaljenosti 15 m od posude koja se čisti,
- izvori paljenja (iskrenja) moraju se ukloniti ili isključiti osim ako nisu izvedeni u
protueksplozivnoj zaštiti (S – izvedba),na istoj udaljenosti postavljaju se i odgovarajuća
upozorenja,
- u zoni opasnosti smiju se upotrebljavati svjetiljke izvedene u S – izvedbi napona 24 V,
hladne svjetiljke, prijenosne svjetiljke u S-izvedbi,
- el instalacije i uređaji koji se upotrebljavaju u zonama opasnosti mogu također biti u S-
izvedbi,
 - uređaji za smanjenje napona moraju biti instalirani izvan zone opasnosti, njihovi metalni
dijelovi ne smiju biti galvanski povezani sa posudama koje se čiste, a dijelovi strujnog
kruga snižena napona ne smiju se uzemljiti,
- alati i pribor za čišćenje moraju biti izrađeni od materijala koji je antistatičan,
antimagnetičan i ne iskri,
- provjetravanje posude koja se čisti može se provesti stlačenim zrakom, inertnim plinom
ili niskotlačnom vodenom parom,
- zaštitna odjeća mora biti antistatička i ne iskreća,
- ljestve koje se koriste moraju biti od ne iskrećeg materijala, antistatičke i ne smiju
kemijski reagirati s uljem ili parom zapaljive tekućine, a klizanje ljestava mora biti
osigurano osiguračem koji ne iskri,
- svi metalni dijelovi moraju biti uzemljeni,
- treba provjeravati koncentraciju zapaljivih para.

2.17 Mjere zaštite od požara pri zavarivanju

S aspekta ZOP-a mjesto obavljanja zavarivanja i srodnih tehnika spajanja (lemljenje),
razdvajanja i obrade materijala moraju se pripremiti za rad, pa u tu svrhu razlikujemo: mjesta
predviđena za stalni rad i mjesta predviđena za privremeni rad, pa tako i razlikujemo
mjere zaštite koje primjenjujemo.
Stalna mjesta – moraju biti izgrađena od negorive konstrukcije (ili otporne na požar najmanje
1 h) i odijeljene od ostalog prostora na adekvatan način,
- kod plinskog zavarivanja boce moraju biti osigurane od pada, udaljene od grijućih
uređaja (najmanje 2 m) i od otvorene vatre (min 10 m),
- broj boca ne smije biti veći od jednodnevne potrošnje,
- rezervne boce skladište se u adekvatnim natkrivenim prostorima, a boce kisika i
acetilena moraju biti odvojene.
Privremena mjesta – su mjesta na kojima se može zavarivati samo po odobrenju odgovorne
osobe za ZOP-a u pravnoj osobi ili druge odgovorne osobe prema internom ?????,
- odobrenje se podnosi pismeno i izdaje se nakon što se utvrdi da su provedene sve mjere
ZOP-a i eksplozija,
- treba se postaviti odgovarajuća vatrogasna oprema,
- privremeno radno mjesto za zavarivanje mora biti adekvatno pripremljeno, ne smije
postojati opasnost od nastanka eksplozija ili požara,
- posebne mjere ZOP-a provode se ako je potrebno i to tako da se u krugu radijusa od 10
m od mjesta zavarivanja očisti prostor od gorivog materijala, tj. Ako to nije izvedivo
onda da se prostor prekrije negativnim prekrivačima ili ogradi paravanima visine min 1,8
m,
- mora se onemogućiti prijenos iskre u druge prostore preko otvora transportnih traka i sl.
,
- treba voditi brigu kada se vrši zavarivanje u blizini zapaljivih konstrukcija da se poduzmu
posebne mjere zaštite, uklanjanje gorivih dijelova, postavljanjem zaštitnih pregrada,
osiguranjem vatrogasnog dežurstva, postavljanjem odgovarajućeg broja vatrogasnih
aparata,
- prigodom izvođenja plinskog zavarivanja treba se pridržavati sljedećih pravila:
1. na plinskim bocama moraju biti redukcijski ventili,
2. ventili se otvaraju polagano,
3. ventil boce s kisikom ne smije se dirati sa prljavim rukama i alatom (ulja, masti),
4. kisik iz boce se ne smije koristiti za pogon ????(ZOP-a 39) i čišćenje,
5. boce sa acetilenom moraju imati osigurač protiv povratnog plamena,
 6. boce se smještaju na sigurnu udaljenost od mjesta zapaljivosti - ?????,
7. smiju se koristiti u uspravnom položaju i biti osigurane od pada, s postavljenim
kapama ventila osim kad su u upotrebi,
8. gumene cijevi za transport medija iz boce (kisik, acetilen ) moraju biti zaštićeni od
oštećenja.

2.18 Pojam i izračunavanje požarnog opterećenja

Razlikujemo pojam ukupnog požarnog opterećenja i specifičnog požarnog opterećenja.
Ukupno požarno opterećenje – je ukupna količina topline koja se može osloboditi iz
kalorične moći svega upaljivog materijala u promatranom prostoru (sobi, stanu, skladištu, etaži,
zgradi i sl.), bez obzira da li taj materijal pripada konstrukciji ili ne. Ono daje računsku vrijednost
toplinske energije jednog objekta koja se može osloboditi u požaru. Označava se simbolom Z i
računa prema izrazu: Z = Pi * Si , gdje je :
Z – ukupno požarno opterećenje, (kJ),
Pi – specifično požarno opterećenje, (kJ/m2),
Si - površina osnove na koju se odnosi vrijednost Pi, (m2).
Na osnovu ukupnog požarnog opterećenja određuje se broj hidranata u zgradi i oko nje.
Specifično požarno opterećenje – je prosječni iznos ukupnog požarnog opterećenja na
jedinicu površine prostorije. Izraženo je toplinom koja se može razviti u analiziranoj prostoriji
svedenoj na 1 m2 površine te prostorije. Izračunava se prema izrazu:
Pi = Σ pi * Vi * Hi / S (kJ/m2)
Pi – specifično požarno opterećenje, (kJ/m2),
pi - gustoća materijala, (kg/m3),
Vi - volumen materijala, (m3),
Hi - kalorična moć, (kJ/kg),
S - površina tlocrta, (m2),
i - indeks elementarne jedinice.

U račun ulaze svi gorivi materijali koji su sastavni dio zgrada, instalacije , oprema i materijali za
koje je zgrada namjenski izgrađena. Standardom su određene tri grupe specifičnog požarnog
opterećenja: - nisko požarno opterećenje – 1GJ/m2,
- srednje požarno opterećenje – do 2 GJ/m2,
- visoko požarno opterećenje – preko 2 GJ/m2.

Objekti koji sadrže osnovne jedinice s različitim kategorijama požarnog opterećenja (nije
dozvoljeno izračunavanje srednje vrijednosti za cijeli objekt). U takvim objektima posebno se
navode površine koje spadaju u pojedine kategorije požarnih opterećenja. Za visoko požarno
opterećenje treba navesti njegov iznos.
Rezultati izračunavanja požarnog opterećenja primjenjuju se prilikom projektiranja građevina
radi određivanja potrebne otpornosti protiv požara elemenata konstrukcije (pasivna ZOP-a), kao
i za opremu objekata sredstvima za gašenje. Osim toga ovi elementi su i osnova određivanje
lokacije, broja i opremljenosti postrojbi za intervenciju protiv požara. Rasporeda i opterećenosti
pristupnih putova i putova evakuacije van zgrade (aktivna ZOP-a).

2.19 Neposredni uzroci požara

Uzrokom požara možemo smatrati svaki izvor topline koji na zapaljive tvari djeluje tako da se
one mogu zapaliti. Jedna od značajnijih karakteristika požara je čovjek koji svojim radom,
djelatnošću, a posebno nemarom stvara mogućnosti za nastanak požara. Najčešći uzroci su:
 otvoreni plamen, iskra i užarena tijela,
  vrući predmeti, instalacije i grijači,
 el. instalacije,
 statički elektricitet,
 samozapaljivost,
 prirodne pojave.

2.20 Kontrola i nadzor nad provedbom mjera ZOP-a

Zakon o ZOP-a svojim odredbama propisuje nadležnost MUP-a za obavljanje nadzora nad
provođenjem mjera ZOP-a koje obavljaju inspektori ZOP-a. šumarski i poljoprivredni inspektori
obavljaju nadzor nad provođenjem mjera ZOP-a u šumama, odnosno na poljoprivrednim
dobrima pri čemu imaju ovlaštenja inspektora ZOP-a utvrđena zakonom.
Predstavnička tijela grada Zagreba, gradova i općina mogu svojom odlukom, uz prethodno
mišljenje MUP-a povjeriti obavljanje određenih poslova kontrole provođenja propisanih mjera
ZOP-a vatrogasnim postrojbama i njihovim udrugama. Zakonom je utvrđeno da ministar
unutarnjih poslova propisuje sadržaj obrasca kojim se utvrđuje identitet osobe koja obavlja
kontrolu i nadzor nad provođenjem mjera ZOP-a , te uvjete, stručnu spremu, nadležnost,
ovlaštenja i obaveze inspektora ZOP-a MUP-a .

2.21 Svrha i cilj inspekcijskog pregleda u području ZOP-a

Svrha i cilj inspekcijskog pregleda u području ZOP-a je:
• kontrola nad provođenjem mjera ZOP-a koje su propisane Zakonom, propisima
donesenim na temelju zakona, priznatim pravilima tehničke prakse, planovima zaštite od
požara, odlukama tijela državne uprave i općim aktima pravnih osoba,
• preventivno djelovanje u svrhu zaštite ljudi i imovine u smislu poduzimanja mjera i radnji
za ZOP-a

2.22 Ovlaštenja inspektora ZOP-a prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora

U obavljanju nadzora inspektor ZOP-a ima pravo pregledati sve zatvorene i otvorene prostorije,
postrojenja i uređaje, poduzimati sve radnje potrebne za utvrđivanje primjene propisanih i
naređenih mjera ZOP-a. Ima pravo ući u dom na traženje stanara ili u slučaju potrebe za
otklanjanjem ozbiljne neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine.

2.23 Upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama ZOP-a

Upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama ZOP-a regulirano je pravilnikom o programu i
načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera ZOP-a , gašenje požara i
spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom. Program se sastoji od praktičnog i teorijskog
dijela. Teoretski dio – osnovni pojmovi o gorenju i gašenju, sredstva za gašenje prema klasi
požara, požarne opasnosti i mjere ZOP-a , oprema i sprave za gašenje požara. Praktični dio –
gašenje vodom iz hidrantske mreže, gašenje ručnim aparatima za gašenje požara.

2.24 Periodička ispitivanja električnih, plinskih i drugih instalacija i instalacija za

dojavu i gašenje požara
Ispitivanja električnih, plinskih i drugih instalacija određeno je odgovarajućim propisima za
svaku vrstu instalacija posebno.
Ispitivanja el. instalacija niskog napona obavljaju se sukladno odredbama Pravilnika o
tehničkim normativima za el. instalacije niskog napona, a njime se utvrđuje usklađenost
ugrađenih dijelova s propisima i normama glede sigurnosti i ispravnosti izvedbe, te mogućih
oštećenja i grešaka kod ugradnje.
Ispitivanje instalacija se mora provesti prije stavljanja u pogon, poslije rekonstrukcije instalacija,
pri proširivanju ili kad ovlašteno tijelo ocijeni da je ispitivanje potrebno zbog dotrajalosti.
El.instalacije mogu biti izvedene i u sigurnosnoj izvedbi, tzv. S-izvedbi sa namjenom za rad u
prostorima ugroženim eksplozivnim plinovima. Na njih se postavlja zahtjev da tijekom cijelog
vijeka trajanja moraju očuvati svoja posebna svojstva koja ih čine prikladnima za rad u
ugroženim prostorima. Stupnjevi pregleda mogu biti: vizualni, kontrolni i detaljni i spadaju u
periodične preglede i imamo prvi pregled.

Obaveza ispitivanja plinskih instalacija propisana je zakonom o zapaljivim tekućinama i

plinovima , a provodi se glede ispravnosti i nepropusnosti novoizgrađene ili obnovljene plinske
instalacije, prije puštanja u pogon, zatim periodično u određenim vremenskim razmacima.
Ispitivanje se provodi na plinskoj instalaciji od uličnog priključka do trošila. Rokovi za ispitivanje
različiti su za plinske instalacije u građevinama namijenjenim stanovanju i građevinama u kojima
se plin upotrebljava u tehnološkom procesu ili za zagrijavanje radnih prostora.
Zbog povećanih opasnosti nastanka požara i eksplozija plinskih instalacija koje se nalaze u
građevinama u kojima se plin upotrebljava u tehnološkom procesu ili za zagrijavanje radnih
prostora , moraju se ispitati u radu koji nije duži od 5 godina, dok se plinske instalacije u
stambenim zgradama – prostorima mora obaviti u roku koji nije duži od 10 godina.
Ispitivanje je obaveza vlasnika, odnosno korisnika građevine u kojoj se plinska instalacija nalazi.

Pregled i ispitivanje plinskih kotlovnica su predviđeni Pravilnikom o tehničkim normativima

za projektiranje, izgradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica, a njime je obuhvaćeno i
predviđeno redoviti i kontrolni pregledi i ispitivanje u vremenskim intervalima jednom do dva
puta godišnje, a obavezno prije sezone loženja i u toku sezone loženja.

Pregled i ispitivanje gromobranskih instalacija su predviđeni pravilnikom o tehničkim

propisima o gromobranima, a njime je predviđeno da se ispitivanje mora obaviti:
o nakon izgradnje ili rekonstrukcije objekta koji se štiti gromobranskom instalacijom,
o nakon popravaka ili prepravaka gromobranske instalacije,
o nakon udara groma u instalaciju ili objekt,
o u redovnim vremenskim razmacima koja ovise o vrsti objekta.
Vremenski razmaci u kojima je potrebno obaviti ispitivanje gromobranskih instalacija za pojedine
vrste objekata su:
 rok od 1 god za gromobranske instalacije na objektima za smještaj eksploziva i
objektima ugroženim eksplozijom, te gromobranske instalacije sa izvorima
ionizacijskog zračenja,
 rok od 2 god. na objektima ugroženim požarom, žičarama i objektima kod kojih
je spojeno uzemljenje gromobranske instalacije sa zaštitnim uzemljenjem
elektroenergetskog postrojenja,
 rok od 3 god za gromobranske instalacije na visokim objektima (tvornički
dimnjaci, crkve, džamije, tornjevi za motrenje i sl. ),
 rok od 5 god za gromobransku instalaciju na svim ostalim objektima.

Pregled klimatizacijskih ili ventilacijskih kanala provodi se prema Pravilniku o tehničkim

normativima za ventilacijske i klimatizacijske sustave. Isti se moraju pregledavati redovito
jednom u tri mjeseca i prilikom prenamjene prostorija koje su klimatizirane ili ventilirane, a zato
da bi se odstranila zapaljiva prašina ili pare masnoća.

Pregled instalacija za dojavu i gašenje požara

Ispravnost instalacija za dojavu i gašenje požara mora se ispitati na propisan način u određenim
vremenskim intervalima. Intervali u kojima je potrebno provjeriti ispravnost instalacija za dojavu
požara ovisi o vrsti sustava, odnosno uređaja što je regulirano zakonskim i podzakonskim
propisima. Propisani rokovi za ispitivanje mogu biti i kraći ovisno o uputama proizvođača, ili
odluci vlasnika zbog posebnih uvjeta u kojima se uređaji nalaze (kemijski i vremenski utjecaj).
Zakonska je obaveza vlasnika ili korisnika stabilnih sustava za dojavu da izvrše ispitivanje
funkcionalnosti svojih sustava najmanje jednom godišnje. Inače se ispitivanje dijeli na prvo i
periodično ispitivanje. Prvo ispitivanje je provjera ispravnosti sustava koja se obavlja prije
tehničkog pregleda poslije rekonstrukcije sustava. Periodično se obavlja u propisanim
vremenskim razmacima.
Za sve vrste periodičnih ispitivanja potrebno je najprije pregledom odobrene tehničke
dokumentacije(projektne) utvrditi odgovarajuće projektirane značajke koje određuju ispravno
stanje i koje nakon obavljenog ispitivanja sustava i usporedbe s dobivenim rezultatima ukazuju
na ispravnost, odnosno neispravnost kako bismo mogli donijeti ispravnu odluku.

2.25 Otpornost građevinskih elemenata,konstrukcija i građevina na požar

Otpornost građevinskih elemenata, konstrukcija i građevina na požar (fire resistance) je jedno
od osnovnih načela ZOP-a građevina.
Otpornost na požar je svojstvo konstrukcije, odnosno elemenata da u uvjetima izloženosti
normiranom požaru očuva tijekom određenog vremena svoju nosivost, spriječi prodor plamena i
toplinskog zračenja sukladno zahtjevima norme za ispitivanje otpornosti na požar.
Utvrđivanje otpornosti na požar konstrukcije određuje se temeljem ispitivanja pri kojem se
građevinski elementi i konstrukcije izlažu djelovanju tzv. normiranog požara sukladno
zahtjevima norme.
Normirani požar je simulirani požar kod kojeg je vremenski prirast temperature u ispitnoj peći
određen, tzv. normiranom (standardnom) krivuljom požara (T-To = 345 log (8t + 1)). Otpornost
na požar građevine definira se vremenom u kojem nije došlo do prekoračenja slijedećih kriterija:
1. rušenje konstrukcije (zidovi, stropovi, grede, stupovi…),
2. nastanak pukotina, naprslina i drugih otvora zbog čega dolazi do prodora plamena,
3. srednja temperatura na neizloženoj strani (zida) ne smije preći 140oC više od
početne, a najveća temperatura ni na kojem mjestu ne smije biti viša za 180oC od
početne (vrijedi za zidove koji razdvajaju prostor i stropove).
Podatak o potrebnoj klasi otpornosti na požar dobiva se u postupku ishođenja lokacijske dozvole
u okviru tzv. posebnih uvjeta građenja iz područja ZOP-a koje određuje MUP-a , a na osnovu
važećih hrvatskih propisa ili prema inozemnom propisu koji se primjenjuje kao priznato pravilo
tehničke prakse.
Tf = ta * γ * γnb

Proračun određivanja otpornosti na požar uzima u obzir mnoge čimbenike koji se odnose na
namjenu građevine, značajke požarnih sektora, broj katova, požarno opterećenje u požarnim
sektorima itd.

2.26 Mjere ZOP-a na izlazima i izlaznim putovima iz građevina

Zakonom je regulirano (zakon o građenju) da zgrada mora biti tako projektirana i izrađena da
se u slučaju požara omogući da osobe neozlijeđene napuste građevinu, odnosno da se omogući
njihovo spašavanje, te omogući zaštita spasilaca.
Izlaznim putovima iz građevine smatraju se posebno projektirani i izvedeni putovi koji vode od
bilo koje točke do vanjskog sigurnog ili sigurnog prostora u građevini, čiji parametri (širina,
visina, vatrootpornost, označavanje ,nužna rasvjeta) omogućavaju da osobe zatečene u požaru
mogu sigurno (samostalno ili uz pomoć spasilaca) napustiti građevinu.
U hrvatskim propisima primjenjuje se američki pravilnik NFPA 101 koji kod putova za izlaz u
slučaju požara razlikuje: pristupni put – onaj dio puta koji vodi od najudaljenije točke u nekom
prostoru do izlaza (pristup izlazu),
Izlaz – dio puta za izlaženje ljudi koji je od ostalih prostora građevine odvojen konstrukcijom i
opremom koja osigurava zaštitu puta do udaljavanja od izlaza,
Put udaljavanja od izlaza – dio puta za izlaženje između izlaza i otvorene (javne) površine.
Za svaki od ovih dijelova puta za izlaženje propisuju se zahtjevi kojima ti segmenti izlaznog puta
moraju udovoljavati u pogledu evakuacije u slučaju požara.
Najčešći uvjeti koje moraju zadovoljavati izlazi i izlazni putovi u slučaju požara i opasnosti ovise
o: - namjeni i visini građevine,
- broju ljudi koje treba evakuirati,
- tehnološkom procesu,
- požarnom opterećenju,
- stupnju opremljenosti,
- lokaciji.
Na temelju ovih kriterija utvrđuje se:
- broj i raspored izlaza,
- udaljenost od izlaza,
- prostorni parametri (širina i visina hodnika, stepeništa),
- vatrootpornost,
- požarne značajke materijala za oblaganje zidova, stropova i podova izlaznih putova,
- nužna rasvjeta,
- označavanje.
Osnovno načelo u projektiranju i izvedbi putova za izlaženje je u tome da osobe ugrožene u
požaru imaju mogućnost izlaska u najmanje dva različita smjera, kako bi se u slučaju prodora
dima i vatre u jedan dio izlaznog puta mogao koristiti drugi dio izlaznog puta.

2.27 Svrha i cilj izvođenja požarnih sektora

Prema odredbama zakona o građenju zahtjeva se da građevina bude tako projektirana i
izvedena da se spriječi širenje vatre i dima unutar građevine. Ovom zahtjevu možemo udovoljiti
podjelom građevine na manje cjeline tj. požarne sektore.
Požarni sektor je dio građevine odijeljen od ostalih dijelova građevine građevinskim
konstrukcijama i elementima (zidovi, stropovi, vatrootporna vrata….) koji imaju određenu
otpornost na požar. U trajanju otpornosti na požar građevinskih konstrukcija i elemenata mora
biti spriječen prodor vatre i dima iz toga požarnog sektora na ostale dijelove građevine i/ili
spriječeno širenje vatre i dima na taj požarni sektor iz ostalih dijelova građevine.
Građevine se ovisno o namjeni (stambena, poslovna…) ali i ostalim parametrima (visini,
požarnom opterećenju, zaposjednutosti prostora….) dijele na požarne sektore, što je definirano
važećim hrvatskim propisima ili pravilima tehničke prakse.
Za građevine za koje nije potrebno ishoditi posebne uvjete građenja glede ZOP-a i za građevine
gdje to zbog njihove prirode nije izvedivo ili opravdanost gledišta ZOP-a (mostovi, tuneli,
vijadukti) nije potrebno definirati požarne sektore.
U posebne požarne sektore se izdvajaju:
 prostori s povećanim požarnim opterećenjem,
 prostori s povećanim stupnjem opasnosti za izbijanje požara i eksplozija,
 vodoravni i okomiti putovi za izlaženje i provođenje akcije spašavanja i gašenja,
 vodoravni i okomiti kanali (ventilacijskih i klimatizacijskih sustava i sl.) koji međusobno
povezuju više požarnih sektora,
 ventilacijske i klimatizacijske komore,
 prostori za smještaj liftova i pripadajućih pogonskih uređaja,
 prostori u koje su smješteni uređaji, oprema, sredstva i mediji za gašenje požara,
 prostori za smještaj uređaja za povišenje ??? zraka – str 50 na dnu,
 podrumske i tavanske etaže,
  drugi prostori sa povećanom opasnošću od izbijanja požara ili eksplozija,
Veličine požarnih sektora građevina određuju se prema posebnim propisima za pojedinu vrstu
građevine što ovisi o nizu čimbenika kao što su:
- požarno opterećenje,
- otpornost građevine na požar,
- katnost objekta,
- vrsta tehnološkog procesa,
- postojanje uređaja za automatsko gašenje požara,
- postojanje uređaja za automatsko otkrivanje požara.

2.28 Mjere zaštite od požara pri prijevozu opasnih tvari

Opasnim tvarima smatraju se takve tvari koje zbog svojih svojstava, kao što su : otrovnost,
zapaljivost, eksplozivnost, korozivnost i sl. mogu ugroziti zdravlje ili život ljudi, prouzročiti
materijalnu štetu ili ugroziti i oštetiti okolinu (tlo, vodu, zrak). Iako su mnoge opasne tvari
opasne kako za čovjeka tako i za njegovu okolinu ne možemo se odreći korištenja takvih tvari
jer su one temelj mnogih tehnoloških procesa i sl.
Mnogi ljudi zbog toga što suvremena industrijska proizvodnja omogućava proizvodnju velikog
broja opasnih tvari dolazi u dodir sa opasnim tvarima, s toga se pri rukovanju s opasnim tvarima
smanjuje ili izbjegava opasnost za život ili zdravlje osoba koje su u neposrednom dodiru sa tim
tvarima, kao i da se izbjegnu opasnosti za druge osobe i širu okolinu potrebno je da poznajemo
sve glavne karakteristike tih tvari i postupke za sigurno rukovanje.
To se posebno odnosi na radnike koji prevoze te tvari kao i postupke za sigurno rukovanje
(priprema tvari za prijevoz, utovar, istovar i usputne manipulacije).
Prijevoz opasnih tvari u RH uređuje se Zakonom o prijevozu opasnih tvari, tj. utvrđuju se uvjeti
za prijevoz opasnih tvari u svim granama prometa i način poduzimanja pojedinih mjera u svezi s
prijevozom.
Uzimajući u obzir brojnost opasnih tvari, raznolikost svojstava, moguća štetna djelovanja,
postojanje velikog broja pravila kojima su uređeni postupci sa opasnim radnim tvarima uzeti su
u obzir korištenje raznih međunarodnih konvencija kao npr. ADR - europski sporazum o
cestovnom prijevozu roba u međunarodnom prometu, željeznički prijevoz – RID, morski prijevoz
– SOLAS itd.
Pod pojmom mjera zaštite od požara pri prijevozu opasnih tvari podrazumijevaju se mjere koje
treba poduzimati već kod odabira ambalaže, kod pakiranja, kod utovara i istovara te kod
prijevoza opasnih tvari.
Zahtjevi odabira ambalaže i način pakiranja:
o ambalaža mora biti zatvorena i nepropusna tako da se spriječi prosipanje, curenje i
gubljenje sadržaja,
o materijal od kojeg je napravljena ambalaža ne smije reagirati sa opasnom tvari koja se
u nju pakira,
o za tvari osjetljive na vodu ambalaža mora spriječiti da opasna tvar dođe u dodir čak i sa
vlagom iz uzduha,
o posude, cisterne, kontejneri i druge vrste ambalaže za prijevoz opasnih tvari moraju biti
izrađene u skladu sa posebnim propisima,
o osnovna ambalaža ako je lomljiva mora biti zaštićena posebnom zaštitnom ambalažom
o posude za prijevoz tekućih opasnih tvari ili opasnih tvari natopljenih u neku tekućinu i
posude za pakiranje otopljenih opasnih tvari kao i zatvarači tih posuda moraju izdržati
unutarnji tlak u posudi kako pri normalnim uvjetima, tako i pri porastu temperature (do
čega redovito dolazi u ljetnom periodu), zbog toga posude ne smiju biti prepunjene,
o posude namijenjene prijevozu opasnih tvari volumena većeg od 150 l moraju biti
izrađene od čeličnog lima ili nekog drugog prikladnog materijala,
 o ako je ambalaža za prijevoz opasnih tvari izrađena od lomljiva materijala, te ako se
pakira u skupine, ukupna težina skupine opasne tvari i ambalaže ne smije prelaziti
težinu od 75 kg, a ako se pri istim uvjetima radi o nelomljivoj ambalaži, dozvoljena
težina skupine opasne tvari i ambalaže je 150 kg,
o paleta opasne tvari u kojoj se nalaze pojedinačna ili skupna pakiranja moraju se označiti
odgovarajućim natpisima i listićima opasnosti

Utovar i istovar opasnih tvari:

 mogu se obavljati samo na mjestima gdje ne može doći do ugrožavanja ljudi, okoline i
prometa,
 mjesta utovara moraju biti opremljena uređajima za utovar i istovar, uređenim
pristupima sa postavljenim znakovima opasnosti, upozorenja, te drugom opremom
ovisno o vrsti opasne tvari i opasnostima vezanim uz manipulaciju na mjestu utovara,
 mjesta utovara moraju biti opremljena ručnim i prijevoznim vatrogasnim aparatima,
 ako na utovarno-istovarnim mjestima manipuliramo određenim vrstama opasnih tvari
(eksplozivne, zapaljive tekućine s plamištem do 55oC – I i II grupe po ADR-u) na takvim
mjestima el. Instalacija mora biti izvedena u protueksplozijskoj zaštiti (S-izvedbi), zatim
moraju biti provedene mjere odvođenja statičkog elektriciteta,

Potrebno je zabraniti:
 držanje tvari i uređaja koje mogu izazvati požar ili omogućiti njegovo širenje,
 upotrebu otvorenog plamena, alata koji iskre, pušenje i upotrebu sredstava za
pripaljivanje (upaljači, šibice),
 upotrebu uređaja sa ložištem ili iskrištem,
 postavljanje nadzemnih el. Vodova bez obzira na napon,
 rad motora vozila u tijeku utovara ili istovara,
 pristup osobama koje nisu neposredno vezane uz manipulaciju utovara-istovara
 sve navedene zabrane treba istaknuti u obliku propisanih znakova i znakova
upozorenja.
U zatvorenim prostorima u kojima se vrši manipulacija utovar-istovar opasnih tvari treba
postaviti uređaj za automatsku detekciju povećane koncentracije opasnih plinova.
Na prijevoz se mogu dati samo one opasne tvari koje zadovoljavaju uvijete ADR-a , a za svaku
tvar se daje odgovarajuća isprava. Vozila za prijevoz opasnih tvari moraju biti izrađena,
opremljena i označena u skladu sa zahtjevima ADR-a i tehnički ispravna. Osoba koja upravlja
prevoznim sredstvom kojim se prevoze opasne tvari dužna je posjedovati ispravu o prijevozu
opasne tvari, potvrdu o ispitivanju vozila, certifikat ispravnosti vozila, potvrdu o stručnoj
osposobljenosti za upravljanje tim vozilom i upute o posebnim mjerama sigurnosti.
Opasne tvari su razvrstane u određene kategorije baš na temelju njihovih specifičnih opasnosti,
zato pri prijevozu opasnih tvari raznih klasa razmatramo neke posebne mjere koje je potrebno
provoditi ovisno o tome koje se opasne tvari prevoze.

Potrebne mjere posebne za pojedine klase opasnih tvari:

Eksplozivne tvari
- za prijevoz eksplozivnih tvari potrebno je posebno odobrenje,
- da se dobije odobrenje potrebno je podnijeti zahtjev koji sadrži: naziv, odnosno ime i
prezime pošiljatelja, vrstu, tehnološki naziv, količinu i način pakiranja eksplozivne tvari,
rabni identifikacijski broj pod kojim se tvar vodi u nomenklaturi prema ADR-u, ako
postoji – naziv i adresa proizvođača, naziv odnosno ime i prezime prijevoznika i adresu,
 datum, približni sat početka prijevoza, pravac kretanja i odredište, naznake vrste i
oznake prijevoznog sredstva, naziv, ime i prezime, adresu primatelja,
- izvanredne mjere sigurnosti za vrijeme prijevoza eksplozivnih tvari,
- pretovar ili istovar eksplozivnih tvari izvan kruga proizvođača eksplozivnih tvari dozvoljen
je samo na onim mjestima koje odobri ili odredi ovlašteno tijelo MUP-a.

Plinovi
- boce i druge posude u kojima se prevoze plinovi moraju biti opskrbljeni ispravnim
ventilima,
- ventili boca moraju biti hermetički zatvoreni i zaštićeni kapama ventila,
- boce sa plinovima kod smještaja u vozilo stavljaju se u posebne palete, a njihov položaj
može biti okomit ili vodoravan,
- pri smještaju boce se moraju osigurati od prevrtanja, kotrljanja i međusobnog sudaranja,
- prijevoz boca i drugih posuda vrši se u otvorenim prijevoznim sredstvima,
- od štetnog utjecaja atmosferilija teret se štiti nepromočivom ceradom,
- pri prijevozu u zatvorenim vozilima teretni prostor se mora provjetravati prirodno ili
umjetno,
- pri prijevozu plinova koji imaju svojstvo otrovnosti ili štetnosti na zdravlje, osoblje mora
imati na raspolaganju osobna zaštitna sredstva za zaštitu organa za disanje,
- boce namijenjene prijevozu plinova smiju se puniti samo onim plinovima za koje su boce
i namijenjene, što je označeno na boci,
- boce namijenjene za određen plin mogu se puniti i drugim plinom ali da ispitni tlak i
druga svojstva boce odgovaraju svojstvima plina kojim se puni, tada posudu treba
značiti kojim plinom je punjena, težinu punjenja i druge oznake,
- metalne boce i druge posude punjene plinovima moraju nositi slijedeće oznake pisane
jasno čitljivim i trajnim slovima i brojevima:
a. puni naziv plina ili smjese plinova,
b. točna težina posude bez pripadajućih dijelova i priključaka,
c. dodatno za ukapljene plinove, tara težina posude uključivo sa ventilom, ali bez poklopca
ventila,
d. pokusni (ispitni) tlak, dan, mjesec, godinu posljednjeg ispitivanja.

Zapaljive tekućine
- posude moraju propisanim tehničkim uvjetima za dotičnu vrstu zapaljivih tekućina i
moraju biti odgovarajuće označene,
- zapaljive tekućine prve grupe – vrlo opasne tvari koje su označene slovom (a), za sve
pozicije prema ADR-u na posude se stavlja znak ''X'',
- zapaljive tekućine druge grupe – opasne tvari koje su označene slovom (b), za se
pozicije prema ADR-u na bocu se stavlja znak ''Y'',
- zapaljive tekućine treće grupe – manje opasne tvari koje su označene slovom © za sve
položaje prema ADR-u na posudu se stavlja znak ''Z''.

Otrovi
- potrebno je posebno odobrenje,
- otrovi se ne smiju prevoziti u istom teretnom prostoru s lijekovima, živežnim
namirnicama, stočnom hranom i predmetima opće upotrebe koji po posebnim propisima
podliježu zdravstvenom nadzoru,
 - ako u tijeku prijevoza dođe do curenja ili prosipanja otrova prijevoznik je dužan osigurati
da na ugroženi prostor bude spriječen pristup osobama i životinjama, a o događaju je
potrebno izvijestiti nadležne organe,
- u slučaju gubitka otrova slijedi postupak prijave.

Radioaktivne tvari
- pakiranje, prijevoz, ambalaža…
- doza zračenja – dozvoljene vrijednosti
- prijevoz sa drugim tvarima (hrana lijekovi…),
- toksičnost, zapaljivost, eksplozivnost,
- pakiranje (prijevoz, označavanje
mjere sigurnosti),
- odobrenje nadležnog organa sa svim relevantnim podacima,
- ispunjavanje propisanih uvjeta za prijevoz,
- odobrenje – zahtjev – opći podaci (atesti, odobrenje za proizvodnju, upute o mjerama,
popis osobne zaštitne opreme)

U mjere sigurnosti pri prijevozu opasnih tvari definiraju se:

 obaveze sudionika u pripremi za prijevoz i pri prijevozu -poduzimanje preventivnih
sigurnosti mjera kojima se osigurava zaštita života i zdravlja ljudi, zaštita materijalnih
dobara, životne okoline te sigurnost prometa,
 dužnosti isporučitelja opasne tvari – udovoljavanje propisima i uvjetima za prijevoz,
osposobljenost, upoznavanje sa opasnostima, dobivanje odobrenja, ispravnost uređaja,
provjera ispravnosti u propisanim rokovima, označavanje, ispostavljanje pratećih isprava,
upute za provođenje mjera sigurnosti, uklanjanje nedostataka, osiguranje kod
osiguravajuće kuće,
 dužnosti prijevoznika – posjedovanje vozačke dozvole za upravljanje opasnim teretom,
stručna osposobljenost, certifikat, da je stariji od 21 god, trajno nadziranje provedbe
mjera, udovoljavanje uvjetima i propisima za prijevoz opasnih tvari.

2.29 Mjere ZOP-a koje rješenjem mogu narediti inspektori ZOP-a odnosno PU MUP-a
U obavljanju nadzora inspektor ZOP-a ima pravo pregledati sve zatvorene prostorije i otvorene
prostore, postrojenja i uređaje, te poduzimati druge radnje potrebne za utvrđivanje primjene
propisanih i naređenih mjera ZOP-a .
Mjere ZOP-a koje može narediti inspektor:
- dovođenje u ispravno stanje postrojenja, instalacija ili uređaja,
- obaviti rekonstrukciju građevine ili prostora u njoj,
- uklanjanje otpada iz zatvorenih i otvorenih posuda, a koji je nastao u radu (procesu),
- uklanjanje predmeta iz prostorija i prostora koji predstavlja opasnost od nastajanja i
širenja požara,
- održavanje šumskih cesta i putova u stanju koje omogućava pristup u svako doba
(vatrogasnim vozilima),
- izvođenje stabilnih, polustabilnih, mobilnih i drugih odgovarajućih uređaja i instalacija za
dojavu i gašenje požara,
- izvođenje potrebnih izlaza iz građevine ili građevinskog dijel radi omogućavanja brzog
izlaska u slučaju požara,
- onemogućavanje pristupa vozilima koja pri radu mogu izbacivati iskre na mjestima gdje
bi to moglo predstavljati opasnost od požara,
- dovođenje u ispravno stanje vatrogasne opreme i sredstava za gašenje požara,
 - postavljanje na za to potrebna mjesta vatrogasne opreme i sredstava za gašenje požara
- uklanjanje odnosno izmjenu onih elemenata koji mogu izazvati požar (na postrojenjima,
instalacijama i uređajima),
- uklanjanje zapaljivih tvari koje su ugrađene u konstruktivne elemente zgrade ili kojima
su obrađene vodoravne ili okomite površine izlaza i izlaznih puteva ako ti elementi
predstavljaju opasnost za nastajanje ili brzo širenje požara,
- onemogućavanje ubacivanja izvana predmeta koji bi mogli prouzročiti požar u građevini
ili otvorenom prostoru na koji je pristup ograničen,
- nabavljanje određene količine i vrste tehničke opreme i sredstava za dojavu i gašenje
požara,
- držanje sirovina, gotovih proizvoda ili drugih predmeta u zatvorenim i otvorenim
skladišnim prostorima,
- uporabu otvorene vatre u zatvorenim i otvorenim prostorima (pušenje, zavarivanje,
svjetiljke s otvorenim plamenom, otvorena ložišta, elektroinstalacije koje nisu u S-
izvedbi),
- uporabu građevina ili građevinskih dijelova, postrojenja, instalacija ili drugih uređaja ako
se njihovim preuređenjem ne može otkloniti nedostatak koji može prouzročiti požar,
- uporabu uređaja, instalacija i sredstava dok se ne poduzmu mjere da se opasnost
ukloni,
- obavljanje određenog posla u građevini ili građevinskom dijelu, prostoriji odnosno
prostoru (lakiranje, pretakanje zapaljivih tekućina i plinova, spaljivanje korova i sl. )
Na temelju rješenja PU vlasniku, odnosno korisniku građevine građevinskog dijela, prostora
može narediti provođenje mjera zaštite od požara koje su propisane zakonom, podzakonskim
aktima, pravilima tehničke prakse ili planovima ZOP-a .

2.30 Održavanje opreme i sredstava za gašenje požara

Zakonska je obaveza vlasnika ili korisnika uređaja, opreme, sredstava i instalacija namijenjenih
za dojavu i gašenje požara da izvrše ispitivanja funkcionalnosti jednom godišnje.
Održavanje vatrogasnih aparata
Radnje održavanja i rokovi u kojima se radnje moraju obaviti propisani su Pravilnikom o izboru i
održavanju vatrogasnih aparata.
Zbog različite složenosti poslova koji su predviđeni da se obave u pojedinoj radnji održavanja,
propisani su posebni uvjeti pod kojima se pojedina vrsta održavanja može obavljati.
Predviđene radnje u održavanju vatrogasnih aparata su:
- redovni pregled – obuhvaća uočljivost i dostupnost aparata, opće stanje i kompletnost
aparata, stanje plombi na aparatu,
- periodični pregled – se obavlja jednom godišnje, a može se obavljati samo u odobrenom
prostoru od strane ovlaštene stručne osobe, obavljeni pregled označava se lijepljenjem
naljepnice na kojoj je označeno tko je obavio pregled, do kada vrijedi periodični pregled
i šifra osobe koja je obavila pregled,
- kontrolno ispitivanje – se obavlja najmanje jednom svake pete godine, a za aparate
starije od 15 god svake druge godine. Obavlja se tlačenjem spremnika vatrogasnog
aparata tlakom 1,5 puta većim od radnog tlaka u trajanju 30 sekundi.

Održavanje sustava, uređaja i sredstava za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja

požara
- njihovo održavanje je dužnost vlasnika, odnosno korisnika istih.
Sustavi, uređaji i sredstva se moraju održavati sukladno tehničkim normama i uputama
proizvođača, na takav način da budu neprekidno u ispravnom stanju.
Ispravnost sustava, uređaja i sredstava mora se ispitati na propisani način u određenom
vremenskim razmacima. Vremenski razmaci u kojima je potrebno izvršiti provjeru ispravnosti
sustava, uređaja i sredstava ovisi o vrstama istih i određena su Zakonom o ZOP-a i Pravilnikom
o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.
Propisani rokovi u kojima se provjerava ispravnost sustava ili uređaja mogu biti i kraći ovisno o
uputama proizvođača ili odluci vlasnika zbog posebnih uvjeta u kojima se uređaji nalaze
(kemijski, vremenski i drugi utjecaji).

2.31 Uvjeti pravnih osoba ovlaštenih za ispitivanje uređaja, opreme, sredstava i

instalacija namijenjenih za dojavu i gašenje požara
Za ispitivanje stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara trećim pravnim osobama podnositelj
zahtjeva mora ispunjavati slijedeće uvjete:
 podnositelj zahtjeva mora biti pravna osoba,
 u stalnom radnom odnosu mora imati najmanje 4 djelatnika, od kojih najmanje dvoje
mora imati VSS/VII, elektrotehnike, strojarstva, kemije, a četvrti djelatnik može imati
SSS/IV obrazovanja tehničke struke,
 mora imati navedenim pravilnikom propisanu opremu za obavljanje ispitivanja,
 djelatnici koji vrše ispitivanja moraju imati položen stručni ispit.

Za ispitivanje stabilnih sustava za dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para mora ispunjavati:
 mora biti pravna osoba,
 u stalnom radnom odnosu mora imati najmanje 1 djelatnika VSS/VII, elektrotehnike,
strojarstva ili kemije,
 mora imati navedenim pravilnikom propisanu opremu za obavljanje ispitivanja,
 djelatnici koji vrše ispitivanja moraju imati položen stručni ispit.

Za ispitivanje svojih sustava koje je podnositelj sam ugradio i proizveo:

 mora biti pravna osoba,
 u stalnom radnom odnosu mora imati najmanje 2 djelatnika, od kojih najmanje jedan
mora imati VSS/VII, a drugi djelatnik može imati SSS/IV obrazovanja tehničke struke,
 mora imati navedenim pravilnikom propisanu opremu za obavljanje ispitivanja,
 djelatnici koji vrše ispitivanja moraju imati položen stručni ispit.
 3. NORMATIVNO REGULIRANJE ZAŠTITE OD POŽARA

3.1 Zakoni, norme, pravilnici, planovi i odluke – općenito

ZOP-a je u normativnom pogledu uređena zakonima, pravilnicima, planovima, normama i
odlukama. Sve te akte o ZOP-a s obzirom na svoje ovlasti donose Sabor RH, tijela državne
uprave i lokalne samouprave.
Resorno tijelo koje se bavi poslovima ZOP-a je MUP-a (i eksplozija). Temeljni zakon kojim je
uređena ZOP-a je Zakon o zaštiti od požara NN 58/93, gdje se temeljnim odredbama utvrđuju
razlozi za njegovo donošenje, a to su: poduzimanje mjera i radnji za otklanjanje uzroka požara,
sprječavanje nastajanja i širenja požara, otkrivanje i gašenje požara, utvrđivanje uzroka požara i
pružanje pomoći kod posljedica prouzročenih požarom.
Zakonom su utvrđeni i pojedini subjekti koji osiguravaju njegovo provođenje, a to su: vlasnici
odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, pravne osobe i stručna tijela
državne vlasti tijela državne uprave i lokalne uprave i samouprave. Zakonom su utvrđene
njihove obaveze i način provođenja obaveza.
Pojedinim zakonskim obavezama utvrđena su slijedeća pitanja:
- organizacija ZOP-a ,
- mjere ZOP-a ,
- osnivanje vatrogasnih postrojbi i udruga,
- obaveze gašenja požara,
- nadzor nad provedbom mjera ZOP-a ,
- uloga vatrogasne škole,
- financiranje provođenja mjera ZOP-a ,
- sankcioniranje neprovođenja mjera ZOP-a, pravnih i fizičkih osoba,

Djelatnost ZOP-a uređena je i drugim zakonima kao što su:

 Zakon o vatrogastvu,
 Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku upotrebu,
 Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima,
 Zakon o prijevozu opasnih tvari,
 Zakon o građenju.

3.2 Donošenje propisa iz područja ZOP-a

S obzirom na ovlasti u državotvornom smislu, zakonske i podzakonske akte, kako iz drugih
relevantnih područja od općeg značenja za RH donosi Sabor RH kao najviše državotvorno tijelo
RH , zatim tijela državne uprave te tijela lokalne samouprave i uprave.

3.3 Provođenje propisa iz područja ZOP-a

Provedba zakona tj. zakonskih odredbi ostvaruje se podzakonskim aktima u obliku pravilnika,
naputaka, normi, uputa, odluka, priznatih pravila tehničke struke. Zatim se provedba osigurava
planovima ZOP-a koje su obavezni donijeti predstavnička tijela Županijskog, gradskog i
općinskog poglavarstva, vlasnici odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora
razvrstani u prvu i drugu kategoriju.
Provođenje propisa iz područja zaštite od požara ima cilj da se ZOP-a u svim pravnim
subjektima organizira na takav način da se predvide opasnosti od požara, da se nastali požar
može ugasiti brzo i uz što manje neposredne štete, da se provedu predviđene mjere ZOP-a
preventivno. U cilju organiziranog i pravodobnog predviđanja i provođenja mjera ZOP-a, a
dužni su ih provoditi svi od pravnih i fizičkih osoba, predstavničkih tijela županijskih i općinskih
skupština, tijela lokalne uprave, resornih tijela ….

Neke od obaveza su:

- predviđanje potrebnih mjera ZOP-a već u fazi projektiranja,
- obaveze ishođenja suglasnosti od ovlaštenog tijela na izrađeni prikaz mjera ZOP-a ,
- periodičko ispitivanje stabilnih i polustabilnih sustava za dojavu i gašenje požara,
- nadzor i provjera ručnih i prijevoznih vatrogasnih aparata prema pravilniku,
- izrada procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija,
- donošenje plana zaštite od požara za pravne osobe (I i II kategorija).

3.4 Općinske odluke i planovi ZOP-a

Prema Zakonu o ZOP-a predstavničko tijelo Grada Zagreba, gradova, kotara i općina donose
plan zaštite od požara na temelju procjene ugroženosti od požara, prema prethodno
pribavljenom mišljenju MUP-a .
Predstavnička tijela koordiniraju aktivnosti oko izrade procjene i planova, zatim donosi opće akte
kojima se u skladu sa zakonom određuju posebne mjere ZOP-a. Predstavnička tijela u cilju
praćenja izvršenja plana ZOP-a , najmanje jednom godišnje preispituju njegov sadržaj,
ocjenjuju usklađenost plana s novonastalim uvjetima (urbanističkim, graditeljski, promjene
namjena građevine), prati dinamiku realizacije i financijskih sredstava namijenjenih ZOP-a .

3.5 Opći akti iz područja ZOP-a

Opće akte iz područja ZOP-a dužni su donijeti vlasnici, odnosno korisnici građevina,
građevinskih dijelova i prostora te stručne službe (tijela državne……..).
Sadržaj općeg akta ovisi o kategoriji u koju su razvrstane građevine, građ dijelovi i prostori.
Pravne osobe čije građevine su razvrstane u I i II kategoriju moraju donijeti zaseban opći akt, a
pravne osobe čije su građevine razvrstane u III i IV kategoriju ugroženosti od požara mogu
donijeti poseban opći akt ili propisani sadržaj općeg akta iz područja ZOP-a mogu urediti mogu
urediti u sklopu nekog drugog općeg akta.
Prilog općeg akta što ga donose pravne osobe razvrstane u I i II kategoriju mora biti procjena
ugroženosti od požara, rješenje MUP-a o razvrstavanju građevine u kategoriju ugroženosti od
požara, plan zaštite od požara i drugi provedbeni planovi za mjere ZOP-a .
Minimalni sadržaj općeg akta sadržan je u Pravilniku o sadržaju općeg akta iz područja zaštite
od požara NN58/93.

Opći akti iz područja ZOP-a u pravnoj osobi ili stručnoj službi

Pravne osobe ili stručne službe u pravnoj osobi dužne su na način i uvjetima utvrđenim
zakonom i propisima donijetim na temelju zakona regulirati prorađene mjere ZOP-a kao korisnici
ili vlasnici građevina, građevinskih dijelova i prostora, a na temelju razvrstanosti u jednu od
kategorija ugroženosti od požara. Dužni su donijeti plan zaštite od požara na osnovu izrađene
procjene ugroženosti, organizirati službu ZOP-a s odgovarajućim brojem djelatnika za obavljanje
unutarnje kontrole nad provedbom mjera (I i II kategorije) – vatrogasne postrojbe, dok su
pravne osobe razvrstane u ostale kategorije dužne imati djelatnika za neposredno organiziranje
ZOP-a i provođenje mjera, a opći akti iz područja ZOP-a mogu biti dio nekog općeg akta
poduzeća.
Općim aktom pravne osobe i stručne službe koje su razvrstane u I i II kategoriju moraju
utvrditi:
 Temeljne odredbe u svezi sa provedbom i unapređenjem ZOP-a ,
 Ustrojstvo i način rada vatrogasne postrojbe i službe ZOP-a ,
  Ustrojstvo motrenja, javljanja i uzbunjivanja o opasnostima od požara,
 Ustrojstvo i način obavljanja unutarnje kontrole glede provedbe mjera ZOP-a te ovlasti i
dužnosti djelatnika koji obavljaju tu kontrolu (I, II, III kategorija),
 Stručnu spremu djelatnika odgovornih za poslove ZOP-a ,
 Zadatke djelatnika koje imaju posebne ovlasti i odgovornosti glede provedbe mjera ZOP-
 Kretanje i ponašanje u prostorima ugroženim od požara i/ili eksplozija,
 Druge mjere zaštite od požara,
 Dužnosti djelatnika u slučaju nastanka požara (I – IV),
 Način upoznavanja djelatnika prigodom stupanja na rad ili rasporeda s jednog radnog
mjesta na drugo o opasnostima od požara na tom radnom mjestu, kao i način
osposobljavanja djelatnika glede mjera zaštite od požara i rukovanje opremom i
sredstvima za gašenje i dojavu požara te vođenje evidencije o tome (I – IV),
 Obaveze voditelja i drugih djelatnika za provedbu mjera ZOP-a i odgovornosti zbog
nepridržavanja propisanih ili naređenih mjera ZOP-a (I – IV),
 Službe i djelatnike zadužene za održavanje u ispravnom stanju opreme i sredstava
namijenjenih za dojavu i gašenje požara (III i IV),
 Mjere ZOP-a kojima se otklanja ili smanjuje opasnost od nastajanja požara (III i IV).

3.6 Upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama zaštite od požara

Upoznavanje uposlenih djelatnika s mjerama zaštite od požara regulirano je odredbama Zakona
o zaštiti od požara kroz obavezu upoznavanja uposlenih djelatnika s mjerama zaštite od požara
na njihovim radnim mjestima i podzakonskim aktom tj. Pravilnikom o programu i načinu
osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera ZOP-a , gašenje požara i spašavanje
ljudi i imovine ugroženih požarom.
Pravilnikom je propisan program i način osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih
mjera ZOP-a , gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom. Obaveza je
propisana za sve zaposlene u pravnim osobama te stručnim službama tijela državne vlasti,
državne uprave, lokalne uprave i samouprave, učenike srednjih škola.
Program osposobljavanja može provoditi ovlaštena školska ustanova sa suglasnošću MUP-a , te
pravne osobe koje pribave suglasnost MUP-a .
Provoditelj – nositelj programa prema pravilniku ima obavezu u provedbu osposobljavanja
uključiti osobu sa znanjem vatrogasnog tehničara specijaliste, zatim osigurati odgovarajuću
prostoriju, ručne aparate za gašenje požara, sredstva za gašenje požara, gorivo, cilindričnu
posudu promjera 1 m i minimalne visine 15 cm, projekciju obrazovnog filma, te ostala
materijalna sredstva. Nositelj je obavezan voditi evidenciju o polaznicima i polazniku izdati
uvjerenje o osposobljenosti.

3.7 Nadzor nad provođenjem mjera ZOP-a

Zakonom o zaštiti od požara reguliran je i nadzor nad provedbom mjera ZOP-a prema propisima
donesenim na temelju Zakona, a obavljaju ga inspektori PU i inspektori Ministarstva u sjedištu.
Nadzor nad provedbom mjere ZOP-a u šumama obavljaju šumski inspektori koji u obavljanju
ovih poslova imaju ovlasti inspektora zaštite od požara PU.
Nadzor nad provedbom mjere ZOP-a na poljoprivrednim zemljištima obavljaju poljoprivredni
inspektori koji u obavljanju ovih poslova imaju ovlasti inspektora zaštite od požara PU.
Nadzor nad provedbama mjera ZOP-a mogu provoditi i obavljati vatrogasne postrojbe i udruge i
to određene poslove kontrole provedbe propisanih mjera ZOP-a , ako predstavničko tijelo grada,
općine donese takvu oduku uz prethodno pribavljenu suglasnost MUP-a .
 3.8 Osnivanje vatrogasnih postrojbi
Osnivanje vatrogasnih postrojbi regulirano je Zakonom o zaštiti od požara (članak 26),
odredbom koja kaže: Radi sudjelovanja u gašenju požara, spašavanja osoba i imovine ugrožene
požarom i eksplozijom, pružanja tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama, provedbi
preventivnih mjera ZOP-a i obavljanju drugih djelatnosti utvrđenih planovima ZOP-a osnivaju se
vatrogasne postrojbe i udruge dobrovoljnih vatrogasaca.

3.9 Izrada prosudbe ugroženosti od požara i eksplozija

Sadržaj, način izrade i način primjene metoda kod izrade procjene ugroženosti od požara i
tehnološke eksplozije utvrđen je Pravilnikom o izradi procjene ugroženosti od požara i
eksplozija, a procjenu ugroženosti dužni su na temelju odredbi zakona o ZOP-a izraditi pravne
osobe kategorizirane u I i II kategoriju te gradovi i općine.
Osnovni elementi procjene ugroženosti su:
1) Postojeće stanje (za pravnu osobu: broj uposlenika, površina građevina, nazivi
građevina, tehnologija),
2) Brojčana analiza požarne ugroženosti,
3) Stručno mišljenje o postojećem stanju, ustroju službe ZOP-a te profesionalnih i
dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi,
4) Prijedlog mjera,
5) Zaključak,
6) Grafički i brojčani prilozi.

Procjenu ugroženosti izrađuje grupa stručnjaka od najmanje troje djelatnika od kojih najmanje
dvoje mora imati VSS tehničkog smjera različite struke. Grupu radi voditelj sa stručnim ispitom i
pet godina radnog iskustva na poslovima ZOP-a. Ostali u sastavu grupe moraju imati najmanje
dvije godine radnog iskustva na poslovima ZOP-a . Za izradu procjene ugroženosti primjenjuju
se hrvatske brojčane metode ili prihvaćene strane metode (TRVB 100, DOW indeks).

3.10 Planovi zaštite od požara pri elementarnim nepogodama

Elementarne nepogode mogu biti potresi, oluje, veliki požari šuma zbog visokih temperatura ili
namjerne paljevine, poplave. Zbog djelovanja elementarnih nepogoda mogu nastati požari u
urbaniziranim sredinama, industrijskim zonama, šumama , raznim tehnološkim procesima. Stoga
se za takve nepredviđene slučajeve izrađuju planovi djelovanja, tj. u slučaju požara planovi
zaštite od požara. Taj plan su dužni imati svi pravni subjekti RH , od poglavarstava do poduzeća.
Planom se razrađuje sustav planiranih metoda ZOP-a , a sastoji se od tekstualnog i grafičkog
dijela.

3.11 Ovlaštenja za obavljanje poslova ZOP-a

U poslove obavljanja ZOP-a možemo staviti poslove ispitivanja izvedenih stabilnih instalacija za
dojavu i gašenje požara, detekciju zapaljivih plinova i para te druge zaštitne uređaje i instalacije
koje služe za sprječavanje nastajanja i širenja požara i eksplozija, zatim uvoz uređaja, opreme i
sredstava namijenjenih za gašenje, dojavu i sprječavanje širenja požara, te drugih zaštitnih
uređaja i instalacija, zatim servisiranje i održavanje, kontrola ispravnosti uređaja, opreme i
sredstava za gašenje.
Ministar unutarnjih poslova izdaje ovlaštenje za obavljanje navedenih poslova.

3.12 Vođenje evidencije iz područja ZOP-a u pravnoj osobi ili stručnoj službi
Zakonom o zaštiti od požara i podzakonskim aktima donesenim na temelju navedenog zakona
propisano je vođenje određenih evidencija u dijelu ZOP-a .
Evidencije su dužni voditi pravne i fizičke osobe, te stručne službe, koje su vlasnici odnosno
korisnici građevina, građevinskih dijelova i prostora.
Evidencije se vode u obliku knjiga sa stranicama označenim brojevima, a sadržaj pojedinih
evidencija koje su dužne voditi pravne i fizičke osobe obrađen je detaljno u pripadajućim
pravilnicima, odnosno treba biti propisan u općim aktima.

Pozornost treba posebice obratiti na vođenje slijedećih evidencija:

- o nastavi i osposobljavanju zaposlenika za ZOP-a ,
- o održavanju vatrogasnih aparata (redovno, periodično i kontrolno),
- o ispitivanju stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara,
- o ispitivanju funkcionalnosti sustava za utvrđivanje prisutnosti zapaljivih plinova i para,
- o ispitivanju plinskih instalacija, plinskih trošila te plinskih kotlovnica,
- o ispitivanju električne mreže i potrošača, te panic rasvjete i rasvjete za nuždu,
- o čišćenju i održavanju dimovodnih kanala,
- o ispitivanju gromobrana,
- o čišćenju klimatizacijskih i ventilacijskih kanala,
- o inspekcijskom nadzoru (internom),
- o provedenim sankcijama (internim),
- o izdanim odobrenjima za obavljanje poslova zavarivanja i srodnih poslova,
- o vrsti, broju i stanju vatrogasne tehnike.

U pravnoj osobi ili stručnoj službi odgovorna osoba za provođenje mjera ZOP-a vodi propisanu
evidenciju iz područja ZOP-a i to: o pregledu, ispitivanju, servisiranju uređaja, opreme i
sredstava za gašenje požara, o provedenom osposobljavanju za ZOP-a i eksplozija, o
inspekcijskim (nadzornim) pregledima iz područja ZOP-a .
Evidencija (upisnik) o polaganju stručnog ispita mora sadržavati redni broj, tvrtku (poduzeće),
sjedište i adresu poduzeća, broj odobrenja(uvjerenja, atesta) rješenja, a za radnika koji su
pristupili stručnom ispitu upisnik mora imati: redni broj upisnika upit, prezime i ime kandidata,
JMBG, datum, mjesto i općinu rođenja, stručnu spremu i zanimanje, tvrtku u kojoj kandidat radi,
adresu i datum polaganja ispita (pismenog, usmenog, praktičnog), ocjenu, popravni ispit iz
predmeta, napomenu.

3.13 Sadržaj općinskih planova i odluka o zaštiti od požara

Plan ZOP-a općine u grafičkom dijelu sadrži:
- prikaz prometnica sa ucrtanim pristupima objektima koji su razvrstani u prvu i drugu
kategoriju ugroženosti od požara,
- prikaz sustava opskrbe vodom za gašenje požara s identifikacijskim podacima,
- prikaz glavnog energetskog i komunalnog razvoja s ucrtanim i obilježenim glavnim
ventilima,
- pregled broja, veličine i smještaja profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi,
- pregledne karte šuma na kojima su prikazani značajni čimbenici za učinkovito gašenje
požara.

Tekstualni dio plana ZOP-a grada ili općine sadrži:

- sustav uključivanja profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi u akciju gašenja
požara,
- sustav koordinacije i zapovijedanja u akcijama gašenja većih požara,
- načine pozivanja i uključivanja distributera energenata u akciju gašenja požara,
 - uključivanje komunalnih poduzeća u akcije gašenja,
- uključivanje službi za pružanje prve medicinske pomoći u akciju gašenja požara,
- uključivanje službi ili poduzeća te odgovornih osoba za opskrbu hranom i vodom u akciji
gašenja požara,
- način zamjene vatrogasnih postrojbi novim postrojbama na gašenju požara,
- način uključivanja HV u gašenje požara,
- slučajeve kada se i koji se općinski i gradski čelnici upoznaju sa nastalim požarom,
- slučajeve kada se u akciju gašenja pozivaju odnosno uključuju vatrogasne postrojbe
izvan područja općina i gradova,
- način i slučajeve uporabe opreme i vozila posebne namjene u gašenju požara ili
spašavanju osoba,
- nazive građevina i otvorenog prostora na kojima se može očekivati požar većih razmjera,
- nazive građevina u kojima su sadržane radioaktivne, eksplozivne, otrovne i druge opasne
tvari,
- popis osoba odgovornih za provedbu planova pravnih osoba razvrstanih u I i II
kategoriju ugroženosti od požara,
- sastavni dio ovog plana su i planovi ZOP-a pravnih osoba koje su razvrstane u prvu i
drugu kategoriju ugroženosti od požara.

3.14 Sadržaj planova zaštite od požara u pravnoj osobi ili stručnoj službi
Plana ZOP-a donose pravne osobe razvrstane u I i II kategoriju ugroženosti od požara na
temelju izrađene procjene ugroženosti.
Plan se sastoji od grafičkog i tekstualnog dijela. Grafički dio sadrži:
- oznaku glavnog pristupa za vatrogasna vozila,
- oznaku građevine ili postrojenja,
- oznake katova,
- tlocrt prizemlja i raspored prostorija s naznačenim namjenama,
- oznaku protupožarnih pregradnih zidova,
- oznake otvora u stupovima i zidovima,
- oznake pristupa,
- oznake stubišnih prostora sa mjerom silaženja i pristupa katovima,
- oznake putova za intervenciju i putova za spašavanje,
- oznake mjesta za prolaz dima i topline,
- oznake stabilnih ili pokretnih uređaja za gašenje sa podacima o vrsti, količini sredstva za
gašenje i položaju stabilnih instalacija za gašenje,
- podatke o vrsti i količini zapaljivih tekućina i plinova te otrovnih, radioaktivnih i
eksplozivnih tvari, podaci moraju biti upotpunjeni upozorenjima glede sredstava za
gašenje koja se ne smiju upotrebljavati,
- prikaz mjesta za uzimanje vode za gašenje, te prikaz mjesta za prekid dovoda
energenata u građevinu ili postrojenje.
Osim navedenog pregledni dio plana mora sadržavati i nacrt građevine ili postrojenja s
oznakama građevine, broja katova, prolaza, nacrt graničnih i susjednih ulica građevina i njihove
namjene te oznake vanjskih i uličnih hidranata.

Tekstualni dio plana sadrži:

- naziv mjesta, te način primanja dojave o požaru,
- obaveze u postupanju, zapovijedanju i ovlasti sudionika u primanju obavijesti o požaru i
daljnjem ustroju akcije gašenja,
 - način uključivanja službe za pružanje prve medicinske pomoći,
- brojčano stanje vlastitih postrojbi za gašenje požara te cjelokupan ustroj gašenja kada
su u akciju gašenja uključene vanjske profesionalne i dobrovoljne vatrogasne postrojbe,
- načine pozivanja i uključivanja distributera energenata u intervenciju,
- nazive građevina ili postrojenja na kojima se požar gasi u nazočnosti odgovorne ili
stručne osobe u toj građevini zbog specifičnosti tehnološkog postupka,
- nazive građevine ili postrojenja u kojima se nalaze izvori radioaktivnog i drugog opasnog
i otrovnog materijala i tvari te postupci koji se poduzimaju u slučaju požara,
- nazive radnih mjesta i lokacije na kojima su smješteni ključevi od prostora ili prostorija u
kojima se nalaze mjesta za prekid dovoda energenata u građevinu,
- razrađen radio i telefonski sustav za povezivanje svih sudionika koji sudjeluju u gašenju
požara.

3.15 Prava i obaveze djelatnika odgovornih za poslove ZOP-a u pravnim osobama

ili stručnim službama
Prava i obaveze su:
- odgovornost za provedbu mjera ZOP-a ,
- održavanje u ispravnom stanju i svrsishodnost upotrebe opreme i sredstava za gašenje
požara,
- upoznavanje djelatnika sa opasnostima od požara na njihovim radnim mjestima,
- polaganje stručnog ispita u roku godinu dana od dana zasnivanja radnog odnosa ili
rasporeda na radno mjesto osobe odgovorne za provedbu mjera zaštite od požara,
- prava se obično reguliraju aktom pravne osobe u kojoj je zaposlena odgovorna osoba za
ZOP-a.

3.16 Planiranje i poboljšanje u provođenju mjera ZOP-a

Planiranje i poboljšanje u provođenju mjera ZOP-a regulirano je zakonom i podzakonskim
aktima iz područja ZOP-a i drugih zakona.
Unaprjeđenje ZOP-a ne možemo temeljiti samo na iskustvu i slučajnim saznanjima, nego je
nužno stalno i smišljeno unaprjeđivati ZOP-a , koristeći pri tom raspoloživa znanstvena
dostignuća i primjenu tehnike, što je svakim danom sve izraženije naglašeno naglim razvojem
svih ljudskih djelatnosti, što je dovelo do stvaranja sve više opasnosti za nastanak požara i
mogućnosti njegova stvaranja. Potrebno je svakim danom sve više se usavršavati i pratiti
tehnička dostignuća i primijeniti ih (uređaji, oprema, sredstva).

3.17 Rasprave i prijedlozi za poboljšanje svekolikog stanja u području ZOP-a

Potreba da se prate tehnička dostignuća sa aspekta ZOP-a nameće potrebu rasprave o
svrsishodnosti, s obzirom na primjenu, namjenu, nameće se potreba za davanjem prijedloga za
poboljšanje stanja u ZOP-u.

3.18 Obaveze pravnih osoba ili stručnih službi u gašenju požara

- donošenje planova ZOP-a (I i II kategorija),
- izrada procjene ugroženosti (temelji za plan),
- organiziranje službe ZOP-a , vatrogasne postrojbe,
- kontinuirano praćenje stanja ZOP-a (organiziranost, materijalno teh. sredstva…),
- usklađivati stanje sa novonastalim uvjetima,
- pratiti propise iz područja ZOP-a .
 4. SUSTAVI ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA

4.1 Proizvodnja uređaja, opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara

Razvoj industrijske proizvodnje u današnje doba donosi sa sobom sve brži razvoj tehnoloških
procesa koji se odvijaju upotrebom brzih i produktivnih strojeva, koji nam donosi sve veći broj
novih, u većini gorivih, čak lakozapaljivih tvari. Takav ekspanzionistički razvoj tehnoloških
procesa i produkata tih procesa, odražava se i nužno je da se odražava na proizvodnju uređaja,
opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara. Razvojem protupožarne zaštite potrebno je
pratiti povećanje produktivnosti rada i upotrebu tvari čije korištenje istodobno uvjetuje opasnost
za nastanak požara. Znači razvojem preventivnih mjera ZOP-a treba spriječiti broj požara i
materijalne i ljudske gubitke. Danas na području ZOP-a možemo naći priličan broj opreme,
uređaja i sredstava za dojavu i gašenje požara kojima se prati razvoj industrijske proizvodnje.
Imamo dakle razne vrste vatrogasnih aparata (prijenosnih i prijevoznih) i prema vrsti medija za
gašenje (prah, CO2, halon, pjena, voda).
Sustavi za gašenje požara (stabilni sustavi za gašenje s automatskim radom i bez automatskog
rada) koji također rade uz upotrebu medija (prah, CO2, halon, pjena, voda).
Sustavi za dojavu požara kao npr. Javljači (ručni, automatski, termički, dimni, plameni), te
dojavne linije, vatrodojavne centrale, izvori napajanja, uređaji za uzbunjivanje i prijenos
informacija.
Sve su to protupožarna sredstva čije je korištenje regulirano kroz zakonske i podzakonske
propise. Razvijaju se uz industrijsko tehnološki napredak i čiji je razvoj i unapređenje
neizostavno i nužno, ako na osnovu procjene ugroženosti želimo zaštititi ljude i materijalna
dobra. Razvoj tehnologije u industriji dosegao je neočekivano velike razmjere, a time i veliku
brigu kako zaštiti sebe i okolinu od opasnosti i neočekivanih situacija.
Posebno su sve više prisutne opasnosti od požara i stoga se kao nužnost javlja potreba za
izradom što boljih i sofisticiranijih uređaja i sustava za otkrivanje, dojavu i gašenje požara, sa
što većom učinkovitošću u preventivnom i operativnom djelovanju protiv požara.
Proizvode se novi uređaji, oprema i sredstva za gašenje požara i spašavanje od strane sve više
proizvođača. Usvajaju se ona efikasnija sredstva, ali se i dalje pronalaze nova rješenja u
sprječavanju i gašenju požara.

4.2 Certificiranje uređaja, opreme i sredstava za dojavu i gašenje

Uređaji, oprema i sredstva za dojavu i gašenje požara moraju biti ispravni, podobni za
namijenjenu svrhu i moraju biti na određen način ispitani.
Ispitivanje na određen način i u određenim uvjetima, zatim podobnost za namjenu i svrhu te
ispravnost mogu izvršiti i ocijeniti ovlaštene pravne osobe koje zadovoljavaju tehničke i
kadrovske kriterije i odgovarajuću laboratorijski, skladišni i uredski prostor, te broj zaposlenika
odgovarajuće stručne spreme, radnog iskustva i sa stručnim ispitom, a koje dobiju ovlaštenje
MUP-a.
Tako ispitani uređaji, oprema i sredstva za dojavu i gašenje požara mogu dobiti certifikat
(potvrdu, dokaz) o zadovoljavanju kvalitete i pouzdanosti.
Sredstva, oprema i elementi sustava koji se ugrađuju moraju biti ispitani i CERTIFICIRANI i
nalaziti se na listi opreme i elemenata koju utvrđuje MUP-a, u suglasnosti s Državnim zavodom
za normizaciju i mjeriteljstvo.
Lista odobrenih elemenata i opreme je lista koja sadrži elemente i opremu koji su ispitani prema
važećim propisima i za koje postoje zapisnici sa svim potrebnim tehničkim podacima i ispravama
kojim se dokazuje kakvoća i funkcionalnost.
Elementi sustava za dojavu i gašenje požara i za dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para su
pojedinačni dijelovi sustava koji omogućuju njegovo funkcionalno djelovanje.
Oprema za gašenje požara su pojedinačne sprave za gašenje požara koje nisu elementi sustava
za gašenje, sredstva za gašenje, sredstva za zaštitu i spašavanje i druga pojedinačna sredstva
namijenjena zaštiti od požara.
Sredstva za gašenje požara su tvari koje pojedinačno ili u kombinaciji apliciraju na požar radi
njegovog gašenja.

4.3 Ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i gašenje

požara
Održavanje sustava za dojavu i gašenje požara dužnost je vlasnika odnosno korisnika sustava, a
provodi se sukladno tehničkim normama i uputama proizvođača, na takav način da budu
neprekidno u ispravnom stanju. Ispravnost sustava se mora ispitati na propisan način u
određenim vremenskim razmacima. Oni ovise o vrsti sustava odnosno uređaja i određeni su
Zakonom o ZOP-a i Pravilnikom o izboru i održavanju vatrogasnih aparata. Propisani rokovi u
kojima se provjerava ispravnost sustava ili uređaja mogu biti i kraći ovisno o uputi proizvođača
ili odluci vlasnika zbog posebnih uvjeta u kojima se uređaji nalaze. Zakonska ja obaveza vlasnika
ili korisnika sustava za dojavu i gašenje požara da izvrše ispitivanje funkcionalnosti svih sustava
najmanje jedanput godišnje.
Ispitivanje sustava za dojavu i gašenje požara dijelimo na prvo i periodično ispitivanje.
Prvo ispitivanje je provjera ispravnosti koja se obavlja prije tehničkog pregleda novoizgrađenog
objekta, odnosno poslije izvršene rekonstrukcije sustava.
Periodično ispitivanje je provjera ispravnosti sustava koje se obavlja periodično u propisanim
vremenskim razmacima, poslije prvog ispitivanja.
Pravilnikom o uvjetima za ispitivanje funkcionalnosti opreme i sustava za dojavu i gašenje
požara propisuju se tehnički, kadrovski i materijalni uvjeti za ispitivanje stabilnih i polustabilnih
sustava za dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para koje moraju ispuniti pravne osobe koje
obavljaju te poslove, kao i opseg ispitivanja, način ispitivanja opreme i uređaja i elemenata tih
sustava, te program i način polaganja ispita za obavljanje tih poslova.

4.4 Ovlaštenja za ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i

gašenje požara
Ovlaštenja za ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i gašenje požara, na
zahtjev pravne osobe, izdaje MUP-a ako su ispunjeni uvjeti propisani Pravilnikom o uvjetima za
obavljanje ispitivanja sustava za dojavu i gašenje požara.
Ovlaštenje se može ishoditi za ispitivanje vlastitih sustava, sustava koje je podnositelj zahtjeva
kao pravna osoba sam proizveo ili ugradio, odnosno za ispitivanje sustava kod trećih osoba
(pravnih). Pravne osobe koje ishode ovlaštenje za ispitivanje vlastitih sustava na mogu obavljati
prva ispitivanja sustava jer takva ispitivanja mogu obaviti samo pravne osobe koje su ishodile
ovlaštenje za ispitivanje trećim pravnim osobama, a nisu proizvele, niti ugradile konkretni
sustav.
Da bi dobio ovlaštenje za ispitivanje ispravnosti i funkcionalnosti sustava za dojavu i gašenje
požara podnositelj zahtjeva mora ispuniti određene uvjete:
- mora biti pravna osoba,
- u stalnom radnom odnosu mora imati najmanje 4 djelatnika, od kojih najmanje dvoje
mora imati VSS/VII, elektrotehnike, strojarstva, kemije, a četvrti djelatnik može imati
SSS/IV obrazovanja tehničke struke,
- mora biti tehnički opremljen,
- djelatnici moraju imati stručni ispit.

4.5 Primjena sustava za dojavu i gašenje požara

Sustav za dojavu požara je skup elemenata funkcionalno povezanih i neprenosivih (automatski i
ručni javljači požara, vatrodojavne centrala, sirene, signalizacija, alarmi i sl.) za otkrivanje i
dojavu požara u unaprijed odobrenom prostoru.
Sustav za gašenje požara je skup elemenata funkcionalno povezanih i neprenosivih (sustav za
gašenje vodom - sprinkler i drencher, sustav za gašenje pjenom, halonom, prahom, CO2,
vodenom parom) s mogućnošću samostalnog djelovanja ili zajedno sa sustavom za dojavu
požara.
Sustav za dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para je skup elemenata funkcionalno povezanih i
neprenosivih (mjerna glava, središnja jedinica, signalizacija, alarmi, pisači i sl. ) za otkrivanje i
dojavu zapaljivih plinova i para.
Ovisno o vrsti dobara koje se štite i različitih klasa požara koji mogu nastati i za gašenje i za
dojavu se primjenjuju različiti sustavi (stabilni), a mogu biti sustavi sa automatskim radom i
sustavi bez automatskog rada (unutarnja i vanjska hidrantska mreža).
Sustav vatrodojave služi za pravodobno otkrivanje požara i prosljeđivanje informacije o
nastanku požara do mjesta odakle se započinje akcija gašenja.

4.6 Projektiranje sustava za dojavu i gašenje požara

Sustav za dojavu i gašenje požara projektira se na utvrđene požarne opasnosti objekta koji
treba štititi, zatim se na temelju požarne opasnosti utvrdi površina na koju treba djelovati i
vrijeme rada sustava.
- kod sustava za gašenje određuje se volumni protok medija za gašenje i minimalni tlak na
najnepovoljnijoj mlaznici,
- kod sustava za dojavu određuje se napajanje energijom, način automatskog pozivanja
zaposlenika odgovornih za provođenje akcije gašenja.
Projektna dokumentacija koja određuje karakteristike sustava za dojavu i gašenje požara vezana
je uz pojam tehničke dokumentacije, tj. izdavanje građevinske dozvole u dijelu zaštite od požara
u kojem sudjeluje MUP-a izdavanjem posebnih uvjeta građenja iz djelokruga ZOP-a , suglasnosti
na glavni projekt te sudjelovanjem u tehničkom pregledu građevine (sustava).
Odobrena projektna dokumentacija (glavni projekt) je dakle dokumentacija na koju je izdana
suglasnost da su u njoj predviđene propisane ili posebnim uvjetima tražene mjere ZOP-a.

4.7 Vrste stabilnih uređaja za gašenje požara vodom, raspršenom vodom,

pjenom, prahom, CO2 i halonom i njihove glavne osobine

4.7.1 Sprinkler uređaji – stabilni uređaji za gašenje požara vodom.

To su stabilni automatski uređaji za dojavu i gašenje požara, a sastoje se od sistema
podzemnih i nadzemnih cijevi projektiranih i izrađenih prema tehničkim propisima ZOP-a
zajedno sa instalacijama za dopremu vode (pumpe, rezervoari, bazeni, hidrantske mreže i sl. ).
Sprinkler sistem je dio iznad zemlje posebno oblikovanih i hidraulički projektiranih cijevi sa
sprinkler mlaznicama u nekom prostoru ili na nekom objektu.
Uređaj se aktivira porastom temperature do određenih vrijednosti na mjestima gdje se nalaze
sprinkler mlaznice koje se pri toj temperaturi otvaraju (topivi termoelement) i izbacuju vodu na
štićeni objekt ili zonu.
Vrste sprinkler sistema dijelimo prema konstrukcijskoj izvedbi i načinu rada na:
Mokri, suhi, suhi brzo djelujući, kombinirani sistemi i sprinkler sistemi s predalarmom.
Projektiraju se prema svjetski priznatim propisima i standardima.

4.7.2 Vanjska i unutarnja hidrantska mreža

To su stabilni uređaji za gašenje požara vodom (neautomatski) kojim se koriste osposobljeni
gasitelji i slučajno zatečeni gasitelji.
Izvedba ovakvih sustava propisana je PRAVILNIKOM O HIDRANTSKOJ MREŽI ZA GAŠENJE
POŽARA

Vanjska hidrantska mreža ima oblik prstena oko štićenog objekta.

Mora se voditi računa o broju hidranata i njihovoj udaljenosti od štićenog objekta.
Na cjevovod vanjske hidrantske mreže za gašenje požara postavljaju se u pravilu nadzemni
hidranti, a samo iznimno u opravdanim slučajevima podzemni hidranti.
Udaljenost bilo koje vanjske točke građevine ili neke točke štićenog prostora i najbližeg hidranta
ne smije biti veća od 80 m, niti manja od 5 m.
U vanjskoj hidrantskoj mreži za gašenje požara statički tlak ne smije biti veći od 1,2 MPa (12
bara).
Najmanji tlak na izlazu iz bilo kojeg nadzemnog ili podzemnog hidranta vanjske hidrantske
mreže za gašenje požara ne smije biti manji od 0,25 MPa (2,5 bara) , kod propisanog protoka
vode.
Oprema se nalazi u hidrantskim ormarićima, a čine je mlaznice, cijevi i spojnice.

Unutarnja hidrantska mreža

Služi za intervencije gašenja požara unutar objekta. Na cjevovod se ugrađuju hidrantski ormarići
s potrebnom opremom za gašenje (cijev, mlaznica).
Broj hidranata se određuje na osnovu požarnog opterećenja, visoko požarno opterećenje
moraju se štititi sa dva mlaza vode da se prekrije sav unutarnji štićeni prostor, pri čemu je
duljina kompaktnog mlaza 5 m , a standardna duljina cijevi 15 m, promjer cijevi φ 52 mm,
priključak na ormaru tip C. Minimalan tlak ne smije biti manji od 2,5 bara.
Suha hidrantska mreža služi za štićenje visokih objekata i gdje postoji opasnost od smrzavanja.
Zaštita požarnog sektora koji obuhvaća dva ili više katova mora se izvesti na takav način da se
svaki kat štiti s najmanje jednim zasebnim hidrantom.

4.7.3 Drencher uređaji

To su stabilni uređaji za gašenje požara raspršenom vodom, a služe za gašenje požara koji se
brzo šire u prostorima i na objektima. Mogu se koristiti i za preventivnu ZOP-a hlađenjem
prostora. Voda je raspršena u sitne kapljice koje određenom brzinom, intenzitetom i oblikom
pod tlakom izlaze iz specijalno konstruiranih mlaznica.
Kategorije stupnja raspršenosti vode su: gruba disperzija, srednja disperzija i velika disperzija
kapljica vode te vodena magla.
Koriste se za gašenje požara zapaljivih tekućina i plinova, elektroenergetskih objekata 8kanali za
kablove, trafo, generatori, motori, sklopke i sl. ) i različite krute tvari.
Za razliku od sprinkler mlaznica drencher mlaznice su uvijek otvorene i u slučaju požara gase
sve mlaznice koje su spojene na zajednički ventil, pri čemu se javlja mogućnost sekundarnih
šteta zbog velike količine vode.

4.7.4 Uređaji za gašenje vodenom parom

stabilni uređaji za gašenje vodenom parom se danas vrlo rijetko koriste. Koriste se samo u
objektima koji imaju stalne (velike) količine vodene pare (energane, kotlovnice i sl. ). Gašenje
vodenom parom je na principu ugušivanja, tj. onemogućavanja pristupa zraka (kisika) na mjestu
požara. Vodena para može biti zasićena i pregrijana pod visokim tlakom. Za efikasno gašenje
požara potrebno je u kratkom vremenu 40% volumena objekta ispuniti vodenom parom.
Vodena para na otvorenom prostoru kondenzira i gubi moć gašenja. Opasna je za osoblje koje
boravi u štićenom prostoru, pa prije početka rada uređaja treba nužno izvršiti evakuaciju.

4.7.5 Stabilni uređaji za gašenje požara pjenom (zračna pjena)

Uređaji poput sprinklera, drenchera i ostalih mogu biti izvedeni sa injektorom pjene i služiti za
gašenje požara (najčešće zapaljivih tekućina). U klasičan sprinkler sustav dodan je spremnik
koncentriranog pjenila i uređaj za proporcionalno miješanje pjenila i vode, kako bi se postigla
željena koncentracija pjene. Princip rada je isti kao i kod navedenih sustava.
4.7.6 Stabilni uređaji za gašenje požara prahom
Služe za gašenje požara zapaljivih tekućina, plinova i el. Uređaja i opreme (požari na
aerodromima, ind. objektima, rafinerijama, benzinskim postajama i sl. ).
Gase požare u ograđenim prostorima postizanjem određene koncentracije s tim da moraju biti
isključeni ventilacijski uređaji i zatvoreni prozori i vrata.
Sustavi su obično projektirani automatski, a priključeni su na boce sa pogonskim plinom (dušik
ili CO2). Plin ulazi u spremnik s prahom, stavlja ga pod tlak i istiskuje kroz cjevovod na razdjelne
ventile. Vatrodojavna centrala otvara razdjelni ventil prostorije u kojoj je nastao požar i
usmjeruje tok praha na mlaznice pomoću kojih se gasi požar.

4.7.7 Stabilni uređaji za gašenje požara ugljičnim dioksidom – CO2

Danas se puno koriste za gašenje požara u suvremenim tehnološkim procesima i energetskim
objektima, a gase B, C i E klase požara. Rade na principu gašenja ugušivanjem i
rashlađivanjem.
Sustav se sastoji od baterije, boca ili rezervoara sa CO2 , cjevovoda sa mlaznicama, uređaja za
ručno i automatsko aktiviranje s detektorima, centrale i elektromagnetskog ventila.
Prema načinu skladištenja razlikujemo niskotlačne i visokotlačne sustave (od 15 – 25 bara i -30
do -10oC). Potrebno je predvidjeti mjere zaštite osoba koje borave u prostoru štićenom CO2
(potpuna i djelomična zaštita).

4.7.8 Stabilni uređaji za gašenje požara halonom (1301, 1211)

To su najučinkovitiji sustavi za gašenje požara, što mogu zahvaliti inhibitorskom djelovanju
halona na proces gorenja, a gase požare A, B, C i E klase. Služe za zaštitu objekata iznimne
važnosti (kulturne, povijesne i velike materijalne vrijednosti) – računski centri, arhive, telefonske
centrale, muzeji, sefovi. Nažalost halon razara Zemljin ozonski omotač te mu je primjena
ograničena.
Dijelovi sustava su mu: spremnik halona, halonski ventil, sabirne cijevi (kod više spremnika),
cjevovod s halonskim mlaznicama, sustav vatrodojave sa sustavom alarmiranja. Spremnik
halona je u ležećem položaju, mora imati usponsku cijev kojom halon istječe u cjevovod.
Spremnik sadrži halon u tekućem stanju s pogonskim plinom dušikom pod tlakom od 25 ili 42
bara i 5%.
Potrebno je predvidjeti mjere zaštite osoba koje borave u štićenom prostoru (potpuna i
djelomična zaštita). 1211 – otrovan

4.8 Vrste javljača požara

Javljači požar dio su vatrodojavnog sustava koji sa automatskim radom ili ljudskom radnjom
registriraju nastanak požara, pretvaraju registriranu informaciju u el. Veličinu i prosljeđuju je do
vatrodojavne centrale. Prema načinu rada razlikujemo ručne i automatske javljače. Prema
požarnoj značajki koju registriraju (svaka vrsta registrira obilježja požara u jednoj razvojnoj fazi
požara; tinjanje – DIM; toplina - PLAMEN) razlikujemo:
- termodiferencijalni i termomaksimalni – TERMIČKI,
- ionizacijski i optički – DIMNI,
- infracrveni i ultraljubičasti – PLAMENI.
Postoje još i analogno adresibilni javljači za vatrodojavne centrale.

4.9 Centrale za dojavu požara i vrste alarma

Vatrodojavne centrale su uređaji koji objedinjuju rad svih uređaja koji su ugrađeni u
vatrodojavni sustav, te pri tome obavlja slijedeće funkcije:
 prijem informacija o nastanku požara,
  kontrola ispravnosti javljača požara, dojavnih linija, linija alarmnog sustava i linije
rezervnog izvora napajanja,
 prikaz i registriranje stanja vatrodojave (pogon, smetnje, alarm),
 aktiviranje sustava (alarma, stabilnih sustava za gašenje, funkcionalnih sustava).

Centrale starijih izvedbi nekad su se izvodile modularno, a danas se izrađuju sa ugrađenim

procesorima. Smještaju se prema vrsti prostora koji se nadzire ili štiti na mjesta gdje je stalna
posada za nadzor. Mjesto smještaja mora biti zaštićeno od mogućeg požara i utjecaja okoline.
Napajanje mora biti neprekidno, rad se mora osigurati sa dva neovisna izvora napajanja (el.
Mreža + akumulator). Rezervno napajanje se uključuje automatski u trenutku ispada iz el.
Mreže i mora imat kapacitet za funkcioniranje određeno vrijeme. Uređaj za uzbunjivanje
uključuje se preko vlastite centrale nakon nastanka požara. Sirene koje se upotrebljavaju su
električne i pneumatske. Najmanja jačina zvuka iznosi 30 dB iznad razine okolne buke, ali ne
smije biti viša od 100 dB. Karakteristika zvuka mora se razlikovati od okolnih zvukova.
Alarm može biti i svjetlosni.

4.10 Održavanje sustava za dojavu i gašenje požara

Održavanje sustava, uređaja i sredstava za dojavu i gašenje požara dužnost je vlasnika,
odnosno korisnika sustava. Sustavi, uređaji i sredstva se moraju održavati sukladno tehničkim
normama i uputama proizvođača, na takav način da budu neprekidno u ispravnom stanju.
Ispravnost sustava se mora ispitati u određenim vremenskim razmacima koji su propisani, a
ovise o vrsti sustava i određeni su Zakonom o ZOP-a i Pravilnikom …
Rokovi za provjeru sustava mogu biti i kraći ovisno o uputi proizvođača ili odluci vlasnika ili
korisnika prostora. Održavanje obuhvaća funkcionalnu kontrolu cjelokupnog sustava i pregled
svih sastavnih dijelova, opće stanje i kompletnost. Održavanje može provoditi samo pravna
osoba sa ovlaštenjem MUP-a . Vremenski razmaci koji su propisani su: redovni pregled,
periodički pregled i kontrolno ispitivanje.

4.11 Periodična ispitivanja sustava za dojavu i gašenje požara

Funkcionalnost sustava mora se ispitati prvi put, odnosno periodički. Prvi put se ispitivanje
provodi kada je sustav izgrađen ili rekonstruiran, a potom periodički. Ispitivanje funkcionalnosti
sustava sastoji se od pregleda tehničke dokumentacije, pregleda isprava o kakvoći elemenata
sustava i tlačnim probama cjevovoda, ispravnost svakog elementa, pregleda izvedenog stanja u
odnosu na projekt. Ispitivanje se provodi najmanje jednom godišnje za sustave gašenja požara i
za svaka 2 mjeseca vatrodojavni sustav. Za svako ispitivanje korisniku se mora dati uvjerenje o
ispravnosti, odnosno izvještaj o neispravnosti ako je sustav u kvaru.
O periodičnim ispitivanjima mora se voditi evidencija koja sadrži podatke: sustav koji se ispituje,
prezime (ime) ispitivača, datum ispitivanja, broj odobrenja MUP-a za periodično ispitivanje, opis
i rezultate ispitivanja, ocjena funkcionalnosti, zapažanja – ostalo i potpis ispitivača.

4.12 Pravne osobe za održavanje i ispitivanje sustava za dojavu i gašenje

požara
Pravne osobe za održavanje i ispitivanje sustava za dojavu i gašenje požara moraju ispunjavati
određene uvjete:
- moraju ishoditi ovlaštenje,
- moraju biti pravne osobe,
- moraju zadovoljavati materijalno-tehničke uvijete (oprema i adekvatan prostor),
kadrovske uvijete (određena stručna sprema), položen stručni ispit (zaposlenici koji
obavljaju ispitivanja),
- ispitivanje svojih sustava i sustava trećim pravnim osobama.
 4.13 Uvjeti za primjenu sustava za dojavu i gašenje požara za koje nisu donijete
hrvatske norme
Zakonom ZOP-a i sukladno Zakonu o normizaciji je predviđena mogućnost uvoza sustava za
dojavu i gašenje požara, ali se isti prije stavljanja u upotrebu moraju ispitati da bi se dokazala
njihova podobnost i ispravnost za uporabu.
Za sustave za koje nisu donijete hrvatske norma koriste se inozemni propisi, norme i preporuke
koji se tretiraju kao priznata pravila tehničke prakse. Po tim uvjetima se i projektiraju sustavi za
zaštitu od požara sve do donošenja hrvatskih normi iz tog područja.

4.14 Vrste aparata za gašenje požara

Aparati za gašenje požara dijele se na: ručne, prijenosne i prijevozne.
Ručni aparati konstruirani su tako da ih se do mjesta početnog požara nosi u rukama (težina <
20kg). Ovisno o vrsti materije ili prostora koji se štiti (klase požara A, B, C, D, E) odabire se
medij za gašenje koji se stavlja u spremnik aparata pa postoji i podjela prema vrsti medija
(prah, halon, CO2, voda, pjena). Tu je i podjela VA prema težini (2, 3, 5, 6, 9 kg) te prema
načinu rada: VA sa bočicom (aparat prije upotrebe je pod vanjskim tlakom, a nakon aktiviranja
CO2 iz bočice ulazi u spremnik s medijem i stvara podtlak za izbacivanje medija za gašenje), i VA
pod stalnim tlakom(pogonskog plina dušika). Prijevozni VA su aparati svih prije navedenih
karakteristika, jedino im je ukupna masa veća od 20 kg.

4.15 Odabir aparata za gašenje požara

Ovisno o vrsti materijala ili prostora koji se štiti (klase požara A, B, C, D, E) odabire se medij za
gašenje koji se stavlja u spremnik aparata. Vrste medija za gašenje koji su u primjeni u VA su
prah (različitih vrsta za različite klase požara), halon, CO2, voda, pjena, clean agent (umjesto
halona). VA se upotrebljavaju za učinkovito gašenje početnih požara na vozilima, građevinama,
građevinskim dijelovima i prostorima.
Potrebna količina VA određuje se temeljem izrađene procjene ugroženosti za objekte i prostore
svrstane u I i II kategoriju ugroženosti od požara, a na temelju veličine prostora koje se želi
štititi i požarnog opterećenja za objekte u III i IV kategoriji ugroženosti od požara. Za zaštitu
vozila određuje se broj aparata prema vrsti vozila i vrsti tereta koji se prevozi.

4.16 Održavanje i ispitivanje aparata za gašenje požara

Predviđene radnje u održavanju vatrogasnih aparata su:
- redovni pregled – obavlja sam korisnik ili održavatelj (pravna osoba),(uočljivost,
dostupnost, opće stanje, kompletnost, stanje plombe – jednom u tri mjeseca),
- periodični pregled – obavlja se jedanput godišnje ili po potrebi, od strane stručne osobe
s položenim stručnim ispitom, u prostoru odobrenom od MUP-a (moraju biti ispunjeni
tehnički uvjeti), na VA se lijepi naljepnica sa oznakom pravne osobe (ispitivača),
datumom pregleda, rokom za redovni pregled i šifrom stručne osobe,
- kontrolno ispitivanje – obavlja se svake pete godine , a za aparate starije od 15 god
svake druge godine. Mogu ga obavljati samo ovlaštene pravne osobe, a radnje
ispitivanja su propisane Pravilnikom o održavanju i ispitivanju vatrogasnih aparata a
obuhvaćene su sve radnje periodičnog pregleda te dodatne radnje radi detaljnog
utvrđivanja ispravnosti. Pri kontrolnom ispitivanju obavlja se tlačenje spremnika VA
tlakom koji je 1,5 puta veći od radnog tlaka ili za 0,5 MPa veći od tog tlaka u trajanju 30
sek. Za ovo ispitivanje kod VA sa CO2 punjenjem moraju biti pravne osobe ovlaštene od
strane Inspekcije postrojenja pod tlakom. Na spremnik sa također lijepi naljepnica sa
svim podacima.
Obavezno je vođenje evidencije od strane korisnika i održavatelja, a sadrži podatke o tipu,
tvorničkom broju, datumu pregleda, nazivu pravne osobe održavatelja, uočeni nedostaci i
njihovo otklanjanje.
 5. KRIVIČNO PRAVNE I PREKRŠAJNE SANKCIJE

5.1 Zakonski i podzakonski propisi kojima su utvrđeni prekršaji i kaznena

djela u području zašite od požara
 Zakon o ZOP-a u dijelu kaznene odredbe,
 Pravilnik o izradi procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije u dijelu kaznene
odredbe,
 Pravilnik o održavanju i izboru vatrogasnih aparata u dijelu kaznene odredbe,
 Pravilnik o uvjetima za ispitivanje funkcionalnosti opreme i sustava za dojavu i gašenje,
 Pravilnik o uvjetima za ispitivanje uvezenih uređaja za gašenje požara,
 Zakon o vatrogastvu u dijelu kaznene odredbe,
 Pravilnik o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu mjera ZOP-a ,
gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugrožene požarom u dijelu kaznene odredbe,
 Pravilnik o programu osposobljavanja i usavršavanja vatrogasnih kadrova u dijelu k. o.
 Zakon o građenju u dijelu kaznene odredbe,
 Zakon o mjeriteljskoj djelatnosti u dijelu kaznene odredbe,
 Osnovni krivični zakon RH u dijelu krivičnog djela protiv drugih društvenih vrijednosti,
 Kazneni zakon RH u dijelu kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine,
 Zakon o prekršajima.

Za pojedine počinjene radnje koje su u suprotnostima s propisima predviđene su sankcije, tj.

sva zabranjena ponašanja čovjeka za koje nadležno tijelo sukladno propisima može izreći
sankciju mogu se nazvati kažnjivim radnjama. Kažnjive radnje mogu se izvršiti činjenjem ili
nečinjenjem propisima određenih radnji. U gore navedenim zakonskim i podzakonskim
propisima u dijelu kaznene odredbe utvrđeni su prekršaji i krivična djela i gospodarski prijestupi
u području ZOP-a .
Prema odredbi članka 6. osnovnog krivičnog zakona RH :
 Kazneno djelo je društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao kazneno djelo i
kojemu su obilježja određena zakonom,
 Privredni prijestup je povreda zakonom propisanih pravila o gospodarskom ili
financijskom poslovanju pravnih osoba i odgovornih osoba u pravnim osobama,
 Prekršaj se može odrediti kao povreda javnog poretka utvrđenog zakonom i drugim
propisima za koje je utvrđena prekršajna kazna i zaštitna mjera.

5.2 Prekršaji iz općinskih odluka i planova

Prekršaji, prekršajne kazne i zaštitne mjere mogu se propisati odlukom županijske skupštine,
gradskog ili općinskog vijeća. Zaštitne mjere mogu se propisati u obliku novčane kazne i to
najviše 2000,00 kn za pravne osobe, odnosno 500,00 kn za fizičke osobe, odlukom županijske
skupštine, gradskog ili općinskog vijeća. Prekršaji iz općinskih odluka i planova su:
 Neprovođenje mjera ZOP-a propisanih zakonom, prema propisima na temelju zakona,
prema priznatim pravilima tehničke struke, prema planovima ZOP-a i drugim odlukama,
 Ne sudjelovanje u gašenju požara, ne pružanje pomoći svojim MT sredstvima,
 Neusklađivanje plana ZOP-a , njegovog sadržaja s novonastalim urbanističkim uvjetima,
graditeljskim uvjetima,
 Ne praćenje dinamike realizacije i planiranja financijskih sredstava u ZOP-a ,
 Ne osnivanje vatrogasnih postrojbi i vatrogasnih dežurstava s obzirom na procjenu
ugroženosti,
  Neispravne instalacije, uređaji i postrojenja,
 Nepropisno obavljanje rekonstrukcije građevine,
 Nepropisno odložen otpad, na zabranjena mjesta,
 Nepropisno održavanje prometnica, vatrogasnih pristupa.

Prekršaji se mogu odrediti kao povreda pravnog poretka utvrđena zakonom i drugim propisima
za koje je predviđena prekršajna kazna i zaštitna mjera.
Razlika prekršaja u odnosu na krivično djelo je u količini kriminalnih značajki.
Za prekršaj se može kazniti samo ako je prije nego što je bio učinjen bio zakonom ili drugim
propisom predviđen i ako je za njega bila propisana kazna.

5.3 Prekršaji iz općih akata

prekršaje iz općih akata propisuje i donosi pravna osoba u cilju provođenja mjera ZOP-a u svom
tehnološkom procesu, u građevini, građevinskom dijelu i prostoru, a definirane su u rasponu
nepoštivanja i kršenja odgovornosti zaposlenika, osoba koje se slučajno zateknu u prostorima
pravne osobe. Prekršaji mogu biti:
 Ne sudjelovanje u gašenju i spašavanju ljudi i imovine ugrožene požarom,
 Neodržavanje protupožarnih sredstava u ispravnom stanju,
 Neodržavanje instalacija (pregled i ispitivanje),
 Nepropisno izvođenje radova…

5.4 Prekršaji iz zakona

Prekršaj protiv sigurnosti građana:
Za učinjene prekršaje može se propisati i kazna zatvora, zatim kazna oduzimanja predmeta koji
su upotrijebljeni za izvršenje prekršaja (zaštitna mjera), te oduzimanje dozvole za bavljenje
djelatnošću ili zanimanjem.
Prekršaj stjecanja imovinske koristi:
 Prekršaj može biti učinjen činjenjem i nečinjenjem. Prekršaj učinjen nečinjenjem je
prekršaj kada je počinitelj propustio radnju koju je bio dužan obaviti.
 Za prekršaj pravne osobe odgovara i odgovorna osoba u pravnoj osobi (osoba kojoj je
povjereno obavljanje određenih poslova) ako je učinila propust ili je do prekršaja došlo
njenom radnjom. Odgovornost ne prestaje s tim što je prestao radni odnos u pravnoj
osobi niti nastale nemogućnosti kažnjavanja pravne osobe zbog njezinog prestanka rada,
 Može se propisati samo novčana kazna.

Prekršaji iz zakona:
 Ne sudjelovanje u gašenju požara,
 Ne donošenje općeg akta iz područja ZOP-a ,
 Ne praćenje i ne analiziranje uzroka nastanka požara,
 Ugrađivanje građevinskog materijala koji ne odgovara određenim požarnim
karakteristikama,
 Neispravnost postrojenja, instalacija (plinskih, električnih), dimnjaka, ložišta,
 Neispravna sredstva i uređaji za dojavu i gašenje požara (bez dokumentacije),
 Stavljanje u promet uređaja, opreme i sredstava namijenjenih za dojavu i gašenje
požara iz uvoza, a bez isprave ovlaštene osobe,
 Stavljanje u promet uređaja, opreme i sredstava namijenjenih za dojavu i gašenje
požara za koji je posebnim propisom određeno da je potrebno odobrenje ovlaštenog
tijela,
  Ne posjedovanje uređaja, opreme i sredstava za gašenje sukladno propisima,
 Neosigurano vatrogasno dežurstvo, sredstva za gašenje,
 Ne javljanje požara PU MUP-a ,
 Onemogućavanje inspektora za ZOP-a u obavljanju nadzora, uskraćivanjem podataka i
obavijesti potrebnih za nadzor,
 Ne provođenje rješenja po inspekcijskom rješenju (nalogu).

5.5 Kaznena djela iz zakona

Kaznena djela koja se u Kaznenom zakonu označuju kao djela protiv dovođenja u opasnost života
ljudi i imovine većeg opsega sa kaznena djela:

1. Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom

2. Oštećenje zaštitnih naprava na radu
3. Opasno izvođenje građevinskih radova
4. Rukovanje općeopasnim tvarima
5. Uništenje ili oštećenje znakova za opasnost
6. Neotklanjanje opasnosti
7. Izazivanje prometne nesreće
8. Nepružanje pomoći osobi koja je teško ozlijeđena u prometnoj nesreći

Za kazneno djelo ne odgovara poslodavac (pravna osoba) već isključivo odgovorna osoba ili više
njih u pravnoj osobi.

 kazne zbog nepostupanja po propisanim i naredenim mjerama zaštite od požara,

 kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i movine.
 kaznena djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja,
 prekršajna i kaznena djela zbog prikrivanja i neprijavljivanja požara i počinitelja požara,
 kaznena djela protiv uništavanja i prikrivanja tragova kaznenog djela požara,
 kaznena djela zbog neispravnosti sustava za dojavu i gašenje požara.