4.

Sustavi za dojavu i gašenje požara:

- STABILNI SUSTAV ZA DOJAVU POŽARA.
Stabilni sustav za dojavu požara služi za pravodobno otkrivanje požara i prosljeđivanje obavijesti o nastanku
požara do mjesta odakle se započinje akcija gašenja.
SUSTAV SE SASTOJI OD:
1. javljača požara (automatskih i/ili ručnih);
2. dojavnih linija;
3. vatrodojavne centrale;
4. izvora napajanja;
5. uređaja za uzbunjivanje te
6. uređaja za prijenos obavijesti ako se obavijesti o nastanku požara moraju prenijeti izvan mjesta na
kojemu je smještena vatrodojavna centrala radi otpočinjanja gašenja.
- STABILNI SUSTAV ZA GAŠENJE POŽARA.
1. STABILNI SUSTAVI ZA GAŠENJE POŽARA S AUTOMATSKIM RADOM
Razvitak stabilnih sustava za gašenje požara s automatskim djelovanjem u uskoj je svezi s općim tehnološkim
razvitkom u kojem su se znatno povećale opasnosti od požara, čije gašenje je često neizvedivo bez uporabe takvih
stabilnih sustava.
Mnoge prednosti koje ovi sustavi imaju u postupku gašenja (neovisnost o ljudskom čimbeniku, brzo započinjanje
gašenja, učinkovito gašenje bez opasnosti za ljudske živote, odsutnost panike kod nastanka požara i sl.), čimbenik
su njihove sve očitije zastupljenosti u zaštiti od požara. Dokazana djelotvornost tih sustava koja se temelji na
jednom od temeljnih načela za uspješno gašenje požara, a to je pravodobno započinjanje akcije gašenja, ima za
posljedicu višu razinu zaštite ljudskih života i materijalnih dobara. Ta činjenica pridonosi nižim troškovima
osiguranja te širenjem uporabe ovih sustava.
Ovisno o vrsti dobara koja se štite i različitih klasa požara koji mogu nastati, za gašenje požara se primjenjuju
različiti stabilni sustavi:
1. SUSTAV TIPA SPRINKLER – mokri, suhi, suhi brzodjelujući (s ubrzivačem), s predalarmom, pjena,
kombinirani;
2. SUSTAV TIPA DRENCHER,
3. SUSTAV S UGLJIČNIM DIOKSIDOM;
4. SUSTAV S HALONOM;
5. SUSTAV S „CLEAR AGENTOM“ (zamjenskim sredstvima za halone);
6. BACAČI PJENE I VODE.

2. STABILNI SUSTAVI ZA GAŠENJE POŽARA BEZ AUTOMATSKOG RADA

Stabilni sustavi bez automatskog rada, koje danas upotrebljavaju i osposobljeni gasitelji (profesionalni i
dobrovoljni vatrogasci) i slučajno zatečeni gasitelji su:
1. HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA (unutarnja i vanjska);
2. UREĐAJI ZA GAŠENJE VODOM I PJENOM KOJI SE KORISTE ZAJEDNO S VATROGASNIM MOTORNIM
VOZILOM.
- PODJELA STABILNIH SUSTAVA ZA GAŠENJE POŽARA S OBZIROM NA
SREDSTVO ZA GAŠENJE POŽARA.
1. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA VODOM (punim mlazom, raspršenim mlazom i vodenom maglom);
2. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA VODOM U KOJOJ SU KEMIJSKE PRIMJESE (retardanti, supresanti);
3. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA PJENOM (zračna/mehanička i kemijska pjena);
4. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA PLINOM (haloni, ugljikov dioksid, dušik i inertni plinovi);
5. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA VODENOM PAROM (zasićena i pregrijana vodena para);
6. UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA PRAHOM (prah na bazi natrij-hidrogenkarbonata, kalij-
hidrogenkarbonata ili amonij-fosfata);
7. KOMBINIRANI SUSTAVI ZA GAŠENJE POŽARA ISTOVREMENO S VIŠE RAZLIČITIH SREDSTAVA ZA
GAŠENJE (pjena + prah, voda + plin, prah + plin).
- OSNOVNI DIJELOVI STABILNOG SUSTAVA ZA GAŠENJE POŽARA.
Stabilni sustavi za gašenje požara sastoje se od sljedećih osnovnih dijelova:
1. PROSTORA ZA SMJEŠTAJ SREDSTAVA ZA GAŠENJE (različiti spremnici – rezervoari za vodu, pjenilo,
otopine, prah za gašenje, boce s inertnim plinom ili halonom; izvorišta vode – vodozahvatišta i hidrantski
cjevovodi);
2. UREĐAJA ZA DOPREMU I IZBACIVANJE SREDSTAVA ZA GAŠENJE POMOĆU ODGOVARAJUĆEG TLAKA
(pumpe, tlačni rezervoari, uz energiju stlačenog sredstva za gašenje i pogonskog plina);
3. JAVLJAČA POŽARA KOJI REAGIRAJU NA ODREĐENE FIZIKALNO-KEMIJSKE PARAMETRE;
4. STANICE ZA UKLJUČIVANJE I UPRAVLJANJE KOJE TRANSFORMIRAJU SIGNAL S JAVLJAČA POŽARA U
IMPULS ZA UKLJUČIVANJE UREĐAJA I ALARMIRANJE-UZBUNJIVANJE DEŽURNE POSADE.
- ISPITIVANJE ISPRAVNOSTI I FUNKCIONALNOSTI SUSTAVA ZA DOJAVU I
GAŠENJE POŽARA.
Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara (NN 044/2012)
Ispravnost sustava provjerava se prvim i periodičnim ispitivanjima.
Prvo ispitivanje sustava obavljaju pravne osobe ovlaštene od Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem
tekstu: Ministarstvo) za obavljanje poslova ispitivanja ispravnosti sustava, koje nisu proizvele ili
rekonstruirale, uvezle, projektirale, ugradile ili nadzirale ugradnju ili rekonstrukciju sustava ili njegovih
elemenata, odnosno nisu vlasnici niti korisnici sustava.
Periodično ispitivanje sustava obavljaju pravne osobe ovlaštene od Ministarstva za
obavljanje poslova ispitivanja ispravnosti sustava. Iznimno, periodično ispitivanje sustava smije obavljati i
pravna osoba koja je vlasnik odnosno korisnik sustava ili ga je proizvela ili uvezla, uz ovlaštenje
Ministarstva.
Pravne osobe koje obavljaju provjeru ispravnosti sustava trećim osobama moraju biti registrirane za obavljanje
poslova ispitivanja ispravnosti sustava.
Provjera ispravnosti obavlja se za sljedeće sustave:
– sustav za otkrivanje i dojavu požara;
– sustav za gašenje požara plinskim sredstvima;
– sustav za gašenje požara pjenom;
– sustav za gašenje požara vodom;
– sustav za gašenje požara vodenom maglom;
– sustav za gašenje požara prahom;
– sustav za otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para;
– hidrantska mreža;
– uređaji i instalacije za sprječavanje nastajanja i širenja požara i eksplozija.
POSTUPAK PROVJERE ISPRAVNOSTI SUSTAVA
Postupak provjere ispravnosti sustava, ako posebnim propisom nije drugačije određeno, sastoji se od:
– pregleda odobrene projektne dokumentacije,
– pregleda izvedenog stanja u odnosu na projektirano stanje,
– pregleda isprava o uporabljivosti pojedinih elemenata sustava propisanih posebnim propisima kao i isprava o
provedenim ispitivanjima propisanih posebnim propisima (npr. tlačne probe),
– provjera stanja sredstva sustava te stanja i ispravnosti rada pojedinih elemenata sustava,
– provjera ispravnosti međusobnih veza pojedinih elemenata sustava (povezanost, nepropusnost, prohodnost i
dr.),
– provjera ispravnosti glavnog i pomoćnih izvora napajanja sustava pogonskom energijom,
– provjera ispravnosti rada dijelova sustava koji djeluju u sprezi s drugim sustavima,
– provjera slijeda operacija kod aktiviranja sustava uključujući mogućnost blokade,
– provjera oznaka te indikacija i signalizacije stanja sustava uključujući i stanje kvara,
– mjerenje radnih karakteristika sustava (vremena, količine, protoci, koncentracije, kvaliteta, fizikalne osobine,
jakost signala i dr.)
– provjera ručnog i automatskog aktiviranja sustava simuliranjem stvarnog događaja,
– provjere ispravnosti rada sustava u cjelini,
– drugih ispitivanja i provjera koji su neophodni za utvrđivanje ispravnosti sustava.
Provjera ispravnosti sustava obavlja se sukladno propisima i normama koji se odnose na sustav koji se
provjerava.
O obavljenoj provjeri ispravnosti sustava sastavlja se zapisnik o ispitivanju koji sadrži:
– evidencijski broj i nadnevak zapisnika i naziv pravne osobe koja je obavila ispitivanje,
– broj ovlaštenja Ministarstva na temelju kojeg se obavlja ispitivanje,
– ime, prezime, stupanj obrazovanja i struka osoba koje su obavile ispitivanje,
– datum obavljenog ispitivanja,
– broj, nadnevak i naziv izrađivača projektne dokumentacije sustava,
– broj, nadnevak i naziv akta kojim je odobrena projektna dokumentacija sustava,
– naziv i opis izvedenog sustava koji je ispitan,
– propise koji su primijenjeni kod ispitivanja sustava,
– podatke o uporabljenoj opremi i mjernim instrumentima,
– opis i rezultate ispitivanja,
– odstupanja od odobrene projektne dokumentacije s ocjenom utjecaja odstupanja na funkcionalnost sustava i
izjavama projektanta sustava i glavnog projektanta (ukoliko postoji),
– ocjenu ispravnosti sustava,
– ostalo (zapažanja, napomene i sl.),
– potpis osoba koje su obavile ispitivanje,
– potpis odgovorne osobe vlasnika ili korisnika sustava,
– ovjeru pečatom i potpisom odgovorne osobe u pravnoj osobi koja je obavila ispitivanje.
 Zapisnik koji sadrži nezadovoljavajuću ocjenu ispravnosti sustava pravna osoba koja je obavila provjeru
dužna je dostaviti nadležnom inspektoratu unutarnjih poslova policijske uprave u roku od 7 dana od dana
obavljenog ispitivanja.
OCJENA ISPRAVNOSTI SUSTAVA I IZDAVANJE UVJERENJA
Sustav se ocjenjuje ispravnim ako zadovoljava uvjete iz postupka provjere ovoga Pravilnika, o čemu se izdaje
uvjerenje o ispravnosti sustava.
Ukoliko postoje razlike između odobrene projektne dokumentacije i izvedenog stanja sustava, osobe koje
obavljaju ispitivanje dužne su ocijeniti utječu li razlike na funkcionalnost sustava.
Ako je ocijenjeno da razlike između odobrene projektne dokumentacije i izvedenog stanja sustava ne utječu na
funkcionalnost sustava, o čemu mora postojati i pisana izjava projektanta sustava i glavnog projektanta građevine
(ako postoji), može se izdati uvjerenje o ispravnosti sustava.
Uvjerenje o ispravnosti sustava sadrži:
– naziv pravne osobe koja je obavila provjeru ispravnosti,
– broj uvjerenja i datum njegovog izdavanja,
– broj ovlaštenja Ministarstva na temelju kojeg je obavljena provjera ispravnosti,
– evidencijski broj i nadnevak zapisnika o ispitivanju,
– naziv sustava za koje se izdaje uvjerenje,
– ovjeru pečatom i potpisom odgovorne osobe u pravnoj osobi koja je obavila provjeru ispravnosti.
Pravna osoba koja je obavila provjeru ispravnosti sustava te vlasnik odnosno korisnik sustava dužni su pohraniti
i čuvati zapisnike o periodičkom ispitivanju i uvjerenja o ispravnosti sustava po njihovom izdavanju do
sljedećeg pregleda, a zapisnik o prvom ispitivanju i uvjerenje o ispravnosti sustava s prvog ispitivanja
sustava dužni su pohraniti i čuvati trajno.
- OVLAŠTENJA ZA ISPITIVANJE ISPRAVNOSTI I FUNKCIONALNOSTI SUSTAVA
ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA.
Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara (NN 044/2012)
Ovlaštenje za prvo i periodično ispitivanje sustava daje se za obavljanje poslova provjere ispravnosti stabilnih
sustava za dojavu i gašenje požara (uključujući uređaje i instalacije za sprječavanje nastajanja i širenja požara i
eksplozija) i/ili stabilnih sustava za dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para, pravnim osobama koje
ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom.
Ovlaštenje za periodično ispitivanje sustava daje se za obavljanje poslova provjere ispravnosti određenih
sustava pravnoj osobi koja ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom, a vlasnik je odnosno korisnik tog sustava
ili ga je proizvela ili uvezla.
Zahtjev za izdavanje ovlaštenja za obavljanje poslova provjere ispravnosti sustava podnosi se
Ministarstvu.
Uz zahtjev se prilaže:
– izvod iz registra trgovačkog suda,
– popis imena i prezimena te OIB osoba za obavljanje poslova za koje se ovlaštenje traži te isprave kojima se
dokazuju smjer i stupanj njihova obrazovanja,
– isprave kojima se dokazuje radni odnos s osobama za obavljanje poslova za koje se ovlaštenje traži,
– isprave o položenome stručnom ispitu za obavljanje poslova ispitivanja sustava za osobe za obavljanje poslova
za koje se ovlaštenje traži;
– popis opreme potrebne za obavljanje poslova za koje se ovlaštenje traži sukladno članku 10. ovoga Pravilnika, s
navedenim inventarskim brojevima,
– potvrda o uplaćenoj upravnoj pristojbi, prema posebnom propisu.
Pravna osoba kojoj je izdano ovlaštenje iz ovoga Pravilnika, dužna je o svakoj promjeni uvjeta na temelju kojih je
izdano ovlaštenje za obavljanje poslova provjere ispravnosti sustava izvijestiti Ministarstvo u roku od 15 dana
od dana promjene.
Zahtjev za izdavanje ovlaštenja za obavljanje poslova provjere ispravnosti sustava odbit će se odnosno izdano
ovlaštenje poništiti, pravnoj osobi koja ne ispunjava ili je prestala ispunjavati uvjete propisane ovim Pravilnikom.
Ministarstvo vodi evidenciju o izdanim ovlaštenjima iz ovoga Pravilnika.
- PRIMJENA SUSTAVA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA.
Pravilnik o sustavima za dojavu požara (NN 056/1999)
Sustav za dojavu požara primjenjuje se na:
1. građevine i prostore za koje je, primjenom odgovarajuće metode procjene ugroženosti od požara (npr.
TRVB 100, EURALARM ili dr.), utvrđena obveza ugradnje sustava za dojavu požara kao posebne mjere
zaštite od požara;
2. građevine i prostore za koje je obveza ugradnje sustava za dojavu požara kao posebne mjere zaštite od
požara utvrđena temeljem posebnih propisa;
3. građevine i prostore za koje je obveza ugradnje sustava za dojavu požara propisana posebnim uvjetima
građenja iz područja zaštite od požara.
Izuzetno, odredba točke 1. ne primjenjuje se na građevine i prostore na koje se primjenjuju mjere zaštite od
požara višeg stupnja od stupnja utvrđenog primjenom te iste procjenske metode.
- VRSTE JAVLJAČA POŽARA.
Javljači požara su dio vatrodojavnog sustava koji automatskim radom ili ljudskim postupkom (pritiskom na
dugme) registriraju nastanak požara, registriranu obavijest pretvaraju u električnu veličinu te obavijest
prosljeđuju do vatrodojavne centrale. Prema načinu rada, dijele se na:
1. RUČNE JAVLJAČE POŽARA:
Sastavni dio sustava za dojavu požara koji se primjenjuju kad postoji mogućnost da požar zamijete prisutne osobe.
Glede mogućnosti ugradnje postoje tipovi za ugradnju pod žbuku i nad žbuku, a kad se ugrađuju u prostor ugrožen
eksplozivnim smjesama plinova i para, moraju biti izvedeni u protueksplozijskoj zaštiti.
Način aktiviranja sastoji se u postupku razbijanja stakla i pritiskanja tipke kojom se alarm prenosi u vatrodojavnu
centralu. Ugrađuju se u posebnu dojavnu skupinu, a postavljaju se na mjestima veće požarne opasnosti, u blizini
vatrogasnih aparata, na izlazima, prolazima i stubištima. Postavljaju se na visinu od 1,5 m od poda.
2. AUTOMATSKE JAVLJAČE POŽARA:
Automatski javljači požara dijelovi su sustava za vatrodojavu koji automatskim radom registriraju požarne
značajke te obavijest prosljeđuju u vatrodojavnu centralu. Ovo svojstvo iziskuje poseban oprez kod izvedbe
zavarivanja, namjerno izazvanih pojava zračenja ili pojava otvorenog plamena (postupci održavanja), kako ne bi
došlo do neželjenog (slučajnog) uključivanja javljača.
- VRSTE AUTOMATSKIH JAVLJAČA POŽARA.
1. TERMIČKI JAVLJAČI POŽARA
Termički javljači požara bilježe promjenu temperature do koje dolazi oslobađanjem toplinske energije zbog
nastanka požara. Kako do promjene temperature dolazi u trećoj fazi razvitka požara, ovaj tip javljača najkasnije
reagira, ali je znatno smanjena mogućnost lažnog alarma. Koriste se na mjestima na kojima nije moguća uporaba
ostalih tipova automatskih javljača zbog utjecaja okoliša (prostori koji su zbog proizvodnog procesa u normalnom
stanju zaprašeni, zadimljeni ili u njima dolazi do različitih zračenja) ili zbog materije koja se štiti (ne smije doći do
lažnog alarma).
a) Termomaksimalni javljači požara
Rade na načelu da bilježe prekoračenje određene temperature. Temperature prorade različite su za
pojedine tipove ovih javljača, a izabiru se prema toplinskom opterećenju okoline u kojoj su ugrađeni
(temperatura prorade je najčešće između 15-35 C viša od temperature okoline). Rad im se temelji na
načelu rada bimetala koji na namještenoj temperaturi zatvori ili otvori strujni krug te na taj način šalje
obavijest vatrodojavnoj centrali.
b) Termodiferencijalni javljači požara
Rade na načelu zapisa brzine porasta temperature u jedinici vremena u štićenom prostoru, a često im je
konstrukcija izvedena na način da rade i kao termomaksimalni javljači (na krajnjoj namještenoj
temperaturi). Uključuju se kad je brzina porasta temperature veća od uobičajene za štićeni prostor. Brzine
porasta temperature kod kojih dolazi do uključivanja javljača su različite (s obzirom na uvjete u kojima se
ugrađuju), a kreću se od 5-20 C u minuti. Pri odabiru brzine porasta temperature kod koje dolazi do
uključenja posebno treba voditi računa o mogućnosti da ne dođe do lažnog alarma kad se preko ovih
javljača uključi stabilni sustav za gašenje, čijim bi uključenjem došlo do nastanka većih šteta. Zato se i ne
ugrađuju u prostore u kojima pri normalnim djelatnostima dolazi do brzog porasta temperature.

2. DIMNI JAVLJAČI POŽARA

Ove vrste javljača primjenjuju se za dojavu požara kad se u nastalom požaru najprije očekuje razvijanje veće
količine dima, a tek nakon toga pojava otvorenog plamena pa u takvim požarima dolazi do ranijeg uključenja nego
kod termičkih vrsta javljača. Ne preporučuje se njihova ugradnja u prostore u kojima se očekuju temperature
ispod 0 C zbog mogućnosti lažnog alarma do čega dolazi zbog kondenzacije vodene pare ili zbog pojave kristala
leda u komorama.
a) Ionizacijski javljači požara
Rade na načelu promjene referentnog stanja u strujnom krugu promjenom električnog otpora u jednoj od
komora javljača (u javljaču se nalaze dvije komore – referentna i usporedna). Do promjene otpora dolazi
zbog čestica (dima) koje tijekom požara ulaze u jednu od komora javljača i na taj način mijenjaju
električni otpor komore. Bilježi se promjena otpora, što uključuje javljač. Loša strana ovih javljača je u
tome što u sebi imaju ugrađen radioaktivni izvor zračenja (radi ioniziranja zraka u komorama javljača) pa
se postavlja pitanje zbrinjavanja u požaru oštećenih javljača i pitanje stalne izloženosti osoba zračenju ma
koliko malo zračenje bilo, i dosta velika mogućnost lažnog alarma zbog veće osjetljivosti (dim od pušenja i
sl.). Ovi javljači požara ne ugrađuju se u prostorima u kojima pri normalnim djelatnostima dolazi do
pojave veće količine prašine ili do bržeg strujanja zraka.
b) Optički javljači požara
Bilježe pojavu dima smanjenjem intenziteta svjetlosnog snopa do čega dolazi zbog ulaska dima u jednu od
komora javljača ili promjenom otpora do čega dolazi zbog raspršivanja svjetlosti u komori u koju je ušao
dim (dio raspršene svjetlosti pada na fotootpornik).
 3. PLAMENI JAVLJAČI POŽARA
Upotrebljavaju se za dojavu požara kod kojih dolazi do izgaranja tvari koje gore intenzivnim plamenom. Ovi
javljači bilježe pojavu zračenja plamena, a prema vrsti zračenja koju bilježe, dijelimo ih na IR i UV.
a) Infracrveni javljači požara
Načelo rada temelji se na promjeni napona na fotoelementu do čega dolazi zbog infracrvenog spektra
zračenja (5-30 Hz) pri pojavi plamena. Zračenje pri pojavi plamena razlikuje se od zračenja iz drugih
svjetlosnih izvora (sunčana svjetlost ili svjetlost žarulje). Sprječavanje pojave lažnog alarma zbog
izloženosti zračenju iz izvora svjetlosti izvodi se na više načina, a jednostavniji način temelji se na
djelovanju posebnog filtera, leće i fotoelementa, koji dopuštaju prolaz samo zračenju određenih valnih
duljina.
b) Ultraljubičasti javljači požara
Rad ove vrste tipa javljača temelji se na istom načelu kao i rad infracrvenog javljača, samo što se kod njih
bilježi pojava plamena s pomoću ultraljubičastog spektra zračenja koje se također javlja pojavom plamena
(opseg valnih duljina unutar područja od 0,17-0,30 µm). Do uključenja javljača dolazi zbog promjene
električnog otpora elementa čiji otpor ovisi o izloženosti ultraljubičastom spektru zračenja.
- CENTRALE ZA DOJAVU POŽARA I VRSTE ALARMA.
Vatrodojavna centrala objedinjuje rad svih uređaja koji su ugrađeni u vatrodojavni sustav te pritom obavlja
sljedeće funkcije:
- prijam obavijesti o nastanku požara;
- provjeru ispravnosti javljača požara, dojavnih linija, linija alarmnog sustava i linija pričuvnog izvora
napajanja;
- prikaz i bilježenje stanja vatrodojave (pogon, smetnja, alarm);
- uključivanje sustava (alarma, stabilnih sustava za gašenje, funkcionalnih sustava i sl.).
Mogu se izrađivati kao uređaji u koje je ugrađen mikroprocesor ili u modularnoj izvedbi (starije inačice).
Smještaj centrale odabire se prema vrsti prostora koji se nadzire ili štiti te konstrukcijskim čimbenicima same
građevine, odnosno odabiru mjesta na kojem se nalaze osobe zadužene za nadzor. Mjesto smještaja mora biti
zaštićeno od mogućeg požara i utjecaja okoliša sukladno odredbama članka 37. Pravilnika o sustavima za dojavu
požara (NN 056/1999). Sukladno navedenom članku, vatrodojavne centrale moraju se smjestiti u suhe, pogonski
pristupačne i dovoljno svijetle prostorije, a ako te prostorije nisu pod stalnim nadzorom osoblja, moraju biti
poseban požarni sektor i nadzirane automatskim javljačima požara.
UREĐAJ ZA UZBUNJIVANJE
Uređaji za uzbunjivanje uključuju se putem vatrodojavne centrale nakon nastanka požara, a kad se sustavom
vatrodojave upravlja radom stabilnih sustava za gašenje požara, najčešće prije uključivanja samog sustava za
gašenje.
Namjena je uređaja da o nastanku požara obavijesti sve osobe koje se nalaze u ugroženim prostorima radi
evakuacije i gasitelje radi započinjanja akcije gašenja. Zbog zahtjeva oko jačine i svojstava zvuka uglavnom se rabe
električne i pneumatske sirene. Tražena jačina zvuka iznosi najmanje 30 dB iznad razine okolne buke, ali ne smije
biti viša od 110 dB. Taj se zvuk mora razlikovati od okolnih zvukova.
Pravilnik o sustavima za dojavu požara (NN 056/1999)
Požarna uzbuna – upozorenje od postojeće opasnosti od požara za ljude i imovinu poradi provođenja mjera
obrane od opasnosti.
Lažna uzbuna – uzbuna koja se ne temelji na opasnosti.
- UREĐAJI ZA MJERENJE KONCENTRACIJE PLINOVA I PARA –
EKSPLOZIMETAR, PLINSKI DETEKTOR.
Z. Šmejkal; Uređaji, oprema i sredstva za gašenje i zaštitu od požara
Uređaji za mjerenje koncentracije plinova i para služe za kontroliranje prostorija i uređaja koji rade na zapaljive
smjese zraka i plina ili zraka i para ispod DGE. Zrak, odnosno smjesa zraka i para ili plina, iz prostora koji se
nadzire difuzijom ulazi u mjernu komoru u kojoj se nalaze dvije mjerne perle zagrijane na približno 400 C. Na
površini jedne perle nalazi se katalizator koji oksidira zapaljive plinove i pare. Na taj se način povećava
temperatura perle, što izaziva promjenu otpora spirale perle. Budući da su perle dio Wheatstonova mosta, on se
remeti zbog promjene otpora. Kroz dijagonalu mosta protječe struja proporcionalna koncentraciji plina. Druga je
perla neaktivna i služi za kompenzaciju utjecaja okoline – temperature, vlažnosti zraka itd.
Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara (NN 044/2012)
- sustav za otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para je skup elemenata, funkcionalno
povezanih i neprenosivih (mjerna glava, centrala, uređaji signalizacije, napajanje i dr.) koji se rabe za
otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para u unaprijed odabranom prostoru. Mogu djelovati
samostalno ili zajedno s uređajima i instalacijom za sprječavanje istjecanja opasnih koncentracija
zapaljivih plinova i para.
D. Kulišić: Tehnologija SiZOPiE
Metode detekcije gorivih plinova i para gorivih kapljevina:
Metode sa zagrijavanom katalitičkom površinom (tzv. ekplozimetri) – najčešće rabljene u detekciji mnogih
zapaljivih plinova i para; neselektivne jer mogu analizirati samo sumarno, tj. sve u atmosferi nazočne gorive
plinove; katalizatori osjetljivi na trovanje/pad ili gubitak osjetljivosti ako je okoliš ili atmosfera onečišćena
 spojevima koji sadrže Si (npr. ulja i maziva s aditivima na osnovi Si), S (čest u plinovima izgaranja), Cl (npr. iz
freona) ili teške metale (Hg, Pb itd.)
Detektori za kontinuirani nadzor atmosfere prostora (stabilni detektori) se obavezno rabe na sljedećim
mjestima:
- kotlovnice na plin;
- gdje se proizvode, prerađuju ili skladište gorivi plinovi;
- gdje se proizvode, prerađuju ili skladište vrlo hlapive gorive kapljevine (otapala, razrjeđivači, lakovi);
- u zaštiti građevina gdje se mogu pojaviti zapaljivi plinovi i pare pri tehnološkom procesu (npr. pri obradi
sanitarnih i otpadnih voda itd.).
DETEKTOR S KATALITIČKIM SENZOROM
Katalitički senzor se sastoji od 2 svitka tanke žice od platine (Pt) od kojih je svaki obložen slojem aluminijevog
oksida (Al2O3) tako da imaju oblik zrna. Spojeni su u električni strujni sklop oblika „Wheatstonovog mosta“. Jedno
od zrna je impregnirano posebnom katalitičkom tvari (spojevima Pt, Pd ili Th) koja podupire oksidaciju, dok je
drugo obrađeno takvom tvari koja ju inhibira (npr. kalijem). Kada struja prolazi kroz svitke od Pt oni se
zagrijavaju na temperaturu 500-550 C pri kojoj se proces oksidacije gorivog plina ili pare gorive kapljevine
možebitno nazočnog u uzorku zraka lako odvija na površini onog sloja obloge svitka od Pt koji je impregniran
katalizatorom.
Katalizirana oksidacija strujećeg gorivog plina/pare pridonosi daljem rastu temperature. Ona uzrokuje rast
otpornosti onog svitka od Pt koji je u katalizatorom impregniranoj oblozi. To uzrokuje pojavu stanovite razine
neravnoteže „Wheatstonovog mosta“ uočljive po pojavi protoka struje odgovarajuće jakosti koja se mjeri na taj
plin ili paru kalibriranim instrumentom.
Za većinu gorivih plinova ta električna promjena (tj. pojava struje odgovarajuće jakosti) je linearna za sve njihove
koncentracije u zraku koje su vrijednosti veličine do 100% od njihove DGZ ili preko nje. Vrijeme reakcije
detektora je nekoliko sekundi pri detekciji razine koncentracije gorivog plina/pare kad se aktivira alarm.
Uobičajeno se zvučni i svjetlosni alarm podešava na reakciju pri koncentraciji koja je 10% ili najviše 20% od
vrijednosti DGZ otkrivanog gorivog plina/pare.
Za uspješnu detekciju (tj. katalitičku oksidaciju) je nužno da u ispitivanoj atmosferi ima najmanje 12 vol.%
kisika.

- ODRŽAVANJE SUSTAVA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA.

Problem ovih sustava su neželjeni (lažni) alarmi koji mogu uzrokovati neosjetljivost ljudi na alarmni sustav ili u
krajnjem slučaju isključivanje.
Najčešći uzroci lažnih alarma su: neodgovarajuća primjena, instalacija i održavanje vatrodojavnih detektora.
Sustav za dojavu požara treba osigurati prosljeđivanje signala alarma nadležnoj vatrogasnoj službi, a signali
tehničkih kvarova i smetnji trebaju biti proslijeđeni odgovornoj osobi i osobi zaduženoj za održavanje.
Ovisno o tipu objekta i izvorima požarnog rizika može biti potrebna istodobna detekcija i više od jednog od njih
kako bi se izbjegli lažni alarmi.
SASTAVNI DIJELOVI SUSTAVA ZA DOJAVU POŽARA:
1. plan uzbunjivanja
- kako upozoriti osobe u opasnosti i pravodobno ih evakuirati;
- kako uključiti u gašenje požara dežurno osoblje i vlastitu VP (ako ih ima);
- kako uzbuniti najbližu profesionalnu (JVP i/ili DVD) VP;
- kako uzbuniti osoblje koje ima posebne dužnosti glede ZOP-a.
2. plan sustava za dojavu požara
- opisuje dijelove sustava i sustav u cjelini;
- za prostorno razmještene objekte postavlja se obavijest (prostorni nacrt, pokazna ploča i sl.) na
mjesto dolaska VP radi usmjeravanja vatrogasne tehnike.
3. upute za rukovanje i održavanje
- dio dokumentacije o sustavu koje se pohranjuju u blizini centrale za dojavu požara.
4. knjiga održavanja
- obvezni dokument koji prati poslove protupožarne zaštite, a glavna im je funkcija praćenje
statusa sustava od dana ugradnje i tijekom cijelog razdoblja korištenja.
 Zakonodavstvo RH obvezuje na trostruku provjeru – UREĐAJA, PROJEKTA i FUNKCIONALNOSTI SUSTAVA.
1. Svaki uređaj mora imati:
- atest ovlaštenog laboratorija, tj. potvrdu o sukladnosti proizvoda;
- ispravu o niskoj razini radio frekvencijskih smetnji;
- ispravu o samosigurnosti uređaja.
2. Za izvedbeni projekt sustava korisnik mora imati suglasnost MUP-a
3. Korisnici su prilikom puštanja sustava u rad obvezni:
- provesti prvo ispitivanje ispravnosti;
- posjedovati zapisnik o provedenom prvom i zadnjem ispitivanju;
- posjedovati uvjerenje s prvog i zadnjeg ispitivanja ispravnosti sustava.
Sustavi se moraju održavati:
- periodičnim ispitivanjem, jednom godišnje uz zapisnik i uvjerenje;
- servisiranjem sustava 2x godišnje, uz upisivanje u knjigu održavanja sustava za dojavu požara;
- kontrolom tehničke ispravnosti min svaka 2 mjeseca (obavlja ju ovlaštena osoba korisnika).
Iznimno:
- kad postoje znakovi poremećaja u radu;
- pri promjeni tehnologije ili prostora koje utječu na nadzor;
- remont kada se utvrde nedopuštena odstupanja u djelovanju;
- svakih 5 godina treba obaviti detaljan pregled svih sastavnih dijelova i rad sustava uskladiti s važećim
normama i propisima.
- PERIODIČKA ISPITIVANJA SUSTAVA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA. – vidi
„ISPITIVANJE ISPRAVNOSTI I FUNKCIONALNOSTI SUSTAVA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA“
- PRAVNE OSOBE ZA ODRŽAVANJE I ISPITIVANJE SUSTAVA ZA DOJAVU I
GAŠENJE POŽARA.
Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara (NN 044/2012)
Pravna osoba koja obavlja poslove prvog i periodičnog ispitivanja sustava dužna je imati u stalnom radnom
odnosu najmanje po jednu osobu strojarske, elektrotehničke i kemijske ili zaštita od požara struke sa
završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem ili stručnim studijem u trajanju od najmanje tri godine
te jednu osobu tehničke struke najmanje srednje stručne spreme.
Pravna osoba koja obavlja poslove prvog i periodičnog ispitivanja sustava samo na stabilnim sustavima za
otkrivanje i dojavu prisutnosti zapaljivih plinova i para dužna je imati u stalnom radnom odnosu najmanje jednu
osobu strojarske ili elektrotehničke struke sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem ili
stručnim studijem u trajanju od najmanje tri godine te jednu osobu tehničke struke najmanje srednje
stručne spreme.
Gore navedene osobe moraju imati položen stručni ispit za provjeru ispravnosti stabilnih sustava zaštite od
požara po programu i na način propisan ovim Pravilnikom.
- VRSTE APARATA ZA GAŠENJE POŽARA.
PODJELA VATROGASNIH APARATA
1. po konstrukciji:
- prijenosni vatrogasni aparati – do ukupne mase 20 kg;
- prijevozni vatrogasni aparati – masa veća od 20 kg.
2. s obzirom na način aktiviranja:
- vatrogasni aparati pod stalnim tlakom (dušik kao pogonski plin);
- vatrogasni aparati s bočicom (pogonski plin je ugljični dioksid stlačen u bočici unutar aparata).
3. s obzirom na sredstvo za gašenje:
- vatrogasni aparati na suhi prah (ABC prah, BC prah, M ili D prah – „Monex prah“);
- prijenosni – 1, 2, 3, 6, 9 i 12 kg
- prijevozni – 50 i 100 kg
- vatrogasni aparati s ugljičnim dioksidom;
- prijenosni – 3 i 5 kg
- prijevozni – 10, 30 i 60 kg
- vatrogasni aparati s halonom/zamjenskim sredstvom za halone/“clear agentom“;
- prijenosni – 1, 2, 3 i 6 kg
- prijevozni – 25 i 50 kg
- vatrogasni aparati za gašenje s vodom;
- prijenosni – 9 l
- prijenosni – VP-15 brentača – gašenje s vodom i pjenom, 15 l vode ili 14 l vode + 1 l
pjenila
- prijenosni – V-25 naprtnjača
 - vatrogasni aparati s pjenom –spremnik je napunjen mješavinom vode i pjenila koja prolazi
kroz spojnu cijev na kojoj se nalazi posebna mlaznica za dobivanje pjene.
- prijenosni – 9 l
- prijevozni – 50 i 140 l
- ODRŽAVANJE I ISPITIVANJE APARATA ZA GAŠENJE POŽARA.
Pravilnik o vatrogasnim aparatima (NN 101/2011 i 074/2013)
Održavanje vatrogasnih aparata ispravnim i funkcionalnim obavlja se kroz redovni pregled i periodični servis.
Vatrogasni aparati pregledavaju se i ispituju i sukladno propisima za opremu pod tlakom.
REDOVNI PREGLED
Redovni pregled vatrogasnih aparata obavlja vlasnik odnosno korisnik prema uputi proizvođača, najmanje
jednom u tri mjeseca.
Redovnim pregledom utvrđuje se:
– označenost, uočljivost i dostupnost vatrogasnog aparata,
– opće stanje vatrogasnog aparata,
– kompletnost vatrogasnog aparata,
– stanje plombe zatvarača, odnosno ventila vatrogasnog aparata,
– i druge radnje propisane u uputi proizvođača.
Vlasnik odnosno korisnik vatrogasnih aparata dužan je voditi evidenciju o njihovom redovnom pregledu.
Evidencija sadrži podatke o:
- tipu vatrogasnog aparata,
- tvorničkom broju,
- datumu redovnog pregleda i periodičkog servisa,
- nazivu servisera koji je servisirao vatrogasni aparat,
- uočenim nedostacima i njihovom otklanjanju, te
- serijskom broju stavljene evidencijske naljepnice.
PERIODIČNI SERVIS
Periodičnim servisom provjerava se ispravnost i funkcionalnost vatrogasnog aparata i njegovih dijelova te obavlja
zamjena dotrajalih i neispravnih dijelova rezervnim dijelovima odobrenim za uporabu od strane proizvođača
vatrogasnog aparata.
Postupak i radnje periodičnog servisa vatrogasnih aparata, kao i unutarnji pregled spremnika vatrogasnog
aparata i rokove obavljanja radnji propisuje proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik.
Periodični servis vatrogasnih aparata u uporabi obavlja se najmanje jednom godišnje, a ovisno o uvjetima
smještaja i češće, te nakon svakog aktiviranja ili uočenog nedostatka na vatrogasnom aparatu.
Pri stavljanju vatrogasnog aparata u uporabu nije potrebno izvršiti periodični servis do isteka garancije, odnosno
najdulje godinu dana.
Serviser vatrogasnog aparata obvezan je o izvršenom periodičkom servisu voditi evidenciju koja sadrži podatke o:
tipu vatrogasnog aparata, tvorničkom broju i korisniku vatrogasnog aparata, uočenim nedostacima i njihovom
otklanjanju te o datumu izvršenog servisa i serijskim brojevima stavljene evidencijske naljepnice.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik dužan je izvijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova o serviserima kojima
je izdao ovlaštenje, navodeći točan broj i datum izdavanja akta kojim su ovlašteni za servisiranje vatrogasnih
aparata kao i izvijestiti o nastupanju svake promjene vezane uz ovlaštenje (oduzimanju ili isteku roka ovlaštenja,
promjeni adrese i sl.).
 Proizvođač odnosno njegov ovlašteni zastupnik dužan je obavljati nadzor nad serviserima koje je ovlastio za
obavljanje poslova periodičkog servisa vatrogasnih aparata.
PERIODIČNI SERVIS VATROGASNOG APARATA POD STALNIM TLAKOM – upisivanje mase sredstva za gašenje
na samoljepivu naljepnicu te njeno lijepljenje na usponsku cijev.
PERIODIČNI SERVIS VATROGASNOG APARATA S BOČICOM – upisivanje izvagane mase bočice i datum vaganja
na samoljepivu naljepnicu te njeno lijepljenje na bočicu.
- HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA, UNUTARNJA I VANJSKA.
Pravilnik o hidrantskoj mreži za gašenje požara (NN 008/2006)
HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA je skup cjevovoda, uređaja i opreme kojima se voda od sigurnog
izvora dovodi do štićenih prostora i građevina.
Unutarnja hidrantska mreža za gašenje požara je hidrantska mreža za gašenje požara izvedena u objektu koji
se štiti, a završava bubnjem s namotanim cijevima stalnog presjeka i mlaznicom ili vatrogasnom cijevi sa
spojnicama i mlaznicom.
Unutarnjom hidrantskom mrežom za gašenje požara moraju se štititi:
– građevine i prostori za koje je to traženo posebnim propisima,
– građevine i prostori za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite od požara,
– građevine za koje je to zahtijevano prostornim planom,
– građevine koje svojim značajkama spadaju u I., II. ili III. kategoriju ugroženosti od požara sukladno odredbama
Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara,
– objekti čija je kota poda najviše etaže namijenjene za boravak ljudi najmanje 9 m iznad najniže kote površine uz
stambeni objekt koja služi kao vatrogasni pristup,
– mjesta okupljanja većeg broja ljudi u građevinama,
– garaže i parkirališta u građevinama, čija je površina veća od 100 m2,
– građevine i prostori namijenjeni trgovini čija je površina veća od 100 m2,
– podzemne etaže površine veće od 100 m2,
– mjesta stalnog zavarivanja koja se nalaze unutar građevine.
Vanjska hidrantska mreža za gašenje požara je hidrantska mreža za gašenje požara izvedena izvan građevine
koja se štiti, a završava nadzemnim ili podzemnim hidrantom.
Vanjskom hidrantskom mrežom za gašenje požara obvezatno se moraju štititi:
– građevine i prostori za koje je to traženo posebnim propisima,
– građevine i prostori za koje je to traženo posebnim uvjetima građenja iz područja zaštite od požara,
– građevine i prostori za koje je to zahtijevano prostornim planom,
– naseljena mjesta koja imaju izgrađen vodoopskrbni sustav,
– građevine i prostori koji svojim značajkama spadaju u I., II. ili III. kategoriju ugroženosti od požara, izuzev
prostora sa zaštićenom i visokokvalitetnom šumom (nacionalni parkovi i sl.) za koje će se moguća obveza
izgradnje hidrantske mreže utvrditi u procjeni ugroženosti od požara.
Suha hidrantska mreža je hidrantska mreža za gašenje požara koja je suha do daljinski upravljanog zapornog
ventila, od kojeg je stalno ispunjena vodom pod tlakom.
Mokra hidrantska mreža je hidrantska mreža za gašenje požara koja je stalno ispunjena vodom pod tlakom do
zapornog ventila na svakom hidrantu.
Siguran izvor vode je svaki izvor vode koji u svakom trenutku osigurava ukupnu količinu vode i protočnu
količinu vode za gašenje požara hidrantskom mrežom bez obzira na uvjete okoline sukladno odredbama ovog
Pravilnika.
Protočna količina vode je količina vode u jedinici vremena, kojom se hidrantskom mrežom za gašenje požara
gasi požar.
Ukupna količina vode je količina vode kojom se u predviđenom vremenu gašenja hidrantskom mrežom za
gašenje požara gasi požar.
Usisna visina je razlika visine osi rotora crpke i razine vode koja se crpi.
Visoki objekti su zgrade kod kojih je završna kota poda najviše etaže predviđene za boravak ljudi, od razine
okolnog terena na koji će se obavljati evakuacija veća od 22 m.
Podzemne etaže su etaže čija je razina izlaza najmanje 1,3 m ispod razine vanjskog terena na mjestu na kojem
se nalazi simetrala izlaza.
Mjesta okupljanja većeg broja ljudi su prostorije u građevini koje su predviđene za okupljanje više od 50 osoba.

TEHNIČKI ZAHTJEVI
UNUTARNJA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA
Unutarnja hidrantska mreža za gašenje požara mora imati siguran izvor vode takvog kapaciteta da omogući
opskrbu minimalno propisanom protočnom količinom vode koja je potrebna za zaštitu požarnog sektora s
najvećim specifičnim požarnim opterećenjem građevine koja se štiti, uz tlak na mlaznici koji nije manji od tlaka
koji je propisan ovim Pravilnikom u trajanju od najmanje 60 minuta.
Na najnepovoljnijem mjestu svakog požarnog sektora unutarnja hidrantska mreža za gašenje požara mora
imati protočnu količinu vode najmanje jednaku količini navedenoj u tablici 1. koja je tiskana uz ovaj Pravilnik i
njegov je sastavni dio, a najniži tlak na mlaznici kod minimalne protočne količine ne smije biti manji od 0,25
Mpa.
Unutarnja hidrantska mreža za gašenje požara mora biti izvedena na takav način da se ostvari potpuno
prekrivanje prostora koji se štiti najmanje s jednim mlazom vode s tim da se na dužinu cijevi s mlaznicom
može dodati dužina mlaza od najviše 5 m.
U slučaju da se potrebna protočna količina vode u požarnom sektoru koji se štiti ostvaruje s dva ili više hidranata
potrebno je da se cjelokupna štićena površina prekrije s onoliko hidranata koliko je potrebno da se ostvari
potrebna protočna količina vode.
Zaštita požarnog sektora koji obuhvaća dva ili više katova mora se izvesti na takav način da se svaki kat štiti s
najmanje jednim zasebnim hidrantom.
VANJSKA HIDRANTSKA MREŽA ZA GAŠENJE POŽARA
Vanjska hidrantska mreža za gašenje požara mora imati siguran izvor vode takvog kapaciteta da omogući
opskrbu minimalno propisanom protočnom količinom vode koja je potrebna za zaštitu požarnog sektora s
najvećim požarnim opterećenjem građevine koja se štiti, uz tlak na hidrantu koji nije manji od tlaka koji je
propisan ovim Pravilnikom u trajanju od najmanje 120 minuta.
Na cjevovod vanjske hidrantske mreže za gašenje požara postavljaju se u pravilu nadzemni hidranti, a samo
iznimno u opravdanim slučajevima podzemni hidranti.
Kada je procjenom ugroženosti od požara predviđeno da vanjska hidrantska mreža služi za neposredno gašenje
požara, na udaljenosti ne većoj od 10 m od svakog hidranta vanjske hidrantske mreže za gašenje požara mora
se nalaziti ormarić s vatrogasnim cijevima potrebne dužine, mlaznicama i ostalim potrebnim vatrogasnim
armaturama (prijelaznice, razdjelnice) koje će omogućiti efikasno gašenje požara.
Udaljenost bilo koje vanjske točke građevine ili neke točke štićenog prostora i najbližeg hidranta ne smije biti
veća od 80 m, niti manja od 5 m.
Udaljenost između dva susjedna vanjska hidranta smije iznositi najviše 150 m, ako posebnim propisom nije
drugačije određeno.
Iznimno, u naseljima sa samostojećim obiteljskim kućama udaljenost između dva susjedna vanjska
hidranta smije iznositi najviše 300 m.
U vanjskoj hidrantskoj mreži za gašenje požara statički tlak ne smije biti veći od 1,2 MPa.
Kod vanjske hidrantske mreže za gašenje požara ne smije doći do propuštanja vode kod ispitnog tlaka od 1,6
MPa, niti do pucanja kod tlaka od 2,4 MPa.
Najmanji tlak na izlazu iz bilo kojeg nadzemnog ili podzemnog hidranta vanjske hidrantske mreže za gašenje
požara ne smije biti manji od 0,25 MPa, kod propisanog protoka vode.

Ukoliko građevina koja se štiti vanjskom hidrantskom mrežom za gašenje požara i unutarnjom hidrantskom
mrežom za gašenje požara kao siguran izvor vode koristi posebne spremnike vode, njihov volumen mora biti
najmanje jednak zbroju ukupne količine vode za svaku pojedinu hidrantsku mrežu.
Pojedini tipovi hidrantske mreže ne moraju raditi istovremeno.
Potrebna količina vode za gašenje hidrantskom mrežom za gašenje požara mora se osigurati neovisno o drugim
potrošačima koji se napajaju vodom iz istog izvora.
Ukoliko se kao siguran izvor vode za unutarnju hidrantsku mrežu koristi iscrpivi spremnik vode, tada količina
vode ne smije biti manja od 1 m3.

UREĐAJ ZA POVIŠENJE TLAKA

Ukoliko hidrantska mreža za gašenje požara nema minimalni tlak vode kod minimalnog protoka propisan ovim
Pravilnikom, mora se ugraditi uređaj za povišenje tlaka.
Uređaj mora imati pričuvnu crpku, osim u slučaju kada se sastoji od dvije ili više crpki i ima mogućnost za
svakodnevnu automatsku samokontrolu svih crpki.
Ukoliko je uređaj za povišenje tlaka smješten u građevini koju se štiti hidrantskom mrežom za gašenje požara čiji
sastavni dio je sam uređaj, prostorija u koju je uređaj smješten mora biti izgrađena kao zaseban požarni sektor s
građevinskim elementima, koji odjeljuju prostoriju od ostale građevine, otpornim na požar najmanje onoliko
vremena koliko je najkraće predviđeno vrijeme rada hidrantske mreže.
Ukoliko se pumpa uređaja pogoni elektromotorom, električna instalacija mora biti izvedena na takav način da ne
postoji mogućnost isključenja opskrbe energijom uređaja preko glavne sklopke već samo preko posebne sklopke u
glavnom razvodu niskog napona. Ova sklopka mora biti posebno označena i osigurana od slučajnog isključenja.
Uređaj za povišenje tlaka mora imati obilazni cjevovod. Ako postoji rezervni izvor napajanja onda uređaj za
povišenje tlaka mora imati mogućnost napajanja iz tog izvora.
Ako kabeli za napajanje električnom energijom uređaja za povišenje tlaka prolaze kroz prostorije koje mogu biti
ugrožene požarom, moraju se zaštititi tako da njihova otpornost prema požaru bude najmanje jednaka
predviđenom vremenu rada hidrantske mreže.