Ime i prezime: Naida Šadija

Razred: III-1

Laboratorijska vježba
Određivanje koeficijenta trenja klizanja ravnih
površina datih supstanci pomoću strme ravni

Grupa: Esma Gaši, Nasiha Kovačević, Emina Malkić, Naida Šadija, Ajsela Šehić, Šejla
Šuvalija, Emina Vatrić
 ● Naslov
Određivanje koeficijenta trenja klizanja ravnih površina datih supstanci pomoću strme ravni

● Cilj
Cilj ove laboratorijske vježbe je odrediti najmanju visinu strme ravni pri kojem tijelo počne
jednoliko da klizi, te iz nje računskim putem doći do koeficijenta trenja.

● Istraživačko pitanje
Kakva je povezanost između koeficijenta trenja i promjene visine strme ravni?

● Teorijski dio
◦ ◦
Strma ravan je ravna površina koja sa horizontalom zaklapa ugao između 0 i 90 stepeni.

Kada se tijelo nalazi na strmoj ravni težina tijela se može razložiti na dvije komponente:
1) komponenta u pravcu kose ravni, čiji je intenzitet: 𝐹𝑝 = 𝑚 × 𝑔 × 𝑠𝑖𝑛α.
2) Komponenta normalna na ravan, činji je intenzitet: 𝐹𝑛 = 𝑚 × 𝑔 × 𝑐𝑜𝑠α.

Sila trenja je sila kojom se tijelo opire kertanju po površini drugog tijela. Označavamo je sa
oznakom Ftr, a iskazujemo ju mjernom jedinicom njutn N.
Sila trenja je proporcionalna normalnoj komponenti težine tijela, pa za intenzitet tih sila
možemo pisati: 𝐹𝑡𝑟 = µ × 𝐹𝑛 = µ × 𝑚 × 𝑔 × 𝑐𝑜𝑠α.

Slika 1: Skica strme ravni i tijela postavljenog na nju

Kada se povećava ugao nagiba kosine, tijelo koje se nalazi na kosini-počinje u jednom
trenutku da klizi. Ako se ugao kose ravni podesi da tijelo klizi niz kosinu stalnom brzinom,
onda su sile Fp i Ftr u ravnoteži, tj.

Fp=Ftr,
Odnosno,

𝐹𝑡𝑟 = 𝑚 × 𝑔 × 𝑠𝑖𝑛α

Izjednačavanjem Ftr i Fp dobijamo:

𝑠𝑖𝑛 α
µ= 𝑐𝑜𝑠 α
= 𝑡𝑔 α.

Ovaj izraz nam omogućava da odredimo koeficijent trenja pomoću nagibnog ugla strme
ravni.

Koeficijent trenja ili faktor trenja (znak μ) je fizikalna veličina koja opisuje razmjernost
između trenja i sile koja djeluje okomito na podlogu.

Tangens ugla se može odrediti mjerenjem dužina u trouglu ABC sa slike 1.

Kako je

𝐵𝐶
𝑡𝑔 α = .
𝐴𝐶

to je koeficijent trenja

𝐵𝐶
µ= .
𝐴𝐶

Varijable

I. Nezavisna varijabla u ovom slučaju je visina strme ravni h i kateta trougla b (slika
1). Nezavisna varijabla se ne mijenja sama, već mi unosimo i mijenjamo tu veličinu
u toku eksperimenta.

II. Zavisna varijabla je predmet istraživanja gdje posmatramo kako nezavisna

varijabla utječe na zavisnu. Zaključujemo da je zavisna varijabla u ovoj
laboratorijskoj vježbi koeficijent trenja µ.

III. Kontrolna varijabla je koja doprinosi kontroli krajnjeg rezultata. Za ovu

laboratorijsku vježbu možemo reći da je to dužina strme ravni, iako se ona ne
nalazi u formulama, utječe na nezavisne varijable, tj s. (iz relacije
ℎ ℎ
𝑠𝑖𝑛 α = 𝑠 => 𝑠 × 𝑠𝑖𝑛 α = ℎ => 𝑠 = 𝑠𝑖𝑛α , te analogno
𝑏 𝑏
𝑐𝑜𝑠 α = 𝑠
=> 𝑠 × 𝑐𝑜𝑠 α = 𝑏 => 𝑠 = 𝑐𝑜𝑠α
 ● Hipoteza
Povećanjem visine h strme ravni, povećat će se i koeficijent trenja µ. Ovakvu pretpostavku
𝐵𝐶 ℎ
možemo dobiti iz ranije navedenog izraza: 𝑡𝑔 α = . Odnosno µ = 𝑏
, gdje vidimo da su
𝐴𝐶
koeficijent trenja µ i visina strme ravni h direktno proporcionalne. Odnosno, što je veći ugao
strme ravni, a samim tim i visina h, veći će biti i koeficijent µ, analogno možemo zaključiti da
će doći i do smanjenja koeficijenta trenja kada bude manja visina strme ravni.

● Pribor
Za ovu laboratorijsku vježbu su korišteni: dva linijara, tijelo i sveska koju smo koristile kao
improvizovanu strmu ravan jer adekvatna nije bila dostupna.

● Dijagram

Slika 2: Prikaz postavljenog pribora za realizaciju ove laboratorijske vježbe

 ● Opis rada vježbe
Pošto nismo imale model prave strme ravni, morale smo improvizirati i napraviti svoju,
vlastitu. Uzele smo rokovnik koji nam je super poslužio, postavile tijelo na njegov sami vrh, te
ga lagano podizale za sve veći i veći ugao. Gledale smo kada će se tijelo sa vrha pokrenuti,
početi da pada i naposljetku skroz pasti sa strme ravni. Kada se tijelo počelo kretati pri tom
uglu, mogle smo ga i smanjivali, ali se kretanje ne bi obustavilo. Kada bi ono u konačnici palo,
pažljivo bismo nastojale držati rokovnik fiksiranim, kako bismo uz pomoć dva linijara mogle
odrediti visinu i katete b, koje su nam neophodne za računanje koeficijenta trenja po već
poznatim fizikalnim formulama. Izmjerene rezultate smo bilježile u prethodno napravljenu
tabelu. Sve vrijeme smo se trudile biti što je moguće preciznije. Ovaj identičan postupak
ponovile smo još četiri puta kako bismo finalno imale po pet različitih vrijednosti za obje
dužine.

● Tabele
Tabela br 1: Tabela mjerenja visine visine i nalegle katete strme ravni sa izračunatim
vrijednostima koeficijenta trenja

Broj mjerenja b (m) h (m) µ

1 0,22 0,14 0,64

2 0,21 0,11 0,52

3 0,24 0,13 0,54

4 0,23 0,12 0,52

5 0,23 0,13 0,57

● Računski dio
 ● Zaključak
Ovaj dio laboratorijske vježbe namijenjen je za pisanje naših konačnih spoznaja. Postavljena
hipoteza se ispostavila tačnom. Vidimo da su visina strme ravni i koeficijent trenja direktno
proporcionalni tj. povećanjem jedne veličine povećat će se i druga, analogno vrijedi i za
smanjenje. Iz tabele, iz koje je najlakše uočiti, možemo ujedno dati i odgovor na istraživačko
pitanje, a to je da su koeficijent strme ravni i njena visina itekako povezani, te da je njihova
korelacija direktno proporcionalna, što je ranije već opisano. Cilj je ispunjen još za vrijeme
samog izvođenja vježbe, jer smo tada našle najmanju visinu pri kojoj se tijelo počelo klizati,
nakon čega bi uprkos smanjivanja iste ono nastavilo svoj put, te su nam te spoznaje služile za
računski dio. Naravno, došlo je do malih odstupanja što vidimo u apsolutnim, srednjoj
apsolutnoj i relativnoj grešci.

● Evaluacija
Na samom početku želimo naglasiti da je izvođenje ove vježbe moralo biti improvizacija, jer
nismo imale adekvatan pribor za realizaciju iste. Drago nam je da smo unatoč svim izazovima
uspjele realizirati izvođenje ove vježbe. Uprkos odgovoru na postavljenu hipotezu, stečene
zaključke ne smijemo prenosit na pravi svijet. Eksperiment je vršen na minornom uzorku, a da
bi rezultati ogleda bili validni, neophodno je da bude urađen na reprezentativnom uzorku. Mi
smo mjerenja vršile samo na jednoj svesci i jednom tijelu, a znamo da je koeficijent trenja
različit za drugačije materijale. U učionici smo se susretale sa poteškoćama poput slabog
osvjetljenja koje je otežavalo očitavanje dužina kateta strme ravni. Iako je došlo do grešaka,
zbog neidealnih uvjeta, ipak one nisu toliko škodile eksperimentu da iz njega ne možemo
izvući potreban zaključak.

● Unapređenje eksperimenta
Eksperiment bismo mogli učini zanimljivijim na način da smo posmatrali više površina koje su
napravljenje od različitih materijala. Tada bismo mogli provjeriti da li je vrijednost koeficijenta
trenja veći za hrapavije površine, odnosno manja za glatke površine. Također, eksperiment
možemo unaprijediti posmatranjem iste površine ali pod različitim uvjetima, to jeste kada je
podloga mokra ili suha. Na ovaj način bismo još bolje mogli primijeniti naše znanje u
“stvarnom” svijetu gdje su uslovi daleko od idealnog.
Iz drugog Njutnovog zakona za strmu ravan slijedi 𝐹𝑥-𝐹𝑡𝑟= m×a (pri čemu je 𝐹𝑥 komponenta
paralelna sa kosinom strmom ravni, nastala iz rastavljanja komponente G) , odakle dalje slijedi
𝐹𝑡𝑟=m×g×sinα - m×a. Iz ove relacije možemo zaključiti da će masa tijela na neki način
utjecati na trenje. Posmatranjem kretanja tijela različitih masa niz strmu ravan mogli bismo
doći do nekih novih zaključaka i spoznaja u ovoj oblasti fizike.