Svakodnevnica

Umorna od prstenja
Umorna od glasova u glavi
koji joj kažu – piši, umri
ona stavlja glavu u pećnicu
dobro zagrijanu, netom opranu
da napravi svoj posljednji ručak
za muža kojeg nema,
za djecu koju neće vidjeti kako odrastaju,
čak i za susjeda u
stanu iznad njenog stana,
jedinstven, originalan ručak
po njenom receptu,
ne osobito sladak,
ručak koji je već i prije spremala
ali joj nikad nije uspio,
ručak koji će sama pojesti…

Šta se može vidjeti iza zamrznute slike pripremljenog nasmijanog lica. prkos koji govori još nisam
savladan? šta ostane kad se reflektori ugase. Šta ostane iza one slike koju vidimo kad biografi ili
istoričari više ili manje kreativno povežu par suvislih činjenica ili par svjedočanstava nečijeg života. Da
li oni vide, da li čak slute, ono što se krije u sjenci iza i progovara bez svjedoka kad sve drugo zašuti.

Dio tog govora iza ostavila nam je sama Sylvia Plath u njenim zadnjim , izuzetno kreativno
nadahnutim danima. Iza nje je ostavljen i od onih istih njenih životnih saputnika naknadno objavljen
taj ujedinjeni krik samoće , potrage za smislom, značenjem i ko zna čim još ne.

Prepojednostavljeno bi bilo tom kraju davati prosta značenja i motive, onako kako su to biografi često
radili, time ujedno banalizujući i njen život isto kao i samu smrt.

Sylvia je postala tek nakon smrti priznata, poznata i donekle shvaćena. Da stvar bude gore to se
dogodilo već nekoliko sedmica nakon njene smrti.

Danas se navršava 59 godina od njene smrti. 11.2.1963 ona je sklonila djecu na sigurno,
zaštitila ih, uspavala , otvorila pećnicu kako u ovoj svojoj pjesmi nagovijestila, pustila plin i
tako okončala svoj život.
Njena smrt , više nego sami život, pokrenula je lavinu interesovanja za njen rad i njen život.

Otkako je Silvija Plat umrla 1963. godine, pretvorena je u vulgarni tragični simbol.

Budući da služi kao inspiracija za sve više biografija, hoćemo li se približiti „pravoj“
Plat, pita se Lilijan Kroford.

Kad spisateljica skonča počinivši samoubistvo, to nju posle definiše.

Od Virdžinije Vulf do Sare Kejn, sve što je ona uradila, sve što je za života stvorila,
postaje sastavni deo narativa o nagonu za smrću.

Dio legende o Sylviji Plath leži i u njenoj  preranoj smrti. Na fotografijama ona je
mlada i lijepa žena, često nasmijana ili s djecom i mužem, ili pak djevojka s prkosom
u očima, inteligentnog pogleda.. i djeluje sretno. Ali, iza te maske krila se nesnosna
tuga.

Sylvia Plath tek je nakon smrti postala priznata, cijenjena i shvaćena. Da stvar bude
gora to se dogodilo već par tjedana nakon njene smrti. Danas postoji kult Plath,
ljubitelja i obožavatelja njenih pjesama, (“The Colossus”, “Dic” i “Ariel” i naravno,
roman “Bell Jar” u nas preveden kao “Stakleno zvono” njen su zaštitni znak), mnoge
su knjige napisane o njoj, njenom životu, braku i smrti, a pjesme i mnogi znaju
naizust. Pedesetak godina nakon smrti ona je i dalje jedna od najvećih.

Pokušaću ovaj put da osvijetlim sa jedne druge strane cijelu priču koju zvanično možete pronaći bilo
gdje, npr ovdje

http://www.jovicaletic.com/cms/?page_id=2003

ili ovdje

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sylvia_Plath

odakle posebno izdvajam ovaj dio kojem ću se vratiti poslije:

Poetika[uredi | uredi kôd]
Sylvia Plath je pjesnik romantične isključivosti, koncentracije na sebe samu, istraživanja
unutarnjeg krajolika svoga bića. Priroda joj nikad ne donosi utjehu, ili pozitivno ispunjenje. Ona
boravi u sferama halucinacije i duševne bolesti, i uvijek se iznova suočava s temom smrti. Svoj
život potpuno otkriva u svojoj poeziji. U njezinim pjesmama kao da nema granica između onog
tko govori, onog kome se govori i onog o kome ili čemu se govori. Svi se ti subjekti i objekti
prelijevaju, pretaču, prelaze jedan u drugi. Njezin osobni život i život u povijesti kao da su
zasjenjeni teretom nepodnošljive krivnje za koju nema iskupljenja na ovome svijetu. Ta se krivnja
stapa s osjećajem egzistencijalne samoće i groze čovjeka koji je osuđen da živi dalje
poslije Auschwitza, poslije Hiroshime. Sylvia Plath je u prvom redu pjesnik "Ariela", zbirke od
četrdesetak pjesama koje je napisala u posljednjim mjesecima života.

Ili čak ovdje

https://www.imdb.com/title/tt0325055/?ref_=nv_sr_srsg_10

sa umjetničkom slobodom i sjajnom Gwyneth Paltrow koja ipak uprkos stanovitim sličnostima, nije
Sylvia Plath, jer ako ništa jedna je rođena 27.9.1972 a druga 27.10.1932