Andrzej Sapkowski - Vatreno Krštenje (#5)

NAKLADNIK
Egmont d.o.o.
Višnjevac 3, Zagreb
ZA NAKLADNIKA
Bruno Barbić
UREDNIK
Davor Uskoković
LEKTORICA
Mirjana Paić-Jurinić
GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Blid
DIZAJN KORICA
Studio 2M d.o.o.
TISAK
Gra čki zavod Hrvatske d.o.o.
Zagreb, veljača 2020.
NASLOV IZVORNIKA
Chrzest Ognia
Copyright © by Andrzej Sapkowski, 1996.
Published by arrangement with Patricia Pasqualini Literary Agency.
© za hrvatsko izdanje Egmont d.o.o., 2020.
Naslovna ilustracija © Alejandro Colucci
1
2
rought these elds of destruction
Baptisms of re
I’ve witnessed all your suffering
As the battle raged high
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms...
Dire Straits
3
Andrzej Sapkowski
Tada reče proročica vješcu: »Ovakav ću ti savjet dati: obuj željezne čizme,
uzmi u ruku željezni štap. Idi u željeznim čizmama na kraj svijeta, a put pred
sobom štapom opipavaj, suzama škropi. Idi kroz oganj i vodu, ne zaustavljaj se,
unazad se ne osvrći. A kada ti se već izližu potplati, kada ti se satre željezni štap,
kada se već od vjetra i žege osuše tvoje oči, tako da iz njih više nijedna suza ne
uspije poteći, tada ćeš na kraju svijeta pronaći to što tražiš i to što voliš. Možda.«
I vještac je pošao kroz oganj i vodu, unazad se ne osvrtao. Ali nije uzeo ni že‐
ljezne čizme, ni štap. Uzeo je samo svoj vještački mač. Nije poslušao riječi proro‐
čice. I dobro je učinio, jer bila je to zla proročica.
Flourens Delannoy, Bajke i predaje
Prvo poglavlje
U    .
Padine klanca obrastala je gusta, zbijena masa kupina i česmine, mjesto iz snova
za gniježđenje i hranjenje, pa nije čudo da se ondje sve rojilo od ptica. Strastveno
su trilirale zelenke, žvrgoljile brezove juričice i grmuše, svako malo odjeknulo bi i
zvučno zebino »pink-pink«. Zeba zvoni na kišu, pomislila je Milva, nesvjesno po‐
gledavši u nebo. Nije bilo oblaka. Ali zebe uvijek zvone na kišu. Malo kiše bi napo‐
kon dobro došlo.
Mjesto nasuprot izlazu iz kotline bilo je dobar lovački položaj koji je pružao do‐
bre šanse za uspješan lov, osobito ovdje, u Brokilonu, utočištu životinja. Drijade,
koje su vladale golemim područjem šume, lovile su vrlo rijetko, a čovjek se još rjeđe
usuđivao upustiti ovamo. Ovdje je lovac željan mesa ili koža i sam postajao lovi‐
nom. Brokilonske drijade nisu imale samilosti za nepozvane goste. Milva se jed‐
nom u to uvjerila i na vlastitoj koži.
Kako god, životinja u Brokilonu nije manjkalo. Milva je ipak dreždala u zasjedi
već više od dva sata, a i dalje joj ništa nije izlazilo na metu. Loviti u hodu nije mo‐
gla – suša koja je vladala već mjesecima stvorila je pokrov od suharaka i lišća koji je
šuštao pri svakom koraku. U takvim je uvjetima samo nepomičnost u zasjedi mogla
uroditi uspjehom i plijenom.
4
www.balkandownload.org
Vatreno krštenje
Na rukohvat luka sjeo je leptir admiral. Milva ga nije plašila. Gledajući kako
sklapa i rasklapa krila, istodobno je promatrala i novonabavljeni luk kojemu se još
nije prestala radovati. Bila je cijenjena strijelkinja, voljela je dobro oružje. A ovo
koje je držala u rukama bilo je najbolje od najboljeg.
Milva je u životu imala puno lukova. Učila je gađati iz običnih jasenovih i tiso‐
vih, ali ubrzo je od njih odustala u korist savitljivih, laminiranih, kakve su koristili
drijade i vilenjaci. Vilenjački lukovi bili su kraći i spretniji, a zahvaljujući slojevitoj
kompoziciji drva i životinjskih tetiva, također puno »brži« od tisovih – strijela oda‐
peta iz njih dosezala je cilj u puno kraćem vremenu i po ravnoj liniji što je u znat‐
noj mjeri uklanjalo mogućnost da je podigne vjetar. Najbolje primjerke takvoga
oružja, četverostruko savijanog, vilenjaci su nazivali zefhar, jer takav su runski znak
oblikovale savijene ruke i rukohvati luka. Milva je koristila zefare već dobrih neko‐
liko godina i nije smatrala da bi mogao postojati luk koji bi ih nadilazio.
Ali napokon je naletjela na takav luk. Bilo je to naravno na Morskoj tržnici u
Cidarisu, glasovitoj po bogatoj ponudi čudnih i rijetkih roba koje su mornari do‐
vozili iz najdaljih zakutaka svijeta, odasvud dokle su dopirale koge i galijuni. Milva
je, kada god je mogla, posjećivala tržnicu i razgledavala prekomorske lukove. I
upravo je ondje pronašla luk za koji je sudila da će joj služiti puno godina – zefar
podrijetlom iz Zerrikanije uglačan antilopinim rogom. Taj je luk smatrala savrše‐
nim. Cijelu jednu godinu. Jer je godinu poslije, na istoj tezgi, kod istoga trgovca,
ugledala stvarno čudo.
Luk je potjecao s dalekoga Sjevera. Bio je dug šezdeset i dva cola, napravljen od
mahagonija, imao je točno odmjeren rukohvat i plosnate, laminirane krakove, sli‐
jepljene od isprepletenih slojeva plemenitoga drva, prokuhanih tetiva i kitovih usi.
Od drugih kompozita koji su ležali uokolo nije se razlikovao samo konstrukcijom,
već i cijenom – i baš je cijena privukla Milvinu pozornost. No kada je luk uzela u
ruke i iskušala ga, platila je bez krzmanja i bez cjenkanja onoliko koliko je trgovac
tražio. Četiristo novigradskih kruna. Jasna stvar, tako golemu svotu nije imala uza
se – u trgovanje je uložila svoj zerrikanski zefar, svežanj samurovine i medaljon pre‐
lijepe vilenjačke izrade, koraljnu kameju u niski riječnih bisera.
Ali nije požalila. Nikada. Luk je bio nevjerojatno lagan i naprosto idealno preci‐
zan. Iako ne predug, u kompozitnim krilima skrivao je nemalu zateznu silu.
Opremljen svileno-konopljanom tetivom, zapetom na precizno savinutim gripovi‐
ma, pružao je pedeset pet funti snage. Istina, bilo je lukova koji su davali čak osam‐
deset, ali Milva je to držala pretjerivanjem. Odapeta iz njegove kitovske pedesetpe‐
5
Andrzej Sapkowski
tice, strijela je udaljenost od dvjesto stopa svladavala u vremenu između dva otku‐
caja srca, a na sto je koraka usto imala i više no potrebnu prodornost da uspješno
ubije jelena, dok je čovjeka, ako nije nosio oklop, probijala naskroz. Životinje veće
od jelena i teške oklopnike Milva je ionako rijetko lovila.
Leptir je odletio. Zebe su se i dalje glasale u grmlju. I dalje nije ništa izlazilo
pred ciljnik. Milva se naslonila plećima na deblo bora, počela se sjećati. Tek tako,
da joj prođe vrijeme.
Do njezina prvog susreta s vješcem došlo je u srpnju, dva tjedna poslije događaja na
otoku aneddu i izbijanja rata u Dol Angri. Milva se vratila u Brokilon nakon de‐
setodnevne odsutnosti, dovela je ostatke odreda Scoia’taela razbijenog u Temeriji
za vrijeme pokušaja prebacivanja na područje ratom zahvaćenog Aedirna. Vjeverice
su se htjele priključiti ustanku koji su podignuli vilenjaci u Dol Blathanni. Nisu us‐
pjeli, te da nije Milve, ne bi ih više bilo. Ali pronašli su Milvu i azil u Brokilonu.
Odmah po dolasku, rekli su joj da je Aglaïs žurno očekuje u Col Serrai. Milva se
malo začudila. Aglaïs je bila predstojnica brokilonskih iscjeliteljica, a kotlina Col
Serrai, duboka i puna vrućih izvora i špilja, bila je lječilište.
No, odazvala se, uvjerena da neki vilenjak na liječenju želi njezinim posred‐
stvom stupiti u dodir sa svojim odredom. A kada je ugledala ranjenoga vješca i doz‐
nala o čemu je riječ, stvarno se razbjesnila. Istrčala je iz špilje razvijorene kose i svu
srdžbu istresla na Aglaïs.
»Vidio me je! Vidio mi je lice! Shvaćaš li čime mi to prijeti?«
»Ne, ne shvaćam«, odvratila je hladno iscjeliteljica. »To je Gwynbleidd, vještac.
Prijatelj Brokilona. Ovdje je već četrnaest dana, od mlađaka. I još će neko vrijeme
proteći prije no što uzmogne ustati i normalno hodati. Žudi za vijestima iz svijeta,
vijestima o njegovim bliskima. Samo mu ih ti možeš donijeti.«
»Vijesti iz svijeta? Čini se da si izgubila razbor, rusalko! Znaš li ti što se sada do‐
gađa u svijetu, iza granica tvoje spokojne šume? U Aedirnu bjesni rat! U Bruggeu,
u Temeriji i u Redaniji kaos, pakao, velike potjere! Te koji su zametnuli pobunu na
aneddu progone posvuda! Posvuda je puno špijuna i an’givare, često dostaje iz‐
ustiti jednu riječ, nakriviti usta u zao čas i već će ti krvnik u tamnici posvijetliti
užarenim željezom! A ja bih trebala uhoditi, raspitivati se, prikupljati vijesti? Izlaga‐
ti glavu? I to za koga? Za nekakvog jedva živog vješca? Pa što je on meni, ni brat ni
svat? Stvarno si ostala bez pameti, Aglaïs!«
6
Vatreno krštenje
»Ako se kaniš derati«, prekinula ju je mirno drijada, »otiđimo podalje u šumu.

Njemu je potreban mir.«
Milva je i nehotice pogledala otvor špilje u kojoj je maloprije vidjela ranjenika.
Ljudina, pomislila je nagonski, premda mršav, ali žilav... Glava bijela, ali trbuh ra‐
van kao u mladića, vidi se da druguje s naporima, ne sa slaninom i pivom...
»Bio je na aneddu«, ustvrdila je, ne upitala. »Pobunjenik.«
»Ne znam«, slegnula je ramenima Aglaïs. »Ranjen je. Treba pomoć. Drugo me
ne zanima.«
Milva se nakostriješila. Iscjeliteljica je bila poznata po nesklonosti pričanju. Ali
Milva je već stigla čuti uzbuđena izvješća drijada s istočne granice Brokilona, znala
je već sve o događajima otprije dva tjedna. O smeđokosoj čarobnici koja se pojavila
u Brokilonu u bljesku magije, o bogalju slomljene ruke i noge kojega je dovukla.
Bogalju, za kojega se pokazalo da je vještac, drijadama poznat kao Gwynbleidd, Bi‐
jeli Vuk.
Isprva se, pričale su drijade, nije znalo što učiniti. Okrvavljeni vještac je naiz‐
mjence vikao i gubio svijest, Aglaïs je stavljala provizorne zavoje, čarobnica je klela.
I plakala. U potonje Milva nije nikako vjerovala – zar je itko ikada vidio uplakanu
čarobnicu? A kasnije je došla zapovijed Duen Canell, Srebrnooke Eithné, gospoda‐
rice Brokilona. Čarobnicu otpraviti, glasio je nalog vladarice Šume drijada. Vješca
liječiti.
I liječen je. Milva je vidjela. Ležao je u špilji, u udubini punoj vode iz magičnih
brokilonskih izvora, udovi su mu, imobilizirani udlagama i na istezaljkama, bili
omotani gustim pokrovom ljekovitih puzavaca conynhaela i izdanaka purpurnoga
gaveza. Kosa mu je bila bijela poput mlijeka. Bio je pri svijesti, iako oni koje liječe
conynhaelom obično leže neprisebni, buncaju, iz njih progovara magija...
»No?« Miran iscjeliteljičin glas trgnuo ju je iz zamišljenosti. »Kako onda? Što da
mu kažem?«
»Neka se nosi do sto đavola«, zarežala je Milva, povlačeći pojas na kojemu su vi‐
sjeli vrećica i lovački nož. »I ti idi dobijesa, Aglaïs.«
»Kako hoćeš. Neću te prisiljavati.«
»Imaš pravo. Nećeš me prisiliti.«
Otišla je u šumu, među rijetke borove, ne osvrćući se. Bila je srdita.
Milva je znala za događaje koji su se zbili za prvog srpanjskog mlađaka na otoku
aneddu, Scoia’tael o tome nisu prestajali govoriti. Za vrijeme čarobnjačkog sabo‐
ra na otoku je došlo do pobune, prolila se krv, zakotrljale se glave. A vojske Nilfga‐
7
Andrzej Sapkowski
arda, kao na znak, navalile su na Aedirn i Lyriju, započeo je rat. A u Temeriji, Re‐
daniji i Kaedwenu, sve se svalilo na Vjeverice. Prvo, jer je navodno pobunjenim ča‐
robnjacima na aneddu upomoć priskočio odred Scoia’taela. Drugo, jer je navod‐
no neki vilenjak ili pak poluvilenjak probo stiletom i ubio Vizimira, redanskoga
kralja. Pa su se zbog toga pobješnjeli ljudi žestoko bacili na Vjeverice. Vrilo je po‐
svuda kao u kotlu, vilenjačka je krv tekla kao rijeka...
Ha, pomislila je Milva, možda je i istina što svećenici bajaju da se bliže kraj svi‐
jeta i sudnji dan? Svijet je u ognju, čovjek nije samo vilenjaku, nego i čovjeku vuk,
brat poteže nož na brata... A vještac se miješa u politiku i pristaje uz pobunu. Vje‐
štac koji samo zato i postoji da bi se potucao svijetom i ubijao čudovišta što štete
ljudima! Otkako je svijeta, nikada ni jedan vještac nije dao da ga uvuku ni u politi‐
ku, ni u soldačiju. Postoji čak i takva bajka o glupom kralju koji je vodu nosio u
situ, zeca htio učiniti glasonošom, a vješca vojvodom. A eto ti ovdje, vještac izra‐
njavan u pobuni protiv kraljeva, mora se pred kaznom skrivati u Brokilonu. Kraj
svijeta, uistinu!
»Zdrava mi bila, Marijo.«
Trgnula se. Omanjoj drijadi naslonjenoj na bor srebrili su se kosa i oči. Zalazeće
sunce okružilo joj je glavu aureolom na pozadini šarenoga zida šume. Milva se
spustila na jedno koljeno, nisko pognula glavu.
»Budi pozdravljena, gospo Eithné.«
Vladarica Brokilona zataknula je za pojas od lika zlatni nožić u obliku srpa.
»Ustani«, rekla je. »Prošećimo. Hoću porazgovarati s tobom.«
Dugo su hodale zajedno kroz šumu punu sjena, mala srebrnokosa drijada i viso‐
ka plavokosa djevojka. Ni jedna nije prekidala šutnju.
»Odavno nisi zavirila u Duen Canell, Marijo.«
»Nije se našlo vremena, gospo Eithné. Dalek je put od Duen Canella do Trake,
a ja... Pa znaš.«
»Znam. Jesi li umorna?«
»Vilenjaci trebaju pomoć. Pa im i pomažem na tvoju zapovijed.«
»Na moju molbu.«
»Točno. Na molbu.«
»Imam još jednu.«
»To sam i mislila. Vještac?«
»Pomogni mu.«
8
Vatreno krštenje
Milva je zastala i okrenula se, naglim pokretom otkinula grančicu kozje krvi za
koju je zapela, zavrtjela ju među prstima, bacila na zemlju.
»Već pola godine«, rekla je tiho, gledajući u drijadine srebrne oči, »nosim glavu
u torbi, vodim vilenjake iz razbijenih odreda u Brokilon... Kada se odmore i izliječe
od rana, odvodim ih natrag... Zar je to premalo? Nisam dovoljno učinila? Uvijek
iznova krećem po mrklome mraku na put... Sunca se već bojim kao kakav netopir
ili sova...«
»Nitko ne poznaje šumske staze bolje od tebe.«
»U prašumi neću ništa doznati. Vještac navodno hoće da prikupljam novosti,
odem među ljude. On je pobunjenik, na njega an’givare ćule uši. I za mene je loše
pokazivati se u gradovima. A ako me tko prepozna? Ono se još pamti, nije se još
osušila ona krv... Jer puno je tada bilo krvi, gospo Eithné.«
»Nije malo.« Srebrne oči stare drijade bile su tuđe, hladne, nedokučive. »Nema‐
lo, istina je.«
»Ako me prepoznaju, nabit će me na kolac.«
»Pametna si. Oprezna si i budna.«
»Da se vijesti za koje vještac moli sakupe, valja se lišiti opreza. Valja se raspitiva‐
ti. A sada je opasno pokazivati radoznalost. Ako me uhvate...«
»Imaš kontakte.«
»Dokrajčit će me. Utamaniti. Ili sagnjiti u Drakenborgu...«
»Duguješ mi.«
Milva je okrenula glavu, zagrizla usnu.
»Da, dugujem«, rekla je gorko. »Ne smijem to zaboraviti.«
Zažmirila je načas, lice joj se naglo zgrčilo, usne zadrhtale, zubi se snažno stisnu‐
li. Pod kapcima je blijedo zasvijetlilo sjećanje, sablasnim, mjesečevim sjajem one
noći. Odjednom se vratila bol u gležnju uhvaćenom omčom klopke, bol u zglobo‐
vima, raskinutima trzanjem. U ušima joj je zašumjelo lišće stabla koje se silovito
uspravljalo... Krik, jauk, divlje, mahnito, užasnuto bacakanje i odvratan osjećaj
straha koji se spustio na nju kada je shvatila da se neće osloboditi... Krik i strah,
škriputanje konopca, uzbibane sjene, zaljuljana zemlja, izokrenuto nebo, drva s na‐
opakim vrhovima, bol, krv što bubnja u sljepoočnicama... A u svitanje drijade, na‐
okolo, u kolu... Daleki srebrni smijeh... Lutka na koncu! Ljuljaj se, ljuljaj, lutkice,
glavicom nadolje... I njezin vlastiti, ali tuđi, hroptavi krik. A potom tama.
»Zbilja ti dugujem«, ponovila je kroz stisnute zube. »Zbilja, jer sam obješenik
skinut sa štrika. Vidim da dok živim neću taj dug isplatiti.«
9
Andrzej Sapkowski
»Svatko nešto duguje«, rekla je Eithné. »Takav je život, Marijo Barring. Dugovi
i hipoteke, obveze, zahvalnost, isplata... Učiniti nešto za nekoga. A možda za sebe?
Jer zapravo uvijek plaćamo sebi, ne nekome. Svako zaduženje isplaćujemo sebi. U
svakoj od nas nalaze se istodobno vjerovnik i dužnik. Stvar je u tome da se u nama
taj račun poravna. Dolazimo na svijet kao zerica danoga nam života, a potom se
neprestano zadužujemo i isplaćujemo dugove. Sebi. Za sebe. Zato da bi se račun na
kraju poravnao.«
»Je li ti blizak taj čovjek, gospo Eithné? Taj... vještac?«
»Blizak. Iako to on sâm ne zna. Vrati se u Col Serrai, Marijo Barring. Otiđi k
njemu. I učini to za što te zamoli.«
U maloj su kotlini zašuštali suharci, prasnula je grančica. Odjeknulo je glasno i sr‐

dito svrakino »ček-ček«, zebe su prhnule uvis, trepereći bijelim repićima. Milva je
suspregnula dah. Napokon.
Ček-ček, zazvala je svraka. Ček-ček-ček. Opet je krcnula grančica.
Milva je popravila istrošeni, do sjaja izlizani kožni štitnik na lijevoj podlaktici,
umetnula zaglavak u petlju sigurnosne vezice pričvršćene za rukohvat. Iz plosnatog
tobolca na bedru izvukla je strijelu. Bez razmišljanja, iz navike, provjerila joj je oš‐
trinu vrška i zaperke. Strijele je kupovala po sajmovima – odabirući prosječno jed‐
nu od deset ponuđenih – ali pera im je uvijek postavljala sama. Većina gotovih stri‐
jela koje su se prodavale imala je prekratka perca postavljena ravno duž tijela, a
Milva je koristila isključivo strijele spiralno postavljenih pera, ne kraćima od pet
cola.
Stavila je strijelu na tetivu i zagledala se u izlaz iz malene kotline, u zelenu mrlju
česmine s grozdovima crvenih bobica.
Zebe nisu odletjele predaleko, ponovo su zacvrkutale. Dođi, kozice, pomislila je
Milva, podižući i napinjući luk. Dođi. Spremna sam.
Ali srne su pošle tjesnacem, prema baruštini i izvorima što su punili potočiće
koji su utjecali u Traku. Iz kotline je izašao kozorog. Lijep, odoka teži od četrdeset
funti. Podignuo je glavu, strignuo ušima, potom se okrenuo prema grmlju, čupnuo
listiće.
Stao je povoljno – okrenut stražnjim dijelom. Da nije bilo debla koje joj je zak‐
lanjalo cilj, Milva bi odapela bez razmišljanja. Čak i da ga zgodi u trbuh, šiljak bi
10
Vatreno krštenje
ga probio i dosegnuo srce, jetra ili pluća. Zgodivši ga u but, razderao bi arteriju, ži‐
votinja bi isto morala ubrzo pasti. Čekala je ne otpuštajući tetivu.
Kozorog je ponovo podignuo glavu, zakoračio naprijed, izašao iza debla – i izne‐
nada se blago okrenuo prednjim dijelom. Milva, držeći strijelu u punoj napetosti,
opsovala je u sebi. Hitac sprijeda bio je nesiguran – umjesto u pluća, vršak je mo‐
gao pogoditi trbuh. Čekala je, susprežući dah, osjećajući krajičkom usana slani
okus tetive. Bila je to još jedna velika, štoviše neprocjenjiva odlika njezina luka – da
je koristila teže ili manje pomno napravljeno oružje, ne bi ga uspjela tako dugo dr‐
žati napetog, ne riskirajući zamor ruke i smanjenu preciznost hitca.
Kozorog je srećom pognuo glavu, čupnuo trave što su virile iz mahovine i okre‐
nuo se bokom. Milva je mirno odahnula, nanišanila prsa i delikatno otpustila teti‐
vu iz prstiju.
No nije začula očekivano pucanje rebra pogođenog šiljkom. Kozorog je posko‐
čio uvis, ritnuo se i nestao uz pratnju pucketanja suhih grana i šuma razbacanog liš‐
ća.
Nekoliko otkucaja srca Milva je stajala nepomično, okamenjena poput mramor‐
nog kipa šumske božice. Tek kada su svi zvukovi utihnuli, odvojila je desnu ruku
od obraza i spustila luk. Zabilježivši u sjećanju put kojim je životinja pobjegla, spo‐
kojno je sjela, oslonila se leđima o deblo. Bila je iskusna lovkinja, odmalena se ba‐
vila krivolovom po gospodskim šumama, prvu je srnu oborila s jedanaest godina,
prvog srndaća s četrnaest parožaka – izvanredno sretan lovački znamen – na svoj
četrnaesti rođendan. A iskustvo ju je naučilo da s potjerom za nastrijeljenom životi‐
njom ne treba nikada žuriti. Ako je pogodila dobro, kozorog je morao pasti ne da‐
lje od dvjesto koraka od izlaza iz kotline. Ako je pogodila lošije – a u načelu nije
dopuštala takvu mogućnost – žurba je mogla stvar samo pogoršati. Loše pogođena
ranjena životinja, ako ju se ne uznemirava, nakon paničnoga bijega uspori i ide ko‐
rakom. Progonjena i plašena životinja vratolomno juri i ne usporava ni iza sedam
gora.
Imala je najmanje pola sata. Turnula je u zube otkinutu vlat trave i ponovo se
zamislila. Sjećala se.
Kada se nakon dvanaest dana vratila u Brokilon, vještac je već hodao. Blago je še‐
pao i neznatno vukao nogu, ali je hodao. Milva se nije začudila – znala je za čudes‐
na ljekovita svojstva šumske vode i biljke zvane conyhaela. Znala je i za Aglaïsino
11
Andrzej Sapkowski
umijeće, nije jednom svjedočila munjevitom ozdravljenju ranjenih drijada. A glasi‐

ne o nevjerojatnoj otpornosti i izdržljivosti vještaca također očito nisu bile isisane iz
prsta.
Nije pošla u Col Serrai odmah po dolasku, iako su joj drijade napominjale da je
Gwynbleidd nestrpljivo iščekivao njezin povratak. Namjerno je otezala, i dalje je
bila nezadovoljna misijom koja joj je bila namijenjena i htjela je to pokazati. Ot‐
pratila je u tabor vilenjake iz dovedenog odreda Vjeverica. Naširoko je izvijestila o
događajima na putu, upozorila drijade na blokadu granice na Traci koju priprema‐
ju ljudi. Tek kada su je podsjetile i po treći put, Milva se okupala, presvukla i pošla
vješcu.
Čekao ju je na rubu poljane, ondje gdje su rasli cedrovi. Hodao je, s vremena na
vrijeme sjedao, energično se uspravljao. Aglaïs mu je očito propisala vježbe.
»Kakve su vijesti?« upitao je odmah nakon pozdrava. Hladnoća u njegovu glasu
nije ju prevarila.
»Čini se da rat ide kraju«, odvratila je, slegnuvši ramenima. »Nilfgaard je, priča‐
ju, gadno potukao Lyriju i Aedirn. Verden se predao, a kralj Temerije dogovorio s
nilfgaardskim carem. A vilenjaci su u Dolini cvijeća utemeljili vlastito kraljevstvo.
No Scoia’tael iz Temerije i Redanije nisu se prebacili onamo. I dalje se tuku...«
»Nisam na to mislio.«
»Nisi?« hinila je čuđenje. »A, istina. Da, svratila sam u Dorian, kako si zamolio,
iako je valjalo prijeći dobar komad puta. A njihove su ceste pogibeljne...«
Zastala je, protegnula se. Ovaj put je nije požurivao.
»Je li ti taj Codringher«, upitala je napokon, »kojega si mi naložio posjetiti, bio
prijatelj?«
Vještac nije ni trepnuo, ali je Milva znala da je smjesta shvatio.
»Ne. Nije bio.«
»To je dobro«, nastavila je otvoreno. »Jer više nije među živima. Izgorio je skupa
sa svojim sjedištem, ostali su samo dimnjak i pola pročelja. Cijeli Dorian bruji od
glasina. Jedni pričaju da se taj Codringher bavio crnom magijom i da je spravljao
otrove, da je sklopio pakt s vragom, pa ga je đavolji oganj i progutao. Drugi pričaju
da je gurnuo nos i prste u krivu rupu, kako je i inače običavao. A nekome se to nije
svidjelo te ga je naprosto smaknuo i podmetnuo požar da skrije tragove. A što ti
misliš?«
Nije dočekala ni odgovor, ni emocije na posivjelu licu. Stoga je nastavila, ne
odustajući od zlobnog i arogantnog tona.
12
Vatreno krštenje
»Zanimljivo je da su se taj požar i pogibija toga Codringhera na prvi srpanjski

mlađak točno poklopili sa strkom na otoku anedd. Kao da se netko dosjetio da
baš Codringher nešto zna o neredu i da će ga se pitati za pojedinosti. Kao da mu je
netko htio na vrijeme zauvijek začepiti labrnje, odsjeći mu jezik. Što kažeš na to?
Ha, vidim da nećeš ništa reći. Nisi baš razgovorljiv! Onda ću ja reći tebi: opasni su
ti tvoji posli, ta tvoja uhođenja i raspitivanja. Možda netko želi uz Codringhera za‐
čepiti usta i uši i nekome drugome. Tako si mislim.«
»Oprosti mi«, rekao je tren poslije. »Imaš pravo. Izložio sam te. To je bila i
odviše pogibeljna zadaća za...«
»Za ženu, ha?« Trgnula je glavom, oštrim pokretom zabacila preko ramena još
mokru kosu. »To si htio reći? Našao se kavalir! Utuvi si u glavu da premda moram
čučnuti da se popišam, kabanica mi je podstavljena vučjim, a ne zečjim krznom!
Ne govori mi da sam kukavica, jer me ne poznaješ.«
»Poznajem«, rekao je tiho i mirno, ne reagirajući na njezinu srdžbu i podignuti
glas. »Ti si Milva. Dovodiš u Brokilon Vjeverice, probijajući se kroz obruče. Tvoja
mi je hrabrost poznata. Ali ja sam te lakomisleno i sebično izložio...«
»Glup si!« oštro ga je prekinula. »Brini se za sebe, ne za mene. Za djevušku bri‐
ni!«
Podrugljivo se nasmiješila. Jer ovaj mu se put lice promijenilo. Namjerno je šu‐
tjela, čekala je daljnja pitanja.
»Što si saznala?« upitao je napokon. »I od koga?«
»Ti si imao svoga Codringhera«, prasnula je, ponosito dižući glavu, »a ja imam
svoje znance. Takve što imaju bistre oči i uši.«
»Govori. Molim te, Milva.«
»Nakon nereda na aneddu«, počela je zastavši na tren, »zakuhalo je posvuda.
Počeo je lov na izdajice. Osobito na te čarobnjake koji su stali uz Nilfgaard, kao i
na njihove pouzdanike. Neki su uhvaćeni. Drugi su nestali, kao da su isparili. Ne
treba velike pameti da bi se pogodilo kamo su umaknuli, pod čija su se krila skloni‐
li. Ali nije se lovilo samo čarobnjake i izdajice. U rebeliji na aneddu pobunjenim
je čarobnjacima pomogao odred Vjeverica pod zapovjedništvom glasovitog Faoilti‐
arne. Traže ga. Izdana je zapovijed da se svaki uhvaćeni vilenjak stavi na muke i is‐
pita o Faoiltiarnijevu odredu.«
»Tko je taj Faoiltiarna?«
»Vilenjak, Scoia’tael. Zamjerio se ljudima kao malokoji. Raspisana je velika na‐
grada za njegovu glavu. Ali ne traže samo njega. Traže i nekakvog nilfgaardskog vi‐
13
Andrzej Sapkowski
teza koji je onomad bio na aneddu. I još...«

»Govori.«
»An’givare se raspituju za vješca zvanog Geralt iz Rivije. I za djevušku zvanu Ci‐
rilla. Naloženo je da se to dvoje uhvate živi. Najstrože je zapovjeđeno da uhvaćeni‐
ma ne smije pasti ni vlas s glave, ne smije se otkinuti gumb s haljine. Ha! Mora da
si drag njihovim srcima kada se tako brinu za tvoje zdravlje...«
Prekinula je ugledavši izraz njegova lica s kojega je naglo iščeznuo neljudski mir.
Shvatila je da ga, unatoč nastojanju, nije uspjela uplašiti. Barem ne za njegovu vlas‐
titu kožu. Neočekivano je osjetila stid.
»No, ta im je potjera uzaludan posao«, rekla je blaže, ali i dalje s lagano podrug‐
ljivim smiješkom na usnama. »Ti si u Brokilonu siguran. A ni djevojke se neće žive
dočepati. Kada su na aneddu prekopali razvaline te čarobne kule što se srušila...
Hej, što ti je?«
Vještac je zateturao, naslonio se na cedar, teško sjeo pod stablo. Milva je odsko‐
čila, užasnuta bljedilom koje mu je odjednom prekrilo lice.
»Aglaïs! Sirssa! Fauve! K meni, brzo! Dođavola, kao da mu je došlo umirati! Hej,
ti!«
»Nemoj ih zvati... Nije mi ništa... Govori. Hoću znati...«
Milva je iznenada shvatila.
»U razvalinama nisu ništa pronašli!« uzviknula je osjećajući da i ona blijedi. »Ni‐
šta! Iako su pregledali svaki kamen i bacali čine, nisu pronašli...«
Obrisala je znoj s obrve, pokretom ruke zaustavila drijade koje su stizale trčeći.
Uhvatila je posjednutoga vješca za ramena, sagnula se nad njega tako da joj je duga
svijetla kosa pala na njegovo pobijeljelo lice.
»Pogrešno si shvatio«, ponavljala je brzo, nezgrapno, s naporom pronalazeći rije‐
či u bujici koja joj je navirala na usne. »Htjela sam samo reći da... Nisi me dobro
razumio. Jer ja... Ma odakle sam mogla znati da ti toliko... Nisam htjela tako.
Samo sam htjela reći da djevojka... Da je neće pronaći, jer je iščezla bez traga, kad i
ti čarobnjaci... Oprosti mi.«
Nije odgovorio. Gledao je u stranu. Milva je zagrizla usne, stisnula šake.
»Za tri dana odlazim iz Brokilona«, rekla je blago nakon duge, vrlo duge šutnje.
»Neka se samo mjesec smanji, neka se noći samo malo smrače. Za deset ću se dana
vratiti, možda i prije. Odmah nakon Lamnasa, u prvim danim kolovoza. Ne brini
se. Prevrnut ću i zemlju i nebo i sve ću doznati. Ako itko zna nešto o toj gospođici,
doznat ćeš i ti.«
14
Vatreno krštenje
»Hvala ti, Milva.«

»Za deset dana... Gwynbleidde.«
»Geralt«, pružio je dlan. Stegnula ga je bez razmišljanja. Vrlo čvrsto.
»Maria Barring.«
Kimanjem glave i sjenkom osmijeha zahvalio joj je za iskrenost, znala je da je ra‐
zumio njezinu vrijednost.
»Budi oprezna, molim te. Kada budeš postavljala pitanja, pazi kome ih postav‐
ljaš.«
»Ne brini se za mene.«
»Tvoji informatori... Vjeruješ im?«
»Ja nikome ne vjerujem.«
»Vještac je u Brokilonu. Kod drijada.«

»To sam i pretpostavljao.« Dijkstra je prekrižio ruke na prsima. »Ali je dobro da
se to potvrdilo.«
Nakratko je šutio. Lennep je obliznuo usne. Čekao je.
»Dobro je da se potvrdilo«, ponovio je šef tajnih službi kraljevine Redanije, za‐
mišljen, kao da govori za sebe. »Uvijek je bolje biti siguran. Eh, kada bi se još po‐
kazalo da je s njime i Yennefer... Čarobnica nije s njim, Lennepe?«
»Molim?« Uhoda se trgnuo. »Ne, presvijetli. Nije. Što zapovijedate? Ako ga želi‐
te živog, dovabit ću ga iz Brokilona. Ako vam je pak draži mrtav...«
»Lennepe«, Dijkstra je na agenta podignuo svoje hladne, svjetloplave oči, »ne‐
moj biti odviše revan. U našem se fahu pretjerana revnost nikada ne isplati. A uvi‐
jek je sumnjiva.«
»Gospodine«, Lennep je blago problijedio, »ja sam samo...«
»Znam. Ti si samo pitao što zapovijedam. Zapovijedam da vješca pustiš na
miru.«
»Na zapovijed. A što s Milvom?«
»I nju pusti na miru. Zasad.«
»Na zapovijed. Mogu li otići?«
»Možeš.«
Agent je izašao, oprezno i tiho zatvarajući za sobom hrastova vrata odaje. Dijks‐
tra je dugo šutio, zagledan u zemljovide, listine, dojave, zapisnike preslušavanja i
smrtne presude nagomilane na stolu.
15
Andrzej Sapkowski
»Ori.«
Tajnik je podignuo glavu, nakašljao se. Šutio je.
»Vještac je u Brokilonu.«
Ori je ponovo hraknuo, nagonski pogledavši pod stol, prema šefovim nogama.
Dijkstra je zamijetio pogled.
»Tako je. To mu neću zaboraviti«, zarežao je. »Dva tjedna nisam zbog njega
mogao hodati. Ponizio sam se pred Filippom, morajući cviliti kao pseto i moliti je
za proklete čarolije, jer bih inače i danas hramao. Što mogu, sâm sam si kriv, nisam
ga dobro procijenio. Najgore je što mu sada ne mogu uzvratiti, isprašiti mu tu vje‐
štačku kožu! Sâm nemam vremena, a ne mogu koristiti svoje ljude u privatne svrhe!
Nije li tako, Ori, da ne mogu?«
»Kah, kah...«
»Ne nakašljavaj se. Znam. Ah, dođavola, kako ta vlast mami! Kako dovodi u na‐
past da se poslužiš njome! Kako je lako zaboraviti se kada je imaš! Ali zaboraviš li se
samo jednom, više nema kraja... Je li Filippa Eilhart još uvijek u Montecalvu?«
»Jest.«
»Uzmi pero i crnilo. Izdiktirat ću ti pismo za nju. Piši... Prokleto bilo, ne mogu
se usredotočiti. Kakva je to grozna dreka, Ori? Što se događa ondje na trgu?«
»Dijaci kamenuju rezidenciju nilfgaardskoga veleposlanika. Platili smo im za to,
kah, kah, čini mi se.«
»Aha. Dobro. Zatvori prozor. Sutra neka dijaci odu kamenovati lijalu banke
patuljka Giancardija. Odbio mi je otkriti račune.«
»Giancardi je, kah, kah, uplatio znatnu svotu za ratni fond.«
»Ha. Neka onda kamenuju banke koje nisu uplatile.«
»Sve su uplatile.«
»Ah, dosadan si, Ori. Piši, kažem. Voljena Fil, sunce mojih... Kvragu, stalno se
zaboravljam. Uzmi novi arak. Spreman?«
»Jesam, kah, kah.«
»Draga Filippo. Gospa Triss Merigold sigurno se brine za vješca, kojega je tele‐
portirala s anedda u Brokilon, učinivši to u potaji, čak i preda mnom, što me sil‐
no zaboljelo. Umiri je. Vještac je dobro. Čak je već počeo iz Brokilona slati emisar‐
ke sa zadaćom da potraže kraljevnu Cirillu, stvorenje koje Te toliko zanima. Naš
prijatelj Geralt očito ne zna da je Cirilla u Nilfgaardu, gdje se priprema za vjenča‐
nje s carem Emhyrom. Stalo mi je da vještac ostane mirno sjediti u Brokilonu, pa
ću se potruditi da ta vijest dopre do njega. Jesi li napisao?«
16
Vatreno krštenje
»Kah, kah, dopre do njega.«

»Novi odlomak. Pitam se... Ori, otresi pero, dođavola! Pišemo Filippi, ne krun‐
skom vijeću, pismo treba lijepo izgledati! Novi odlomak. Pitam se zašto vještac ne
traži kontakt s Yennefer. Ne želim vjerovati da se taj afekt, koji je graničio s opsesi‐
jom, tako iznenada ugasio, neovisno o političkoj opciji njegova ideala. S druge stra‐
ne, kada bi Yennefer bila ta koja je Cirillu dobavila Emhyru i da za to postoje do‐
kazi, rado bih izveo da dospiju vješcu u ruke. Problem bi se riješio sam, siguran
sam u to, a vjerolomna crnokosa ljepotica ne bi bila ni časka sigurna. Vještac ne
voli kada netko dira njegovu djevojčicu, Artaud Terranova se u to savršeno uvjerio
na aneddu. Htio bih vjerovati, Fil, da nemaš dokaza za Yenneferinu izdaju i da
ne znaš gdje se krije. Jako bi me boljelo kada bi se pokazalo da je to još jedna tajna
koju skrivaš od mene. Ja pred Tobom nemam tajni... Čemu se ti smiješ, Ori?«
»Ničemu, kah, kah.«
»Piši! Ja nemam pred tobom tajni, Fil, i računam s uzajamnošću. Ostajem s du‐
bokim poštovanjem, et cetera, et cetera. Daj da potpišem.«
Ori Reuven je posuo pismo pijeskom. Dijkstra se raskomotio u stolcu, zavrtio
mlinac palcima ruku prekriženih na trbuhu.
»Ta Milva, koju vještac šalje u izvide«, započeo je. »Što mi možeš reći o njoj?«
»Bavi se, kah, kah«, nakašljao se tajnik, »prebacivanjem u Brokilon skupina Sco‐
ia’taela koje su razbile temerijske vojske. Izvodi vilenjake iz okruženja i neprijatelj‐
skih obruča, omogućavajući im odmor i ponovno formiranje u borbene odrede...«
»Nemoj me častiti općepoznatim stvarima«, prekinuo ga je Dijkstra. »Milvina
mi je aktivnost poznata, kanim je uostalom iskoristiti. Da nije tako, odavno bih je
već bacio u ralje Temercima. Što mi možeš reći o njoj samoj? O Milvi kao takvoj?«
»Potječe, kako mi se čini, iz neke seoske zabiti u Gornjem Soddenu. Zapravo se
zove Maria Barring. Milva joj je nadimak koji su joj dale drijade. U Prvotnom Go‐
voru znači...«
»Lunja«, presjekao je Dijkstra. »Znam.«
»Njezini su odvajkada lovci. Šumski ljudi, bliski sa škanjcima, lunjama. Kada je
sina staroga Barringa zgazio los, stari je šumskome zanatu podučio kćer. Kada je
umro, majka se ponovo udala. Kah, kah... Maria se nije slagala s očuhom, pa je po‐
bjegla od kuće. Imala je tada, kako mi se čini, šesnaest godina. Otputila se na sje‐
ver, živjela od lova, ali barunovi joj šumari nisu dali živjeti, vrebali su je i progonili
kao životinju. Pa je počela s krivolovom u Brokilonu i ondje su je, kah, kah, zgrabi‐
le drijade.«
17
Andrzej Sapkowski
»I prigrlile ju umjesto da je ubiju«, progunđao je Dijkstra. »Prihvatile su je kao

svoju... A ona im se odužila. Sklopila je pakt s brokilonskom Vješticom, sa starom
Srebrnookom Eithné. Maria Barring je mrtva, živjela Milva... Koliko je ekspedicija
organizirala prije no što su se ti u Verdenu i Keracku zbrojili? Tri?«
»Kah, kah... Četiri, kako mi se čini...« Oriju Reuvenu se uvijek nešto činilo,
iako mu je pamćenje bilo nepogrešivo. »Bilo je toga sve skupa oko stotinu ljudi, tih
najzagriženijih lovaca na skalpove rusalki. A dugo nisu shvaćali, jer bi Milva povre‐
meno nekoga iznijela na vlastitim leđima iz krvoprolića, i spašeni bi njezino junaš‐
tvo uzdizao u nebesa. Tek se četvrti put, u Verdenu, kako mi se čini, netko lupio
po čelu. Kako to, odjednom su pospajali, kah, kah, da vodička koja vodi ljude na
rusalke, svaki put preživi? I ispalo je da vodička vodi, ali u zamku, ravno pod strije‐
le drijada što čekaju u zasjedi...«
Dijkstra je odmaknuo zapisnike preslušavanja na rub stola jer mu se učinilo da
pergament i dalje vonja na mučionicu.
»I tada je«, domislio se, »Milva nestala u Brokilonu kao neki zlatni sanak. Ali u
Verdenu je i danas teško pronaći dragovoljce za pohod na drijade. Stara Eithné i
mlada Lunja napravile su valjanu selekciju. I oni se usuđuju tvrditi da je provokaci‐
ja naš ljudski izum. A možda...«
»Kah, kah?« nakašljao se Ori Reuven, začuđen prekinutom rečenicom i produ‐
ženom šefovom šutnjom.
»Možda su na kraju i počeli učiti od nas«, završio je hladno špijun, promatrajući
dojave, zapisnike preslušavanja i smrtne presude.
Ne zamijetivši nigdje krv, Milva se uznemirila. Odjednom se prisjetila da je kozo‐

rog u trenutku odapinjanja strijele zakoračio. Zakoračio je ili htio zakoračiti – izla‐
zilo je na isto. Pomaknuo se i strijela ga je mogla pogoditi u trbuh. Milva je opso‐
vala. Strijela u trbuh, prokletstvo i sramota za lovca! Peh! Puj, puj, vrazi ga odnijeli!
Brzo je potrčala do padine kotline, pozorno se osvrćući među kupinama, maho‐
vinom i paprati. Tražila je strijelu. Opremljena vrškom s četiri oštrice koje su bile
naoštrene tako da su brijale dlake s podlaktice, ispaljena s razdaljine od pedeset ko‐
raka, strijela je morala kozoroga probiti naskroz.
Uočila ju je, pronašla i s olakšanjem odahnula, triput pljunula za sreću. Nepo‐
trebno se bojala, štoviše, bilo je bolje no što je pretpostavljala. Strijela nije bila obli‐
jepljena ljepljivim i smrdljivim sadržajem želuca. Nije nosila ni tragove svijetle i
18
Vatreno krštenje
pjenaste krvi iz pluća. Tijelo strijele bilo je cijelo prekriveno tamnim, bogatim crve‐
nilom. Vršak je probio srce. Milva se nije morala prikradati ni prilaziti, nije ju če‐
kala duga hodnja za tragovima. Kozorog je bez svake sumnje ležao mrtav u šipraž‐
ju, ne dalje od sto koraka od proplanka, na mjestu koje će joj pokazati krv. A pogo‐
đen u srce, kozorog je morao nakon nekoliko skokova prokrvariti, pa je znala da će
trag pronaći s lakoćom.
Nakon deset koraka pronašla je trag, produžila za njim, ponovno utonuvši u
misli i uspomene.
Održala je obećanje dano vješcu. Vratila se u Brokilon čak i prije no što je obećala,
pet dana nakon Svetkovine žetve, pet dana nakon mlađaka, kojim kod ljudi započi‐
nje mjesec kolovoz, a kod vilenjaka Lammas, sedmi, pretposljednji savaed godine.
Preko Trake se prebacila u zoru, ona s pet vilenjaka. Odred koji je vodila brojio
je isprva devet konjanika, ali su ih najamnici iz Bruggea cijelo vrijeme slijedili, a tri
zastanka prije rijeke skočili im za vrat, pritisnuli ih, odustali tek uz Traku kada se u
izmaglicama svitanja na desnoj obali pojavio Brokilon. Najamnici su se bojali Bro‐
kilona. To ih je spasilo. Iscrpljene, izranjene. I ne sve.
Imala je za vješca vijesti, ali bila je uvjerena da je Gwynbleidd još uvijek u Col
Serrai. Kanila je otići do njega tek oko podneva, nakon što se valjano ispava. Začu‐
dila se kada je iznenada iz magle izronio kao duh. Bez riječi je sjeo do nje, gledajući
kako si prostire ležaj, polaže gunj na gomilu granja.
»Bome se žuriš«, rekla je prijekorno. »Vješče, padam s nogu. Dan i noć u sedlu,
stražnjicu ne osjećam, a promočena sam do pupka jer smo se u zoru kao vuci pro‐
bijali kroz riječne vrbike...«
»Molim te. Jesi nešto doznala?«
»Doznala sam«, frknula je, razvezujući i izuvajući promočene čizme koje su se
opirale. »Bez previše muke, jer o tome se puno priča. Da je ta tvoja gospođica takva
persona, to mi nisi rekao! Mislila sam, tvoja pastorka, nekakva žgoljavica, sirota
koju je sudbina pokarala. A tu: cintrijska kraljevna! Ha! A možda si i ti prerušeni
kraljević?«
»Govori, molim te.«
»Kraljevi je se više neće dočepati jer je ta tvoja Cirilla, kako se pokazalo, s a‐
nedda utekla ravno u Nilfgaard, sigurno skupa s tim čarobnjacima koji su izdali. A
u Nilfgaardu ju je car Emhyr primio s pompom. I znaš što? Navodno se kani njo‐
19
Andrzej Sapkowski
me oženiti. A sada mi daj da predahnem. Budeš li htio, popričat ćemo kada se nas‐
pavam.«
Vještac je šutio. Milva je povješala mokre obojke po rašljastoj grani, tako da ih
zatekne izlazeće sunce, povukla je kopču pojasa.
»Svući se hoću«, progunđala je. »Što još čekaš? Sretnijim se vijestima valjda nisi
mogao nadati? Ništa ti više ne prijeti, nitko za tebe ne pita, špijuni su se prestali to‐
bom baviti. A tvoja je cura umaknula kraljevima, bit će carica...«
»Vijest je pouzdana?«
»Ništa nije pouzdano«, zijevnula je, sjela na ležaj, »osim možda da sunašce sva‐
koga dana putuje od istoka na zapad. Ali za nilfgaardskoga cara i kraljevnu iz Cin‐
tre, mora da je istina to što pričaju. Puno se o tome govori.«
»Odakle ta iznenadna slava?«
»Kao da ne znaš! Pa ona Emhyru u miraz zemlje donosi! Ne samo Cintru, s ove
strane Jaruge isto! Ha, pa bit će i moja gospodarica, jer ja sam iz Gornjega Sodde‐
na, a cijeli je Sodden, pokazalo se, njezino leno! Fuj, kada u njezinoj šumi oborim
jelenče, i uhvate me, po njezinoj bi me zapovijedi mogli objesiti... Oh, šugava li
svijeta! Prokleto bilo, oči mi se same sklapaju...«
»Još samo jedno pitanje. Od tih čarobnica... To jest, od tih čarobnjaka koji su
izdali, je li koji uhvaćen?«
»Nije. Ali si je jedna magičarka, pričaju, oduzela život. Ubrzo nakon što je pao
Vengeberg, a kaedwenske trupe ušle u Aedirn. Zacijelo zbog grižnje savjesti ili od
straha pred kaznom...«
»U odredu koji si dovela bilo je konja bez jahača. Hoće li mi vilenjaci dati ko‐
jeg?«
»Aha, žuri ti se na put«, progunđala je, obavijajući se gunjem. »Mislim da i
znam kamo...«
Ušutjela je, začuđena izrazom njegova lica. Odjednom je shvatila da vijest koju
je donijela nije uopće sretna. Odjednom je pojmila da ne razumije ništa, ama baš
ništa. Odjednom, neočekivano, iznenada, osjetila je želju da sjedne kraj njega, zas‐
pe ga pitanjima, sasluša ga, dozna, možda ga i nečim posavjetuje... Snažno je zglav‐
kom protrljala krajičak oka. Iscrpljena sam, pomislila je, smrt mi je cijele noći gazi‐
la po petama. Moram predahnuti. Što me se uostalom tiču njegove tuge i brige?
Što me se on tiče? I ta cura? Đavo da ih nosi, i nju, i njega! Prokleto bilo, san me
zbog svega toga ostavio...
Vještac je ustao.
20
Vatreno krštenje
»Dat će mi konja?« ponovio je.

»Uzmi kojega hoćeš«, rekla je tren kasnije. »No vilenjacima bolje nemoj izlaziti
na oči. Isprašili su nas na prijelazu, krvi nam pustili... Samo vranca ne diraj, jer vra‐
nac je moj... Što još čekaš?«
»Hvala ti na pomoći. Na svemu.«
Nije odgovorila.
»Dugujem ti. Kako ću ti uzvratiti?«
»Kako? Tako da se napokon pokupiš«, proderala se, podižući se na laktu i silovi‐
to potežući pokrivač. »Ja... Ja se moram naspavati! Uzmi konja... I putuj. U Nilfga‐
ard, u pakao, do sto bjesova, meni je svejedno! Odlazi! Ostavi me na miru!«
»Dug ću ti vratiti«, rekao je tiho. »Neću zaboraviti. Možda se jednom dogodi da
i tebi zatreba pomoć. Potpora. Ruka. Vikni tada, vikni u noć. I ja ću doći.«
Kozorog je ležao na rubu obronka, natopljenog brojnim izvorima, gusto obraslog s

bujadi, ispružen, staklenim okom zagledan u nebo. Milva je vidjela velika kliješta
zabodena u njegov svjetložućkasti trbuh.
»Morat ćete si potražiti drugu krv, gamadi«, progunđala je, zavrćući rukave i va‐
deći nož. »Jer ova se već gruša.«
Vještim i brzim pokretom prerezala je kožu od prsne kosti pa sve do anusa,
spretno vodeći oštricu pored genitalija. Oprezno je razdvojila slojeve masti, ugurav‐
ši ruku do lakta, odsjekla grkljan, izvukla iznutrice na vrh. Razrezala je želudac i
žučni mjehur u potrazi za bezoarima. U čarobna svojstva bezoara nije vjerovala, ali
nije manjkalo glupana koji su vjerovali i plaćali.
Podigla je kozoroga i položila ga na obližnje deblo, rastvorenim trbuhom prema
zemlji da krv može istjecati. Obrisala je ruke stručkom paprati.
Sjela je pored lovine.
»Opsjednuti, mahniti vješče«, rekla je tiho, zagledana u krošnje brokilonskih
borova koje su visjele sto stopa nad njom. »Krećeš u Nilfgaard po svoju djevušku.
Krećeš na kraj svijeta koji plamti u vatri i čak ne pomišljaš na to da se opskrbiš pro‐
vijantom. Znam da imaš za koga živjeti. Ali imaš li od čega?«
Borovi, jasna stvar, nisu komentirali i nisu prekidali monolog.
»Nekako si mislim«, nastavila je Milva, čisteći nožem krv ispod noktiju, »da ne‐
maš nikakvih šansi vratiti tu svoju gospodičnu. Nećeš uspjeti doći ne samo do Nilf‐
gaarda, nego čak ni do Jaruge. Nekako si mislim da nećeš dospjeti čak ni do Sodde‐
21
Andrzej Sapkowski
na. Nekako si mislim da ti je smrt suđena. Upisana je na tvoju tvrdoglavu glavur‐

du, viri iz tvojih opakih očiju. Dostići će te smrt, ludi vješče, brzo će te se dočepati.
No, ali zahvaljujući ovome kozliću, barem to neće biti smrt od gladi. A i to je valj‐
da nešto. Mislim si.«
Ugledavši nilfgaardskoga veleposlanika na ulazu sale za audijencije, Dijkstra je kri‐

šom uzdahnuo. Shilard Fitz-Oesterlen, poklisar cara Emhyra var Emreisa, običavao
je razgovore voditi na diplomatskom jeziku i obožavao upletati u rečenice pompoz‐
ne jezične nakarade, razumljive samo diplomatima i znanstvenicima. Dijkstra je
studirao na Oxenfurtskoj akademiji i premda nije stekao naslov magistra, znao je
osnove napuhanog univerzitetskog žargona. No nije se njime rado služio, jer u du‐
bini duše nije podnosio pompu ni sve oblike preuzetnog ceremonijala.
»Dobrodošli, ekscelencijo.«
»Gospodine grofe«, naklonio se ceremonijalno Shilard Fitz-Oesterlen. »Ah, iz‐
volite me ispričati, molim vas. Možda bih trebao reći: ilustrissime kneže? Presvijetli
regente? Vaša visosti državni tajniče? Časti mi, vaše blagorođe, najviši naslovi tako
dažde po vama da uistinu ne znam kako bih vas trebao titulirati a da ne povrijedim
protokol.«
»Bit će najbolje ›vaša kraljevska milosti‹«, skromno je odvratio Dijkstra. »Ta
uostalom znate, ekscelencijo, da je dvor taj koji čini kralja. A nije vam nepoznata ni
činjenica da kada ja uzviknem: ›Poskočite!‹, tretogorski dvor pita: ›Koliko visoko?‹«
Ambasador je znao da Dijkstra pretjeruje, ali ne baš previše. Kraljević Radowid
bio je maloljetan, kraljica Hedwig pogođena tragičnom smrću muža, aristokracija
zastrašena, oglupavljena, posvađana i podijeljena na frakcije. U Redaniji je zapravo
vlast držao Dijkstra. Dijkstra bi bez muke mogao steći svaku počast koju poželi. Ali
Dijkstra nije želio ni jednu.
»Vaše me blagorođe izvoljelo pozvati«, rekao je nakon stanke veleposlanik. »Za‐
obišavši ministra vanjskih poslova. Čemu da pripišem tu čast?«
»Ministar je«, Dijkstra je podignuo pogled prema stropu dvorane, »odstupio s
dužnosti iz zdravstvenih razloga.«
Veleposlanik je ozbiljno kimnuo glavom. Dobro je znao da je ministar vanjskih
poslova završio u tamnici, a kako je bio kukavica i idiot, nedvojbeno je Dijkstri
priznao sve o svojim šurovanjima s nilfgaardskom obavještajnom službom već dok
su mu prije preslušavanja pokazivali krvničke alate. Znao je da je mreža koju su us‐
22
Vatreno krštenje
trojili agenti Vattiera de Rideauxa, šefa carske tajne službe, razbucana, te da Dijks‐
tra drži sve konce. Znao je također da ti konci vode ravno i do njegove osobe. Ali
njegovu je osobu štitio imunitet, a obveze su ga prisiljavale da igru odigra do samo‐
ga kraja. Osobito nakon čudnih, šifriranih instrukcija koje su nedavno veleposlans‐
tvu poslali Vattier i koroner Stefan Skellen, carski agent za posebne zadaće.
»Budući da nasljednik još nije imenovan«, nastavio je Dijkstra, »zapala me ne‐
mila obveza da obavijestim vašu ekscelenciju kako ste postali persona non grata u
kraljevstvu Redaniji.«
Veleposlanik se naklonio.
»Duboko žalim«, rekao je, »što di dencije koje će prouzročiti uzajamni opoziv
ambasadora proizlaze iz stvari koje se izravno ne tiču ni kraljevstva Redanije, ni
Nilfgaardskoga carstva. Carstvo nije poduzelo ni jedan neprijateljski korak protiv
Redanije.«
»Osim blokade ušća Jaruge i Skelliškog otočja za naše brodove i robe. Osim na‐
oružavanja i podupiranja bandi Scoia’taela.«
»To su insinuacije.«
»A koncentracija carskih vojski u Verdenu i u Cintri? Nasrtaji naoružanih bandi
na Sodden i Brugge? Sodden i Brugge su temerski protektorati, a mi smo s Temeri‐
jom u savezu, ekscelencijo, pa su napadi na Temeriju i napadi na nas. Ostaju tako‐
đer pitanja koja se izravno tiču Redanije: pobuna na otoku aneddu i zločinački
atentat na kralja Vizimira. I pitanje uloge koju je Carstvo odigralo u tim događaji‐
ma.«
»Quod attinet incidenta na aneddu«, raširio je ruke veleposlanik, »nisam ovla‐
šten za iznošenje mišljenja. Njegovom Carskom Visočanstvu Emhyru var Emraisu
strane su kulise privatnih obračuna vaših čarobnjaka. Žalim zbog činjenice da naši
prosvjedi protiv promidžbe koja sugerira nešto drugo, ostaju bez rezultata. A koja
se širi, usuđujem se primijetiti, ne bez potpore najviših vlasti kraljevstva Redanije.«
»Vaši prosvjedi iznenađuju i neizmjerno čude«, blago se nasmiješio Dijkstra.
»Ta car nimalo ne skriva činjenicu da na njegovu dvoru boravi cintrijska vojvotki‐
nja dovedena baš s anedda.«
»Cirilla, kraljica Cintre«, ispravio ga je naglašeno Shilard Fitz-Oesterlen, »nije
dovedena, već je u Carstvu zatražila azil. To nema ništa zajedničko s incidentom na
aneddu.«
»Zbilja?«
23
Andrzej Sapkowski
»Incident na aneddu«, nastavio je veleposlanik kamenoga lica, »pobudio je

carevu odbojnost. A mučki atentat koji je na kralja Vizimira izveo bezumnik, iza‐
zvao je njegovu iskrenu i živu abominaciju. Još veću pak abominaciju izaziva gnus‐
na intriga koja se širi među općinstvom usuđujući se instigatore tih zločina tražiti u
Carstvu.«
»Uhićenje stvarnih instigatora«, rekao je polagano Dijkstra, »okončat će intrigu,
nadajmo se. A njihovo uhićenje i kažnjavanje pitanje je vremena.«
»Justitia fundamentom regnorum«, priznao je ozbiljno Shilard Fitz-Oesterlen. »A
crimen horribilis non potest non esse punibile. Jamčim da i Njegovo Carsko Viso‐
čanstvo također želi da se to dogodi.«
»Ispunjenje te želje u carevoj je moći«, dobacio je nehajno Dijkstra, prekriživši
ruke na prsima. »Jedna od čelnica urote, Enid an Gleanna, donedavno čarobnica
Francesca Findabair, carevom se milošću igra kraljice marionetske države vilenjaka
u Dol Blathani.«
»Njegovo Carsko Visočanstvo«, ukočeno se naklonio veleposlanik, »ne može se
miješati u pitanja Dol Blathane, nezavisnog kraljevstva koje su priznale sve susjed‐
ne države.«
»Ali ne i Redanija. Za Redaniju je Dol Blathana i dalje dio kraljevstva Aedirna.
Iako ste skupa s vilenjacima i Kaedwenom rastavili Aedirn na komadiće, iako od
Lyrije nije preostao ni lapis super lapidem, prerano brišete ta kraljevstva sa zemljovi‐
da svijeta. Prerano, ekscelencijo. No nije ni vrijeme, ni mjesto za raspravu o tome.
Neka si Francesca Findabair zasad kraljuje, doći će vrijeme i za pravdu. A što je s
ostalim pobunjenicima i organizatorima atentata na kralja Vizimira? Što je s Vilge‐
fortzom iz Roggeveena, što je s Yennefer iz Vengerberga? Ima temelja za pomisao
da su nakon propasti puča izbjegli u Nilfgaard.«
»Uvjeravam vas«, podignuo je glavu veleposlanik, »da nije tako. A da do toga i
dođe, jamčim, kazna ih neće zaobići.«
»Nisu vama skrivili, pa nije na vama ni da ih kažnjavate. Iskrenost želje za prav‐
dom, koja je ipak fundamentum regnorum, car Emhyr bi dokazao predajući zločince
nama.«
»Vašemu se zahtjevu ne može odreći opravdanost«, priznao je Shilard Fitz-Oes‐
terlen, hineći zabrinuti smiješak. »No te se osobe ne nalaze u Carstvu, to je primo.
Secundo, čak da u njega i dospiju, postoji impediment. Ekstradicija se vrši na teme‐
lju presude koju u danom slučaju donosi Carsko vijeće. Uzmite u obzir, vaše blago‐
rođe, da je redanijski raskid diplomatskih odnosa neprijateljski akt, a teško je raču‐
24
Vatreno krštenje
nati da bi vijeće izglasalo ekstradiciju tražitelja azila ako tu ekstradiciju zahtijeva ne‐
prijateljska zemlja. Bio bi to slučaj bez presedana... Osim ako...«
»Ako što?«
»Ako bi se stvorio presedan.«
»Ne razumijem.«
»Ako bi kraljevstvo Redanija bilo spremno predati caru njegova podanika, ovdje
uhićenog notornog zločinca, car i njegovo vijeće imali bi temelja da uzvrate tu ges‐
tu dobre volje.«
Dijkstra je dugo šutio, ostavljajući dojam da drijema ili razmišlja.
»O kome je riječ?«
»Prezime zločinca...« Ambasador je odigrao kao da se nastoji prisjetiti, na kraju
je posegnuo po dokument u aktovku od sa jana. »Oprostite, memoria fragilis est...
Eto. Stanoviti Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach. Terete ga ozbiljne gravamine.
Tražen je zbog ubojstva, dezerterstva, raptus puellae, nasilja, krađe i krivotvorenja
dokumenata. Bježeći pred carevom srdžbom, pobjegao je preko granice.«
»U Redaniju? Odabrao je dalek put.«
»Vaše blagorođe«, blago se nasmiješio Shilard Fitz-Osten, »sigurno ne ograniča‐
va svoje zanimanje samo na Redaniju. Ni najmanje ne sumnjam da bi vaše blagoro‐
đe, ako bi taj zločinac bio uhićen u bilo kojem od udruženih kraljevstava, za to
doznalo iz izvješća vaših brojnih... znanaca.«
»Kako ste rekli da se zove taj prijestupnik?«
»Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach.«
Dijkstra je dugo šutio, hineći da prebire po sjećanju.
»Ne«, rekao je napokon. »Nije uhićen nitko takvoga imena.«
»Uistinu?«
»Moja memoria ne biva fragilis u takvim stvarima. Žalim, ekscelencijo.«
»Ja također«, odvratio je ledeno Shilard Fitz-Oesterlen. »Osobito stoga što se u
takvim uvjetima uzajamna ekstradicija zločinaca ne čini provedivom. Neću više do‐
sađivati vašoj milosti. Želim vam zdravlja i uspjeha.«
»I ja vama. Zbogom, ekscelencijo.«
Veleposlanik je izašao, izvevši nekoliko složenih, ceremonijalnih naklona.
»Poljubi me u sempiternum meam, mudrijašu«, progunđao je Dijkstra, prekriživ‐
ši ruke na prsima. »Ori! Izlazi!«
Tajnik, crven od dugo suzdržavanog hrakanja i nakašljavanja, izronio je iza za‐
vjese.
25
Andrzej Sapkowski
»Je li Filippa i dalje u Montecalvu?«

»Da, kah, kah. S njom su gospe Laux-Antille, Merigold i Metz.«
»Za dan-dva bi mogao izbiti rat, granica na Jaruzi začas će planuti, a one su se
zavukle u nekakav divlji zamak! Hvataj pero, piši. Ljubljena Fil... Dovraga!«
»Napisao sam: ›Draga Filippo‹.«
»Dobro. Nastavi. Možda će Te zanimati da se čudak u kacigi s perima, koji je s
anedda iščeznuo jednako tajnovito kako se i pojavio, zove Cahir Mawr Dyffryn i
da je sin dvorskoga upravitelja Caellacha. Tu čudnu individuu tražimo ne samo
mi, već, kako se pokazalo, također službe Vattiera de Rideauxa te ljudi toga kurvi‐
nog sina...«
»Gospa Filippa, kah, kah, ne voli takve riječi. Napisao sam: ›te ništarije‹«
»Neka bude. Te ništarije Stefana Skellena. Znaš jednako dobro kao i ja, draga
Fil, da Emhyrove obavještajne službe marno tragaju samo za tim agentima i emisa‐
rima za koje je Emhyr prisegnuo da će im poravnati rebra. Te koji su ga, umjesto
da izvrše zapovijed i umru, izdali i zapovijed ostavili neizvršenom. Stvar stoga izgle‐
da prilično čudno, jer smo bili uvjereni da se zapovijedi koje je imao taj Cahir od‐
nose na hvatanje kraljevne Cirille i njezino dovođenje u Nilfgaard. Novi odlomak.
Čudne, ali utemeljene dvojbe koje je taj slučaj pobudio u meni, te pomalo iznena‐
đujuće ali ne i besmislene teorije koje imam, želio bih raspraviti s Tobom u četiri
oka. S izrazima dubokoga štovanja et cetera, et cetera.«
Pošla je na jug, kamo je odjurio, najprije obalom Trake, preko Opeke, kasnije, pre‐
bacivši se preko rijeke, močvarnim usjecima, obraslima mekanim, svijetlozelenim
tepihom mahovine. Pretpostavljala je da vještac, ne poznajući teren tako dobro kao
ona, neće riskirati prelazak na ljudsku obalu. Presijecajući veliki luk rijeke, ispup‐
čen prema Brokilonu, imala je šansu da ga dostigne u okolici vodopada Ceann
Treise. Jašući brzo i bez zastoja, mogla bi ga čak prestići.
Zubi nisu pogriješili zacvokotavši. Nebo se na jugu jako naoblačilo. Zrak se
zgusnuo i otežao, komarci i obadi postali su iznimno nasrtljivi i dosadni.
Kada je izjahala na obalu, obraslu još uvijek zelenim lješnjakom i golom, tam‐
nom pasjakovinom, osjetila je prisutnost. Nije čula. Osjetila je. Stoga je znala da su
to vilenjaci.
Zaustavila je konja da ju strijelci sakriveni u gustišu mogu dobro promotriti.
Suspregnula je i disanje. Nadajući se da nije naletjela na nagle.
26
Vatreno krštenje
Nad kozorogom prebačenim preko konjskih sapi brenčala je muha.

Šum. Tihi zvižduk. Zazviždala je odgovor. Scoia’tael su poput duhova izronili iz
gustiša i Milva je tek tada slobodnije odahnula. Poznavala ih je. Pripadali su odre‐
du Coinneacha Dé Rea.
»Hael«, rekla je, silazeći s konja. »Que’ss va?«
»Ne’ss«, odvratio je hladno vilenjak čijega se imena nije sjećala. »Caemm.«
Podalje, na proplanku, utaborili su se ostali. Bilo ih je najmanje tridesetero, više
no što je brojio Coinneachov odred. Milva se začudila. U posljednje su se vrijeme
odredi Vjeverica prije smanjivali, no rasli. Odredi koje je sretala u posljednje vrije‐
me bili su skupine okrvavljenih, grozničavih odrpanaca koji su se jedva održavali u
sedlima i na nogama. Ovaj odred bio je drugačiji.
»Cead, Coinneach«, pozdravila je zapovjednika koji se približavao.
»Ceadmil, sor’ca.«
Sor’ca. Sestrica. Tako su je zvali ti s kojima je bila u prijateljstvu, kada su htjeli
izraziti poštovanje i simpatiju.
I to, premda su bili puno, puno stariji od nje. Ispočetka je za vilenjake bila samo
Dh’oine, čovjek. Kasnije, kada im je već redovito pomagala, govorili su za nju Aen
Woedbeanna, »žena iz šume«. Još kasnije, upoznavši je bolje, nazivali su je, ugledav‐
ši se na drijade, Milva, Lunja. Njezino pravo ime, koje je otkrivala najboljim prija‐
teljima, uzvraćajući slične geste s njihove strane, nije im odgovaralo – izgovarali su
ga: ›Mear’ya‹, blago se mršteći, kao da ih asocira na nešto nelijepo. I odmah su pre‐
lazili na ›sor’ca‹.
»Kamo ste pošli?« Milva se pozornije osvrnula, ali i dalje nije opažala ranjene ni
bolesne. »Na Osmu milju? U Brokilon?«
»Ne.«
Suzdržala se od daljnjih pitanja, i predobro ih je poznavala. Dostajalo joj je
samo nekoliko pogleda na nepronična, usredotočena lica, na pretjeranu, demons‐
trativnu mirnoću kojom su sređivali opremu i oružje. Dostajao je samo jedan ozbi‐
ljan pogled u duboke, bezdane oči. Znala je da idu u bitku.
Od podneva se nebo mračilo, naoblačilo se.
»A kamo si ti pošla, sor’ca?« upitao je Coinneach, a potom bacio brzi pogled na
kozoroga prebačenog preko konja, blago se nasmiješio.
»Na jug«, hladno mu je objasnila. »Prema Drieschotu.«
Vilenjak se prestao smiješiti.
»Po ljudskoj obali?«
27
Andrzej Sapkowski
»Barem do Ceann Treise.« Slegnula je ramenima. »Kod vodopada ću se sigurno

vratiti na brokilonsku stranu, jer...«
Okrenula se, začuvši frktanje konja. Novi Scoia’tael priključivali su se ionako
brojnom odredu. Te nove Milva je poznavala još bolje.
»Ciarane!« tiho je uzviknula, ne skrivajući iznenađenje. »Toruviel! Što ćete vi
ovdje? Tek što sam vas dovela u Brokilon, a vi opet...«
»Ess’creasa, sor’ca«, rekao je ozbiljno Ciaran aep Dearbh. Zavoj koji je omatao
vilenjakovu glavu bio je crven od krvi koja je curila.
»Moramo«, ponovila je za njim Toruviel, silazeći oprezno iz sedla da ne ozlijedi
ruku u povoju. »Stigle su vijesti. Ne možemo čučati u Brokilonu kada je svaki luk
važan.«
»Da sam znala«, napućila je usne, »ne bih se trudila oko vas. Ne bih izlagala gla‐
vu prelazeći.«
»Vijesti su stigle noćas«, tiho je objasnila Toruviel. »Nismo mogli... Ne možemo
u takvom trenutku ostaviti svoju braću po oružju. Ne možemo, razumij to, sor’ca.«
Nebo je postajalo sve mračnije. Ovaj je put Milva jasno čula daleki grom.
»Ne idi na jug, sor’ca«, rekao je Coinneach Dé Reo. »Nailazi oluja.«
»A što meni može oluja...« Zastala je, pogledala ga pozornije. »Ha! A, znači tak‐
ve su vam vijesti stigle? Nilfgaard, zar ne? Prelaze Jarugu u Soddenu? Udaraju na
Brugge? Zato krećete?«
Nije odgovorio.
»Da, kao u Dol Angri.« Pogledala ga je u tamne oči. »Opet će vas nilfgaardski
car iskoristiti da napadate ljude ognjem i mačem s leđa. A poslije će car sklopiti s
kraljevima mir i vas će pobiti. U vatri koju zapalite i sami ćete izgorjeti.«
»Vatra čisti. I krijepi. Valja proći kroz nju. Aenyell’hael, ell’ea, sor’ca? Po vašemu:
vatreno krštenje.«
»Draža mi je druga vatra.« Milva je odvezala kozoroga i zbacila ga na zemlju, vi‐
lenjacima pod noge. »Ta koja pucketa pod ražnjem. Uzmite, da u pohodu ne osla‐
bite od gladi. Meni više ne treba.«
»Ne ideš na jug?«
»Idem.«
Idem, pomislila je, idem brzo. Moram upozoriti toga budalastog vješca, moram
ga upozoriti u kakav se vihor uvaljuje. Moram ga vratiti.
»Ne idi, sor’ca.«
»Pusti me na miru, Coinneach.«
28
Vatreno krštenje
»Nailazi oluja s juga«, ponovio je vilenjak. »Ide velika nepogoda. I velika vatra.
Skloni se u Brokilon, sestrice, ne idi na jug. Dovoljno si učinila za nas, više ne mo‐
žeš. I ne moraš. Mi moramo. Ess’tedd, esse creasa! Na nama je red. Zbogom.«
Zrak je bio težak i gust.
Teleprojekcijska je čarolija bila složena, morale su je izvoditi zajedno, spojivši dla‐

nove i misli. Čak i tako se pokazalo da je to đavolski velik napor. Jer ni razdaljina
nije bila mala. Sklopljeni kapci Filippe Eilhart su treperili, Triss Merigold je dahta‐
la, na visoko čelo Keire Metz izbile su kapi znoja. Samo se na licu Margarite Laux-
Antille nije vidjela iscrpljenost.
Škrto osvijetljena odaja iznenada se jako rasvijetlila, po tamnoj drvenoj oblozi
zidova zaplesao je mozaik odbljesaka. Iznad okruglog stola zalebdjela je kugla blije‐
šteći mliječnim sjajem. Filippa Eilhart izdeklamirala je svršetak formule i kugla joj
se spustila sučelice, na jedan od dvanaest naslonjača postavljenih oko stola. Unutar
kugle pojavila se nejasna prilika. Slika je treperila, projekcija nije bila previše stabil‐
na. Ali je brzo postajala oštrija.
»Prokleto bilo«, procijedila je Keira, brišući čelo. »Zar oni u Nilfgaardu ne znaju
za uljepšavajuća sredstva i čarolije?«
»Očito ne«, ustvrdila je Triss krajičkom usta. »Za modu također valjda nisu ni‐
kada čuli.«
»Ni za nešto poput šminke«, rekla je tiho Filippa. »Ali sada pst, djevojke. I ne
zurite u nju. Treba stabilizirati projekciju i pozdraviti našu gošću. Pojačaj me,
Rita.«
Margarita Laux-Antille ponovila je formulu čarolije i Filippinu kretnju. Slika je
nekoliko puta zatreperila, izgubila magličastu nestalnost i neprirodno iskrenje,
obrisi i boje su se izoštrili. Čarobnice su sada mogle još podrobnije zagledati lik sa
suprotne strane stola. Triss je zagrizla usne i značajno namignula Keiri.
Žena s projekcije imala je blijedo lice nelijepa tena, bezizražajne sitne oči, uska
modrikasta usta i blago kukast nos. Nosila je čudnovati, stožasti, pomalo izgužvan
šešir. Ispod mekog oboda padala joj je tamna kosa ne baš svježega izgleda. Dojam
neprivlačnosti i zapuštenosti dopunjavala je crna, prevelika i bezoblična halja, na
ramenu izvezena pohabanim srebrnim koncem. Vez je predstavljao polumjesec
okružen zvijezdama. Bio je to jedini ukras koji je nosila nilfgaardska čarobnica.
Filippa Eilhart je ustala, nastojeći ne isticati previše nakit, čipku i dekolte.
29
Andrzej Sapkowski
»Uvažena gospo Assire«, rekla je. »Dobro nam došla u Montecalvo. Silno se ra‐
dujemo što si pristala prihvatiti naš poziv.«
»Učinila sam to iz radoznalosti«, rekla je neočekivano ugodnim i melodioznim
glasom čarobnica iz Nilfgaarda, popravljajući nesvjesno šešir. Dlan joj je bio vitak,
obilježen žutim mrljama, nokti polomljeni i nepravilni, očigledno pogrizeni.
»Isključivo iz radoznalosti«, ponovila je, »koja za mene uostalom može završiti
fatalno. Molila bih objašnjenja.«
»Pristupit ću im bez odlaganja«, kimnula je glavom Filippa, dajući znak ostalim
čarobnicama. »No, dopustite mi najprije da prizovem projekcije ostalih sudionica
sastanka i da vas uzajamno predstavim. Molim vas za časak strpljenja.«
Čarobnice su ponovo spojile dlanove, zajednički obnovile inkantaciju. Zrak u
odaji zazvonio je kao napregnuta žica, ispod stropnih kaseta opet se na stol slila
svjetlucava magla, ispunjavajući prostoriju treperavim sjenkama. Iznad tri od neza‐
uzetih naslonjača izrasle su sfere pulsirajuće svjetlosti, unutar sfera nazreli su se
obrisi prilika. Kao prva pojavila se Sabrina Glevissig u tirkiznoj i izazovno dekolti‐
ranoj haljini s velikim, čipkastim, stojećim ovratnikom koji je predstavljao lijep ok‐
vir za friziranu kosu obuhvaćenu briljantnom dijademom. Do nje se iz magličastog
sjaja projekcije pomolila Sheala de Tancarville u crnom, biserima prošivenom bar‐
šunu, s krznom srebrne lisice ovijenim oko vrata. Magičarka iz Nilfgaarda nervoz‐
no je oblizala tanke usne. Pričekaj samo Francescu, pomislila je Triss. Kada ugledaš
Francescu, crni štakorčiću, ispast će ti oči.
Francesca Findbair nije razočarala. Ni prelijepom haljinom boje bikove krvi, ni
ponosnom frizurom, ni niskom rubina, ni srnećim očima podvučenim jarkom vile‐
njačkom šminkom.
»Dobro nam došle gospe«, rekla je Filippa, »u dvorac Montecalvo, kamo sam
vas bila slobodna pozvati da raspravimo stanovite nimalo beznačajne stvari. Žao mi
je zbog činjenice da se susrećemo u obliku teleprojekcije. Izravan nam susret, me‐
đutim, nisu dopustili ni vrijeme, ni udaljenosti koje nas dijele, ni situacija u kojoj
smo se sve skupa našle. Ja sam Filippa Eilhart, gospodarica ovoga dvorca. Kao ini‐
cijatorica susreta i domaćica, uzet ću slobodu i upoznati vas međusobno. S moje
desne strane sjedi Margarita Laux-Antille, rektorica akademije u Aretuzi. Meni sli‐
jeva su: Triss Merigold iz Maribora i Keira Metz iz Carrerasa. Zatim, Sabrina Gle‐
vissig iz Ard Carraigha. Sheala de Tancarville, prispjela iz Creydena u Koviru.
Francesca Findabair, poznata i kao Enid an Geanna, sadašnja vladarica Cvjetne do‐
line. I napokon Assire var Anahid iz Vicovaroa u Carstvu Nilfgaardu. A sada...«
30
Vatreno krštenje
»A sada ću se ja oprostiti od vas!« proderala se Sabrina Glevissig, pokazujući ru‐

kom punom prstenja na Francesku. »Otišla si predaleko, Filippa! Nemam namjere
sjediti za jednim stolom s tom prokletom vilenjakinjom, čak ni kao iluzija! Krv na
zidinama i tlu Garstanga još nije stigla izblijedjeti! A tu je krv prolila ona! Ona s
Vilgefortzom!«
»Zamolila bih da sačuvamo pristojnost.« Filippa se objeručke oslonila na rub
stola. »I hladnu krv. Poslušajte što vam imam za reći. Ne molim ništa više od toga.
Kada završim, svaka od vas će odlučiti hoće li ostati ili otići. Projekcija je dobro‐
voljna, može se u svakom trenu prekinuti. Jedino što molim one koje će odlučiti
otići jest da sačuvaju tajnu o ovom susretu.«
»Znala sam!« Sabrina se tako silovito trgnula da je na tren ispala iz projekcije.
»Tajni sastanak! Tajni dogovori! Ukratko, urota! I valjda je očito protiv koga us‐
mjerena. Zar se ti nama rugaš, Filippa? Tražiš da čuvamo tajnost pred našim kralje‐
vima, pred kolegama, koje nisi smatrala prikladnima da budu pozvani ovamo. A
ondje sjedi Enid Findabair, koja milošću Emhyra var Emreisa kraljuje u Dol Blat‐
hani, vladarica vilenjaka koji djelom i oružjem podupiru Nilfgaard. A usto sa za‐
prepaštenjem ustanovljavam da se u ovoj dvorani projicira i čarobnica iz Nilfgaar‐
da. Otkad su to čarobnjaci iz Nilfgaarda prestali iskazivati slijepu poslušnost i rop‐
sko sluganstvo carskoj vlasti? O kakvim tajnama mi tu govorimo? Ako je ona ovdje,
onda je to uz Emhyrov pristanak i znanje! Po njegovoj zapovijedi! Kao njegove oči
i uši!«
»Niječem to«, rekla je spokojno Assire var Anahid. »Nitko ne zna da sudjelujem
u ovom susretu. Bila sam zamoljena da sačuvam tajnu, sačuvala sam je i sačuvat ću.
Među inim i u svom vlastitom interesu. Jer da se ovo dozna, ne bih iznijela čitavu
glavu. Jer na tome počiva sluganstvo čarobnjaka u Carstvu. Mogu birati sluganstvo
ili vješala. Prihvatila sam rizik. Niječem da sam ovamo prispjela kao špijun. Mogu
to dokazati samo na jedan način: svojom smrću. Dostajat će da tajna na koju pozi‐
va gospa Eilhart bude prekršena. Bit će dovoljno da vijest o našem susretu izađe iz‐
van ovih zidina i ja ću izgubiti život.«
»I za mene bi odavanje tajne također moglo imati neugodne posljedice«, nasmi‐
ješila se očaravajuće Francesca. »Imaš sjajnu priliku za revanš, Sabrino.«
»Ja ću se revanširati na drugi način, vilenjakinjo.« Crne Sabrinine oči zloslutno
su sijevnule. »Otkrije li se tajna, neće to biti zbog moje krivnje ili neopreza. Nikako
zbog moje!«
»Sugeriraš li nešto?«
31
Andrzej Sapkowski
»Naravno«, ubacila je Filippa Eilhart. »Naravno da Sabrina nešto sugerira. Deli‐

katno vas podsjeća na moju suradnju sa Sigismundom Dijkstrom. Kao da sama ne
održava kontakte s obavještajnom službom kralja Hensella!«
»Postoji razlika«, zarežala je Sabrina. »Ja nisam bila tri godine Flenseltova lju‐
bavnica! A još manje njegove obavještajne službe!«
»Dosta je toga! Umukni!«
»Slažem se«, iznenada je glasno rekla Sheala de Tancarville. »Umukni, Sabrino.
Dosta je već anedda, dosta špijunskih i izvanbračnih afera. Nisam došla ovamo
da bih sudjelovala u rasprama ili slušala uzajamno optuživanje i vrijeđanje. Nisam
zainteresirana ni za ulogu miriteljice, pa ako sam pozvana u tu svrhu, obznanjujem
da je to bilo uzaludno. Doista, bojim se da sudjelujem uzaludno i nepotrebno, da
gubim vrijeme koje sam s mukom odvojila na štetu svog istraživačkog rada. No
suzdržavam se od presupozicije. Predlažem da najzad damo riječ Filippi Eilhart.
Napokon ćemo doznati svrhu ovoga okupljanja. Upoznajmo uloge u kojima ovdje
trebamo nastupiti. Tada ćemo bez suvišnih emocija odlučiti hoćemo li nastaviti
predstavu ili spustiti zavjesu. Diskrecija za koju smo zamoljene, svakako nas sve
obvezuje. S konzekvencijama koje ću ja, Sheala de Tancarville, osobno povući pre‐
ma nediskretnima.«
Nijedna od čarobnica nije se ni pomaknula, ni oglasila. Triss ni na tren nije
sumnjala u Shealino upozorenje. Usamljenica iz Kovira nije bila naviknuta bacati
prijetnje u vjetar.
»Dajemo ti riječ, Filippo. Uvaženom se skupu pak obraćam s molbom da bude‐
mo tiho sve do trenutka kada nam Filippa da na znanje da je završila.«
Filippa Eilhart je ustala, šušteći haljinom.
»Poštovane kolegice«, rekla je. »Situacija je ozbiljna. Magija je ugrožena. Tragič‐
ni događaji na aneddu, na koje se u mislima vraćam sa žaljenjem i nevoljko, do‐
kazali su da su učinci stoljeća naizgled beskon iktne suradnje u tren oka poništeni
kada su došli do riječi častohleplje i pretjerane ambicije. Sada imamo nesuglasje,
nered, uzajamno neprijateljstvo i nepovjerenje. To što se događa počinje izmicati
nadzoru. Da bi se nadzor povratio, da se ne bi dopustila masovna kataklizma, valja
čvrsto uzeti u ruke kormilo ovoga broda bacanog olujom. Ja, gospa Laux-Antille,
gospa Merigold i gospa Metz, raspravile smo već to pitanje i u tome smo suglasne.
Obnova Vrhovništva i Vijeća uništenih na aneddu neće biti dovoljna. Uostalom,
te se dvije institucije i nema s kime obnoviti, nema jamstva da obnova neće od po‐
četka biti zaražena bolešću koja je uništila prethodne. Treba nastati posve drugi,
32
Vatreno krštenje
tajni ustroj, koji će služiti isključivo stvari magije. Koja će učiniti sve da ne dopusti
kataklizmu. Jer ako propadne magija, propast će i ovaj svijet. Da, kao i prije puno
godina, svijet lišen magije i napretka koji ona sa sobom donosi potonut će u kaos i
mrak, utonut će u krv i barbarstvo. Pozivamo sve ovdje prisutne gospe da djelatno
sudjeluju u našoj inicijativi, da se djelatno uključe u rad tajnog sastava koji predla‐
žemo. Uzele smo slobodu sazvati vas ovdje kako bismo čule vaše mišljenje o tom
pitanju. Završila sam.«
»Zahvaljujemo«, kimnula je glavom Sheala de Tancarville. »Ako mi dopustite,
ja ću započeti. Moje prvo pitanje, draga Filippo, glasi: zašto ja? Zašto sam ja pozva‐
na ovamo? Višekratno sam odbijala isticanje svoje kandidature za Vrhovništvo,
podnijela sam ostavku na položaj u Vijeću. Kao prvo, moj me rad zaokuplja u pot‐
punosti. Kao drugo, smatrala sam, a smatram i dalje, da u Koviru, Povissu i Heng‐
forsu ima i drugih, dostojnijih tih časti. Upitat ću zašto sam ovamo pozvana ja, a
ne Carduin? Ne Istredd iz Aedd Gynvaela, Tugdual ili Zangenis?«
»Jer su to muškarci«, odvratila je Filippa. »Organizacija o kojoj sam govorila tre‐
ba se sastojati isključivo od žena. Gospo Assira?«
»Povlačim svoje pitanje«, nasmiješila se nilfgaardska čarobnica. »Sadržajno se
poklapalo s pitanjem gospe Tancarville. Odgovor me zadovoljava.«
»Miriše mi to na bapski šovinizam«, rekla je zajedljivo Sabrina Glevissig. »Oso‐
bito iz tvojih usta, Filippa, nakon tvoje promjene... erotske orijentacije. Ja nemam
ništa protiv muškaraca. Štoviše, obožavam muškarce i ne mogu zamisliti život bez
njih. Ali... Nakon kratkog promišljanja... Sve u svemu, to je ispravna koncepcija.
Muškarci su psihički nestabilni, previše podatni emocijama, na njih se ne može ra‐
čunati u trenucima krize.«
»To je činjenica«, spokojno je priznala Margarita Laux-Antille. »Stalno uspore‐
đujem rezultate polaznica Aretuze s učincima rada dječaka iz škole u Ban Ardu, i
usporedba nepromjenljivo ispada u korist djevojaka. Magiju čine strpljivost, deli‐
katnost, inteligencija, smotrenost, ustrajnost, također i ponizno, ali mirno podno‐
šenje poraza i neuspjeha. Muškarce uništava ambicija. Oni uvijek hoće ono za što
znaju da je nemoguće i nedosežno. A moguće ne primjećuju.«
»Dosta, dosta, dosta«, prasnula je Sheala, ne skrivajući smijeh. »Ne postoji ništa
gore od znanstveno podržanog šovinizma, stidi se, Rita. No ipak... Da, i ja sma‐
tram ispravnom predloženu jednospolnu strukturu toga... konventa ili, ako je ne‐
kome draže, te lože. Kako čujemo, riječ je o budućnosti magije, a magija je preoz‐
biljna stvar da bi se njezina sudbina povjerila muškarcima.«
33
Andrzej Sapkowski
»Ako smijem«, melodiozno se oglasila Francesca Findabair, »htjela bih na tren

prekinuti digresiju o prirodnoj i neupitnoj dominaciji našega spola, te se usredoto‐
čiti na pitanja koja se tiču predložene inicijative, čiji mi cilj i nadalje nije jasan. A
trenutak nije slučajan i izaziva asocijacije. Rat je. Nilfgaard je potukao i pritisnuo
uza zid sjeverna kraljevstva. Ne krije li se stoga pod općenitim parolama, kakve sam
ovdje čula, shvatljiva želja da se situacija obrne? Da se Nilfgaard potuče i pritisne
uza zid? A poslije se ispraše i bezobzirni vilenjaci? Ako je tako, draga Filippo, neće‐
mo pronaći prostor za sporazum.«
»Jesam li to zbog toga pozvana ovamo?« upitala je Assire var Anahid. »Ne posve‐
ćujem puno pozornosti politici, ali znam da je carska armija u ratu nadmoćna va‐
šim vojskama. Osim gospe Francesce i osim gospe de Tancarville, koje potječu iz
neutralnog kraljevstva, sve gospe predstavljaju kraljevstva neprijateljska nilfgaard‐
skom Carstvu. Kako trebam shvatiti riječi o čarobnjačkoj solidarnosti? Kao nuka‐
nje na izdaju? Žao mi je, ali u takvoj se ulozi ne vidim.«
Završivši govor, Assire se sagnula, kao da dodiruje nešto što nije stalo u projek‐
ciju. Triss se učinilo da čuje mijaukanje.
»Ona još ima mačku«, šapnula je Keira Metz. »Kladim se, crnu...«
»Tiše«, siknula je Filippa. »Draga Francesco, poštovana Assire. Naša inicijativa
će biti posve apolitična, to je temeljno polazište. Neće nas voditi interesi rasa, kra‐
ljevstava, kraljeva i imperatora, već dobro magije i njezine budućnosti.«
»Vodeći se dobrom magije«, Sabrina Glesivigg podrugljivo se nasmiješila, »neće‐
mo valjda zaboraviti i dobrobit magičarki? A znamo kako se prema čarobnjacima
odnose u Nilfgaardu. Mi ćemo si ovdje apolitički pričati, a kada Nilfgaard pobijedi
i dospijemo pod carsku vlast, sve ćemo izgledati ovako kao...«
Triss se nemirno pomaknula, Filippa je jedva čujno uzdahnula. Keira je spustila
glavu, Sheala je odglumila da popravlja lisicu. Francesca je zagrizla usnu. Lice Assi‐
re var Anahid nije ni trepnulo, ali se prelilo blagim rumenilom.
»Sve će nas snaći loša sudbina, htjela sam reći«, brzo je završila Sabrina. »Filippa,
Triss i ja, sve tri smo bile na Soddenskom brijegu. Emhyr će se obračunati s nama
zbog onoga poraza, zbog anedda, zbog sveukupnog našeg djelovanja. Ali to je
samo jedna od dvojbi koje u meni izaziva deklarirana apolitičnost ovoga konventa.
Znači li sudjelovanje u njemu i trenutačno odustajanje od aktivne, ipak političke
službe, koju sada obavljamo kod naših kraljeva? Ili trebamo u toj službi ostati i slu‐
žiti dvama gospodarima: magiji i vlasti?«
34
Vatreno krštenje
»Ja se«, nasmiješila se Francesca, »kada mi netko priopći da je apolitičan, uvijek

pitam na koju od politika konkretno misli.«
»A ja znam da zasigurno ne misli na tu koju vodi«, rekla je Assire var Anahid,
gledajući Filippu.
»Ja sam apolitična«, podignula je glavu Margarita Laux-Antille. »I moja škola je
apolitična. Mislim na sve postojeće tipove, rodove i vrste politike!«
»Drage gospe«, oglasila se Sheala nakon podulje šutnje. »Ne zaboravljajte da ste
dominantan spol. Stoga se nemojte ponašati kao curice koje preko stola natežu pla‐
danj sa slatkišima. Tȁ principium koji predlaže Filippa je jasan. Barem meni, a i da‐
lje imam premalo temelja da bih vas smatrala manje bistrima. Izvan ove dvorane
budite kim hoćete, služite komu hoćete i čemu hoćete, onoliko vjerno koliko hoće‐
te. Ali kada se konvent okupi, bavit ćemo se isključivo magijom i njezinom buduć‐
nošću.«
»Upravo tako to i zamišljam«, potvrdila je Filippa Eilhart. »Znam da problema
ima puno, da postoje dvojbe i nejasnoće. Raspravit ćemo ih pri sljedećem susretu u
kojemu ćemo sve sudjelovati ne u obliku projekcije ili iluzije, već osobno. Nazoč‐
nost se neće smatrati formalnim činom pristupanja konventu, već gestom dobre
volje. O tome hoće li se takav konvent uopće dogoditi, odlučit ćemo zajednički.
Mi sve. Ravnopravno.«
»Mi sve?« ponovila je Sheala. »Ovdje vidim prazne stolce, pretpostavljam da
nisu postavljeni slučajno.«
»Konvent treba brojiti dvanaest čarobnica. Htjela bih da nam kandidatkinju za
jedno od ovih praznih mjesta pri sljedećem susretu predloži gospa Assire. U Car‐
stvu Nilfgaard sigurno će se naći još jedna dostojna čarobnica. Drugo mjesto pre‐
puštam na popunu tebi, Francesca, da se kao jedina čistokrvna vilenjakinja ne osje‐
ćaš usamljeno. Treće...«
Enid an Gleanna je podignula glavu.
»Molim dva mjesta. Imam dvije kandidature.«
»Ima li neka od vas nešto protiv te molbe? Ako nema, ja se slažem. Danas je peti
dan kolovoza, peti dan nakon mlađaka. Sastat ćemo se ponovo drugoga dana na‐
kon uštapa, drage kolegice, za četrnaest dana.«
»Čekajte«, upala je Sheala de Tancarville. »Jedno mjesto i dalje ostaje prazno.
Tko će biti dvanaesta čarobnica?«
»Upravo će to biti prvi problem kojim će se pozabaviti loža.« Filippa se tajans‐
tveno nasmiješila. »Za dva tjedna ću vam reći tko bi trebao sjesti na dvanaesti sto‐
35
Andrzej Sapkowski
lac. A potom ćemo zajedno porazmisliti kako postići da ta osoba na njega i sjedne.
Začudit će vas moja kandidatura i ta osoba. Jer to nije obična osoba, poštovane ko‐
legice. To je Smrt ili Život, Destrukcija ili Obnova, Red ili Kaos. Ovisi kako se gle‐
da.«
Cijelo je selo izašlo pred ograde da promatra prolazak bande. Tuzik je došao zajed‐
no s ostalima. Imao je posla, ali se nije mogao suzdržati. U posljednje se vrijeme
puno govorilo o Štakorima. Kružila je čak glasina da su svi uhvaćeni i povješani.
No glasina je bila lažna, dokaz je upravo demonstrativno i bez žurbe paradirao kroz
cijelo selo.
»Besramni nitkovi«, šapnuo je netko za Tuzikovim leđima, a bio je to šapat pun
divljenja. »Posred sela idu...«
»Odjeveni kao za svadbu...«
»A kakvi konji! Ni kod Nilfgaarđana nećeš takve vidjeti!«
»Ma, ukradeni. Štakori svima konje otimaju. Konja je sada posvuda lako proda‐
ti. Ali najbolje sebi ostavljaju...«
»Taj sprijeda, pogledajte, to je Giselher... Njihov harambaša.«
»A iza njega, na riđoj kobili, to je ta vilenjakinja... Iskra je zovu...«
Iza plota je izletio kudrov, izbezumio se od lajanja, motajući se tik pred pred‐
njim kopitima Iskrine kobile. Vilenjakinja je potresla bujnom grivom crne kose,
okrenula konja, jako se sagnula i ošinula psa korbačem. Kudrov je zacvilio i triput
se okrenuo na mjestu, a Iskra ga je pljunula. Tuzik je procijedio među zubima
psovku.
Promatrači su i dalje šaptali, pokazujući diskretno nove Štakore koji su korakom
jahali kroz selo. Tuzik je slušao, jer je morao. Znao je tračeve i priče ne lošije od
drugih, bez muke se dosjećao da je taj s dugom do ramena raskuštranom kosom
boje slame, koji grize jabuku, Kayleigh, da je taj plećati Asse, a taj u vezenom polu‐
kožuhu Reef.
De ladu su zatvarale dvije djevojke, jašući jedna uz drugu i držeći se za ruke.
Viša, koja je sjedila na doratu, bila je ošišana kao nakon tifusa, kaftančić joj je bio
raskopčan, čipkana bluzica blistala ispod njega neizrecivom bjelinom, ogrlica, na‐
rukvice i naušnice odašiljale su zasljepljujuće odsjaje.
»Ta ostrižena je Mistle...« začuo je Tuzik. »Sva je nakinđurena kao jelka za
Yule...«
36
Vatreno krštenje
»Pričaju da je ubila više ljudi no što broji proljeća...«

»A ta druga? Na šarcu? Ta s mačem preko leđa?«
»Falka je zovu. Od ovoga ljeta jaše sa Štakorima. I ona je prava mustra...«
Prava mustra, kako je procijenio Tuzik, nije bila puno starija od njegove kćeri,
Milenke. Pepeljasta kosa mlađahne banditkinje izmicala je u pramenovima ispod
baršunaste beretke s drsko poskakujućim stručkom fazanovih pera. Na vratu joj je
plamtjela svilena marama boje maka, zavezana u maštovitu kokardu.
Među seljacima izmiljelima pred kolibe nastalo je iznenadno uzbuđenje. Jer
upravo je Giselher jašući na čelu bande zaustavio konja, nehajnim pokretom bacio
zveketavu kesicu pod noge na štap oslonjenoj babi Mykitki.
»Neka te bozi čuvaju, milostivi sinko!« zalelekala je baba Mykitka. »Zdrav nam
bio, dobročinitelju naš, da ti...«
Biserni Iskrin smijeh zaglušio je staričino mrmljanje. Vilenjakinja je šeretski pre‐
bacila desnu nogu preko jabuke sedla, posegnula u bisage i širokim pokretom pro‐
sula pregršt kovanica u mnoštvo. Njezin su primjer slijedili Reef i Asse, po pješča‐
noj se cesti prosula prava srebrna kiša. Kayleigh je, grohoćući, bacio u gomilu koja
se zavrtjela oko novca, ogrizak jabuke.
»Dobročinitelji!«
»Sokolići naši!«
»Sreća vas pratila!«
Tuzik nije potrčao za drugima, nije pao na koljena, da iskopava kovanice iz pije‐
ska i kokošjega govna. Stajao je i dalje pored plota, promatrajući djevojke koje su
polagano jahale pored njega. Mlađa, ta pepeljaste kose, opazila je njegov pogled i
izraz lica. Pustila je ruku ošišane, podbola konja i naletjela na njega, pritišćući ga uz
plot i umalo ga ozlijedivši stremenom. Ugledao je njezine zelene oči i zadrhtao. To‐
liko je u njima bilo zla i ledene mržnje.
»Pusti ga, Falka«, uzviknula je ošišana. Nepotrebno. Zelenooka banditkinja za‐
dovoljila se pritjerivanjem Tuzika do plota, pojahala za Štakorima, ni ne okrenuvši
glavu.
»Dobročinitelji.«
»Sokolići!«
Tuzik je pljunuo.
Predvečer su u selo upali Crni, užasavajući konjanici iz tvrđe pod Fen Asprom.
Tutnjale su potkove, rzali konji, zveckalo oružje. Seoski knez i drugi seljaci koje su
37
Andrzej Sapkowski
ispitivali lagali su kao navijeni, naveli su potjeru na pogrešan put. Tuzika nije nitko
ništa pitao. I dobro da nije.
Kada se vratio s pašnjaka i pošao u vrt, začuo je glasove. Prepoznao je cvrkutanje
blizanki drvodjelje Zgarba, pucajuće falsete susjedovih dječaka. I Milenkin glas.
Igraju se, pomislio je. Izašao je iza šupe. I zamro.
»Milena!«
Milenka, njegova jedina preživjela kći, njegovo oko u glavi, objesila si je preko
leđa na uzici štap, koji je hinio mač. Kosu je raspustila, na vunenu kapicu pričvrsti‐
la pijetlovo pero, oko vrata zamotala majčinu maramicu. S čudnovatom, maštovi‐
tom kokardom.
Oči su joj bile zelene.
Tuzik nikada dotad nije istukao kćer, nikada nije koristio očinski remen.
Ovo je bilo prvi put.
Na obzoru je sijevnulo, zagrmjelo. Nalet vjetra je poput drljače preorao površinu

Trake. Bit će oluje, pomislila je Milva, a nakon oluje će doći kiša. Zubi se nisu va‐
rali.
Požurila je konja. Ako je htjela sustići vješca prije oluje, morala je žuriti.
38
Vatreno krštenje
Upoznao sam u životu puno vojskovođa. Poznavao sam maršale, generale,

vojvode i hetmane, trijumfatore brojnih pohoda i bitki. Slušao sam njihove priče
i sjećanja. Viđao sam ih pognute nad zemljovidima, kako po njima crtaju raz‐
nobojne linije, prave planove, smišljaju strategije. U tom je papirnatom ratu sve
igralo svoju ulogu, sve funkcioniralo, sve bilo jasno i sve u uzornom redu. Tako
mora biti, objašnjavali su vojskovođe. Armija je prije svega red i poredak. Vojska
ne može postojati bez reda i poretka.
Tim je čudnije da pravi rat – a vidio sam nekoliko pravih ratova – što se tiče
reda i poretka nevjerojatno nalikuje na zapaljeni bordel.
Maslačak, Pola stoljeća pjesništva
Drugo poglavlje
K   T prelijevala se preko ruba rasjeda blagim, oblim lu‐
kom, šuman i zapjenjen slap padao je među stijene crne poput oniksa, lomio se na
njima i nestajao u bijelom usključalom vrtlogu iz kojega se izlijevao u prostrano
mirno oko, tako prozirno da se vidio svaki kamičak na raznobojnom mozaiku dna,
svaka zelena pletenica vodenoga bilja koja je lelujala u matici.
Obje obale obrastala je opna vodenih dvornika, među kojima su se motali vo‐
denkosovi, ponosno pokazujući bijele žaboe na grlima. Nad dvornicima se grmlje
prelijevalo zeleno, smeđe i oker na pozadini smreka koje kao da su bile posute sre‐
brnim prahom.
»Doista«, uzdahnuo je Maslačak. »Lijepo je ovdje.«
Veliki tamni losos pokušavao je skočiti preko praga vodopada. Na trenutak je
visio u zraku, šireći peraje i metući repom, potom je teško pao u zapjenjeni vir.
Nebo koje se mračilo na jugu presjekla je rašljasta pruga munje, daleka grmljavi‐
na se muklom jekom zakotrljala zidom šume. Vješčeva doratasta kobila je zaplesala,
zamahnula glavom, nakesila zube, nastojeći ispljunuti žvale. Geralt je oštro povu‐
kao uzde, kobila je plesno otapkala unazad, zvoneći potkovama po kamenju.
»Ho! Hooo! Jesi li je vidio, Maslačku? Vražja balerina! Prokleto bilo, prvom ću
se prilikom riješiti te životinje! Makar mi bilo i zadnje, ali zamijenit ću je pa makar
i magarcem!«
39
Andrzej Sapkowski
»Predviđaš li brzo takvu priliku?« Pjesnik se počešao po vratu koji ga je svrbio

od uboda komaraca. »Nedirnut krajolik ove doline pribavlja stvarno neusporedive
estetske dojmove, ali bih za promjenu rado zagledao u neko manje estetsko svrati‐
šte. Uskoro će proći pun tjedan otkako se divim romantičnoj prirodi, pejzažima i
dalekim obzorima. Čeznem za interijerom. Osobito takvim u kojemu poslužuju to‐
plo jelo i hladno pivo.«
»Morat ćeš još neko vrijeme čeznuti.« Vještac se okrenuo u sedlu. »Možda će
tvoje patnje ublažiti svijest da i ja pomalo žudim za civilizacijom. Kako znaš, bora‐
vio sam u Brokilonu ravno trideset i šest dana. I noći, u kojima mi je romantična
priroda zebla stražnjicu, puzala mi po leđima i rosila nos... Hooooo! Kvragu! Hoćeš
li napokon prestati izvoditi, prokleta kobilo?«
»Obadi je bodu. Gadovi su postali nesnosni i krvožedni, kao i obično pred olu‐
ju. Na jugu grmi i sijeva sve češće.«
»Primijetio sam.« Vještac je pogledao u nebo, obuzdavajući rasplesanog konja.
»I vjetar je drugačiji. Daje na more. Promjena vremena, posve sigurno. Hajdemo.
Potjeraj tog debelog kastrata, Maslačak.«
»Moj se at zove Pegaz.«
»A i kako bi drugačije. Znaš što? Nekako ćemo nazvati i moju vilenjačku kobi‐
lu. Hmmm...«
»Možda Crvenperka?« podrugnuo se trubadur.
»Crvenperka«, složio se vještac. »Lijepo.«
»Geralte?«
»Molim.«
»Jesi li imao u životu konja koji se nije zvao Crvenperka?«
»Nisam«, odvratio je vještac nakon kratkog premišljanja. »Nisam imao. Potjeraj
tog uškopljenog Pegaza, Maslačku. Dalek je put pred nama.«
»Itekako«, progunđao je pjesnik. »Nilfgaard... Koliko je to milja, po tebi?«
»Puno.«
»Hoćemo li stići do zime?«
»Najprije ćemo stići u Verden. Ondje ćemo raspraviti... stanovite stvari.«
»Koje? Nećeš me ni obeshrabriti, niti me se riješiti. Pratit ću te! Tako sam odlu‐
čio.«
»Vidjet ćemo. Rekoh, stići ćemo u Verden.«
»Je li to još daleko? Poznaješ ove krajeve?«
40
Vatreno krštenje
»Poznajem. Sada smo kod vodopada Ceann Treise, pred nama je mjesto koje se
zove Sedma milja. Ovi brežuljci s druge strane rijeke su Sovino gorje.«
»A mi idemo na jug, uz riječni tok? Traka utječe u Jarugu negdje u okolici tvr‐
đave Bodrog...«
»Poći ćemo na jug, ali po onoj obali. Traka skreće prema zapadu, mi ćemo ići
kroz šume. Hoću doći do mjesta koje se zove Drieschot, to jest Trokut. Ondje se
sastaju granice Verdena, Bruggea i Brokilona.«
»A odande?«
»Na Jarugu. I do ušća. Do Cintre.«
»A onda?«
»A onda će se vidjeti. Ako je ikako moguće, potakni svog bezvoljnog Pegaza da
malo požuri.«
***
Prolom oblaka ih je sustigao za vrijeme prelaska, na samoj sredini rijeke. Najprije
se podignuo siloviti vihor, povlačeći im orkanskim udarima kosu i kabanice, šiba‐
jući lica lišćem i grančicama otkinutim s priobalnoga drveća. Povicima i udarcima
peta potjerali su konje, pjeneći vodu, krenuli prema obali. Tada je vjetar naglo
utihnuo i ugledali su sivi zid kiše kako juri prema njima. Površina Trake je pobije‐
ljela i zakuhala, kao da je netko s neba u rijeku bacao milijarde olovnih kuglica.
Prije no što su se dočepali obale, dobro ih je smočilo. Žurno su se sakrili u
šumu. Krošnje stabala tvorile su iznad njihovih glava gust zeleni pokrov, ali nije to
bio pokrov koji bi mogao zaštititi od takvog proloma. Kiša je brzo posjekla i povila
lišće, začas je u šumi lijevalo skoro isto kao na otvorenom prostoru.
Pokrili su se kabanicama, navukli kapuljače. Među drvećem je zavladala tama
koju su rasvjetljavale samo sve češće munje. Svako malo bi zagrmjelo, prodorno i sa
zaglušnim treskom. Crvenperka se plašila, toptala i plesala. Pegaz je očuvao nedir‐
nuti mir.
»Geralte!« proderao se Maslačak nastojeći nadvikati još jedan grom koji se po‐
put golemih kola kotrljao nad šumom. »Zastanimo! Sklonimo se nekamo!«
»Kamo?« odvratio je vještac vičući. »Idi!«
I išli su.
Nakon nekog vremena kiša je vidljivo oslabjela, vjetar je ponovo zašumio u
krošnjama drveća, tresak gromova prestao je probijati uši. Izjahali su na stazicu po‐
sred gustog vrbika. Potom na proplanak. Na proplanku je rasla moćna bukva, pod
41
Andrzej Sapkowski
njezinim granama, na debelom i prostranom pokrivaču suhoga lišća i bukvica staja‐

la su kola s dvije upregnute mule. Na kozlu je sjedio kočijaš i ciljao u njih samos‐
trelom. Geralt je opsovao. Psovku je zaglušio grom.
»Spusti samostrel, Kolda«, rekao je niski čovjek sa slamnatim šeširom, okrećući
se od debla bukve, poskakujući na jednoj nozi i zakapčajući hlače. »Ovo nisu ti
koje čekamo. Ali su mušterije. Ne plaši mušterije. Nemamo puno vremena, ali
malo trgovati uvijek stignemo!«
»Koji vrag?« progunđao je Maslačak iza Geraltovih leđa.
»Priđite bliže, gospodo vilenjaci«, zazvao je čovjek sa šeširom. »Ne bojte se, naš
sam čovjek. N’ess a tearth! Va, Seidhe. Ceadmil! Naš, razumiš vilenjače? Hoćemo li
trgovati? No, dođite ovamo, pod bukvu, ovdje ne lijeva toliko po glavi!«
Geralt se nije začudio zabuni. I on i Maslačak bili su omotani u sive vilenjačke
kabanice. On sâm nosio je zobun s omiljenim vilenjačkim motivom lišća koji su
mu dale drijade, sjedio je na konju s tipično vilenjačkom opremom i karakteristič‐
no ukrašenim uzdama. Lice mu je djelomično zaklanjala kapuljača. Što se tiče kico‐
ša Maslačka, njega su već i prije ponekad držali vilenjakom ili poluvilenjakom, oso‐
bito otkako je počeo nositi kosu do ramena i običavao je prigodno frizirati uvijači‐
ma.
»Pazi«, promrmljao je, silazeći s konja. »Vilenjak si. Ne otvaraj gubac bez potre‐
be.«
»Zašto?«
»To su havekari.«
Maslačak je tiho zviznuo. Znao je o čemu je riječ.
Svime je vladao novac, potražnja je izazivala ponudu. Scoia’tael koji su harali
šumama gomilali su plijen koji se mogao razmjenjivati, a manjkalo im je opreme i
oružja. Tako se rodila pokretna šumska trgovina. I vrsta ljudi koji su se takvom tr‐
govinom bavili. Na krčevinama, stazama, prosjecima i proplancima, pojavljivala su
se kriomice kola spekulanata koji su poslovali s Vjevericama. Vilenjaci su ih naziva‐
li hav’caaren, riječju koja je neprevodiva, ali asocira na grabežljivu pohlepu. Među
ljudima se proširio termin »havekari«, a riječ je izazivala još gadnije asocijacije. Jer i
ti su ljudi bili gadni. Okrutni i bezobzirni, ne prezajući ni od čega, pa ni ubijanja.
Kada bi ga uhvatila vojska, havekar nije mogao računati na milosrđe. Pa ga ni sam
nije običavao pokazivati. Naišavši putem na nekoga tko ga je mogao odati vojnici‐
ma, bez razmišljanja je posezao za samostrelom ili nožem.
42
Vatreno krštenje
Nisu dakle naletjeli na najbolje. Srećom su ih havekari držali za vilenjake. Geralt

je još bolje zaklonio lice kapuljačom i počeo se pitati što će biti kada se maskarada
razotkrije.
»Koje nevrijeme«, protrljao je ruke trgovac. »Lijeva kao da je netko na nebu
rupu izbušio! Ružno tedd, ell’ea? Ali ništa zato, za poslove nema lošeg vremena.
Postoje samo loša roba i loš novac, he, he! Razumiš, vilenjače?«
Geralt je kimnuo glavom. Maslačak je iz kapuljače promrmljao nešto nejasno.
Na njihovu je sreću prezirna nesklonost vilenjaka razgovaranju s ljudima bila opće‐
poznata i nije nikoga čudila. Kočijaš ipak nije odlagao samostrel, a to nije bio do‐
bar znak.
»Čiji ste? Iz kojega odreda?« Havekar, kao svaki ozbiljni trgovac, nije se dao
smesti rezerviranošću i malorječivošću mušterija. »Coinneacha Dé Rea? Angusa
Bri-Crija? Ili možda Riordainova? Riordain je, poznato mi je to, prije tjedan dana
pobio kraljevske opskrbnike koji su pratili zapregu, a u zaprezi je bio prikupljeni
harač. Novac, ne žito. Ja za plaćanje ne uzimam katran ni zrnje, ni krvlju umrljanu
odjeću, od nevolje samo krzno bizamskoga štakora, samurovinu i hermelin. Ali naj‐
draži su mi novčići, kamičci i draguljčići! Ako imate, možemo pazariti! U mene je
prvoklasna roba! Evelienn vam en ard scedde, ell’ea, razumiš, vilenjače? Sve imam.
Pogledajte.«
Trgovac je prišao kolima, povukao kraj mokre cerade. Ugledali su mačeve, luko‐
ve, svežnjeve strijela, sedla. Havekar je prokopao po robi, izvukao jednu od strijela.
Šiljak je bio nazubljen i zarezan.
»Ovo kod drugih nećete naći«, rekao je hvalisavo. »Drugi se trgovci boje, za to
treba hrabrosti, jer zbog takvih strijela konjima čereče kada nekoga s njima uhvate.
Ali ja znam što Vjeverice vole, mušterija je uvijek u pravu, a nema poslića bez rizi‐
čića, samo da bude pro tić! U mene su rasprskavajući šiljci po devet orena tuce.
Naev’de aen tvedeane, ell’ea, razumiš Seidhe? Kunem se da ne derem, sâm malo za‐
rađujem, dječicom se svojom kunem. Ako uzmete tri tuceta odjednom, skinut ću
šest posto rabata s cijene. Priličica, kunem se, čista priličica.... Hola, Seidhe, dalje
od furgona!«
Maslačak je plaho povukao ruku od pokrova, dublje navukao kapuljaču na oči.
Geralt je po tko zna koji put u mislima opsovao neukrotivu bardovu radoznalost.
»Mir’me vara«, propentao je Maslačak, podigavši ruku u znak isprike. »Squ‐
aess’me«.
43
Andrzej Sapkowski
»Bez uvrede«, nakesio je zube havekar. »Ali onamo ne valja zagledati, jer ondje
na kolima ima i druge robice. Ali nije na prodaju, nije za Seidhe. Naručena je, he,
he. No, ali mi tu brbljamo... Pokažite novac.«
Počinje, pomislio je Geralt, gledajući kočijašev zategnuti samostrel. Imao je te‐
melja da misli kako bi vršak strijele mogao biti havekarska rasprskavajuća priličica
koja, dospjevši u trbuh, izlazi na leđima na tri, a ponekad i četiri mjesta, praveći od
unutarnjih organa ustrijeljenoga vrlo neuredan gulaš.
»N’ess tedd«, rekao je oponašajući pjevni naglasak. »Tearde. Mireann vara, va’en
vort. Vratit ćemo se s odredom, tada trgovina. Ell’ea? Razumiš, Dh’oine?«
»Razumim.« Havekar je pljunuo. »Razumim da ste golje, da biste robu uzeli, ali
gotovine nemate. Nosite se! I ne vraćajte, jer ja se ovdje imam naći s važnim osoba‐
ma, sigurnije vam je da im ne upadnete u oči. Odlazite...«
Umuknuo je, začuvši frktanje konja.
»Vrazi da ga nose!« zarežao je. »Prekasno! Već su ovdje! Glave pod kapuljače, vi‐
lenjaci! Ne mičite se i da niste ni pisnuli! Kolda, budalo, odloži taj samostrel, ali
brzo!«
Šum kiše, grmljavina i tepih lišća prigušivali su topot kopita, zahvaljujući čemu
su jahači uspjeli dojahati neopaženo i u trenu okružiti bukvu. To nisu bili Sco‐
ia’tael. Vjeverice nisu nosile oklope, a osmorica konjanika koji su okruživali drvo
svjetlucali su metalom kaciga, ramenih štitnika i oklopa.
Jedan od jahača približio se korakom, uzdignuo nad havekarom kao planina.
Bio je povećega stasa, a sjedio je na moćnom bojnom pastuhu. Oklopljena ramena
pokrivala mu je vučja koža, lice zaklanjala kaciga sa širokim isturenim kljunom koji
je dosezao do donje usne. Stranac je u ruci držao nadžak prijetećega izgleda.
»Rideaux!« povikao je promuklo.
»Faoiltiarna!« odvratio je poklikom trgovac glasom koji je blago pucao.
Jahač se približio još više, sagnuo u sedlu. Voda je potokom tekla s čeličnoga
kljuna ravno na oklopljenu rukavicu i zloslutno svjetlucajuću oštricu nadžaka.
»Faoiltiarna!« ponovio je havekar, klanjajući se do pojasa. Skinuo je šešir, kiša je
u trenu prilijepila njegovu rijetku kosu za lubanju. »Faoiltiarna! Naš sam, lozinku i
odziv znam... Od Faoiltiarne dolazim, vaše blagorođe... Čekam ovdje, kako je bilo
dogovoreno...«
»A oni tamo, koji su?«
»Moja pratnja.« Havekar se naklonio još dublje. »Ti su, vilenjaci...«
»Uznik?«
44
Vatreno krštenje
»Na kolima. U lijesu.«

»U lijesu?« Grom je djelomično zaglušio bijesan urlik jahača u kacigi s kljunom.
»To ti neće proći! Gospodar de Rideaux je jasno zapovjedio da uznik ima biti do‐
premljen živ!«
»Živ je, živ«, hitro je promucao trgovac. »Kako je bilo zapovjeđeno... Smješten
je u lijes, ali živ... Nije to bila moja zamisao, s tim lijesom, vaše blagorođe... To je
Faoiltiarna...«
Jahač je lupnuo nadžakom o stremen, dao znak. Četiri konjanika iskočila su iz
sedala i skinula ceradu s furgona. Kada su na zemlju zbacili sedla, gunjeve i snopo‐
ve uzdi, u svjetlosti munje Geralt je doista ugledao lijes od svježe borovine. No nije
zagledao previše pomno. Osjećao je ledene mravce u vršcima prstiju. Znao je što će
se za trenutak dogoditi.
»Ma kako to, vaše blagorođe?« oglasio se havekar, gledajući na robu koja je letje‐
la na promočeno lišće. »Dobra mi iz kola izbacujete?«
»Kupujem sve to. Skupa sa zapregom.«
»Aaaa...« Na obraslu trgovčevu njušku ispuzao je ulagivački smiješak. »To je
druga stvar. To će biti... Neka promislim... Pet stotina, da mi oprosti vaša plemeni‐
tost, ako je u temerijskoj valuti. Ako pak u vašim orenima, onda četrdeset i pet.«
»Tako jeftino?« prasnuo je jahač, sablasno se smiješeći iza vizira. »Priđi.«
»Pazi, Maslačku«, siknuo je vještac, neopazice raskapčajući kopču plašta.
Zagrmjelo je. Havekar se približio jahaču, naivno računajući s transakcijom svog
života. I bila je to transakcija njegova života, možda ne najbolja, ali zasigurno zad‐
nja. Jahač se uspravio u uzengijama i iz zamaha mu zabio nadžak u ćelavo tjeme.
Trgovac je pao bez jauka, zadrhtao, zamahnuo rukama, zaorao petama mokri tepih
lišća. Jedan od tih koji su pretraživali kola prebacio je kočijašu oko vrata remen,
stegnuo ga, drugi je priskočio, probo ga bodežom.
Jedan od konjanika u hipu je podignuo samostrel na rame ciljajući u Maslačka.
No Geralt je već u ruci držao mač izbačen iz havekarovih kola. Uhvativši oružje na
pola oštrice, bacio ga je poput koplja. Probijeni strijelac svalio se s konja, i dalje s
izrazom neizmjernog čuđenja na licu.
»Bježi, Maslačku!«
Maslačak je priskočio Pegazu i divljim skokom uskočio u sedlo. No skok je ipak
bio malo previše divlji, a pjesniku je manjkalo spretnosti. Nije uspio dohvatiti ja‐
buku i sletio je na zemlju s druge strane konja. I to mu je spasilo život, oštrica mača
45
Andrzej Sapkowski
jahača koji ga je napao sa zviždukom je presjekla zrak nad Pegazovim ušima. Kas‐
trat se uplašio, trgnuo, sudario s konjem napadača.
»To nisu vilenjaci!« zaurlao je jahač s kacigom s vizirom, izvlačeći mač. »Žive ih
uhvatite! Žive!«
Jedan od tih koji su saskočili s kola, potaknut nalogom, načas je oklijevao. No
Geralt je već uspio izvući svoj mač i nije oklijevao ni sekunde. Gorljivost dvojice
preostalih ponešto je ohladio vodoskok krvi koji je briznuo na njih. Iskoristio je to
i posjekao drugoga. Ali konjanici su mu već bili za vratom. Izmaknuo se njihovim
mačevima, parirao udarce, izveo eskivažu i odjednom osjetio strahovit bol u des‐
nom koljenu, osjetio je da pada. Nije bio ranjen. Noga liječena u Brokilonu na‐
prosto mu je bez upozorenja odbila poslušnost.
Pješak koji ga je kanio udariti sjekirom odjednom je zastenjao i zateturao, kao
da ga je netko snažno gurnuo. Prije no što je pao, vještac je spazio strijelu s dugim
perima zabodenu do polovine dužine u napadačevu slabinu. Maslačak je vrisnuo,
vrisak je zaglušio grom.
Držeći se za kotač kola Geralt je u svjetlosti munje ugledao svjetlokosu djevojku
kako iskače s napetim lukom iz vrbika. Opazili su je i konjanici. Nisu je mogli ne
opaziti, jer jedan od njih upravo se rušio preko konjskih sapi s grlom pretvorenim
u karminsku kašu. Trojica preostalih, među kojima i zapovjednik u kacigi s klju‐
nom, smjesta su procijenili pogibelj i urlajući pojurili prema djevojci s lukom, skri‐
vajući se iza konjskih vratova. Držali su da konjski vratovi predstavljaju dostatan
zaklon od strijela. Varali su se.
Maria Barring, zvana Milva, napela je luk. Ciljala je spokojno, s tetivom prislo‐
njenom uz lice.
Prvi od napadača je vrisnuo i srušio se s konja, stopalo mu je zapelo u stremenu,
potkovana kopita su ga smoždila. Drugoga je strijela izravno pomela iz sedla. Treći,
zapovjednik, bio je već blizu, stao je u uzengijama, podignuo mač na udarac. Milva
nije ni trepnula, neustrašivo gledajući napadača, napela je luk i iz udaljenosti od
pet koraka smjestila mu strijelu ravno u lice tik do čeličnoga kljuna. Strijela je pro‐
bila naskroz, zbacujući kacigu. Konj nije usporio galop, lišen kacige i znatnog dijela
lubanje, jahač je nekoliko trenutaka sjedio u sedlu, potom se polagano prevalio i
pljusnuo u kaljužu. Konj je zarzao i nastavio trčati.
Geralt je s naporom ustao, promasirao nogu, koja ga je boljela, ali se, začudo,
činila posve funkcionalnom, mogao je bez muke stati na nju, mogao je hodati. Po‐
46
Vatreno krštenje
red njega se na zemlji koprcao Maslačak, zbacujući truplo s raznesenim grlom koje
ga je pritiskalo. Pjesnikovo lice bilo je boje negašenog vapna.
Milva se približila, iščupavši usput strijelu iz ubijenoga.
»Hvala ti«, rekao je vještac. »Maslačku, zahvali. Ovo je Milva Barring. Zahvalju‐
jući njoj smo živi.«
Milva je iščupala strijelu iz drugoga trupla, pogledala okrvavljeni vršak. Masla‐
čak je nerazgovijetno zamumljao, sagnuo se u udvornom, ali pomalo drhtavom
naklonu, nakon čega je pao na koljena i povratio.
»Tko ti je ovaj?« Strijelkinja je obrisala šiljak o mokro lišće, stavila strijelu u to‐
bolac. »Tvoj drug, vješče?«
»Da. Zove se Maslačak. Pjesnik je.«
»Pjesnik...« Milva je pogledala trubadura kojega su potresali već suhi napadi po‐
vraćanja, potom je podigla pogled. »Ako je već tako, razumijem. Samo ne znam za‐
što ovdje riga, umjesto da u osami klepa stihove. No, nije moja stvar.«
»Donekle i jest. Sačuvala si mu kožu. I meni isto.«
Milva je obrisala kišom poprskano lice na kojemu se i dalje još mogao zamijetiti
otisak tetive. Iako je gađala višekratno, otisak je bio samo jedan – tetiva je svaki put
prilijegala na isto mjesto.
»Bila sam u vrbiku već onda kada ste razgovarali s havekarom«, rekla je. »Nisam
htjela da me skot vidi, a nije bilo ni nužno. A potom su dojahali ovi drugi i započe‐
la je sječa. Nekoliko si ih lijepo rastrančirao. Umiješ baratati mačem, treba ti priz‐
nati. Iako si ćopav. Trebao si još ostati u Brokilonu, liječiti ćopavost. Ako je pogor‐
šaš, mogao bi šepati do kraja života, valjda si svjestan?«
»Preživjet ću.«
»I meni se čini. Jahala sam tvojim tragom da te upozorim. I vratim. Ništa od
tvoga pohoda. Na jugu je rat. Od Drieschota na Brugge idu nilfgaardske postroj‐
be.«
»Odakle znaš?«
»Pa i odavde.« Djevojka je širokim pokretom pokazala trupla i konje. »Pa ovo su
Nilfgaarđani! Ne vidiš sunca na kacigama? Vezove na konjskim pokrovima? Kupi‐
mo se, brišimo, učas mogu naići i novi. Ovi su došli kao izvidnica.«
»Ne mislim«, zavrtio je glavom, »da su bili izvidnica ili prethodnica. Došli su
ovamo po nešto drugo.«
»A po što, zanima me?«
47
Andrzej Sapkowski
»Po ovo.« Pokazao je na lijes od borovine koji je ležao na kolima, potamnio od

kiše. Već je slabije padalo i prestalo je grmjeti. Oluja se pomicala prema sjeveru.
Vještac je podignuo mač iz lišća, skočio na kola, tiho psujući, jer ga je koljeno i da‐
lje bolom podsjećalo na sebe.
»Pomogni mi da otvorim ovo.«
»Ma što ti je, mrtvaca hoćeš...« Milva je stala, ugledavši otvore izbušene u pok‐
lopcu. »Dovraga! Živoga je havekar u tom sanduku vozio?«
»To je neki zarobljenik.« Geralt je pridignuo poklopac. »Trgovac je ovdje čekao
Nilfgaarđane da im ga preda. Razmijenili su lozinku i odgovor...«
Poklopac se s treskom otvorio, otkrivši čovjeka čija su usta bila zapušena, a ruke
i noge remenjem pričvršćene za strane lijesa. Vještac se sagnuo. Pogledao pozornije.
I još jednom, još pozornije. I opsovao.
»No, molim«, rekao je otegnuto. »Ovo je iznenađenje. Tko bi se nadao?«
»Ti ga poznaješ, vješče?«
»Iz viđenja«, nasmiješio se opako. »Spremi nož, Milva. Ne sijeci mu veze. Ovo
je, koliko vidim, unutarnja nilfgaardska stvar. Ne bismo se trebali upletati. Ostavi‐
mo ga tako kako jest.«
»Čujem li ja dobro?« oglasio se iza njihovih leđa Maslačak. Bio je još uvijek bli‐
jed, ali mu je radoznalost već nadvladala druge osjećaje.
»Ostavio bi svezanoga čovjeka u šumi? Domišljam se da si prepoznao nekoga s
kime si u zavadi, ali ta ovo je uznik, dođavola! Bio je zarobljenik ljudi koji su nas
napali i umalo ubili. Neprijatelj naših neprijatelja...«
Stao je, vidjevši da vještac vadi nož iz sare. Milva se tiho nakašljala. Tamnopla‐
ve, dosad pod kišnim kapima zatvorene oči vezanoga, raširile su se. Geralt se sag‐
nuo i prerezao petlju koja mu je vezala lijevu ruku.
»Pogledaj, Maslačku«, rekao je uhvativši zapešće i podižući oslobođenu ruku.
»Vidiš ovaj ožiljak na dlanu? To ga je Ciri posjekla. Na otoku anedd, prije mje‐
sec dana. To je Nilfgaarđanin. Došao je na anedd samo zbog toga da odvuče
Ciri. Posjekla ga je, braneći se od otmice.«
»Ta joj je obrana bila uzaludna«, progunđala je Milva. »No, nešto tu, čini mi se,
nekako ne štima. Ako je on tvoju Ciri s otoka oteo za Nilfgaard, kako je upao u
ovaj lijes? Skini mu povez s usta, vješče. Možda nam nešto kaže?«
»Uopće ga ne želim slušati«, rekao je muklo. »Ruka me već svrbi da ga probo‐
dem dok tako leži i gleda. Jedva se susprežem. Kada se oglasi, neću se suzdržati. Ni‐
sam vam ispričao sve o njemu.«
48
Vatreno krštenje
»Onda se ne suspreži.« Milva je slegnula ramenima. »Probodi ga ako je takav

podlac. Ali što prije, jer vrijeme juri. Rekoh, Nilfgaarđani samo što nisu stigli.
Idem po svoga konja.«
Geralt se uspravio, pustivši ruku vezanoga. Taj je smjesta strgnuo s usta povez i
ispljunuo čep. Ali se nije oglasio. Vještac mu je dobacio nož na grudi.
»Ne znam zbog kakvih su te grijeha strpali u ovu škrinju, Nilfgaarđanine«, rekao
je. »I ne tiče me se. Ostavljam ti ovaj nožić, oslobodi se sam. Pričekaj ovdje svoje ili
pobjegni u šumu, na volju ti.«
Zarobljenik je šutio. Sputan i uguran u drvenu kutiju izgledao je još jadnije i
bespomoćnije no na aneddu, a ondje ga je Geralt vidio ranjenog na koljenima,
uzdrhtalog od straha u kaljuži krvi. Izgledao je i puno mlađe. Vještac mu nije da‐
vao više od dvadeset pet godina.
»Na otoku sam ti poštedio život«, dodao je. »Puštam te i sad. Ali to je zadnji
put. Pri sljedećem susretu ubit ću te kao psa. Upamti to. Ako ti padne na pamet
nagovoriti pajdaše na potjeru za nama, ponesi ovaj lijes sa sobom. Dobro će ti doći.
Idemo, Maslačak.«
»Brzo!« povikala je Milva, skrećući galopom sa staze koja je vodila na zapad. »Ali
ne tuda! U šume, pas mu mater, u šume!«
»Što se dogodilo?«
»Od Trake prema nama jaše velika horda! Nilfgaarđani! Što zurite! Na konje,
prije no što nas opkole!«
***
Bitka za selo trajala je već puni sat i ništa nije upućivalo na to da se bliži svršetku.
Pješaci su, braneći se iza kamenih zidića, plotova i prepriječenih kola, odbili već tri
napadaja konjice koja je nasrtala na njih po nasipu. Širina nasipa nije konjanicima
dopuštala da prijeđu u frontalni prodor, a pješacima je omogućavala koncentraciju
obrane. Rezultat je bio taj da se konjički val svaki put razbijao o barikade, iza kojih
su očajni ali nepopustljivi pješaci gomilu jahača tukli kišom strijela iz samostrela i
lukova. Kavalerija se pod paljbom vrtjela i komešala, a tada su branitelji izlijetali na
nju brzim kontranapadom, sređujući koliko se da helebardama, gizarmama i oko‐
vanim bojnim buzdovanima. Konjica se povlačila na ribnjake, ostavljajući trupla
ljudi i konja, pješaci su se pak skrivali za barikade i zasipali neprijatelja uvredama.
Nakon nekog vremena konjica se prestrojavala i ponovo napadala.
I tako dalje.
49
Andrzej Sapkowski
»Tko zna tko se tuče s kime?« još je jednom pitao Maslačak, nerazgovijetno, jer
je u ustima upravo držao i pokušavao smekšati dvopek isprošen od Milve.
Sjedili su na samom rubu litice, dobro skriveni među grmljem kleke. Mogli su
promatrati bitku, ne bojeći se da će ih netko opaziti. Točnije, morali su promatrati.
Nisu imali drugoga izlaza. Ispred njih je bila bitka, iza njih šume u plamenu.
»Nije teško pogoditi.« Geralt se nerado odlučio napokon odgovoriti na Maslač‐
kovo pitanje. »Konjanici su Nilfgaarđani.«
»A pješaci?«
»Pješaci nisu Nilfgaarđani.«
»Konjanici su regularna konjica iz Verdena«, rekla je Milva, dotad natmurena i
sumnjivo malorječiva. »Na kaftanima su im našivene šahovnice. A ti u selu su
bruggenski plaćenici. Pozna se po zastavi.«
Zaista, osokoljeni još jednim uspjehom, vojnici su nad šanac podigli zelenu zas‐
tavu s bijelim sidrolikim križem. Geralt je pažljivo motrio, ali zastavu nije ranije za‐
mijetio, branitelji su je podignuli tek sada. Očito se na početku bitke negdje zamet‐
nula.
»Hoćemo li dugo sjediti ovdje?« upitao je Maslačak.
»I jesi mi neki«, progunđala je Milva. »Pita. Osvrni se uokolo! Pogledaj je li ti
dupe još pozadi.«
Maslačak se nije morao osvrtati ni okretati. Cijeli je vidokrug bio isprugan stu‐
povima dima. Najgušće se dimilo na sjeveru i zapadu, ondje gdje je neka od vojski
potpalila šume. Brojni su se dimovi dizali u nebo i na jugu, ondje kamo su se zapu‐
tili kada im je put presjekla bitka. Ali u tih sat vremena koje su proveli na uzvisini,
dimovi su se podigli i na istoku.
»Kako god bilo«, nastavila je strijelkinja tren poslije, gledajući Geralta, »mene,
vješče, zbilja zanima što ti sada kaniš učiniti. Iza nas su Nilfgaard i šuma u plame‐
nu, a što je pred nama vidiš i sam. Kakvi su ti onda planovi?«
»Moji se planovi nisu promijenili. Pričekat ću da prođe ova makljaža i krećem
na jug. Na Jarugu.«
»Valjda si poblesavio«, namrštila se Milva. »Pa vidiš što se događa. Ta golim je
okom vidljivo da to nije neki tamo pohod razularenih bandi, već nešto što se zove
rat. Nilfgaard nastupa skupa s Verdenom. Na jugu su već sigurno prešli Jarugu, si‐
gurno već i cijeli Brugge, a možda je i Sodden u plamenu...«
»Moram dospjeti do Jaruge.«
»Lijepo. A potom?«
50
Vatreno krštenje
»Naći ću čamac, spustiti se niz maticu, pokušati se prebaciti do ušća. Poslije

brod... Odande, prokleto bilo, moraju ploviti nekakvi brodovi...«
»U Nilfgaard?« prasnula je. »Planovi se nisu promijenili?«
»Ne moraš me pratiti.«
»Jasno da ne moram. I hvala bogovima da je tako, jer ja smrt ne tražim. Nije da
me plaši, ali moram ti reći da nije nikakav kunst dati se ubiti.«
»Znam«, odgovorio je spokojno. »Imam praksu. Ne bih putovao na tu stranu da
ne moram. Ali moram, pa putujem. Ništa me neće zaustaviti.«
»Ha!« Odmjerila ga je pogledom. »Koji glas, kao da netko struže po starom lon‐
cu. Da te car Emhyr čuje, sigurno bi se uneredio u gaće od straha. Amo, straža,
amo, gardo moja carska, teško meni, teško, vještac mi već cimom plovi u Nilfga‐
ard, začas će stići, života me i krune lišiti! Izgubljen sam!«
»Prestani, Milva.«
»Ma daj! Vrijeme je da ti netko konačno kaže istinu u lice. Neka me poševi oli‐
njali kunić, ako sam ikada vidjela blesavijeg čovjeka! Emhyru ideš svoju djevu oti‐
mati? Koju si je Emhyr za caricu odabrao? Koju je kraljevima oduzeo? U Emhyra
su snažne kandže, što ugrabe, to ne puštaju. Kraljevi se s njim ne mogu nositi, a ti
bi htio?«
Nije odgovorio.
»U Nilfgaard se spremaš«, ponovila je Milva, samilosno kimajući glavom. »S ca‐
rem ratovati, zaručnicu mu oteti. A jesi li razmislio što bi se moglo dogoditi? Kada
dođeš onamo, kada tu Ciri pronađeš u odajama dvorca, što ćeš joj reći? Pođi, mila,
za mene, što će ti carsko prijestolje, nas ćemo dvoje poživjeti u kolibici, do žetve
ćemo koru glodati. Pogledaj se samo, ćopavi odrpanče. Čak si i kaput i čizme do‐
bio od drijada, od nekakvog ranjenog vilenjaka koji je umro u Brokilonu. Onda
znaš što će biti kada te tvoja gospođica ugleda? U oči će ti pljunuti, ismijat će te,
naložiti pratnji da te šutne preko praga i psima potjera!«
Milva je govorila sve glasnije, potkraj govora je već gotovo vikala. Ne samo iz
ljutnje, već zato da nadviče sve veću buku. Dolje su zaurlali deseci, a možda i stoti‐
ne grla. Na bruggenske plaćenike svalio se još jedan napad. Ali ovaj put s dvije stra‐
ne istodobno. Odjeveni u modre tunike sa šahovnicama, Verdenci su galopirali po
nasipu, a iza ribnjaka, udarajući braniteljima na bok, upao je snažan odred konjice
u crnim plaštevima.
»Nilfgaard«, rekla je kratko Milva.
51
Andrzej Sapkowski
Ovaj put pješaštvo iz Bruggea nije imalo nikakvih šansi. Konjica se probila pre‐
ko prepreka i u trenu pokosila branitelje mačevima. Zastava s križem je pala. Dio
pješaka je odbacio oružje i predao se, dio je pokušao pobjeći prema šumi. Ali iz
smjera šume napao je treći odred, horda lako naoružanih jahača u raznolikim odo‐
rama.
»Scoia’tael«, rekla je Milva ustajući. »Sada već shvaćaš što se događa, vješče? Do‐
prlo je i do tebe? Nilfgaard, Verden i Vjeverice na kupu. Rat. Kao u Aedirnu prije
mjesec dana.«
»Ovo je upad«, zavrtio je glavom Geralt. »Pljačkaški pohod. Samo konjica, bez
pješaštva...«
»Pješaštvo osvaja tvrđave i redute. Što misliš odakle oni dimovi? Iz pušnica?«
Odozdo, iz sela, dopirali su do njih divlji, grozni krikovi bjegunaca koje su Vje‐
verice sustizale i ubijale. Iz krovova koliba izbili su dimovi i plamenovi. Snažan vje‐
tar prosušio je strehe nakon jutarnjega proloma oblaka, požar se širio munjevito.
»Eto«, promrmljala je Milva, »ode selo u dim. A tek što su ga obnovili nakon
onoga rata. Dvije godine su u znoju lica svoga podizali grede, a izgorjet će u nekoli‐
ko trenutaka. Trebalo bi iz toga izvući pouku!«
»Kakvu?« upitao je oštro Geralt.
Nije odgovorila. Dim iz plamtećeg sela digao se visoko, dosegnuo je liticu, po‐
čeo ih štipati za oči, tjerati im suze na oči. Iz požara se začula vriska. Maslačak je iz‐
nenada problijedio kao platno.
Zarobljenike su stjerali u gomilu, okružili prstenom. Na zapovijed viteza u kaci‐
gi s crnom perjanicom jahači su počeli sjeći i probadati nenaoružane. Pale su gazili
konji. Prsten se stezao. Krikovi koji su doprli do litice, prestali su podsjećati na
ljudske glasove.
»I mi bismo trebali ići na jug?« upitao je pjesnik, gledajući značajno vješca.
»Kroz ove požare? Tamo odakle stižu ovakvi krvoloci?«
»Čini mi se«, odvratio je otežući Geralt, »da nemamo izbora.«
»Imamo«, rekla je Milva. »Mogu vas provesti šumom na Sovino gorje i natrag u
Ceann Treise. U Brokilon.«
»Kroz goruće šume? Kroz konjičke horde od kojih smo jedva utekli?«
»To je sigurnije od puta na jug. Do Ceann Treise ima sve skupa četrnaest milja,
a ja poznajem staze.«
Vještac je gledao dolje, u selo koje je nestajalo u plamenu. Nilfgaarđani su do‐
krajčivali zarobljenike, konjica se formirala u kolonu za marš. Šarena horda Sco‐
52
Vatreno krštenje
ia’taela pošla je cestom koja vodi na istok.

»Ja se ne vraćam«, tvrdo je odvratio. »Ali odvedi Maslačka u Brokilon.«
»Ne!« usprotivio se pjesnik, iako mu se još uvijek nije vratila boja. »Idem s to‐
bom.«
Milva je odmahnula rukom, podigla tobolac i luk, zakoračila prema konjima,
iznenada se okrenula.
»Dovraga«, progunđala je. »Predugo sam i prečesto spašavala vilenjake od neda‐
ća. Muka mi je sada gledati kako netko pogiba! Odvest ću vas do Jaruge, budaleti‐
ne. Ali ne južnim, nego istočnim putem.«
»I ondje su šume u plamenu.«
»Provest ću vas kroz vatru. Navikla sam.«
»Ne moraš to raditi, Milva.«
»Naravno da ne moram. No, u sedla. Mičite se napokon!«
Nisu puno prevalili. Konji su se s naporom probijali kroz guštaru i po zaraslim pu‐
teljcima, a nisu se usudili koristiti putove – do njih su odasvud dopirali topot i zve‐
ket, odajući kretanje vojske. Sumrak ih je zatekao među obraslim klancima, zausta‐
vili su se na noćenje. Nije padalo, nebo je bilo svijetlo od odsjaja požara.
Pronašli su razmjerno suho mjesto, sjeli, omotavši se u kabanice i gunjeve. Mil‐
va je otišla izvidjeti okolinu. Čim je otišla, Maslačak se prepustio dugo suzdržava‐
noj radoznalosti koju je u njemu izazivala brokilonska strijelkinja.
»Jedra djevojka«, mrmljao je. »Ti imaš sreće s takvim poznanstvima, Geralte.
Vitka i skladna, hoda kao da pleše. U bedrima za moj ukus malo preuska, a u ra‐
menima zericu preširoka, ali ipak ženstvena, ženstvena... Te dvije jabučice sprijeda,
ho, ho... Umalo da joj košulja prsne...«
»Začepi, Maslačku.«
»Putem mi se dogodilo«, sanjario je i dalje pjesnik, »te sam je slučajno dodir‐
nuo. Bedro, kažem ti, kao od mramora. Oho, nisi se ti dosađivao tih mjesec dana u
Brokilonu...«
Milva, koja se upravo vratila iz ophodnje, čula je teatralno šaptanje i zamijetila
poglede.
»O meni pričaš, pjesniče? U što zuriš na meni čim se okrenem? Ptica me po le‐
đima zasrala?«
53
Andrzej Sapkowski
»Nikako se ne možemo dovoljno nadiviti tvojoj vještini s lukom i strijelom«, na‐

kesio je zube Maslačak. »Na streljačkom natjecanju našla bi malo suparnika.«
»Samo ti pričaj.«
»Čitao sam«, Maslačak je značajno pogledao Geralta, »da se najbolje strijelkinje
mogu sresti među Zerrikankama, u stepskim klanovima. Neke si navodno odrežu
lijevu dojku da ih ne ometa u napinjanju luka. Grudi, kažu, smetaju tetivi.«
»Mora da je to izmislio neki pjesnik«, frknula je Milva. »Sjedi takav i piše glupa‐
rije, umačući pero u kahlicu, a glupi ljudi povjeruju. Ma zar se sisama gađa? Tetiva
se povuče do njuške, stojeći postrance, evo, ovako. Ništa tetivi ne smeta. To o odsi‐
jecanju je blesavoća, izmišljotina besposlene glave koja misli samo na cice i guzice.«
»Hvala ti na riječima punim priznanja za pjesnike i pjesništvo. I na pouci o ga‐
đanju lukom i strijelom. Luk je dobro oružje. Znate što? Mislim da će se umijeće
ratovanja razvijati baš u tom smjeru. U ratovima budućnosti borbe će se voditi na
daljinu. Bit će pronađeno tako dalekometno oružje da će se protivnici moći uza‐
jamno ubijati a da se uopće ne vide.«
»Bljezgarija«, kratko je ocijenila Milva. »Luk je dobra stvar, ali borba je čovjek
protiv čovjeka, na dužinu mača, jači slabijemu glavu razvali. Uvijek je tako bilo i
uvijek će biti. A okončat će, kada okonča i ratovanje. Dotad, vidio si kako se ratuje.
U onome selu kraj nasipa. Eh, čemu uprazno mljeti. Idem, pogledat ću uokolo.
Konji frkću, kao da neki vučić kruži uokolo...«
»Baš jedra.« Maslačak ju je ispratio pogledom. »Hm-mm... No da se vratim spo‐
menutom selu kraj nasipa i tome što je rekla dok smo sjedili na litici... Ne misliš li
da je pomalo i imala pravo?«
»S čime u vezi?«
»U vezi sa... Ciri«, blago je zamucao pjesnik. »Čini mi se da naša lijepa i hitro‐
metna djevojka ne shvaća tvoj odnos s Ciri, izgleda da misli kako se s nilfgaardskim
carem kaniš natjecati za njezinu ruku. Da je to pravi motiv tvoga pohoda u Nilfga‐
ard.«
»Znači da s time u vezi nema nimalo pravo. A s čime u vezi onda jest?«
»Čekaj malo, ne uzbuđuj se. Pogledaj radije istini u oči. Prigrlio si Ciri i smatraš
se njezinim skrbnikom. Ali to nije obična djevojka. To je kraljevsko dijete, Geralte.
Njoj je, ma čemu pričati, suđeno prijestolje. Dvorac. Kruna. Ne znam je li baš nilf‐
gaardska. Ne znam je li Emhyr najbolji muž za nju...«
»Tako je. Ne znaš.«
»A ti znaš?«
54
Vatreno krštenje
Vještac se omotao gunjem.

»Smjeraš, jasna stvar, zaključku«, rekao je. »Ali nemoj se naprezati, ja znam što
ćeš zaključiti. Da nema smisla spašavati Ciri od sudbine koja joj je pisana od dana
kada se rodila. Jer spašena je Ciri spremna zapovjediti pratiteljima da nas bace niz
stube. Da je stoga trebamo pustiti na miru. Je li?«
Maslačak je otvorio usta, ali mu Geralt nije dao da dođe do riječi.
»Djevojku«, govorio je glasom koji se sve više mijenjao, »nije oteo ni zmaj, ni
zao čarobnjak, nisu je odvukli pirati radi otkupa. Ne sjedi u kuli, u tamnici, ni u
kavezu, ne muče je niti more glađu. Posve suprotno. Spava na damastu, jede srebr‐
nim priborom, odijeva se u svilu i kadifu, kiti se nakitom, samo što je nisu okruni‐
li. Ukratko, sretna je. A nekakav vještac, koji je jednom zlom sudbinom dospio na
njezin put, zainatio se tu sreću poremetiti, pokvariti, osujetiti, izgaziti probušenim
čizmama koje je naslijedio od nekakva vilenjaka. Je li tako?«
»Nisam tako mislio«, progunđao je Maslačak.
»Nije on tebi govorio.« Milva je iznenada izronila iz mraka i nakratko oklijeva‐
jući sjela uz vješca. »To je meni upućeno. Moje su ga riječi tako zapekle. Govorila
sam u srdžbi, ne razmišljajući... Oprosti mi, Geralte. Znam kako bude kada se
otvorenu ranu zagrebe kandžom... No, ne ljuti se. Neću to više učiniti. Opraštaš?
Moram li pasti na koljena da se ispričam?«
Ne čekajući odgovor, ni dopuštenje, čvrsto ga je zagrlila oko vrata i poljubila u
obraz. Snažno joj je stisnuo ruku.
»Primakni se«, nakašljao se. »I ti isto, Maslačak. Zajedno... bit će nam toplije.«
Dugo su šutjeli. Nebom svijetlim od odsjaja požara promicali su oblaci, zakla‐
njajući treperave zvijezde.
»Želim vam nešto reći«, rekao je napokon Geralt. »Ali obećajte da se nećete smi‐
jati.«
»Reci.«
»Usnio sam čudne snove. U Brokilonu. Isprva sam mislio da bulaznim. Da mi
nešto ne valja s glavom. Vidite, na aneddu su me žestoko raspalili po tintari. Ali
otprije nekoliko dana sanjam stalno isti san. Stalno isti.«
Maslačak i Milva su šutjeli.
»Ciri«, nastavio je tren kasnije, »ne spava u dvorcu pod brokatnim baldahinom.
Jaše kroz nekakvo prašno selo... Seljaci pokazuju prstima na nju. Nazivaju je ime‐
nom koje ne poznajem. Psi laju. Nije sama. Ondje su i drugi. Ima jedna kratko oši‐
šana djevojka, ona drži Ciri za ruku... Ciri joj se smiješi. Ne sviđa mi se taj smije‐
55
Andrzej Sapkowski
šak. Ne sviđa mi se njezina jaka šminka... A najmanje mi se sviđa što njezin trag
prati smrt.«
»A gdje je onda cura?« zaprela je Milva, privijajući se uz njega kao mačka. »Nije
u Nilfgaardu?«
»Nije«, izustio je s naporom. »Ali taj sam isti san sanjao nekoliko puta. Problem
je u tome što ja ne vjerujem u takve snove.«
»Glup si onda. Ja vjerujem.«
»Ne znam«, ponovio je. »Ali osjećam. Ispred nje je vatra, a iza nje smrt. Moram
požuriti.«
U zoru je počelo padati. Ne kao prethodnoga dana kada je oluju pratio jak, ali
kratkotrajan prolom oblaka. Nebo je posivjelo i prekrilo se olovnim slojem. Počelo
je rositi, sipiti sitno, ravnomjerno i nepodnošljivo.
Jahali su na istok. Milva je vodila. Kada joj je Geralt skrenuo pozornost da je Ja‐
ruga na jugu, strijelkinja ga je ispsovala i podsjetila da je ona ta koja ih vodi i da
zna što čini. Više se nije javljao. Napokon, važno je bilo da putuju. Smjer je bio
manje važan.
Jahali su šutke, mokri, ozebli, pognuti u sedlima. Držali su se šumskih putelja‐
ka, promicali duž krčevina, presijecali putove. Upadali su u guštare, slušajući topot
kopita konjice koja se vukla cestama. U širokom su luku zaobilazili vrisku i metež
bitaka. Prolazili su pored sela zahvaćenih požarom, pored zgarišta koja su se još di‐
mila i žarila, ostavljali za sobom naselja i gospodarstva od kojih su ostali još samo
crni kvadrati spaljene zemlje i oštar smrad zgarišta promočenih kišom. Plašili su
jata vrana koja su blagovala po truplima. Mimoilazili su skupine i kolone otupjelih
seljaka pognutih pod zavežljajima, u bijegu pred ratom i požarom, koji su na pita‐
nja odgovarali samo uplašenim, nepribranim i nijemim pogledima, praznima od
nesreće i užasa.
Jahali su na istok, posred ognja i dima, posred rosulje i magle, a pred njihovim
se očima odmatao goblen rata. Slike.
Slika đerma, crne crte što strši uvis posred ruševina spaljenoga seoca. Na vratu
đerma visi golo truplo. Glavom nadolje. Krv iz masakriranih prepona i trbuha slije‐
va mu se na grudi i lice, visi u sigama s kose. Na leđima trupla vidi se runa Ard.
Urezana nožem.
56
Vatreno krštenje
»An’givare«, rekla je Milva, zbacujući mokru kosu s vrata. »Ovdje su bile Vjeve‐
rice.«
»Što znači an’givare?«
»Potkazivač.«
Slika konja, osedlanog sivca s crnim pokrovom. Konj teturavo stupa rubom bo‐
jišta, krivudajući među gomilama leševa i slomljenim kopljima zabijenim u zemlju,
rže tiho i uznemirujuće, vuče za sobom crijeva ispala iz proparanog trbuha. Nisu
mu mogli skratiti muke – uz konje su po bojištu kružili maruderi pljačkajući pale.
Slika raspete djevojke što leži pored spaljenoga gazdinstva, gola, okrvavljena, za‐
gledana staklenim očima u nebo.
»Govore da je vojevanje muška stvar«, zarežala je Milva. »Ali ženi se neće smilo‐
vati, moraju si ugoditi. Junad, majku im njihovu.«
»Imaš pravo. Ali to nećeš promijeniti.«
»Već sam promijenila. Pobjegla sam od kuće. Nisam htjela mesti kolibu i ribati
podove. I čekati da naiđu, potpale kuću, a mene obore na taj pod i...«
Nije dovršila, potjerala je konja.
A kasnije, slika smolare. Maslačak je tada pobljuvao sve što je toga dana pojeo, a
to znači dvopek i pola sušenog bakalara.
U smolari su Nilfgaarđani – a možda Scoia’tael – obračunali s jednim brojem
zarobljenika. Koliki je to bio broj, nije se dalo utvrditi ni približno. Jer za obračun
nisu poslužile samo strijele, mačevi i lanci, već i u smolari pronađen pribor drvosje‐
ča – sjekire, strugovi i lisne pile.
Bilo je i drugih slika, ali Geralt, Maslačak i Milva ih više nisu pamtili. Izbacili su
ih iz sjećanja.
Navikli su.
U sljedeća dva dana nisu prešli ni dvadeset milja. I dalje je padalo. Zemlja ožednje‐
la nakon ljetne suše već se zasitila vode, šumski puteljci pretvorili su se u blatnjava
klizališta. Magle i isparavanja onemogućili su im da vide dimove požara, ali je
smrad paljevine pokazivao da su vojske i dalje u blizini i da i nadalje pale sve čega
se vatra prima.
Izbjeglice nisu vidjeli. Bili su sami u šumama. Barem su tako mislili.
Geralt je prvi čuo rzanje konja koji je išao njihovim tragom. Kamenoga je lica
okrenuo Crvenperku. Maslačak je zaustio, ali mu je Milva pokretom pokazala da
57
Andrzej Sapkowski
šuti i izvukla luk iz navlake uz sedlo.

Taj koji ih je slijedio izašao je iz šipražja. Vidio je da ga čekaju pa je zaustavio
konja, riđega ždrijepca. Stajali su tako u tišini koju je remetio samo šum kiše.
»Zabranio sam ti da ideš za nama«, rekao je napokon vještac.
Nilfgaarđanin, kojega je Maslačak posljednji put vidio u lijesu, zapiljio je pogled
u mokru grivu. Pjesnik ga je jedva prepoznao, odjevenog u verižnjaču, kožnati kaf‐
tan i plašt, koji je nedvojbeno skinuo s nekoga od pobijenih pored havekarovih
kola. No ipak je upamtio mlado lice koje od događaja pod bukvom nije uspjela
promijeniti škrta brada kojom je obraslo.
»Zabranio sam ti«, ponovio je vještac.
»Zabranio si«, priznao je napokon mladić. Govorio je bez nilfgaardskog nagla‐
ska. »Ali ja moram.«
Geralt je saskočio s konja, predao uzde pjesniku. I izvukao mač.
»Siđi«, rekao je mimo. »Vidim da si se već opremio mačem. To je dobro. Nisam
te htio ubiti dok si bio nenaoružan. Sada je nešto drugo. Silazi.«
»Neću se s tobom boriti. Ne želim.«
»Domišljam se. Kao i svi tvoji zemljaci, više voliš drugu vrstu borbe. Onakvu
kao u onoj smolari pored koje si morao projahati prateći naš trag. Sjaši, rekao
sam.«
»Ja sam Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach.«
»Nisam molio da se predstaviš. Zapovjedio sam da sjašeš.«
»Neću sjahati. Neću se s tobom tući.«
»Milva.« Vještac je kimnuo strijelkinji. »Budi dobra pa ubij konja pod njim.«
»Ne!« Nilfgaarđanin je podignuo ruku i prije no što je Milva naslonila strijelu
na tetivu. »Nemoj, molim te. Silazim.«
»Bolje. A sada izvuci mač, sinko.«
Mladić je prekrižio ruke na prsima.
»Ubij me, ako hoćeš. Ako ti je draže, naloži toj vilenjakinji da me ustrijeli iz
luka. Neću se s tobom tući. Ja sam Cahir Mawr Dyffryn... sin Ceallachov. Hoću...
Hoću vam se priključiti.«
»Valjda sam krivo čuo. Ponovi.«
»Hoću vam se pridružiti. Putuješ u potrazi za djevojkom. Hoću ti pomoći. Mo‐
ram ti pomoći.«
»Ovo je luđak.« Geralt se okrenuo Milvi i Maslačku. »Sve mu se pomiješalo.
Imamo posla sa slaboumnikom.«
58
Vatreno krštenje
»Pristajao bi u družbu«, promrmljala je Milva. »Baš bi nam pristajao.«

»Razmisli o njegovoj ponudi, Geralte«, narugao se Maslačak. »Na kraju krajeva,
on je nilfgaardski plemić. Možda ćemo se uz njegovu pomoć lakše probiti u...«
»Drži jezik za zubima«, prekinuo ga je oštro vještac. »Hajde, vadi mač, Nilfgaar‐
đanine.«
»Neću se tući. I nisam Nilfgaarđanin. Potječem iz Vicovara, a zovem se...«
»Ne tiče me se kako se zoveš. Hvataj oružje.«
»Neću.«
»Vješče!« Milva se sagnula u sedlu, pljunula na zemlju. »Vrijeme leti, a kiša
moći. Nilfgaarđanin se ne želi tući s tobom, a ti ga, premda se gadno kreveljiš, ne‐
ćeš hladnokrvno posjeći. Zar ćemo ovako stajati do usrane smrti? Odapet ću njego‐
vu riđanu strijelu u slabinu i pođimo svojim putem. Pješice nas neće sustići.«
Cahir, sin Ceallachov, u jednom je skoku dopao riđega ždrijepca, uskočio u sed‐
lo i odgalopirao natrag, požurujući konja poklicima da pojuri jače. Vještac je na‐
kratko gledao za njim, a potom sjeo na Crvenperku. Šutke. I ne osvrćući se.
»Starim«, progunđao je nakon nekog vremena kada se Crvenperka poravnala s
Milvinim vrancem. »Počinjem imati skrupule.«
»Da, biva to starcima.« Strijelkinja ga je pogledala sućutno. »Protiv toga pomaže
uvarak od plućnjaka. A zasad si stavi jastučić na sedlo.«
»Skrupuli«, objasnio je ozbiljno Maslačak, »nisu isto što i hemoroidi, Milva. Br‐
kaš pojmove.«
»A tko bi razumio to vaše mudrovanje! Ne prestajete torokati, samo to znate!
Nastavimo, na put!«
»Milva«, upitao je vještac malo kasnije, zaklanjajući lice od kiše koja ga je šibala
u galopu. »Ubila bi konja pod njim?«
»Ne«, priznala je nerado. »Konj nije kriv ni zbog čega. A i taj Nilfgaarđanin...
Kojega nas on bijesa prati? Zašto govori da mora?«
»Da me vrazi odnesu, ako znam.«
Još je uvijek padalo kada je šuma odjednom završila pa su izjahali na cestu koja je
vijugala među brežuljcima s juga na sjever. Ili obrnuto, ovisno o točki motrišta.
To što su ugledali na cesti nije ih iznenadilo. Već su to vidjeli. Isprevrtana i is‐
pražnjena kola, konjska trupla, porazbacani zavežljaji, bisage i sepeti. I izmrcvareni,
ukočeni u čudnim pozama oblici koji su još nedavno bili ljudima.
59
Andrzej Sapkowski
Prišli su bliže, bez straha, jer je bilo očito da se krvoproliće nije dogodilo danas,
već jučer ili prekjučer. Naučili su već prepoznavati takve stvari, a možda su ih i
osjećali životinjskim instinktom koji su u njima probudili i izoštrili prethodni dani.
Naučili su se i pretražiti bojišta, jer su ponekad – rijetko – uspijevali među poraz‐
bacanim stvarima pronaći malo provijanta ili vreću hrane za konje.
Stali su kod zadnjega furgona pobijene kolone, odgurnutog u jarak, preokrenu‐
tog na glavčine zdrobljenog kotača. Pod kolima je ležala krupna žena neprirodno
iskrenutog vrata. Ovratnik kaputića pokrivale su joj razmazane krivulje zgrušane
krvi iz ušne resice koja je bila rastrgnuta čupanjem naušnice. Na ceradi koja je pre‐
krivala kola vidio se natpis »Vera Loewenhaupt i Sinovi«. Sinovi se u blizini nisu
vidjeli.
»Ovo nisu seljaci«, stisnula je usne Milva. »To su trgovci. Išli su s juga, od Dil‐
lingena prema Bruggeu, ovdje su ih saletjeli. Nije dobro, vješče. Mislila sam već tu
skrenuti prema jugu, ali sada stvarno ne znam što učiniti. Dillingen i cijeli Brugge
sigurno su već u nilfgaardskim rukama, ovuda do Jaruge nećemo dospjeti. Moramo
dalje na istok, kroz Turlough. Ondje su šume i divljina, onuda vojska neće poći.«
»Ne idem dalje na istok«, pobunio se. »Moram doći do Jaruge.«
»Doći ćeš«, odvratila je neočekivano mirno. »Ali sigurnijim putem. Kreneš li
odavde na jug, upast ćeš ravno u naručje Nilfgaarđanima. Ništa nećeš dobiti.«
»Dobit ću na vremenu«, zarežao je. »Idući na istok, neprestano ga gubim. Rekao
sam vam, ne mogu si to do...«
»Tiho«, rekao je odjednom Maslačak, okrećući konja. »Prestanite na tren toro‐
kati.«
»Što je bilo?«
»Čujem... pjevanje.«
Vještac je zavrtio glavom. Milva je prasnula.
»Privida ti se, pjesniče.«
»Tiho! Umuknite! Netko pjeva, kažem vam. Zar ne čujete?«
Geralt je zbacio kapuljaču, Milva je također naćulila uši, na tren je pogledala
vješca i šutke kimnula glavom.
Sluh glazbenika nije prevario trubadura. Ono što je izgledalo nemoguće, poka‐
zalo se istinom. Stajali su usred šume, pod rosuljom, na putu punom rupa, a do
njih je dopirao pjev. Netko je nailazio s juga, pjevajući živo i veselo.
Milva je povukla uzde, spremna na bijeg, ali ju je vještac zaustavio pokretom
ruke. Bio je radoznao. Jer pjevanje koje su čuli nije bilo prijeteće, ritmično, bučno
60
Vatreno krštenje
višeglasno pjevanje pješaštva u maršu, ni žustra pjesma konjanika. Pjevanje koje im

se približavalo nije budilo strah. Posve suprotno.
Kiša je šumila u lišću. Počeli su razabirati riječi pjesme. Vesele pjesme, koja se u
tom pejzažu rata i smrti činila nečim stranim, neprirodnim i posve neumjesnim.
Gledajte, ondje pod borjem vučina pleše

Zube kesi, žustro skače i repinom maše,
Zašto je toliko vesela ta šumska beštija?
U braku još očito nije, čim tako izvija!
Um-ta, um-ta, uhu-ha!
Maslačak se odjednom nasmijao, izvukao ispod mokroga plašta lutnju, ne oba‐

zirući se na vješčevo i Milvino psikanje, prebrao po strunama i pridružio se iz svega
glasa pjesmi:
Pogledajte, tamo na vrištini vučić šape vuče

Glavu pognuo, rep podvio, iz oka mu suza teče
Zašto se ta beštija tako rastužila?
Očito se jučer oženila ili zaručila!
»Hu-hu-ha!!!« uzvratili su posve blizu brojni glasovi.

Odjeknuo je gromki smijeh, netko je prodorno zazviždao na prstima, nakon
čega se na cesti iza zavoja pojavila neobična ali slikovita družba koja je marširala u
koloni, rasprskavajući blato ritmičkim udarcima teških čizama.
»Patuljci«, ustvrdila je poluglasno Milva. »Ali ovi nisu Scoia’tael. Nemaju splete‐
ne brade.«
Nailazila su šestorica. Bili su odjeveni u kratke plašteve s kapuljačama koji su se
presijavali u nebrojenim nijansama sive i smeđe, kakve su patuljci obično nosili za
kišovita vremena. Takvi su se plaštevi, Geraltu je bilo poznato, odlikovali posve‐
mašnjom vodootpornošću stjecanom višedesetljetnom usputnom impregnacijom
katranom, prašinom s puta i ostacima masne hrane. Taj je praktični odjevni pred‐
met prelazio s oca na najstarijeg sina, a posjedovali su ga u pravilu isključivo zreli
61
Andrzej Sapkowski
patuljci. Patuljak je postizao zrelost kada bi mu brada dosegla do pojasa, što se

obično događalo u dobi od pedeset i pet godina.
Ni jedan od došljaka nije izgledao mlađi. Ali ni stariji.
»Vode ljude«, promrmljala je Milva, pokazujući Geraltu pokretom glave skupi‐
nu koja se pomaljala iz šume slijedeći šestoricu patuljaka. »Zacijelo izbjeglice, nato‐
vareni su zavežljajima.«
»Ni sami nisu loše natovareni«, konstatirao je Maslačak.
Zaista, svaki je patuljak teglio prtljagu pod kojom bi ubrzo pao mnogi čovjek i
mnogi konj. Osim običnih ruksaka i vreća, Geralt je opazio zabravljene škrinjice,
poveliki mjedeni kotao i nešto što je izgledalo kao omanja komoda. Jedan je na le‐
đima nosio kolski kotač.
Predvodnik nije imao prtljagu. Za pojasom je nosio neveliku sjekiru, na leđima
dugi mač u koricama ovijenim kožama prugastih mačaka, a na ramenu zelenu, mo‐
kru i nakostriješenu papigu. Upravo on ih je i pozdravio.
»Zdravi bili!« zaurlao je, zastajući podbočen posred ceste. »Vremena su takva da
je u borju bolje sresti vuka nego čovjeka, a ako ga se već i susretne, bolje ga je poz‐
draviti hicem iz samostrela nego lijepom riječju! Ali tko pjesmom pozdravlja, tko se
glazbom predstavlja, mora očito biti valjan muž! Ili i valjana ženska, uz isprike lije‐
poj gospi! Zdravo. Ja sam Zoltan Chivay.«
»Ja sam Geralt«, predstavio se nakon kratkog oklijevanja vještac. »Taj koji je
pjevao zove se Maslačak. A ovo je Milva.«
»Pas-mu-materrrr!« zakriještala je papiga.
»Začepi kljun«, obrecnuo se na pticu Zoltan Chivay. »Oprostite. Ova je preko‐
morska ptica pametna, ali nepristojna. Dao sam za čudakinju deset talara. Zove se
Feldmaršal Blebetalo. A ovo je ostatak moje družbe. Munro Bruys, Yazon Varda,
Caleb Stratton, Figgis Merluzzo i Percival Schuttenbach.«
Percival Schuttenbach nije bio patuljak. Iz mokre kapuljače je umjesto raščupa‐
ne brade izvirivao dug i šiljat nos koji je vlasnika nepogrešivo svrstavao u staru i
plemenitu rasu gnomova.
»A ono su«, Zoltan Chivay je pokazao na podalje zastalu okupljenu skupinicu,
»izbjeglice iz Kernowa. Kako vidite, same žene s djecom. Bilo ih je više, ali ih je
Nilfgaard prije tri dana opkolio, pobio i rastjerao. Naišli smo na njih u šumama i
sada idemo zajedno.«
»Smjelo idete«, dopustio si je primijetiti vještac. »Cestom i pjevajući.«
62
Vatreno krštenje
»Ne čini mi se«, mrdnuo je patuljak bradom, »da bi marš s plakanjem bio bolje
rješenje. Od Dillingena smo išli po šumama, tiho i kriomice, a kada su vojske proš‐
le, izašli smo na cestu da nadoknadimo vrijeme.«
Zastao je, prešao pogledom po bojištu.
»Na ovakve smo prizore«, pokazao je na trupla, »navikli. Od samoga Dillingena,
od Jaruge, po cestama samo smrt... Ovo su vaši?«
»Ne. Nilfgaard je pobio trgovce.«
»Nije Nilfgaard«, zavrtio je glavom patuljak, promatrajući ubijene ravnodušnim
izrazom lica. »Scoia’tael. Regularna vojska ne muči se s izvlačenjem strijela iz leševa.
A dobar vršak stoji pola krune.«
»Tako je«, promrmljala je Milva.
»Kamo idete?«
»Na jug«, odvratio je smjesta Geralt.
»Ne bih vam savjetovao.« Zoltan Chivay je opet zavrtio glavom. »Ondje je pravi
pakao, vatra i razaranje. Dillingen je već sigurno osvojen, sve veće snage Crnih pre‐
laze Jarugu, svakoga će trena preplaviti cijelu dolinu na desnoj obali. Kako vidite,
već su i ovdje pred nama, na sjeveru, idu na grad Brugge. Zato je jedini razuman
smjer za bijeg istok.«
Milva je značajno pogledala vješca, a vještac se suzdržao od komentara.
»Mi upravo i smjeramo na istok«, nastavljao je Zoltan Chivay. »Jedina nam je
šansa sakriti se iza bojišnice, a od istoka, od rijeke Ine, krenut će napokon i temer‐
ske postrojbe. Stoga želimo ići šumskim stazama do gorja Turlougha, a potom Sta‐
rom cestom u Sodden, do rijeke Chotle, koja utječe u Inu. Ako hoćete, pođimo za‐
jedno. Ako vam neće smetati što smo spori. Vi imate konje, a nama izbjeglice us‐
poravaju tempo.«
»No vama«, oglasila se Milva, promatrajući ga pomno, »to nekako ne smeta. Pa‐
tuljak, čak i s prtljagom, može pješice prevaliti trideset milja, umalo koliko i čovjek
na konju. Ja poznajem Staru cestu. Bez izbjeglica biste na Chotli bili za neka tri
dana.«
»To su žene s djecom.« Zoltan Chivay je isturio bradu i trbuh. »Nećemo ih pre‐
pustiti sudbini. Biste li nam savjetovali suprotno, ha?«
»Ne«, rekao je vještac. »Ne bismo savjetovali.«
»Drago mi je čuti. Znači da me nije prevario prvi dojam. Kako ćemo onda? Ho‐
ćemo li zajedno?«
Geralt je pogledao Milvu, strijelkinja je kimnula glavom.
63
Andrzej Sapkowski
»Dobro.« Zoltan Chivay je primijetio kimanje. »Na put onda, prije no što nas
ovdje na cesti okruži kakva ophodnja. Ali najprije... Yazon, Munro, pretražite kola.
Ako je ostalo štogod korisno, pokupiti cakum-pakum. Figgis, provjeri pristaje li
naš kotač na ovaj mali furgon. Bio bi nam baš po mjeri.«
»Pristaje!« proderao se za tren taj koji je teglio kotač. »Kao da je s njega skinut!«
»Vidiš li, blesane? Čudio si se kada sam ti jučer zapovjedio da uzmeš i poneseš
taj kotač! Montiraj ga! Pomogni mu, Calebe!«
U zadivljujuće kratkom vremenu kola pokojne Vere Loewenhaupt, očišćena od
cerade i svih nepotrebnih elemenata, opremljena su novim kotačem i izvučena iz
jarka na cestu. U hipu je na njih prebačena sva prtljaga. Nakon kratkog premišlja‐
nja, Zoltan Chivay je naložio da se na kola stave i djeca. Zapovijed je izvršena s
otezanjem – Geralt je primijetio da su žene narogušene na patuljke i da se nastoje
držati podalje.
Maslačak je s očitim gnušanjem gledao dvojicu patuljaka koji su odmjeravali ko‐
made odjeće svučene s leševa. Ostali su njuškali po kolima, ali nisu pronašli ništa
dostojno uzimanja. Zoltan Chivay je zviznuo na prstima, dajući im znak da je vri‐
jeme za završetak pljačke, nakon čega je okom stručnjaka pogledao Crvenperku,
Pegaza i Milvina vranca.
»Konji za jahanje«, rekao je nezadovoljno vrteći nosom. »Znači, nizašto. Figgis,
Caleb, na rudo. Izmjenjivat ćemo se u zaprezi. Polazak!«
Geralt je bio siguran da će patuljci ubrzo odbaciti pokupljena kola, čim zaglibe u
prokislim krčanicima, ali se varao. Bradonje su bili jaki kao bikovi, a pokazalo se da
su šumski putovi prema jugu travnati i ne previše blatni. I dalje je neprekidno pa‐
dalo. Milva se smrknula i postala srdita, ako se javljala, onda je to bilo samo zato da
kaže kako će konjima svakoga trena popucati razmekšana kopita. Zoltan Chivay
odgovarao je oblizivanjem, pogledavao kopita i hvalio se majstorstvom u pripravlja‐
nju konjetine, čime je Milvu dovodio do ludila.
Održavali su stalni poredak čije su središte činila kola koja su vukli na smjenu.
Pred kolima je marširao Zoltan, pored njega je na Pegazu jahao Maslačak, zadirku‐
jući se s papigom. Iza kola su jahali Geralt i Milva, na kraju se vuklo šest žena iz
Kernowa.
Vodičem je obično bio Percival Schuttenbach, dugonosi gnom. Stasom i sna‐
gom slabiji od patuljaka, bio im je ravan po izdržljivosti, dok ih je okretnošću i
64
Vatreno krštenje
znatno nadmašivao. U maršu je neprestano krivudao, tragao po grmlju, izbijao na‐

prijed i iščezavao, nakon čega bi se iznenada pojavio te uzrujanim, majmunskim
gestama izdaleka davao znakove da je sve u redu, da se putovanje može nastaviti.
Ponekad se vraćao i brzo podnosio izvješće o preprekama na putu. Kada god bi se
vratio, donio bi za četvero djece na kolima pregršt kupina, oraha ili nekih čudnih,
ali očito ukusnih gomolja.
Tempo im je bio grozno spor, marširali su krčanicima tri dana. Nisu naletjeli ni
na kakvu vojsku, nisu vidjeli dimove, ni odsjaje požara. No nisu bili ni sami. Izvi‐
đač Percival više ih je puta izvješćivao o skupinama izbjeglica koje se skrivaju po šu‐
mama. Prošli su pored nekoliko takvih grupa, i to brzo, jer izrazi lica seljaka naoru‐
žanih vilama i kolcima nisu poticali na uspostavljanje dodira. Pao je prijedlog da se
ipak pokuša pregovarati o ostavljanju žena iz Kernowa nekoj od skupina bjegunaca,
ali je Zoltan bio protiv, a Milva ga je podržala. Ni žene nisu bile sklone napuštanju
družbe. Bilo je to čudno, jer su se prema patuljcima odnosile s vidljivom, punom
straha nesklonošću i rezervom, nisu se gotovo uopće oglašavale, a na zastancima su
se držale po strani.
Geralt je ponašanje žena pripisivao tragediji koju su nedavno preživjele, no sum‐
njao je da bi razlogom nevoljkosti mogle biti i poprilično slobodne manire patulja‐
ka. Zoltan i njegova družba psovali su jednako masno i često kao i papiga zvana
Feldmaršal Blebetalo, ali su imali bogatiji repertoar. Pjevali su proste pjesme, u
čemu ih je uostalom revno pratio i Maslačak. Pljuvali su, useknjivali se prstima i is‐
puštali gromke vjetrove, koji su najčešće bili prilika za smijeh, šalu i nadmetanje. U
grmlje su odlazili isključivo radi zbilja velike nužde, s manjima se nisu mučili dale‐
kim hodanjem. Potonje je na kraju razbjesnilo i Milvu, koja je zdravo izružila Zol‐
tana kada se taj ujutro popišao na još topli pepeo ognjišta, nimalo se ne obazirući
na gledalište. Izvrijeđani Zoltan nije se dao zbuniti te je izjavio da su skrivati aktiv‐
nosti te vrste navikli samo dvoličnjaci, per dne osobe sklone cinkarenju, po čemu
ih se može i prepoznati. Na strijelkinju elokventno objašnjenje nije ostavilo nika‐
kav dojam. Patuljci su bili počašćeni štedrim rafalom psovki i s nekoliko vrlo kon‐
kretnih prijetnji, koje su djelovale, jer su svi počeli poslušno odlaziti u šipražje. No
da ih se ne bi smatralo per dnim cinkarošima, odlazili su skupno.
Novo je društvo međutim posve preobrazilo Maslačka. Pjesnik je s patuljcima
bio u izvrsnim odnosima, naročito nakon što se pokazalo da su neki čuli za njega te
da čak znaju njegove balade i kuplete. Maslačak nije odstupao od Zoltanove družbe
ni koraka. Nosio je prošivenu jaknu koju je iskamčio od patuljaka, pohabani šeširić
65
Andrzej Sapkowski
s perom zamijenio je obješenjačkim kalpakom od kunovine. Opasao se širokim po‐

jasom okovanim mjedi, za koji je umetnuo nož hajdučkoga izgleda koji je dobio na
dar. Tim bi se nožem obično ubo u preponu pri svakom pokušaju da se sagne. Na
sreću je ubojiti bodež ubrzo negdje izgubio, a drugi više nije dobio.
Putovali su po gustim šumama koje su obrastale obronke Turlougha. Šume kao
da su bile izumrle, nije bilo ni traga divljači koju su očito zaplašile vojske i izbjegli‐
ce. Nije se imalo što uloviti, ali glad im zasad nije prijetila. Patuljci su teglili sa so‐
bom puno provijanta. Kada su ga pak dokrajčili – a dokrajčili su ga brzo, jer je usta
za hranjenje bilo puno – Yazon Varda i Munro Bruys su, čim se malo smračilo,
nestali, odnoseći sa sobom praznu vreću. Kad su se pred jutro vratili, donijeli su
dvije vreće, obje pune. U jednoj je bilo sijeno za konje, u drugoj krupica, brašno,
sušena govedina, jedva načeti kolut sira, pa čak i golema tlačenica – specijalitet u
obliku svinjskog želuca nadjevenog iznutricama i sprešanog među dvama daščica‐
ma u obliku mijeha za raspirivanje vatre na ognjištu.
Geralt se domišljao odakle potječe ulov. Nije komentirao odmah, već je sačekao
prikladan trenutak. Kada se našao sa Zoltanom nasamo, uljudno ga je upitao zar ne
vidi ništa nemoralno u okradanju drugih izbjeglica, ne manje gladnih od njih, a
jednakih u borbi za preživljavanje. Patuljak je ozbiljno odgovorio da se toga narav‐
no jako stidi, ali da mu je takav karakter.
»Golema mi je mana«, objasnio je, »neobuzdana dobrota. Ja naprosto moram
činiti dobro. No, ipak sam razborit patuljak i znam da bi dobrota prema svima,
prema cijelom svijetu i svim bićima što ga nastanjuju, bila kap pitke vode u slanom
moru, drugim riječima: uzaludan trud. Stoga sam odlučio činiti konkretno dobro,
takvo koje nije uzaludno. Dobar sam sebi i svojem neposrednom okruženju.«
Geralt nije postavljao daljnja pitanja.
Za jednog od zastanaka Geralt i Milva su dulje popričali sa Zoltanom Chivayem,

nepopravljivim i zagriženim altruistom. Ako je riječ o tijeku ratnih djelovanja, pa‐
tuljak je bio upućen. Barem je ostavljao takav dojam.
»Napad je«, ispričao je, neprestano utišavajući kreštavo psovanje Feldmaršala
Blebetala, »krenuo od Drieschota, započeo je u svitanje sedmog dana nakon Lam‐
masa. Zajedno s Nilfgaardom nastupala je i saveznička verdenska vojska jer je Ver‐
den, kako znate, sada carski protektorat. Marširali su brzo, spaljujući sva sela iza
Drieschota i razbijajući bruggenske postrojbe u tamošnjim utvrdama. A na tvrđavu
66
Vatreno krštenje
Dillingen preko Jaruge je krenulo nilfgaardsko Crno pješaštvo. Rijeku su prešli na

najmanje očekivanom mjestu. Most su sastavili od čamaca, u pola su ga dana pos‐
tavili, možete li vjerovati?«
»Sve je danas vjerojatno«, progunđala je Milva. »Bili ste u Dillingenu kada je
počelo?«
»U okolici«, odvratio je uvijeno patuljak. »Kada su do nas stigle vijesti o najezdi,
bili smo već na putu u grad Brugge. Na cesti je nastao strašan metež, sve se crnjelo
od izbjeglica, jedni su bježali s juga na sjever, drugi obrnuto. Zakrčili su cestu, tu
smo i zapeli. A Nilfgaard je, kako se pokazalo, faktički bio i iza nas, i pred nama.
Mora da su se ti koji su nastupali od Drieschota razdvojili. Čini mi se da je velika
konjička prethodnica pošla na sjeveroistok, baš prema gradu Bruggeu.«
»Onda su Crni već sjeverno od Turlougha. Ispada da smo mi u sredini, između
dva konjička upada. U praznini.«
»U sredini«, priznao je patuljak. »Ali ne u praznini. Carskim postrojbama čuva‐
ju strane Vjeverice, verdenski dragovoljci i razne nevezane skupine, a ti su još gori
od Nilfgaarđana. Upravo su takvi spalili Kernow, a umalo poslije uhvatili i nas, je‐
dva smo uspjeli zbrisati u šume. Ne smijemo pomaljati nosove iz prašume. I treba‐
mo biti budni. Doći ćemo do Stare ceste, odande ćemo niz rječicu Chotlu do Ine,
a na Ini bismo već morali naići na temersku vojsku. Vojnici kralja Foltesta sigurno
su se dosad oporavili od iznenađenja i suprotstavili Nilfgaarđanima.«
»Kad bi bar«, rekla je Milva, gledajući vješca. »No kvaka je u tome da nas tjeraju
žurne i važne stvari na jug. Mislili smo od Turlougha poći na jug, prema Jaruzi.«
»Ne znam kakve vas to stvari tjeraju na tu stranu.« Zoltan ih je sumnjičavo po‐
gledao. »No mora da su jako žurne i važne kada za njih riskirate glavu.«
Zastao je, sačekao, ali nitko nije požurio s objašnjenjem. Patuljak se počešao po
stražnjici, hraknuo, pljunuo.
»Ne bih se začudio«, rekao je napokon, »da Nilfgaard već drži u šaci obje obale
Jaruge sve do samoga ušća Ine. A koje vam mjesto na Jarugi treba?«
»Ni jedno konkretno.« Geralt je odlučio odgovoriti. »Samo da je na rijeci. Htio
bih lađom preploviti do ušća.«
Zoltan ga je pogledao i nasmijao se. Istoga je trena ušutio, shvativši da to nije
bila šala.
»Treba priznati«, rekao je tren poslije, »da maštate o ozbiljnim trasama. Ali od‐
bacite maštarije. Cijeli je južni Brugge u plamenu, prije no što dospijete do Jaruge
nabit će vas na kolac ili potjerati okovane u Nilfgaard. Da se nekim čudom čak i
67
Andrzej Sapkowski
uspijete dokopati rijeke, za plovidbu do ušća nemate nikakvih šansi. Spomenuo

sam vam most na čamcima, prebačen iz Cintre na bruggesku obalu. Taj most,
znam to, pomno čuvaju dan i noć, onuda rijekom ništa ne može proći, možda lo‐
sos. Vaše žurne i važne stvari moraju izgubiti na žurnosti i važnosti. Više od guzice
nećeš skočiti. Tako ja vidim tu stvar.«
Milvin izraz lica i pogled jasno su svjedočili da na stvar gleda slično. Geralt nije
komentirao. Osjećao se jako loše. Kost lijeve podlaktice i desno koljeno i dalje su
mu ujedali nevidljivi očnjaci tupe, razdražujuće boli, koji su povećavali napori i
sveprisutna vlaga. Mučili su ga i snažni, deprimirajući, izvanredno neugodni osjeća‐
ji, strani osjećaji, s kakvima se nikada dotad nije suočio, s kojima se nije znao nosi‐
ti.
Bespomoćnost i rezignacija.
Nakon dva dana kiša je prestala, izvirilo je sunce. Šume su odahnule isparavanjem i
maglom koja se brzo razilazila, ptice započele silovito nadoknađivati šutnju iznuđe‐
nu rosuljom. Zoltan se raspoložio i odredio duži zastanak nakon kojega je obećavao
brži marš i dolazak do Stare ceste tijekom najviše jednoga dana.
Žene iz Kernowa ukrasile su sve obližnje grane crnilom i sivilom sušene preobla‐
ke, te se, samo u košuljama, sramežljivo skrile u grmlje i spravljale jelo. Razodjeve‐
na djeca su se razigrala, ometajući na probrane načine dostojanstveni mir isparava‐
juće prašume. Maslačak je spavanjem liječio umor. Milva je iščezla.
Patuljci su se odmarali aktivno. Figgis Merluzzo i Munro Bruys dali su se u po‐
tragu za gljivama. Zoltan, Yazon Varda, Caleb Stratton i Percival Schuttenbach sje‐
li su nedaleko od kola i bez predaha igrali barilo, njihovu omiljenu kartašku igru,
kojoj su posvećivali svaki slobodni trenutak, čak i za prethodnih, mokrih večeri.
Vještac bi ponekad čučnuo kraj njih i kibicirao, učinio je to i sada. Složena pra‐
vila te tipično patuljačke igre i dalje nije mogao pojmiti, ali se oduševljavao iznim‐
no pomnom izradom karata i sličicama likova. U usporedbi s kartama s kojima su
igrali ljudi, karte patuljaka bile su prava remekdjela tiskarstva. Geralt se još jednom
uvjeravao da je tehnologija bradatoga naroda jako uznapredovala i to ne samo na
području rudarstva, topioničarstva i metalurgije. To što na konkretnom, kartaškom
području, darovitost nije patuljcima pomogla da steknu monopol na tržištu, proiz‐
lazilo je iz činjenice da su karte među ljudima trajno manje popularne od kocke, a
ljudski hazarderi nisu potjecali iz skupina koje pridaju važnost estetici. Ljudski kar‐
68
Vatreno krštenje
taši, koje je vještac imao ne jednom prilike promatrati, igrali su uvijek sa zamrlja‐
nim kartončićima, tako prljavima da ih je prije polaganja na stol trebalo mukotrp‐
no odljepljivati od prstiju. Likovi su bili naslikani tako nemarno da se razlikovati
damu od dečka moglo samo zahvaljujući tome što je dečko sjedio na konju. Koji
je, konj, pak podsjećao na šepavu kunu.
Likovi na kartama patuljaka isključivali su slične zabune. Kralj je izgledao zbilja
kraljevski, dama je bila sisata i lijepa, a dečko oboružan helebardom šeretski brkat.
Te su se gure na patuljačkom zvale hraval, vaina i ballet, ali su Zoltan i njegova
družba u igri koristili zajednički jezik i ljudske nazive.
Sunce je grijalo, šuma se isparavala, Geralt je kibicirao.
Temeljno načelo patuljačkoga barila bilo je nešto što je podsjećalo na licitaciju
na konjskom sajmu – kako intenzitetom, tako i jačinom glasa licitanata. Nakon
toga bi par koji je ponudio najvišu »cijenu« nastojao osvojiti što više mita, što je
drugi par ometao na sve moguće načine. Igra je protjecala bučno i silovito, a pored
svakog igrača ležala je debela batina. Batinama se mlatilo prilično rijetko, ali zama‐
hivalo počesto.
»Kako si to odigrao, žišku žitni? Buzdo tupavi? Zašto si izašao s lišćem, umjesto
hercom? Zar sam ja iz vica otvarao srcem? Ah, uzeo bih batinu i tresnuo te po toj
glupoj ćiverici!«
»Imao sam četiri lista s dečkom, mislio sam licitirati!«
»Četiri lista, pa dakako! Valjda si i vlastiti pimpek ubrojio, držeći karte u krilu.
Razmišljaj malo, Strattone, nije ti ovo sveučilište! Ovdje se karta! No, čak bi i gra‐
donačelnikova svinja pobijedila da je imala dobre karte. Dijeli, Varda.«
»Pogača u zvonima.«
»Mala kupa u tikvi!«
»Latio se kralj kupe, pa posrao dupe. Dubl u listiće!«
»Barilo!«
»Ne spavaj, Calebe. Bio je dubl s barilom! Što licitiraš?«
»Velika kupa u tikvama! – Akces. Haaa! I što? Nitko ne zove barilo? Usrali smo
se, sinci? Na redu si, Varda. Percivale, ako mu još jednom namigneš, tako ću te
odalamiti da do zime nećeš trepnuti.«
»Dečko.«
»Dama!«
»Kraljem po njoj! Nina nana dama ti je pojebana! Tučem i ha, ha, imam ja još
srdaca, za crna vremena skrivenih! Dečko, ženturača, kraljica...«
69
Andrzej Sapkowski
»I briškulom po njoj! Tko nema aduta, nek’ se miče s puta. I u bundevu! Aha,
Zoltane? Tu sam te u sridu stre o!«
»Jeste li ga vidjeli, gnoma jebenoga. Eh, valjalo bi ga batinom...«
Prije no što se Zoltan latio batine, iz šume je do njih dopro prodoran vrisak.
Geralt je skočio prvi. Opsovao je u trku, jer mu je koljeno ponovo presjekla bol.
Tik za njim požurio je Zoltan Chivay, zgrabivši s kola svoj mač omotan mačjim
kožicama. Percival Schuttenbach i ostali patuljci trčali su za njima naoružani bati‐
nama, otraga ih je slijedio Maslačak, probuđen krikom. Sa strane, iz šume, iskočili
su Figgis i Munro. Bacivši košare s gljivama, dva su patuljka pohvatala i odvukla
razbježalu djecu. Tko zna odakle, pojavila se i Milva, vadeći u trku strijelu iz tobol‐
ca i pokazujući vješcu mjesto s kojega je dopirao krik. Nepotrebno. Geralt je čuo,
vidio i već znao u čemu je stvar.
Deralo se jedno od djece, pjegava, možda devetogodišnja djevojčica s pletenica‐
ma. Stajala je kao ukopana pred gomilom trulih debala. Geralt je munjevito pri‐
skočio, uhvatio je pod pazuho prekinuvši divlju ciku, krajičkom oka pratio kretanje
među deblima. Brzo se povukao, nalijećući na Zoltana i njegove patuljke. Milva,
koja je također zamijetila pomicanje među deblima, napela je luk.
»Ne«, siknuo je. »Odvedi dijete odavde, brzo. A vi se povucite. Samo mirno.
Bez prenaglih kretnji.«
Isprva im se učinilo da se pomaknulo neko od trulih debala, doista trupac kao
da je kanio sići s osunčane gomile i potražiti sjenu među drvećem. Tek bi pomniji
pogledi mogli opaziti elemente netipične za debla – prije svega, četiri para tankih
nogu s kvrgavim zglobovima koji su se dizali nad prljavim, navlaženim i podijelje‐
nim na račje segmente, oklopom.
»Samo mimo«, ponovio je tiho Geralt. »Nemojte ga provocirati. Neka vas ne
prevari njegova prividno teška pokretljivost. Nije agresivan, ali kretati se može mu‐
njevito. Ako se osjeti ugroženim, može napasti, a za njegov otrov nema protuotro‐
va.«
Stvor je polagano ispuzao na deblo. Promatrao je ljude i patuljke sporo okrećući
oči nasađene na izdanke. Gotovo se nije pomicao. Čistio je krajeve krakova, podi‐
žući ih redom i pomno štipkajući dojmljivim, oštrim čeljustima.
»Toliko je bilo dreke«, izjavio je odjednom ravnodušno Zoltan, stajući pored
vješca, »da sam pomislio kako je to zbilja nešto strašno. Na primjer, kavalerist iz
verdenske dragovoljačke postrojbe. Ili državni odvjetnik. A tu samo neki poveći pa‐
učasti ljuskar. No valja priznati da priroda uspijeva poprimati zanimljive oblike.«
70
Vatreno krštenje
»Više ne uspijeva«, odvratio je Geralt. »Ono tamo je okoglav. Stvorenje Kaosa.

Izumirući poslijekonjunkcijski relikt, ako znaš o čemu govorim.«
»Naravno da znam.« Patuljak ga je pogledao u oči. »Premda nisam vještac,
stručnjak za Kaos i ovakva stvorenja. No, baš me zanima, vješče, što ćeš sada učiniti
s postkonjunkcijskim reliktom. Hoćeš li upotrijebiti vlastiti mač ili bi radije moj si‐
hill?«
»Lijepo oružje.« Geralt je bacio pogled na mač koji je Zoltan izvukao iz lakira‐
nih toka omotanih mačjim kožicama. »Ali neće zatrebati.«
»Zanimljivo«, ponovio je Zoltan. »Znači li to da ćemo stajati i uzajamno se gle‐
dati? A da se možda vratimo i pozovemo u pomoć Nilfgaarđane? Što predlažeš,
ubojico čudovišta?«
»Donesite iz kola zaimaču i poklopac kotlića.«
»Što?«
»Ne raspravljaj sa stručnjakom, Zoltane«, oglasio se Maslačak.
Percival Schuttenbach je trknuo do kola i u trenu donio tražene predmete. Vje‐
štac je namignuo družbi nakon čega je počeo iz sve snage udarati zaimačom o pok‐
lopac.
»Dosta! Dosta!« proderao se za tren Zoltan Chivay, pokrivajući uši dlanovima.
»Zaimaču ćeš, prokleto bilo, uništiti! Rak je pobjegao! Pobjegao je već, đavli ga od‐
nijeli!«
»I još kako je utekao!« oduševio se Percival. »Sve se prašilo! Mokro je, a za njim
se prašilo, neka krepam!«
»Okoglav«, objasnio je hladno Geralt, vraćajući patuljcima blago ulubljen ku‐
hinjski pribor, »ima neobično nježan i osjetljiv sluh. Nema uši, ali čuje, da se tako
izrazim, cijelim sobom. Osobito ne podnosi metalne zvukove. Osjeća bol...«
»Čak i u guzici«, prekinuo ga je Zoltan. »Znam jer sam je i ja osjetio kada si po‐
čeo mlatiti po poklopcu. Ako je monstrumu sluh osjetljiviji od moga, suosjećam s
njime. A neće se vratiti? Neće dovesti kolege?«
»Ne mislim da je na svijetu ostalo puno njegovih kolega. Ni sam se okoglav zasi‐
gurno neće tako skoro vratiti na ove strane. Nemamo se čega bojati.«
»O čudovištima neću raspravljati«, namrštio se patuljak. »Ali tvoj se koncert na
limenim instrumentima sigurno čuo i na Skeliškom otočju, ne bih isključio da neki
ljubitelji glazbe već hitaju ovamo, bit će bolje da nas ne zateknu kada stignu. Na‐
puštamo bivak, dečki! Hej, žene, odijevajte se i prebrojite djecu! Pokret, živo!«
71
Andrzej Sapkowski
Kada su zastali na noćenje, Geralt je odlučio razjasniti nejasnoće. Zoltan Chivay

ovaj put nije sjeo kartati barilo, pa ga nije bilo teško odvući u stranu na iskren mu‐
ški razgovor. Počeo je bez uvijanja.
»Govori, odakle si znao da sam vještac?«
Patuljak ga je pogledao i lukavo se nasmiješio.
»Mogao bih se razmetati pred tobom svojim darom zapažanja. Mogao bih reći
da sam primijetio kako ti se mijenjaju oči nakon sumraka i na jakom suncu. Mo‐
gao bih reći i da sam ja patuljak koji je vidio svijeta i da sam čuo puno toga o Ge‐
raltu iz Rivije. Ali istina je puno banalnija. Ne gledaj me mrko. Ti si diskretan, ali
tvoj prijatelj bard pjeva i brblja, usta mu se ne zatvaraju. Odatle znam kojeg si zani‐
manja.«
Geralt se suzdržao od postavljanja sljedećeg pitanja. I dobro je učinio.
»No, dobro«, nastavio je Zoltan. »Maslačak je sve izbrbljao. Mora da je naslutio
kako cijenimo iskrenost, a to da smo vam prijateljski naklonjeni, nije ni morao nas‐
lućivati, jer mi naklonost ne skrivamo. Ukratko: znam zašto toliko žuriš na jug.
Znam koje te to važne i žurne stvari vode u Nilfgaard. Znam koga tamo namjera‐
vaš tražiti. I ne samo iz pjesnikovih priča. Živio sam prije rata u Cintri i slušao pri‐
če o Djetetu iznenađenja i bjelokosom vješcu kojemu je Iznenađenje bilo predodre‐
đeno.«
Geralt ni sada nije komentirao.
»Ostalo je«, zaključio je patuljak, »već pitanje promatranja. Poštedio si tu lju‐
skastu gadost, iako si vještac, a vještački je posao tamaniti takve monstrume. Ali
čudovište nije nanijelo nikakvo zlo tvojem Iznenađenju, pa si požalio mač, samo si
ga potjerao, mlateći po poklopcu. Jer ti sada nisi vještac, nego plemeniti vitez koji
hita u pomoć otetoj i zasužnjenoj djevi.«
»Ne prestaješ me svrdlati pogledom«, dodao je i nadalje ne dočekavši odgovor ili
komentar. »Ne prestaješ njušiti izdaju, nespokojan da se otkrivena tajna može okre‐
nuti protiv tebe. Ne izjedaj se. Doći ćemo skupa do Ine, pomažući se uzajamno,
podupirući jedni druge. Isti je cilj pred tobom, i pred nama: preživjeti i nastaviti ži‐
vjeti. Zato da se nastavi plemenita misija. Ili poživi obično, ali bez srama u času
smrti. Ti misliš da si se promijenio. Da se svijet promijenio. Ali ovaj je svijet takav
kakav je bio i prije, isti. I ti si isti kakav si i bio. Ne izjedaj se.«
»Odbaci pomisao«, Zoltan je nastavio monolog, neustrašen vješčevom šutnjom,
»da se odvojiš i sam otputuješ na jug, kroz Brugge i Sodden prema Jarugi. Moraš
potražiti drugi put u Nilfgaard. Ako hoćeš, posavjetovat ću te...«
72
Vatreno krštenje
»Ne savjetuj.« Geralt je protrljao koljeno koje ga već nekoliko dana nije presta‐
jalo boljeti. »Ne savjetuj, Zoltane.«
Pronašao je Maslačka, koji je kibicirao patuljke zabavljene mlaćenjem po barilu.
Bez riječi je dohvatio pjesnika za rukav i odvukao ga u šumu. Maslačak je odmah
shvatio o čemu se radi, dostajao mu je jedan pogled na vješčevo lice.
»Brbljavče«, rekao je tiho Geralt. »Laparalo. Klepetalo. Jezik bi ti trebalo prikli‐
ještiti, tikvane jedan. Žvale ti u zube gurnuti.«
Trubadur je šutio, ali izraz lica mu je bio nepokoran.
»Kada se pročulo da sam se počeo družiti s tobom«, nastavljao je vještac, »neki
su se razboriti ljudi čudili tom poznanstvu. Čudilo ih je što ti dopuštam putovati sa
mnom. Savjetovali su mi da te negdje u pustoši zgrabim, udavim, bacim u jamu i
zaspem suhim lišćem. Zbilja žalim što ih nisam poslušao.«
»Zar je tolika tajna tko si i što kaniš?« odjednom je planuo Maslačak. »Zar se
moramo pred svima skrivati i hiniti? Ti patuljci... Oni kao da su naša družba...«
»Ja nemam družbu«, zarežao je Geralt. »Nemam. I ne želim imati. Nije mi po‐
trebna. Shvaćaš?«
»Naravno da shvaća«, rekla je Milva iza njegovih leđa. »I ja isto shvaćam. Tebi
nije nitko potreban, vješče. Često to pokazuješ.«
»Ja ne vodim privatni rat.« Silovito se okrenuo. »Nije mi potrebna družba hero‐
ja, jer ne idem u Nilfgaard da bih spasio svijet, srušio imperij zla. Idem Ciri. Zato
mogu ići sam. Oprostite ako zvuči ružno, ali ostalo me se ne tiče. A sada odlazite.
Hoću biti sam.«
Kada se malo poslije okrenuo, ustanovio je da je otišao samo Maslačak.
»Opet sam sanjao«, kratko je obznanio. »Milva, ja gubim vrijeme. Ja gubim vri‐
jeme! Ona me treba. Ona treba pomoć.«
»Govori«, rekla je tiho. »Izbaci to iz sebe. Makar koliko strašno bilo, izbaci.«
»Nije bilo strašno. U mojem snu... Ona je plesala. Plesala u nekakvoj zadimlje‐
noj rupi. I bila je, da bude prokleto, sretna. Glazba je svirala, netko se derao... Cije‐
la se baraka tresla od dreke i treštanja... A ona je plesala, plesala, lupkala potpetica‐
ma... A nad krovom te proklete rupetine, u hladnom, noćnom zraku... plesala je
smrt. Milva... Marijo... Ona me treba.«
Milva je odvratila pogled.
»Ne samo ona«, šapnula je.
Da, da on ne čuje.
73
Andrzej Sapkowski
Na idućem zastanku vještac je pokazao zanimanje za sihill, Zoltanov mač, na koji

je stigao baciti pogled za vrijeme pustolovine s okoglavom. Patuljak mu je bez ote‐
zanja odmotao oružje iz mačjih kožica i izvadio ga iz lakiranih korica.
Mač je mjerio oko četrdeset cola, težio pak ne više od trideset i pet unci. Oštri‐
ca, pokrivena u većem dijelu tajanstvenim runskim znakovima, bila je modrikaste
nijanse i oštra kao britva, uz malo vještine moglo bi se njome i obrijati. Dvanaesto‐
colni balčak, omotan unakrsno trakama gušteričje kože, imao je umjesto glavice
valjkasti mjedeni okov, držak mu je bio vrlo malen i pro njeno izveden.
»Lijepa stvar.« Geralt je izveo sihillom kratki, siktavi mlinac, markirao brzi rez
slijeva i munjeviti prijelaz na paradu visokom sekundom zdesna. »Stvarno lijep ko‐
mad željeza.«
»He!« prasnuo je Percival Schuttenbach. »Komad željeza! Uzmi i pogledaj bolje,
jer još malo pa ćeš ga nazvati bo om.«
»Nekoć sam imao bolji mač.«
»Ne niječem«, slegnuo je ramenima Zoltan, »jer je zasigurno potjecao iz naših
kovačnica. Vi, vješci, umijete mačevima mahati, ali ih sami ne proizvodite. Takvi
se mačevi kuju samo kod nas, u Mahakamu, ispod planine Carbon.«
»Patuljci kale čelik«, dodao je Percival, »kuju slojevite oštrice. Ali mi, gnomi,
smo ti koji se bavimo brušenjem i oštrenjem. U našim radionicama. Po našoj,
gnomskoj tehnologiji, onako kako smo nekoć radili naše gwyhyre, najbolje mačeve
svijeta.«
»Mač koji sada nosim«, Geralt je ogolio sječivo, »potječe iz Brokilona, iz kata‐
kombi na Craag Anu. Dobio sam ga od drijada. Prvorazredno oružje, a nije ni pa‐
tuljačko, ni gnomsko. To je vilenjačka oštrica, već joj je više od sto dvadeset godi‐
na.«
»On se uopće ne razumije«, povikao je gnom, uzimajući mač u ruke i prelazeći
preko njega prstima. »Završna obrada jest vilenjačka, dakako. Balčak, držak i glavi‐
ca. Vilenjačko je i jetkanje, graviranje, cizeliranje i drugi ukrasi. Ali oštrica je kova‐
na i naoštrena u Mahakamu. I istina je da je iskovana prije nekoliko stoljeća, jer se
odmah vidi da je riječ o slabijem čeliku i primitivnoj obradi. Hajde, primetni uz
njega Zoltanov sihill, vidiš razliku?«
»Vidim. Moj ne ostavlja dojam da je lošije napravljen.«
Gnom je frknuo i odmahnuo rukom. Zoltan se nadmoćno nasmiješio.
»Mač«, objasnio je poučnim tonom, »treba sjeći, a ne ostavljati dojam, i ne ocje‐
njuje ga se po dojmu. Stvar je u tome da je tvoj mač običan kompozit čelika i želje‐
74
Vatreno krštenje
za, a mojem je sihillu oštrica iskovana iz slitine oplemenjene gra tom i borak‐
som...«
»Modema tehnika!« nije izdržao Percival, pomalo se uzbuđujući, jer je razgovor
nepogrešivo skretao na dobro mu poznate stvari. »Konstrukcija i kompozicija su
glavni, brojni slojevi mekog središnjeg dijela okovani tvrdim, a ne mekim čeli‐
kom...«
»Polako, polako«, smirio ga je patuljak. »Metalurga od njega nećeš napraviti, Sc‐
huttenbach, ne dosađuj mu s detaljima. Ja ću mu to objasniti jednostavno. Dobar,
tvrd, magnetitov čelik iznimno je, vješče, teško naoštriti. Zašto? Jer je tvrd! Kada se
ne raspolaže tehnologijom, kao što mi nismo svojedobno, a vi ni do danas, a želi se
imati oštar mač, utvrđena glavna jezgra okiva se po rubovima mekim čelikom, ma‐
nje nepodatnim pri obradi. Upravo je takvom, pojednostavljenom metodom izve‐
den tvoj brokilonski mač. Suvremena su sječiva napravljena obrnuto: meki središnji
dio, tvrda oštrica. Obrada je dugotrajna i, kako sam rekao, zahtijeva unaprijeđenu
tehnologiju. Ali na kraju se može dobiti sječivo koje će u zraku presjeći batisten
rupčić.«
»Tvojim se sihillom to može izvesti?«
»Ne«, nasmiješio se patuljak. »Tako naoštrene primjerke može se nabrojiti na
prste jedne ruke i rijetko je koji izašao izvan Mahakama. Ali jamčim ti, oklop ono‐
ga grdnoga raka ne bi sihillu pružio nikakav otpor. Isjekao bi ga na porcije i ne bi
se nimalo umorio.«
Rasprava o mačevima i metalurgiji trajala je još neko vrijeme. Geralt je slušao sa
zanimanjem, dijelio svoja iskustva, nadopunjavao znanje, raspitivao se o ponečem,
razgledavao i iskušavao Zoltanov sihill. Nije još znao da će sutra teoriju morati na‐
dopuniti praksom.
Prvim znakom da u blizini žive ljudi bio je uz cestu složen hvat drva za ogrjev koji
je spazio Percival Schuttenbach idući u prethodnici.
Zoltan je zaustavio pohod i poslao gnoma u dugo izviđanje. Percival je nestao, a
nakon pola sata vratio se trkom, uzbuđen i zadihan, gestikulirajući izdaleka. Dotr‐
čao je, ali umjesto da odmah pristupi izvješćivanju, uhvatio se prstima za dugi nos i
snažno useknuo, sa zvukom koji je podsjećao na svirku pastirske trembite.
»Ne straši životinje«, zarežao je Zoltan Chivay. »I pričaj. Što je pred nama?«
75
Andrzej Sapkowski
»Gazdinstvo«, prodahtao je gnom, otirući prste u skute svoga kaputića oprem‐

ljenog brojnim džepovima. »Na poljani. Tri brvnare, hambar, nekoliko daščara...
Po dvorištu juri pas, a iz dimnjaka se dimi. Kuha se jelo. Zobena kaša i to na mlije‐
ku.«
»Ma što ti pričaš, u kuhinji si bio?«, nasmijao se Maslačak. »U lonce si zavirivao?
Odakle znaš da je zobena kaša?«
Gnom ga je pogledao svisoka, a Zoltan srdito puhnuo.
»Ne vrijeđaj ga, pjesniče. On jelo nanjuši na milju. Ako kaže da je zobena kaša,
znači da je zobena kaša. Prokleto bilo, ne sviđa mi se to.«
»Pa zašto? Meni se zobena kaša sviđa. Rado bih je pojeo.«
»Zoltan ima pravo«, rekla je Milva. »A ti, Maslačku, šuti, jer ovo nije poezija.
Gdje je zobena kaša na mlijeku, ondje je i krava. A seljak kad ugleda dimove, uzi‐
ma kravu i nestaje u šumi. Zašto ovaj nije umaknuo? Skrenimo u šumu, obići
ćemo u luku. Ovo mi ne miriše na dobro.«
»Polako, polako«, progunđao je patuljak. »Pobjeći uvijek stignemo. A možda je
rat već svršio? Možda se temerska armija napokon pokrenula? Što mi ovdje znamo,
u ovoj šumetini. Možda je negdje bila odlučna bitka, možda je Nilfgaard odbačen,
možda je bojišnica već iza nas, seljaci i krave se vraćaju kući? Valja provjeriti, izvi‐
djeti. Figgis, Munro, ostajte obojica ovdje, a oči neka vam budu otvorene. Mi
ćemo pak istražiti. Bude li sigurno, javit ću se glasanjem kopca.«
»Glasanjem kopca?« Munro Bruys je nemirno mrdnuo bradom. »Pa ti nemaš
pojma o oponašanju ptica, Zoltane.«
»U tome i jest štos. Kada začuješ čudno, ničemu slično glasanje, to ću biti ja.
Percivale, vodi. Geralte, ideš s nama?«
»Svi ćemo poći.« Maslačak je sišao s konja. »Ako je to nekakva zasjeda, bit će si‐
gurnije u velikoj skupini.«
»Ostavljam vam Feldmaršala.« Zoltan je skinuo papigu s ramena i predao ju
Figgisu Merluzzu. »Ptičurina je u stanju početi odjednom u sav glas psovati i ode
prikradanje do sto đavola. Idemo.«
Percival ih je brzo poveo na rub šume, u gusto grmlje divljega jorgovana. Za
grmljem se teren polagano spuštao, na njemu se dizala gomila iskrčenih panjeva.
Dalje se protezala velika poljana. Oprezno su provirili.
Gnomovo izvješće bilo je precizno. Nasred poljane su doista stajale tri brvnare,
hambar i nekoliko busenjem pokrivenih daščara. Dvorište se caklilo golemom ka‐
ljužom gnojnice. Zgrade i nevelik pravokutnik zapuštenog polja okruživao je niski,
76
Vatreno krštenje
djelomice razvaljeni plot, za plotom je trčkarao tamnosivi pas. S krova jedne od

brvnara dizao se dim, lijeno puzeći po upaloj slamnatoj strehi.
»Zapravo«, šapnuo je Zoltan njušeći, »ukusno miriši ovaj dim. Naročito što su
nam se nosovi navikli na smrad zgarišta. Ne vide se konji, ni straže, i to je dobro,
jer nisam isključivao da se ovdje neka bagra odmara i hrani. Hmm, čini mi se da je
stvar sigurna.«
»Otići ću onamo«, objavila je Milva.
»Ne«, usprotivio se patuljak. »Ti previše sličiš Vjeverici. Ako tebe ugledaju,
mogu se uplašiti, a u strahu ljudi bivaju neuračunljivi. Poći će Yazon i Caleb. A ti
imaj luk pripremljen, pokrit ćeš ih u slučaju nečega. Percivale, nosi se ostalima. Bu‐
dite spremni, zatreba li svirati povlačenje.«
Yazon Varda i Caleb Stratton su oprezno izašli iz guštika i pošli prema zgrada‐
ma. Marširali su polagano, pozorno se osvrćući na sve strane.
Pas ih je smjesta nanjušio, bijesno zalajao, trčeći po dvorištu, nije reagirao na
umiljavajuća cmoktanja i zviždukanja patuljaka. Vrata brvnare su se otvorila. Milva
je smjesta podignula luk i bez zastajkivanja napela tetivu. I smjesta je opustila.
Na prag je izašla niska, debeljuškasta djevojka s dugim pletenicama. Nešto je
povikala, zamahujući rukama. Yazon Varda je raširio ruke, odgovorio nešto povi‐
kom. Djevojka je počela drečati, čuli su tu dreku, ali nisu bili u stanju razabrati ri‐
ječi.
Ali mora da su te riječi do Yazona i Caleba doprle i dojmile ih se, jer su oba pa‐
tuljka kao na zapovijed izvela okret unazad i trkom pojurila u smjeru grmova jor‐
govana. Milva je ponovo napela luk, šarala šiljkom tražeći cilj.
»Što je, da ga đavli nose?« zahripao je Zoltan. »Što se događa? Pred čim oni tako
brišu? Milva?«
»Zatvori labrnje«, siknula je strijelkinja, i nastavivši vrškom strijele prelaziti od
brvnare do brvnare, od daščare do daščare. Ali i dalje nije pronalazila nikakav cilj.
Djevojka s pletenicama nestala je u brvnari, zatvorila za sobom vrata.
Patuljci su jurili kao da im svi demoni Kaosa dašću za vratom. Yazon je nešto iz‐
vikivao, možda je psovao. Maslačak je odjednom problijedio.
»On viče... O, majko!«
»Koji...« Zoltan je zastao, jer su Yazon i Caleb već stizali, crveni od napora. »Što
je? Govorite!«
»Ondje je zaraza...« prodahtao je Caleb. »Velike boginje...«
77
Andrzej Sapkowski
»Jeste li nešto dodirivali?« Zoltan Chivay se silovito povukao, umalo srušivši

Maslačka. »Jeste li dodirivali nešto na dvorištu?«
»Ne... Pas nam nije dao da priđemo...«
»Hvala neka bude jebenoj kuji.« Zoltan je podignuo pogled prema nebu. »Poda‐
rite ju bogovi dugim životom i gomilom kostiju, višom od gorja Carbon. Je li dje‐
vojka, ta pokrupna, bila krastava?«
»Nije. Ona je zdrava. Bolesnici leže u zadnjoj brvnari, njezini šogori. A puno ih
je već pomrlo, rekla je. Aj, aj, Zoltane, vjetar je prema nama puhao!«
»Dosta toga cvokotanja zubima«, rekla je Milva, spuštajući luk. »Ako niste dodi‐
rivali zaražene, neće vam ništa biti, nema straha. Ako je uopće istina to s tim bogi‐
njama. Jer djevojka vas je možda htjela uplašiti.«
»Nije«, zanijekao je Yazon i dalje se tresući. »Iza daščare je bila jama... U njoj
trupla. Cura nema snage pokapati mrtve, pa ih baca u jamu...«
»No«, šmrcnuo je Zoltan. »Evo ti tvoje zobene kaše, Maslačku. Ali mene je ne‐
kako prošla volja za njom. Kupimo se odavde, brzo.«
Iz smjera naselja razlajao se pas.
»Sakrijte se«, siknuo je vještac, kleknuvši.
Iz usjeka na suprotnoj strani poljane izletjela je skupina konjanika, zviždeći i ar‐
laučući galopom je okružila zgrade, potom upala u dvorište. Konjanici su bili na‐
oružani, ali nisu svi nosili iste boje. Naprotiv, bili su odjeveni šaroliko i neuredno,
a i oružje kao da su popunjavali slučajno. I to ne u vojnom arsenalu, već na bojištu.
»Trinaestorica«, brzo je prebrajao Percival Schuttenbach.
»Koji su to?«
»Ni Nilfgaard, ni drugi regularni«, ocijenio je Zoltan. »Ni Scoia’tael. Izgleda mi,
dragovoljci. Slučajno okupljeni.«
»Ili zelenokaderaši.«
Konji su njištali, poigravali po dvorištu. Pas je dobio drškom koplja i pobjegao.
Djevojka s pletenicama iskočila je na prag, povikala. Ali ovaj put upozorenje nije
djelovalo ili nije shvaćeno ozbiljno. Jedan od jahača je dogalopirao, zgrabio djevoj‐
ku za pletenicu, odvukao je s praga, povukao kroz kaljužu. Ostali su skočili s konja,
pomogli mu, izvukli djevojku na kraj dvorišta, strgnuli s nje košulju i svalili je na
hrpu gnjile slame. Djevojka se gorljivo branila, ali nije imala šansi. Samo se jedan
zelenokaderaš nije priključio zabavi, čuvao je konje privezane za plot. Djevojka je
jako kriknula, prodorno. Potom kratko, bolno. A onda je više nisu čuli.
»Ratnici!« Milva je skočila. »Junaci, majku im njihovu!«
78
Vatreno krštenje
»Ne boje se boginja«, zavrtio je glavom Yazon Varda.

»Strah je«, promrsio je Maslačak, »ljudska stvar. U ovima nije ostalo više ničega
ljudskog.«
»Hrpe govana«, protisnula je Milva, pažljivo postavljajući strijelu na tetivu.
»Koja ću im začas istjerati, gadovima.«
»Trinaest ih je«, rekao je značajno Zoltan Chivay. »I imaju konje. Pogodit ćeš
jednoga ili dvojicu, ostali će nas opkoliti. Osim toga, ovo može biti izvidnica. Vrag
će znati kakva sila nadire za njima.«
»Trebam li mirno gledati?«
»Ne.« Geralt je popravio mač na plećima i vrpcu na kosi. »Dosta mi je gledanja.
Stvarno mi je dosta nečinjenja. Ali oni se ne bi trebali raspršiti. Vidiš onoga koji
drži konje? Kada dođem donde, skini ga iz sedla. Ako uspiješ, dodaj još jednoga.
Ali tek kada dođem.«
»Ostat će ih jedanaest.« Strijelkinja se okrenula.
»Znam brojiti.«
»Ostaju još boginje«, procijedio je Zoltan Chivay. »Odeš li tamo, navući ćeš za‐
razu... Dođavola, vješče! Ugrožavaš sve nas radi... Prokleto bilo, ne tražiš ovu dje‐
vojku!«
»Umukni, Zoltane. Vraćajte se do kola, sakrijte se u šumi.«
»Idem s tobom«, obznanila je muklo Milva.
»Ne. Pokrivaj me izdaleka, tako ćeš mi učinkovitije pomoći.«
»A ja?« upitao je Maslačak. »Što da ja radim?«
»Isto što i obično. Ništa.«
»Poludio si...« zarežao je Zoltan. »Sam na takvu gomilu... Što je s tobom? Glu‐
mio bi heroja, spasitelja djeva?«
»Umukni.«
»Đavli da te nose! Pričekaj. Ostavi svoj mač. Puno ih je, bit će bolje ako ne bu‐
deš morao sjeći po dvaput. Uzmi moj sihill. Njime dostaje udariti jednom.«
Vještac je prihvatio patuljkovo oružje bez oklijevanja i bez riječi. Još je jednom
Milvi pokazao zelenokaderaša koji je pazio konje. A potom je preskočio preko pa‐
njeva i brzim korakom pošao prema brvnarama.
Sunce je svijetlilo. Skakavci su kidali ispod nogu.
Čuvar konja ga je opazio, izvukao koplje iz držača pri sedlu. Imao je dugu, raš‐
čupanu kosu koja je padala na pokidanu, zarđalom žicom popravljanu verižnjaču.
Nosio je nove, očito nedavno opljačkane čizme sa sjajnim kopčama.
79
Andrzej Sapkowski
Stražar je povikao, pa je iza ograde izašao drugi zelenokaderaš. Taj je nosio pojas
s mačem preko vrata i upravo zakapčao hlače. Geralt je bio već posve blizu. Od
hrpe slame čuo je grohot onih koji su se zabavljali s djevojkom. Disao je duboko, a
svaki je udisaj u njemu jačao želju da ubije. Mogao se smiriti, ali nije htio. Htio je
malo uživati.
»A ti, tko si? Stani!« kriknuo je dugokosi, odvagujući držak koplja u ruci. »Što
hoćeš?«
»Dosta mi je promatranja.«
»Štoooo?«
»Govori li ti nešto ime Ciri?«
»Ja ću te...«
Više zelenokaderaš nije stigao izgovoriti. Sivopera strijela pogodila ga je posred
grudi i zbacila iz sedla. Još nije ni tresnuo na zemlju, a Geralt je već začuo šum pera
druge strijele. Drugi je plaćenik dobio vršak u trbuh, nisko, među dlanovima koji‐
ma je držao rasporak. Zaurlao je kao životinja, savio se napola i poletio leđima na
plot, obarajući i lomeći kolje.
Prije no što su se ostali stigli snaći i potegnuti oružje, vještac se već našao među
njima. Patuljački je mač zatreperio i zapjevao, u pjesmi čelika laganog poput pera i
oštrog kao britva, bila je divlja žudnja za krvlju. Sječena tijela skoro nisu pružala ot‐
por. Krv mu je briznula na lice, nije ju imao vremena obrisati.
Ako su zelenokaderaši čak i razmišljali o borbi, pogled na padajuća trupla i pr‐
skajuće potoke krvi učinkovito ih je odvratio od toga. Jednom su hlače bile spušte‐
ne do koljena, nije ih stigao čak ni navući, dobio je u vratnu kucavicu i tresnuo na‐
uznak, smiješno ljuljajući još nesmirenu muškost. Drugi, posve ćelav, zaklonio je
objema rukama glavu, a sihill ih je presjekao obje, u zapešćima. Ostali su se rasprši‐
li, rastrčali na sve strane. Vještac ih je progonio, proklinjući u mislima bol koja mu
je ponovo oživjela u koljenu. Nadao se da noga neće odbiti poslušnost.
Dvojicu je uspio pritjerati uz plot, pokušavali su se braniti, zaklanjajući se mače‐
vima. Paralizirani užasom, činili su to presporo. Vješčevo lice je ponovo poprskala
krv iz arterija koje je presjeklo patuljačko sječivo. Ali preostali su iskoristili vrijeme,
uspjeli potrčati, već su skakali na konje. Jedan je odmah pao pogođen strijelom, ba‐
cakajući se i podrhtavajući kao riba izbačena iz mreže. Dvojica su potjerali konje u
galop. Ali pobjeći je uspio samo jedan, jer se na bojištu iznenada pojavio Zoltan
Chivay. Patuljak je zamahnuo sjekirom i bacio je pogodivši jednog od bjegunaca
80
Vatreno krštenje
posred leđa. Zelenokaderaš je zaurlao, izletio iz sedla, ritajući se nogama. Zadnji se

privio uz konjski vrat, preskočio jamu prepunu trupala i odgalopirao prema usjeku.
»Milva!« povikali su istodobno vještac i patuljak.
Strijelkinja je već trčala prema njima, sada je zastala, zamrla u raskoraku. Spusti‐
la je napeti luk i počela ga ponovo podizati, sve više i više. Nisu čuli juk tetive, no
Milva nije promijenila položaj, nije ni trepnula. Strijelu su ugledali tek kada je pre‐
kinula let i pohitala nadolje. Jahač se objesio u stranu, iz ramena mu je stršala stri‐
jela s perima. Ali nije pao. Uspravio se i s krikom potjerao konja na još oštriji ga‐
lop.
»Koji luk«, zadivljeno je uzdahnuo Zoltan Chivay. »Koji hitac!«
»U govna s takvim hicem.« Vještac je obrisao krv s lica. »Kurvin je sin pobjegao
i dovest će pajdaše.«
»Pogodila ga je! A bilo je sigurno dvjesto koraka!«
»Mogla je gađati konja.«
»Konj nije ništa kriv«, puhnula je srdito Milva, prilazeći im. Pljunula je gledaju‐
ći jahača koji je nestajao u šumi. »Promašila sam hulju jer sam se malko zadihala...
Fuj, gade, bježi s mojom strijelom! Neka ti donese nesreću!«
Iz usjeka je do njih doprlo rzanje konja, a odmah potom i jezivi vrisak umirućeg
čovjeka.
»Ho, ho.« Zoltan je s divljenjem pogledao strijelkinju. »Nije daleko dospio!
Nisu ti loše strijele! Otrovane? Ili su to možda čarolije? Jer čak ako je gad i pokupio
boginje, boleština se ne razvija tako brzo!«
»Nisam to ja.« Milva je značajno pogledala vješca. »Nisu ni boginje. Ali nekako
mislim da znam tko je.«
»Znam i ja.« Patuljak je grickao brk s lukavim smiješkom. »Primijetio sam da se
stalno osvrćete, znam da netko za nama jaši u potaji. Na riđemu ždrijepcu. Ne
znam tko je, ali ako vama ne smeta... Nije moja stvar.«
»Osobito što od takve zaštitnice ima koristi«, rekla je Milva, gledajući značajno
Geralta. »Jesi li siguran da ti je taj Cahir neprijatelj?«
Vještac nije odgovorio. Vratio je Zoltanu mač.
»Hvala. Ne siječe loše.«
»U dobroj ruci«, bljesnuo je zubima patuljak. »Slušao sam priče o vješcima, ali
oboriti osmoricu u nepune dvije minute...«
»Nemam se čime hvaliti. Nisu se znali braniti.«
81
Andrzej Sapkowski
Djevojka s pletenicama podigla se na sve četiri, potom stala na noge, zateturala,

drhtavim rukama bezuspješno pokušavajući popraviti na sebi ostatke košulje. Vje‐
štac se začudio, vidjevši da uopće, ni u čemu, apsolutno ni po čemu ne nalikuje na
Ciri, a još tren prije prisegao bi da izgleda kao njezina sestra blizanka. Djevojka je
nekoordiniranom kretnjom protrljala lice, nesigurno pošla prema kolibi. Ne zaobi‐
lazeći bare.
»Hej, pričekaj«, povikala je Milva. »Hej, ti... Možemo ti nekako pomoći? Hej?«
Djevojka nije ni pogledala na njezinu stranu. Na pragu se spotaknula, umalo
pavši, pridržala se za dovratak. I zalupila za sobom vrata.
»Ljudska zahvalnost ne poznaje granice«, rekao je patuljak. Milva se okrenula
kao opruga, lice joj je otvrdnulo.
»Na čemu bi ona trebala biti zahvalna?«
»Točno«, dodao je vještac. »Na čemu?«
»Na zelenokaderaškim konjima.« Zoltan nije spustio pogled. »Ubit će ih za
meso, neće morati ubijati krave. Na boginje je očito otporna, a sada joj ne prijeti ni
glad. Preživjet će. A to što ju je zahvaljujući tebi mimoišla dulja zabava i palež tih
brvnara, shvatit će tek za nekoliko dana, kada pribere misli. Hajdemo odavde prije
no što nas ovije zaraženi zrak... Hej, vješče, a kamo ćeš ti? Po izraze zahvalnosti?«
»Po čizme«, rekao je hladno Geralt, saginjući se nad dugokosog zelenokaderaša
koji je mrtvim očima buljio u nebo. »Čini se da će mi ove biti po mjeri.«
Sljedećih su dana jeli konjetinu. Čizme sa svjetlucavim kopčama bile su posve

udobne. Nilfgaarđanin zvan Cahir i dalje je jahao za njima na svom riđem ždrijep‐
cu, ali se vještac nije osvrtao.
Proniknuo je napokon u tajne igranja barila pa čak i zaigrao s patuljcima. Izgu‐
bio je.
O događaju na prašumskoj krčevini nisu razgovarali. Nije imalo smisla.
82
Vatreno krštenje
Mandragora alias banovina, vrsta biljaka iz obitelji pomoćnica, s prizemno

smještenim duguljastim listovima, s gomoljastim korijenjem u kojemu se može
opaziti sličnost s ljudskim likovima; lišće joj je skupljeno u rozetu. M. autumna‐
lis a. officinalis, uzgaja se u malim količinama u Vicovaru, Rowanu i Ymlacu, u
divljini raste rijetko. Plod u obliku zelenih jagoda, koje postupno žute, jede se s
octom i paprom, lišće se uživa u sirovu stanju. Korijen m., danas cijenjen u me‐
dicini i farmaciji, imao je nekoć veliko značenje u praznovjerju, osobito u naro‐
da Sjevera; iz njega su izrezivane ljudske gure, »čovječuljci« (alrunike, alra‐
une), koje su se čuvale po kućama kao cijenjeni talisman. Smatralo se da štite od
bolesti, donose sreću u procesima, ženama osiguravaju plodnost i lak porod. Odi‐
jevalo ih se u haljine i za mlađaka su dobivale novu odjeću. Korijenjem m. se tr‐
govalo, a njihova se cijena penjala do šezdeset orena. U tu se svrhu koristilo ko‐
rijenje kukovine ili bljušta (v.). U praznovjernim ritualima se korijen m. koris‐
tio za vradžbine i čarobnjačke ltere, a također i otrove; ta se predrasuda vratila
u razdoblju lova na vještice. Optužba zloporabe m. podignuta je, između osta‐
log, u procesu Lukreciji Vigo (v.). M. je kao otrov navodno koristila i legendarna
Filippa Alhard (v.).
Effenberg i Talbot,
Encyclopaedia Maxima Mundi, tom IX.
Treće poglavlje
S    ponešto od vremena kada je vještac posljednji put pu‐
tovao po njoj. Nekoć ravna prometnica, popločena ravnim komadima lomljenoga
bazalta, koju su prije više stotina godina sagradili vilenjaci i patuljci, sada se pretvo‐
rila u ruševinu punu rupa. Na nekim su mjestima iskopane rupe bile tako duboke
da su podsjećale na male kamenolome. Tempo pohoda je oslabio, kola patuljaka s
najvećim su naporom krivudala među jamama i svako malo zapinjala.
Zoltan Chivay je znao uzroke devastacije ceste. Nakon posljednjeg rata s Nilfga‐
ardom, objasnio je, nevjerojatno je porasla potreba za građevinskim materijalom.
Ljudi su se tada sjetili da je Stara cesta neiscrpan izvor obrađenog kamena. A kako
je zanemarena prometnica položena u pustoši te vodi niotkud nikamo, još je u pra‐
83
Andrzej Sapkowski
davna vremena izgubila važnost za transport te je služila malokome i bila devastira‐

na bez milosti i mjere.
»Vaše veće gradove«, tužio se patuljak uz pratnju kreštavih papiginih psovki, »do
jednoga ste izgradili na vilenjačkim i našim temeljima. Pod manje zamke i gradiće
položili ste vlastite temelje, ali za vanjske zidine i fasade i dalje uzimate naše kame‐
nje. Pritom cijelo vrijeme ponavljate da su napredak i razvoj vaša zasluga.«
Geralt nije komentirao.
»Ali vi čak ni devastirati ne umijete pametno«, psovao je Zoltan, zapovijedajući
još jednom akcijom izvlačenja kola iz rupe. »Zašto kamenje ne čupate postupno, s
rubova ceste? Kao djeca ste! Umjesto da krafnu jedete po redu, iskopate prstom
marmeladu iz sredine, a ostatak bacite jer više nije tako slastan.«
Geralt je objašnjavao da je svemu kriva politička geogra ja. Zapadni kraj Stare
ceste leži u Bruggeu, istočni u Temeriji, dok je sredina u Soddenu, pa svako kra‐
ljevstvo devastira svoj komadić po vlastitu nahođenju. Odgovarajući mu, Zoltan se
nepristojno izrazio o kraljevima i izgovorio probrane prostote o njihovoj politici,
na što je Feldmaršal Blebetalo dodao svoje na temu kraljevskih majki.
Što dalje bivalo je sve gore. Zoltanova usporedba s krafnom i marmeladom po‐
kazivala se sve neprimjerenijom – cesta je prije podsjećala na dizano tijesto iz koje‐
ga su marljivo iščeprkane sve grožđice i sušeno voće. Izgledalo je da se neumitno
približava trenutak kada će se kola raspasti ili posve i neopozivo zaglaviti. No spasi‐
lo ih je ono isto što je uništilo cestu. Naletjeli su na put prema jugoistoku koji su
utrla i utabala teška kola za prijevoz pokradenog kamena. Zoltan se razveselio, za‐
ključio je da prometnica sigurno vodi u neku od tvrđava uz Inu, rijeku na kojoj se
nadao već sresti temerske postrojbe. Patuljak je čvrsto vjerovao da će, slično kao za
prošloga rata, baš iza Ine, iz Soddena, krenuti nezadrživ kontranapad sjevernih kra‐
ljevstava, nakon kojega će preživjeli ostaci poraženoga Nilfgaarda sramotno pobjeći
preko Jaruge.
I stvarno, promjena smjera pohoda ponovo ih je približila ratu. Noću je nebo is‐
pred njih iznenada rasvijetlio veliki odsjaj požara, danju su pak opazili stupove
dima što su obilježavali obzor na sjeveru i istoku. Budući da ipak nije bilo sigurno
tko udara i pali, a tko je udaren i spaljen, kretali su se oprezno, šaljući Percivala Sc‐
huttenbacha u daleke izvide.
Jednoga su jutra doživjeli iznenađenje – sustigao ih je konj bez jahača, riđi ždri‐
jebac. Zeleni pokrovac s nilfgaardskim vezom bio je obilježen tamnim mrljama
84
Vatreno krštenje
krvi. Nije se moglo raspoznati je li to krv konjanika ubijenog pored havekarovih

kola ili je prolivena poslije, kada je konj već stekao novoga vlasnika.
»No, problem je riješen«, rekla je Milva, gledajući Geralta. »Ako je to zbilja bio
problem.«
»Pravi problem je u tome što ne znamo tko je oborio jahača iz sedla«, progun‐
đao je Zoltan. »I ne slijedi li nas taj netko idući našim tragom i tragom naše bivše
čudne zaštitnice.«
»Bio je Nilfgaarđanin.« Geralt je stisnuo zube. »Govorio je gotovo bez naglaska,
ali upućeni su mogli prepoznati...«
Milva je okrenula glavu.
»Trebalo ga je onda zatući, vješče«, rekla je tiho. »Imao bi lakšu smrt.«
»Izašao je iz lijesa«, zavrtio je glavom Maslačak, gledajući značajno Geralta,
»samo zato da istrune u nekakvu jarku.«
Tako je završio epitaf Cahiru, sinu Ceallachovu, Nilfgaarđaninu oslobođenom
iz lijesa koji je tvrdio da nije Nilfgaarđanin. Više se o njemu nije razgovaralo. Bu‐
dući da se Geralt – i pored višekratnih prijetnji – nekako nije žurio rastati s hirovi‐
tom Crvenperkom, na riđana je sjeo Zoltan Chivay. Patuljak nije dosezao nogama
stremenje, ali je konjić bio blag i dao se voditi.
Noću je vidokrug i dalje bio svijetao od požara, za dana su se pruge dima uzdizale u
nebo, prljajući plavetnilo. Ubrzo su naišli na spaljene kuće, vatra je i dalje puzala
po pougljenjenim gredama i sljemenicama. Odmah blizu zgarišta sjedilo je osmero
odrpanaca i pet pasa, solidarno zauzetih jedenjem ostataka mesa s naduvenog, dje‐
lomično pougljenjenog konjskog trupla. Ugledavši patuljke, gozbari su se u panici
razbježali. Ostali su samo jedan čovjek i jedan pas, koje ni jedan užas nije mogao
odvojiti od crkotine naježene češljem rebara. Zoltan i Percival su pokušali čovjeka
ispitati, ali nisu saznali ništa. Čovjek je samo cvilio, tresao se, uvlačio glavu među
ramena i davio se ostacima mesa otrgnutog s kosti. Pas je režao i otkrivao zube sve
do ruba desni. Konjska je mrcina odvratno smrdjela.
Riskirali su i nisu sišli s puta koji ih je ubrzo doveo do još jednog zgarišta. Tu je
spaljeno poveliko selo u blizini kojega mora da je također došlo do okršaja, jer su
odmah za ruševinama koje su se još dimile ugledali svježi kurgan. A na stanovitoj
udaljenosti od nadgrobnog humka rastao je na raskrižju golem hrast. Po hrastu su
posvuda visjeli žirovi.
85
Andrzej Sapkowski
I ljudi.
»To treba pogledati«, odlučio je Zoltan Chivay, okončavši raspravu o riziku i pogi‐
belji. »Primaknimo se.«
»Koga vraga«, razbjesnio se Maslačak, »hoćeš razgledati te obješenike, Zoltane?
Da ih oplindraš? Odavde vidim da nemaju čak ni čizama.«
»Glup si. Ne zanimaju me čizme, nego militarna situacija. Razvoj događanja na
prizorištu ratnih djelovanja. Zašto se cerekaš? Ti si pjesnik, ne znaš što je strategi‐
ja.«
»Iznenadit ću te. Znam.«
»A ja ti kažem da ne bi prepoznao strategiju ni da iskoči iz grmlja i šutne te u
guzicu.«
»Takvu stvarno ne bih prepoznao. Strategije koje iskaču iz grmlja ostavljam pa‐
tuljcima. Obješene o grane također.«
Zoltan je odmahnuo rukom i odmarširao prema stablu. Maslačak, koji nikada
nije uspijevao nadvladati radoznalost, požurio je Pegaza i pošao za njim korakom.
Geralt je nakon kratkog razmišljanja pošao za njima. Vidio je da Milva jaše za
njim.
Vrane koje su blagovale na truplima ugledavši ih sporo su se podignule u zrak,
grakćući i kostriješeći perje. Neke su odletjele prema šumi, druge su se samo pre‐
mjestile na više grane moćnoga stabla, zagledajući sa zanimanjem Feldmaršala Ble‐
betala, koji im je s ramena opako vrijeđao majke.
Prvi od sedmero obješenih imao je na prsima pločicu s natpisom: »Narodni iz‐
dajica«. Drugi je visio kao »Kolaborant«, treći kao »Vilenjački cinkaroš«, četvrti kao
»Dezerter«. Peta je bila žena u poderanoj i krvavoj košulji, obilježena kao »Nilfgaar‐
dska kurva«. Dva obješenika nisu imali pločice iz čega je valjalo zaključiti da vise
slučajno.
»Dobro je«, obradovao se Zoltan Chivay, pokazujući pločice. »Vidite? Ovuda je
prošla naša vojska. Naši su dični momci prešli u ofenzivu, odbacili agresora. I ima‐
li, kako vidim, vremena za odmor i vojničku razonodu.«
»I što to znači za nas?«
»To da se bojišnica već pomaknula i da nas od Nilfgaarđana dijele temerske pos‐
trojbe. Sigurni smo.«
»A dimovi ispred nas?«
86
Vatreno krštenje
»To su naši«, izjavio je sigurnim glasom patuljak. »Pale sela koja su Vjevericama
pružila prenoćište ili hranu. Već smo iza bojišnice, kažem vam. S ovoga raskrižja
južni put vodi do Armerije, tvrđe na račvanju Chotle i Ine. Cesta izgleda valjano,
možemo poći po njoj. Nilfgaarđana se više ne moramo bojati.«
»Gdje ima dima, ima i vatre«, oglasila se Milva. »A gdje ima vatre, možeš se ope‐
ći. Mislim si da je glupo dati vatri da te vodi. Glupo je ići cestom na kojoj nas ko‐
njica može učas opkoliti. Zađimo u šume.«
»Ovuda su prošli Temerci ili vojska iz Soddena«, ustrajavao je patuljak. »Iza bo‐
jišnice smo. Možemo bez straha raspaliti cestom; ako naiđemo na vojsku, bit će to
naša.«
»Rizično«, zavrtjela je glavom strijelkinja. »Ako si takav stručnjak za ratovanje,
Zoltane, sigurno znaš i da Nilfgaard običava konjičke izvidnice slati daleko. Temer‐
ci su bili ovdje, to je moguće. Ali tko je ispred nas, to ne znamo. Nebo na jugu se
crni od dima, nema sumnje da gori upravo ta tvoja tvrđa u Armeriji. U tom slučaju
mi nismo iza bojišnice, već na bojišnici. Možemo naletjeti na vojsku, na zelenoka‐
deraše, na raspuštene bande, na Vjeverice. Idimo prema Chotli, ali šumskim staza‐
ma.«
»Točno«, podržao ju je Maslačak. »Ni meni se ne sviđaju oni dimovi. Čak i ako
je Temerija prešla u ofenzivu, pred nama još uvijek mogu biti nilfggardski eskadro‐
ni u povlačenju. Crni se upuštaju u daleke ispade. Zađu u pozadinu, povežu se sa
Scoia’taelom, napadnu i vrate se. Sjećam se što se događalo u Gornjem Soddenu za
prošloga rata. I ja sam za to da se ide po šumama. U šumama nam neće ništa zapri‐
jetiti.«
»Ne bih bio tako siguran u to.« Geralt je pokazao zadnjeg obješenika koji je,
iako se njihao visoko, umjesto nogu imao kandžama poorane, krvave batrljke s kos‐
tima koje su stršale. »Pogledajte. Ovo je djelo ghulova.«
»Aveti?« Zoltan Chivay se povukao, pljunuo. »Truplojeda?«
»Dakako. Noću se moramo u šumama paziti.«
»Pas materrrr!« zakriještao je Feldmaršal Blebetalo.
»Iz usta si mi uzeo, ptiću«, namrštio se Zoltan Chivay. »Evo, nađosmo se u ne‐
branom grožđu. Kako ćemo onda? U šumu gdje su aveti, ili cestom na kojoj su voj‐
ska i zelenokaderaši?«
»U šumu«, rekla je uvjereno Milva. »I to čim gušću. Draži su mi ghuli nego lju‐
di.«
87
Andrzej Sapkowski
Išli su po šumama, ispočetka oprezni, napeti, uzbunjeni svakim šumom u cestaru.

No ubrzo su povratili samouvjerenost, raspoloženje i raniji tempo. Nisu vidjeli ni
ghule, ni ikakve tragove njihova postojanja. Zoltan se šalio kako su aveti i svi drugi
demoni sigurno doznali za nadolazak vojski, a ako su čudovišta slučajno vidjela u
akciji zelenokaderaše i verdenske dragovoljce, mora da su se obuzeta užasom sakrila
u najdubljim guštarama gdje i sada sjede, tresući se i cvokoćući očnjacima.
»I bdiju nad aveticama, svojim ženama i kćerima«, režala je Milva. »Monstrumi
znaju da vojnik u pohodu neće propustiti ni ovcu. A ako objesiš žensku košulju na
vrbu, junacima će dostajati i rupe na deblu.«
Maslačak, koji već podulje nije gubio živost i raspoloženje, ugodio je lutnju i
počeo skladati prikladni kuplet o vrbama, dupljama i pohotnim vojacima, a patulj‐
ci i papiga su se nadmetali predlažući mu rime.
»O«, ponovio je Zoltan.

»Što? Gdje?« upitao je Maslačak, podignuvši se u uzengijama i zagledajući u kla‐
nac, u smjeru koji je pokazivao patuljak. »Ne vidim ništa!«
»O.«
»Ne blebeći kao papiga! Što: o?«
»Rječica«, mirno je objasnio Zoltan. »Desna pritoka Chotle. Zove se O.«
»Aaa...«
»Ma kakvi!« nasmijao se Percival Schuttenbach. »Rječica A utječe u Chotlu u
gornjem toku rijeke, komad puta odavde. Ovo je O, a ne A.«
Gudura, kojom je tekla rječica jednostavna imena bila je obrasla koprivom vi‐
šom od glava patuljaka pješaka, prodorno je mirisala na mentu i trulo drvo te odje‐
kivala neprekidnim kreketom žaba. Imala je i strme padine i upravo se to pokazalo
fatalnim. Kola Vere Loewenhaupt, koja su od početka putovanja junački podnosila
udarce sudbine i svladavala sve prepreke, izgubila su sraz s rječicom O. Pobjegla su
iz ruku patuljaka koji su ih spuštali, sjurila se poskakujući na samo dno sutjeske i
posve se razletjela.
»Pas materrr...!« zakriještao je Feldmaršal Blebetalo, kontrapunktirajući zborski
poklik Zoltana i njegove družbe.
»Istinu rekavši«, ocijenio je Maslačak promatrajući ostatke vozila i porazbacanu

prtljagu, »možda je i bolje da se ovo dogodilo. Ta vaša vražja kola su ionako samo
88
Vatreno krštenje
usporavala pohod, s njima vječito nevolje. Pogledaj realno, Zoltane. Ionako smo
imali sreće da nas nije nitko zaskočio i progonio. Da smo morali brzo pobjeći, mo‐
rali bismo furgon baciti s cijelim vašim imutkom koji se u takvoj situaciji ne bi mo‐
gao spasiti.«
Patuljak se nakostriješio i srdito promrsio nešto u bradu, ali je Percival Schut‐
tenbach neočekivano podržao trubadura. Podršci, kako je primijetio vještac, pret‐
hodilo je nekoliko značajnih namigivanja. Namigivanja su trebala biti potajna, ali
je izražajna mimika sitnog gnomovog lica isključivala tajnovitost.
»Ima pjesnik pravo«, ponovio je Percival, kriveći se i namigujući. »Već smo na
korak od Chotle i Ine. Pred nama je Fen Cam, sama bespuća. Ondje bi bilo teško s
kolima. Ako pak na Ini sretnemo temersku vojsku, s našim bismo tovarom... mogli
imati problema.«
Zoltan se zamislio, nabirući nos.
»No, dobro«, rekao je napokon, pogledavajući ostatke kola koje je ispirala lijena
matica rječice O. »Razdvojit ćemo se. Munro, Figgis, Yazon i Caleb ostaju. Ostali
nastavljaju. Vreće s provijantom i priručnom opremom ćemo morati rasporediti po
konjima. Munro, znate što vam je činiti? Lopate imate?«
»Imamo.«
»Samo da ne ostanu vidljivi tragovi. A mjesto dobro označite i upamtite!«
»Nemaš brige.«
»Stići ćete nas bez muke.« Zoltan je zabacio na rame ruksak i sihill, popravio
sjekiricu za pojasom. »Idemo tokom O, potom duž Chotle do Ine. Zdravi bili.«
»Zanima me«, promrmljala je Milva Geraltu, kada je oslabljeni odred pošao
pozdravljan mahanjem četvorice patuljaka ostavljenih na začelju. »Zanima me što
im je u tim njihovim sepetima da ih treba zakopati i označiti mjesto? I to tako da
ne vidi nitko od nas?«
»Nije naša stvar.«
»Ne mislim«, rekao je poluglasno Maslačak, oprezno usmjeravajući Pegaza
među oborenim deblima, »da su u tim kovčežićima gaće za presvlaku. Oni polažu
velike nade u taj teret. Dovoljno sam često s njima razgovarao da naslutim u kojem
grmu leži zec i što bi se moglo skrivati u tim škrinjicama.«
»A što bi po tvom mišljenju moglo biti u njima skriveno?«
»Njihova budućnost.« Pjesnik se osvrnuo da ga netko ne sluša. »Percival je po
zanimanju brusač dragoga kamenja, hoće pokrenuti vlastitu radionicu. Figgis i Ya‐
89
Andrzej Sapkowski
zon su kovači, govorili su o kovačnici. Caleb Stratton se hoće oženiti, a roditelji za‐
ručnice su ga već jednom otjerali jer je goljo. A Zoltan...«
»Prestani, Maslačku. Tračaš kao baba. Oprosti, Milva.«
»Nema na čemu.«
Preko rječice, iza tamnog i močvarnog pojasa staroga drveća, šuma se prorijedi‐
la, izjahali su na proplanak, niski brezik i suhe utrine. Unatoč tome išli su polaga‐
no. Slijedeći primjer Milve, koja je odmah nakon polaska preuzela brigu o pjegavoj
djevojčici s pletenicama, i Maslačak je podignuo jedno dijete na Pegaza, a Zoltan je
na riđana podignuo dvoje, dok je sam pješačio držeći vođice. Ali tempo se nije ubr‐
zao, žene iz Kernowa ne bi ga mogle pratiti.
Već se gotovo spustila večer, kada je nakon gotovo sata krivudanja po jarugama i
sutjeskama Zoltan Chivay stao, razmijenio nekoliko riječi s Percivalom Schutten‐
bachom te se okrenuo ostatku družbe.
»Ne derite se na mene i nemojte mi se smijati«, rekao je. »Ali, čini mi se da sam
zalutao. Ne znam, vrazi da ga nose, gdje smo i kuda bismo trebali ići.«
»Ne pričaj gluposti«, uzrujao se Maslačak. »Što to znači, ne znaš? Pa slijedimo
tok rječice. A ondje u klancu je svakako vaša rječica O. Imam li pravo?«
»Imaš. Ali pogledaj u kojem smjeru teče.«
»Prokleto bilo. Nije moguće!«
»Moguće je«, rekla je potišteno Milva, strpljivo izvlačeći suhe listiće i iglice iz
kose pjegaste djevojčice koju je uzela u sedlo. »Pogubili smo se među gudurama.
Rijeka skreće, izvija potkove. Sada smo na vrhu luka.«
»Ali ovo je i dalje rječica O«, ustrajavao je Maslačak. »Ako ćemo se držati rječi‐
ce, ne možemo zalutati. Rijeke znaju meandrirati, priznajem, ali na kraju krajeva
sve utječu u nešto. Takav je red na svijetu.«
»Ne pametuj, pjevče«, nabrao je nos Zoltan. »Umukni. Zar ne vidiš da upravo
razmišljam?«
»Ne. Ništa ne upućuje na to da razmišljaš. Ponavljam, držimo se obale rječice i
onda ćemo...«
»Prestani«, zarežala je Milva. »Iz grada si. Tvoj je svijet ograđen bedemima, u
njemu tvoje mudrosti možda nešto i vrijede. Pogledaj uokolo! Dolina je izorana su‐
tjeskama, obale su strme i obrasle. Kako bi išao uz rijeku? Niz padinu klanca dolje,
u trstike i močvaru, pa opet gore, opet dolje, opet gore, vukući konje za uzde? Na‐
90
Vatreno krštenje
kon dvije sutjeske će ti se dah toliko skratiti da ćeš se prostrti na pola padine. Mi
vodimo žene i djecu, Maslačak. A sunce će učas zaći.«
»Primijetio sam. Ali dobro, šutjet ću. Poslušat ću što predlažu tragači upućeni u
šume.«
Zoltan Chivay je klepnuo po kljunu papigu koja je psovala, omotao oko prsta
uvojak brade, srdito ga povukao.
»Percivale?«
»Pravac ugrubo znamo.« Gnom je pogledao u sunce, koje je visjelo tik nad kroš‐
njama drveća. »Onda je prva koncepcija ovakva: pljunimo na rječicu, vratimo se,
izađimo iz klanaca ponovo na suhi teren i pođimo kroz Fen Carn, preko međurje‐
čja, sve do Chotle.«
»Druga koncepcija?«
»O je plitka. Iako nakon posljednjih kiša nosi više vode no obično, može ju se
pregaziti. Sijecimo meandre, gazeći preko korita kada nam god zapriječi put. Odr‐
žavajući pravac po suncu, izaći ćemo ravno na račvanje Chotle i Ine.«
»Ne«, oglasio se iznenada vještac. »Predlažem da od druge koncepcije odmah
odustanemo. Ni ne razmišljajmo o tome. Na onoj ćemo obali prije ili poslije nale‐
tjeti na neku od Glibavih pištalina. To su opaka mjesta, odlučno savjetujem da se
držimo podalje od njih.«
»Znači da poznaješ ova područja? Bio si već ovdje? Znaš kako da se izvučemo
odavde?«
Vještac je na tren šutio.
»Bio sam ondje jednom«, rekao je, tarući čelo. »Prije tri godine. Ali ušao sam sa
suprotne strane, s istoka. Cilj mi je bio Brugge i htio sam skratiti put. A kako sam
se izvukao, ne sjećam se. Jer su me izvezli poluživog na kolima.«
Patuljak ga je nakratko promatrao, ali nije postavljao daljnja pitanja.
Šutke su se okrenuli. Žene Iz Kernowa hodale su s mukom, spotičući se i osla‐
njajući na kolce, ali ni jedna se nije nijednom riječju potužila. Milva je jahala tik
uza vješca, pridržavajući u rukama uspavanu na jabuci sedla djevojčicu s pletenica‐
ma.
»Pretpostavljam«, oglasila se iznenada, »da su te ondje na pištalinama sredili,
onomad, prije tri godine. Neko čudovište, vjerujem. Rizičnog si zanimanja, Geral‐
te.«
»Ne niječem.«
91
Andrzej Sapkowski
»Ja znam«, pohvalio se iz pozadine Maslačak, »kako je to tada bilo. Bio si ra‐
njen, neki te je trgovac odande odvezao, a potom si na Zarječju pronašao Ciri. Pri‐
čala mi je o tome Yennefer.«
Na zvuk tog imena Milva se lako nasmiješila. To nije pobjeglo Geraltovoj po‐
zornosti. Odlučio je na najbližem bivaku zdravo natrljati Maslačku uši zbog neo‐
buzdane meljave jezikom. No, poznajući pjesnika, nije računao da će od toga biti
koristi, tim više što je Maslačak najvjerojatnije već izbrbljao sve što je znao.
»Možda ipak nije bilo dobro«, rekla je trenutak kasnije strijelkinja, »što nismo
otišli na onu obalu, na pištaline. Ako si onomad pronašao djevojku... Vilenjaci
kažu da se vrijeme, ako ponovo dođeš na mjesto gdje ti se nešto dogodilo, može
ponoviti... To nazivaju... Prokleto bilo, zaboravila sam. Konopac sudbine?«
»Petlja«, ispravio je. »Petlja sudbine.«
»Fuj!« namrštio se Maslačak. »A da prestanete govoriti o konopcima za vješanje i
omčama. Meni je jednom vilenjakinja pretkazala da ću se s ovom dolinom suza
oprostiti na gubilištu, od ruke nevještoga krvnika. Zbilja ne vjerujem u tu vrst jefti‐
nog proricanja, ali prije nekoliko dana sam sanjao da me vješaju. Probudio sam se
sav u znoju, nisam mogao progutati slinu, ni uhvatiti dah. Pa stoga nerado slušam
kada netko raspravlja o vješalima.«
»Ne govorim tebi, nego vješcu«, otresla se Milva. »A ti ne ćuli uši pa ti ništa
gadno neće ni uletjeti u njih. Ha, Geralte? Što kažeš na tu petlju sudbine? Kada bi‐
smo pošli na pištaline, bi li se ponovilo i vrijeme?«
»Zato je dobro što smo skrenuli s puta«, odgovorio je osorno. »Nemam ni naj‐
manju želju ponoviti košmar.«
»Nema što«, zaklimao je glavom Zoltan, osvrćući se uokolo. »Na lijepo si nas mjes‐
to doveo, Percivale.«
»Fen Cam«, promrmljao je gnom, češkajući se po vrhu dugoga nosa. »Livade
mogila... Uvijek sam se pitao odakle taj naziv...«
»Sada već znaš.«
Prostrana kotlina ispred njih bila je obavijena večernjom izmaglicom iz koje su,
kao iz mora, dokle god je sezao pogled, stršale tisuće mogila i mahovinom obraslih
monolita. Neke od stijena bile su obične bezoblične mase. Druge, pravilno oklesa‐
ne, bile su uobličene u obeliske i menhire. Treće, postavljene bliže središtu te ka‐
92
Vatreno krštenje
mene šume, bile su grupirane u dolmene, tumuluse i kromlehe, postavljene u kru‐

gove na način koji je isključivao slučajno djelovanje prirode.
»Zbilja«, ponovio je patuljak. »Prelijepo mjesto za provesti noć. Vilenjačko
groblje. Ako me sjećanje ne vara, vješče, nedavno si spominjao ghule? No, onda
znaj da ih ja osjećam među tim kurbanima. Mora da su svi ovdje. Ghuli, grobljaci,
avetnjaci, trupložderi, vilenjački duhovi, utvare, cijela revija. Svi čuče ondje i znate
li o čemu upravo šapću? Da neće trebati tražiti večeru, jer je sama došla.«
»A da se vratimo?« predložio je šapatom Maslačak. »Da se pokupimo odavde
dok se još koliko toliko vidi?«
»I ja to mislim.«
»Žene ne mogu više napraviti ni koraka«, rekla je ljutito Milva. »Djeca im ispa‐
daju iz ruku. Konji su posustali. Sam si nas gonio, Zoltane, hodajmo još, još bar
pola milje, ponavljao si, još sto koraka, pričao si. I što sada? Dva koraka unazad?
Drek. Bilo groblje ili ne bilo, zanoćit ćemo gdje smo se našli.«
»Tako je«, podržao ju je vještac, sjahavši. »Ne paničarite. Ne roji se svaka nekro‐
pola od čudovišta i aveti. Nisam nikada bio u Fen Carnu, ali da je tu stvarno pogi‐
beljno, čuo bih za to.«
Nitko, uključujući Feldmaršala Blebetala, nije se oglasio niti komentirao. Žene
iz Kernowa su uzele svoju djecu i zanijemjele i vidljivo uplašene sjele u tijesnu sku‐
pinu. Percival i Maslačak su sputali konje i pustili ih na bujnu travu. Geralt, Zoltan
i Milva približili su se rubu livade, promatrajući veliko grobište koje je tonulo u
maglu i mrak koji se spuštao.
»Da stvar bude gora, mjesec je baš u uštapu«, progunđao je patuljak. »Joj, vam‐
piri će noćas balati, osjećam to, joj, izmučit će nas demoni... A što ono svijetli s
juga? Da nije odsjaj požara?«
»Odsjaj, itekako«, potvrdio je vještac. »Opet je netko nekome krov nad glavom
zapalio. Znaš što, Zoltane? Nekako se ovdje, na Fen Cernu, osjećam sigurnije.«
»I ja ću se tako osjećati, ali kada izađe sunce. Ako nam ghuli dopuste vidjeti svi‐
tanje.«
Milva je posegnula u vreću, izvukla nešto sjajno.
»Srebrni vrh«, rekla je. »Čuvan za ovakvu priliku. Pet kruna me na sajmištu sta‐
jao. Može li se takvim ghula ubiti, vješče?«
»Ne mislim da ovdje ima ghulova.«
»Sam si rekao«, ljutnuo se Zoltan, »da su obješenika na hrastu izgrizli ghuli. A
gdje je grobište, ondje su i ghuli.«
93
Andrzej Sapkowski
»Ne uvijek.«
»Držim te za riječ. Ti si vještac, stručnjak, pa ćeš nas i braniti, nadam se. Zele‐
nokaderaše si junački posjekao... Tuku li se ghuli bolje od zelenokaderaša?«
»Neusporedivo. Zamolio sam da prestanete paničariti.«
»A hoće li biti dobar protiv vampira?« Milva je pričvrstila srebrni šiljak na streli‐
cu, provjerila mu oštrinu vrškom palca. »Ili protiv zloduha?«
»Mogao bi djelovati.«
»Na mojemu sihillu«, zarežao je Zoltan, izvlačeći mač, »urezana je drevnim pa‐
tuljačkim ranama prastara patuljačka čarobna formula. Neka mi se samo koji ghul
približi na dužinu mača, upamtit će me. Evo, pogledajte.«
»Ha«, zainteresirao se Maslačak, koji im se upravo približio. »To su znači glaso‐
vite patuljačke rane? Kako glasi taj natpis?«
»Na pogibao kurvinim sinovima!«
»Nešto je promaknulo među kamenjem!« dreknuo je odjednom Percival Schut‐
tenbach. »Ghul, ghul!«
»Gdje?«
»Ondje, ondje! Sakrio se među stijene!«
»Jedan?«
»Jednoga sam vidio!«
»Mora da je zdravo gladan kada nas pokušava gricnuti i prije no što se spustio
mrak.« Patuljak je pljunuo u ruke i čvrsto uhvatio balčak sihilla. »Ha! Začas će se
uvjeriti da pohlepa ubija! Milva, ti mu odapni strijelu u guzicu, a ja ću mu rasporiti
drobinu!«
»Ništa ondje ne vidim«, siknula je Milva s krilima strijele uz podbradak. »Ni
travka među kamenjem nije zatreperila. Da ti se nije prividjelo, gnome?«
»Nikako«, prosvjedovao je Percival. »Vidite ovu stijenu što izgleda kao razvaljeni
stol? Tamo se ghul skrio, baš iza te stijene.«
»Ostanite ovdje.« Geralt je brzim pokretom izvukao mač iz korica na leđima.
»Čuvajte žene i pazite na konje. Ako ghuli napadnu, životinje će pomahnitati. Ja ću
poći i provjeriti što je to bilo.«
»Nećeš sam«, usprotivio se odlučno Zoltan. »Onomad, na krčevini, dopustio
sam ti da odeš sam jer sam se uplašio boginja. I dvije noći nakon toga nisam mogao
spavati od sramote. Nikada više! Percivale, a kamo ćeš ti? U pozadinu? Navodno si
ti uočio čudovište, pa ćeš sada ići u izvidnicu. Ne boj se, ja idem s tobom.«
94
Vatreno krštenje
Oprezno su ušli među mogile, nastojeći ne proizvoditi šum u travama koje su

Geraltu sezale poviše koljena, a patuljku i gnomu do pojasa. Približavajući se dol‐
menu koji je pokazao Percival, lukavo su se podijelili, presijecajući ghulu moguće
putove za bijeg. Ali strategija se pokazala uzaludnom. Geralt je znao da će biti tako
– njegov vještački medaljon nije zadrhtao, nije upozorio ni na što.
»Nema tu nikoga«, utvrdio je činjenicu Zoltan, osvrćući se uokolo. »Ni žive
duše. Bilo je to ipak priviđenje, Percivale. Lažna uzbuna. Nepotrebno si nam pris‐
krbio straha, zbilja, zaslužuješ za to nogom u guzicu.«
»Vidio sam!« uskipio je gnom. »Vidio sam kako skače među kamenjem! Bio je
mršav, crn kao ubirač poreza...«
»Šuti, gnome glupi, jer ako te ja...«
»Kakav je to čudan zapah?« upitao je odjednom Geralt. »Ne osjećate?«
»Točno.« Patuljak je ponjušio kao vižla. »Čudno smrdi.«
»Trave.« Percival je povukao zrak svojim osjetljivim, dva cala dugačkim nosom.
»Pelin, bosiljak, kadulja, anis... Cimet? Koji vrag?«
»Po čemu smrde ghuli, Geralte?«
»Po leševima.« Vještac se hitro osvrnuo uokolo, tražeći tragove u travi, potom se
u nekoliko brzih koraka vratio do svaljenoga dolmena i lako pokucao pljoštimice
mačem o kamen.
»Izlazi«, procijedio je kroz stisnute zube. »Znam da si tu. Požuri ili ću gurnuti
mač u rupu.«
Iz savršeno maskirane jame pod kamenjem odjeknulo je tiho grebanje.
»Izlazi«, ponovio je Geralt. »Nećemo ti ništa.«
»Neće ti pasti ni vlas s glave«, zajamčio je slatko Zoltan, podižući nad rupom si‐
hill i strašno prevrćući očima. »Izlazi smjelo!«
Geralt je zavrtio glavom i odlučnim mu pokretom pokazao da odstupi. Iz rupe
pod dolmenom se ponovo čulo grebuckanje i snažno se osjetio aromatični biljni za‐
pah. Tren poslije ugledali su sivkastu glavu, a potom i lice urešeno plemenito ku‐
kastim nosom koji nije pripadao nikakvom ghulu, već vitkom muškarcu srednje
dobi. Percival se nije prevario. Muškarac je doista pomalo podsjećao na ubirača po‐
reza.
»Mogu izaći bez straha?« upitao je, podižući na Geralta crne oči ispod blago po‐
sijedjelih obrva.
»Možeš.«
95
Andrzej Sapkowski
Muškarac se iskobeljao iz rupe, otresao crnu halju, oko čijeg pojasa je bilo sveza‐
no nešto nalik na pregaču, pa popravio platnenu torbu, izazivajući novi val biljnih
mirisa.
»Predlažem, gospodo, da spremite oružje«, izjavio je spokojnim glasom, prelaze‐
ći pogledom po putnicima koji su ga okružili. »Neće vam trebati. Ja, kako vidite,
ne nosim nikakvo oružje. Nikada ne nosim. Nemam uza se ni išta što bi se moglo
nazvati dostojnim plijenom. Zovem se Emiel Regis. Potječem iz Dillingena. Vidar
sam.«
»Stvarno«, blago se nacerio Zoltan Chivay. »Vidar, alkemičar ili travar. Bez
uvrede, meštre, ali od vas zdravo vonja po ljekarni.«
Emiel Regis se čudno nasmiješio, stisnutim usnama, te raširio ruke ispričavajući
se.
»Miris vas je odao, gospodine vidaru«, rekao je Geralt, spremajući mač u korice.
»Jeste li imali posebnih razloga da se sakrijete pred nama?«
»Posebnih?« Muškarac ga je pogledao crnim očima. »Ne. Prije općih. Naprosto
sam vas se uplašio. Takva su vremena.«
»Istina«, kimnuo je patuljak i pokazao palcem na odsjaj požara koji je osvjetlja‐
vao nebo. »Takva su vremena. Pretpostavljam da ste izbjeglica, isto kao i mi. Za‐
nimljivo je ipak da ste pobjegli tako daleko od rodnoga Dillingena, te se skrivate
sami među tim mogilama. No, svakome se drugačije piše, osobito u teškim vreme‐
nima. Mi smo se uplašili vas, vi nas. U strahu su velike oči.«
»S moje vam strane«, muškarac koji se izdavao za Emiela Regisa nije spuštao po‐
gled s njih, »ništa ne prijeti. Nadam se da mogu računati da je to uzajamno?«
»Ma kako to?« Zoltan je nacerio zube u široku osmijehu. »Zar nas držite razboj‐
nicima, ili kako? I mi smo, gospodine vidaru, također bjegunci. Zaputili smo se
prema temerskoj granici. Ako hoćete, možete nam se priključiti. U gomili je veseli‐
je i sigurnije nego pojedinačno, a nama medik može dobro doći. Vodimo žene i
djecu. Hoće li se među tim smrdljivim travurinama koje, kako njušim, imate uza
se, naći lijeka i za nažuljane noge?«
»Nešto će se pronaći«, rekao je tiho vidar. »Rado ću ukazati pomoć. A što se tiče
zajedničkog putovanja... Hvala na ponudi, ali ja nisam izbjeglica, gospodo. Nisam
pobjegao iz Dillingena od rata. Ja ovdje živim.«
»Kako to?« namrštio se patuljak, ustuknuvši korak. »Ovdje živite? Ovdje, na
grobištu?«
96
Vatreno krštenje
»Na grobištu? Ma ne. Imam kolibu nedaleko odavde. Uz kuću i dućan u Dillin‐
genu, razumije se. Ali ovdje provodim ljeto, svake godine, od lipnja do rujna, od
suncostaja do suncostaja. Sakupljam ljekovito bilje i korijenje, dio na licu mjesta
destiliram u lijekove i eliksire...«
»Ali za rat ste doznali«, ustvrdio je, ne upitao Geralt, »unatoč pustinjačkoj osami
podalje od svijeta i ljudi. Od koga?«
»Od izbjeglica koji su prolazili ovuda. Nepune dvije milje odavde, uz rijeku
Chotlu, nalazi se velik tabor. Skupilo se ondje dobrih nekoliko stotina bjegunaca,
seljaka iz Bruggea i Soddena.«
»A temerske postrojbe?« zainteresirao se Zoltan. »Jesu li krenule?«
»O tome ne znam ništa.«
Patuljak je opsovao, potom se zagledao u vidara.
»Tako vi dakle ovdje živite, gospodine Regis«, rekao je otežući. »A noću šećete
među grobovima. Nije vas strah?«
»Čega bih se trebao bojati?«
»Ovaj je gospodin«, Zoltan je pokazao Geralta, »vještac. Nedavno je vidio trago‐
ve ghulija. Truploždera, shvaćate? A ne treba biti vještac da bi se znalo da se ghuli
drže grobalja.«
»Vještac.« Vidar je pogledao Geralta s vidljivim zanimanjem. »Ubojica čudovi‐
šta. No, no. Zanimljivo. Niste objasnili drugovima, gospodine vješče, da ova ne‐
kropola broji više od pola tisuće godina? Ghuli nisu probirljivi s jelom, ali ne glođu
petstogodišnje kosti. Ovdje ih nema.«
»To me nimalo ne brine«, rekao je Zoltan Chivay, osvrćući se. »No, gospodine
mediče, svratite nam u naš tabor. Imamo hladne konjetine, nećete valjda odbiti?«
Regis ga je dugo gledao.
»Hvala«, rekao je napokon. »No, imam bolju zamisao. Pozivam vas k sebi. Moje
ljetno domaćinstvo je prije straćara no koliba, i to malena, noćit ćete ionako morati
pod mjesecom. Ali uz kolibu je i izvorska voda. I ognjište, na kojemu možete ugri‐
jati konjetinu.«
»Rado prihvaćamo.« Patuljak se naklonio. »Možda ovdje i nema ghula, ali mi
pomisao na noćenje na ovom groblju svejedno nije posebno draga. Pođimo, upoz‐
nat ćete ostatak naše družbe.«
Dok su prilazili taboru, konji su zarzali, stali udarati kopitima po tlu.
»Stanite malo niz vjetar, gospodine Regis.« Zoltan Chivay je obujmio medika
rječitim pogledom. »Zapah kadulje plaši konje, a mene, sramota je priznati, ružno
97
Andrzej Sapkowski
asocira na čupanje zuba.«
»Geralte«, promrmljao je Zoltan čim je Emiel Regis nestao iza plahte koja je pre‐
krivala ulaz u kolibu. »Imajmo oči otvorene. Ovaj mi se smrdljivi travar ne sviđa
previše.«
»Iz nekog konkretnog razloga?«
»Ne sviđaju mi se ljudi koji provode ljeto blizu grobalja, i to grobalja vrlo uda‐
ljenih od mjesta stanovanja. Zar bilje ne raste i u ljepšim okolicama? Taj mi Regis
daje na pljačkaša grobova. Vidari, alkemičari i njima slični iskopavaju po grobljima
trupla da bi kasnije na njima činili razne ekskremente.«
»Eksperimente. Ali za takve se prakse rabe svježa trupla. Ovo je groblje jako sta‐
ro.«
»Fakat«, počešao je bradu patuljak, promatrajući žene iz Kernowa kako pripre‐
maju noćište pod grmljem sremze koje je raslo oko vidarove kuće. »A možda on
pljačka skrivene dragocjenosti iz mogila?«
»Upitaj ga«, slegnuo je ramenima Geralt. »Poziv u njegov dom si prihvatio od‐
mah, bez sustezanja, a sada odjednom postaješ sumnjičav kao usidjelica kada joj
daju komplimente.«
»Hmmm...« ostao je Zoltan bez riječi. »Malo i imaš pravo. Ali rado bih bacio
pogled na to što ima u toj daščari. Samo tako, da budem siguran...«
»Uđi za njim i hini da želiš posuditi vilicu.«
»Zašto vilicu?«
»A zašto ne?«
Patuljak ga je prodorno pogledao, na kraju je ipak odlučio, brzim se korakom
približio kolibi, uljudno pokucao po dovratku i ušao. Nije izlazio nekoliko dugih
trenutaka, nakon čega se iznenada pojavio na vratima.
»Geralte, Percivale, Maslačku, dođite. Vidjet ćete nešto zanimljivo. No, smjelo,
bez prenemaganja, gospodin Regis nas poziva.«
Unutrašnjost kolibe bila je mračna i ispunjena toplim, omamljujućim mirisom
koji je punio nosnice dopirući uglavnom od svežnjića trava i korijenja povješanih
po svim zidovima. Sav namještaj činili su slamnjača, također napunjena travama, te
nakrivljeni stol, zatrpan nebrojenom količinom staklenih, glinenih i porculanskih
bočica. Škrtu svjetlost koja je omogućavala da se sve to vidi ispuštao je ugljen u lo‐
žištu čudne oble pećice nalik trbušastoj klepsidri. Pećicu je okruživala paučinasta
98
Vatreno krštenje
mreža svjetlucavih cjevčica različitih promjera, poizvijanih u lukove i spirale. Ispod

jedne od takvih cjevčica stajao je drveni čabar u koji je kapalo.
Ugledavši pećicu, Percival Schuttenbach je izbečio oči, razjapio usta, uzdahnuo,
a potom poskočio.
»Ho, ho, ho!« povikao je s neskrivenim oduševljenjem. »Što ja to vidim? Pa to je
pravi pravcati atanor spregnut s alembikom! Opremljen kolonom za rekti kaciju i
bakrenim hladilom! Dobar posao! Sami ste to konstruirali, gospodine vidaru?«
»Dakako«, skromno je priznao Emiel Regis. »Bavim se proizvodnjom eliksira,
pa moram destilirati, izvlačiti kvintesenciju, petu esenciju, a također i...«
Zastao je, vidjevši kako Zoltan Chivay hvata kap koja je kapnula iz cjevčice i
oblizuje prst. Patuljak je uzdahnuo, na njegovu se rumenu licu oslikalo neopisivo
blaženstvo.
Maslačak nije izdržao, pa je i sam kušao. I tiho uzdahnuo.
»Peta esencija«, priznao je mljackajući. »I možda čak šesta ili sedma.«
»No, da...« vidar se blago nasmiješio. »Rekao sam, destilat...«
»Žestica«, ispravio je blago Zoltan. »I to kakva. Kušaj, Percivale.«
»Ali ja se ne razumijem u organsku kemiju«, odvratio je rastreseno gnom, raz‐
gledavajući na koljenima pojedinosti konstrukcije alkemijske peći. »Sumnjam da
bih prepoznao sastojke...«
»Destilat je od alraune«, rastjerao je dvojbe Regis. »Obogaćene velebiljem. I fer‐
mentiran škrobnom masom.«
»Znači sladom?«
»Može se to i tako nazvati.«
»A može li se dobiti koja kupica?«
»Zoltane, Maslačku!« Vještac je prekrižio ruke na prsima. »Zar ste gluhi? To je
mandragora. Žesta je načinjena od mandragore. Ostavite taj kotlić na miru.«
»Ali, dragi gospodine Geralte.« Alkemičar je iz hrpe prašnih retorti i tikvica is‐
kopao neveliku menzuru, pa je temeljito obrisao krpicom. »Nemate se čega bojati.
Mandragora je ispravno dozrela, a omjeri su pomno odabrani i precizno odvagnuti.
Na libru slada stavljam samo pet unci mandragore, a velebilja samo pola drama...«
»Nije riječ o tome.« Zoltan je pogledao vješca, shvatio u trenu, uozbiljio se,
oprezno povukao od peći. »Nije riječ o tome, gospodine Regise, koliko drama uba‐
cujete, već o tome koliko stoji jedna drama alraune. Preskupo je to piće za nas.«
»Mandragora«, šapnuo je zadivljeno Maslačak, pokazujući gomilicu gomolja
koja se dizala u kutu daščare podsjećajući na malene šećerne repice. »Ovo je man‐
99
Andrzej Sapkowski
dragora? Prava mandragora?«

»Ljetna sorta«, kimnuo je glavom alkemičar. »Raste u velikim skupinama baš na
groblju na kojemu smo se upoznali. Upravo stoga ovdje i provodim ljeto.«
Vještac je značajno pogledao Zoltana. Patuljak je namignuo. Regis se nevoljko
nasmiješio.
»Izvolite, izvolite, gospodo, ako vam je po volji, srdačno vas pozivam na degus‐
taciju. Cijenim vaše obzire, ali u sadašnjoj situaciji malo je šansi da ću eliksir doves‐
ti do ratom zahvaćenog Dillingena. Sve bi ovo ionako moralo propasti, pa stoga
nemojmo spominjati cijene. Ispričavam se, ali imam samo jednu posudu za piće.«
»Dostajat će«, promrsio je Zoltan, uzimajući menzuricu i oprezno ju puneći iz
čabrića. »U vaše zdravlje, gospodine Regise. Uuuuuh...«
»Ispričavam se«, nasmiješio se vidar ponovo. »Kakvoća destilata sigurno je upit‐
na... Ovo je zapravo poluproizvod.«
»Ovo je najbolji poluproizvod koji sam u životu ispio«, došao je do daha Zoltan.
»Evo ti, pjesniče.«
»Aaaaaah... O, majko moja! Vrhunski! Kušaj, Geralte.«
»Domaćinu u zdravlje«, vještac se blago naklonio prema Emielu Regisu. »Gdje
su ti maniri, Maslačku?«
»Oprostite mi, gospodo«, uzvratio je alkemičar naklonom, »ali odrekao sam se
svih stimulativnih sredstava. Zdravlje više ne služi kao nekoć, došlo je vrijeme za
odustajanje... od mnogih ugoda.«
»Ni gutljajčić?«
»Riječ je o načelu«, objasnio je spokojno Regis. »Nikada ne kršim pravila koja si
odredim.«
»Divim vam se i zavidim vam na principijelnosti.« Geralt je oklijevajući ispio
malo iz menzure, a zatim ju iskapio do dna. U naslađivanju okusom malo su ga
omele suze koje su mu potekle iz očiju. Po želucu mu se razlila okrepljujuća topli‐
na.
»Poći ću po Milvu«, ponudio se, predajući posudu patuljku. »Nemojte polokati
sve prije no što se vratimo.«
Milva je sjedila u blizini konja, zadirkujući se s pjegavom djevojčicom koju je
cijeli dan držala u sedlu. Saznavši za Regisovo gostoprimstvo, isprva je slegnula ra‐
menima, ali se nije dala predugo moliti.
Kada su ušli u daščaru, društvo su zatekli pri razgledavanju uskladištenog korije‐
nja mandragore.
100
Vatreno krštenje
»Prvi put vidim«, priznao je Maslačak, okrećući među prstima gomolj s izdanci‐
ma. »Zbilja malo podsjeća na čovjeka.«
»Kojega je savio lumbago«, potvrdio je Zoltan. »A ovaj drugi, eto, pljunuta
trudna baba. Ovaj pak, da prostite, kao dvoje ljudi što se ševe.«
»Vama je samo jedno na pameti.« Milva je energično iskapila punu menzuru,
jako zakašljala u šaku. »Da me... Krepka je ova žestica! Je li zbilja od bunovine? Ha,
onda pijemo čarobnjački napitak! Ne događa se svakoga dana. Hvala, gospodine vi‐
daru.«
»Bilo mi je zadovoljstvo.«
Sustavno punjena menzura kružila je družbom, potičući raspoloženje, živahnost
i razgovorljivost.
»Ta je mandragora, kako sam čuo, biljka velike čarobne moći«, rekao je uvjere‐
no Percival Schuttenbach.
»Itekakve«, potvrdio je Maslačak, nakon čega je potegao, stresao se i počeo pri‐
čati. »Zar je malo balada skladano na tu temu? Čarobnjaci mandragoru rabe za
eliksire zahvaljujući kojima uspijevaju sačuvati vječnu mladost. Čarobnjakinje usto
od alraune prave mast koja se zove glamary. Namazana takvom mašću, čarobnica
postaje tako lijepa i čarobna da ti oči ispadnu. Trebate znati i da je mandragora jak
afrodizijak te se koristi za ljubavnu magiju, naročito za lomljenje djevojačkog otpo‐
ra. Odatle valjda i dolazi pučki naziv mandragore: bunovina. Znači, biljka koja
buni djeve.«
»Blesan«, prokomentirala je Milva.
»A ja sam čuo«, rekao je gnom, potegnuvši punu posudu, »da kada se korijen al‐
raune izvlači iz zemlje, biljka plače i leleče kao živa.«
»Ah«, rekao je Zoltan, grabeći iz čabrića. »da samo leleče! Mandragora, kažu,
vrišti tako strahovito da od toga mogu postradati čula, a usto baca uroke i proklinje
onoga tko ju iz zemlje čupa. Takav se rizik može platiti životom.«
»Ovo mi zvuči kao magareće naklapanje.« Milva mu je uzela menzuru, isprazni‐
la ju u jednom cugu i stresla se. »Ne može biti da biljka ima takvu moć.«
»To je čista istina!« gorljivo je povikao patuljak. »Oštroumni su travari pronašli
način kako se obraniti. Kad pronađeš alraunu, trebaš omotati korijen jednim kra‐
jem konopca, za drugi privezati psa...«
»Ili svinju«, ubacio je gnom.
»Ili divlju svinju«, dodao je ozbiljno Maslačak.
101
Andrzej Sapkowski
»Glup si, pjesniče. Stvar je u tome da mandragoru iz zemlje iščupaju pas ili svi‐
nja, pa će kletve i uroci pasti na životinju koja vuče, a travar će, skriven podalje i na
sigurno u čestaru, proći dobro. Što kažeš, gospodine Regise? Govorim li točno?«
»Metoda je zanimljiva«, priznao je alkemičar, zagonetno se smiješeći. »Naročito
zbog njezine domišljatosti. No minus predstavlja povelika komplikacija. Jer teoret‐
ski bi trebao biti dovoljan sam konop, bez životinje za vuču. Ne bih mandragoru
sumnjičio da ima sposobnost raspoznavanja tko vuče konop. Uroci i kletve uvijek
bi trebali pasti na konopac koji je tanji i manje težak za rukovanje od psa, svinju da
i ne spominjem.«
»Rugate se?«
»Kako bih smio. Rekao sam, divim se domišljatosti. Jer iako mandragora, una‐
toč raširenom mišljenju, ne može bacati uroke i prokletstva, biljka je u svježem sta‐
nju jako otrovna, toliko da truje čak i tlo oko korijena. Prskanje svježeg soka po
licu ili povrijeđenoj ruci, ma, čak i udisanje isparavanja, može imati fatalne poslje‐
dice. Ja koristim masku i rukavice, što ne znači da bih imao išta za predbaciti meto‐
di konopca.«
»Hmmm...« zamislio se patuljak. »A to s tim užasnim krikom koji ispušta alra‐
una kada je čupaju, je li to istina?«
»Mandragora ne posjeduje glasnice«, spokojno je objasnio alkemičar. »Pa to je
tipično za biljke, zar ne? No otrov koji ispuštaju izdanci ima snažno halucinogeno
djelovanje. Glasovi, krikovi, šapati i drugi zvuci nisu ništa drugo do halucinacije
koje proizvodi pogođeni središnji živčani sustav.«
»Ha, posve sam zaboravio.« Iz usta Maslačka, koji je upravo nagnuo menzuru,
otelo se prigušeno podrigivanje. »Mandragora je jako otrovna! A ja sam ju uzimao
u ruku! I sada bez ikakve pameti pijemo taj uvarak...«
»Toksičan je isključivo svježi korijen alraune«, umirio ga je Regis. »Moj je odle‐
žan i ispravno pripremljen, a destilat je ltriran. Nema razloga za strah.«
»Sigurno da nema«, suglasio se Zoltan. »Žestica će uvijek biti žestica, peći se
može čak i od kukute, koprive, ribljih ljuski i starih vezica. Daj čašu, Maslačak, jer
red čeka.«
Sustavno punjena menzura obišla je družbu. Svi su udobno posjedali po utaba‐
nom podu. Vještac je siknuo i opsovao, popravio položaj, jer mu je bol dok je sje‐
dao ponovo proparao koljeno. Vidio je da ga Regis ozbiljno promatra.
»Svježa povreda?«
»Ne baš. Ali smeta. Imaš li ovdje nekih trava što ublažavaju bol?«
102
Vatreno krštenje
»Zavisi o vrsti boli«, neznatno se nasmiješio vidar. »I što ga uzrokuje. U tvojem

znoju, vješče, osjećam čudan zapah. Liječili su te magijom? Primao si magične enzi‐
me i hormone?«
»Davali su mi razne lijekove. Nisam imao pojma da ih se još uvijek može nanju‐
šiti u mojem znoju. Imaš prokleto osjetljiv njuh, Regis.«
»Svatko ima nekakve vrline. Za poravnanje mana. Kakvu su ti tegobu liječili
magijski?«
»Bile su mi slomljene ruka i baza bedrene kosti.«
»Prije koliko vremena?«
»Nešto više od mjesec dana.«
»I već hodaš? Nevjerojatno. Drijade iz Brokilona, zar ne?«
»Kako si došao na to?«
»Samo drijade poznaju lijekove koji su u stanju tako brzo obnoviti koštano tki‐
vo. Na vrhovima tvojih ruku vidim tamne točke, mjesta na kojima su unijele ko‐
rjenčiće conyhaele i simbiotske izdanke purpurnoga gaveza. Conynhaelom se služiti
umiju isključivo drijade, a purpurni gavez ne raste izvan Brokilona.«
»Bravo. Besprijekorna dedukcija. No mene zanima nešto drugo. Bile su mi
slomljene butna kost i podlaktica. No jako me bole koljeno i lakat.«
»Tipično.« Kimnuo je glavom vidar. »Drijadska magija ti je obnovila oštećenu
kost, ali je istodobno izazvala malu revoluciju u živčanim deblima. Popratna poja‐
va, najviše se osjeća u zglobovima.«
»Možeš li mi pomoći?«
»Nažalost ne mogu. Još ćeš dugo vremena nepogrešivo predviđati kišu. Zimi će
bolovi jačati. No ne bih ti preporučio jake lijekove protiv boli. Osobito narkotike.
Ti si vještac, u tvojem slučaju to je apsolutno nepreporučljivo.«
»Onda ću se malo liječiti tvojom mandragorom.« Vještac je podignuo punu
menzuru koju mu je upravo uručila Milva, ispio je do dna i zakašljao tako da su
mu oči zasuzile. »Već mi je, dovraga, bolje.«
»Nisam siguran«, Regis se nasmiješio stisnutih usta, »da liječiš pravu bolest. A
podsjećam i da treba liječiti uzroke, a ne simptome.«
»Ne u slučaju ovoga vješca«, prasnuo je malo već rumeni Maslačak koji je pris‐
luškivao razgovor. »Njemu će baš, za njegove muke, rakijetina dobro činiti.«
»Trebala bi i tebi.« Geralt je zgromio pjesnika pogledom. »Osobito ako ti se od
nje oduzme jezičina.«
103
Andrzej Sapkowski
»S tim radije ne bih računao«, nasmiješio se ponovo vidar. »U sastav preparata

ulazi velebilje. Puno alkaloida, među ostalim i skopolamina. Prije no što vas man‐
dragora ostavi bez riječi, svi ćete mi se iskazati elokvencijom.«
»Iskazati čime?« upitao je Percival.
»Govorljivošću. Ispričavam se. Upotrebljavajmo jednostavnije riječi.«
Geralt je iskrivio usne u lažan osmijeh.
»Ispravno«, rekao je. »Lako je upasti u maniru i početi koristiti takve riječi sva‐
kodnevno. Ljudi tada sugovornika smatraju arogantnim komedijantom.«
»Ili alkemičarom«, rekao je Zoltan Chivay, grabeći menzurom iz čabra.
»Ili vješcem«, prasnuo je Maslačak, »koji se načitao da uzmogne imponirati sta‐
novitoj čarobnici. Čarobnice ne padaju, gospodo moja, ni na što tako kao na ra ‐
nirane fulirante. Zar ne govorim istinu, Geralte? No, ispričaj nam nešto...«
»Izađi iz reda, Maslačku«, prekinuo ga je hladno vještac. »Na tebe prebrzo djelu‐
ju alkaloidi koje sadržava ova žestica. Raspričao si se.«
»A da se okaniš, Geralte«, namrštio se Zoltan, »te tvoje tajnovitosti. Maslačak
nam nije ispričao puno toga što nismo znali. Ne možeš ništa protiv toga da si ho‐
dajuća legenda. Priče o tvojim pustolovinama igraju se na vašarskim predstavama.
Među njima i priča o tebi i čarobnici Guinevere.«
»Yennefer«, ispravio ga je poluglasno Regis. »Gledao sam takvu predstavu. Priču
o lovu na džina, ako me sjećanje ne vara.«
»U tom sam lovu bio i ja«, pohvalio se Maslačak. »Bilo je za krepati, kažem
vam...«
»Ispričaj svima.« Geralt je ustao. »Ločući i masno kiteći. Ja idem prošetati.«
»Hej«, žacnuo se patuljak. »Nema se zbog čega vrijeđati...«
»Nisi me razumio, Zoltane. Idem isprazniti mjehur. Što ćeš, to se događa čak i
hodajućim legendama.«
Noć je bila vraški hladna. Konji su toptali i frktali, para im je izbijala iz nozdrva.
Vidareva koliba zalivena mjesečinom izgledala je zbilja bajkovito. Pljunuta kućica
šumske vračare. Vještac je zakopčao hlače.
Milva, koja je izašla kratko iza njega, nesigurno se nakašljala. Njezina se duga
sjena izravnala s njegovom sjenom.
»Zašto otežeš s povratkom?« upitala je. »Zbilja si se razljutio na njih?«
»Nisam«, zanijekao je.
104
Vatreno krštenje
»Pa koga bijesa onda stojiš ovdje sam, na mjesečini?«

»Računam.«
»Ha?«
»Od polaska iz Brokilona prošlo je dvanaest dana za vrijeme kojih sam prešao
nekih šezdeset milja. Ciri je, kako govore glasine, u Nilfgaardu, prijestolnici Car‐
stva, gradu od kojega me dijeli, prema opreznom izračunu, otprilike još dvije i pol
tisuće milja. Jednostavna kalkulacija kaže da ću ovim tempom tamo stići za godinu
i četiri mjeseca, što kažeš na to?«
»Ništa.« Milva je slegnula ramenima, ponovo se nakašljala. »Ne znam računati
tako dobro kao ti. Čitati ni pisati uopće ne znam. Glupa sam, jednostavna djevojka
sa sela. Nikakvo društvo za tebe. Ni sudrug za razgovor.«
»Ne govori tako.«
»Kad je istina.« Iznenada se okrenula. »Zašto si mi računao te dane i te milje?
Da ti dam neki savjet? Da te utješim? Otjeram ti strah, prigušim bol što te razdire
gore od boli u slomljenoj nozi? Ne umijem. Tebi treba netko drugi. Ona o kojoj je
Maslačak pričao. Pametna, učena. Voljena.«
»Maslačak je brbljavac.«
»Naravno da jest. Ali ponekad brblja sa smislom. Vratimo se, htjela bih još po‐
piti.«
»Milva?«
»Što je?«
»Nikada mi nisi rekla zašto si odlučila putovati sa mnom.«
»Nikada me nisi upitao.«
»Pitam sada.«
»Sada je prekasno. Sada više ne znam ni sama.«
»No, evo vas napokon«, razveselio se ugledavši ih Zoltan, već izrazito promijenje‐
nim glasom. »A mi smo ovdje, zamislite, utvrdili da će Regis poći s nama na daljnje
putovanje.«
»Zbilja?« Vještac je pozorno pogledao vidara. »Odakle ta iznenadna odluka?«
»Gospodin Zoltan mi je«, vidar nije spustio pogled, »osvijestio da je moj kraj za‐
hvatio rat znatno ozbiljniji no što je proizlazilo iz priča izbjeglica. Povratak na te
strane stoga ne dolazi u obzir, a ostajanje u ovoj pustoši mi se ne čini mudrim. Sa‐
motno putovanje također.«
105
Andrzej Sapkowski
»A mi ti, premda posve nepoznati, izgledamo kao takvi s kojima se putuje sigur‐
no. Dostajao ti je jedan pogled?«
»Dva«, odvratio je vidar blago se smiješeći. »Jedan na žene za koje skrbite. Drugi
na njihovu djecu.«
Zoltan je gromko podrignuo, postrugao menzurom po dnu čabrića.
»Prividi mogu varati«, našalio se. »Možda mi te žene kanimo prodati u roblje?
Percivale, učini nešto s tim uređajem. Odvrni malo ventil ili tako nešto? Želimo se
napiti, a curka kao krv iz nosa.«
»Hladilo ne stiže. Piće će biti toplo.«
»Ne smeta. Noć je hladna.«
Mlačna je žestica žestoko potaknula konverzaciju. Maslačak, Zoltan i Percival su
porumenjeli, glasovi su im se još više promijenili – u slučaju pjesnika i gnoma mo‐
glo se već zapravo govoriti o blagom fr janju. Ogladnjevši, društvo je žvakalo hlad‐
nu konjetinu i grickalo vjenčiće hrena pronađene u kolibi, roneći suze jer je hren
bio jednako žestok kao i rakija. Ali dodavao je vatre diskusiji.
Regis se iznenada začudio kada se pokazalo da konačni cilj pohoda nije enklava
masiva Mahakama, drevno i sigurno patuljačko sjedište. Zoltan, koji se razbrbljao
još i više od Maslačka, obznanio je da se u Mahakam neće vratiti ni po koju cijenu
i dao maha svojoj nesklonosti tamošnjem poretku, a naročito politici i apsolutnoj
vlasti staroste Mahakama i svih patuljačkih klanova, Brouvera Hooga.
»Stari panj!« proderao se i pljunuo u ognjište peći. »Gledaš i ne znaš je li živ ili je
punjen. Gotovo se ni ne miče, što je i dobro, jer čim se makne prdne. Ne može se
razumjeti što govori jer mu je skrutnuto varivo slijepilo bradu s brkovima. Ali vlada
svime i svima, svi moraju plesati kako on zasvira...«
»Ipak je teško tvrditi da je politika staroste Hooga loša«, upleo se Regis. »Upra‐
vo zahvaljujući njegovom odlučnom nastojanju patuljci su se odvojili od vilenjaka i
više se ne bore zajedno sa Scoia’taelom. A zahvaljujući tome su prestali pogromi,
zahvaljujući tome nije došlo do kaznene ekspedicije na Mahakam. Popustljivost u
kontaktima s ljudima donosi plodove.«
»Donosi drek.« Zoltan je iskapio menzuru. »U slučaju Vjeverica starom prdonji
nije bilo ni do kakva popuštanja, već do toga da previše mladića napušta rad u rud‐
nicima i kovačnicama, priključuje se vilenjacima da bi se u odredima nauživali mu‐
ške zgode i slobode. Kada je pojava narasla do razmjera problema, Brouver Hoog je
govnare zauzdao. Nije ga bilo briga za ljude koje ubijaju Vjeverice i fućkalo mu se
za represiju koja zbog toga dopada patuljke, među ostalim, ni za vaše ozloglašene
106
Vatreno krštenje
pogrome. Potonji ga se nisu nimalo ticali i ne tiču se, jer patuljke naseljene u gra‐
dovima smatra otpadnicima. A u vezi prijetnje kaznenim ekspedicijama na Maha‐
kam, nemojte me, mili moji, nasmijavati. Nikakve ugroze nema i nije ni bilo, jer
nijedan od kraljeva ne bi se usudio dići ni prst na Mahakam. Reći ću vam još i ovo:
čak ni Nilfgaarđani, kada bi i uspjeli ovladati masivima koji okružuju dolinu, neće
se usuditi dirati Mahakam. A znate zašto? Reći ću vam: Mahakam je čelik. I to ne
bilo kakav. Ondje je ugljen, ondje je magnetit, nebrojeni slojevi. Svugdje drugdje
samo jalovina.«
»I tehnika je u Mahakamu«, upleo se Percival Schuttenbach. »Metalurgija! Viso‐
ke peći, a ne nekakve usrane primitivne pećice za taljenje. Čekići na vodu i paru...«
»Drži, Percivale, trgni si«, Zoltan je gnomu pružio ponovo napunjenu posudu,
»jer ćeš nam se na glavu popeti s tom svojom tehnikom. Svi znaju za tehniku. Ali
ne znaju svi da Mahakam čelik izvozi. U kraljevstva, ali i u Nilfgaard također. A
ako nas tko takne makar i malim prstom, uništit ćemo radionice i potopiti rudni‐
ke. A onda se tucite, ljudi, ali hrastovim batinama, kremenjem i magarećim zubali‐
ma.«
»Tobože si bijesan na Brouvera Hooga i poredak u Mahakamu«, primijetio je
vještac, »a odjednom počinješ govoriti ›mi‹.«
»Naravno da govorim«, vatreno je potvrdio patuljak. »Postoji nešto kao što je
solidarnost, zar ne? Priznajem da me malo i ponos pere, da smo pametniji od napu‐
hanih vilenjaka. Nećete valjda zanijekati? Vilenjaci su se nekoliko stotina godina
pretvarali da vas, ljudi, uopće nema. Zurili su u nebo, mirisali cvijeće, a ugledavši
čovjeka, odvraćali su nalarfane okice. A kada se pokazalo da se tako ništa ne rješava,
odjednom su se prenuli i zgrabili oružje. Odlučili su ubijati i dati se ubijati. A mi,
patuljci? Mi smo se prilagodili. Ne, nismo vam se dali podrediti, o tome ni ne sa‐
njajte. Mi smo vas podredili. Ekonomski.«
»Istinu govoreći«, oglasio se Regis, »vama je bilo lakše prilagoditi se no vilenjaci‐
ma. Vilenjake integrira zemlja, teritorij. Vas integrira klan. Gdje je klan, ondje je i
domovina. Ako neki posebno kratkovidan kralj napadne Mahakam, potopit ćete
rudnike i bez žaljenja se zaputiti drugamo. U druge, udaljene planine. Makar i u
ljudske gradove.«
»Pa sigurno! U vašim se gradovima može sasvim no živjeti.«
»Čak i u getima?«, Maslačak je došao do daha nakon što je nadušak ispio desti‐
lat.
»A što je loše u getima? Radije živim među svojima. Što će mi integracija?«
107
Andrzej Sapkowski
»Samo kada bi nas pripustili u cehove.« Percival je obrisao nos rukavom.

»Na kraju će nas jednom i pripustiti«, rekao je uvjereno patuljak. »A ako ne pri‐
puste, muljat ćemo ili utemeljiti vlastite cehove, pa neka odluči zdrava konkurenci‐
ja.«
»No ipak je u Mahakamu sigurnije nego u gradovima«, primijetio je Regis.
»Gradovi mogu u svakom trenu izgorjeti. Razboritije bi bilo pričekati u planinama
da rat prođe.«
»Kome je volja, neka slobodno ide.« Zoltan je zagrabio u čabar. »Meni je draža
sloboda, a u Mahakamu ju nećeš iskusiti. Ne možete zamisliti kako izgleda vladavi‐
na staroga. U zadnje se vrijeme prihvatio reguliranja problema, kako ih on naziva,
društvenih. Na primjer: smiju li se nositi naramenice ili ne smiju. Jesti šarana od‐
mah ili čekati da se hladetina stisne. Je li sviranje na okarini sukladno našoj višesto‐
ljetnoj patuljačkoj tradiciji ili je pak to pogubni utjecaj gnjile i dekadentne ljudske
kulture. Nakon koliko se godina rada može podnijeti molba za dodjelu stalne žene.
Kojom rukom se brisati. Na kojoj udaljenosti od rudnika je dopušteno zviždati. I
tomu slične stvari od životnoga značenja. Ne, momci, ja se ne vraćam pod planinu
Carbon. Nemam želje provesti život u rudničkoj jami. Četrdeset godina u rupi,
ako prije ne prdne metan. Ali mi već imamo drugačije planove, zar ne Percivale?
Mi smo sebi već osigurali budućnost...«
»Budućnost, budućnost...« Patuljak je ispio menzuru, šmrcnuo i pogledao pa‐
tuljka već pomalo zamagljenim pogledom. »Ne govorimo hop, Zoltane. Jer još nas
mogu uhvatiti, a tada su naša budućnost vješala... Ili Drakenborg.«
»Začepi«, zarežao je patuljak, gledajući gnoma prijeteći. »Razbrbljao si se!«
»Skopolamin«, tiho je promrmljao Regis.
Gnom je torokao. Milva je bila sumorna. Zoltan je, zaboravivši da je to jednom već
učinio, pričao o Hoogu, starom panju, starosti Mahakama. Geralt je, zaboravivši da
je to već jednom čuo, slušao. I Regis je slušao pa čak i dodavao komentare, nimalo
ometen činjenicom da je jedini trijezan u već jako pijanom društvu. Maslačak je
prebirao po lutnji i pjevao.
Djevo moja mila, patim u samoći

Budi dobra, odškrini mi svoje dveri
S veseljkom svojim na njih ću ti doći.
108
Vatreno krštenje
»Idiot«, prokomentirala je Milva. Maslačka nije smetalo.
On će znati kako s tobom i s vratima izaći na kraj

Kada njih otvori, a tebe pohodi, ući ćeš u raj.
***
»Pehar...« petljao je Percival Schuttenbach. »Kalež, znači... Od jednog komada mli‐
ječnoga opala izrezan... Evo, ovako velik. Pronašao sam ga na vrhu planine Mont‐
salvat. Rub mu je bio optočen jaspisom, a postolje zlatno. Pravo čudo...«
»Nemojte mu više davati rakije«, rekao je Zoltan Chivay.
»Čekaj, čekaj«, zainteresirao se Maslačak, također malo pletući jezikom. »Što se
dogodilo s tim legendarnim kaležom?«
»Zamijenio sam ga za mazgu. Trebala mi je mazga da prevezem teret... Korunde
i kristalizirani ugljik. Imao sam toga... Eeee... Cijelu hrpu.... Štuc... Teret, znači,
težak, bez mazge ni makac... Koga će mi vraga taj pehar?«
»Korundi? Ugljik?«
»No, po vašemu rubini i dijamanti. Vrlo... štuc... uporabivi.«
»I ja mislim.«
»Za svrdla i za turpije. Za ležajeve. Imao sam toga cijelu hrpu...«
»Čuješ, Geralte?« Zoltan je odmahnuo rukom i, premda je sjedio, umalo se nije
od toga mahanja prevrnuo. »Malen je pa se brzo i nalije. Sanja hrpu dijamanata.
Pazi, Percivale, da ti se san ne ispuni! Dopola. U onoj polovici koja se ne tiče dija‐
manata!«
»Snovi, snovi«, propentao je ponovo Maslačak. »A ti, Geralte? Jesi li opet sanjao
Ciri? Jer ima da znaš, Regise, Geralt sanja samo proročanske snove! Ciri je Dijete
iznenađenja, Geralt je s njom povezan sudbinskim vezama, zato je vidi u snovima.
Trebaš znati i da mi putujemo u Nilfgaard da bismo našu Ciri uzeli caru Emhyru
koji ju je oteo. Ali zaludu je to, kurvin sin, učinio, jer mi ćemo je vratiti, prije no
što se stigne snaći! Rekao bih vam i više, momci, ali to je tajna. Strašna, duboka i
mračna tajna... To ne smije nitko znati, shvaćate? Nitko!«
»Ja nisam ništa čuo«, zajamčio je Zoltan, besramno zureći u vješca. »Valjda mi
se uholaža uvukla u uho.«
»Te su uholaže prava pošast«, prihvatio je Regis, hineći da kopa po uhu.
109
Andrzej Sapkowski
»U Nilfgaard putujemo...« Maslačak se da bi održao ravnotežu naslonio na pa‐

tuljka što se u velikoj mjeri pokazalo pogrešnim. »To je, kako sam rekao, tajna.
Tajni cilj!«
»I zbilja domišljato skrivena«, kimnuo je glavom vidar, pogledavajući blijedoga
od srdžbe Geralta. »Analizirajući smjer vašega pohoda, ni najsumnjičavija osoba ne
bi se dosjetila vašega cilja.«
»Milva, što ti je?«

»Ne obraćaj mi se, pijana budalo.«
»Ha! Ona plače! Hej, gledajte...«
»Idi dobijesa, kažem!« Strijelkinja je obrisala suze. »Jer ću te opaliti među oči, je‐
beni stihoklepče... Davaj staklenku, Zoltane...«
»Nekamo se zagubila...« jedva je izgovorio patuljak. »O, evo je. Hvala, vidaru...
A gdje je, dođavola, Schuttenbach?«
»Izašao je. Prije nekog vremena. Maslačak, podsjećam te da si obećao ispričati
priču o Djetetu iznenađenja.«
»Čekaj. Čekaj, Regise. Samo da si gucnem... I sve ću ti ispričati... O Ciri, o vješ‐
cu... S detaljima...«
»Prokleti bili kurvini sinovi!«
»Tiše, patuljče! Probudit ćeš djecu pred kolibom!«
»Ne srdi se, strijelkinjo. Evo ti, napij se.«
»Eeeeh...« Maslačak je prešao blago zbunjenim pogledom po kolibi. »Da me
sada vidi gro ca de Lettenhove...«
»Tko?«
»Nije važno. Vrazi da ga nose, ova žestica zbilja razvezuje jezik... Geralte, da ti
još natočim? Geralte!«
»Pusti ga na miru«, rekla je Milva. »Neka sanja.«
***
Štagalj na kraju sela tutnjao je od glazbe, glazba je nasrnula na njih i prije no što su
dojahali, ispunila ih uzbuđenjem. I ne hoteći počeli su se njihati u sedlima konja
koji su išli korakom, najprije u ritmu muklog huka bubnja i bajsa, potom kada su
već došli bliže, u taktu melodije koju su izvodile gusle i frule. Noć je bila studena,
110
Vatreno krštenje
mjesec je sjao u uštapu, u njegovoj je svjetlosti sjenik, osvijetljen svjetlošću koja je

izbijala kroz pukotine na daskama, izgledao kao bajkovit, čarobnjački zamak.
Iz vrata sjenika izbijao je žamor i sjaj, treperav od sjena rasplesanih parova.
Kada su ušli, glazba je smjesta utihnula, rasplinula se u otegnutom, falšanom
akordu. Rasplesani i oznojeni seljani razdvojiše se, silazeći s utabanog zemljanog
poda, stisnuše uz zidove i stupove. Ciri, hodajući pored Mistle, vidjela je oči djevo‐
jaka razrogačene od straha, zamjećivala tvrde, srdite, na sve spremne poglede mu‐
škaraca i dječaka. Slušala je rastući šapat i gunđanje, glasnije od suzdržane buke gaj‐
di, od mušjega zuja violina i gusala. Šapat. Štakori... Štakori... Razbojnici...
»Bez straha«, rekao je glasno Giselher, dobacujući zanijemjelim muzikašima
punu i zveketavu kesu. »Došli smo se zabaviti. Slavlje je za sve, nije li?«
»Gdje je tu pivo?« Kayleigh je potresao kesicom. »I gdje je tu gostoljubivost?«
»I zašto je tu tako tiho?« Iskra se osvrnula naokolo. »Došli smo ovamo iz planina
na zabavu, a ne na karmine!«
Jedan od seljaka je napokon prelomio oklijevanje, prišao Giselheru s glinenim
vrčem s kojega se cijedila pjena. Giselher je vrč prihvatio uz naklon, ispio ga, zahva‐
lio uljudno i u skladu s običajem. Nekoliko muškaraca je raspoloženo kliknulo. Ali
ostali su šutjeli.
»Ej, prijatelji«, uzviknula je ponovo Iskra. »Želja zove plesanju, ali vidim da vas
najprije treba potaknuti!«
Uza zid sjenika stajao je teški stol, prepun glinenoga posuđa. Vilenjakinja je
pljesnula dlanovima, okretno skočila na hrastovu površinu stola. Seljaci su brže bo‐
lje pokupili posude, one koje nisu stigli pokupiti, Iskra je pomela odlučnim udar‐
cem noge.
»No, gospodo svirci!« Oslonila je šake na bedra, potresla kosom. »Pokažite što
umijete. Glazba!«
Brzo je potpeticama udarila ritam. Bubanj ga je ponovio, bajs i zurle počele pra‐
titi. Melodiju su prihvatile svirale i gusle, brzo preplićući, izazivajući Iskru da pro‐
mijeni korak i ritam. Vilenjakinja, šarena i lagana kao leptir, uskladila se s lako‐
ćom, zaigrala. Seljani su počeli pljeskati.
»Falka!« zazvala je Iskra, suzivši oči produžene jakom maskarom. »S mačem si
brza! A u plesu! Možeš li mi pratiti korak?«
Ciri se izvukla ispod Mistleine ruke, odvezala s vrata maramu, skinula beretku i
kaftančić. U jednom skoku našla se na stolu pored vilenjakinje. Seljaci su radosno
uzviknuli, bubanj i bajs su zahučali, gajde tugaljivo zabugarile.
111
Andrzej Sapkowski
»Svirajte, muzikaši!« povikala je Iskra. »Da se čuje! I življe!«

Podbočivši se i oštro zabacivši glavu, vilenjakinja je zadrobila nogama, zaplesala,
otkucala potpeticama brz, ritmički staccato. Ciri, ponesena ritmom, ponovila je
korake. Vilenjakinja se nasmijala, poskočila, promijenila ritam. Ciri je silovitim tr‐
zajem glave zbacila kosu s čela, idealno ponovila. Zaplesale su obje istodobno, sva‐
ka kao zrcalni odraz druge. Seljaci su vrištali, pljeskali. Gusle i violine su zapjevale
visoko, sijekući na ritmične djeliće ozbiljno zvrndanje bajsa i naricanje gajdi.
Plesale su obje, uspravne kao trske, dodirujući se laktima ruku podbočenih o
bokove. Špicplehe potpetica udarale su ritam, stol se tresao i podrhtavao, u svjetlos‐
ti lojanica i baklji kovitlala se prašina.
»Brže!« potjerala je svirače Iskra. »Življe!«
To više nije bila glazba, bilo je to ludilo.
»Pleši, Falka! Zaboravi!«
Potpetica, vršak čizme, potpetica, vršak čizme, potpetica, iskorak i poskok, po‐
kret ramenom, šake na bedrima, potpetica, potpetica. Stol se trese, svjetlo leluja,
mnoštvo leluja, sve leluja, cijela pojata pleše, pleše, pleše... Mnoštvo podvriskuje,
Giselher podvriskuje, Asse podvriskuje, Mistle se smije, plješče, svi plješću i topo‐
ću, štagalj se trese, zemlja se trese, svijet se trese u temeljima. Svijet? Ma kakav svi‐
jet? Nema više svijeta, nema ničega, postoji samo ples, ples... Potpetica, vrh čizme,
potpetica... Iskrin lakat... Groznica, groznica... Pile još samo violine, svirale, bajs i
gajde, bubnjar samo podiže i spušta palice, već je nepotreban, takt određuju one,
Iskra i Ciri, njihove potpetice, sve huči i ljulja se stol, huči i ljulja se cijeli sjenik...
Ritam, ritam je u njima, glazba je u njima, one su glazba. Iskrina crna kosa pleše
nad čelom i na ramenima. Strune gusala zanose se grozničavim, vatrenim pjevom
koji seže do najviših registara. Krv udara u sljepoočnicama.
Zanos. Zaborav.
Ja sam Falka. Uvijek sam bila Falka! Pleši, Iskra! Plješći, Mistle! Violine i svirale
završavaju melodiju oštrim, visokim akordom. Iskra i Ciri obilježavaju kraj plesa is‐
todobnim udarcima peta, a njihovi lakti pritom ne gube kontakt. Dašću obje, us‐
treptale, mokre, iznenada se privijaju jedna uz drugu, grle, obdaruju se uzajamno
znojem, vrućinom i srećom. Sjenik eksplodira jednim velikim vriskom, pljeska‐
njem desetaka dlanova.
»Falko, ti đavolice«, prediše Iskra. »Kada nam dosadi razbojništvo, poći ćemo u
svijet zarađivati kao plesačice...«
112
Vatreno krštenje
I Ciri dašće. Nije u stanju izustiti ni riječ. Samo se grčevito smije. Niz obraz joj
se spušta suza.
U mnoštvu odjednom krika, metež. Kayleigh silovito gura snažnog seljaka, se‐
ljak gura Kayleigha, obojica teturaju u stisku, bljeskaju podignute šake. Reef pri‐
skače, u svjetlosti baklji sjaji stilet.
»Ne! Stanite!« prodorno viče Iskra. »Bez tučnjave!«
»Ovo je noć plesa!« Vilenjakinja hvata Ciri za ruku, obje skaču sa stola na pod.
»Svirci, zasvirajte! Tko hoće pokazati kako umije cupkati, neka izvoli s nama! No,
tko je hrabar?«
Bajs monotono brunda, kroz brundanje se probija otegnuto jecanje gajdi, nakon
njih visoki, divlji pjev gusala. Seljani se smiju, gurkaju jedni druge, svladavaju okli‐
jevanje. Jedan, plećat i svjetlokos, hvata Iskru. Drugi, mlađi i vitkiji, nesigurno se
klanja pred Ciri. Ciri gordo zabacuje glavu, ali se odmah zatim smiješi pristajući.
Momak steže dlanove na njezinu struku, Ciri stavlja svoje na njegova ramena. Do‐
dir je probija kao ognjena strijela, ispunjava pulsirajućom žudnjom.
»Življe, svirci!«
Sjenik podrhtava od povika, vibrira ritmom i melodijom.
Ciri pleše.
113
Andrzej Sapkowski
Vampir iliti avet, mrtav je čovjek oživljen Kaosom. Izgubivši prvi život, v.
drugi živi u noćno doba. Izlazi iz groba za svjetlosti mjeseca i može za samo tra‐
gom njegovih zraka; napada uspavane djevojke ili mlade momke kojima, ne pro‐
budivši ih, siše slatku krv.
Physiologia
Seljaci su se u velikom obilju najeli češnjaka, a poradi veće sigurnosti još si i

povješali vijence češnjaka oko vratova. Neki, osobito žene, cijele su si glavice češ‐
njaka pozaticali po sebi kamo god su mogli. Kada je cijelo selo horendum smrdje‐
lo po češnjaku, kmetovi mišljahu da su u sigurnosti i da im zloduh neće ništa
moći učiniti. Stoga veliko bijaše njihovo zapanjenje kada se zloduh, naišavši o
ponoći, nije uopće uplašio, već se nadušio smijati, zubima od radosti škrgućući i
rugajući se. »Dobro je, vikao je, da ste se začinili, sada ću vas jesti, a začinjeno
mesište više mi je po ukusu. Posolite se još i popaprite, a ni na muštardu nemojte
zaboraviti.«
Silvester Bugiardo, Liber Tenebrarum,

iliti Kniga Pojava Strashnyh, ali Istinityh,
nikagda Znanoshchu ne Explyciranih
Mjesec sije, mrtvac bdije

Haljinica pah, pah...
Gospojice zar te nije strah?
Narodna pjesma
Četvrto poglavlje
P ,    , prestigle izlazak sunca, ispunivši sivu i magličastu tišinu
svitanja pravom eksplozijom cvrkuta. Kao i obično, prve su za put bile spremne
žene iz Kernowa i njihova djeca. Jednako brzim i energičnim pokazao se vidar Emi‐
el Regis, pridružujući im se s putnim štapom i kožnom torbom na ramenu. Osta‐
114
Vatreno krštenje
tak družbe, koja je noću obračunavala s destilerijom, nije bio tako oran. Svježina
jutra je bekrije probudila i oživjela, ali nije uspjela posve ukloniti djelovanje rakije
od mandragore. Geralt se prenuo u kutu daščare s glavom u Milvinu krilu. Zoltan i
Maslačak, zagrljeni, ležali su na hrpi korijenja alraune, hrčući tako da su rukoveti
bilja povješanoga po zidovima lelujale. Percival se našao iza kolibe, sklupčan u
grmu sremze i pokriven slamnatom rogožinom koja je Regisu služila za brisanje či‐
zama. Cijela je petorka pokazivala nedvosmislene, iako različite simptome iznure‐
nosti i intenzivno tažila žeđ pri izvoru.
No kada su se razišle magle i crvena sunčeva kugla zaplamtjela u krošnjama bo‐
rova i ariša Fen Carna, družba je već bila na putu, živahno marširajući posred mo‐
gila. Predvodio je Regis, za njim su koračali Percival i Maslačak, bodreći se pjeva‐
njem dvoglasne balade o tri sestre i željeznom vuku. Za njima je tapkao Zoltan
Chivaj, vukući za uzde riđana. Patuljak je u vidarovu dvorištu pronašao kvrgavu
batinu od jasenova drva, sada je njome mlatio po svim mogilama kraj kojih je pro‐
lazio i upućivao davno umrlim vilenjacima želje da počivaju vječno, dok je Feld‐
maršal Blebetalo sjedeći na njegovu ramenu kostriješio perje i s vremena na vrijeme
kriještao nevoljko, nerazgovijetno i nekako neuvjereno.
Najmanje otpornom na destilat alraune pokazala se Milva. Marširala je s izrazi‐
tim naporom, znojila se, blijeda i srdita kao osa, nije odgovarala čak ni na čavrlja‐
nje djevojčice s pletenicama, koju je držala na vrančevu sedlu. Stoga Geralt nije ni
pokušavao potaknuti razgovor, ni sam nije bio najboljega raspoloženja.
Magla, a također i peripetije željeznoga vuka pjevane hrapavim glasovima, dove‐
li su do toga da su na skupinu seljaka naletjeli iznenada i bez upozorenja. Ali seljaci
su njih čuli već izdaleka te su čekali, stojeći nepomično posred u zemlju zabijenih
monolita, a njihove su ih sive kabanice savršeno maskirale. Malo je manjkalo da
Zoltan Chivaj jednoga podari batinom, zamijenivši ga s nadgrobnim kamenom.
»Ohohoho!« uzviknuo je. »Oprostite, ljudi! Nisam vas primijetio. Dobar dan!
Zdravo!«
Desetak seljaka promrmljalo je u neskladnom zboru odgovor na pozdrav, turob‐
no zureći u družbu. U rukama su seljaci držali lopate, pijuke i sežanj duge zašiljene
kolčiće.
»Zdravi bili«, ponovio je patuljak. »Nagađam da ste iz tabora uz Chotlu. Jesam
li pogodio?«
Umjesto odgovora, jedan je od seljaka napokon pokazao Milvina konja.
»Vranac«, rekao je. »Vidite?«
115
Andrzej Sapkowski
»Vranac«, ponovio je drugi i oblizao usne. »Vranac, bez sumnje. Bit će savršen.«
»Ha?« Zoltan je zamijetio poglede i kretnje. »Da, vranac je. I što s time? Pa to je
konj, nije žirafa, nema se čemu čuditi. Što vi tu radite, kumovi, na ovom grobištu?«
»A vi?« Seljak je promotrio družbu nesklonim pogledom. »Što vi tu radite?«
»Kupili smo ovaj teren.« Patuljak ga je pogledao ravno u oči i kucnuo batinom
o menhir. »I mjerimo koracima da nas nisu prevarili u akrima.«
»A mi ovdje vukodlaka lovimo!«
»Koga?«
»Vampijera«, ponovio je bez dvojbe najstariji među seljacima, češkajući se po
čelu ispod pustene kape skrućene od prljavštine. »Mora da mu je ovdje negdje,
prokletniku, jazbina. Našiljili smo glogove kolce, naći ćemo gada, probosti ga, da
više ne ustane!«
»I posvećenu vodu nosimo u bilikumu kojom nas je blagoslovljeni dušobrižnik
obdario!« povikao je orno drugi seljak, pokazujući posudu. »Poškropit ćemo krvo‐
piju, neka za vazda iščezne!«
»Ha, ha«, rekao je Zoltan Chivay smiješeći se. »Lov je, kako vidim, pravi, opse‐
žan i podrobno pripremljen. Vampir, kažete? No, onda imate sreće, dobri ljudi. U
našoj je družbi stručnjak za avetinje, vješ...«
Prekinuo je i tiho opsovao, jer ga je vještac snažno šutnuo u goljenicu.
»Tko je toga vampira vidio?« upitao je Geralt, nalažući rječitim pogledom su‐
druzima da šute. »Otkuda znate da ga baš ovdje valja tražiti?«
Seljaci su prošaputali među sobom.
»Nije ga nitko vidio«, priznao je napokon taj u pustenoj kapi. »Niti čuo. Kako
ćeš ga i vidjeti, kada on noću jurca, u tmuši? Kako ćeš ga i čuti, kada on na šišmi‐
šjim krilima leprša, bez šuma i šušnja?«
»Vampijera vidjeli nismo«, dodao je drugi. »Ali ostali su trazi njegove strašne ra‐
bote. Otkako je mjesec o uštapu, svaku noć nekoga od naših nakaznik ubije. Već je
dvoje rasporio, na komade rastrgao. Jednu babu i jednog otroka. Jeza i groza! Na
komadiće je vukodlak nesretnike raskinuo, svu krv im je iz žila posisao! I što ćemo,
zar treću noć dočekati bez da išta uradimo?«
»Tko je rekao da je počinitelj bio baš vampir, a ne neki drugi grabežljivac? Tko
je došao na to da se traži po grobištu?«
»Bogougodni nam je dušobrižnik tako rekao. Učen i pobožan čovjek, bogu hva‐
la što ga je u naš tabor poslao. Odmah je pogodio da nas to vampijer pohodi. Za
kaznu što smo zanemarili molitve i milodare. On u nas u taboru molitve predvodi i
116
Vatreno krštenje
pregocizme svakojake, a nama je naložio da potražimo grobnicu u kojoj mrtvac da‐

nju spava.«
»Baš ovdje?«
»A gdje vampijerov grob tražiti, ako ne na grobovlju? A ovo je vilenjačko gro‐
bovlje, svako dijete zna da su vilenjaci podla i bezbožna rasa, svaki drugi vilenjak
poslije smrti postaje prokletnik! Sve zlo od vilenjaka dolazi!«
»I od vidara.« Ozbiljno je kimnuo glavom Zoltan. »Istina je. Svako dijete to zna.
Je li daleko taj tabor o kojemu ste pričali?«
»Oj, nedaleko je...«
»Ne zborite im previše, japa Zobenjak«, zarežao je seljak obrastao kosom sve do
obrva, onaj koji je već prije pokazivao nesklonost. »Vrag će ih znati koji su, nekako
mi je mutna ova banda. Hajde, na posao. Neka daju konja, pa neka odu svojim
putem.«
»No da, sveta istina«, rekao je stari seljak. »Valja nam posao svršiti, jer vrijeme
ne čeka. Konja dajte. Toga vranca. Treba nam da vampijera pronađemo. Skini,
snaho, dijete sa sedla.«
Milva, koja je cijelo to vrijeme ravnodušna lica zurila u nebo, pogledala je selja‐
ka, a crte lica su joj se pogibeljno zaoštrile.
»Meni govoriš, seljo?«
»Ravno tebi. Davaj vranca, treba nam.«
Milva je obrisala oznojeni vrat i stisnula zube, a izraz njezinih umornih očiju
postao je gotovo pa vučji.
»O čemu je riječ, ljudi?« Vještac se nasmiješio, pokušavajući opustiti napetu si‐
tuaciju. »Što će vam konj kojega tako ljubazno zahtijevate?«
»A kako nam je inače avetinju pronaći? Svak znade da se groblje mora na vra‐
nom ždrijebcu obaći, a uz koju mogilu ždrijebac stane i ne dopusti da ga se otamo
miče, tamo vampijer leži. Te ga valja iskopati i glogovim kolcem probosti. Ne pro‐
tivite se, jer nama je biti ili ne biti. Moramo toga vranca imati!«
»A druga boja«, upitao je pomirljivo Maslačak, pružajući prema seljaku Pegazo‐
ve uzde, »ne može biti?«
»Nikako.«
»Onda jadni vi«, procijedila je kroz stisnute zube Milva. »Jer ja konja ne dam.«
»Kako to, ne daš? Nisi pazila što govorim, curo? Nama je to pod mus!«
»Vama jest. A meni nije.«
117
Andrzej Sapkowski
»Postoji pomirljivo rješenje«, oglasio se blago Regis. »Kako razumijem, gospa

Milva nije sklona dati konja u tuđe ruke...«
»Ma daj.« Strijelkinja je odlučno ispljunula. »Ježim se i na samu pomisao.«
»Da bi vuk bio sit, a koze na broju«, nastavio je spokojno vidar, »neka gospa
Milva sama sjedne na vranca i obavi taj, čini se, nužan obilazak nekropole.«
»Nisam blesava da jašem po grobištu!«
»Nitko te ni ne moli, curo!« proderao se taj obrastao do obrva. »Ovo ište junaka,
zatočnika, a babi je mjesto pri loncima. Cura dakako, kasnije može i dobro doći,
jer protiv avetinja su i djevojačke suze korisne, ako njima vampijera poškropiš, iz‐
gorjet će kao baklja. Ali suze mora proliti čista i još nejebana mladica. Ne vidi mi se
da bi ti takvom bila, ženo. Onda nizašto ne valjaš.«
Milva je hitro zakoračila naprijed i neuhvatljivom kretnjom izbacila pred sebe
desnu šaku. Prasnulo je, seljakova je glava odskočila, zbog čega su dlakavi vrat i
podbradak postali savršenim ciljem. Djevojka je zakoračila još jednom i izravno ga
tresnula zapešćem otvorenog dlana, pojačavši snagu udarca njihanjem bedara i ple‐
ća. Seljak je otapkao unazad, zapleo se u vlastite opanke i prevalio, čujno tresnuvši
zatiljkom o menhir.
»Sada vidiš za što valjam«, rekla je strijelkinja glasom koji podrhtavao od bijesa,
masirajući šaku. »Tko je od nas junak, a kome je mjesto pri loncima. Nema do ša‐
ketanja, nakon takvog boja sve je odmah jasno. Tko je junak i zatočnik, taj na no‐
gama stoji, tko je budala i kukavac, taj na zemlji leži. Imam li pravo, seljačine?«
Seljaci nisu žurili s potvrđivanjem, zurili su u Milvu otvorenih usta. Taj u puste‐
noj kapi kleknuo je pored oborenoga i nježno ga ispljuskao po obrazu. Bez učinka.
»Ubiven«, jeknuo je, podižući glavu. »Na smrt. Kako ti to, curo? Kako to, čovje‐
ka dohvatiti i ubiti?«
»Nisam htjela«, šapnula je Milva, spuštajući ruke i blijedeći do užasa. A potom
je učinila nešto što ama baš nitko nije očekivao.
Okrenula se, zateturala, oslonila čelom o menhir i silovito povratila.
»Što mu je?«
»Laki potres mozga«, odvratio je Regis, ustajući i zakopčavajući torbu. »Lubanja
mu je cijela. Već se osvijestio. Sjeća se što se dogodilo, sjeća se kako se zove. Bit će
dobro. Žive emocije gospe Milve bile su, na sreću, neutemeljene.«
118
Vatreno krštenje
Vještac je pogledao strijelkinju koja je sjedila malo dalje, pod stijenom, zagleda‐
na u daljinu.
»Nije to nježna gospođica, podatna takvom tipu emocija«, progunđao je. »Krivi‐
cu bih prije pripisao jučerašnjoj rakiji s velebiljem.«
»Ona je rigala već i prije«, upleo se potiho Zoltan. »Prekjučer, u ranu zoru. Svi
su još spavali. Ja mislim da je to zbog onih gljiva koje smo jeli na Turloughu. I
mene je trbuh bolio dva dana.«
Regis je pogledao vješca čudnim pogledom ispod sijedih obrva, zagonetno se na‐
smiješio, ovijajući se crnim vunenim plaštem. Geralt je prišao Milvi, nakašljao se.
»Kako si?«
»Loše. Što je sa seljakom?«
»Neće mu ništa biti. Osvijestio se. Regis mu je ipak zabranio ustati. Seljaci slažu
nosiljku, odvest ćemo ga u tabor između dva konja.«
»Uzmite moga vranca.«
»Uzeli smo Pegaza i riđana. Mirniji su. Ustaj, vrijeme je da pođemo.«
***
Brojčano pojačana družba sada je podsjećala na pogrebnu povorku i vukla se u po‐
grebnom tempu.
»Što kažeš na tog njihovog vampira?« upitao je vješca Zoltan Chivay. »Vjeruješ
u tu priču?«
»Nisam vidio ubijene. Ne mogu ništa reći.«
»To je čista prevara«, izjavio je uvjereno Maslačak. »Seljačići su pričali da su ubi‐
jeni bili rastrgani. Vampir ne trga. Zagrize arteriju i ispija krv, ostavljajući dva vid‐
ljiva traga očnjaka. Žrtva čak često preživi. Čitao sam o tome u stručnoj knjizi. U
njoj su bile i gravire s prikazima tragova ugriza vampira na labuđim vratovima dje‐
vica. Potvrdi, Geralte.«
»Što trebam potvrditi? Nisam vidio te gravire. U djevice se isto slabo razumi‐
jem.«
»Ne rugaj se. Tragove vampirskih ugriza morao si vidjeti ne jednom. Jesi li se
ikada sreo sa slučajem da je vampir rastrgao žrtvu na komadiće?«
»Ne. To se ne događa.«
»U slučaju viših vampira nikada«, oglasio se blago Emiel Regis. »Koliko mi je
poznato, na tako strašan način ne komadaju ni alpi, katakani, mule, bruxe ni nosfe‐
rati. No, poprilično brutalno se sa truplima žrtava ophode eder i ekimma.«
119
Andrzej Sapkowski
»Bravo!« Geralt ga je pogledao s iskrenim divljenjem. »Nisi izostavio nijednu

vrst vampira. I nisi naveo ni jednog od mitskih, koji postoje samo u bajkama. Zbi‐
lja zadivljujuće znanje. Onda ne možeš ni ne znati da ekimma i edera u našem
podneblju nema.«
»Kako onda?« prasnuo je Zoltan, mlatarajući svojom jasenovom batinom. »Tko
je onda u našem podneblju rastrgnuo tu babu i dječaka? Sami su se razderali u nas‐
tupu dešperacije?«
»Popis stvorenja kojima bi se moglo pripisati to nedjelo prilično je dug. Započi‐
nje čoporom podivljalih pasa, pošašću prilično uobičajenom u ratna vremena. Ne
možete zamisliti za što su sposobni takvi psi. Polovica žrtava koje se pripisuju groz‐
nim čudovištima zapravo su žrtve čopora dvorišnih džukaca.«
»Isključuješ znači čudovišta?«
»Nikako. Mogla je to biti štriga, harpija, graveir, ghul...«
»Vampir ne?«
»Prije ne.«
»Seljaci su se pozivali na nekakvog dušobrižnika«, podsjetio je Percival Schut‐
tenbach. »Razumiju li se dušobrižnici u vampire?«
»Neki se razumiju u puno stvari i to prilično dobro, njihova mišljenja u pravilu
vrijedi saslušati. Nažalost, to se ne odnosi na sve.«
»Naročito ne na takve koji se vucaraju s izbjeglicama po šumama«, prasnuo je
patuljak. »To je zacijelo nekakav pustinjak, mračni remeta iz zabiti. Usmjerio je se‐
ljačku ekspediciju na tvoje groblje, Regise. Sakupljajući mandragoru pri punom
mjesecu, nisi ondje nikada primijetio nekakvog vampira? Čak ni malenog? Majuš‐
nog?«
»Ne, nikada«, nasmiješio se kiselo vidar. »Ali nije ni čudo. Vampir, kako smo
maloprije čuli, leti u tami na šišmišjim krilima, bez šuma i šušnja. Lako ga je previ‐
djeti.«
»I lako ugledati ondje gdje ga nema i nikada nije ni bilo«, potvrdio je Geralt.
»Dok sam bio mlađi, lijepih sam nekoliko puta izgubio vrijeme i energiju natjera‐
vajući priviđenja i praznovjerja koje je vidjelo i slikovito opisalo cijelo selo, sa se‐
oskim knezom na čelu. Jednom sam dva mjeseca živio u dvorcu koji navodno op‐
sjeda vampir. Vampira nije bilo. Ali hrana je bila dobra.«
»No nedvojbeno si nailazio i na slučajeve kada su glasine o vampiru bile uteme‐
ljene«, rekao je Regis, ne gledajući vješca. »Tada, kako pretpostavljam, nisi protra‐
tio vrijeme i energiju. Je li tvoj mač pogubio čudovište?«
120
Vatreno krštenje
»Događalo se.«
»Kako god bilo«, rekao je Zoltan, »seljačići imaju sreće. Mislim sačekati u tom
njihovom taboru na Munroa Bruysa i momke, a ni vama ne bi škodio odmor. Što‐
god ubilo babu i dečka, jadna mu majka bude li u taboru vještac.«
»Kad smo već pri tome«, stisnuo je usne Geralt, »lijepo vas molim da ne širite
tko sam i kako se zovem. Molba se u prvom redu tiče tebe, Maslačak.«
»Na volju ti«, kimnuo je glavom patuljak. »Sigurno imaš razloga. Dobro je da si
nas na vrijeme upozorio, jer tabor se već vidi.«
»I čuje«, potvrdila je Milva, prekinuvši dugu šutnju. »Dižu graju da se uplašiš.«
»Ovo što dopire do nas«, namjestio je mudri izraz Maslačak, »uobičajena je sim‐
fonija izbjegličkoga tabora. Kao i obično, raspisana je za nekoliko stotina ljudskih
grla i ništa manje krava, ovaca i gusaka. Solopartije izvode posvađane žene, razga‐
lamljena djeca, raspjevani pijetao i, ako se ne varam, magarac kojemu je turnut či‐
čak pod rep. Naslov simfonije: ›Ljudsko mnoštvo bori se za opstanak‹.«
»Simfonija je«, primijetio je Regis šireći nozdrve svog plemenitoga nosa, »kao i
uvijek akustično-olfaktoma. Od mnoštva koje se bori za opstanak zaudara raskošni
vonj kuhanoga kupusa, povrća bez kojega se očito ne može opstati. Karakteristični
mirisni akcent čine i drugi učinci zioloških potreba koje se rješavaju gdje bilo, naj‐
češće po rubovima taborišta. Nikada nisam mogao razumjeti zašto se borba za ops‐
tanak iskazuje nesklonošću spram kopanja latrina.«
»Neka vas bjesovi nose s tim vašim pametovanjem«, uzrujala se Milva. »Pola sto‐
tine nih riječi, a dovoljne su samo tri: smrdi po govnu i kupusu.«
»Govno i kupus uvijek idu u paru«, rekao je sentencionalno Percival Schutten‐
bach. »Jedno pogoni drugo. Perpetuum mobile.«
***
Čim su ušli u bučni i smrdljivi tabor, među vatre, kola i straćare, smjesta su postali
središtem zanimanja svih ovdje okupljenih izbjeglica, kojih je bilo dobrih dvjesto, a
možda čak i više. Zanimanje se ubrzo iskazalo i na način u koji je teško povjerovati
– iznenada je netko kriknuo, iznenada netko zatulio, iznenada se netko bacio neko‐
me oko vrata, netko se počeo divlje smijati, a netko jednako divlje jecati. Nastala je
velika strka. Iz kakofonije muških, ženskih i dječjih povika, isprva je bilo teško za‐
ključiti o čemu je riječ, ali stvar se napokon razjasnila. Dvije žene iz Kernowa koje
su putovale s njima našle su u taboru muža i brata za koje su mislile da su mrtvi ili
izgubljeni bez traga u ratnom vihoru. Radosti i suzama nije bilo kraja.
121
Andrzej Sapkowski
»Ovako nešto banalno i melodramatično«, rekao je uvjereno Maslačak pokazu‐

jući dirljivi prizor prstom, »može se dogoditi samo u stvarnom životu. Da pokušam
tako završiti neku od svojih balada, svi bi me bez milosti ismijali.«
»Sasvim sigurno«, potvrdio je Zoltan. »No takva banalnost ipak raduje. Srcu je
lakše kada nekoga sudbina podari, umjesto da ga stalno zakida. Eto, žene nam više
nisu briga. Vodili smo ih, vodili, dok ih nismo doveli. Dođite, nemamo zašto staja‐
ti ovdje.«
Vještac je na tren poželio predložiti da još malo ostanu jer je računao da će neka
od žena smatrati prikladnim i poželjeti makar riječju izraziti patuljku zahvalnost i
zahvalu. No odustao je, jer ništa nije upućivalo na to. Obradovane susretom, žene
su ih posve prestale zamjećivati.
»A što čekaš?« Zoltan ga je bistro pogledao. »Da će te za hvalu obasuti cvijećem?
Medom namazati? Kupimo se odavde, nije nam tu mjesto.«
»Posve si u pravu.«
Nisu stigli daleko. Sustigao ih je pištavi glasić. Sustigla ih je pjegava djevojčica s
pletenicama. Bila je zadihana, u ruci je držala poveći buket poljskoga cvijeća.
»Hvala vam«, zapištala je, »što ste se brinuli za mene i bracu, i mamu. Što ste
nam bili dobri i uopće. Ubrala sam vam cvijeća.«
»Zahvaljujemo«, rekao je Zoltan Chivay.
»Vi ste dobri«, dodala je curica, grickajući vršak pletenice. »Ja uopće ne vjerujem
u to što je govorila strina. Vi uopće niste gadni podzemni kepeci. Ti nisi sijedi iz‐
rod iz pakla rodom, a ti, ujače Maslačku, nisi kreštavi puran. Strina nije govorila is‐
tinu. A ti, teta Marija, nisi nikakva djevojčura s lukom, nego teta Marija i ja te vo‐
lim. Za tebe sam ubrala najljepše cvjetiće.«
»Hvala«, rekla je Milva malo promijenjenim glasom.
»Svi zahvaljujemo«, ponovio je Zoltan. »Hej, Percivale, gadni podzemni kepecu,
daj, no, djetetu za rastanak neki darić. Nešto za sjećanje. Nemaš u kojem od džepo‐
va neki suvišni kamenčić?«
»Imam. Drži, gospojice. Ovo ti je alumosilikat berila, popularno zvan...«
»Smaragd«, dovršio je patuljak. »Ne smućuj djetetu glavu, ionako neće upamti‐
ti.«
»Kako je lijep! Zelenkast! Hvala puno, puno!«
»Budi zdrava i vesela.«
»I nemoj ga izgubiti«, progunđao je Maslačak. »Jer kamičak vrijedi koliko oma‐
nje imanje.«
122
Vatreno krštenje
»Ma pusti.« Zoltan je zataknuo na kalpak različke koje mu je darovala djevojči‐

ca. »Kamen kao kamen, o čemu pričati. Ostaj u zdravlju, djevojko. A mi pođimo,
smjestit ćemo se negdje kod gaza, pričekati Bruysa, Yazona Vardu i ostale. Trebali
bi svakoga trena naići. Čudno je što ih nema tako dugo. Zaboravio sam im, prokle‐
to bilo, oduzeti karte. Kladim se da negdje sjede i deru po barilu!«
»Konje valja nahraniti«, rekla je Milva. »I napojiti. Pođimo k rijeci.«
»Možda se i za nas nađe neki topli zalogaj«, dodao je Maslačak. »Percivale, po‐
gledaj malo po taboru i iskoristi svoj nos. Pojest ćemo ondje gdje kuhaju najukus‐
nije.«
Na njihovo blago čuđenje pristup rijeci bio je pregrađen i pod nadzorom, seljaci
koji su čuvali pojilište zatražili su po groš po konju. Milva i Zoltan su se ozbiljno
razbjesnili, ali ih je Geralt, ne želeći svađu i s njom povezane priče, umirio, a Mas‐
lačak je s dna džepa iščeprkao kovanice.
Ubrzo se našao i Percival Schuttenbach, mračan i srdit.
»Našao si jelo?«
Gnom se useknuo i obrisao prste o runo ovce koja je prolazila pored.
»Našao sam. Ali ne znam možemo li si ga priuštiti. Ovdje za sve traže da se pla‐
ti, a cijene su da sjedneš. Brašno i krupica korona za funtu. Tanjur tanke čorbe dva
nobla. Lončić piškora ulovljenih u Chotli stoji koliko i funta dimljenoga lososa u
Dillingenu.«
»A krma za konje?«
»Mjerica zobi talar.«
»Koliko?« dreknuo je patuljak. »Koliko?«
»Koliko, koliko«, zarežala je Milva. »Konje pitaj koliko. Past će kada ih pošalje‐
mo da brste travu! Ovdje uostalom trave ni nema.«
S očitim se činjenicama nije moglo raspravljati. Nije pomoglo ni žestoko cjen‐
kanje sa seljakom koji je prodavao zob. Seljak je Maslačku pokupio preostale groše,
pokupio i nekoliko Zoltanovih pogrda, nimalo se ne obazirući na njih. Ali konji su
rado gurnuli njuške u vreće sa zobi.
»Gnusna pljačka!« derao se patuljak, prazneći ljutnju udarcima batine po kotači‐
ma prolazećih kola. »Čudo da ovdje dopuštaju da se besplatno diše, da ne traže
pola groša po udahu! Ili petaka po istovarenom govnu!«
»Više ziološke potrebe«, izjavio je posve ozbiljno Regis, »imaju svoju cijenu.
Vidite ovu plahtu razapetu između kolaca? I tipa koji stoji pored? Trguje dražima
vlastite kćeri. Cijena po dogovoru. Maloprije sam vidio kako je primio kokoš.«
123
Andrzej Sapkowski
»Loše se piše vašoj rasi, ljudi«, rekao je turobno Zoltan Chivay. »Svako razumno
stvorenje na ovome svijetu kada padne u bijedu, neimaštinu i nesreću, običava se
zbližiti sa subraćom, jer je uz uzajamno pomaganje lakše preživjeti teška vremena.
A među vama, ljudi, svaki samo gleda kako će na tuđem jadu zaraditi. Za gladi, ne
dijeli se jelo, već se proždire najslabije. Tako postupaju vukovi, omogućuju opsta‐
nak najzdravijim i najsnažnijim jedinkama. Ali među razumnim rasama, takva se‐
lekcija obično omogućava preživljavanje i prevlast najvećim kurvinim sinovima.
Zaključke i prognoze izvucite si sami.«
Maslačak mu se žestoko usprotivio, nabacujući poznate mu primjere još veće
gramzivosti i koristoljubivosti patuljaka, ali su ga Zoltan i Percival zaglušili, isto‐
dobno i prodorno oponašajući usnama zvukove koji prate prdež, što se kod obje
rase smatralo izrazom omalovažavanja argumenata protivnika u raspri. Prepirku je
okončala iznenadna pojava skupine seljaka koju je predvodio otprije im poznat lo‐
vac na vampire, starac u pustenoj kapi.
»Mi u vezi s Klompom«, rekao je jedan od seljana.
»Ne kupujemo«, zarežali su unisono patuljak i gnom.
»Radi se o onom kojemu ste glavu razbili«, brzo je objasnio drugi seljak. »Kanili
smo ga ženiti.«
»Nemam ništa protiv toga«, rekao je gnjevno Zoltan. »Želim mu sve najbolje na
novom životnom putu. Zdravlja, sreće, uspjeha.«
»I mnoštvo malih Klompača«, dodao je Maslačak.
»No, no, gospodo«, rekao je seljanin. »Vi zbijate šale, a kako da mi njega sada
oženimo? Kada je on, nakon toga što ste ga u razum natukli, sav obezglavljen, dan
od noći ne razlikuje?«
»Ma, tako loše pak nije«, promrsila je Milva, gledajući u zemlju. »Vidi mi se da
mu je već bolje. Puno mu je bolje no što mu je bilo jutros.«
»Ne znam kako je Klompi bilo jutros«, odvratio je seljak. »Ali sam vidio kako je
stao pred uspravljenu rudu i govorio joj da je krasna djevojka. No, nema se što pri‐
čati. Reći ću kratko: platit ćete glavarinu.«
»Što?«
»Kad vitez ubije seljaka, mora platiti glavarinu. Tako je u zakonu zapisano.«
»Nisam vitez!« vrisnula je Milva.
»To je kao prvo«, podržao ju je Maslačak. »Kao drugo, bio je to nesretni slučaj.
Kao treće, Klompa je živ, stoga ne može biti ni govora o glavarini, već najviše o na‐
doknadi, odnosno obeštećenju. Ali, kao četvrto, nemamo novaca.«
124
Vatreno krštenje
»Onda dajte konje.«

»Hej!« Milvine su se oči zloslutno suzile. »Čini se da si poblesavio, kmete. Pazi
da ne pretjeraš.«
»Pas materrr!« zakriještao je Feldmaršal Blebetalo.
»Evo, ptica pogodila u sridu«, rekao je rastežući Zoltan Chivaj, lupkajući po sje‐
kirici pričvršćenoj za pojas. »Znajte, zemljoradnici, da ni ja nemam najbolje mišlje‐
nje o majkama pojedinaca koji razmišljaju isključivo o zaradi, čak i ako se treba za‐
raditi na razbijenoj glavi zemljaka. Mičite se odavde, ljudi. Ako se smjesta pokupi‐
te, obećavam da neću juriti za vama.«
»Ako nećete platiti, neka viša vlast presudi.«
Patuljak je zaškrgutao zubima i već posegnuo za oružjem, kada ga je Geralt
uhvatio za lakat.
»Mirno. Tako misliš riješiti ovaj problem? Poubijati ih?«
»Zašto odmah poubijati? Bit će ih dovoljno pošteno osakatiti.«
»Dosta toga, dođavola«, siknuo je vještac, nakon čega se obratio seljaninu.
»Tko obnaša tu višu vlast koju ste spomenuli?«
»Naš taborski starosta, Hector Laabs, župan iz spaljene Breze.«
»Odvedite nas onda njemu. Nekako ćemo se sporazumjeti.«
»On je sada zauzet«, obznanio je seljak. »Sudi vještici. Eno, vidite, kakva se on‐
dje gomila sakupila, pod javorom? Uhvatili su vješticu koja je s vampijerom bila u
dogovoru.«
»Opet vampir.« Maslačak je raširio ruke. »Jeste li čuli? Oni opet po svome. Ako
ne raskopavaju groblja, love čarobnice, vampirske ortakinje. Ljudi, a možda biste
umjesto da orete, šijete i žanjete, mogli postati vješci?«
»Slobodno se vi šalite«, rekao je seljak. »I hihoćite. Dušebrižnik je ovdje, a duše‐
brižnik je sigurniji od vješca. Dušobrižnik je rekao da vampijer vazda s vješticom
svoj posao obavlja. Vještica priziva avetinju i žrtve mu pokazuje, a svima oči zamra‐
či da ništa ne vide.«
»I pokazalo se da baš tako i jest«, dodao je drugi. »Vješticu smo u njedrima iz‐
dajničku gajili. Ali dušobrižnik je njena čaranja prozro i sada ćemo je sažgati.«
»Nego kako«, promrmljao je vještac. »Pa što možemo, bacit ćemo pogled na taj
vaš sud. I popričati s gospodinom starostom o nezgodi koja je zatekla nesretnoga
Klompu. Razmislit ćemo o nekakvoj primjerenoj naknadi. Je li tako, Percivale?
Kladim se da će se u nekom od tvojih džepova nad još pokoji kamičak. Vodite nas,
ljudi.«
125
Andrzej Sapkowski
Povorka je krenula prema razgranatom javoru pod kojim se sve crnilo od uzbu‐
đenog puka. Vještac, zaostavši malo pozadi, pokušao je zametnuti razgovor s jed‐
nim od seljačića razmjerno čestita izgleda.
»Kakva je ta vještica koju su uhvatili? Stvarno je bacala čini?«
»Eh, gospodine«, progunđao je seljak, »ja vam to ne znam. Ta se cura odnekud
dotepla. Po mojemu, nije posve zdrave pameti. Izrasla, a stalno se samo s djecom
igrala i sama poput djeteta, upitaš je nešto, ni da bekne. Ali što ja znam. Svi govore
da je s vampijerom prljavštine činila i čini bacala.«
»Svi osim uhićene«, rekao je tiho Regis, hodajući uz vješca. »Jer ona, kada su je
o tome pitali, nije ni beknula. Pretpostavljam.«
Za detaljniju je istragu uzmanjkalo vremena, jer su već bili pod javorom. Gomi‐
la ih je propustila, istina ne bez pomoći Zoltana i njegove jasenove batine.
Za ljestve kola natovarenih vrećama bila je privezana široko razapetih ruku dje‐
vojka od oko šesnaest godina. Djevojka je jedva dosezala zemlju nožnim prstima. U
trenutku kada su pristigli, strgnuli su joj košulju s mršavih ramena na što je svezana
odvratila prevrtanjem očiju i glupom mješavinom hihota i jecanja.
Odmah pored raspaljena je vatra. Netko je pošteno ražario ugljen, netko drugi
je kliještima dohvatio potkovu i pozorno je stavio u žar. Nad cijelim mnoštvom di‐
zala se razdražena duhovnikova vika.
»Podla vještice! Bezbožna ženo! Priznaj istinu! Ha, pogledajte je ljudi, opila se
nekakvim vražjim travama! Pogledajte je samo! Da je vještica ispisano joj je na obli‐
čju!«
Duhovnik je bio mršav, lice mu je bilo suhonjavo i tamno kao dimljena riba.
Crna halja visjela je na njemu kao na kolcu. Na vratu mu je svjetlucao sveti simbol,
Geralt nije mogao raspoznati kojega božanstva, u to se uostalom nije ni razumio.
Panteon koji se u posljednje vrijeme brzo umnožavao nije ga se previše ticao. No
duhovnik je nedvojbeno pripadao nekoj od novijih vjerskih sekti. Starije su se bavi‐
le korisnijim stvarima od hvatanja djevojaka, vezivanja za kola i huškanja zatucane
svjetine protiv njih.
»Od samoga je početka povijesti žena sjedište svega zla! Oruđe kaosa, sudionica
urote protiv svijeta i ljudskoga roda! Ženom upravlja samo tjelesno sladostrašće!
Zato tako rado služi demonima, da bi mogla zadovoljiti svoju nezasitnu pohotu i
svoje protuprirodne žudnje!«
»Začas ćemo doznati više o ženama«, progunđao je Regis. »To je fobija u čis‐
tom, kliničkom obliku. Sveti muž sigurno često sanja vaginu dentatu.«
126
Vatreno krštenje
»Kladim se da stvari stoje i gore«, uzvratio je gunđanjem Maslačak. »Dajem gla‐

vu da on čak i na javi ne prestaje sanjati o običnoj, bezuboj. I sperma mu je lupila
u mozak.«
»A zaostala djevojka će to platiti.«
»Ako se ne nađe netko«, zarežala je Milva, »tko će zaustaviti tog crnog luđaka.«
Maslačak je značajno i s nadom pogledao vješca, ali je Geralt izbjegavao njegov
pogled.
»A odakle naši sadašnji porazi i nesreće, ako ne od ženskoga čaranja?« nastavljao
se derati duhovnik. »Pa tko je drugi nego čarobnice izdao kraljeve na otoku a‐
neddu, skovao atentat na kralja Redanije! Pa nitko drugi no vilenjačka vještica iz
Dol Blathanne šalje na nas Vjeverice! Vidite sada do kakvoga je zla dovela kon ‐
dencija s vješticama! Toleriranje njihovih gnusnih praksi! Zatvaranje očiju na nji‐
hovu samovolju, njihovu besramnu oholost, njihovo bogatstvo! A tko je tome kriv?
Kraljevi! Umišljeni vladari odrekoše se bogova, ukloniše duhovnike, oduzeše im
položaje i mjesta u vlasti, a ogavne vještice obasuše zlatom i počastima! I evo im
sada učinka!«
»Aha! U tom se grmu skriva vampir«, rekao je Maslačak. »Prevario si se, Regise.
Ovdje je riječ o politici, a ne o vagini.«
»I o novcu«, dodao je Zoltan Chivay.
»Uistinu«, urlao je duhovnik, »kažem vam, prije no što stupimo u boj s Nilfga‐
ardom, očistimo najprije vlastitu kuću od tih užasa! Spalimo taj čir usijanim želje‐
zom! Očistimo vatrenim krštenjem! Ne dopustimo da živi ta koja se odaje čaranju!«
»Ne dopustimo! Na lomaču s njom!«
Djevojka privezana za kola histerično se nasmijala, zakolutala očima.
»Ček, ček, pomalo«, oglasio se dotad mučaljiv natmureni seljak golemoga stasa
oko kojega se okupila malena skupina slično šutljivih muškaraca s nekoliko natmu‐
renih žena. »Dosad smo čuli samo dreku. Kričati može svatko, čak i vrana. Od vas
bismo, bogobojazni, očekivali više no od vrane.«
»Negirate moje riječi, starosta Laabs? Riječi duhovnika?«
»Ne nogiram ja ništa.« Div je pljunuo na zemlju i povukao platnene seljačke
gaće. »Ta je djevojka sirota i došljakinja, meni nije ništa. Ako se pokaže da je s
vampijerom u dogovoru, uzmite je, ubijte. Ali dok sam ja starosta ovoga tabora,
ovdje će se kažnjavati samo krivci. Hoćete kažnjavati, najprije pokažite dokaz kriv‐
nje.«
127
Andrzej Sapkowski
»I pokazat ću!« proderao se duhovnik, dajući znak svojim slugama, tima koji su
nedavno stavljali potkovu u vatru. »Pokazat ću vam! Vama, Laabse, i svim prisutni‐
ma!«
Sluge su iznijele iza kola i postavile na zemlju nevelik čađavi kotlić s kukom.
»Evo dokaza!« zaurlao je duhovnik, prevrnuvši nogom kotao. Na zemlju je
pljusnula rijetka tekućina ostavljajući na pijesku komadiće mrkve, neprepoznatljiva
zelenja i nekoliko malih koščica.
»Vještica je varila magični uvarak! Eliksir zahvaljujući kojemu je mogla letjeti
zrakom! Za svog ljubavnika vampira da s njim grešno opći i snuje daljnje zločine!
Poznajem ja čarobnjačke posle i načine, znam ja od čega je taj ekstrakt svaren! Ča‐
robnica je skuhala živoga mačka!«
Mnoštvo je s užasom uzdahnulo.
»Strahota«, stresao se Maslačak. »Skuhati živo stvorenje? Sažalio sam se nad dje‐
vojkom, ali otišla je malo predaleko...«
»Umukni«, siknula je Milva.
»Evo dokaza!« drečao je duhovnik podižući iz barice koja se isparavala koščicu.
»Evo nepobitnog dokaza! Mačja kost!«
»To je ptičja kost«, hladno je ustvrdio Zoltan Chivay, mršteći se. »Šojkina, kako
mi izgleda, ili golubinja. Djevojka si je skuhala malo juhe i to je to!«
»Šuti, poganski kepecu!« huknuo je duhovnik. »Ne huli, jer će te bozi kazniti
rukama pobožnih ljudi! To je uvarak od mačka, tvrdim!«
»Od mačka! Sigurno je od mačka!« zaurlali su seljaci oko duhovnika. »Cura je
imala mačka! Crnog mačka! Svi su vidjeli da je imala! Svuda se za njom vukao! A
gdje je on sada, taj mačak? Nema ga! Znači da je svaren!«
»Svaren! Svarila mačka u uvarku!«
»Istina! Čarobnica je svarila mačka u uvarku!«
»Ne treba drugi dokaz! Na lomaču s vračarom! I na muke prije toga! Neka priz‐
na sve!«
»Pas materrrr!« zakriještao je Feldmaršal Blebetalo.
»Šteta tog mačka«, rekao je iznenada glasno Percival Schuttenbach. »Bio je lijepa
životinja, punašan. Krznašce sjajno kao antracit, okašca poput dvaju hrizolita, brci
dugi, a rep debeo kao razbojnička palica! Mačak kao slika. Mora da je svu silu mi‐
ševa pogubio!«
Seljaci su se utišali.
128
Vatreno krštenje
»A odakle vi to znate, gospodine gnome?« progunđao je jedan. »Odakle vama

kako je ta mačka izgledala?«
Percival Schuttenbach se useknuo, obrisao prste o nogavicu.
»A, eno odande, na kolima sjedi. Vama za leđima.«
Seljaci su se kao na zapovijed okrenuli, zamrmljali, gledajući mačka posjednutog
na zavežljaje. Ne zanimajući se ni za što posebno, podigao je stražnju nogu i usre‐
dotočio se na lizanje stražnjice.
»Evo, pokazalo se«, rekao je sred potpune tišine Zoltan Chivay, »da je vaš nepo‐
bitni dokaz mačku pod repom, pobožni mužu. Ima li još dokaza? Možda mačka?
Bilo bi dobro da složimo par, razmnožimo ih, nijedan nam se glodavac ni na pola
hica iz luka neće približiti hambaru.«
Nekoliko je seljaka prasnulo, nekoliko drugih, među kojima i starosta Hector
Laabs, otvoreno zagrohotalo. Duhovnika je oblilo grimizno crvenilo.
»Upamtit ću te, bogohulniče!« riknuo je, ciljajući prstom u patuljka. »Bezbožni
patuljče! Kreaturo tame! Odakle si ovamo dospio? Možda i ti s vampirom paktiraš?
Pričekaj, kaznit ćemo vračaru, pa tebe ispitati! Ali najprije ćemo čarobnici presudi‐
ti! Potkova je već užarena, vidjet ćemo što će vještica otkriti kada joj gnusna koža
zapišti! Jamčim vam da će zločin vraćanja sama priznati, treba li boljega dokaza od
priznanja?«
»A treba, treba«, rekao je Hector Laabs. »Jer kada bi se vama, bogobojazni, te
užarene potkove na pete pristavile, vjere mi, priznali biste i da ste nastrano s kobi‐
lom općili. Fuj! Vi ste božji čovjek, a kao živoder zborite!«
»Da, ja sam božji čovjek!« zaurlao je duhovnik, nadvikujući rastuće gunđanje se‐
ljaka. »U božju vjerujem pravednost, kaznu i osvetu! I u božji sud! Neka vračara
stane pred božji sud! Božji sud...«
»Odlična pomisao«, prekinuo ga je glasno vještac, istupajući iz mnoštva.
Duhovnik ga je odmjerio zlim pogledom, seljaci su prestali žamoriti, zurili su
otvorenih usta.
»Božji sud«, nastavio je Geralt usred potpune tišine, »stvar je posve sigurna i
bezuvjetno pravedna. Ordalije priznaju i svjetovni sudovi i imaju svoja pravila. Ta
pravila utvrđuju da u slučaju optužbe žene, djeteta, starca ili nemoćne osobe sudu
može pristupiti i branitelj. Je li istina, gospodine starosta Laabse? Stoga se javljam
za branitelja. Ogradite borilište. Tko je uvjeren u krivnju ove djevojke i ne boji se
suda božjega, neka se bori sa mnom.«
129
Andrzej Sapkowski
»Ha!« povikao je duhovnik, ne prestajući ga odmjeravati pogledom. »Nije li to

prelukavo, nepoznati gospodine? Na dvoboj izazivaš? Na prvi se pogled vidi da si
pustahija i razbijač! Sud božji hoćeš prenijeti na svoj mač?«
»Ako vam mač nije po volji, pobožni«, obznanio je polagano Zoltan Chivay,
stajući uz Geralta, »i ako vam ovaj gospodin ne paše, možda ću ja biti dostojan?
Molim, neka se onaj tko curu optužuje bori sa mnom na sjekire.«
»Ili sa mnom na lukove.« Milva je mršteći se također istupila. »Po jedna strijela,
na sto koraka.«
»Vidite ljudi kako se brzo množe branitelji vještice?« kriknuo je duhovnik, na‐
kon čega se okrenuo i iskrivio lice u lukavi smiješak. »Dobro, nikogovići, sve vas
troje primam na ordaliju. Začas će se sud božji održati, začas ćemo utvrditi vještiči‐
nu krivnju, a i vašu nevinost provjeriti u isti mah! Ali ne mačevima, sjekirama,
kopljima ili strijelama! Poznajete, kažete, pravila božjega suda? I ja ih poznajem!
Evo potkove u žar umetnute, užarene do usijanja! Vatreno krštenje! Nu, vještičji
zaštitnici! Koji ovu potkovu iz vatre izvadi, do mene je donese i ne pokaže traga
opečenosti, taj će dokazati da je vještica bez krivnje. Ako pak sud božji pokaže ne‐
što drugo, tada smrt i vama, i njoj! Rekao sam!«
Nesklono gunđanje staroste Laabsa i njegove skupine zaglušila je oduševljena
dreka većine okupljenih oko duhovnika u iščekivanju vrhunske zabave i predstave.
Milva je pogledala Zoltana, Zoltan vješca, a vještac nebo, a potom Milvu.
»Vjeruješ u bogove?« upitao je poluglasno.
»Vjerujem«, promrmljala je tiho strijelkinja, gledajući ugljevlje u vatri. »Ali ne
mislim da bi im se dalo petljati s užarenim potkovama.«
»Od vatre do toga kurvinog sina ima sve skupa tri koraka«, procijedio je kroz
stisnute zube Zoltan. »Nekako ću izdržati, radio sam u topionici... No pomolite se
ipak za mene tim vašim bogovima...«
»Samo malo.« Emiel Regis je položio patuljku ruku na rame. »Pričekajte s moli‐
tvama.«
Vidar je prišao ognjištu, naklonio se duhovniku i publici, pa se brzo sagnuo i
gurnuo ruku u užareno ugljevlje. Mnoštvo je vrisnulo u jedan glas. Zoltan je opso‐
vao, Milva zabila prste u Geraltovo rame. Regis se uspravio, spokojno pogledao usi‐
janu potkovu u svojoj ruci, ne žureći se prišao duhovniku. Taj se povukao, ali je
naletio na seljake koji su mu stajali za leđima.
»Na ovo ste mislili, ako se ne varam, uvaženi?« upitao je Regis, podižući potko‐
vu. »Vatreno krštenje? Ako je tako, držim da je božja presuda nedvosmislena. Dje‐
130
Vatreno krštenje
vojka je nevina. Njezini su branitelji nevini. I ja sam, zamislite, također nevin.«

»Po... po... pokažite ruku...« propentao je duhovnik. »Da nije opečena...«
Vidar se nasmiješio po svome, stisnutim usnama, nakon čega je potkovu preba‐
cio u lijevi dlan, a desni, posve zdrav, pokazao najprije duhovniku, potom pak, po‐
dižući ga visoko, svima.
Gomila je zaurlala.
»Čija je ovo potkova?« upitao je Regis. »Neka si je vlasnik uzme.«
Nitko se nije javio.
»To je đavolski trik!« povikao je duhovnik. »I ti si čarobnjak ili otjelotvoreni
vrag!«
Regis je bacio potkovu na zemlju i okrenuo se.
»Bacite onda na mene egzorcizme«, predložio je hladno. »Na volju vam. Ali
božji je sud već održan. A čuo sam da je propitivanje rezultata ordalija hereza.«
»Nestani, gubi se!« proderao se duhovnik, mašući pred vidarevim nosom amajli‐
jom i izvodeći drugom rukom kabalističke geste. »Odlazi u pakleni bezdan, vraže!
Neka se zemlja rastvori pod tobom...«
»Dosta toga!« uzviknuo je gnjevno Zoltan. »Hej, ljudi! Gospodine starosta La‐
abs! Kanite li duže gledati ovo ludovanje? Kanite...«
Patuljkov glas je zaglušio očajnički vrisak.
»Nilfgaaaaard!«
»Konjanici sa zapada! Konjanici! Nilfgaard navire! Spašavaj se tko može!«
Tabor se u jednom trenu pretvorio u totalni pandemonij. Seljaci su nagrnuli
svojim kolima i straćarama, rušeći se i gazeći uzajamno. Jedan se veliki vapaj podig‐
nuo u nebo.
»Naši konji!« povikala je Milva, oslobađajući si prostor udarcima šaka i nogu.
»Naši konji, vješče! Za mnom, brzo!«
»Geralte!« derao se Maslačak. »Upomoć!«
Gomila ih je razdvojila, razbacala kao golemi val, u trenu je odnijela Milvu sa
sobom. Geralt, držeći Maslačka za ovratnik, nije se dao ponijeti jer se na vrijeme
uhvatio kola za koja je bila zavezana djevojka optužena za čaranje. No kola su se
odjednom trgnula i pokrenula, a vještac i pjesnik padoše na zemlju. Djevojka je
trznula glavom i počela se histerično smijati. Kako su se kola udaljavala, smijeh je
tihnuo i gubio se posred sveopće galame.
»Zgazit će me!« drečao je ležeći na zemlji Maslačak. »Zdrobit će me! Upomo‐
oooć!«
131
Andrzej Sapkowski
»Pas materrr!« zakriještao je nevidljivi Feldmaršal Blebetalo.

Geralt je podignuo glavu, ispljunuo pijesak i ugledao presmiješan prizor.
U sveopću paniku nisu se uključile samo četiri osobe, od kojih jedna protiv svo‐
je volje. Ta potonja bio je duhovnik, kojega je čeličnim zahvatom za vrat držao sta‐
rosta Hector Laabs. Dvije preostale osobe bile su Zoltan i Percival. Gnom je brzim
pokretom zadignuo duhovnikovu halju na leđima, a patuljak oboružan kliještima
izvukao iz vatre užarenu potkovu i ubacio je u gaće pobožnoga muža. Pušten iz La‐
absova stiska, duhovnik je pojurio naprijed kao komet s dimećim repom, a njegov
se vrisak utopio u rici gomile. Geralt je vidio kako su si starosta, gnom i patuljak
nakanili uzajamno čestitati uspjelu ordaliju, kada se ravno na njih oborio sljedeći
val svjetine u paničnom bijegu. Sve je iščezlo u podignutoj prašini, vještac više nije
vidio ništa, a nije imao ni vremena za gledanje, zauzet spašavanjem Maslačka, koje‐
ga je opet oborio s nogu nerast u slijepom trku. Kada se Geralt sagnuo da podigne
pjesnika, iz kola koja su štropotala u blizini sletjele su mu ljestve ravno na leđa. Te‐
ret ga je pritisnuo uza zemlju, i prije no što ih je stigao zbaciti sa sebe, po ljestvama
je pretrčalo petnaestak osoba. Kada se napokon uspio osloboditi, tik do njega su se
s treskom i lomljavom prevrnula još jedna kola, s kojih su na vješca spale tri vreće
pšeničnoga brašna po korona za funtu. Vreće su se razvezale i svijet je utonuo u bi‐
jeli oblak.
»Ustaj, Geralte!« derao se trubadur. »Ustaj, dođavola!«
»Ne mogu«, zastenjao je vještac zaslijepljen dragocjenim brašnom, hvatajući se s
obje ruke za koljeno proparano poražavajućom boli. »Spašavaj se, Maslačak...«
»Neću te ostaviti!«
Od zapadnoga ruba tabora dopirali su stravični krikovi, miješajući se s topotom
potkovanih kopita i rzanjem konja. Vrisak i tutnjava su naglo ojačali, prekrili su ili
zvonjava, zveket i tresak željeza u srazu sa željezom.
»Bitka!« kriknuo je pjesnik. »Bore se!«
»Tko? S kime?« Geralt je silovitim pokretima nastojao očistiti oči od brašna i
plijeve. Nedaleko je nešto gorjelo, okružio ih je dah žara i oblak smrdljivog dima.
Tutnjava je narastala u ušima, zemlja se zatresla. Prvo što je ugledao u oblaku praši‐
ne bili su deseci konjskih putišta u galopu. Posvuda uokolo. Nadvladao je bol.
»Pod kola! Sakrij se pod kola, Maslačak, jer će nas zgaziti!«
»Nemojmo se micati...« zaječao je pjesnik pritisnut uza zemlju. »Ostajmo leža‐
ti... Čuo sam da konj neće nikada nagaziti na ležećega čovjeka...«
»Nisam siguran«, protisnuo je Geralt, »da su konji za to čuli. Pod kola! Brzo!«
132
Vatreno krštenje
U tom ga je trenutku jedan konj, koji nije poznavao ljudske izreke, udario u
prolazu postrance po glavi. U vješčevim očima su iznenada crveno i zlatno zasjala
sva zviježđa nebeskoga svoda, a trenutak potom je nebo i zemlja prekrila neproboj‐
na tama.
Štakori su skočili, probuđeni otegnutim krikom koji je tutnjao umnogostručen od‐

bijanjem od stijena špilje. Asse i Reef su dohvatili mačeve, Iskra je glasno opsovala
udarivši glavom o izbočinu na stijeni.
»Što je?« proderao se Kayleigh. »što se dogodilo?«
U špilji je vladao mrak, iako je vani sijalo sunce – Štakori su nadoknađivali noć
provedenu u sedlima u bijegu pred potjerom. Giselher je gurnuo luč u vatru, upa‐
lio je, podignuo, otišao do mjesta gdje su spavale Ciri i Mistle, kao i obično podalje
od ostatka bande. Ciri je sjedila spuštene glave, Mistle ju je grlila.
Giselher je baklju podignuo više. I ostali su se približili. Mistle je pokrila krz‐
nom gola Cirina ramena.
»Čuj, Mistle«, rekao je ozbiljno harambaša Štakora. »Nikada se nisam petljao u
to što vas dvije radite u jednoj postelji. Nikada nisam rekao ni ružnu, ni podruglji‐
vu riječ. Uvijek nastojim gledati na drugu stranu i ne primjećivati. To je vaša stvar i
to su vaše sklonosti, drugi s time nemaju ništa, tako dugo dok to činite diskretno i
tiho. Ali ovaj ste put malo pretjerale.«
»Ne budi glup«, prasnula je Mistle. »Što ti sebi zamišljaš, da je to... Djevojka je
vikala u snu! Bio je to košmar!«
»Ne viči. Falka?«
Ciri je kimnula glavom.
»Tako je strašan bio taj san? Što si sanjala?«
»Pusti je na miru!«
»Umukni, Mistle. Falka?«
»Nekoga koga sam nekoć poznavala«, protisnula je Ciri, »izgazili su konji. Kopi‐
ta... Osjećala sam kao da mene drobe... Osjećala sam njegov bol... Glava i kolje‐
no... Još uvijek me boli... Ispričavam se. Probudila sam vas.«
»Nemoj se ispričavati.« Giselher je pogledao srdita Mistleina usta. »Ja bih se tre‐
bao ispričati vama. A san? Što se može, svatko može sanjati. Svatko.«
Ciri je zatvorila oči. Nije bila sigurna ima li Giselher pravo.
133
Andrzej Sapkowski
Svijesti ga je prizvao udarac nogom.

Ležao je glave naslonjene na kotač prevaljenih kola, tik do njega grčio se Masla‐
čak. Taj koji udara bio je vojnik u gambesonu s okruglom kacigom. Pored njega je
stajao drugi. Obojica su držala za uzde konje uz čija su sedla visjeli samostreli i šti‐
tovi.
»Mlinari ili koji đavo?«
Drugi je vojnik slegnuo ramenima. Geralt je vidio da Maslačak ne skida pogled
sa štitova. I sam je odavno primijetio na štitovima ljiljane. Simbole kraljevstva Te‐
merije. Iste su znakove nosili i drugi konjanički strijelci od kojih se rojilo u blizini.
Većina je bila zauzeta hvatanjem konja i pljačkanjem trupala. Koja su većinom no‐
sila crne nilfgaardske plašteve.
Tabor je i dalje nakon juriša bio zgarište, ali su se već pojavili seljaci koji su pre‐
živjeli i nisu pobjegli predaleko. Konjički strijelci s temerskim ljiljanima skupljali
su ih na gomilu, podvikivali.
Milva, Zoltan, Percival i Regis nisu se nigdje vidjeli.
Odmah pored sjedio je junak nedavnog procesa vještici, crni mačak, ravnoduš‐
no zureći u Geralta zelenozlatnim očima. Vještac se začudio, mačke obično nisu
podnosile njegovu blizinu. Nije imao vremena za razmišljanje o nesvakidašnjoj po‐
javi, jer ga je jedan od vojnika podbo drškom koplja.
»Ustajte obojica! Opa, ovaj sijedi ima mač!«
»Baci oružje!« proderao se drugi, prizvavši ostale. »Mač na zemlju, ali smjesta,
jer ću te probosti glejvom!«
Geralt je poslušao. U glavi mu je zvonilo.
»A vi, koji ste?«
»Putnici«, rekao je Maslačak.
»Ma daj«, prasnuo je najamnik. »Putujete doma? Pobjegavši ispod grba i zbaciv‐
ši boje? Puno je u ovom taboru takvih putnika koji su se uplašili Nilfgaarda, koji‐
ma vojnički kruh nije prijao! Neki su nam stari poznanici. Iz našega stijega!«
»Te putnike sada čeka drugo putovanje«, zagrohotao je drugi. »Kratko. Uvis, na
granu!«
»Nismo dezerteri«, vrisnuo je pjesnik.
»Pokazat će se tko ste. Šarži čete položiti račun.«
Iza prstena konjičkih strijelaca pomolio se odred lake konjice koju je vodilo ne‐
koliko oklopnika čije su kacige bile urešene gordim perjanicama.
134
Vatreno krštenje
Maslačak je pogledao vitezove, otresao se od brašna i doveo u red odjeću, pa

onda pljunuo u dlan i pročešljao raščupanu kosu.
»Ti, Geralte, šuti«, upozorio je. »Ja ću pregovarati. Ovo su temerski vitezovi.
Razbili su Nilfgaarđane. Neće nam ništa. Ja već znam kako se s viteštvom razgova‐
ra. Treba im pokazati da nemaju posla s pukom, već sa sebi ravnima.«
»Maslačku, smiluj se...«
»Ne brini se, sve će biti dobro. Narazgovarao sam se s viteštvom i plemstvom,
pola Temerije me poznaje. Hej, s puta, sluge, mičite se! Hoću razgovarati s vašom
gospodom!«
Vojnici su pogledali oklijevajući, ali su digli uperena koplja, razdvojili se. Masla‐
čak i Geralt su pošli prema vitezovima. Pjesnik je hodao ponosito i s nadmenim iz‐
razom koji mu je slabo pristajao uz poderan i u brašno uvaljan kaputić.
»Stani!« zaurlao je na njega jedan od oklopnika. »Ni koraka! Koji pa ste vi?«
»A kome bih to tobože trebao ispričati?« Maslačak se podbočio. »I zašto? I koje‐
ga ste roda, gospodo, te smijete nanositi nepravdu nevinim putnicima?«
»Nije tvoje da pitaš, bijedniče! Tvoje je da odgovaraš!«
Trubadur je nakrivio glavu, pogledao grbove na štitovima i tunikama vitezova.
»Tri crvena srca u zlatnom polju«, primijetio je. »Iz toga proizlazi da ste Aubry.
U glavi štita vam je trozubi lambel, pa mora da ste znači prvorođeni sin Anzelma
Aubryja. Vašega roditelja dobro poznajem, gospodine viteže. A vi, bučni gospodi‐
ne, što je vama na srebrnu polju? Crni stup među grifonskim glavama? Grb roda
Paperbrocka, ako se ne varam, a ja se u takvim stvarima rijetko varam. Stup, kako
pričaju, zrcali domišljatost kojom se taj rod odlikuje.«
»Prestani, dovraga«, zastenjao je Geralt.
»Ja sam znameniti poeta Maslačak!« napuhnuo se bard, ne obraćajući pozornost
na njega. »Zasigurno ste čuli? Vodite nas onda vašemu zapovjedniku, nadređenom,
jer sam navikao razgovarati sa sebi ravnima!«
Oklopnici nisu reagirali, ali je izraz njihovih lica postajao sve nesimpatičniji, a
željezne su rukavice sve čvršće stezale urešene uzde. Maslačak to očito nije primjeći‐
vao.
»No, što je s vama?« upitao je oholo. »Što tako zuriš, viteže? Da, da, tebi govo‐
rim, gospodine crni stupe! Što se kreveljite? Netko vam je rekao da ćete namrštivši
pogled i isturivši donju čeljust izgledati muški, dostojanstveno i pogibeljno? Navu‐
kao vas je taj netko. Izgledate kao da se već sedmicu dana niste imali sreće dobro
posrati!«
135
Andrzej Sapkowski
»Hvatajte ih!« proderao se vojnicima prvorođeni sin Anzelma Aubryja, nositelj

štita s trima srcima. Crni stup iz roda Paperbocka je podbo ata ostrugama.
»Hvatajte ih! U okove s nikogovićima!«
Hodali su za konjima, vukli su ih konopcima kojima su njihova sputana zapešća

bila vezana za jabuke sedla. Hodali su, a ponekad i trčali, jer jahači nisu žalili ni ko‐
nje, ni zarobljenike. Maslačak je dvaput pao i nekoliko trenutaka se vozio na trbu‐
hu, urlajući da se sažališ. Dizali su ga na noge, malo ga milostivo požurujući dr‐
škom koplja. I tjerali su ih dalje. Prašina im je izazivala suze u zaslijepljenim očima,
gušila ih i i svrdlala u nosu. Žeđ im je palila grla.
Jedno je bilo utješno – put kojim su ih gonili vodio je na jug. Geralt je tako na‐
pokon putovao u pravom smjeru i to posve brzo. No ipak se nije veselio. Jer je taj
put zamišljao drugačije.
Na mjesto su dospjeli u trenutku kada je Maslačak promukao od psovki pomi‐
ješanih sa zazivanjem milosrđa, a Geraltovo koljeno postalo pravo mučenje, toliko
bolno da je vještac započeo razmatrati poduzimanje radikalnih, pa makar i očajnič‐
kih akcija.
Dospjeli su u vojnički tabor postavljen oko porušene, napola spaljene tvrđe. Iza
prstena straže, privezišta za konje i dima taborskih vatri ugledali su plamencima
ukrašene šatore viteštva koji su okruživali prostrano i prometno središnje vježbalište
iza polurazrušene i nagorjele palisade. Pokazalo se da je to vježbalište završetak nji‐
hova prisilnog putovanja.
Ugledavši korito za napajanje konja, Geralt i Maslačak su napeli konopce. Jaha‐
či isprva nisu bili skloni da ih pripuste pojilištu, ali se sin Anzelma Aubryja očito
prisjetio navodnog Maslačkova poznanstva s njegovim roditeljem i te poželio biti
milostiv. Ugurali su se među konje, napili, umili lica sputanim rukama. Trzaji ko‐
nopa ubrzo su ih vratili u stvarnost.
»Koga ste mi to opet priveli?« upitao je visoki i vitki vitez u ulaštenom, bogato
pozlaćenom prsnom oklopu, lupkajući ritmički buzdovanom po ornamentiranim
rojtama. »Nemojte mi samo reći da su i to špijuni.«
»Špijuni ili dezerteri«, potvrdio je sin Anzelma Aubryja. »Uhitili smo ih u tabo‐
ru kraj Chotle gdje smo razbili nilfgaardsku izvidnicu. Ovo je pouzdano sumnjiv
element!«
136
Vatreno krštenje
Vitez u pozlaćenom oklopu je frknuo, potom se pozorno zagledao u Maslačka, a

mlado, ali strogo lice odjednom mu se razvedrilo.
»Glupost. Razvežite ih.«
»Nilfgaardski su to špijuni!« zaintačio se Crni Stup iz roda Paperbrocka. »Oso‐
bito ovaj tu, propalica, jezičav kao seoska džukela. Izdaje se za pjesnika, podlac!«
»Onda nije slagao«, nasmiješio se vitez u pozlaćenom oklopu. »To je bard Mas‐
lačak. Poznajem ga. Razvežite ga. Toga drugog također.«
»Sigurni ste, gospodine grote?«
»Bila je to zapovijed, viteže Paperbrock.«
»Nisi znao da ti mogu biti od koristi, ha?« promrmljao je Maslačak Geraltu, tr‐
ljajući zapešća odrvenjela od konopca. »Ali sada znaš. Moja slava me prestiže, po‐
svuda me znaju i cijene.«
Geralt nije komentirao, zauzet masiranjem svojih zapešća, bolnoga lakta i kolje‐
na.
»Budite ljubazni pa oprostite ovim junošama pretjeranu gorljivost«, rekao je vi‐
tez oslovljen s grote. »Posvuda vide nilfgaardske špijune. Svaka odaslana izvidnica
privodi po nekoliko takvih koji su se učinili sumnjivima. Odnosno takvih koji su se
ičime izdvajali od izbjegličke rulje. A vi se, uvaženi Maslačku, svakako izdvajate.
Odakle vi uz Chotlu, među izbjeglicama?«
»Bio sam na putu iz Dillingena u Maribor«, glatko je slagao pjesnik, »kada smo
upali u taj pakao, ja i moj... kolega po peru. Sigurno ga znate. Zove se... Giraldus.«
»Ali znam, znam, čitao sam«, pohvalio se vitez. »Čast mi je, gospodine Giraldu‐
se. Ja sam Daniel Etcheverry, grof Garramone. Časti mi, majstore Maslačku, puno
se toga promijenilo od vremena kada ste pjevali na dvoru kralja Foltesta!«
»Bez sumnje puno.«
»Tko bi pomislio«, natmurio se grof, »da će doći do toga. Verden podčinjen
Emhyru, Brugge praktički već osvojen, Sodden u plamenu... A mi se povlačimo,
neprekidno povlačimo... Ispričavam se, htjedoh reći: taktički zauzimamo unaprijed
planirane položaje. Nilfgaard uokolo spaljuje i pljačka, prilazi već skoro Ini, još mu
malo manjka da obručem zatvori utvrde Mayene i Razwana, a temerska armija i
dalje izvodi taj manevar...«
»Kada sam na Chotli ugledao ljiljane na vašim štitovima«, rekao je Maslačak,
»mislio sam da ste već u ofenzivi.«
»Kontranapadu«, ispravio je Daniel Etcheverry. »I borbenom izviđanju. Prešli
smo Inu, razbili nekoliko nilfgaardskih izvidnica i nekoliko odreda Scoia’taela koji
137
Andrzej Sapkowski
su širili požare. Vidite što je ostalo od tvrđe u Armeriji, koju smo uspjeli povratiti.
A utvrde u Carcanu i Vidortu spaljene su do temelja... Cijeli je Jug u krvi, plamenu
i dimu... Ah, dosađujem vam, gospodo. Dobro znate što se događa u Bruggeu i
Soddenu, čim ste bili prisiljeni potucati se s ondašnjim izbjeglicama. A moji su vas
junaci proglasili špijunima! Još vas jednom molim za ispriku. I pozivam na objed.
Neki od gospode plemića i časnika sa zadovoljstvom će vas upoznati, gospodo pjes‐
nici.«
»Bit će nam istinska čast, gospodine grofe«, naklonio se ukočeno Geralt. »No
vrijeme hita. Moramo na put.«
»Ali, ne ustručavajte se, molim vas«, nasmiješio se Daniel Etcheverry. »Običan,
skromni vojnički obrok. Srnetina, jarebice, kečige, tartu ...«
»Odbiti«, Maslačak je progutao slinu i odmjerio vješca rječitim pogledom, »bilo
bi veliki despekt. Pođimo bez oklijevanja, gospodine grofe. Je li to vaš šator, taj ra‐
skošni, u modro-zlatnim bojama?«
»Ne. To je šator glavnoga zapovjednika. Azur i zlato boje su njegove domovi‐
ne.«
»Kako to?« začudio se Maslačak. »Bio sam siguran da je ovo temerska armija.
Da ovdje vi zapovijedate.«
»Ovo je izdvojeni odred armije Temerije. Ja sam časnik za vezu kralja Foltesta, a
ovdje služi i puno temerskoga plemstva s pratnjom, koje reda radi nosi ljiljane na
štitovima. Ali glavni dio ovoga korpusa čine podanici drugoga kraljevstva. Vidite li
zastavu ispred šatora?«
»Lavovi.« Geralt je stao. »Zlatni lavovi na modrom polju. To... to je grb...«
»Cintre«, potvrdio je grof. »To su emigranti iz kraljevstva Cintra koje je sada
pod okupacijom Nilfgaarda. Njima zapovijeda maršal Vissegerd.«
Geralt se okrenuo kaneći objaviti grofu da zbog neodgodivih razloga mora
odustati od srnetine, kečiga i tartufa. Nije dospio. Ugledao je skupinu koja im se
približavala na čelu sa stasitim, trbušastim i sijedim vitezom s modrim plaštem i
zlatnim lancem na oklopu.
»Evo, gospodo pjesnici, stiže maršal Vissegerad osobno«, rekao je Daniel Etche‐
verry. »Dopustite, vaše blagorođe, da vam predstavim...«
»Ne treba«, prekinuo ga je promuklo maršal Vissegerd, svrdlajući Geralta pogle‐
dom. »Već smo si bili predstavljeni. U Cintri, na dvoru kraljice Calanthe. Na dan
zaruka kraljevne Pavette. Bilo je to prije petnaest godina, ali pamćenje me još služi.
A ti, nitkove vješče? Sjećaš me se?«
138
Vatreno krštenje
»Sjećam«, kimnuo je glavom Geralt, poslušno pružajući ruke vojnicima da ih

svežu.
Daniel Etcheverry, grof Garramone, pokušao se zauzeti za njih već kada su vojnici
posadili svezane Geralta i Maslačka na klupice koje su stajale u šatoru. Sada, kada
su na zapovijed maršala Vissegerda vojnici izašli, grof je obnovio napore.
»Ovo je pjesnik i trubadur Maslačak, gospodine maršale«, ponovio je. »Pozna‐
jem ga. Cijeli svijet ga znade. Takav odnos prema njemu ne smatram primjerenim.
Jamčim viteškom riječju da nije nilfgaardski špijun.«
»Ne brzajte s jamstvima«, zarežao je Vissegerd, ne spuštajući pogled sa uhićeni‐
ka. »Možda taj i jest pjesnik, ali ako je uhvaćen u kompaniji ovoga ovdje lupeža
vješca, ja ne bih za njega jamčio. Vi, čini se, i dalje ne možete zamisliti kakva nam
je to ptičica uletjela u klopku.«
»Vještac?«
»Itekako. Geralt, kojega zovu Vukom. Ona ista ništarija koja je uzurpirala prava
na Cirillu, Pavettinu kći, Calantheniu unuku, onu istu Ciri o kojoj se sada toliko
priča. Premladi ste, grofe, da biste se sjećali vremena kada je ta afera bila čuvena na
mnogim dvorovima, ali ja sam, tako je ispalo, tome osobno svjedočio.«
»A što njega može vezati s kraljevnom Cirillom?«
»Ovaj je pas«, Vissegard je uperio prst u Geralta, »pripomogao da se Pavetta, kći
kraljice Calanthe, uda za Dunyja, nikome poznatog dotepenca s Juga. Iz te se pasje
veze kasnije rodila Cirilla, predmet njihove podle urote. Jer trebate znati da je taj
bastard Duny djevojčicu unaprijed obećao vješcu kao plaću za to što mu je omogu‐
ćio vjenčanje. Zakon iznenađenja, shvaćate?«
»Ne posve. Ali nastavite, milostivi gospodine maršale.«
»Vještac je«, Vissegard je ponovo naciljao Geralta prstom, »htio nakon Pavettine
smrti uzeti djevojčicu, ali Calanthe nije dopustila, sramotno ga je otjerala. Ali on je
dočekao pogodan trenutak. Kada je izbio rat s Nilfgaardom i Cintra pala, oteo je
Ciri, iskoristivši ratni metež. Skrivao je djevojku, iako je znao da je tražimo. Ali na
kraju mu je dosadila pa ju je prodao Emhyru!«
»To su laži i klevete!« proderao se Maslačak. »U tome nema ni riječi istine!«
»Šuti, muzikašu, jer ću dati da ti začepe usta. Povežite činjenice, grofe. Vještac
je imao Cirillu, sada je ima Emhyr var Emreis. A vještac je uhvaćen u prethodnici
nilfgaardskoga napada. Na što to ukazuje?«
139
Andrzej Sapkowski
Daniel Etcheverry je slegnuo ramenima.

»Na što to upućuje?« ponovio je Vissegerd, saginjući se nad Geraltom.
»Što ti kažeš, ništarijo? Pričaj! Otkad špijuniraš za Nilfgaard, psu?«
»Ne špijuniram ni za koga.«
»Dat ću da ti oderu kožu!«
»Dajte.«
»Gospodine Maslačak«, oglasio se iznenada grof Garramone. »Bit će valjda ko‐
risnije, ako pristupite objašnjavanju. Što brže, to bolje.«
»Odavno bih to već učinio«, prasnuo je pjesnik, »ali mi je presvijetli gospodin
maršal prijetio da će mi začepiti usta! Mi smo nevini, sve su to čiste izmišljotine i
gnusne klevete. Cirillu su oteli s otoka anedda, a Geralt je braneći je teško ra‐
njen. Svatko to može potvrditi. Svaki čarobnjak koji je bio na aneddu. I državni
tajnik Redanije, gospodin Sigismund Dijkstra...«
Maslačak je naglo ušutio, sjetivši se da je baš Dijkstra posve neprikladan za svje‐
doka obrane u toj stvari, a da im pozivanje na čarobnjake s anedda također neće
naročito popraviti položaj.
»Velika je glupost«, nastavio je glasno i brzo, »prebacivati na Geralta da je oteo
Ciri u Cintri! Geralt je pronašao djevojčicu dok se nakon razaranja grada potucala
po Zarječju, a nije ju sakrio pred vama, već pred agentima Nilfgaarda koji su joj
bili na tragu! I mene osobno su ti agenti oteli i stavili na muke da bih odao gdje se
Ciri skriva! Ali nisam izustio ni riječ, a ti su agenti pod ledinom. Nisu znali s kime
zapodijevaju svađu!«
»No, vaše je junaštvo«, upleo se grof, »bilo uzaludno. Na kraju Emhyr ima Ci‐
rillu. Kako je općepoznato, namjerava se njom oženiti i učiniti je caricom Nilfgaar‐
da. Zasad ju je proglasio kraljicom Cintre i okolice, stvorivši nam tako ne malo ne‐
volja.«
»Emhyr je«, ustvrdio je pjesnik, »mogao na tron Cintre posjesti koga poželi.
Ciri, s koje god strane gledano, ima pravo na to prijestolje.«
»Pravo?« vrisnuo je Vissegard, poprskavši Geralta slinom. »Drek, a ne pravo!
Emhyr se može s njom oženiti, njegova volja. Može i njoj, i djetetu koje joj napra‐
vi, dijeliti nadarbine i titule prema mašti i nahođenju. Kraljica Cintre i Skeliškoga
otočja? Zašto ne i Kneginja Bruggea? Nadvorna gro ca Soddena? Molim lijepo,
duboko se klanjam! A zašto, ponizno pitam, ne i kraljica Sunca i suzerenka Mjese‐
ca? Ta prokleta, okaljana krv nema nikakva prava na prijestolje! Prokleta krv, cijelu
žensku liniju toga roda čine proklete, podle kreature, počevši od Riannon! Poput
140
Vatreno krštenje
Cirine prabake, Adalie, što se okaljala s vlastitim kuzinom, poput njezine prapraba‐
ke, Muriel Lupežice što se kaljala sa svakim! Incestuozna kopilad i bastardi iz toga
roda nižu se jedan za drugim!«
»Govorite tiše, gospodine maršale«, drsko je rekao Maslačak. »Pred vašim šato‐
rom visi zastava sa zlatnim lavovima, a vi ste spremni začas nazvati kopiletom Ciri‐
nu baku, Calanthe, Lavicu iz Cintre, za koju je većina vaših vojnika prolijevala krv
u Marnadalu i pod Soddenom. A tada ne bih bio siguran u vjernost vaše vojske.«
Vissegard je udaljenost koja ga je dijelila od Maslačka savladao u dva koraka,
uhvatio pjesnika za žabot i podignuo ga s klupice. Maršalovo lice, maloprije samo
poprskano crvenim mrljama, sada je zadobilo boju dubokog heraldičkog grimiza.
Geralt se počeo jako bojati za prijatelja, no na sreću je u šator iznenada upao po‐
bočnik, najavljujući uzbuđenim glasom važne i žurne vijesti koje je donijela izvid‐
nica. Vissegard je snažnim udarcem oborio Maslačka na klupicu i izašao.
»Uh...« stenjao je pjesnik, vrteći glavom i vratom. »Malo je manjkalo da me
udavi... Možete li mi malo olabaviti uze, gospodine grofe?«
»Ne, gospodine Maslačak. Ne mogu.«
»Vjerujete tim besmislicama? Da smo špijuni?«
»Moja vjera je ovdje nevažna. Ostat ćete ipak vezani.«
»Što se može.« Maslačak se iskašljao. »Koji je vrag stupio u vašega maršala? Za‐
što se iznenada bacio na mene, kao sokol na šljuku?«
Daniel Etcheverry se kiselo nasmiješio.
»Spominjući mu vojničku vjernost nehoteći ste počešali bolni čir, gospodine
pjesniče.«
»Kako to? Kakav čir?«
»Ti su vojnici iskreno oplakali tu Cirillu kada su do njih došle vijesti o njezinoj
smrti. A potom je odjeknula nova vijest. Pokazalo se da je Calantheina unuka živa.
Da je u Nilfgaardu i da uživa milost cara Emhyra. Tada je došlo do masovnog de‐
zertiranja. Imajte na umu da su ti ljudi ostavili kuće i obitelji, pobjegli u Sodden i
Brugge, u Temeriju, jer su se htjeli boriti za Cintru, za Calantheinu krv. Htjeli su
se boriti za oslobođenje zemlje, htjeli su istjerati okupatora iz Cintre, učiniti da Ca‐
lantheina potomkinja povrati prijestolje. A što se pokazalo? Calantheina krv se vra‐
ća na tron Cintre u slavi i hvali...«
»Kao marioneta u ruci Emhyra koji ju je oteo.«
»Emhyr će se njom oženiti. Hoće ju posjesti pored sebe na carski položaj, potvr‐
diti joj naslove i lena. Postupa li se tako s marionetama? Cirillu su na carskom dvo‐
141
Andrzej Sapkowski
ru vidjeli poklisari iz Kovira. Tvrde da nije ostavljala dojam silom privedene. Ciril‐
la, jedina nasljednica prijestolja Cintre vraća se na taj tron kao saveznica Nilfgaar‐
da. Takve su se vijesti proširile među vojnicima.«
»A proširili su ih nilfgaardski agenti.«
»Znam«, kimnuo je glavom grof. »Ali vojnici ne znaju. Kada uhvatimo dezerte‐
re, kažnjavamo ih vješanjem, ali ja ih pomalo i razumijem. To su Cintrani. Oni se
hoće tući za svoje, ne temerske kuće. Pod svojim, a ne temerskim zapovjedništvom.
Pod svojim barjakom. Oni vide da će se ovdje, u ovoj vojsci, njihovi zlatni lavovi
pognuti pred temerskim ljiljanima. Vissegerd je imao osam tisuća vojnika, među
njima pet tisuća rođenih Cintrana, ostatak su činili temerski pomoćni odredi i vite‐
zovi dragovoljci iz Bruggea i Soddena. U ovom trenutku korpus broji šest tisuća. A
dezertirali su isključivo ti iz Cintre. Vissegerdova je vojska desetkovana bez bitke.
Shvaćate što to za njega znači?«
»Gubi prestiž i položaj.«
»Naravno. Neka ih dezertira još par stotina i kralj Foltest će mu oduzeti maršal‐
sku palicu. Već u ovom trenutku teško je taj korpus nazvati cintranskim. Vissegerd
se bacaka, želi zaustaviti bježaniju, zato pušta glasine o nesigurnom, pa čak i sigur‐
no nepravom podrijetlu Cirille i njezinih predaka.«
»Što vi«, nije se mogao suzdržati Geralt, »slušate očito nevoljko, grofe.«
»Primijetili ste?« nasmiješio se blago Daniel Etcheverry. »Što se može, Vissegerd
ne poznaje moje rodoslovlje... Ukratko, s tom sam Cirillom u srodstvu. Muriel,
gro ca Garramone, zvana Lijepa Lupežica, Cirillina praprabaka, bila je i moja pra‐
prabaka. O njezinim ljubavnim osvajanjima u obitelji kruže legende, pa ipak nera‐
do slušam kada Vissegerd mojoj pretkinji imputira incestuozne sklonosti i švrljanje
nalijevo i nadesno. Ali ne reagiram. Jer sam vojnik. Razumijete me, gospodo?«
»Da«, rekao je Geralt.
»Ne«, rekao je Maslačak.
»Vissegerd je zapovjednik ovoga korpusa u sastavu temerske armije. A Cirilla u
Emhyrovim rukama je ugroza za korpus, pa stoga i za armiju, a tim samim i za
moga kralja i moju zemlju. Ne kanim nijekati glasine o Cirilli koje širi Vissegerd i
potkopavati zapovjednikov autoritet. Kanim ga čak i poduprijeti u dokazivanju da
je Cirilla kopile i da nema pravo na prijestolje. Ne samo što se neću suprotstaviti
maršalu, ne samo što neću dovoditi u pitanje njegove odluke i zapovijedi, već ću ih
štoviše i poduprijeti. I izvršiti, kada bude potrebno.«
Vještac je iskrivio usne u osmijeh.
142
Vatreno krštenje
»Sada valjda razumiješ, Maslačak? Gospodin grof nije ni na tren pomislio da

smo špijuni, inače nas ne bi podario tako podrobnim objašnjenjima. Gospodin
grof zna da smo nevini. Ali kada nam Vissegerd presudi neće maknuti ni malim pr‐
stom.«
»Znači li to... Znači li to da...«
Grof je skrenuo pogled.
»Vissegerd je bijesan«, tiho je izustio. »Imali ste veliki peh upavši mu u ruke.
Osobito vi, gospodine vješče. Pobrinut ću se da gospodina Maslačka...«
Prekinuo ga je ulazak Vissegerda, još uvijek crvenog i uspuhanog poput bika.
Maršal je prišao stolu, mlatnuo buzdovanom po zemljovidima koji su ga prekrivali,
potom se okrenuo Geraltu i proburazio ga pogledom. Vještac nije spustio pogled.
»Ranjeni Nilfgaarđanin, kojega je uhvatila izvidnica«, procijedio je Vissegerd,
»uspio je putem strgnuti zavoj pa je iskrvario ne vrativši se svijesti. Radije je umro,
nego da pridonese porazu i smrti svoje subraće. Htjeli smo ga iskoristiti, a on nam
je pobjegao u smrt, iscurio kroz prste, na prstima nije ostalo ništa osim njegove
krvi. Dobra škola. Šteta što vješci ne ulijevaju takve stvari kraljevskoj djeci koju
uzimaju na odgajanje.«
Geralt je šutio, ali nije spuštao pogled.
»Što je, čudovište? Nakazo? Paklena kreaturo? Čemu si podučio otetu Cirillu?
Kako si je odgojio? Svi vide i znaju kako! Taj izrod živi, baškari se na nilfgaard‐
skom prijestolju kao da se ništa nije dogodilo! A kada je Emhyr uzme u ložnicu, si‐
gurno će rado raširiti noge, djevojčura!«
»Ponijela vas je srdžba«, promrmljao je Maslačak. »Zar je viteški, gospodine
maršalu, okriviti dijete za sve? Dijete koje je Emhyr silom oteo?«
»Ima i protiv sile načina! Upravo viteških, upravo kraljevskih načina! Da je dois‐
ta kraljevske krvi, pronašla bi ih! Našao bi se nož! Škare, komadić razbijenog stakla,
šilo napokon! Mogla si je, kučka, zubima pregristi žile na zapešćima! Na svoje se
čarape objesiti!«
»Neću vas duže slušati, gospodine Vissegerde«, rekao je tiho Geralt. »Neću vas
duže slušati.«
Maršal je čujno zaškrgutao zubima, sagnuo se.
»Nećeš«, rekao je glasom koji je podrhtavao od srdžbe. »Dobro da je tako, jer ti
ja više nemam što reći. Samo jedno. Onomad, u Cintri, prije petnaest godina,
puno se pričalo o sudbini. Mislio sam tada da su to besmislice. Pa ipak, to je bilo
tvoja sudbina, vješče. Od te je noći tvoja sudbina već bila presuđena, crnim runa‐
143
Andrzej Sapkowski
ma upisana među zvijezde. Ciri, Pavettina kći, tvoja je sudbina. I tvoja smrt. Jer ćeš
zbog Ciri, Pavettine kćeri, visjeti.«
144
Vatreno krštenje
Operaciji »Centaur« je brigada pristupila kao izdvojeni odred dodijeljen IV.

Konjičkoj armiji. Dobili smo podršku u obliku tri satnije lake verdenske konjice
koje sam dodijelio Borbenoj skupini »Vreemde«. S ostatkom brigade, po uzoru
na kampanju u Aedirnu, izdvojio sam borbene skupine »Sievers« i »Morteisen«,
svaku u sastavu od četiri eskadrona.
Iz rajona koncentracije kod Drieschota, izašli smo noću s četvrtoga na peti ko‐
lovoza. Zapovijed skupinama je glasila: izaći na granicu Vidort-Carcano-Arme‐
ria, zauzeti prijelaze na Ini, uništavajući neprijatelja koji se ondje zatekne, ali
izbjegavajući veće točke otpora. Potpirujući požare, naročito noćne, osvijetliti put
divizijama IV. armije, proizvesti paniku među civilnim ljudstvom i dovesti do
toga da zbjegovi začepe sve komunikacijske arterije u neprijateljskoj pozadini.
Stvarajući privid okruženja, potiskivati neprijateljske postrojbe u povlačenju pre‐
ma stvarnim okruženjima. Izvršivši eliminaciju odabranih skupina civilnoga
ljudstva i zarobljenika, izazivati užas, povećavati paniku i slamati neprijateljev
moral.
Navedene je zadaće brigada izvršila s velikom vojničkom požrtvovnošću.
Elen Trahe, Za cara i domovinu.
Veličanstven ratni put VII. Darlanske kavalerijske brigade
Peto poglavlje
M     i spasiti konje. Bila je svjedok njihove krađe, ali bes‐
pomoćan svjedok. Najprije ju je ponijela pomahnitala, uspaničena gomila, potom
su joj put prepriječila jureća kola, onda je zapela u vunenom i razblejanom stadu
ovaca kroz koje se morala probijati kao kroz snježni nanos. Zatim, već na Chotli,
samo ju je skok u trskom obraslo priobalno močvarište spasio od mačeva Nilfgaar‐
đana koji su sjekli bez milosti na rijeku stjerane izbjeglice, ne štedeći ni žene, ni
djecu. Milva se bacila u vodu i prebacila na drugu obalu, dijelom hodajući gazom,
dijelom plivajući leđno među truplima koje je nosila matica.
I upustila se u potjeru. Upamtila je smjer bijega seljaka koji su ukrali Crvenper‐
ku, Pegaza, riđana i njezina vlastitog vranca. A u pletenoj toki uz vrančevo sedlo
bio je njezin neprocjenjivi luk. Što se može, razmišljala je šljapkajući u trku promo‐
145
Andrzej Sapkowski
čenim čizmama, ostali će se zasad morati snalaziti sami. Ja, majku mu, moram po‐
vratiti luk i konja!
Najprije je vratila Pegaza. Pjesnikov je at omalovažavao slamnate opanke koji su
ga podbadali u slabine, fućkalo mu se za požurujuće povike nevještog jahača i nije
ni pomišljao galopirati, kaskao je kroz brezik pospano, lijeno i opušteno. Jadnik je
zaostao znatno iza ostalih konjokradica. Kada je za leđima začuo i ugledao Milvu,
bez razmišljanja je saskočio i zbrisao u ševar, objeručke pridržavajući gaće. Milva ga
nije progonila, nadvladala je žudnju za teškim premlaćivanjem koja je kipjela u
njoj. Uskočila je u sedlo, iz trka, oštro, tako da su zabrujale strune lutnje pričvršće‐
ne za bisage. Vješta jahačica, uspjela je škopca prisiliti na galop. Ili točnije na lijeni
hod koji je Pegaz smatrao galopom.
Ali čak je i lažni galop bio dovoljan, jer je bijeg konjokradicama usporio još je‐
dan netipičan konj. Prgava vješčeva Crvenperka, doratasta kobila na čije se mušice
Geralt počesto ljutio i obećavao si da će ju zamijeniti drugom, pa makar i magari‐
com, mazgom ili čak kozom. Milva je lopove sustigla u trenutku kada je uzrujana
neukim potezanjem uzde Crvenperka zbacila jahača na zemlju, dok su preostali se‐
ljaci, saskočivši iz sedala, pokušavali obuzdati ritanje obijesne kobilice. Bili su toli‐
ko zauzeti da su Milvu opazili tek kada je nasrnula na njih na Pegazu i tresnula jed‐
noga nogom u lice, slomivši mu nos. Prepoznala ga je dok je padao, zavijajući i za‐
zivajući božju pomoć. Bio je to Klompa. Seljak koji očito nije imao sreće s ljudima.
A osobito s Milvom.
I Milvu je, nažalost, napustila sreća. Točnije, nije bila kriva sreća, nego njezina
vlastita arogancija i praksom stečeno uvjerenje da kad god poželi može prebiti dva
seljaka. Ali čim je saskočila iz sedla, iznenada je dobila šakom u oko i ne znajući
kada našla se na zemlji. Izvukla je nož, odlučna parati drobine, ali debeli ju je kolac
tresnuo po glavi, puknuvši i zasuvši joj oči korom i truleži. Zaglušena i zaslijeplje‐
na, uspjela se zakvačiti za koljeno seljaka koji ju je i dalje mlatio ostatkom kolca,
kad je muž neočekivano zaurlao i pao. Drugi je vrisnuo, zaklanjajući objeručke gla‐
vu. Milva je protrljala oči i vidjela da se taj brani od udaraca korbača kojim ga je ši‐
bao jahač na sivom konju. Skočila je na noge, iz zamaha opalila oborenoga seljaka
nogom u vrat. Konjokradica je zakrkljao, ritnuo se nogama i raskrečio, a Milva je
smjesta iskoristila priliku, ulažući svu srdžbu u precizno odmjereni šut nogom. Se‐
ljak se savio u klupko, stisnuo dlanove na preponama i zaurlao tako da se s breza
osulo lišće.
146
Vatreno krštenje
Jahač na sivcu se za to vrijeme nosio s drugim seljakom i s Klompom krvavoga

nosa, udarcima biča je obojicu otjerao u šumu. Vratio se da išiba toga što je urlao,
ali je zaustavio konja. Milva je već uspjela zaustaviti svoga vranca, u ruci je već dr‐
žala luk sa strijelom na tetivi. Tetiva je bila do pola nategnuta, ali je vrh strijele bio
usmjeren ravno u jahačeve grudi.
Na tren su se gledali, jahač i djevojka. Potom je jahač polaganim pokretom iz‐
vukao iza pasa strijelu opremljenu dugim perima i bacio je Milvi pod noge.
»Znao sam«, rekao je mirno, »da ću doći u priliku da ti vratim tvoju strijelu, vi‐
lenjakinjo.«
»Nisam vilenjakinja, Nilfgaarđanine.«
»Nisam Nilfgaarđanin. Spusti napokon taj luk. Da sam ti želio zlo, mogao sam
samo promatrati kako te mrcvare.«
»Vrag će znati«, rekla je kroz zube, »koji si ti i što mi želiš. Ali hvala ti za spaša‐
vanje. I za moju strijelu. I za toga hulju, kojega sam na krčevini samo nastrijelila.«
Opaljen nogom, sklupčani konjokradica gušio se od jecaja, uronivši glavu u
suho lišće. Jahač ga nije gledao. Gledao je Milvu.
»Hvataj konje«, rekao je. »Moramo se što brže odmaknuti od rijeke, vojska pro‐
češljava šume s obje obale.«
»Moramo?« namrštila se, spuštajući luk. »Zajedno? A otkad smo mi to svoji? Ili
družba?«
»Objasnit ću ti«, okrenuo je konja, dohvatio uzde riđega ždrijepca, »ako mi daš
vremena.«
»Ali stvar je u tome da ja vremena nemam. Vještac i ostali...«
»Znam. Ali nećemo ih spasiti ako se sami damo ubiti ili zarobiti. Hvataj konje i
bježimo u guštik. Požuri!«
Zove se Cahir, prisjetila se Milva, bacajući pogled na čudnog sudruga s kojim ju je

zapalo sjediti u jami vjetroloma. Čudni Nilfgaarđanin koji govori da nije Nilfgaar‐
đanin. Cahir.
»Mislili smo da su te ubili«, promrmljala je. »Riđan je dojurio bez jahača...«
»Imao sam malu pustolovinu«, suho je odvratio. »S tri razbojnika obrasla poput
vukodlaka. Iskočili su na mene iz zasjede. Konj je pobjegao. Razbojnici ga nisu sti‐
gli, pješačili su. Prije no što sam uspio pribaviti novoga konja, zaostao sam daleko
147
Andrzej Sapkowski
za vama. Tek sam vas jutros sustigao. Pred samim taborom. Prešao sam rijeku niže
dolje i čekao na ovoj obali. Znao sam da ćete poći na istok.«
Jedan od konja skrivenih u joviku je frknuo, zatoptao. Smrkavalo se. Komarci
su nametljivo zujali oko ušiju.
»Tiho je u šumi«, rekao je Cahir. »Vojske su otišle. Bitka je svršena.«
»Krvoproliće, htio si reći.«
»Naša konjica...« zamucnuo je, nakašljao se. »Carska konjica je navalila na ta‐
bor, a onda su s juga napale vaše postrojbe. Valjda temerske.«
»Ako je bitka gotova, valjalo bi se vratiti onamo. Pronaći vješca, Maslačka i osta‐
le.«
»Razboritije je pričekati mrak.«
»Ovdje je nekako strašno«, rekla je tiho, stežući luk. »Sumorno mjesto, da se
naježiš. Tobože je tiho, a stalno nešto šušti po grmlju... Vještac je govorio da po
bojištu harače ghuli... A seljaci su bajali o vampijeru...«
»Nisi sama«, odvratio je poluglasno. »Strašnije je kada je čovjek sam.«
»Uistinu.« Shvatila je o čemu govori. »Pa skoro se dvije sedmice vučeš za nama,
sam kao prst. Vučeš se za nama, a posvuda uokolo su tvoji... Iako, kako kažeš, nisi
Nilfgaarđanin, oni su tvoji. Neka me vrag odnese, ako to razumijem... Umjesto da
se vratiš svojima, slijediš vješca. Zašto?«
»To je duga priča.«
Kada se visoki Scoia’tael nagnuo nad njim, čvrsto sputani Struycken je zažmirio od
straha. Govorilo se da nema ružnih vilenjaka, da su svi do jednoga lijepi, da se takvi
rađaju. Možda se i legendarni vođa Vjeverica rodio lijep. Ali sada, kada je njegovo
lice presijecao jeziv ožiljak, izobličavajući mu čelo, obrve, nos i obraz, od vilenjačke
poslovične ljepote nije ostalo ništa.
Unakaženi vilenjak sjeo je na obližnje svaljeno deblo.
»Ja sam Isengrim Faoiltiarna«, rekao je ponovno se saginjući nad zarobljenika.
»Već se četiri godine borim s ljudima, tri godine zapovijedam odredom. Sahranio
sam brata palog u boju, četiri rođaka, više od četrdeset suboraca. U borbi sam sa‐
veznik vašega cara što sam višekratno dokazivao prenoseći vašim službama obavje‐
štajne informacije, pomažući vašim agentima i rezidentima, likvidirajući osobe na
koje ste ukazali.«
148
Vatreno krštenje
Faoiltiarna je ušutio, dao znak rukom u rukavici. Scoia’tael, koji je stajao malo
dalje, podignuo je sa zemlje nevelik lagvić napravljen od brezove kore. Iz lagvića je
dopirao slatki miris.
»Nilfgaard mi je bio i još je saveznik«, ponovio je vilenjak s ožiljkom. »Zato is‐
prva nisam povjerovao kada me moj informator upozorio da mi se sprema zasjeda.
Da ću dobiti nalog da se sastanem nasamo s nilfgaardskim emisarom, te da ću kada
dođem biti uhićen. Nisam vjerovao vlastitim ušima, ali kako sam po prirodi opre‐
zan, na sastanak sam došao ranije i ne sam. Koliko je bilo moje zaprepaštenje i ra‐
zočaranje kada se pokazalo da me na mjestu tajnoga sastanka umjesto emisara čeka
šest razbijača opremljenih ribarskom mrežom, konopcima, kožnatom kapom s če‐
pom za usta i kaftanom koji se veže remenjem i kopčama. Opremom, rekao bih,
koju standardno koristi vaša obavještajna služba pri otmicama. Nilfgaardska je oba‐
vještajna služba poželjela uhvatiti mene, Faoiltiarnu, živoga, nekamo me odvesti,
začepljenih usta i zavezanog preko glave u luđačku košulju. Zagonetna stvar, rekao
bih, koja zahtijeva objašnjenje. Veseli me što se makar jedan od žbirova koji su me
čekali u zasjedi, i to nedvojbeno njihov zapovjednik, dao uhvatiti živ pa će mi moći
sve objasniti.«
Struyckden je stisnuo zube i okrenuo glavu da ne gleda unakaženo vilenjakovo
lice. Radije je gledao lagvić od brezove kore oko kojega su zujale dvije ose.
»Sada ćemo«, nastavio je Faoiltiarna, rupčićem otirući oznojeni vrat, »malo po‐
pričati, gospodine otimaču. Da bih olakšao konverzaciju, objasnit ću ti nekoliko
pojedinosti. U ovom je ovdje lagviću javorov sirup. Ne bude li naš razgovor protje‐
cao u duhu uzajamnog razumijevanja i posvemašnje iskrenosti, tim ćemo ti siru‐
pom obilato namazati glavu. S posebnim naglaskom na oči i uši. Potom ćemo te
posjesti na mravinjak, evo, upravo ovaj po kojemu trče simpatični i marljivi kukci.
Dodat ću da se metoda već pokazala sjajnom u slučaju nekoliko Dh’oine i an’givare,
koji su prema meni iskazali tvrdoglavost i pomanjkanje iskrenosti.«
»U carskoj sam službi!« kriknuo je špijun blijedeći. »Časnik sam carskih specijal‐
nih službi, podčinjeni gospodina Vattiera de Rideauxa, vicegrofa Eidonna! Zovem
se Jan Struycken! Prosvjedujem...«
»Nesretnim stjecajem okolnosti«, prekinuo ga je vilenjak, »ovdašnji crveni mra‐
vi, pohlepni na javorov sirup, nisu nikada čuli za gospodina de Rideauxa. Počnimo.
Tko je izdao zapovijed da me se otme, neću pitati, jer je to jasno. Moje prvo pita‐
nje stoga glasi: kamo ste me trebali odvesti?«
149
Andrzej Sapkowski
Nilfgaardski špijun uzvrpoljio se u konopcima, stresao glavom, jer mu se učinilo

da mu mravi već plaze po obrazima. No šutio je.
»Što se može«, prekinuo je šutnju Faoiltiarna, dajući pokretom znak vilenjaku s
lagvićem. »Namaži ga.«
»Trebao sam vas prebaciti u Verden, u zamak Nastrog!« proderao se Struycken.
»Po zapovijedi gospodina Rideauxa!«
»Hvala. Što me je čekalo u Nastrogu?«
»Istraga...«
»O čemu?«
»O događajima na aneddu! Preklinjem vas, odvežite me! Sve ću vam ispriča‐
ti!«
»Naravno da ćeš ispričati«, uzdahnuo je vilenjak, protežući se. »Osobito zato što
je početak već iza nas, a početak je u takvim stvarima najteži. Nastavi.«
»Zapovjeđeno mi je da vas prisilim na priznanje gdje se skrivaju Vilgefortz i Ri‐
ence! I Cahir Mawr Dyffrin, Ceallachov sin!«
»Zabavno. Meni se postavlja klopka da me se pita za Vilgefortza i Riencea? A s
Cahirom je stvar još zabavnija. Pa njega sam vam poslao kako ste željeli. Svezanog.
Zar pošiljka nije dospjela do vas?«
»Odred koji je poslan na dogovoreno mjesto susreta je pobijen... Cahir nije bio
među ubijenima...«
»Aha. I gospodin Vattier de Rideaux je posumnjao? Ali umjesto da nam pošalje
još jednog teklića i zamoli objašnjenja, odmah mi postavlja zasjedu. Zapovijeda da
me se odvuče u Nastrog i presluša. U vezi s događajima na aneddu.«
Špijun je šutio.
»Nisi shvatio?« Vilenjak je nad njim sagnuo svoje strašno lice. »To je bilo pita‐
nje. Glasilo je: o čemu se tu radi?«
»Ne znam... Ne znam, kunem se...«
Faoiltiarna je mahnuo rukom, dao znak. Struycken je urlao, bacakao se, zakli‐
njao Velikim Suncem, uvjeravao u svoje neznanje, plakao, tresao glavom i pljuvao
sirup kojim su mu debelo namazali lice. Progovorio je tek kada su ga četiri Sco‐
ia’taela ponijela prema mravinjaku. Iako su posljedice mogle biti strašnije od mra‐
va.
»Gospodine... Ako netko dozna za ovo, gotov sam... Ali priznat ću vam... Vidio
sam tajne zapovijedi. Prisluškivao sam... Sve ću vam reći...«
150
Vatreno krštenje
»Naravno.« Vilenjak je kimnuo glavom. »Rekord u mravinjaku, koji je iznosio

sat i četrdeset minuta, postigao je jedan časnik iz specijalnih postrojbi kralja De‐
mawenda. Ali i on je na kraju progovorio. No, počni. Brzo, sažeto i konkretno.«
»Car je uvjeren da su ga na aneddu izdali. Izdajica je Vilgefortz iz Roggeve‐
ena, čarobnjak. I njegov pomoćnik koji se zove Rience. A prije svega Cahir Mawr
Dyffryn aep Ceallach. Vattier... Gospodin Vattier nije siguran nisu li i vaši prsti u
toj izdaji, pa makar i nesvjesno... Zato je zapovjedio da vas se uhvati i krišom do‐
premi u Nastrog... Gospodine Faoiltiarna, ja dvadeset godina radim u obavještaj‐
noj službi... Vattier de Rideaux je moj treći šef...«
»Sažetije, molim. I prestani se tresti. Budeš li sa mnom iskren, mogao bi služiti
još nekolicini šefova.«
»Iako se držalo u najvećoj tajnosti, ja sam znao... Znao sam koga su Vilgefortz i
Cahir trebali uhvatiti na otoku. I činilo se da su uspjeli. Jer u Loc Grim je dovezena
ta... No kako se... No, kraljevna iz Cintre. Pa sam mislio da je to uspjeh, da će Ca‐
hir i Rience postati baruni, a taj čarobnjak barem grof... A umjesto toga je car po‐
zvao Sovicu... Znači, gospodina Skellena, i gospodina Vattiera, zapovjedio im da
uhvate Cahira... I Riencea, i Vilgefortza... Svi koji bi mogli znati nešto o aneddu
i o toj stvari, trebali su biti bačeni na muke... I vi isto... Nije se bilo teško dosjeti‐
ti... No... Da je došlo do izdaje. Da je u Loc Grim dovezena lažna kraljevna...«
Špijun se zadihao, nervozno je hvatao zrak ustima zalijepljenim javorovim siru‐
pom.
»Razvežite ga«, zapovjedio je svojim Vjevericama Faoiltiarna. »I neka si opere
lice.«
Zapovijed je izvršena bez otezanja. Tren poslije organizator neuspjele zasjede već
je spuštene glave stajao pred legendarnim zapovjednikom Scoia’taela. Faoiltiarna ga
je promatrao.
»Istresi pomno sirup iz ušiju«, rekao je napokon. »Naćuli ih i napregni sjećanje,
kako i pristoji špijunu s dugogodišnjim iskustvom. Pružit ću dokaz svoje lojalnosti
caru, podnijet ću potpuno izvješće o pitanjima koja vas zanimaju. Ti ćeš pak sve,
riječ po riječ, ponoviti Vattieru de Rideauxu.«
Agent je spremno kimnuo glavom.
»Na pola Blathe, odnosno prema vašem računanju početkom lipnja«, započeo je
vilenjak, »stupila je sa mnom u dodir Enid an Gleanna, čarobnica, poznata kao
Francesca Findabair. Po njezinom je nalogu ubrzo u moj odred prispio stanoviti
Rience, navodno potrčko Vilgefortza iz Roggeveena, također magičara. U najdub‐
151
Andrzej Sapkowski
ljoj je tajnosti napravljen plan akcije čiji je cilj trebala biti eliminacija jednog broja
čarobnjaka za vrijeme sabora na otoku aneddu. Plan mi je prikazan kao akcija
koja ima punu potporu cara Emhyra, Vattiera de Rideauxa i Stefana Skellena, ina‐
če ne bih pristao na suradnju s Dh’oine, bili čarobnjaci ili ne bili, jer sam u životu
vidio i previše provokacija. Uključenost Carstva u taj slučaj potvrdio je dolazak
broda kojim je na rt Bremervoord doplovio Cahir, sin Ceallachov, opremljen po‐
sebnim punomoćima i zapovijedima. U skladu s tim zapovijedima, izdvojio sam iz
odreda posebnu skupinu koja je trebala slušati isključivo Cahira. Znao sam da sku‐
pina ima zadaću uhvatiti i sprovesti s otoka... stanovitu osobu.«
»Na anedd«, nastavio je tren kasnije Faoiltiarna, »otplovili smo brodom ko‐
jim je došao Cahir. Rience je imao amulete s pomoću kojih je brod prekrio čarob‐
njačkom maglicom. Uplovili smo u špilju pod otokom. Odatle smo se prebacili u
lagume ispod Garstanga.«
»Već smo u lagumima vidjeli da nešto nije kako valja, Rience je primio nekakve
telepatske signale od Vilgefortza. Znali smo da ćemo morati smjesta stupiti u bitku
koja se rasplamsala. Bili smo spremni. I dobro da je bilo tako jer smo odmah po iz‐
lazu iz podzemlja upali u pakao.«
Vilenjak je jako iskrivio nagrđeno lice, kao da mu je prisjećanje nanijelo bol.
»Nakon početnih uspjeha stvari su se počele komplicirati. Nismo uspjeli likvidi‐
rati sve kraljevske čarobnjake, imali smo velike gubitke. Palo je i nekoliko čarobnja‐
ka koji su sudjelovali u uroti, drugi su počeli redom spašavati kožu i teleportirati se.
U jednom je trenutku nestao Vilgefortz, zatim je nestao Rience, a ubrzo nakon
njih i Enid an Gleanna. Potonji sam nestanak primio kao konačni znak za povlače‐
nje. No nisam izdavao zapovijed, čekao sam povratak Cahira i njegove skupine,
koja je odmah na početku krenula izvršiti svoju misiju. S obzirom da se nisu vraća‐
li, počeli smo ih tražiti.«
»Iz skupine«, Faoiltiarna je pogledao nilfgaardskog špijuna u oči, »nije preživio
nitko, svi su bili posječeni na bestijalan način. Cahira smo pronašli na stubama što
vode u Tor Laru, kulu, koja je za vrijeme bitke eksplodirala i rasula se u šutu. Bio
je ranjen i bez svijesti, bilo je očito da povjerenu misiju nije izvršio. Objektu te mi‐
sije nije u okolici bilo ni traga, a odozdo, iz Aretuze i Loxije, nadirali su već kraljev‐
ski ljudi. Znao sam da im Cahir ne smije ni pod koju cijenu pasti u ruke jer bi pos‐
lužio kao dokaz djelatnog sudjelovanja Nilfgaarda u akciji. Pokupili smo ga i po‐
bjegli u podzemlje, u pećinu. Ukrcali smo se na brod i otplovili. Od odreda je osta‐
lo nas dvanaest, većinom ranjenih.
152
Vatreno krštenje
Imali smo povoljan vjetar. Pristali smo zapadno od Hirunduma, sakrili se u šu‐
mama. Cahir je pokušavao strgnuti sa sebe zavoje, urlao je nešto o mahnitoj gospo‐
đici sa zelenim očima, o Laviću iz Cintre, o vješcu koji je posjekao njegovu skupi‐
nu, Galebovoj kuli i čarobnjaku koji je letio kao ptica. Zahtijevao je konja, zahtije‐
vao da se vratimo na otok, pozivao se na carske zapovijedi što sam u danoj situaciji
morao smatrati buncanjem luđaka. U Aedirnu je, kako smo znali, već bjesnio rat,
držao sam važnijim brzo popuniti desetkovani odred i vratiti se u borbu s Dh’oine.
Cahir je i dalje bio s nama kada sam u škrinjici za kontakte pronašao onaj vaš
tajni nalog. Začudio sam se. Iako Cahir očito nije izvršio misiju, ništa nije upućiva‐
lo na to da bi bio kriv za izdaju. Ali nisam mozgao predugo, zaključio sam da je to
vaš problem i da ga morate sami razriješiti. Cahir, kada smo ga vezali, nije pružao
otpor, bio je spokojan i rezigniran. Zapovjedio sam da ga se ugura u drveni lijes i
uz pomoć poznatoga hav’caarea dopremi na mjesto navedeno u pismu. Nisam,
priznajem, bio sklon tome da okrnjim odred zbog pratnje. Ne znam tko je pobio
vaše ljude na mjestu susreta. A za njega sam znao isključivo ja. Stoga, ako vam ne
odgovara verzija posve slučajnog uništenja vašega odreda, izdajicu tražite kod sebe,
jer ste osim mene samo vi znali termin i mjesto.«
Faoiltiarna je ustao.
»To je sve. Sve navedene informacije su istinite. Ni u tamnicama Nastroga ne
bih vam ih isporučio više. Laži i konfabulacije, kojima bih možda pokušao zadovo‐
ljiti isljednika i krvnike, prije bi vam naštetile no pomogle. Ne znam više ništa, a
osobito ne znam gdje borave Vilgefortz i Rience, ne znam također ni je li to što ih
sumnjičite za izdaju utemeljeno. Naglašavam i da ne znam ništa o kraljevni iz Cin‐
tre, ni pravoj, ni lažnoj. Rekao sam sve što sam znao. Računam da mi gospodin de
Rideaux, jednako kao i Stefan Skellen, više nikada neće poželjeti postaviti stupicu.
Dh’oine me odavno pokušavaju uhvatiti ili ubiti, stoga sam stekao običaj da bezob‐
zirno eksterminiram sve postavljače klopki. Ubuduće također neću istraživati nije li
netko od tih u zasjedi slučajno podređeni Vattiera ili Skellena. Za takvo istraživanje
neću imati ni vremena, ni volje. Jesam li jasan?«
Struycken je kimnuo glavom, progutao slinu.
»Uzmi stoga konja, špijo, i nosi se iz mojih šuma.«
»Znači, onomad su tebe u onom lijesu vozili«, progunđala je Milva. »Sada po‐
imam, premda ne i sve. Čemu onda umjesto da se negdje pritajiš, jašeš za vješcem?
153
Andrzej Sapkowski
On je silno bijesan na tebe... Dvaput ti je život darovao...«

»Triput.«
»Dvaput sam vidjela. Iako nisi ti vješcu noge polomio na aneddu, kako sam
isprva mislila, ne znam je li ti sigurno ponovo mu izaći pred mač. Ja puno od tih
vaših raspri ne razumijem, ali mene si spasio i nekako ti dobro iz očiju gleda... Zato
ću ti, Cahire, reći ukratko: kada se vještac sjeti tih koji su njegovu Ciri oteli u Nilf‐
gaard, škrguće zubima da sve iskre lete. Da pljuneš na njega, slina bi zašištala.«
»Ciri«, ponovio je. »Lijepo je zove.«
»Nisi znao?«
»Nisam. Preda mnom su je uvijek zvali Cirilla ili Lavić iz Cintre... A kada je bila
sa mnom... Jer nekoć je bila... Nije se oglasila ni jednom riječi. Iako sam joj spasio
život.«
»Samo će vrag znati pojmiti sve to skupa.« Zavrtjela je glavom. »Zapletene su te
vaše sudbine, Cahire, zauzlane i isprepletene. Nije to za moju glavu.«
»A kako se ti zoveš?« iznenada je upitao.
»Milva... Maria Barring. Ali zovi me: Milva.«
»Vještac cilja u krivom smjeru, Milva«, rekao je nakon stanke. »Ciri nije u Nilf‐
gaardu. Nije u Nilfgaard oteta. Ako je uopće oteta.«
»Kako to?«
»Velikoga mu Sunca!« Fringilla je stojeći na pragu nagnula glavu i iznenađeno za‐

gledala prijateljicu. »Što si to učinila s kosom, Assire?«
»Oprala sam ju«, suho je odvratila Assire var Anahid. »I napravila frizuru. Uđi,
molim te, sjedni. Siđi s fotelje, Merline. Šic«
Čarobnica je sjela na mjesto koje je nerado oslobodio crni mačak, ne prestajući
pogledavati prijateljičinu frizuru.
»Prestani se čuditi.« Assire je dlanom dotaknula mekane i blistave uvojke. »Od‐
lučila sam malo se promijeniti. Uostalom, uzela sam tebe za primjer.«
»Mene se«, zakikotala je Fringilla Vigo, »uvijek smatralo čudakinjom i buntov‐
nicom. Ali kada tebe vide na akademiji ili na dvoru...«
»Ne pojavljujem se na dvoru«, odrezala je Assire. »A akademija će se morati na‐
viknuti. U trinaestom smo stoljeću. Zadnji je čas za odbacivanje predrasude da je
čarobnica koja brine za vanjski izgled nepostojana i lakoumna.«
154
Vatreno krštenje
»Nokti također.« Fringilla je blago trepnula zelenim očima kojima nije nikada
ništa promicalo. »Ne prepoznajem te, draga moja.«
»Jednostavna bi formula«, odvratila je hladno čarobnica, »trebala biti dovoljna
za potvrdu da sam to ja, a ne neki doppelgänger. Baci čaroliju, ako već moraš. A
potom prijeđi na ono za što sam te zamolila.«
Fringilla Vigo je pogladila mačka koji se trljao o njezin list, predući i izvijajući
leđa, pretvarajući se da to čini iz simpatije, a ne prikrivene sugestije crnokosoj ča‐
robnici da se pokupi iz fotelje.
»Tebe je pak«, rekla je ne podižući glavu, »zamolio dvorski upravitelj Ceallach
aep Gruffyd, istina?«
»Istina je«, potvrdila je stišanim glasom Assire. »Ceallach me posjetio, očajan,
zamolio za pomoć, da se zauzmem za spas njegova sina za kojega je Emhyr zapovje‐
dio da ga se uhiti, podvrgne mukama i pogubi. Kome se trebao obratiti, ako ne ro‐
đaci? Mawr, Ceallachova supruga, Cahirova majka, moja je nećakinja, najmlađa kći
moje rođene sestre. I pored toga, nisam ništa obećala. Jer u tom slučaju ne mogu
učiniti ništa. Stjecaj nedavnih okolnosti ne dopušta mi da svraćam pozornost na
sebe. Objasnit ću ti. Ali nakon što čujem informacije za koje sam te molila da ih
prikupiš.«
Fringilla Vigo je krišom odahnula s olakšanjem. Bojala se da će se prijateljica
ipak htjeti angažirati u slučaju Cahira, Ceallachova sina, što je mirisalo na vješala. I
da će ju zamoliti za pomoć koju ona ne bi mogla odbiti.
»Negdje polovinom srpnja«, počela je, »cijeli dvor okupljen u Loc Grimu imao
je priliku diviti se petnaestogodišnjoj djevojci, navodno kraljevni Cintre, koju je
Emhyr za vrijeme audijencije uporno titulirao kao kraljicu i tretirao tako dobrosti‐
vo da su se čak proširile glasine o skorom vjenčanju.«
»Čula sam.« Assire je pogladila mačka koji se ohladio spram Fringille i upravo
pokušavao izvršiti aneksiju svog vlastitog naslonjača. »I dalje se priča o tom nedvoj‐
beno političkom braku.«
»Ali tiše i ne tako često. Jer je Cyntrijka odvedena u Darn Rowan. U Darn
Rowanu se, kako znaš, često drže državni zatvorenici. Kandidatkinje za caricu znat‐
no rjeđe.«
Assire nije komentirala. Strpljivo je čekala, promatrajući svoje nedavno poravna‐
ne i lakirane nokte.
»Nedvojbeno se sjećaš«, nastavila je Fringilla Vigo, »kako nas je prije tri godine
Emhyr sve sazvao i naložio nam da se utvrdi mjesto boravka stanovite osobe. Na
155
Andrzej Sapkowski
području sjevernih kraljevstava. Nedvojbeno se sjećaš kako se razbjesnio kada ni‐

smo uspjeli. Allbricha, koji je objasnio da se na takvu razdaljinu ne da sondirati, is‐
psovao je na pasja kola. A sada slušaj. Tjedan nakon glasovite audijencije u Loc
Grimu, dok se slavila pobjeda odnesena pod Aldersbergom, Emhyr je u dvorani za‐
mijetio Aldricha i mene. I počastio nas razgovorom. Smisao toga što je rekao, malo
pojednostavljeno, bio je ovakav: ›Vi ste gotovani, neznalice i Ijenjivci. Vaši opsje‐
narski trikovi koštaju me bogatstvo, a od njih nikakve koristi. Zadaću koju nije us‐
pjela izvršiti cijela vaša žaljenja vrijedna akademija, izvršio je običan astrolog u četi‐
ri dana.‹«
Assire var Anahid prezirno je puhnula, ne prestajući gladiti mačka.
»Bez napora sam saznala«, nastavljala je Fringilla Vigo, »da taj astrolog čudotvo‐
rac nije nitko drugi do proslavljeni Xartezije.«
»Tada se tragalo za tom Cyntrijkom, kandidatkinjom za caricu. Xartezije ju je
pronašao. I što? Imenovan je državnim tajnikom? Šefom Departmana za neizvediva
pitanja?«
»Nije. Bačen je u tamnicu već nakon tjedan dana.«
»Bojim se da ne shvaćam kakve to ima veze s Cahirom, Ceallachovim sinom.«
»Strpljenja. Dopusti mi da idem po redu. Nužno je.«
»Oprosti. Slušam.«
»Sjećaš li se što nam je Emhyr dao kada smo se prije tri godine spremali u potra‐
gu?«
»Čuperak kose.«
»Tako je.« Fringilla je posegnula u vrećicu. »Evo ovaj. Vrlo svijetla kosa šestogo‐
dišnje djevojčice. Sačuvala sam ostatak. A korisno je i da znaš kako za cyntrijsku
kraljevnu izoliranu u Dam Rowanu skrbi Stella Congrev, gro ca Lindertal. Ispalo
je da mi Stella još odavno duguje zahvalnost, pa sam bez problema došla i do dru‐
gog čuperka. Evo, ovog ovdje. Nešto je tamnija, ali kosa s godinama tamni. Tim
više što čuperci pripadaju dvjema različitim osobama. Istražila sam, u tom pogledu
nema sumnje.«
»Naslućivala sam nešto takvo«, priznala je Assire var Eanahid, »čim sam čula da
je Cintryjka izolirana u Dam Rowanu. Astrolog je ili zabrljao stvar ili se dao uvući
u zavjeru čiji je cilj bio da se Emhyru dostavi pogrešna osoba. Zavjeri koja će Cahi‐
ra aep Ceallacha stajati glave. Hvala, Fringilla. Sve je jasno.«
»Nije sve«, čarobnica je zavrtjela crnom glavicom. »Kao prvo, nije Xartezije pro‐
našao Cintryjku, nije ju on sproveo u Loc Grim. Astrolog je započeo s horoskopi‐
156
Vatreno krštenje
ma i astromancijom već nakon što je Emhyr shvatio da su mu doveli lažnu kraljev‐

nu, i nakon što je započeo intenzivnu potragu za pravom. A u tamnici je stara luda
završila zbog obične pogrešku u čaroliji ili zbog prevare. Jer, boravište tražene oso‐
be, koliko sam uspjela utvrditi, odredio je s tolerancijom radijusa od sto milja. A taj
se teren pokazao kao pustinja, divlja pustoš čak negdje iza masiva Tir Tochaira, iza
izvora Velde. Stefan Skellen, poslan onamo, pronašao je isključivo škorpione i su‐
pove.«
»Nisam ni očekivala više od toga Xartezija. Ali na Cahirovu sudbinu to neće
utjecati. Emhyr je zapaljiv, ali nikoga ne osuđuje na muke i smrt tek tako, bez raz‐
loga. Netko je, kako si i sama rekla, izveo da u Loc Grim umjesto prave dospije laž‐
na kraljevna. Netko se pobrinuo za dvojnicu. Zavjera je dakle postojala, a Cahir je
dao da ga umiješaju u nju. Nije isključeno da toga nije bio svjestan. Da se netko
njime poslužio.«
»Da je tako, poslužio bi se do kraja. Dvojnicu bi Emhyru doveo osobno. A Ca‐
hir je nestao bez traga. Zašto? Pa njegov je nestanak morao potaknuti sumnje. Je li
mogao očekivati da će Emhyr prevaru prepoznati na prvi pogled? Jer je prepoznao.
Uvijek bi prepoznao, ta imao je...«
»Čuperak kose«, prekinula ju je Assire. »Čuperak kose šestogodišnje djevojčice.
Fringillo, tu djevojčicu Emhyr ne traži otprije tri godine, već puno dulje. Izgleda
da se Cahir dao uvući u nešto vrlo opako, u nešto što je započelo dok je on još ja‐
hao na drvenom konjiću. Hmm... Ostavi mi te čuperke. Htjela bih podrobno ispi‐
tati oba.«
Fringilla Vigo je polagano kimnula glavom, suzila zelene oči.
»Ostavit ću. Ali budi oprezna, Assire. Ne upleći se u opake stvari. Jer to može
privući pozornost na tebe. A na početku razgovora si mi napomenula da ti to ne
ide na ruku. I obećala si otkriti razloge.«
Assire var Anahid je ustala, prišla prozoru, zagledala se u blistava na zalazećem
suncu kruništa kula i krovove Nilfgaarda, prijestolnice Carstva, zvane Gradom
Zlatnih Kula.
»Jednom si rekla, a ja upamtila«, rekla je, ne okrećući se, »da magiju ne bi treba‐
le dijeliti nikakve granice. Da bi dobro magije trebalo biti najviše dobro, da bi tre‐
balo stajati iznad svih vrsta podjela. Da bi nam dobro došlo nešto poput... tajne or‐
ganizacije... Nešto poput reda ili lože...«
»Spremna sam«, prekinula je kratku šutnju Fringilla Vigo, nilfgaardska čarobni‐
ca. »Odlučna sam i spremna pristupiti. Hvala na povjerenju i priznanju. Kada i
157
Andrzej Sapkowski
gdje će se održati skupština te lože, prijateljice moja puna zagonetki i tajni?«

Assire var Anahid, nilfgaardska čarobnica, okrenula se. Na ustima joj titrala sje‐
na osmijeha.
»Uskoro«, rekla je. »Začas ću ti sve objasniti. Ali prije toga, da ne zaboravim...
Daj mi adresu svoje krojačice, Fringilla.«
***
»Ni jedne vatre«, šapnula je Milva zagledana u tamnu obalu iza rijeke svjetlucave
od mjesečine. »Izgleda mi da ondje nema ni žive duše. U taboru je bilo bar dvjesto
izbjeglica. Zar nijedan nije iznio živu glavu?«
»Ako su carski vojnici nadvladali, sve su ih otjerali u ropstvo«, uzvratio je šap‐
tom Cahir. »Ako su pobijedili vaši, odveli su ih odlazeći.«
Prišli su bliže obali, do šaša koji je obrastao močvaru. Milva je na nešto nagazila
i odskočila, zatomivši krik gledajući ukočene, pijavicama pokrivene ruke koja se
pomolila iz blata.
»To je samo truplo«, promrmljao je Cahir, hvatajući ju za rame. »Naš. Daerla‐
nac.«
»Tko?«
»Sedma daerlanska konjička brigada. Srebrni škorpion na rukavu...«
»Bogova mu«, silovito se trgnula djevojka, stežući luk u znojnoj ruci. »Jesi li čuo
taj glas? Što je to bilo?«
»Vuk.«
»Ili ghul... Ili drugi prokletnik. Mora da ondje, u taboru, isto leži puno leševa...
Prokleto bilo, neću noću prelaziti na onu obalu!«
»Pričekat ćemo do svitanja... Milva? Što ovdje tako čudno...«
»Regis...« Strijelkinja je prigušila povik, njušeći zapah pelina, kadulje, korijandra
i anisa. »Regis? Ti si?«
»Ja.« Vidar se bešumno pomolio iz mraka. »Brinuo sam se za tebe. Nisi sama,
kako vidim.«
»Da, dobro vidiš.« Milva je pustila ruku Cahira koji je već potezao mač. »Ja ni‐
sam sama i on isto nije sam. Ali to je duga priča, kako kažu neki. Regise, što je s
vješcem? S Maslačkom? S ostalima? Znaš li što je s njima?«
»Znam. Imate konje?«
»Imamo. Skrivene među vrbama...«
158
Vatreno krštenje
»Pođimo onda na jug, uz Chotlin tok. Bez odlaganja. Moramo prije ponoći
doći do Armerije.«
»Što je s vješcem i pjesnikom? Jesu li živi?«
»Živi. Ali imaju problema.«
»Kakvih?«
Maslačak je zastenjao, nastojeći se okrenuti i zauzeti barem malo udobniji položaj.

No bila je to neizvediva zadaća za nekoga tko leži u hrpi nabacanih trijeski i iverja
sputan konopcima kao šunka spremna za sušenje.
»Nisu nas odmah objesili«, stenjao je. »U tome je nada. U tome je sva naša
nada...«
»Daj mira.« Vještac je ležao mirno, gledajući mjesec koji se vidio kroz rupu na
krovu daščare. »Znaš zašto nas Vissegard nije objesio odmah? Jer trebamo biti po‐
gubljeni javno, u zoru, kada se cijeli korpus spremi za pohod. U promidžbene svr‐
he.«
Maslačak je ušutio. Geralt je čuo kako zabrinuto puše.
»Ti još imaš šansi da se izvučeš«, rekao je da ga umiri. »Meni se Vissegard želi
osvetiti osobno, protiv tebe nema ništa. Tvoj će te znanac grof izbaviti iz nevolje,
vidjet ćeš.«
»Govno«, rekao je bard, na vješčevo iznenađenje spokojno i posve razborito.
»Govno, govno, govno. Nemoj se prema meni odnositi kao prema djetetu. Ponaj‐
prije, u promidžbene su svrhe bolja dva obješenika nego jedan. Kao drugo, svjedok
privatne osvete se ne ostavlja na životu. Ne, brate, zanjihat ćemo se obojica.«
»Prestani, Maslačak. Leži tiho i smišljaj fore.«
»Kakve fore, dođavola?«
»Bilo kakve.«
Pjesnikovo brbljanje ometalo je vješca u pribiranju misli, a razmišljao je inten‐
zivno. U svakom je trenu očekivao da će u daščaru upasti ljudi iz temerske vojne
obavještajne službe kojih sigurno ima u Vissegerdovu korpusu. Obavještajna služba
bi ga zasigurno rado ispitala o raznim pojedinostima u vezi s događajima u Gar‐
stangu na otoku aneddu. Geralt nije znao gotovo nikakve pojedinosti, no znao
je da će, prije no što agenti povjeruju u to, već biti jako, jako bolestan. Sva se nje‐
gova nada skrivala u tome da Vissegerd, zaslijepljen žudnjom za osvetom, nije raz‐
159
Andrzej Sapkowski
glasio da ga je uhvatio. Služba bi mogla poželjeti oteti zarobljenike iz kandža po‐

bješnjeloga maršala da ih prebaci u glavni stožer. Točnije, da u glavni stožer prebaci
to što od zarobljenika ostane nakon prvih preslušavanja.
Za to je vrijeme pjesnik izmislio foru.
»Geralte! Pravimo se da znamo nešto važno. Da smo stvarno špijuni ili nešto u
tom stilu. Tada...«
»Smiluj mi se, Maslačku.«
»A možemo pokušati i potkupiti stražare. Imam skrivenog novca. Dublone, uši‐
vene u podstavu čizme. Za crna vremena... Dozvat ćemo stražare...«
»A oni će ti sve pokupiti i još te izcipelariti.«
Pjesnik je nevoljko zagunđao, pa ušutio. S vježbališta su do njih dolijetali uzvici,
topot konja i, što je najgore, miris vojničkoga graha za porciju kojega bi Geralt u
tom trenutku dao sve kečige i tartufe svijeta. Stražari koji su stajali pred šupom lije‐
no su pričali, grohotali, s vremena na vrijeme prodorno hračući i pljujući. Stražari
su bili profesionalni vojnici, to se moglo prepoznati po začudnoj vještini međusob‐
nog sporazumijevanja s pomoću rečenica sastavljenih isključivo od zamjenica i
gnusnih psovki.
»Geralte?«
»Što hoćeš?«
»Tko zna što se dogodilo s Milvom... Sa Zoltanom, Percivalom, Regisom... Nisi
ih vidio?«
»Ne. Uopće ne isključujem da su ih za vrijeme okršaja posjekli ili zgazili konji‐
ma. Ondje, u taboru, ležalo je truplo na truplu.«
»Ne vjerujem«, izjavio je Maslačak čvrsto i s nadom u glasu. »Ne vjerujem da bi
takve vidre kakvi su Zoltan i Percival... Ili Milva...«
»Prestani se zavaravati. Neće nam pomoći čak ni ako su preživjeli.«
»Zašto?«
»Iz tri razloga. Kao prvo, imaju svojih problema. Kao drugo, ležimo svezani u
šupi koja stoji u središtu tabora korpusa od nekoliko tisuća vojnika.«
»A treći razlog? Spomenuo si tri.«
»Kao treće«, odvratio je umornim glasom, »limit čuda za ovaj mjesec iscrpio je
susret žene iz Kernowa s njezinim izgubljenim mužem.«
160
Vatreno krštenje
»Ondje!« Vidar je pokazao palucanje točkica logorskih vatri. »Ondje je utvrda Ar‐
meria, sada tabor prethodnice temerske vojske koncentrirane pod Mayenom.«
»Ondje drže vješca i Maslačka?« Milva je stala u uzengijama. »Ha, tada će biti
teško... Ondje mora da je masa naoružanog naroda, a i straže su uokolo. Neće se
biti lako onamo prikrasti.«
»Nećete morati«, odvratio je Regis, sjašivši s Pegaza. Konj je prodorno frknuo,
okrenuo glavu, vidljivo zgađen vidarovim biljnim mirisom koji ga je škakljao u
nosu.
»Nećete se morati prikradati«, ponovio je. »Ja ću to sam riješiti. Vi ćete s konji‐
ma pričekati tamo gdje svjetluca rijeka, vidite? Ispod najsvjetlije zvijezde Sedam
Koza. Ondje Chotla utječe u Inu. Kada izvučem vješca iz nevolje, usmjerit ću ga na
tu stranu. Ondje ćete se naći.«
»Neobično je umišljen«, promrsio je Cahir Milvi, kada su se sjahavši našli jedno
uz drugo. »Sam će ih, bez ičije pomoći izvući iz nevolje, čula si? Tko je to?«
»Zbilja ne znam«, odvratila je Milva. »No što se tiče izvlačenja, to mu vjerujem.
Jučer mi je naočigled golom rukom izvukao užarenu potkovu iz vatre...«
»Čarobnjak?«
»Ne«, zanijekao je iza Pegaza Regis, pružajući dokaz iznadprosječno osjetljiva
sluha. »Zar je uostalom važno tko sam? U svakom slučaju tebe za personalije ne pi‐
tam.«
»Ja sam Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach.«
»Hvala, zadivio si me«, u vidarovu je glasu zazvučala blaga nota poruge. »Goto‐
vo se ne prepoznaje nilfgaardski naglasak u nilfgaardskom prezimenu.«
»Nisam...«
»Dosta!« presjekla je Milva. »Nije vrijeme za svađu i natezanje. Regise, vještac
čeka da ga se spasi.«
»Ne prije ponoći«, rekao je hladno vidar, gledajući mjesec. »Stoga imamo vre‐
mena za razgovor. Tko je taj čovjek, Milva?«
»Taj me čovjek«, strijelkinja, malo razljućena, osvrnula se za Cahirom, »izbavio
iz nevolje. Taj će čovjek reći vješcu kada ga sretne da se zaputio u pogrešnom smje‐
ru. Ciri nije u Nilfgaardu.«
»Stvarno, otkriće«, vidarov se glas ublažio. »A iz kojega ste to izvora doznali, po‐
štovani Cahire, sine Ceallachov?«
161
Andrzej Sapkowski
Maslačak se već podulje nije oglašavao, kada je jedan od vojnika postavljenih na

stražu iznenada zamuknuo u pola psovke, drugi zakrkljao, a možda i zastenjao. Ge‐
ralt je znao da su bila trojica pa je napeo sluh, ali treći vojnik nije iz sebe ispustio ni
najmanji zvuk.
Čekao je, susprežući dah, ali to što je za tren doprlo do njegovih ušiju nije bila
škripa vrata šupe koja otvaraju spasitelji. Nikako. Čuo je ravnomjerno, tiho, više‐
glasno hrkanje. Stražari su samo pozaspali na dužnosti.
Odahnuo je, opsovao u sebi, i već je kanio ponovo utonuti u misli o Yennefer,
kada je vještački medaljon na njegovu vratu iznenada snažno zatreperio, a nosnice
mu zapahnuo miris pelina, bosiljka, korijandra, kadulje i anisa. I vrazi će znati čega
sve još ne.
»Regis?« šapnuo je ne vjerujući, bezuspješno nastojeći podići glavu s vreća.
»Regis«, uzvratio je šaptom Maslačak, pomičući se i šuškajući. »Nitko drugi ne
smrdi tako... Gdje si? Ne vidim te...«
»Tiše.«
Medaljon je prestao treperiti, Geralt je začuo pjesnikov uzdah pun olakšanja, a
odmah potom i zvižduk oštrice što reže konop. Za tren je Maslačak već stenjao od
boli uzrokovane povratkom cirkulacije, prigušujući ga šakom gurnutom u zube.
»Geralte.« Nejasna, lelujava vidareva sjenka pojavila se kraj njega, smjesta se pri‐
hvativši presijecanja veza. »Kroz taborske straže morate se probiti sami. Usmjerite
se na istok, prema najsvjetlijoj zvijezdi Sedam Koza. Ravno do Ine. Ondje vas čeka
Milva s konjima.«
»Pomozi mi da ustanem...«
Postajao je najprije na jednoj, potom na drugoj nozi, grizući šaku. Maslačkova
se cirkulacija već stigla vratiti u normalu. I vještac je ubrzo bio spreman.
»Kako ćemo izaći?« iznenada je upitao pjesnik. »Stražari pred vratima hrču, ali
mogu...«
»Ne mogu«, prekinuo ga je Regis šapćući. »No pazite dok izlazite. Mjesec je
pun, vježbalište je rasvijetljeno vatrama. Unatoč noćnom satu, u cijelom je taboru
prometno, ali to je i bolje. Ophodnicima je već dosadilo dovikivanje. Izlazite. Že‐
lim vam sreću.«
»A ti?«
»Za mene se ne brinite. Ne čekajte me i ne osvrćite se.«
»Ali...«
»Maslačak«, siknuo je vještac. »Za njega ne trebaš brinuti, jesi li čuo?«
162
Vatreno krštenje
»Izlazite«, ponovio je Regis. »Sa srećom. Doviđenja, Geralte.«

Vještac se okrenuo.
»Hvala ti za spašavanje«, rekao je. »Ali bilo bi bolje da se nismo nikada susreli.
Razumiješ me?«
»Potpuno. Ne gubite vrijeme.«
Stražari su spavali u slikovitim pozama, hrčući i mljaskajući. Ni jedan nije ni za‐
drhtao dok su se Geralt i Maslačak provlačili kroz pritvorena vrata. Ni jedan nije
reagirao kada je vještac s dvojice bezobzirno strgnuo debele plašteve.
»Ovo nije obično spavanje«, šapnuo je Maslačak.
»Sigurno da nije.« Geralt, skriven u mraku uza zid daščare, osvrtao se po vježba‐
lištu.
»Shvaćam«, uzdahnuo je pjesnik. »Regis je čarobnjak?«
»Ne. Nije čarobnjak.«
»Izvukao je potkovu iz žara. Uspavao stražare...«
»Prestani brbljati i priberi se. Još nismo na slobodi. Omotaj se plaštem i kreće‐
mo preko vježbališta. Ako nas tko zaustavi, pravit ćemo se da smo vojnici.«
»Dobro. U slučaju potrebe kazat ću...«
»Pravit ćemo se da smo glupi vojnici. Idemo.«
Presjekli su vježbalište, držeći se podalje od najamnika okupljenih uz zapaljene
posude za smolu i logorske vatre. Po vježbalištu su se tu i tamo motali ljudi, dvojica
više stoga nisu upadali u oči. Nisu pobudili ničije sumnje, nitko nije povikao za
njima, niti ih zadržao. Brzo i bez nevolja izašli su na palisadu.
Sve je išlo tako glatko da je bilo preglatko. Geralt je postao nemiran jer je ins‐
tinktivno osjećao opasnost, a taj je osjećaj kako su se udaljavali od središta tabora
rastao, umjesto da se smanjuje. Ponavljao si je da u tome nema ništa čudnog – u
središtu čak i noću živog taborišta nisu svraćali pozornost, podizanje uzbune im je
prijetilo samo ako netko primijeti pozaspale stražare pred vratima daščare. No sada
su se približavali području u kojemu su straže silom prilika morale biti budne. Nije
im moglo pomoći to što dolaze od strane tabora. Vještac je imao na umu pojavu
dezerterstva koje se širilo u Vissegerdovom korpusu i bio je siguran da je stražama
zapovjeđeno da pomno paze na one koji žele napustiti tabor.
Mjesec je davao dovoljno sjaja da Maslačak ne mora hodati naslijepo. Vještac je
po takvoj svjetlosti vidio jednako dobro kao po danu, zahvaljujući čemu su uspjeli
zaobići dva konjička izvidnika i sačekati u grmlju prolazak konjičke ophodnje. Tik
163
Andrzej Sapkowski
pred njima bio je mračni vrbik koji kao da je ležao već iza stražarskoga prstena. Sve
je išlo glatko. Preglatko.
Uništilo ih je nepoznavanje vojničkih običaja.
Niska i mračna skupina vrba mamila je jer je pružala skrovište. Ali otkako je svi‐
jeta, bilo je i vojnika koji bi kada ih dopadne stražarenje zalijegali u grmlje, odakle
su oni među njima koji nisu baš spavali mogli držati na oku podjednako neprijate‐
lje, kao i vlastite prerevne časnike, požele li potonji doći u iznenadnu kontrolu.
Jedva da su Geralt i Maslačak ušli u vrbik, kada su pred njima izrasle siluete. I
šiljci kratkih kopalja.
»Lozinka?«
»Cintra!« ispalio je bez oklijevanja Maslačak.
Vojnici su zborski zagrohotali.
»Joj, ljudi, ljudi«, rekao je jedan. »Zericu mašte. Kad bi bar jedan smislio nešto
originalno, ali ne. Ništa, samo ›Cintra‹. Za kućicom se stužilo, ha? Dobro. Cena
ista kak i fčera.«
Maslačak je čujno zaškrgutao zubima. Geralt je procjenjivao situaciju i šanse.
Procjena je ispadala de nitivno loše.
»Nu«, požurio ih je vojnik. »Ako vam se prolazi, plaćajte, a mi ćemo zažmiriti.
Brže, jer ophodnja samo što nije.«
»Čeknider.« Pjesnik je promijenio način govora i naglasak. »Sjest ću i izuti čiz‐
mu jer mi je u čizmi...«
Više reći nije stigao. Četiri najamnika su ga oborila na zemlju, dvojica su mu,
zgrabivši njegovu nogu među svoje, strgnula čizmu. Taj koji ga je pitao za lozinku,
otrgnuo je podstavu s unutarnje strane sare. Nešto se zveketavo prosulo.
»Zlato!« zaurlao je zapovjednik. »Izujte i drugoga! I zovnite ophodnju!«
No nije bilo koga izuvati ni zazivati jer se dio sastava straže bacio na koljena u
potrazi za dublonima porazbacanima među lišćem, dok su se ostali bijesno tukli za
drugu Maslačkovu čizmu. Sada ili nikada, pomislio je Geralt, nakon čega je odala‐
mio zapovjednika po čeljusti te ga u padu još i šutnuo u sljepoočnicu. Tragači za
zlatom nisu to ni opazili. Maslačak je i bez poticanja skočio i umaknuo kroz grm‐
lje, vijoreći za sobom obojcima. Geralt je trčao za njim.
»Pomagaj! Pomagaj!« proderao se oborem zapovjednik straže, tren poslije potpo‐
mognut dernjavom svojih sudrugova. »Ophooodnja!«
»Lopine!« proderao se u trku Maslačak. »Bitange! Novac ste oteli!«
»Štedi dah, blesane! Vidiš šumu? Trkom!«
164
Vatreno krštenje
»Uzbuna! Uzbuuuuna!«
Trčali su. Geralt je bijesno opsovao, začuvši korake, zvižduke, topot konja i rza‐
nje. Iza njih. I pred njima. Njegovo je čuđenje bilo kratko, dostajao je jedan pozor‐
niji pogled. To što je smatrao spasonosnom šumom, bilo je lavina jahača koja im se
približavala nabirući se poput vala.
»Stoj, Maslačku!« kriknuo je pa se okrenuo u smjeru nailazeće ophodnje i pro‐
dorno zazviždao na prstima.
»Nilfgaard!« zaurlao je punim plućima. »Nilfgaard napada! U tabor! Vraćajte se
u tabor, budale! Svirajte na oružje! Nilfgaard!«
Jahač na čelu ophodnje koja ih je progonila ukopao je konja, pogledao u poka‐
zanom smjeru, vrisnuo od užasa i htio okrenuti. Ali Geralt je zaključio da je i ova‐
ko dovoljno učinio za cintrijske lavove i temerske ljiljane. Priskočio je vojniku i
spretnim ga trzajem svalio iz sedla.
»Uskači, Maslačku! I drži se!«
Pjesniku nije trebalo ponavljati dvaput. Konj je blago pokleknuo pod teretom
dodatnog jahača, ali podboden s dva para peta prešao je u oštar galop. Nailazeće
mnoštvo Nilfgaarđana sada je predstavljalo puno veću ugrozu od Vissegarda i nje‐
gova korpusa, pa su galopirali duž prstena taborskih straža, nastojeći čim prije
umaknuti sa crte sraza dviju vojski do kojega je moglo doći svakoga trenutka. No
Nilfgaarđani su bili blizu i opazili su ih. Maslačak je vrisnuo, Geralt se osvrnuo i ta‐
kođer ugledao kako tamni zid nilfgaardske prethodnice započinje u njihovu smjeru
pružati crna ticala potjere. Konja je usmjerio ne oklijevajući prema taboru, presti‐
žući u trku stražare u bijegu. Maslačak je ponovo vrisnuo, ali ovaj put nepotrebno.
Vještac je jednako dobro vidio konjicu koja je jurišala na njih iz smjera tabora. Uz‐
bunjeni Vissegardov korpus našao se u sedlima divljenja vrijednom brzinom. A Ge‐
ralt i Maslačak su se našli u škripcu.
Nije bilo izlaza. Vještac je ponovo promijenio pravac bijega i izvukao iz konja
zadnje snage, nastojeći kliznuti iz pogibeljnog sve užeg procjepa između čekića i
nakovnja. Kada je zasvijetlila nada da će ipak uspjeti, noćni se zrak odjednom ras‐
pjevao šumom zaperaka. Maslačak je vrisnuo, ovaj put zbilja glasno, zabio prste u
Geraltove bokove. Vještac je osjetio kako mu se nešto toplo slilo na vrat.
»Drži se!« Uhvatio je pjesnika za lakat i snažno ga pritisnuo uza svoja pleća.
»Drži se, Maslačku!«
»Ubiše me!« jauknuo je pjesnik, preglasno za nekoga tko je ubijen. »Krvarim!
Umirem!«
165
Andrzej Sapkowski
»Drži se!«
Grad strijela kojim su se zasipale obje armije, a koji se pokazao tako fatalnim za
Maslačka, istodobno se pretvorio u spas. Vojske su se pod paljbom uskomešale i iz‐
gubile zamah, a prazan prostor između bojišnica koji se trebao svaki čas zatvoriti,
ostao je prazan još dovoljno dugo da teško hripajući konj iznese oba jahača iz klop‐
ke. Geralt je konja nemilosrdno prisilio na daljnji galop, jer iako se pred njima već
nazirala spasonosna šuma, iza njih su još uvijek tutnjala kopita. Konj je zastenjao,
spotaknuo se, ali je trčao i možda bi uspjeli pobjeći, da Maslačak nije odjednom za‐
ječao i silovito se objesio unatrag, povlačeći i vješca iz sedla. Geralt je nesvjesno po‐
vukao uzde, konj se ukopao, a njih su dvojica sletjeli na zemlju među niske boriće.
Pjesnik je bespomoćno tresnuo i nije se podigao, samo je prodorno ječao. Cijela
strana glave i lijevo rame bili su mu u krvi koja je crno svjetlucala na mjesečini.
Iza njih su se vojske bučno sudarile, uz zveket i vrisku. Ali unatoč uzavreloj bit‐
ki, nilfgaardska potjera nije zaboravila ni na njih. Tri su jahača galopirala prema
njima.
Vještac je skočio, osjećajući kako u njemu raste val hladnoga bijesa i mržnje.
Skočio je sučelice potjeri, odvlačeći pozornost jahača od Maslačka. Ali ne, nije se
htio žrtvovati za prijatelja. Htio je ubijati.
Prvi jahač, prethodnik, naletio je na njega s podignutom sjekirom, ali nije mo‐
gao očekivati da nalijeće na vješca. Geralt je bez napora odskočio pred udarcem,
dohvatio Nilfgaarđanina nagnutoga iz sedla za plašt, prstima druge ruke zgrabio ga
za široki pojas. Snažnim trzajem potegnuo je konjanika s jabuke sedla, svalio se na
njega, pritisnuo ga. Tek je sada postao svjestan da nema nikakvo oružje. Uhvatio je
oborenoga za grlo, ali ga nije mogao udaviti, ometao ga je željezni prsnik. Nilfgaar‐
đanin se otrgnuo, okrznuo ga pancirnom rukavicom, razderao mu obraz. Vještac
ga je pritisnuo cijelim tijelom, napipao mu za širokim pojasom bodež, istrgnuo ga
iz korica. Oboreni je to osjetio i zaurlao. Geralt je odgurnuo ruku sa srebrnim škor‐
pionom na rukavu koja ga je neprestano udarala, podignuo stilet na udarac.
Nilfgaarđanin je zakrkljao.
Vještac mu je zabio bodež u otvorena usta. Do balčaka.
Ustavši, ugledao je konje bez jahača, trupla i maleni odred koji se udaljavao u
smjeru bitke. Cintrani iz tabora odbili su nilfgaardski juriš, a pjesnika i borce na
zemlji nisu uopće zamijetili u mraku među niskim borićima.
»Maslačak! Gdje te pogodilo? Gdje je strijela?«
»U gla... glavi... Zabijena u glavu...«
166
Vatreno krštenje
»Ne pričaj gluposti! Dovraga, imao si sreće... Samo te okrznulo...«

»Krvarim...«
Geralt mu je strgnuo kaftan i rasporio rukav košulje. Oštrica vrška strijele okrz‐
nula je Maslačka povrh uha, ostavljajući gadnu porezotinu koja je dosezala sve do
sljepoočice. Pjesnik je svako malo na ranu pritiskao uzdrhtale ruke, pa pogledavao
krv koja mu je obilno prljala dlanove i orukvice. Oči su mu bile izbezumljene. Vje‐
štac je shvatio da pred sobom ima čovjeka koji je prvi put u životu iskusio bol i ra‐
njavanje. Koji je prvi put vidio vlastitu krv u takvoj količini.
»Ustaj«, rekao je, brzo i nemarno obrisavši trubadurovu glavu rukavom košulje.
»Nije to ništa, Maslačku, to je samo ogrebotina... Ustaj, moramo nestati odavde...«
Noćna bitka na livadi je vrila, zveket oružja, rzanje konja i urlici su jačali. Geralt
je brzo uhvatio dva nilfgaardska konja, ali pokazalo se da im treba samo jedan.
Maslačak je uspio ustati, ali je smjesta ponovo teško sjeo, jauknuo i glasno zaridao.
Vještac ga je podignuo, stresao ga da se pribere, strpao na sedlo. Sam je sjeo straga i
potjerao konja. Na istok, tamo gdje je iznad na nebu već vidljive blijedoplave pruge
svitanja visjela najsvjetlija zvijezda zviježđa Sedam Koza.
»Ubrzo će svanuti«, rekla je Milva ne gledajući nebo, već svjetlucavu površinu rije‐
ke. »Somovi žestoko progone bjelice. A vješcu i Maslačku ni traga, ni glasa. Joj,
samo da Regis nije zabrljao stvar...«
»Ne prizivaj vraga«, progunđao je Cahir, popravljajući uzde povraćenog riđana.
»Puj, puj... Ali nešto s tim ne štima... Tko god naleti na tu vašu Ciri, kao da si
je vrat pod sjekiru namjestio... Nesreću donosi ta cura... Nesreću i smrt.«
»Pljuni, Milva.«
»Puj, puj, protiv uroka, protiv Zla... Kako je hladno, sva se tresem... I žeđam, a
u rijeci sam uz obalu opet vidjela sagnjilo truplo... Brrr... Mučno mi je... Valjda ću
se porigati...«
»Evo ti.« Cahir joj je dodao čuturicu. »Napij se i sjedni kraj mene, ugrijat ću
te.«
Još jedan som se sjurio na pličini u jato bjelica, jato se rasprsnulo po površini
poput srebrne krupe. U zraci mjesečine bljesnuo je šišmiš ili leganj mračnjak.
»Tko bi znao«, promrmljala je zamišljeno Milva, privijena uz Cahirovu ruku,
»što će biti sutra? Tko će prijeći ovu rijeku, a tko zagristi ledinu?«
»Bit će što ima biti. Otjeraj te misli.«
167
Andrzej Sapkowski
»Ne bojiš se?«

»Bojim. A ti?«
»Meni se bljuje.«
Dugo su šutjeli.
»Reci mi, Cahire, kada si se ti susreo s tom Ciri?«
»Prvi put? Prije tri godine. Za vrijeme borbi za Cintru. Izveo sam je iz grada.
Pronašao sam je okruženu požarom sa svih strana. Jahao sam kroz oganj, kroz pla‐
men i dim, držeći je na rukama, i ona je bila poput plamena.«
»I što?«
»Ne da se plamen držati na rukama.«
»Ako ta u Nilfgaardu nije Ciri«, rekla je nakon duge šutnje, »tko je onda?«
»Ne znam.«
Drakenborg, redanijska utvrda pretvorena u logor za interniranje vilenjaka i drugih

prevratničkih elemenata, imao je svoje sumorne tradicije stvorene tijekom tri godi‐
ne postojanja. Jedna od tih tradicija bila je i vješanje u zoru. Druga je bila prethod‐
no okupljanje osuđenika na smrt u velikoj, skupnoj ćeliji, odakle su ih u svitanje
odvodili pod vješala.
U ćeliji je bivalo po dvadesetak osuđenika, a svakoga jutra su ih vješali dvojicu,
trojicu, ponekad četvoricu. Ostali su čekali na svoj red. Dugo. Ponekad i tjedan.
Te što čekaju zvali su u logoru Veseljaci. Jer je ozračje u ćeliji smrti bilo uvijek ve‐
selo. Kao prvo, uz obroke su zatvorenici dobivali kiselo i jako razrijeđeno vino, koje
se u logorskom žargonu zvalo Suhi Dijkstra jer nije bilo tajnom da je predsmrtni
napitak osuđenicima serviran po osobnom nalogu šefa redanijskih obavještajnih
službi. Kao drugo, nitko iz ćelije smrti nije više morao na preslušavanja u zlokobnu
podzemnu Praonicu, a stražari se nisu smjeli iživljavati nad zatvorenicima.
I te je noći tradiciji bilo udovoljeno. U ćeliji koju su zauzimala četiri vilenjaka,
jedan poluvilenjak, jedan polutan, dva čovjeka i jedan Nilfgaarđanin, bilo je veselo.
Suhi Dijkstra solidarno se izlijevao na limeni tanjur i laptao bez pomoći ruku, jer
takav je način pružao najveće šanse za makar blagu omamu tankim vinom. Samo je
jedan od vilenjaka, Scoia’tael iz razbijenog Iorwethova odreda, nedavno gadno is‐
prebijan u Praonici, ostao miran i ozbiljan, te je bio zauzet urezivanjem natpisa
»Sloboda ili smrt« na zidnoj gredi. Sličnih se natpisa po gredama moglo vidjeti više
desetaka. Ostali osuđenici, također u skladu s tradicijom, pjevali su stalno iznova
168
Vatreno krštenje
himnu Veseljaka, anonimnu, u Drakenborgu skladanu pjesmu, čije je riječi svaki

od zatvorenika učio u barakama, slušajući noćima zvukove koji su dopirali iz ćelije
smrti, znajući da će i njega jednom zapasti da zapjeva u zboru.
Plešu na konopima obješenjaci

Igraju im oči slijepe
Pjesme pjevaju svoje
Melankolične i tako lijepe
Sjajno se zabavljaju Veseljaci
Trenutka svaki se sjeti
Kada ga s klupice krvnik zbaci
I kada mu duša izleti!
Lupnuo je zasun, zaškripila brava. Veseljaci su prekinuli pjesmu. Stražari koji

ulaze u zoru mogli su značiti samo jedno – začas će zbor ostati bez nekoliko glaso‐
va. Pitanje je glasilo – čijih.
Stražari su ušli skupno. Nosili su konope koji služe za vezivanje ruku onima
koje se vodi pod vješala. Jedan je šmrcnuo, stavio palicu pod pazuho, razvio perga‐
ment, nakašljao se.
»Echel Trogelton!«
»Traighlethan«, popravio je ravnodušno vilenjak iz Iorwethova odreda. Još jed‐
nom je pogledao urezanu parolu i s naporom ustao.
»Cosmo Baldenvegg!«
Polutan je glasno progutao slinu. Nazarian je znao da je u zatvor dospio pod op‐
tužbom da je izvodio diverzije po nalogu nilfgaardske obavještajne službe. No Bal‐
denvegg nije priznavao krivnju i uporno je tvrdio da je oba kavalerijska konja
ukrao na vlastitu inicijativu i zbog zarade te da Nilfgaard s time nema ništa. Ali mu
očito nisu vjerovali.
»Nazariane!«
Nazarian je poslušno ustao, pružio stražaru ruke na vezanje. Dok su svu trojicu
izvodili, ostali Veseljaci nastavili su pjesmu.
Plešu na konopima obješenjaci

Pjesme pjevaju zborski i solo
169
Andrzej Sapkowski
A vjetar im pjev raznosi

Zvučnim refrenom naokolo...
Svitanje je gorjelo grimizom i crvenilom. Najavljivalo je lijep, sunčan dan.

Veseljačka himna, utvrdio je Nazarian, dovodila je u zabludu. Obješeni nisu
mogli otplesati živahni obješenjački ples jer ih nisu vješali na galge s poprečnom
gredom, nego na obične stupove ukopane u zemlju. Ispod nogu im nisu izmicali
klupice, već praktične, posve niske brezove panjiće na kojima su se vidjeli znakovi
česte uporabe. Naravno, anonimni, lani pogubljeni tvorac pjesmice nije to mogao
znati dok ju je stvarao. Kao i svaki obješenik, s detaljima se upoznao kratko prije
smrti. Pogubljenja u Drakenborgu nisu nikada bila javna. Pravedna kazna, ne sa‐
distička osveta. I te su se riječi pripisivale Dijkstri.
Vilenjak iz Iorwethova odreda otresao je sa sebe stražareve ruke, bez oklijevanja
se popeo na panjić i dopustio da mu stave omču.
»Živ...«
Panjić mu je izletio ispod nogu.
Za polutana su bila potrebna dva panjića, koji su postavljeni jedan na drugome.
Navodni diverzant nije pokušavao s patetičnim klicanjem. Energično se ritnuo
kratkim nogama i ostao visjeti na stupu. Glava mu je bespomoćno pala unatrag.
Stražari su dograbili Nazariana, a Nazarian je iznenada odlučio.
»Govorit ću!« prohripao je. »Sve ću reći! Imam važne informacije za Dijkstru!«
»Malo prekasno«, rekao je sumnjičavo Vascoigne, zamjenik zapovjednika Dra‐
kenborga za politička pitanja koji je prisustvovao egzekuciji. »Svima vama se čim
ugledate uže probudi mašta!«
»Ne izmišljam!« Nazarian se bacaknuo u krvnikovim rukama. »Posjedujem in‐
formacije!«
Nepunih sat vremena poslije Nazarian je sjedio u samici i oduševljavao se ljepo‐
tom življenja, glasonoša stajao u pripravnosti pored konja i gorljivo češao među‐
nožje, a Vascoigne čitao i provjeravao prijavak namijenjen Dijkstri.
Ponizno izvješćujem Nj. E. Grofa da je zločinac po imenu Nazarian, osuđen zbog na‐
padaja na kraljevskoga službenika, priznao kako slijedi: djelujući po zapovijedi stano‐
vitoga Ryensa, na dan srpanjskoga mlađaka ove godine, skupa s dvojicom svojih suučes‐
nika, vilenjačkim mješancem Schirrúom i Jagłom, sudjelovao je u ubojstvu jurista Co‐
170
Vatreno krštenje
dringhera i Fenna u gradu Dorianu. Ondje je Jagła bio ubijen, dok je mješanac Schir‐
rú ubio oba jurista i potpalio njihovu kuću. Zločinac Nazarian sve prebacuje na toga
Schirrúa, niječe i odbija da je on sam ubijao, ali to je zacijelo zbog straha od konopca.
Što bi pak Nj. E. Grofa moglo zanimati jest sljedeće: prije zločina počinjenog nad juris‐
tima, navedeni su zločinci, to jest Nazarian, poluvilenjak Schirrú i Jagła, slijedili vješ‐
ca, nekakvoga Geralda iz Rivije, koji je s juristom Codringherom bio u potajnom dos‐
luhu. U kakvoj stvari, to zločinac Nazarian ne zna, jer pred njim ni prije spomenuti
Ryens, ni poluvilenjak Schirrú, nisu otkrivali tajnu. Ali kada je Ryensu podnesen prija‐
vak o tim rovarenjima, Ryens je naložio da se juristi ubiju.
Nastavno je zločinac Nazarian izjavio: njegov je suučesnik Schirrú iz kuće jurista
ukrao dokumente koji su Ryensu bili dostavljeni u Carreras, u svratiste »Kod lukavog
lisca«. O čemu su Ryens i Schirrú ondje konverzirali Nazarianu nije poznato, ali sutra‐
dan se cijeli taj prijestupnički trojac uputio u Brugge i ondje se četvrtoga dana nakon
mlađaka upustio u otmicu mlade gospođice iz kuće od crvene opeke, nad čijim su vrati‐
ma bile pribijene mjedene škare. Gospođicu je Ryens omamio čarobnim napitkom te su
je zločinci Schirrú i Nazarian u velikoj žurbi prevezli bričkom u Verden, u tvrđavu
Nastrog. I sada dolazimo do stvari koju preporučujem pozornosti Nj. E. Grofa: zločinci
su otetu gospođicu predali nilfgaardskom zapovjedniku tvrđave, uvjeravajući ga da se
oteta zove Cyryla iz Cintre. Zapovjednik je, prema izjavi zločinca Nazariana, bio tom
viješću ushićen.
Gore navedeno odašiljem strogo tajno po skoroteči Nj. E. Grofu. Podrobni zapisnik
saslušavanja također ću poslati čim ga pisar učisto prepiše. Ponizno molim Nj. E. Grofa
za instrukcije što učiniti sa zločincem Nazarianom. Da ga dam išibati da bi se izvolio
podsjetiti dodatnih pojedinosti ili da ga objesim prema presudi.
Bilježim se sa štovanjem, itd., itd.
Vascoinge je odlučno potpisao prijavak, utisnuo žig i pozvao skoroteču.

Sadržaj prijavka bio je Dijkstri poznat uvečer istoga dana. Filippi Eilhart bio je
poznat u podne sljedećega dana.
Kada se konj koji je nosio vješca i Maslačka pomolio iz priobalnih vrbika, Milva i
Cahir bili su već jako uznemireni. Još su ranije čuli odjeke bitke, voda Ine prenosila
je zvukove na veliku udaljenost.
171
Andrzej Sapkowski
Pomažući skinuti pjesnika sa sedla, Milva je zamijetila kako se Geralt smrknuo

ugledavši Nilfgaarđanina. Nije stigla reći ni riječi, a nije uostalom to stigao ni vje‐
štac, jer je Maslačak očajnički jaukao i prelijevao im se iz ruku. Položili su ga na pi‐
jesak, podmetnuvši mu pod glavu presavijeni plašt. Milva se već spremala promije‐
niti krvlju promočen provizorni zavoj, kada je na ramenu osjetila ruku i nanjušila
poznati miris pelina, anisa i drugoga bilja. Regis se po svom običaju pojavio tko
zna kada, tko zna kako i tko zna otkuda.
»Dopusti«, rekao je, izvlačeći iz svoje bezdane torbe medicinske potrepštine i
instrumente. »Ja ću se time pozabaviti.«
Kad mu je vidar strgnuo zavoj s rane, Maslačak je bolno zaječao.
»Mir«, rekao je Regis, perući ranu. »Nije to ništa. Malo krvi. Samo malo krvi...
Lijepo ti miriše krv, pjesniče.«
I upravo se u tom trenutku vještac ponio na način koji Milva nije mogla očeki‐
vati. Prišao je konju i izvukao iz korica pričvršćenih uz list sedla dugi nilfgaardski
mač.
»Makni se od njega«, zarežao je stajući nad vidara.
»Lijepo miriše ta krv«, ponovio je Regis, ne obraćajući ni najmanju pozornost
na vješca. »Ne osjećam u njezinu zapahu infekciju koja bi kod rane glave mogla
imati fatalne posljedice. Arterija i vena nisu ozlijeđene... Sada će te malo zapeći.«
Maslačak je jauknuo, silovito uvukao zrak. Mač u vješčevoj ruci je zadrhtao, za‐
blistao svjetlošću odraženom od rijeke.
»Stavit ću nekoliko šavova«, rekao je Regis i nadalje ne obraćajući pozornost na
vješca, ni na njegov mač. »Budi muško, Maslačku.«
Maslačak je bio muško.
»Završavam.« Regis se dao na prematanje. »Do vjenčanja će, trivijalno rečeno,
zarasti. Rana po mjeri pjesnika, Maslačku. Hodat ćeš kao ratni junak, s gordim za‐
vojem na čelu, a srca gospođica koje će te gledati topit će se kao vosak. Da, zbilja
poetična rana. Nije kao hitac u trbuh. Uništena jetra, razderani bubrezi i crijeva, is‐
puštena mokraća i izmet, upala potrbušnice... No, gotovo je. Geralte, sada sam ti
na raspolaganju.«
Ustao je i tada mu je vještac prislonio mač na grlo. Pokretom bržim od pogleda.
»Makni se«, zarežao je na Milvu. Regis nije ni trepnuo, iako mu je vrh mača
blago pritiskao vrat. Strijelkinja je suspregnula dah, vidjevši kako vidarove oči u
mraku blistaju čudnim, mačjim svjetlom.
»Nastavi samo«, rekao je spokojno Regis. »Zabodi.«
172
Vatreno krštenje
»Geralte«, zastenjao je sa zemlje Maslačak, posve prisebno. »Zar si ti dokraja po‐

ludio? On nas je spasio od vješala... Previo mi je glavu...«
»Spasio je u taboru djevojku i nas«, podsjetila je tiho Milva.
»Šutite. Ne znate tko je on.«
Vidar se nije ni pomaknuo. A Milva je iznenada s užasom zamijetila to što je
trebala zamijetiti već odavno.
Regis nije bacao sjenu.
»Tako je«, rekao je polagano. »Ne znate tko sam. A vrijeme je da doznate. Zo‐
vem se Emiel Regis Rohellec Terzieff-Godefroy. Živim na ovom svijetu četiristo
dvadeset osam godina. Potomak sam brodolomaca, nesretnih bića zasužnjenih
među vama nakon kataklizme koju vi nazivate Konjunkcijom Sfera. Spadam, blago
rečeno, među čudovišta. U krvožedne monstrume. A sada sam naletio na vješca
koji se profesionalno bavi eliminiranjem takvih kakav sam ja. To je sve.«
»I dovoljno je.« Geralt je spustio mač. »I previše. Nestaj odavde, Emielu Regiše,
I Kako Još. Nosi se.«
»To je nevjerojatno«, podsmjehnuo se Regis. »Dopustit ćeš mi da odem? Meni
koji predstavljam prijetnju za ljude? Vještac bi trebao iskoristiti svaku priliku za uk‐
lanjanje takvih prijetnji.«
»Odlazi. Udalji se i to brzo.«
»Na koliko daleko se moram udaljiti?« upitao je polagano Regis. »Napokon, ti si
vještac. Znaš za mene. Kada riješiš svoj problem, kada obaviš što imaš za obaviti, si‐
gurno ćeš se vratiti na ove strane. Znaš gdje živim, gdje boravim, čime se bavim.
Slijedit ćeš me?«
»Ne isključujem. Bude li postojala nagrada. Ja sam vještac.«
»Želim ti uspjeha.« Regis je zakopčao torbu, raširio plašt. »Zbogom. Ah, još jed‐
no. Kolika bi morala biti nagrada za moju glavu da se poželiš pomučiti? Na koliko
me procjenjuješ?«
»Na strašno puno.«
»Draškaš mi sujetu. A konkretno?«
»Odjebi, Regise.«
»Odmah. Ali prije toga me procijeni. Molim te.«
»Za običnog vampira sam uzimao protuvrijednost valjanoga konja. A ti nisi obi‐
čan.«
»Koliko?«
173
Andrzej Sapkowski
»Sumnjam«, vješčev je glas bio hladan kao led. »Sumnjam da bi itko imao toli‐
ko.«
»Shvaćam i zahvaljujem.« Vampir se nasmiješio, ovaj put otkrivajući zube. Vi‐
djevši ih, Milva i Cahir su se odmaknuti, a Maslačak je prigušio krik užasa.
»Ostajte zbogom. Neka vam je sa srećom.«
»Zbogom, Regise. Sretno i tebi.«
Emiel Regis Rohellec Terzieff-Godefroy je stresao plašt, odlučno se uvio u njega
i nestao. Naprosto nestao.
»Sada je«, Geralt se okrenuo s još uvijek isukanim mačem u ruci, »vrijeme za tebe,
Nilfgaarđanine...«
»Ne«, gnjevno ga je prekinula Milva. »Toga mi je preko glave. Na konje, nosi‐
mo se odavde! Dreka se pronosi rijekom, nećemo se ni osvrnuti, a netko će nam
sjesti za vrat!«
»Ne idem u njegovu društvu.«
»Onda idi sam!« proderala se Milva ozbiljno bijesna. »Na drugu stranu! Već su
mi navrh glave tvoja raspoloženja, vješče! Regisa si potjerao, iako ti je spasio život,
ali to je tvoja stvar. Ali Cahir ga je spasio meni, pa mi je drug! Ako je tebi neprija‐
telj, vraćaj se u Armeriju, široka ti cesta! Tamo te tvoji prijatelji već čekaju sa štri‐
kom!«
»Ne viči.«
»Onda ne stoj kao kolac. Pomogni mi da Maslačka posadim na konja.«
»Spasila si naše konje? Crvenperku isto?«
»On ih je spasio.« Pokazala je pokretom glave na Cahira. »Hajdemo, na put.«
Prebacili su se preko Ine. Jahali su po desnoj obali, duž rijeke, kroz plitke sprudove,
kroz vrbe i mrtvaje, kroz slatine i močvarišta koja su odjekivala kreketanjem žaba,
kvakanjem nevidljivih pataka i zviždovki. Dan je eksplodirao crvenim suncem, zas‐
ljepljujuće zasjao na lopočima koji su obrastali površine jezeraca, a oni su skrenuli
prema mjestu gdje je jedan od brojnih rukavaca Ine utjecao u Jarugu. Sada su jahali
kroz mračne, sumorne šume u kojima su stabla izrastala ravno iz žabokrečinom po‐
krivenih baruština.
Milva je jahala na čelu, pored vješca, cijelo ga vrijeme ispod glasa obavještavaju‐
ći o tome što je doznala od Cahira. Geralt je šutio kao stijena, nijednom se nije os‐
174
Vatreno krštenje
vrnuo, nije pogledao Nilfgaarđanina koji je jahao pozadi i pomagao pjesniku. Mas‐
lačak je pomalo stenjao, psovao i žalio se na glavobolju, ali držao se hrabro, nije us‐
poravao pohod. Vraćanje Pegaza i lutnje pričvršćene za njegovo sedlo znatno mu je
popravilo raspoloženje.
Oko podneva izjahali su ponovo na sunčane vodoplavne livade iza kojih se pro‐
tezalo široko korito Velike Jaruge. Probili su se kroz mrtvice, pregazili pličine i
sprudove. I dospjeli na adu, suho mjesto posred močvara i otočića među brojnim
rukavcima rijeke. Ada je bila obrasla grmljem i šibljem, na njoj je raslo nekoliko
stabala, golih, osušenih, bijelih od izmeta kormorana.
Milva je prva spazila među trskom čamac koji mora da je ovamo donijela struja.
Prva je također među šibljem zamijetila i poljanu savršeno prikladnu za pašu.
Zastali su, a vještac je zaključio da je vrijeme za razgovor s Nilfgaarđaninom. U
četiri oka.
»Darovao sam ti život na aneddu. Sažalio sam se nad tobom, balavče. To mi je

najveća greška koju sam učinio u životu. Jutros sam poštedio mača višeg vampira
koji zacijelo na savjesti ima ne jedan ljudski život. Trebao sam ga ubiti. Ali nisam
razmišljao o njemu jer mi misli zaokuplja jedno: dočepati se tih koji su povrijedili
Ciri. Prisegnuo sam samome sebi da će ti koji su joj nanijeli zlo platiti krvlju.«
Cahir je šutio.
»Tvoja otkrića o kojima mi je pričala Milva ne mijenjaju ništa. Iz njih proizlazi
samo jedno: na aneddu nisi uspio oteti Ciri, iako si se jako trudio. Stoga se sada
vučeš za mnom da bih te ponovo doveo do nje. Da možeš ponovo staviti šape na
nju jer će ti možda u tom slučaju tvoj car poštedjeti život, neće te poslati na gubili‐
šte.«
Cahir je šutio. Geralt se osjećao loše. Jako loše.
»Ona je zbog tebe vikala noću«, zarežao je. »U njezinim si djetinjim očima izras‐
tao u košmar. A bio si i još si samo oruđe, samo sitni sluga svoga cara. Ne znam što
si joj učinio da postaneš njezin košmar. A najgore je što ne razumijem zašto te i po‐
red svega toga ne mogu ubiti. Ne shvaćam što me zadržava.«
»Možda to«, rekao je tiho Cahir, »što unatoč svim pretpostavkama i prividima ti
i ja imamo nešto zajedničko?«
»Zanimalo bi me što.«
175
Andrzej Sapkowski
»Slično kao ti, i ja hoću spasiti Ciri. Slično kao ti, ne brine me ako to nekoga
čudi i iznenađuje. Slično kao ti, ne kanim nikome objašnjavati što me potiče.«
»To je sve?«
»Nije.«
»Da čujem onda.«
»Ciri«, započeo je polagano Nilfgaarđanin, »jaše kroz prašnjavo selo. Sa šestero
mladih ljudi. Među tim ljudima je i na kratko ošišana djevojka. Ciri pleše u ham‐
baru na stolu i sretna je...«
»Milva ti je prepričala moje snove.«
»Ne. Nije mi ništa prepričala. Ne vjeruješ mi?«
»Ne.«
Cahir je pognuo glavu, zavrtio petom po pijesku.
»Zaboravio sam«, rekao je, »da mi ne možeš vjerovati, da ne možeš imati u
mene povjerenja. Razumijem to. Ali sanjao si, isto kao i ja, još jedan san. San koji
nisi nikome ispričao. Jer, sumnjam da bi ga htio ikome ispričati.«
Može se reći da je Servadio naprosto imao sreće. U Loredo je stigao bez nakane da
špijunira ikoga određenog. Ali selo nisu bez razloga zvali Razbojničkim Položajem.
Loredo je ležalo uz Banditsku cestu, hajduci i pustahije iz cijele Gornje Velde svra‐
ćali su tu, susretali se da bi prodavali ili razmjenjivali plijen, opskrbljivali se, odma‐
rali i zabavljali u probranom zlikovačkom društvu. Selo je nekoliko puta gorjelo, ali
su ga malobrojni stalni i brojni prolazni stanovnici uvijek podizali iznova. Živjeli su
od bandita, i to živjeli posve dobro. A uhode i dojavljivači, takvi poput Servadija,
uvijek su u Loredu imali priliku pribaviti neku informaciju koja će prefektu vrijedi‐
ti nekoliko orena.
Sada je Servadio računao na više od nekoliko. Jer u selo su ulazili Štakori.
Vodio ih je Giselher, kojega su sa strana pratili Iskra i Kaleigh. Za njima su ja‐
hale Mistle i ta nova, pepeljastokosa, zvana Falka. Asse i Reef su zatvarali povorku,
vukući neosedlane konje, posve sigurno ukradene i dovedene na prodaju. Bili su
umorni i pokriveni prašinom, ali držali su se u sedlima bodro, rado su odgovarali
na pozdrave pajdaša i poznanika koji su se našli u Loredu. Saskočivši s konja i pri‐
čestivši se pivom, smjesta su pristupili bučnom cjenkanju s trgovcima i preprodava‐
čima ukradenih stvari. Svi osim Mistle i te nove, pepeljastokose, koja je mač preba‐
cila preko leđa. One su pošle među tezge koje su kao i obično ispunjavale trg. Lore‐
176
Vatreno krštenje
do je imao svoje sajmišne dane, tada je ponuda roba pripremljena za razbojnike

koji dođu bila posebno bogata i raznolika. A danas je bio upravo takav dan.
Servadio je oprezno pohitao za djevojkama. Da bi zaradio, morao je potkazati,
da bi potkazao, morao je prisluškivati.
Djevojke su razgledavale šarene marame, ogrlice, vezene bluzice, podsedlice,
ukrasne naočnjake za konje. Prebirale su po robi, ali nisu kupovale. Mistle je goto‐
vo sve vrijeme držala ruku na ramenu pepeljastokose.
Špicl se oprezno primaknuo bliže, pravio se da razgledava remenje i pojaseve na
kožarevoj tezgi. Djevojke su razgovarale, ali tiho, nije mogao razumjeti, a bojao se
prići bliže. Mogle su primijetiti, posumnjati.
Na jednom od štandova prodavala se šećerna vata. Djevojke su prišle, Mistle je
kupila dva snježnim slatkišem omotana štapića, jedan je uručila pepeljastokosoj. Ta
je delikatno čupnula. Bijele muce su joj se prilijepile za usne. Mistle ih je obrisala
opreznim, nježnim pokretom. Pepeljastokosa je širom otvorila smaragdne oči, po‐
lagašno oblizala usne, nasmiješila se, vragolasto naginjući glavu. Servadio je osjetio
drhtaj, hladni srh koji mu se spustio s vrata među lopatice. Prisjetio se glasina koje
su kružile o dvjema odmetnicama.
Namjeravao se krišom povući, bilo je jasno da neće ništa čuti ni otkriti. Djevoj‐
ke nisu razgovarale ni o čemu važnom, no zato su se nedaleko, ondje gdje su se
okupile starješine razbojničkih bandi, Giselher, Kayleigh i ostali, bučno prepirali,
cjenjkali, galamili te svako malo podmetali kupice pod vranj bureta. Od njih je
Servadio imao šansu doznati više. Neki od Štakora mogao je slučajno izgovoriti ri‐
ječ, pa makar i pola riječi, odajući najbliže planove bande, njihov put ili cilj. Da ih
uspije čuti i to što dozna na vrijeme dostaviti prefektovim vojnicima ili agentima iz
Nilfgaarda, koji su se živo zanimali za Štakore, nagrada bi mu bila već praktično u
džepu. Da pak na temelju njegove obavijesti prefekt stigne postaviti uspješnu zasje‐
du, Servadio je mogao računati sa zbilja znatnim priljevom gotovine. Kupit ću ženi
kožuh, razmišljao je grozničavo. Napokon, i cipele djeci i nekakve igračke... A
sebi...
Djevojke su šetale duž tezgi, oblizujući se i čupkajući šećernu vatu sa štapića.
Servadio je iznenada otkrio da su pod prismotrom. I da ih pokazuju prstima. Poz‐
navao je te koji su ih pokazivali, razbojnike i konjokradice iz bande Pinte, zvanog
Zgrabirep.
Razbojnici su razmijenili nekoliko izazovno glasnih primjedbi, zagrohotali. Mis‐
tle se namrštila, položila pepeljastokosoj ruku na rame.
177
Andrzej Sapkowski
»Grlice!« prasnuo je jedan od Zgrabirepovih baraba, dugonja s brkovima koji su

izgledali kao pramenovi kučine. »Vidu ih, eno će se kljunićima izljubiti!«
Servadio je vidio kako se pepljastokosa trgnula, vidio je kako joj Mistle steže pr‐
ste na leđima. Razbojnici su zagrohotali u zboru. Mistle se polagano okrenula, ne‐
koliko ih se smjesta prestalo smijati. Ali taj s kučinastim brcima, ili je bio previše
pijan, ili je bio posve lišen mašte.
»Možda bi nekoj od vas muški zatrebao?« Prišao je bliže, izvodeći ružne i nedvo‐
smislene pokrete. »Vjere mi, takve poput vas kad zdravo izjebeš, umah se od per‐
verzije izliječe! Hej! Tebi pričam, ti...«
Nije ju stigao dotaknuti. Pepeljastokosa se uvila kao zmija u napadu, mač je si‐
jevnuo i udario, prije no što je ispuštena šećerna vata pala na zemlju. Brkonja je za‐
teturao, zaklokotao kao puran, krv iz presječena vrata briznula je u dugom mlazu.
Djevojka se ponovo izvila, priskočila u dva plesna koraka, zasjekla još jednom, val
je krvi poprskao tezge, truplo je palo, pijesak oko njega u trenu je pocrvenio. Net‐
ko je vrisnuo. Drugi se razbojnik sagnuo, izvukao nož iz sare, ali je u istom trenu
pao oboren udarcem okovana drška Giselherova korbača.
»Bit će dovoljan jedan leš!« povikao je harambaša Štakora. »Ovaj ovdje si je kriv
sam, nije znao u koga se dira! Povuci se, Falka!«
Pepeljastokosa je tek sada spustila mač. Giselher je uvis podignuo kesu i stresao
je.
»Prema zakonima našega bratstva, platit ću za toga ubijenog. Pošteno, po težini,
talar za svaku funtu šugavoga mrca! I time je svađa gotova! Rekoh li pravo, kamara‐
di? Hej, Pinto, što ti kažeš?«
Servadio je progutao slinu, nastojeći se utopiti u mnoštvo koje je već okružilo
mjesto događaja. Odjednom je osjetio da nema ni najmanje volje vrzmati se oko
Štakora i oko pepeljastokose djevojke koju su zvali Falka. Odjednom je zaključio
da nagrada koju je obećao prefekt uopće nije tako visoka kako je mislio.
Falka je spokojno spremila mač u korice, osvrnula se uokolo. Servadio se zapa‐
njio vidjevši kako joj se sitno lice iznenada krivi i grči.
»Moja vata«, jauknula je žalosno djevojka, gledajući poslasticu koja se valjala u
prljavom pijesku. »Pala mi je moja vata...«
Mistle ju je zagrlila.
»Kupit ću ti drugu.«
***
178
Vatreno krštenje
Vještac je sjedio na pijesku u vrbovu šibljaku, smrknut, ljutit i zamišljen. Proma‐

trao je kormorane koji su sjedili po zasranom drveću.
Cahir je nakon razgovora nestao u grmlju i nije se pokazivao. Milva i Maslačak
su tražili nešto za pojesti. U čamcu koji je donijela vodena struja uspjeli su ispod
mreža pronaći bakreni kotlić i košaricu povrća. U priobalnom rukavcu postavili su
vrbovu vršu pronađenu u čunu, pa su gacali po pličini i mlatili kolcima po vode‐
nim travama da natjeraju ribe u klopku. Pjesnik se već osjećao dobro, hodao je ju‐
nački zamotane glave ponosito kao paun.
Geralt je bio zamišljen i ljutit.
Milva i Maslačak su izvukli vršu i počeli psovati jer se umjesto očekivanih somo‐
va i šarana u njoj srebrio i uvijao riblji sitnež.
Vještac je ustao.
»Dođite ovamo, oboje! Pustite tu vršu i dođite. Imam vam nešto za reći.«
»Vraćate se kući«, počeo je bez uvijanja, kada su mu prišli, mokri i smrdljivi po
ribi. »Na sjever, prema Mahakamu. Ja ću dalje sam.«
»Molim?«
»Naši se putovi razilaze, Maslačak. Zabava je gotova. Vraćaš se kući pisati stiho‐
ve. Milva će te provesti kroz šume... Što ti je?«
»Ništa.« Milva je silovitim pokretom zabacila kosu s ramena. »Ništa. Govori,
vješče. Zanima me što ćeš reći.«
»Nemam više ništa reći. Idem na jug, na drugu obalu Jaruge. Kroz nilfgaardski
teritorij. To je pogibeljan i dalek put. A ja ne mogu više otezati. Zato idem sam.«
»Riješivši se neugodne prtljage«, kimnuo je glavom Maslačak. »Kugle oko noge
koja ti otežava hod i stvara nevolje. Drugim riječima, mene.«
»I mene«, dodala je Milva, gledajući u stranu.
»Poslušajte«, rekao je Geralt, već znatno mirnije. »Ovo je moja vlastita, osobna
stvar. Vas se sve to ne tiče. Ne želim da podmećete glavu za nešto što se tiče isklju‐
čivo mene.«
»To se tiče isključivo tebe«, ponovio je polagano Maslačak. »Nitko ti ne treba.
Društvo te ometa i usporava ti pohod. Ne očekuješ pomoć ni od koga i sam se ne
kaniš osvrtati na bilo koga. Više od svega voliš samoću. Jesam li nešto zaboravio?«
»Naravno«, odvratio je gnjevno Geralt.. »Zaboravio si zamijeniti svoju praznu
tikvu nekom u kojoj ima mozga. Da je ona strijela pošla samo cal udesno, idiote, u
ovom bi ti trenu gavrani kljuvali oči. Pjesnik si, imaš maštu, pokušaj si zamisliti
179
Andrzej Sapkowski
takvu sličicu. Ponavljam: vi se vraćate na sjever, ja idem u suprotnom smjeru.

Sam.«
»Pa idi.« Milva je energično ustala. »Možda misliš da ću te moliti? Dobijesa s to‐
bom, vješče. Dođi, Maslačku, pripravit ćemo nekakvo jelo. Glad me mori, a muč‐
no mi je dok ga slušam.«
Geralt je okrenuo glavu. Promatrao je zelenooke kormorane kako suše krila na
izasranom stablu. Iznenada je osjetio snažan miris bilja i bijesno opsovao.
»Iskušavaš moje strpljenje, Regis.«
Vampir koji se pojavio tko zna kada i otkuda, nije se obazirao, sjeo je uz njih.
»Moram pjesniku promijeniti zavoj«, rekao je spokojno.
»Idi onda k njemu. Od mene se drži podalje.«
Regis je uzdahnuo, uopće ne namjeravajući otići.
»Čuo sam maloprije tvoj razgovor s Maslačkom i strijelkinjom«, rekao je ne bez
poruge u glasu. »Treba priznati da imaš istinski talent za pridobivanje ljudi. Iako se
izgleda cijeli svijet urotio da te sjebe, ti prezireš drugove i saveznike koji ti žele po‐
moći.«
»Svijet je poludio. Vampir će mene učiti kako trebam postupati s ljudima. Što ti
znaš o ljudima, Regise? Jedina stvar koju znaš je kakvog im je okusa krv. Prokleto
bilo, počeo sam razgovarati s tobom?«
»Svijet je poludio«, potvrdio je vampir, posve ozbiljno. »Počeo si. Pa bi možda
onda htio i poslušati savjet?«
»Ne. Neću. Suvišan mi je.«
»Istina, zaboravio bih. Savjeti su ti suvišni, saveznici su ti suvišni, bez sudrugova
ćeš se također snaći na putu. Jer cilj je tvoga puta osoban i privatan, štoviše, narav
cilja zahtijeva da ga ostvariš sam, osobno. Rizik, pogibelj, napor, borba s dvojbama,
moraju opteretiti samo i isključivo tebe. Jer su sve to djelići ispaštanja, iskupljenja
krivnje, koje želiš postići. To je, rekao bih, vatreno krštenje. Proći ćeš kroz vatru
koja peče, ali i čisti. Sam, bez ikoga. Jer kada bi te netko u tome podržao, pomogao
ti, uzeo bi na sebe makar djelić toga vatrenog krštenja, te boli, toga ispaštanja, pa te
samim time i osiromašio. Lišio te dijela pokore koja mu pripada za sudioništvo, a
koja je isključivo tvoja pokora. Isključivo ti moraš isplatiti dug, ne želiš ga plaćati
zadužujući se istodobno kod drugih vjerovnika. Razmišljam li logično?«
»Začuđujuće trezveno. Tvoja me prisutnost uzrujava, vampire. Ostavi me nasa‐
mo s mojom pokorom. I s mojim dugom.«
180
Vatreno krštenje
»Istoga trena.« Regis je ustao. »Sjedni malo, razmisli. Ali savjet ću ti ipak dati.
Potreba za pokorom, pročišćavajućim vatrenim krštenjem, osjećaj krivnje, nisu
stvari na koje možeš polagati isključivo pravo. Život se od bankarstva razlikuje po
tome što poznaje i dugove koji se plaćaju zaduživanjem kod drugih.«
»Otiđi, molim te.«
»Odmah.«
Vampir je otišao, priključio se Maslačku i Milvi. Za vrijeme previjanja trojka je
raspravljala što bi se moglo pojesti. Milva je istresla iz vrše sitnež i pogledala ga vrlo
kritički.
»Nema se o čemu premišljati«, rekla je. »Valja te malešne žohare nabiti na šibe i
ispeći nad žarom.«
»Ne«, zavrtio je svježe omotanom glavom Maslačak. »Nije to dobra ideja. Ribica
je premalo da se najedemo. Predlažem da od njih skuhamo čorbu.«
»Naravno. Imamo hrpu te sitneži, imamo sol.« Maslačak je popratio nabrajanje
odmicanjem prstiju. »Pribavili smo luk, mrkvu, peršin, celer s lišćem. I kotao. Kada
to zbrojimo, dobit ćemo riblju čorbu.«
»Dobro bi došlo malo začina.«
»Oh«, nasmiješio se Regis, posežući u torbu. »S time neće biti problema. Bosi‐
ljak, piment, papar, lovorov list, kadulja...«
»Dosta, dosta«, zaustavio ga je Maslačak. »Bit će dovoljno, mandragora u čorbi
nam ne treba. Dobro, na posao. Očisti ribice, Milva.«
»Čisti ih sam! Gledaj ti njih! Misle da će im žena, kada je već u družbi, rintati u
kuhinji! Donijet ću vode i potpiriti vatru. A s tim se piškorima zabavljajte sami.«
»Nisu to piškori«, rekao je Regis. »To su klenovi, crvenperke, balavci i mrene.«
»Ha!« Nije izdržao Maslačak. »Razumiješ se u ribe, kako vidim.«
»U puno se stvari razumijem«, priznao je vampir ravnodušno, bez ponosa u gla‐
su. »Naučio sam ponešto.«
»Ako si tako učen«, Milva je još jednom puhnula u vatru pa ustala, »očisti učeno
ove ribice. Ja ću otići po vodu.«
»Moći ćeš donijeti pun kotao? Geralte, pomogni joj!«
»Moći ću«, frknula je Milva. »A njegova mi pomoć ne treba. On ima svoje,
osobne brige, ne dolikuje mu smetati!«
Geralt je okrenuo glavu, hineći da ne čuje. Maslačak i vampir su vješto čistili
riblji sitnež.
181
Andrzej Sapkowski
»Bit će mršava ta čorba«, ustvrdio je Maslačak, vješajući kotao nad vatru. »Do‐
bro bi došla, vrazi da ga nose, neka veća ribica.«
»Može li ova?« Iz vrbika je iznenada izronio Cahir, noseći za vrat štuku trofunta‐
šicu, koja je još uvijek mlatarala repom i otvarala škrge.
»Oho! Koje li ljepotice! Odakle si je izvukao, Nilfgaarđanine?«
»Nisam Nilfgaarđanin. Potječem iz Vicovara, a zovem se Cahir...«
»Dobro, dobro, već smo čuli. A odakle ti štuka, pitao sam?«
»Izmajstorirao sam trokuku udicu. Kao mamac sam upotrijebio žabe. Zabacio
sam u jamu pod obalom. Štuka je smjesta zagrizla.«
»Sami stručnjaci«, zavrtio je omotanom glavom Maslačak. »Šteta što nisam
predložio biftek, sigurno bi začas donijeli kravu. No, klimamo s tim što imamo.
Regis, ubaci sve male ribice u kotao, s glavama i repovima. Štuku pak valja lijepo
pripremiti. Umiješ li to, Nilf... Cahire?«
»Umijem.«
»Onda na posao. Geralte, dovraga, kaniš li dovijeka sjediti tu s uvrijeđenom fa‐
com? Očisti povrće!«
Vještac je poslušno ustao, prisjeo, ali demonstrativno daleko od Cahira. Još i
prije no što se stigao požaliti da nema nož, Nilfgaarđanin – ili pak Vicovarac – pru‐
žio mu je svoj, vadeći drugi iz sare. Primio ga je, progunđavši zahvalu.
Zajednički je posao tekao skladno. Kotao pun riblje sitneži i povrća ubrzo je
zaklokotao i zapjenio se. Vampir je spretno pokupio pjenu žlicom koju je izdjeljala
Milva. Kada je Cahir pripremio i is letirao štuku, Maslačak je u kotao ubacio rep,
peraje, kralježnicu i zubatu glavu grabežljivice, promiješao.
»Njam, njam, baš miriše. Kada se sve to skuha, procijedit ćemo suvišno.«
»Valjda kroz obojke«, namrgodila se Milva, stružući još jednu žlicu. »Kako ćeš
cijediti kada nemamo cjedilo?«
»Ali, draga Milvo«, nasmiješio se Regis. »Ne ide to tako! Ono što nemamo, lako
ćemo zamijeniti onim što imamo. To je isključivo pitanje inicijative i pozitivnog
mišljenja.«
»Idi dobijesa s tim učenim brbljanjem, vampiru.«
»Procijedit ćemo je kroz moju verižnjaču«, rekao je. »Nema problema, poslije ću
je isprati.«
»Isprat ćeš je i prije«, obznanila je Milva. »Inače tu juhu neću jesti.«
Cijeđenje je prošlo kako treba.
182
Vatreno krštenje
»Sada ubaci štuku u uvarak, Cahire«, naložio je Maslačak. »Koji miris, mljac,
mljac. Ne domećite više drva, neka samo žari. Geralte, kamo se guraš s tom žlicom!
Sada se više ne miješa!«
»Ne deri se. Nisam znao.«
»Neznanje«, nasmiješio se Regis, »ne opravdava nepromišljene postupke. U nez‐
nanju, u dvojbi, dobro je potražiti savjet...«
»Umukni, vampiru!« Geralt je ustao i okrenuo se leđima. Maslačak je prasnuo.
»Uvrijedio se, gledajte ga.«
»Takav ti je on«, ustvrdila je Milva, napučivši usne. »Pričalica. Ako ne zna što da
radi, samo priča i vrijeđa se. Niste to još otkrili?«
»Jesmo odavno«, rekao je tiho Cahir.
»Dodati papra«, Maslačak je oblizao žlicu, mljacnuo. »Treba dodati još soli.
Sada je pravi čas. Skinimo kotao s vatre. Prokleto bilo, kako je vruć! Nemam ruka‐
vice...«
»Ja imam«, rekao je Cahir.
»A ja ih«, Regis je uhvatio kotao s druge strane, »ne trebam.«
»Ta ti je dobra.« Pjesnik je obrisao žlicu o hlače. »No, družbo, sjedajte. U slast
vam bilo! Geralte, čekaš poseban poziv? Najavljivača i fanfare?«
Svi su tijesno posjeti oko kotlića postavljenog na pijesak i kroz duže se vrijeme
čulo samo distingvirano srkanje, prekidano puhanjem u žlice. Nakon što su pojeli
pola čorbe, započeti su oprezno loviti komadiće štuke, na kraju su žlice zagreble po
dnu kotlića.
»Ala sam se naždrla«, zastenjala je Milva. »Nije ti bila loša ta ideja s tom čor‐
bom, Maslačku.«
»Baš tako«, priznao je Regis. »Što ti kažeš, Geralte?«
»Kažem: hvala.« Vještac je s naporom ustao, promasirao koljeno, koje ga je po‐
novo počelo probadati. »Dovoljno? Trebaju ti fanfare?«
»S njim je uvijek ovako«, odmahnuo je rukom pjesnik. »Ne uzbuđujte se zbog
toga. Ionako imate sreće, mene je dopalo da budem s njim dok se svađao s tom
svojom Yennefer, ljepoticom blijeda lika s kosom crnom poput ebanovine.«
»Diskretnije«, opomenuo ga je vampir. »I ne zaboravi, on ima probleme.«
»Probleme«, Cahir je potisnuo podrig, »treba rješavati.«
»Pa da«, rekao je Maslačak. »Ali kako?«
Milva je frknula, namještajući se udobnije na vrućem pijesku.
»Vampir je učen. Garant zna.«
183
Andrzej Sapkowski
»Nije stvar u znanju, već u umijeću odvagivanja pretpostavki«, rekao je spokoj‐

no Regis. »A kada se pretpostavke razmotre, dolazimo do zaključka da smo suočeni
s nerazrješivim problemom. Cijeli ovaj pothvat lišen je šansi za uspjeh. Vjerojatnost
pronalaženja Ciri je ravna nuli.«
»Ali ne može se tako«, podrugnula se Milva. »Valja dumati pozitivno i inicijativ‐
no. To je kao s tim sitom. Ako nemamo, zamijenit ćemo nečim drugim. Tako ja
mislim.«
»Donedavno«, nastavio je vampir, »mislili smo da je Ciri u Nilfgaardu. Doprije‐
ti onamo i osloboditi ju, ili pak ukrasti, činilo se nemogućom misijom. Sada, na‐
kon Cahirovih otkrića, uopće ne znamo gdje je Ciri. Teško je govoriti o inicijativi,
ako se nema pojma na koju stranu je usmjeriti.«
»Što nam je onda činiti?« obrecnula se Milva. »Vještac se upire da se ide na
jug...«
»Za njega«, nasmiješio se Regis, »strane svijeta nemaju posebno značenje. Sve‐
jedno mu je na koju će poći, samo da ne sjedi besposleno. Pravo vještačko načelo.
Svijet je pun Zla, pa je dovoljno ići kamo te oči vode i uništavati Zlo na koje na‐
iđeš i tako služiti stvari Dobra. Ostalo će doći samo. Drugačije rečeno: kretanje je
sve, cilj ništa.«
»Bedastoća«, prokomentirala je Milva. »Pa njegov cilj je Ciri. Kako onda: ona je
ništa?«
»Šalio sam se«, priznao je vampir, pogledavši još uvijek okrenutog Geralta. »I to
ne baš taktično. Ispričavam se. Imaš pravo, draga Milvo. Naš cilj je Ciri. A s obzi‐
rom na to da ne znamo gdje je, imalo bi smisla doznati pa djelovanje uskladiti s
time. Slučaj Djeteta iznenađenja, kako sam primijetio, sav vrije od magije, sudbine
i drugih natprirodnih elemenata. A ja poznajem nekoga tko se u takvim stvarima
odlično snalazi i sigurno će nam pomoći.«
»Ha«, obradovao se Maslačak. »Tko je to? Gdje je? Daleko?«
»Bliže od prijestolnice Nilfgaarda. Točnije rečeno, posve blizu. U Angrenu. Na
ovoj obali Jaruge. Govorim o druidskom krugu, koji ima svoje sjedište u boricima
na Caed Dhuu.«
»Odmah krećemo!«
»Zar nitko od vas«, uzrujao se napokon Geralt, »ne smatra primjerenim upitati
mene za mišljenje?«
»Tebe?« Maslačak se okrenuo. »Pa ti nemaš pojma što učiniti. Čak i čorbu, koju
si posrkao, zahvaljuješ nama. Da nije nas, bio bi gladan. I mi isto, da smo čekali da
184
Vatreno krštenje
ti nešto učiniš. Ovaj kotlić čorbe djelo je kooperacije. Učinak zajedničkog djelova‐
nja skupine, družbe koju je ujedinio zajednički cilj. Shvaćaš to, prijatelju?«
»Kako bi to on shvatio?« namrgodila se Milva. »On vazda samo ja i ja, sam,
osamljenički. Vuk samotnjak! Vidi se da od njega nikakav lovac, da se u šumi ne
snalazi. Ne love vuci samotnjački! Nikada! Vuk samotnjak, ha, ali to ti je glupa gra‐
đanska bajka. No on to ne shvaća!«
»Ali shvaća, shvaća«, nasmiješio se Regis po svom običaju zatvorenih usta.
»On samo izgleda tako glupo«, potvrdio je Maslačak. »Ali cijelo vrijeme raču‐
nam s time da će napokon poželjeti napregnuti moždane. Možda dođe do pravih
zaključaka? Možda shvati da je jedino što usamljenicima ide od ruke samozadovo‐
ljavanje?«
Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach je mudro šutio.
»Neka vas sve vrag nosi«, rekao je napokon vještac, spremajući žlicu u saru.
»Neka vas vrag nosi, vi kooperativna grupo idiota, sjedinjena zajedničkim ciljem
koji nitko od vas ne razumije. I mene isto neka vrag odnese.«
Ovaj put su i ostali, po uzoru na Cahira, jednako mudro šutjeli. Maslačak, Ma‐
ria Barring zvana Milva, i Emiel Regis Rohellec Terzieff-Godefroy.
»U lijepoj sam se družbi našao«, nastavio je Geralt vrteći glavom. »Braća po
oružju! Družina junaka! Ništa, da sjedneš i plačeš. Stihoklepac s lutnjom. Divlja i
jezičava pola žena, a pola drijada. Vampir koji će uskoro razmijeniti petu stotku. I
prokleti Nilfgaarđanin koji se inati da nije Nilfgaarđanin.«
»A na čelu družbe vještac koji boluje od grizodušja, bespomoćnosti i nemoguć‐
nosti donošenja odluka«, spokojno je završio Regis. »Zbilja, predlažem da putuje‐
mo incognito kako ne bismo izazivali senzaciju.«
»I smijeh«, dodala je Milva.
185
Andrzej Sapkowski
Kraljica je odvratila: »Ne moli mene za milost, već te kojima si svojim, čaro‐
lijama nanijela štetu. Imala si hrabrosti činiti loše stvari, pa imaj hrabrosti i
sada, kada su potjera i pravda blizu. Nije u mojoj moći da ti opraštam grijehe.«
U tom je trenu vještica puhnula kao mačka, zasjale su joj zle oči. »Moja je pro‐
past blizu«, povikala je, »ali ni tvoja nije daleko, kraljice. Sjetit ćeš se još u času
strašne smrti Lare Dorren i njezine kletve. A i to znaj da će moje prokletstvo sus‐
tići i tvoje potomke, do desetoga koljena.« No procijenivši ipak da u kraljičinim
grudima kuca neustrašivo srce, zla je vilenjačka čarobnica prestala lagati i prije‐
titi, plašiti, počela je kao kuja cviljeti za pomoć i smilovanje...
Bajka o Lari Dorren, ljudska verzija
... ali preklinjanja nisu smekšala kamena srca Dh’oine, nemilosrdnih, okrut‐
nih ljudi. A kada se Lara, moleći milost više ne za sebe, već za svoje dijete, uhva‐
tila za vrata kočije, na kraljevsku je zapovijed pandur-krvnik zamahnuo kor‐
dom i odsjekao joj prste. A kada je noću stegao ljuti mraz, Lara je u gori posred
šuma ispustila zadnji dah, rodivši kćerku, koju je štitila ostatkom topline što je
još tinjala u njoj. I premda je uokolo bila noć, zima i snježna mećava, na gori je
iznenada nastalo proljeće i procvjetali su feainnewedd. I do danas takvo cvijeće
cvjeta samo na dva mjesta: u Dol Blathanni i u gori u kojoj je skončala Lara
Dorren aep Shiadhal.
Bajka o Lari Dorren, vilenjačka verzija
Šesto poglavlje
»M  «, gnjevno je zarežala Ciri ležeći nauznak. »Molila sam te da me ne
dodiruješ.«
Mistle je povukla ruku i travčicu kojom je škakljala Ciri po vratu, ispružila se uz
nju, zagledala u nebo, podmetnuvši obje ruke pod ošišanu kosu.
»Čudno se ponašaš u zadnje vrijeme, Sokolice.«
»Ne želim da me dodiruješ i samo to!«
»To je samo igra.«
186
Vatreno krštenje
»Znam.« Ciri je stisnula usne. »Samo zabava. Sve je to bilo samo zabava. Ali me
to prestalo zabavljati, znaš? Posve prestalo!«
Mistle je ponovo legla na leđa, dugo šutjela, zagledana u plavetnilo isprekidano
prugama oblaka. Visoko nad šumom kružio je jastreb.
»Tvoji snovi«, rekla je napokon. »To je zbog tvojih snova, je li? Skoro svake noći
skačeš s krikom. Ono što si nekoć proživjela vraća ti se u snovima. Znam to.«
Ciri nije odgovorila.
»Nikada mi nisi pričala o sebi.« Mistle je opet prekinula tišinu. »O tome što si
prošla. Ni o tome odakle si. Ni imaš li bližnjih...«
Ciri je silovito prešla rukom po vratu, ali ovaj je put to bila bubamara.
»Imala sam bližnje«, rekla je muklo, ne gledajući drugaricu. »To znači, mislila
sam da ih imam... Takve koji bi me pronašli, čak i ovdje, na kraju svijeta, samo da
požele... Ili da su živi. Oh, što hoćeš, Mistle? Moram ti pričati o sebi?«
»Ne moraš.«
»Bolje. Jer to je sigurno samo igra. Kao i sve među nama.«
»Ne razumijem«, Mistle je okrenula glavu, »zašto ne odeš, ako ti je sa mnom
tako loše.«
»Ne želim biti sama.«
»Samo to.«
»To je puno.«
Mistle je zagrizla usne. No prije nego što je stigla išta reći, začula je zvižduk.
Obje su skočile, otresle se od iglica, dohvatile konje.
»Počinje zabava«, rekla je Mistle, uskačući u sedlo i vadeći mač, »kakvu otprije
nekog vremena voliš više od ičega, Falka. Nemoj misliti da nisam primijetila.«
Ciri je srdito udarila konja petama. Pognale su padinom klanca, navrat nanos,
čujući već divlje arlaukanje preostalih Štakora koji su izlijetali iz šumarka s druge
strane ceste. Kliješta zasjede su se zatvarala.
Privatna audijencija bila je završena. Vattier de Rideaux, vicegrof Eiddon, šef vojne
kontraobavještajne službe cara Emhyra var Emreisa, napustio je biblioteku, klanja‐
jući se kraljici Doline cvijeća na još uljudniji način no što je zahtijevao dvorski pro‐
tokol. Istovremeno je naklon bio vrlo oprezan, a Vattierove kretnje razrađene i suz‐
držane – carski špijun nije spuštao pogled s dvaju ocelota ispruženih pod nogama
vladarice vilenjaka. Zlatnooke mačke izgledale su lijeno i pospano, ali je Vattier
187
Andrzej Sapkowski
znao da to nisu maskote, već budni čuvari, spremni u tren oka pretvoriti u krvavu
kašu svakoga tko bi se pokušao približiti kraljici na udaljenost manju od one koju
određuje protokol.
Francesca Findabair, zvana Enid an Gleanna, Krasuljak iz Dolina, sačekala je da
se za Vattierom zatvore vrata, pogladila ocelote.
»Gotovo je, Ida«, rekla je.
Ida Emean aep Sivney, vilenjačka čarobnica, slobodna Aen Seidhe iz Modrih
planina, za vrijeme audijencije skrivena pod čarolijom nevidljivosti, materijalizirala
se u kutu biblioteke, popravila haljinu i cinober riđu kosu. Oceloti su reagirali
samo malo širim otvaranjem očiju. Kao i sve mačke, vidjeli su nevidljivo, nije ih se
moglo prevariti tako jednostavnom čarolijom.
»Već me počinje nervirati taj festival špijuna«, rekla je ironično Francesca, na‐
mještajući se udobnije na stolcu od ebanovine. »Henselt iz Kaedwena mi je nedav‐
no poslao ›konzula‹, Dijkstra je u Dol Blathanu uputio ›trgovačku misiju‹. I sada
nadšpijun Vattier de Rideaux osobno! Ah, a prije se ovdje vrtio i Stefan Skellen,
Veliki Carski Nitko. Ali nisam mu udijelila audijenciju. Ja sam kraljica, a Skellen je
nitko. Dužnosnik, ali nitko.«
»Stefan Skellen«, rekla je polagano Ida Emean, »bio je i kod nas, gdje je imao
više sreće. Razgovarao je s Filavandrelom i Vanadainom.«
»I vjerojatno je kao Vattier mene, ispitivao njih o Vilgefortzu, Yennefer, Rien‐
ceu i Cahiru Mawr Dyffrynu aep Ceallachu?«
»Među inim. Začudit ćeš se, ali više ga je zanimala izvorna inačica pretkazanja
Ithlinne Aegli aep Aevenien, osobito oni dijelovi što govore o Aen Hen Ichaer, Pr‐
votnoj krvi. Zanimala ga je i Tor Lara, Galebova kula, i legendarni portal koji je
nekoć povezivao Galebovu kulu s Tor Zireaelom, Lastavičjom kulom. Kako tipič‐
no za ljude, Enid. Računati s time da ćemo im odmah, na znak, razotkriti zagonet‐
ke i tajne koje i sami nastojimo razriješiti već stotinama godina.«
Francesca je podignula ruku i promotrila prstenje.
»Zanima me«, rekla je, »znade li Filippa za čudna raspitivanja Skellena i Vatti‐
era? I Emhyra var Emreisa kojemu obojica služe?«
»Bilo bi rizično kladiti se da ne zna«, Ida Emean je brzo pogledala kraljicu, »i za‐
tajiti to što znamo, kako od Filippe, tako i od cijele lože na vijećanju u Montecal‐
vu. Na nas bi to bacilo ne baš lijepo svjetlo... A svakako želimo da ta loža počne
djelovati. Hoćemo da se nama, vilenjačkim čarobnicama, vjeruje, da nas se ne sum‐
njiči za dvostruku igru.«
188
Vatreno krštenje
»Stvar je u tome da mi vodimo dvostruku igru, Ido. I malo se igramo vatrom.

Bijelim Plamenom Nilfgaarda...«
»Plamen spaljuje«, Ida Emean je podignula na kraljicu oči naglašene teškom
šminkom, »ali i pročišćava. Kroza nj treba proći. Treba riskirati, Enid. Ta loža
mora nastati, mora početi djelovati. U punom sastavu. Dvanaest čarobnica, a među
njima pak i ta jedna o kojoj govori pretkazanje. Čak i ako je to igra, zaigrajmo na
povjerenje.«
»A ako je provokacija?«
»Ti bolje poznaješ osobe koje u tome sudjeluju.«
Enid an Gleanna se zamislila.
»Sheala de Tancarville«, rekla je napokon, »povučena je usamljenica, nije pove‐
zana ni sa kim. Triss Merigold i Keira Metz su bile, ali sada su obje emigrantice,
kralj Foltest je iz Temerije protjerao sve čarobnjake. Margaritu Laux-Antille zani‐
ma samo njezina škola, ništa osim toga. Naravno, u ovom su trenu sve tri pod
snažnim utjecajem Filippe, a Filippa je zagonetka. Sabrina Glevissig neće odustati
od političkih utjecaja koje ima u Kaedwenu, ali neće ni izdati ložu. Previše ju priv‐
lači vlast koju daje loža.«
»A ta Assire var Anahid? I ta druga Nilfgaarđanka koju ćemo upoznati u Monte‐
calvu?«
»O njima znam malo«, blago se nasmiješila Francesca. »Ali čim ih vidim, znat
ću više. Čim vidim u što su i kako odjevene.«
Ida Emean je pritvorila našminkane očne kapke, ali se suzdržala od postavljanja
pitanja.
»Preostaje kipić od žada«, rekla je malo kasnije. »I dalje upitna i enigmatična ‐
gurica od žada, natuknica koja se također može pronaći u Ithlinnespeath. Valjda je
već vrijeme da joj damo da se ispovjedi. I da joj objavimo što je čeka. Da ti pomog‐
nem pri dekompresiji?«
»Ne, obavit ću to sama. Znaš kakve su reakcije na raspakiranje. Što bude manje
svjedoka, manje će boljeti udarac njezinu ponosu.«
Francesca Findabair je još jednom provjerila je li cijelo dvorište nepropusno odvo‐

jeno od ostatka dvorca zaštitnim poljem koje zaklanja pogled i prigušuje zvukove.
Zapalila je tri crne svijeće usađene u svijećnjake opremljene zrcalnim re ektorima.
Svijećnjaci su stajali na kružnom mozaiku s prikazom osam znakova Vicca, vile‐
189
Andrzej Sapkowski
njačkog Zodijaka, na simbolima koji označavaju Belleteyn, Lammas i Yule. Unutar

zodijačkog kruga, mozaik je tvorio drugi, manji, koji je bio načičkan magičnim,
simbolima i okruživao pentagram. Na trima simbolima manjega kruga Francesca je
postavila nevelike željezne tronošce, na njih je pak obazrivo i pozorno ugradila tri
kristala. Donji dijelovi kristala bili su izbrušeni tako da pristaju obliku završetaka
tronožaca zbog čega je njihovo umetanje moralo po logici stvari biti precizno, ali je
Francesca sve višekratno provjerila. Bilo joj je draže ne riskirati pogrešku.
Nedaleko je šumjela fontana, voda je prskala iz mramornoga vrča koji je držala
mramorna najada, u četiri je mlaza padala u jezerce pokrećući listove lopoča među
kojima su promicale zlatne ribice.
Francesca je otvorila kutijicu, izvadila iz nje malenu, sapunastu na dodir guri‐
nu od žada, postavila je točno u sredinu pentagrama. Povukla se, još jednom zaviri‐
la u knjigu čarolija na stolu, duboko udahnula, podignula ruke i svečano izgovorila
formulu.
Svijeće su u trenu zaplamsale jarče, fasete kristala su zasjale i izbacile pruge svje‐
tlosti. Pruge su pogodile gurinu koja je smjesta promijenila boju – od zelene pos‐
tala je zlatna, a časak iza toga prozirna. Zrak je zatreperio od magične energije koja
je udarala o zaštitne zaslone. Jedna je od svijeća zaiskrila, po podu su zaplesale sje‐
ne, mozaik je oživio, počeo mijenjati oblike. Francesca nije spuštala ruke, nije pre‐
kidala čaranje.
Figurica je munjevito rasla, pulsirajući i kuckajući, mijenjala je strukturu i oblik
nalik na klupko dima koje je puzalo po podu. Svjetlost koja je izbijala iz kristala re‐
zala je dim, u blistavim prugama pojavili su se pokret i sve kruća materija. Još tren,
i u središtu magičnih krugova odjednom se ukazala ljudska prilika. Prilika crnokose
žene koja bespomoćno leži na tlu.
Svijeće su procvjetale trakama dima, kristali su se ugasili. Francesca je spustila
ruke, opustila prste i obrisala znoj s čela.
Crnokosa žena na podu savila se u klupko i počela zapomagati.
»Kako se zoveš?« upitala je zvučno Francesca. Žena se napela, zaurlala, pritišćući
objema rukama potrbušje.
»Kako se zoveš?«
»Ye... Yennef... Yennefeeeer!!! Aaaaaaa...«
Vilenjakinja je s olakšanjem odahnula. Žena se i nadalje uvijala, zavijala, ječala,
udarala šakama po podu, pokušavala povratiti. Francesca je strpljivo čekala. I mir‐
190
Vatreno krštenje
no. Žena, do maloprije gurina od žada, patila je, bilo je to očito. I normalno. Ali
mozak joj nije bio oštećen.
»No, Yennefer«, rekla je nakon duže stanke, prekidajući jauke. »Možda bi već
bilo dosta, ha?«
Yennefer se s vidljivim naporom podigla na sve četiri, obrisala nos podlakticom,
osvrnula se nepribrano. Pogled joj je prešao preko Francesce, kao da vilenjakinje
uopće nema na dvorištu, zaustavio se i oživio tek na vidik prskanja vode u fontani.
Dopuzavši s golemim trudom, Yennefer se prebacila preko ruba i s pljuskom uvali‐
la u jezerce. Zagrcnula se, počela dahtati, kašljati i pljuvati, napokon se, razgrćući
vodene ljiljane, četveronoške dovukla do mramorne najade i sjela, naslanjajući se
leđima o postament kipa. Voda joj je dosezala do grudi.
»Francesca...« jedva je izrekla, dodirujući opsidijanovu zvijezdu na vratu i gleda‐
jući vilenjakinju pomalo neprisebnim pogledom. »Ti...«
»Ja. Čega se sjećaš?«
»Spakirala si me... Dovraga, spakirala si me?«
»Spakirala i otpakirala. Čega se sjećaš?«
»Garstanga... Vilenjaka. Ciri. Tebe. I petsto centi koje su mi se odjednom sruči‐
le na glavu... Sada već znam što je to bilo. Artefaktna kompresija...«
»Pamćenje funkcionira. To je dobro.«
Yennefer je spustila glavu, pogledala među svoje noge nad kojima su promicale
zlatne ribice.
»Daj poslije promijeniti vodu u jezercu, Enid«, promrsila je. »Upravo sam se po‐
pišala u nju.«
»Sitnica«, nasmiješila se Francesca. »No pogledaj da se u vodi slučajno ne vidi
krv. Dogodi se da kompresija uništi bubrege.«
»Samo bubrege?« Yennefer je oprezno udahnula. »U meni čini se nema ni jed‐
nog zdravog organa... Barem se tako osjećam. Dođavola, Enid, ne znam čime sam
zaslužila takvo postupanje...«
»Izađi iz jezerca.«
»Neću. Dobro mi je ovdje.«
»Znam. Dehidracija.«
»Degradacija. Degeneracija! Zašto si mi to učinila?«
»Izađi, Yennefer.«
Čarobnica je s mukom ustala, pridržavajući se objeručke za mramornu najadu.
Stresla je sa sebe lopoče, snažnim trzajem rasparala i svukla suknju s koje se cijedila
191
Andrzej Sapkowski
voda, stala gola pred fontanu, pod mlazove koji su prskali. Opravši se i napivši, iz‐
ašla je iz jezerca, sjela na rub bazena, ocijedila kosu, osvrnula se uokolo.
»Gdje sam?«
»U Dol Blathani.«
Yennefer je obrisala nos.
»Gužva na aneddu još traje?«
»Ne. Završila je. Prije poldrug mjeseca.«
»Mora da sam te gadno povrijedila«, rekla je nakon stanke Yennefer. »Mora da
sam te gadno nagazila, Enid. Ali naše račune možeš smatrati poravnatima. Dostoj‐
no si se osvetila, iako možda malo presadistički. Nisi se mogla zadovoljiti time da
mi prerežeš grlo?«
»Ne pričaj gluposti.« Vilenjakinja se nacerila. »Spakirala sam te i iznijela iz Gar‐
stanga da ti spasim život. Vratit ćemo se tome, ali malo kasnije. Izvoli ručnik. Ov‐
dje ti je plahta. Novu ćeš suknju dobiti nakon kupanja. Na prikladnom mjestu, u
kadi s toplom vodom. Već si dovoljno naudila zlatnim ribicama.«
***
Ida Emean i Franceska pile su vino. Yennefer je pila glukozu i sok od mrkve. U go‐
lemim količinama.
»Sažmimo«, rekla je, saslušavši Francescino izvješće. »Nilfgaard je podjarmio
Lyriju, skupa s Kaedwenom razoružao Aedirn, spalio Vengerberg, pokorio Verden,
upravo osvaja Brugge i Sodden. Vilgefortz je nestao bez traga. Tissaia de Vries po‐
činila je samoubojstvo. A ti si postala kraljicom Doline cvijeća, car Emhyr ti se kru‐
nom i žezlom odužio za moju Ciri koju je tako dugo tražio, a koju sada ima i koris‐
ti po volji i kako mu se prohtije. Mene si spakirala i kroz poldrug mjeseca držala u
kutiji kao kipić od žada. I sigurno očekuješ da ću ti zahvaliti na tome.«
»Trebala bi«, odvratila je hladno Francesca Findbair. »Na aneddu je bio sta‐
noviti Rience koji si je kao pitanje časti postavio da ti zada polaganu i okrutnu
smrt, a Vilgefortz je obećao da će mu to omogućiti. Rience te natjeravao po cijelom
Garstangu. Ali nije te pronašao jer si već bila gurina od žada u mojem dekolteu.«
»I bila sam tom gurinom četrdeset sedam dana.«
»Da. Ja sam pak, kada su me pitali, mogla mirno odgovarati da Yennefer iz
Vengerberga nije u Dol Blathani. Jer pitali su za Yennefer, a ne za kipić.«
»Što se promijenilo da si me napokon odlučila raspakirati?«
»Puno toga. Začas ću ti objasniti.«
192
Vatreno krštenje
»Objasni mi prije nešto drugo. Na aneddu je bio Geralt. Vještac. Sjećaš se,
predstavila sam ti ga u Aretuzi. Što je s njim?«
»Smiri se. Živ je.«
»Mirna sam. Govori, Enid.«
»Tvoj je vještac«, rekla je Francesca, »tijekom samo jedne godine učinio više od
mnogih za cijeloga života. Da ne duljim: slomio je Dijkstri nogu, odrubio glavu
Artaudu Terranovi i okrutno posjekao desetak Scoia’taela. Ah, skoro sam zaboravi‐
la: pobudio je još i nezdravo uzbuđenje Keire Metz.«
»Strašno.« Yennefer se nacerila pretjerujući. »Ali Keira se valjda već pribrala?
Nije valjda uvrijeđena na njega? Za to što je, uzbuđenu, nije i poševio, sigurno je
krivo pomanjkanje vremena, a ne manjak poštovanja. Uvjeri ju u to u moje ime.«
»Imat ćeš priliku učiniti to sama«, rekla je hladno Krasuljak iz Dolina. »I to ubr‐
zo. No vratimo se stvarima u vezi s kojima neuspješno hiniš ravnodušnost. Tvoj se
vještac tako zapalio za obranu Ciri da je postupio vrlo nerazborito. Bacio se na Vil‐
gefortza. I Vilgefortz ga je izmasakrirao. Za to što ga nije ubio krivo je sigurno po‐
manjkanje vremena, ne pomanjkanja nastojanja. I što? I dalje ćeš izigravati da te to
ne dira?«
»Ne.« Grimasa na Yenneferinim usnama prestala je bih podrugljiva. »Neću,
Enid. To me dira. Ubrzo će neke osobe doznati koliko sam dirnuta. Dajem ti svoju
riječ.«
Da, kao ranije poruga, Francescu sada nije dotaknula ni prijetnja.
»Triss Merigold je isprebijanoga vješca teleportirala u Brokilon«, rekla je. »Koli‐
ko znam, drijade ga ondje još uvijek liječe. Navodno je već dobro, ali bolje mu je
da ne pomalja nos odande. Progone ga Dijkstrini agenti i obavještajne službe svih
kraljeva. Uostalom, tebe također.«
»Čime sam zaslužila takvu čast? Pa ja nisam Dijkstri ništa slomila... Ah, ne go‐
vori, sama ću pogoditi. Nestala sam s anedda bez traga. Nitko se ne domišlja da
sam sletjela u tvoj džep, reducirana i spakirana. Svi su uvjereni da sam pobjegla u
Nilfgaard skupa sa svojim suborcima urotnicima. Svi osim pravih urotnika, razu‐
mije se, ali ti neće nikoga razuvjeriti. Pa rat je, dezinformacija je oružje, sječivo koje
mora uvijek bih dobro naoštreno. I sada, nakon četrdeset sedam dana, došlo je vri‐
jeme da se oružje uporabi. Moja kuća u Vengerbergu je spaljena, mene traže.
Nema mi drugog no pristupiti odredu Scoia’taela. Ili se nekako drugačije uključiti
u borbu za slobodu vilenjaka.«
193
Andrzej Sapkowski
Yennefer je srknula malo soka od mrkve, upila pogled u oči Ide Emean aep Siv‐
ney koja je i dalje ostajala mirna i šutjela.
»Što je, gospo Ido? Gospo slobodna Aen Seidhe iz Modrih planina? Pogađam li
točno sudbinu koja mi se piše? Zašto, gospo, šutite kao stijena?«
»Ja, gospo Yennefer«, odvratila je crvenokosa vilenjakinja, »šutim kada nemam
reći ništa smisleno. To je uvijek bolje nego raspredati neutemeljene pretpostavke i
prikrivati nemir brbljanjem. Prijeđi na stvar, Enid. Objasni gospi Yennefer o čemu
je riječ.«
»Pretvorila sam se u uho.« Yennefer je prstima dotaknula zvijezdu od opsidijana
na baršunastoj vrpci oko vrata. »Govori, Francesca.«
Krasuljak iz Dolina je naslonila podbradak na prepletene dlanove.
»Danas je«, obznanila je, »druga noć od mjesečeva uštapa. Ubrzo ćemo se tele‐
portirati u zamak Montecalvo, sjedište Filippe Eilhart. Sudjelovat ćemo u sjednici
organizacije koja bi te trebala zainteresirati. Jer, uvijek si držala da magija predstav‐
lja najvišu vrijednost, koja je iznad svih podjela, raspri, političkih odabira, osobnih
interesa, antipatija, simpatija i animoziteta. Sigurno će te obradovati vijest da je ne‐
davno postavljen temelj institucije, nečega poput tajne lože, stvorene isključivo radi
obrane interesa magije, sa zadaćom da pazi na to da magija u hijerarhiji različitih
stvari zauzima mjesto koje joj pripada. Koristeći povlasticu preporučivanja novih
članova spomenute lože, dopustila sam si da u obzir uzmem dvije kandidature: Ide
Emean aep Sivney i tvoju.«
»Koje li neočekivane časti i promaknuća«, podrugnula se Yennefer. »Iz čarobnog
nepostojanja ravno u tajnu, elitnu i svemoćnu ložu. Koja stoji iznad osobnih anti‐
patija i simpatija. Samo, jesam li ja prikladna za to? Hoću li naći u sebi snagu ka‐
raktera da se lišim antipatija spram osoba koje su mi oduzele Ciri, izmrcvarile mu‐
škarca prema kojemu nisam ravnodušna, a mene samu...«
»Sigurna sam«, prekinula ju je vilenjakinja, »da ćeš u sebi pronaći dovoljno sna‐
ge karaktera, Yennefer. Poznajem te i znam da ti ne manjka takve snage. Ne manj‐
ka ti ni ambicije, koja treba raspršiti sumnje u vezi s počastima i promaknućima
koji su te zatekli. No ako baš hoćeš, bit ću izravna: preporučujem te za ložu jer te
smatram osobom koja to zaslužuje i može značajno pridonijeti stvari.«
»Hvala.« Podrugljivi smiješak nije kanio nestati s čarobničinih usana. »Hvala,
Enid. Doista, osjećam kako me razdiru ambicija, oholost i samodopadnost. Sprem‐
na sam svakoga trenutka puknuti. I to još prije no što se počnem pitati zašto
194
Vatreno krštenje
umjesto mene ne preporučuješ za tu ložu još jednog vilenjaka iz Dol Blathane ili
vilenjakinju iz Modrih planina.«
»U Montecalvu ćeš«, hladno je odvratila Francesca, »doznati zašto.«
»Radije bih odmah.«
»Reci joj«, progunđala je Ida Emean.
»Radi se o Ciri«, rekla je nakon trena premišljanja Francesca, podižući na Yen‐
nefer svoj nedokučivi pogled. »Loža se zanima za nju, a nitko tu djevojku ne poz‐
naje dobro kao ti. Ostalo ćeš doznati na licu mjesta.«
»U redu.« Yennefer se energično počešala po lopatici. Koža isušena kompresi‐
jom i dalje ju je nesnosno svrbjela. »Reci mi još samo tko je još u sastavu te lože?
Osim vas i Filippe?«
»Margarita Laux-Antille, Triss Merigold i Keira Metz. Sheala de Tancarville iz
Kovira. Sabrina Glevissig. I dvije čarobnice iz Nilfgaarda.«
»Ženska internacionala?«
»Može se reći i tako.«
»One me sigurno i dalje smatraju Vilgefortzovom saveznicom. Hoće li me pri‐
hvatiti?«
»Prihvatile su mene. Za ostalo ćeš se pobrinuti sama. Bit ćeš zamoljena da izne‐
seš svoje veze s Ciri. Od samoga početka, koji se zbog tvoga vješca dogodio prije
petnaest godina u Cintri, pa sve do događaja otprije poldrug mjeseca. Iskrenost i is‐
tinoljubivost bit će apsolutno nužne. I potvrdit će lojalnost spram lože.«
»Tko je rekao da se nešto treba potvrđivati? Nije li prerano govoriti o lojalnosti?
Pa ne znam čak ni statut i program te damske internacionale...«
»Yennefer.« Vilenjakinja je blago namrštila pravilne obrve. »Preporučujem te za
ložu. Ali ne kanim te ni na što prisiljavati. A osobito na lojalnost. Imaš izbor.«
»Domišljam se kakav.«
»Dobro se domišljaš. Ali i dalje je to slobodan izbor. No ja te sa svoje strane
gorljivo nagovaram da odabereš ložu. Vjeruj mi, tako ćeš svojoj Ciri pomoći puno
učinkovitije nego bacajući se naslijepo u vrtlog događaja što bi, kako mislim, učini‐
la vrlo rado. Ciri prijeti smrt. Spasiti je može samo naše solidarno djelovanje. Kada
saslušaš to što će biti rečeno u Montecalvu, znat ćeš da sam ti govorila istinu... Yen‐
nefer, ne sviđaju mi se odbljesci koje vidim u tvom pogledu. Obećaj mi da nećeš
pokušati pobjeći.«
»Neću«, Yennefer je zavrtjela glavom, pokrivajući dlanom zvijezdu na baršunas‐
toj vrpci. »Neću obećati, Francesca.«
195
Andrzej Sapkowski
»Htjela bih te lojalno upozoriti, draga moja. Svi stacionarni portali Montecalva
su blokirani. Svatko tko bi bez Filippina dopuštenja htio onamo ući ili odande iza‐
ći, završit će u tamnici čiji su zidovi obloženi dvimeritom. Nećeš moći otvoriti svoj
teleport ne budeš li raspolagala komponentama. Tvoju zvijezdu ti ne želim oduzeti,
jer moraš biti u punoj misaonoj snazi. Ali ako pokušaš s podvalama... Yennefer, ja
ne mogu dopustiti da mahnito i usamljeno kreneš spašavati Ciri i tražiti osvetu. I
dalje imam tvoju matricu, imam algoritam čarolije. Ponovo ću te reducirati i upa‐
kirati u kipić od žada. Bude li potrebno i na više mjeseci. Ili godina.«
»Hvala ti na upozorenju. Ali ionako ti neću obećati.«
***
Fringilla Vigo se pretvarala, ali bila je uzrujana i napeta. I sama je ne jednom korila
mlade nilfgaardske čarobnjake zbog nekritičkog podlijeganja stereotipnim mišlje‐
njima i idejama, sama je redovito ismijavala trivijalnu, tračevima i propagandom
karikiranu sliku tipične čarobnice sa Sjevera – umjetno lijepe, arogantne, tašte i
pokvarene do ruba perverzije, a često i preko toga ruba. No sada, kada ju je niz pre‐
sjedanja po teleportima približavalo zamku Montecalvo, sve ju je jače razdirala ne‐
sigurnost što će zateći na mjestu sastanka tajanstvene lože. I što je ondje čeka. Razi‐
grana mašta podmetala joj je slike ubojito lijepih žena s dijamantnim ogrlicama na
obnaženim prsima s karminom obojenim bradavicama, žena vlažnih usta i očiju
sjajnih od alkohola i opijata. U mašti je Fringilla već vidjela kako se zasjedanja taj‐
noga konventa pretvaraju u divlju i raspojasanu orgiju uz frenetičnu glazbu, afrodi‐
zijake, robove oba spola i probrane akcesorije.
Posljednji teleport ju je ostavio između dva stupa od crnoga mramora, suhih
usta, očiju suznih od vjetra magije i ruku grčevito stegnutih na smaragdnoj ogrlici
koja joj je ispunjavala četvrtasti izrez haljine. Do nje se materijalizirala Assire var
Anahid, također primjetno uzrujana. Fringilla je ipak imala temelja za pretpostavku
da prijateljicu sputava za nju netipična odjeća: nepreuzetna, ali vrlo elegantna halji‐
na boje hijacinta, nadopunjena malenom i skromnom ogrlicom od aleksandrita.
Uzrujanost je trenutačno nestala. U velikoj dvorani osvijetljenoj čarobnim lam‐
pionima bilo je hladno i tiho. Nigdje se nije dalo primijetiti golog crnačkog bub‐
njara, ni djevojke sa šljokicama na stidnim brežuljcima, nije se osjećao zapah hašiša
i kantaridina. Dobrodošlicu nilfgaardskim čarobnicama istoga je trena poželjela Fi‐
lippa Eilhart, gospodarica zamka, stasita, ozbiljna, ljubazna i konkretna. Približile
su im se i predstavile i ostale nazočne čarobnice, a Fringilla je s olakšanjem odah‐
196
Vatreno krštenje
nula. Magičarke sa Sjevera bile su lijepe, pune boja i svjetlucave od nakita, ali u
očima podcrtanima toniranom maškarom nije bilo ni traga narkoticima i nimfo‐
maniji. Također, ni jednoj nisu grudi bile otkrivene. Naprotiv, dvije su bile neobič‐
no čedno zakopčane do vrata – stroga, u crninu odjevena Sheala de Tancarville i
mlađahna Triss Merigold modrih očiju i prelijepe kestenjaste kose. Tamnokosa Sa‐
brina Glevissig i plavuše Margarita Laux-Antille i Keira Metz nosile su izreze, ali ne
puno dublje od Fringillina.
Čekanje na ostale sudionice konventa ispunila je uljudna konverzacija za vrije‐
me koje su sve imale priliku reći nešto o sebi, a taktične konstatacije i napomene
Filippe Eilhart brzo su i spretno lomile led, iako je jedini led u blizini bio onaj na
buffetu na kojemu se dizalo brdo kamenica. Drugi se led nije osjećao. Sheala de
Tancarville, znanstvenica, odmah je našla mnoštvo zajedničkih tema sa znanstveni‐
com Assire var Anahid, Fringilla je pak brzo osjetila simpatiju prema veseloj Triss
Merigold. Razgovore je pratilo lakomo gutanje kamenica. Nije jela jedino Sabrina
Glevissig, dostojna kći kaedwenskih prašuma, koja si je dopustila prezrivu opasku o
»ljigavim gadostima« i iskazala želju za komadićem hladne srnetine sa šljivama. Fi‐
lippa Eilhart, umjesto da na uvredu reagira uzvišenom suzdržanošću, povukla je
uzicu zvona te je za tren neupadljiva i bešumna posluga donijela meso. Fringillino
čuđenje bilo je golemo. Tako je to, pomislila je, koliko zemalja toliko običaja.
Teleport među stupovima bljesnuo je i čujno zavibrirao. Na licu Sabrine Glevi‐
ssig pojavila se neizmjerna zapanjenost. Keira Metz je ispustila na led kamenicu i
nož. Triss je prigušila uzdah.
Iz portala su izronile tri čarobnice. Tri vilenjakinje. Jedna kose boje tamnoga
zlata, jedna cinober crvene i jedna garavo crne.
»Dobro došla, Francesco«, rekla je Filippa. U njezinu glasu nije se čula emocija
koju su ipak odale brzo zatvorene oči. »Dobro došla, Yennefer.«
»Dobila sam povlasticu da zauzmem dvije fotelje lože«, rekla je tamnozlatna vi‐
lenjakinja, melodiozno nazvana Francescom, nedvojbeno zamijetivši Filippinu za‐
panjenost. »Ovo su moje kandidatkinje. Svima poznata Yennefer iz Vengerberga i
gospa Ida Emean aep Sivney, Aen Saevherne iz Modrih planina.«
Ida Emean se lako naklonila riđom glavom, zašuštala lepršavom žutom halji‐
nom.
»Rekla bih«, osvrnula se Francesca uokolo, »da smo već sve na broju?«
»Manjka samo Vilgefortz«, siknula je tiho, ali vidljivo srdito Sabrina Glevissig,
zureći poprijeko u Yennefer.
197
Andrzej Sapkowski
»I u podzemlju skriveni Scoia’taeli«, progunđala je Keira Metz. Triss ju je sledila

pogledom.
Filippa ih je međusobno predstavila. Fringilla je radoznalo promotrila Francescu
Findabair, Enid an Gleannu, Krasuljka iz Dolina, glasovitu kraljicu Dol Blathanne,
vladaricu vilenjaka koji su nedavno ponovo stekli svoju zemlju. Glasine o Frances‐
cinoj ljepoti, ustanovila je Fringilla, nisu bile pretjerane.
Crvenokosa i krupnooka Ida Emean pobudila je vidljivo zanimanje sviju, ne is‐
ključujući ni obje čarobnice iz Nilfgaarda. Slobodni vilenjaci iz Modrih planina
nisu održavali nikakve odnose, ne samo s ljudima, već ni sa subraćom koja su živje‐
la u ljudskoj blizini. A malobrojni među slobodnim vilenjacima, Aen Saevherne,
Znajući, predstavljali su enigmu blisku legendi. Malotko se, čak i među vilenjaci‐
ma, mogao pohvaliti bližim dodirom s Aen Saevherne. Ida se u skupini izdvajala ne
samo bojom kose. U njezinu nakitu nije bilo ni unce plemenitih metala, ni karata
dragulja – nosila je isključivo bisere, koralje i jantar.
No, najveće je emocije očito izazvala treća od pridošlih čarobnica, Yennefer, ga‐
ravocrna, odjevena u crno i bijelo, koja unatoč prvom dojmu nije bila vilenjakinja.
Njezina pojava u Montecalvu mora da je bila snažno i ne svima ugodno iznenađe‐
nje. Fringilla je osjećala auru antipatije i neprijateljstva koja je izbijala od nekih ma‐
gičarki.
Dok su joj bile predstavljane nilfgaardske čarobnice, Yennefer je zadržala pogled
svojih ljubičastih očiju na Fringilli. Oči su joj bile umorne i uokvirene podočnjaci‐
ma, ni šminka to nije mogla sakriti.
»Mi se poznajemo«, ustvrdila je, dodirujući zvijezdu od opsidijana pričvršćenu
za baršunastu vrpcu.
U dvorani je nastala teška tišina puna iščekivanja.
»Već smo se vidjele«, ponovila je Yennefer.
»Ne sjećam se.« Fringilla je izdržala pogled.
»Ne čudim se. No ja se dobro sjećam lica i prilika. Vidjela sam te na brijegu
Soddenu.«
Filippa Eilhart je preduhitrila odgovor.
»I ja sam bila ondje«, rekla je. »I isto se sjećam mnogočega. No ne čini mi se da
bi nam pretjerano naprezanje sjećanja i nepotrebno kopanje po njemu moglo ikako
poslužiti ovdje, u ovoj dvorani. Tome što ovdje kanimo poduzeti, bit će korisniji
zaborav, oproštaj i pomirenje. Slažeš se sa mnom, Yennefer?«
Crnokosa čarobnica zabacila je s čela neposlušne uvojke.
198
Vatreno krštenje
»Kada napokon doznam što namjeravate ovdje poduzeti«, odvratila je, »reći ću
ti, Filippa, s čime se slažem. A s čime ne.«
»U tom će slučaju biti najbolje da počnemo bez odgađanja. Gospe, izvolite za‐
uzeti mjesta.«
Mjesta za okruglim stolom – osim jednoga – bila su označena. Fringilla je sjedi‐
la pored Assire var Anahid, a s desne joj je strane bio taj slobodni stolac koji ju je
dijelio od Sheale de Tancarville, iza koje su sjedile Sabrina Glevissig i Keira Metz.
Nalijevo od Assire sjedile su Ida Emean, Francesca Findabair i Yennefer. Točno na‐
suprot Assire smjestila se Filippa Eilhart, kojoj je zdesna bila Margarita Laux-Antil‐
le, a slijeva Triss Merigold.
Svi stolci imali su naslone za ruke izrezbarene u oblik s ngi.
Filippa je započela. Ponovila je pozdrav i odmah prešla na stvar. Fringilla, kojoj
je Assire podnijela detaljno izvješće o prethodnom sastanku lože, nije iz uvoda doz‐
nala ništa novo. Nisu je zatekle ni izjave svih čarobnica o pristupanju konventu, ni
prvi glasovi u raspravi. No bila je blago zbunjena jer su se ti prvi prilozi diskusiji
odnosili na rat koji je Carstvo vodilo s Nordlinzima, a osobito na posve nedavno
započete operacije u Soddenu i Bruggeu, za vrijeme kojih su se carske postrojbe
oružano sukobile s vojskom Temerije. I pored proklamirane apolitičnosti skupa,
čarobnice nisu bile u stanju sakriti svoje nazore. Neke je očito uznemiravala prisut‐
nost Nilfgaarda na vratima. Fringillini osjećaji bili su pomiješani. Pretpostavljala je
da bi tako obrazovane osobe trebale shvatiti da Carstvo donosi Sjeveru kulturu, do‐
brobit, poredak i političku stabilnost. S druge strane, nije znala kako bi sama reagi‐
rala da se neprijateljska vojska približava njezinu domu.
Filippi Eilhart su ipak dodijale raspre o vojnim pitanjima.
»Nitko nije u stanju predvidjeti rezultat rata«, rekla je. »Štoviše, takvo je predvi‐
đanje lišeno smisla. Pogledajmo to napokon hladne glave. Kao prvo, rat i nije tako
veliko zlo. Više bih se bojala posljedica prenapučenosti koja bi u ovoj etapi razvoja
poljoprivrede i industrije značila katastrofalnu glad. Kao drugo, rat je nastavak po‐
litike vladara. Koliko će od tih što sada vladaju biti živo za sto godina? Ni jedan, to
je jasno. Koliko će dinastija opstati? Ne može se predvidjeti. Današnji teritorijalni,
dinastički sporovi, današnje ambicije i današnje nade, za sto će godina biti pokrive‐
ne prašinom u kronikama. Ali ako se mi ne osiguramo, ako se damo uvući u rat, i
od nas će ostati samo prašina. No ako umjesto toga pogledamo malko iznad barja‐
ka, ako začepimo uši za bojne i domoljubne poklike, opstat ćemo. A moramo ops‐
tati. Moramo, jer snosimo odgovornost. Ne spram kraljeva i njihovih partikularnih
199
Andrzej Sapkowski
interesa povezanih s jednim kraljevstvom. Mi smo odgovorne za svijet. Za napre‐

dak. Za promjene koje taj napredak donosi. Odgovorne smo za budućnost.«
»Tissaia de Vries bi tome pristupila drugačije«, rekla je Francesca Findabair.
»Njoj je uvijek bilo stalo do odgovornosti za obične, jednostavne ljude. Ne u bu‐
dućnosti, već ovdje i sada.«
»Tissaia de Vries je mrtva. Da je živa, bila bi među nama.«
»Sigurno«, nasmiješila se Krasuljak iz Dolina. »Ali ne mislim da bi se suglasila s
teorijom o ratu kao lijeku protiv katastrofe gladi i prenapučenosti. Obratite pozor‐
nost na ovu potonju riječ, uvažene sestre. Zasjedamo rabeći zajednički jezik, koji
nam treba olakšati sporazumijevanje. Ali za mene je to strani jezik. I sve straniji. U
jeziku moje majke nema riječi: ›prenapučenost‹, a riječ ›previlenjačenost‹ bila bi
neologizam. Neprežaljena pokojnica Tissaia de Vries brinula je za sudbinu običnih
ljudi. Ako je riječ o meni, ne manje važna je i sudbina običnih vilenjaka. Rado bih
zapljeskala ideji da treba razmišljati o budućnosti, a današnjicu smatrati prolaznom.
Ali s nelagodom tvrdim, da današnji dan uvjetuje sutrašnji, a bez sutrašnjeg nema
budućnosti. Vama, ljudima, možda je smiješno plakati nad grmom jorgovana koji
je izgorio za ratnoga meteža, jorgovana neće uzmanjkati, ne bude li taj bit će drugi,
a ako ne bude jorgovana, pa što onda, bit će akacija. Oprostite mi zbog botaničkih
metafora. Ali budite ljubazni i primite na znanje da to što je za vas ljude pitanje
politike, za nas, vilenjake, predstavlja pitanje zičkoga opstanka.«
»Mene politika ne zanima«, glasno je obznanila Margarita Laux-Antille, rektori‐
ca čarobnjačke akademije. »Ja jednostavno ne želim da djevojke čijem sam se obra‐
zovanju posvetila budu iskorištavane kao kondotjerke, da ih se zavarava sloganima
o ljubavi prema domovini. Domovina tih djevojaka je magija, to ih učim. Ako
moje djevojke netko angažira za rat, postavi na novi brijeg Sodden, bit će poražene
neovisno o ishodu na bojnom polju. Razumijem tvoje primjedbe, Enid, ali treba‐
mo se baviti budućnošću magije, a ne rasnim problemima.«
»Trebamo se baviti budućnošću magije«, ponovila je Sabrina Glevissig. »Ali bu‐
dućnost magije uvjetuje status čarobnjaka. Naš status. Naše značenje. Ulogu koju
imamo u društvu. Povjerenje, poštovanje i vjerodostojnost, opće vjerovanje da smo
korisni, da je magija nužna. Alternativa koja stoji pred nama čini se jednostavnom:
ili gubitak statusa i izolacija u kulama bjelokosnim, ili služba. Služba čak i na brije‐
gu Sodden, čak i služba kondotijerki...«
»Ili sluškinja i dostavljačica?« Triss je zabacila s ramena svoju lijepu kosu. »Pog‐
nutih glava, spremnih služiti na svaki pokret carskoga prsta? Jer upravo će nam tak‐
200
Vatreno krštenje
vu ulogu dodijeliti Pax Nilfgaardiana, ako zavlada posvuda.«

»Ako zavlada«, rekla je naglašeno Filippa. »Mi nemamo alternativu. Mi moramo
služiti. Ali magiji. Ne kraljevima i carevima, ne njihovoj današnjoj politici. Ne pi‐
tanjima rasne integracije, jer je i ona podložna današnjim političkim ciljevima. Naš
konvent, drage gospe, nije sazvan zato da bismo se prilagođavale današnjoj politici i
dnevnim promjenama na bojišnici. Ne zato da bismo grozničavo tražile prikladna
rješenja za danu situaciju, kameleonski mijenjajući boju kože. Uloga naše lože treba
biti aktivna. I posve obrnuta. Realizirana svim sredstvima koja su nam dostupna.«
»Ako dobro shvaćam«, podignula je glavu Sheala de Tancarville, »nagovaraš nas
da aktivno utječemo na tijek događanja. Na sve načine. Nezakonite također?«
»O kakvom zakonu govoriš? O tom za sitnež? O tom zapisanom u kodeksima
koje smo same pripremile i izdiktirale kraljevskim juristima? Nas obvezuje samo je‐
dan zakon. Naš!«
»Razumijem«, nasmiješila se čarobnica iz Kovira. »Aktivno ćemo, dakle, utjecati
na tijek događanja. Ako nam politika vladara ne bude po volji, jednostavno ćemo
je promijeniti. Je li tako, Filippo? A možda bi bilo bolje da odmah oborimo te
okrunjene budalaše, detroniziramo ih i protjeramo? Možda da odmah preuzmemo
vlast?«
»Već smo postavljale na prijestolja vladare koji su nam odgovarali. Naša se gre‐
ška sastojala u tome što na prijestolja nismo postavljali magiju. Nikada nismo ma‐
giji dali apsolutnu vlast. Vrijeme je da ispravimo tu grešku.«
»Misliš naravno na sebe?« Sabrina Glevissig se nagnula preko stola. »Naravno na
tronu Redanije? Njezina Visost Filippa Prva? S Dijkstrom kao kraljičinim supru‐
gom?«
»Ne mislim na sebe. Ne mislim na kraljevinu Redaniju. Mislim na veliko Kra‐
ljevstvo Sjevera u koje će se razviti današnje kraljevstvo Kovira. Imperij čija će sna‐
ga biti ravna snazi Nilfgaarda, zahvaljujući čemu će se u ovom trenu poludjele zdje‐
lice vage napokon naći u ravnoteži. Imperij kojim će vladati magija koju ćemo mi
uzdignuti na tron, oženivši kovirskoga prijestolonasljednika s čarobnicom. Da, do‐
bro čujete, drage sestre, gledate u dobrom smjeru. Da, ovdje, za ovaj stol, na ovo
sada prazno mjesto posjest ćemo dvanaestu čarobnicu lože. A potom ćemo je po‐
sjesti i na prijestolje.«
Nastalu šutnju prekinula je Sheala de Tancarville.
»Zbilja ambiciozan projekt«, rekla je s prizvukom poruge u glasu. »Zbilja dosto‐
jan svih nas koje ovdje sjedimo. Posve opravdava utemeljenje takvoga konventa. Ta
201
Andrzej Sapkowski
vrijeđale bi nas manje uzvišene zadaće, pa makar se njihale na granici stvarnosti i

izvedivosti. Bilo bi to kao da zabijamo čavle astrolabom. Ne, ne, bolje si je odmah
postaviti posve neizvedive ciljeve.«
»Zašto neizvedive?«
»Smiluj se, Filippo«, rekla je Sabrina Glevissig. »Ni jedan od kraljeva neće nika‐
da oženiti čarobnicu, ni jedno društvo neće prihvatiti čarobnicu na tronu. Prepreka
je drevni običaj. Možda taj običaj nije mudar, ali postoji.«
»Postoje također«, dodala je Margarita Laux-Antilie, »zapreke, kako da kažem,
tehničke prirode. Osoba koju bi se moglo dovesti u vezu s kovirskim dvorom mo‐
rala bi ispuniti niz uvjeta, kako s našega motrišta, tako i s motrišta kovirskoga dvo‐
ra. Ti se uvjeti uzajamno isključuju, međusobno su suprotstavljeni na očigledan na‐
čin. Ne uočavaš to, Filippo? Za nas bi to trebala biti osoba s čarobnjačkom izobraz‐
bom, posve odana stvari magije, osoba koja shvaća svoju ulogu i koja ju može igrati
vješto, neprimjetno, bez sumnji. Bez dirigenata i su era, bez sivih eminencija u sje‐
ni, protiv kojih se uvijek, pri prvom prevratu, okreće srdžba urotnika. Istodobno,
to mora biti osoba koju će Kovir sam, bez vidljivoga pritiska s naše strane, odabrati
za prijestolonasljednikovu ženu.«
»To je jasno.«
»A što misliš koga će izabrati nepritisnuti Kovir? Djevojku kraljevskoga roda ko‐
joj u žilama već naraštajima teče kraljevska krv. Mlađahnu djevojku koja će odgo‐
varati mladom kraljeviću. Djevojku koja može roditi, jer tu je riječ i o dinastiji.
Tako postavljena zapreka isključuje tebe, Filippo, isključuje mene, isključuje čak i
Keiru i Triss, najmlađe među nama. Isključuje također i sve polaznice moje škole,
koje su uostalom i nama slabo zanimljive, jer su to pupoljci još nepoznate boje lati‐
ca, pa je nezamislivo da bi ikoja od njih mogla sjesti na dvanaesto, prazno mjesto za
ovim stolom. Drugim riječima, čak i kada bi cijeli Kovir pomahnitao i bio sklon
prihvatiti brak kraljevića s čarobnicom, takvu čarobnicu nećemo pronaći. Pa tko bi
onda trebala biti ta Kraljica Sjevera?«
»Djevojka kraljevskoga roda«, odvratila je spokojno Filippa. »U čijim žilama
teče kraljevska krv, krv nekoliko velikih dinastija. Mlađahna i sposobna roditi. Dje‐
vojka nesvakidašnjih magijskih i vještačkih sposobnosti, nositeljica proroštvima
pretkazane Prvotne Krvi. Djevojka koja će s lakoćom igrati svoju ulogu bez dirige‐
nata, šaptača, pobočnika i sivih eminencija, jer to traži njezina sudbina. Djevojka
čije su stvarne sposobnosti poznate i ostat će poznate samo nama. Cirilla, kći Pavet‐
te iz Cintre, unuka Lavice Calanthe. Prvotna Krv, Hladni Plamen Sjevera, Razara‐
202
Vatreno krštenje
teljica i Obnoviteljica, čiji je dolazak najavljen prije puno stotina godina. Ciri iz
Cintre, Kraljica Sjevera. I njezina krv iz koje će se roditi Kraljica Svijeta.«
Ugledavši Štakore kako izlijeću iz zasjede, dva su se konjanika iz pratnje kočije

smjesta okrenula i dala u bijeg. Nisu imali šansi. Giselher, Reef i Iskra presjekli su
im odstupnicu i nakon kratke borbe ih bez oklijevanja posjekli. Na dvojicu preos‐
talih, spremnih na očajničku obranu kočije s četveropregom sivaca, navalili su
Kayleigh, Asse i Mistle. Ciri je osjetila razočaranje i snažnu srdžbu. Nisu joj ostavili
nikoga. Činilo se da neće imati koga ubiti.
Ali bio je tu još jedan konjanik, koji je jahao pred kočijom kao trkač, lako na‐
oružan, na brzom konju. Mogao je pobjeći, ali nije pobjegao. Okrenuo se, zavrtio
mačem i nasrnuo ravno na Ciri.
Dopustila mu je da dojaše, čak i blago usporila konja. Kada je udario, podižući
se u uzengijama, objesila se iz sedla, pa spretno izbjegavši oštricu smjesta izronila,
oštro se odbivši od uzengija. Jahač je bio brz i vješt, uspio je navaliti još jednom.
Ovaj mu je put parirala iskosa, kada je mač kliznuo, zasjekla je jahača odozdo, krat‐
ko, u zapešće, zavrtjela mačem u varci prema licu, a kada je lijevom rukom nagon‐
ski zaklonio glavu, vješto je okrenula mač u ruci i ošinula ga pod pazuho, udarcem
koji je u Kaer Morhenu vježbala satima. Nilfgaarđanin je kliznuo iz sedla, pao, po‐
dignuo se na koljena, divlje zaurlao, pokušavajući silovitim pokretima zaustaviti
krv koja mu je brizgala iz žile kucavice. Ciri ga je na tren promatrala, kao i obično
opčinjena pogledom na čovjeka koji se grčevito i svim snagama bori sa smrću. Sa‐
čekala je da iskrvari. Onda je odjahala bez osvrtanja.
Zasjeda je postigla cilj. Pratnja je bila potučena do nogu. Asse i Reef su zaustavi‐
li kočiju, dohvativši uzde para prednjaka. Zbačen s desnoga prednjaka postiljon,
mlađahni momak u kićenoj livreji, klečao je na zemlji, plakao i zazivao milost. Ko‐
čijaš je odbacio uzde i također preklinjao za milost, sklapajući ruke kao na molitvu.
Giselher, Iskra i Mistle dogalopirali su do kočije. Kayleigh je skočio s konja i povu‐
kao vratašca. Ciri je prišla bliže, sjahala, i dalje držeći u ruci krvavi mač.
U kočiji je sjedila debela matrona u krinolini i s kapicom na glavi, grleći mladu i
strahovito blijedu djevojku u crnoj, do vrata zakopčanoj haljini s vezenim ovratni‐
kom. Na suknju je, kako je primijetila Ciri, bila prikopčana gema. Vrlo lijepa.
»Koji konjići!«, uzviknula je Iskra, razgledavajući zapregu. »Prekrasne pjegice,
kao sa slike! Dobit ćemo za ovu četvorku nekoliko orena!«
203
Andrzej Sapkowski
»A kočiju će do grada«, Kayleigh se nacerio ženi i djevojci, »povući upregnuti

kočijaš i postiljon. A uzbrdo će im pomoći gospođe!«
»Gospodo razbojnici!« zaječala je matrona u krinolini, koju je razbludni Kayle‐
ighov smiješak očito plašio više od krvavog mača u Cirinoj ruci. »Apeliram na vašu
čast! Nemojte obeščastiti ovu mladu djevu!«
»Hej, Mistle«, povikao je Kayleigh, smiješeći se podrugljivo. »Ovdje se, kako ču‐
jem, apelira na tvoju čast!«
»Umukni«, namrštio se Giselher, i dalje u sedlu. »Tvoja zabadanja nisu nikome
smiješna. A ti se, ženo, umiri. Mi smo Štakori. Ne ratujemo sa ženama i ne činimo
im nažao. Reef, Iskra, ispregnite trkače. Mistle, hvataj konje! I brišemo!«
»Mi, Štakori, ne ratujemo sa ženama«, ponovo se nacerio Kayleigh, zureći u
problijedjelo lice djevojke u crnoj haljini. »Ponekad se samo s njima zabavimo, ako
su voljne. A jesi li ti, gospođice? Da te slučajno ne svrbi među nožicama? No, ne‐
maš se čega stidjeti. Dostajat će da kimneš glavicom.«
»Više poštovanja!« kriknula je prepuklim glasom dama u krinolini. »Kako se
smiješ tako obraćati presvijetloj barunici, gospodine razbojniče!«
Kayleigh je zagrohotao, pa se afektirano naklonio.
»Molim za oproštaj. Nisam želio vrijeđati. Pa zar se ni pitati ne smije?«
»Kayleigh!« pozvala je Iskra. »Dolazi ovamo! Što tamo tratiš vrijeme? Pomozi
nam ispregnuti konje! Falka! Gani se!«
Ciri nije skidala pogled s grba na vratima kočije, srebrnog jednoroga na crnom
polju. Jednorog, razmišljala je. Vidjela sam jednom takvog jednoroga... Kada? U
drugom životu? A možda je to bio samo san?«
»Falka? Što je s tobom?«
Ja sam Falka. Ali nisam uvijek bila. Ne uvijek.
Otresla se, stisnula usne. Bila sam neugodna prema Mistle, pomislila je. Uvrije‐
dila sam je. Moram joj se nekako ispričati.
Stavila je nogu na stube kočije, zagledana u gemu na haljini blijede djevojke.
»Daj to«, rekla je kratko.
»Kako smiješ?« zagrcnula se matrona. »Znaš li kome se obraćaš? Ovo je presvije‐
tla barunica Casadei!«
Ciri se osvrnula uokolo, uvjerila da nitko ne čuje.
»Barunica?« siknula je. »Niski naslov. A čak i da je ova balavica kontessa, morala
bi preda mnom kleknuti, tako da joj dupence bude pri zemlji, a glavica nisko. Da‐
vaj brošić! Što čekaš? Trebam li ga strgnuti s tebe, skupa s korzetom?«
204
Vatreno krštenje
Tišinu koja je nakon Filippine objave zavladala za stolom, brzo je zamijenio žamor.
Čarobnice su naizmjence izražavale čuđenje i nevjericu, zahtijevale objašnjenja.
Neke su nedvojbeno znale puno o toj Cirilli ili Ciri, predviđenoj za Vladaricu Sje‐
vera, drugima ime nije bilo nepoznato, ali su znale manje. Fringilla Vigo nije znala
ništa, ali je bila sumnjičava i gubila se u slutnjama koje su se uglavnom vrtjele oko
jednog pramena kose. No poluglasno upitana, Assire je šutjela te naložila i njoj da
šuti. Jer je riječ opet preuzela Filippa Eilhart.
»Većina od nas vidjela je Ciri na aneddu, gdje je svojim pretkazanjem izreče‐
nim u transu izazvala veliku pomutnju. Neke od nas bile su s njom u bliskom, vrlo
bliskom dodiru. Mislim poglavito na tebe, Yennefer. Vrijeme je da progovoriš.«
Dok je Yennefer govorila okupljenima o Ciri, Triss Merigold je pozorno promatra‐

la prijateljicu. Yennefer je pripovijedala spokojno i bez emocija, ali ju je Triss poz‐
navala i predugo i predobro. Viđala ju je već u različitim situacijama, pa i takvima
koje su izazivale stres, mučile ju i odvodile na granicu bolesti, ponekad i u bolest.
Bez svake sumnje, Yennefer je i sada bila u takvoj situaciji. Izgledala je zabrinuto,
umorno i bolesno.
Čarobnica je pripovijedala, a Triss, koja je podjednako poznavala priču, kao i
osobu koje se priča ticala, diskretno je promatrala sve slušateljice. Osobito dvije ča‐
robnice iz Nilfgaarda. Neobično promijenjenu Assire var Anahid, njegovanu, ali i
dalje nesigurnu pod šminkom i u modernoj haljini. I Fringillu Vigo, tu mlađu,
simpatičnu, prirodno ljupku i skromno elegantnu, sa zelenim očima i kosom cr‐
nom poput Yenneferine, ali manje bujnom, kraće ošišanom i očešljanom ravno.
Nilfgaarđanke nisu ostavljale dojam da su izgubljene u zamršenostima Cirine
historije, iako je Yenneferina priča bila duga i poprilično zapletena. Počinjala je od
ozloglašene ljubavne afere Pavette iz Cintre i mladića pretvorenog u Ježa, nastavlja‐
la Geraltovom ulogom i Pravom Iznenađenja, sudbinom koja je povezala vješca i
Ciri. Yennefer je pripovijedala o susretu Ciri i Geralta u Brokilonu, o ratu, o nes‐
tanku i pronalaženju, o Kaer Morhenu. O Rienceu i nilfgaardskim agentima koji
su progonili djevojku. O učenju u Melitelinu svetištu, o Cirinim zagonetnim spo‐
sobnostima.
Slušaju kamenih lica, pomislila je Triss, gledajući Assire i Fringillu. Poput s n‐
gi. Ali nešto očito prikrivaju. Tko zna što. Čuđenje, jer nisu znale koga je to Emhyr
doveo u Nilfgaard? Ili da sve to znaju već odavno, možda i bolje od nas? Yennefer
205
Andrzej Sapkowski
će za čas početi govoriti o Cirinu dolasku na anedd, o pretkazanju izgovorenom

u transu koje je stvorilo takvu zbrku. O krvavoj bitki u Garstangu zbog koje je Ge‐
ralt izmasakriran, a Ciri oteta. Tada će se prestati pretvarati, pomislila je Triss, past
će maske. Svi znaju da je iza afere na aneddu stajao Nilfgaard. A kada se sve oči
upere u vas, Nilfgaarđanke, morat ćete progovoriti. I tada će se objasniti nekoliko
stvari, tada ću možda i ja doznati više. Na koji je način Yennefer nestala s aned‐
da, zašto se iznenada pojavila ovdje u Montecalvu, u Francescinu društvu. Tko je i
kakvu ulogu igra Ida Emean, vilenjakinja, Aen Saevherne iz Modrih planina. Zašto
imam dojam da Filippa Eilhart i dalje govori manje no što zna, iako deklarira pre‐
danost i vjernost magiji, a ne Dijkstri, s kojim se neprestano dopisuje.
I možda ću napokon doznati tko je zapravo Ciri. Ciri, za njih Kraljica Sjevera, a
za mene pepeljastokosa vješćica iz Kaer Morhena o kojoj i dalje razmišljam kao o
mlađoj sestrici.
Fringilla Vigo je ponešto načula o vješcima, osobama koje se profesionalno bave

ubijanjem čudovišta i beštija. Pozorno je slušala Yenneferinu priču, osluškivala
zvuk njezina glasa, promatrala joj lice. Nije se dala obmanuti. Snažna emocionalna
veza između Yennefer i te svima tako zanimljive Ciri bila je očita. Zanimljivo je i
da je veza između čarobnice i vješca, kojega je spominjala, bila jednako očita. I jed‐
nako snažna. Fringillino razmišljanje omeli su povišeni glasovi.
Već se domislila da su se neke od okupljenih za vrijeme pobune na aneddu
nalazile u neprijateljskim taborima, pa je nisu nimalo iznenadile antipatije koje su
za stolom oživljavale u obliku zajedljivih primjedbi koje su iznenada bivale upućene
na račun izvjestiteljice Yennefer. Zamirisalo je na svađu, no spriječila ju je Filippa
Eilhart, bez krzmanja udarivši otvorenim dlanom po stolu, tako da su zazvonili pe‐
hari i kupice.
»Dosta!«, povikala je. »Ušuti, Sabrina! Ne daj se isprovocirati, Francesca! Dosta
više o aneddu i Garstangu. To je već povijest!«
Povijest, pomislila je Fringilla s neočekivanim osjećajem žaljenja. Ali povijest na
koju su one, iako u raznim taborima, utjecale. Sudjelovale su. Znale su što čine i
zašto to čine. Dobro, pomislila je, da nastaje ova loža. Vrazi znaju čime će ovo za‐
vršiti, ali je dobro da počinje.
»Nastavi, Yennefer«, pozvala je Filippa.
206
Vatreno krštenje
»Nemam više ništa reći«, stisnula je usne crnokosa čarobnica. »Ponavljam, Ti‐
ssaia de Vries je bila ta koja mi je zapovjedila da dovedem Ciri u Garstang.«
»Najlakše je sve svaliti na mrtve«, zarežala je Sabrina Glevissig, ali Filippa ju je
utišala silovitom kretnjom.
»Nisam se htjela miješati u to što se dogodilo noću u Aretuzi«, nastavila je Yen‐
nefer, problijedjela i izrazito uzrujana. »Htjela sam pokupiti Ciri i pobjeći s a‐
nedda. Ali Tissaia me uvjerila da će pojavljivanje djevojke u Garstangu za mnoge
biti šok, te da će njezino pretkazanje izgovoreno u proročanskom transu spriječiti
sukob. Ne krivim je, jer sam i ja mislila slično. Obje smo pogriješile. No moja je
greška bila veća. Da sam Ciri ostavila pod Ritinom skrbi...«
»Što je bilo, bilo je«, presjekla je Filippa. »Svatko može pogriješiti. Čak i Tissaia
de Vries. Kada je Tissaia prvi put vidjela Ciri?«
»Tri dana prije početka sabora«, rekla je Margarita Laux-Antille. »U Gors Vele‐
nu. I ja sam je tada upoznala. I čim sam je vidjela, znala sam da je posebno biće!«
»Posebno, posebno«, oglasila se dotad šuteća Ida Emean aep Sivney. »Jer u njoj
se koncentriralo nasljeđe posebne krvi. Hen Ichaer, Prvotna Krv. Genetski materijal
koji odlučuje o posebnim sposobnostima nositeljice. Odlučuje u velikoj ulozi kak‐
vu će odigrati. Kakvu mora odigrati.«
»Jer to hoće vilenjačke legende, mitovi i pretkazanja?« upitala je zajedljivo Sabri‐
na Glevissig. »Cijela mi je stvar od početka mirisala na bajku i fantaziju! Sada u to
više i ne sumnjam. Uvažene gospe, predlažem da se za promjenu pozabavimo ne‐
čim ozbiljnim, racionalnim i realnim.«
»Klanjam se trezvenoj racionalnosti koja je snaga i izvor velikih prednosti vaše
rase«, nasmiješila se blago Ida Emean. »Ipak ovdje, u krugu osoba sposobnih da iz‐
vuku korist iz moći koja nije uvijek podložna racionalnoj analizi i objašnjenju, čini
mi se pomalo neprikladnim podcjenjivati vilenjačka proročanstva. Naša rasa nije
tako racionalna i ne crpi snagu iz racionalnosti. Unatoč tome postoji već više dese‐
taka tisuća godina.«
»Genetski materijal zvan Prvotna Krv, o kojemu govorimo, pokazao se ipak
malo manje otporan«, primijetila je Sheala de Tancarville. »Čak i vilenjačke legen‐
de i pretkazanja, koje uopće ne podcjenjujem, smatraju Prvotnu Krv posve propa‐
lom, izumrlom. Nije li tako, gospo Ido? Više na svijetu i nema Prvotne Krvi. Zad‐
nja u čijim je žilama tekla bila je Lara Dorren aep Shiadhal. Svi znamo legendu o
Lari Dorren i Cregennanu s Leda.«
207
Andrzej Sapkowski
»Ne svi«, rekla je Assire var Anahid, oglasivši se po prvi put. »Vašu sam mitolo‐
giju učila površno i ne znam tu legendu.«
»Nije to legenda«, rekla je Filippa Eilhart. »To je istinita priča. Među nama je
netko tko ne samo da savršeno zna historiju Lare i Cregennana, već i njezine pos‐
ljedice, a one će nas sve sigurno jako zanimati. Molimo te da uzmeš riječ, Frances‐
ca.«
»Iz toga što govoriš«, nasmiješila se kraljica vilenjaka, »proizlazi da stvar poznaješ
ne lošije od mene.«
»Nije isključeno. Ali ipak molim tebe da je ispričaš.«
»Da bi provjerila moju iskrenost i lojalnost loži«, kimnula je glavom Enid an
Gleanna. »Dobro. Molim vas da zauzmete udobne položaje, jer priča neće biti krat‐
ka.«
»Priča o Lari i Cregennanu je istinita priča, no sada ipak toliko obrasla bajkovitim
ornamentima da se jedva razaznaje. Postoje i golema neslaganja između ljudske i vi‐
lenjačke inačice legende, kroz obje progovaraju šovinizam i rasna mržnja. Zato ću
odbaciti kićenja, ograničit ću se na suhe činjenice. I tako, Cregennan s Leda bio je
čarobnjak, Lara Dorren aep Shiadhal vilenjačka čarobnica, Aen Saevherne, Znaju‐
ća, jedna od čak i nama, vilenjacima, zagonetnih nositeljica Hen Ichaer, Prvotne
Krvi. Prijateljstvo, a potom i ljubavnu vezu njih dvoje obje su rase isprva dočekale s
radošću, no ubrzo su se pojavili neprijatelji, odlučni protivnici koncepcije poveziva‐
nja ljudske i vilenjačke magije. I među vilenjacima, i među ljudima, našlo se takvih
koji su to smatrali izdajom. Postojali su i danas već nejasni prijepori osobne priro‐
de, ljubomora i zavist. Ukratko: intriga koja je nastala izazvala je Cregennanovu
smrt. Lara Dorren, izmorena i progonjena, umrla je od iscrpljenosti u nekakvoj
pustoši, rađajući kćer. Dijete je spašeno čudom. Prigrlila ju je Cerro, kraljica Reda‐
nije.«
»Užasnuta kletvom koju je na nju bacila Lara, kada joj je Cerro odbila pomoći i
izbacila je na studen«, ubacila je Keira Metz. »Da nije prigrlila dijete, nju i cijeli
njezin rod trebale su snaći užasne katastrofe.«
»Upravo su to bajkoviti ornamenti od kojih je odustala Francesca«, prekinula ju
je Filippa Eilhart. »Držimo se činjenica.«
»Proročanske sposobnosti Znajućih od Prvotne Krvi su činjenica«, rekla je Ida
Emean, podižući pogled na Filippu. »A sugestivni motiv pretkazanja koji se ponav‐
208
Vatreno krštenje
lja u svim inačicama nuka na razmišljanje.«

»Nuka danas i nukao je nekoć«, potvrdila je Francesca. »Glasine o Larinoj kletvi
nisu se stišavale, na njih se podsjećalo čak i nakon sedamnaest godina, kada je dje‐
vojčica koju je prigrlila Cerro, zvana Riannon, izrasla u gospođicu čija je ljepota za‐
sjenjivala čak i majčinu legendarnu ljepotu. Posvojena, Riannon nosila je službeni
naslov redanijske kraljevne te se za nju zanimalo puno vladarskih kuća. Kada je iz‐
među puno suparnika Riannon napokon odabrala Goidemara, mladoga kralja Te‐
merije, malo je manjkalo da glasine o kletvi upropaste brak. No glasine su u narod
krenule umnogostručenom silom tri godine nakon vjenčanja Goidemara i Rian‐
non. Za vrijeme Falkine pobune.«
Fringilla, koja nije nikada čula ni za Falku, ni za njezinu pobunu, podignula je
obrve. Francesca je to primijetila.
»Za sjeverna kraljevstva«, objasnila je, »bili su to tragični i krvavi događaji koji i
danas žive u sjećanju, iako je otada prošlo više od sto godina. U Nilfgaardu, s ko‐
jim Sjever tada nije imao gotovo nikakvih dodira, stvar sigurno nije poznata, stoga
ću si dopustiti da sažeto podsjetim na neke činjenice. Falka je bila kći Vridanka,
kralja Redanije. Iz braka koji je razvrgnuo kada mu je za oko zapela lijepa Cerro,
ona ista koja je kasnije prigrlila Larino dijete. Sačuvao se dokument koji je razvuče‐
no i zamršeno iznosio razloge razvoda, ali se sačuvao i još rječitiji portret Vridanko‐
ve prve žene, kovirske plemkinje, nedvojbeno poluvilenjakinje, ali odlučno prevla‐
davajućih ljudskih osobina. Oči mahnite eremitkinje, kosa utopljenice i usta gušte‐
rice. Ukratko: rugoba je odaslana u Kovir skupa s jednogodišnjom kćeri, Falkom. I
ubrzo su zaboravljene i jedna i druga.«
»Falka je«, nastavila je tren kasnije Enid an Gleanna, »podsjetila na sebe nakon
dvadeset pet godina, potaknuvši ustanak i navodno vlastoručno ubivši oca, Cerro i
dvojicu polubraće. Oružana pobuna izbila je isprva kao borba legalne prvorođene
kćeri za prijestolje uz potporu dijela temerskog i kovirskog plemstva, ali se ubrzo
pretvorila u seljačku bunu golemih razmjera. Obje su strane počinile strahovite
okrutnosti. Falka je ušla u legende kao krvavi demon, a zapravo je vjerojatnije da je
naprosto prestala vladati situacijom i neprestano novim parolama ispisanima na us‐
taničkim zastavama. Smrt kraljevima, smrt čarobnjacima, smrt svećenicima, plems‐
tvu, bogatašima i gospodarima, a ubrzo i smrt svemu što živi, jer pijanu svjetinu
više nitko nije mogao obuzdati. Pobuna se počela širiti i na druge zemlje...«
»Nilfgaardski povjesničari su sigurno pisali o tome«, prekinula ju je s vidljivom
porugom Sabrina Glevissig. »A gospa Assire i gospa Vigo sigurno su ih čitale. Skra‐
209
Andrzej Sapkowski
ti, Francesca. Pređi na Riannon i trojke iz Houtborga.«

»Nema problema. Riannon, kći Lare Dorren koju je prigrlila Cerro, sada ženu
Goidemara, kralja Temerije, Falkini su pobunjenici slučajno uhvatili i zatočili u
zamku Houtborgu. U trenutku uhićenja bila je trudna. Zamak se branio još dugo
nakon ugušenja pobune i Falkina smaknuća, ali ga je Goidemar napokon na juriš
osvojio i oslobodio ženu. S troje djece, dvjema djevojčicama, koje su već hodale, i
dječakom koji je to pokušavao. Riannon je bila poludjela. Bijesni je Goidemar dao
na muke sve zarobljenike i iz djelića priznanja prekidanih zavijanjem složila se čit‐
ljiva slika.
Falka, koja je ljepotu naslijedila prije od vilenjačke bake nego od majke, štedro
je darivala dražima sve svoje ›hetmane‹, od plemstva do običnih kozaka i koljača,
osiguravajući si time njihovu vjernost i lojalnost. Na kraju je i zatrudnjela te rodila
dijete, točno u onom istom trenutku kada je Riannon, zasužnjena u Houtburgu,
povila blizance. Falka je naložila da se njezino dojenče pridoda Riannoninoj djeci.
Kako se navodno izrazila, samo su kraljice dostojne biti dojilje njezine kopiladi,
takva sudbina čeka sve okrunjene ženke u novom poretku koji će ona, Falka, izgra‐
diti nakon pobjede.
Problem je bio u tome što nitko, uključujući i Riannon, nije znao koje je od
troje Falkino dijete. Pretpostavljalo se s velikom dozom vjerojatnosti da je to jedna
od djevojčica, jer je Riannon navodno rodila djevojčicu i dječaka. Ponavljam, na‐
vodno, iako su unatoč oholim Falkinim objavama djecu hranile obične, seljačke
dojilje. Riannon, kada je napokon bila izliječena od ludila, nije se sjećala gotovo ni‐
čega. Dakako, troje djece su joj povremeno donosili u krevet i pokazivali. Ništa
više.
Tada su sazvani čarobnjaci da istraže trojku i utvrde tko je tko. Goidemar je bio
tako bijesan da je kanio, nakon što se Falkino kopile otkrije, dijete pogubiti i to
javno. To nismo mogli dopustiti. Nakon ugušenja pobune, uhvaćeni pobunjenici
podvrgnuti su neizrecivim zvjerstvima, tome je napokon valjalo učiniti kraj. Egze‐
kucija djeteta od nepune dvije godine, možete li zamisliti? Tek bi tada nastale le‐
gende! A već je ionako počela kolati glasina da je i sama Falka rođena kao čudovište
zbog kletve Lare Dorren, što je bilo očita besmislica, jer se Falka rodila prije no što
je Lara upoznala Cregennana. Ali nekako se nikome nije dalo računati godine.
Pam eti i blesavi dokumenti krišom su se pisali i objavljivali čak i na Oxenfurtskoj
akademiji. No, vraćam se na istraživanje koje je od nas naručio Goidemar...«
»Nas?« podignula je glavu Yennefer. »Od koga zapravo?«
210
Vatreno krštenje
»Od Tissaie de Vries, Auguste Wagner, Leticije Charbonneau i Hena Gedym‐

deitha«, rekla je spokojno Francesca. »Tom sam sastavu kasnije bila priključena i ja.
Bila sam mlada čarobnica, ali čistokrvna vilenjakinja. A moj otac... Biološki, jer me
se odrekao... Bio je Znajući. Znala sam što je to gen Prvotne Krvi.«
»A takav je gen pronađen kod Riannon dok ste istraživali nju i kralja prije istra‐
živanja djece«, zaključila je Sheala de Tancarville. »I kod dvoje djece, što je omogu‐
ćilo da se otkrije Falkino kopile lišeno gena. Kako ste spasili dijete od kraljeva gnje‐
va?«
»Na vrlo jednostavan način«, nasmiješila se vilenjakinja. »Hinili smo da ne zna‐
mo. Objašnjavali smo kralju da stvar nije laka, da i dalje istražujemo, ali da takva
istraživanja zahtijevaju vremena... Puno vremena. Goidemar, čovjek u biti dobar i
plemenit, sve je progutao i nije nas uopće požurivao, a troje djece je raslo i jurcalo
po palači, veseleći kraljevski par i cijeli dvor. Amavet, Fiona i Adela. Sve troje slič‐
no kao tri vrapca. Jasna stvar, pozorno ih se promatralo, svako malo rađale su se
sumnje, osobito kada bi neko od djece stvorilo nevolje. Fiona je jednom s prozora
izlila sadržaj noćne posude ravno na glavnog zapovjednika kraljevske vojske, taj ju
je glasno nazvao vražjim kopiletom i oprostio se sa službom. Nešto kasnije Amavet
je namazao stube lojem, te je jedna dvorska dama, dok su joj ruku stavljali u udla‐
gu, prostenjala nešto o prokletoj krvi i oprostila se s dvorom. Brbljavci nižega roda
smjesta bi se sreli s korbačem i kladama, pa su ubrzo svi naučili držati jezik za zubi‐
ma. Čak se i jedan barun vrlo staroga roda, kojega je Adela nastrijelila iz luka u
stražnjicu, ograničio samo na...«
»Ne raspredajmo naširoko o dječjim vragolijama«, presjekla je Filippa Eilhart.
»Kada ste napokon Goidemaru otkrili istinu?«
»Nikada mu je nismo otkrili. Nije to zatražio, a nama je odgovaralo.«
»Ali koje je od djece bilo Falkino kopile, jeste li znali?«
»Naravno. Adela.«
»Nije Fiona?«
»Ne. Adela. Umrla je od kuge. Vražje kopile, prokleta krv, kći demonske Falke,
za vrijeme epidemije je unatoč kraljevom protivljenju pomagala svećenicima u bol‐
nici u podgrađu, spašavala bolesnu djecu, zarazila se i sama te umrla. Imala je se‐
damnaest godina. Godinu dana poslije njezin se polubrat Amavet upustio u ro‐
mansu s gro com Annom Kameny i pao žrtvom plaćenih ubojica koje je unajmio
grof. Iste te godine umrla je i Riannon, pogođena i slomljena smrću djece koju je
obožavala. Tada nas je Goidemar ponovo sazvao. Jer se za zadnju od glasovitog
211
Andrzej Sapkowski
trojca, kraljevnu Fionu, zanimao kralj Cintre, Coram. Htio ju je za ženu svom
sinu, također Coramu, ali je znao za glasine koje kruže i nije htio ženiti sina s mo‐
gućim Falkinim kopiletom. Uvjerili smo ga svim našim autoritetom da je Fiona le‐
galno dijete. Ne znam je li povjerovao, ali mladi su se svidjeli jedno drugome i tako
je Riannonina kći, prapraprabaka vaše Ciri, ubrzo postala kraljicom Cintre.«
»Unijevši u dinastiju Corama znameniti gen koji ste vi i nadalje pratili.«
»Fiona«, mirno je rekla Enid an Gleanna, »nije bila nositeljica gena Prvotne
Krvi. Koji smo mi već tada nazivali Larinim genom.«
»Kako to?«
»Nositelj Larina gena bio je Amavet, a naš se eksperiment nastavio. Jer je Anna
Kameny, zbog koje su život izgubili ljubavnik i muž, još u crnini za obojicom, ro‐
dila blizance. Dječaka i djevojčicu. Otac im je bez dvojbe bio Amavet, jer je djevoj‐
čica bila nositeljica gena. Dobila je ime Muriel.«
»Muriel Lijepa Lupežica?« začudila se Sheala de Tancarville.
»Puno kasnije«, nasmiješila se Francesca. »Isprva Milolika Muriel. Stvarno, bilo
je to milo, slatko dijete. Kada je navršila četrnaest godina, zvali su ju Muriel Baršu‐
nastooka. Mnogi su se utopili u tim očima. Na kraju su je udati za Roberta grofa
Garramonea.«
»A dječak?«
»Crispin. Nije bio nositelj gena, pa nas nije zanimao. Čini se da je pao u nekak‐
vom ratu, jer mu je na pameti bilo samo vojevanje.«
»Čekaj...« Sabrina je silovitim pokretom raskuštrala kosu. »Pa Muriel Lijepa Lu‐
pežica bila je majkom Adalije zvane Proročica...«
»Tako je«, potvrdila je Francesca. »Zanimljiva osoba, ta Adalia. Snažan Izvor,
savršen materijal za čarobnicu. Nažalost, nije htjela biti čarobnica. Radije je bila
kraljica.«
»A gen?« upitala je Assire var Anahid. »Je li ga nosila?«
»Zanimljivo, ali nije.«
»To sam i mislila«, kimnula je glavom Assire. »Larin gen se može trajno prenosi‐
ti samo po ženskoj liniji. Ako je nositelj muškarac, gen se gubi u drugom, najdalje
u trećem naraštaju.«
»Ali nakon toga se ipak aktivira«, rekla je Filippa Eilhart. »Jer lišena gena Adalia
bila je Calantheinom majkom, a Calanthe, Cirina baka, bila je nositeljica Larina
gena.«
212
Vatreno krštenje
»Prva nakon Riannon«, iznenada se oglasila Sheala de Tancarville. »Pogriješili

ste, Francesco. Bila su dva gena. Jedan, taj pravi, bio je pritajen, latentan, previdjeli
ste ga kod Fione, zavarani snažnim i očitim Amavetovim genom. Ali to što je imao
Amavet nije bio gen nego aktivator. Gospa Assire ima pravo. Aktivator što dolazi
po muškoj liniji bio je već kod Adalije tako slabo izražen da ga niste otkrili. Adalia
je bila prvo dijete Lupežice, sljedeće zasigurno nije imalo ni traga aktivatora. I la‐
tentni Fionin gen bi zasigurno nestao kod njezinih muških potomaka najdalje u
trećem naraštaju. Ali nije nestao i ja znam zašto.«
»Vrazi da ga nose«, siknula je kroz zube Yennefer.
»Pogubila sam se«, obznanila je Sabrina Glevissig. »U guštari te genetike i gene‐
alogije.«
Francesca je primaknula zdjelu s voćem, pružila ruku, promrmljala čarobnu for‐
mulu.
»Ispričavam se zbog posve vašarske psihokineze«, nasmiješila se naloživši crvenoj
jabuci da se digne visoko iznad stola. »Ali s pomoću levitirajućeg voća bit će mi lak‐
še sve objasniti, među ostalim i grešku koju smo napravili. Ova crvena jabuka je
Larin gen, Prvotna Krv. Zelena jabuka predstavlja latentni gen. Nar je pseudogen,
aktivator. Počinjemo. Ovo je Riannon, crvena jabučica. Njezin je sin, Amavet, nar.
Amavetova kći, Muriel Lijepa Lupežica, i njegova unuka Adalia, i dalje su narovi,
pri čemu potonja u nestajanju. A ovo je druga linija: Fiona, Riannonina kći, zelena
jabučica. Njezin sin Corbett, kralj Cintre, zelena. Sin Corbetta i Elen Kaedwanske,
Dagorad, zelena. Kako ste primijetili, u dva sljedeća naraštaja, s isključivo muškim
potomcima, gen nestaje, već je jako slab. Tako nam na samom sada ostaju ipak nar
i zelena jabuka. I njihova kći, Calanthe. Crvena jabučica. Obnovljen, snažan Larin
gen.«
»Fionin gen«, kimnula je glavom Margarita Laux-Antille, »susreo se s Amaveto‐
vim aktivatorom preko bračnog incesta. Nitko nije obratio pozornost na srodstvo?
Ni jedan od kraljevskih heraldičara i kroničara nije zamijetio javno rodoskvrnuće?«
»Nije to bilo tako javno. Jer Anna Kameny nije razglašavala da su njezini blizan‐
ci kopilad, jer bi muževljeva obitelj lišila i nju i djecu grba, naslova i imutka. Glasi‐
ne su se, naravno, pojavile i uporno su kružile, i to ne samo među plebsom. Muža
za incestom okaljanu Calanthe valjalo je tražiti čak u dalekom Ebbingu kamo tra‐
čevi još nisu doprli.«
»Dodaj svojoj piramidi još dvije crvene jabuke, Enid«, rekla je Margarita. »Sada,
u skladu s ispravnom primjedbom gospe Assire, obnovljeni Larin gen ide glatko po
213
Andrzej Sapkowski
ženskoj liniji.«
»Da. Tu je Pavetta, Calantheina kći. I Pavettina kći, Cirilla. U ovom trenutku
jedina baštinica Prvotne Krvi, nositeljica Larina gena.«
»Jedina?« oštro je upitala Sheala de Tancarville. »Vrlo si samouvjerena, Enid.«
»Na što misliš?«
Sheala je iznenada ustala, uperila prstenjem pokrivene prste prema zdjeli i prisi‐
lila na levitaciju ostatak voća, remeteći i pretvarajući cijelu Francescinu shemu u ša‐
reni nered.
»Mislim na ovo«, rekla je hladno, pokazujući voćni kaos. »Jer ovo su moguće ge‐
netske kombinacije. I znamo onoliko, koliko ovdje vidimo. To jest ništa. Vaša se
greška osvetila, Francesco, izazvala je lavinu grešaka. Gen se objavio slučajno, na‐
kon sto godina, tijekom kojih su se mogli zbiti događaji o kojima nemamo pojma.
Tajni događaji, skriveni, zataškani. Prijebračna djeca, izvanbračna, tajno posvojena,
čak i podmetnuta. Incesti. Križanje rasa, krv zaboravljenih predaka koja se oglašava
u kasnijim naraštajima. Da zaključim: prije sto godina vam je gen bio na dohvat
ruke, pa čak i u rukama. I izmaknuo vam se. Greška, Enid, greška, greška! Previše
stihije, previše slučajnosti. Premalo nadzora, premalo ingerencije u slučajnost.«
»Nismo imali«, procijedila je Enid an Gleanna, »posla s kunićima koji se mogu
zatvoriti u krletke, sparivati.«
Fringilla je, prateći pogled Triss Merigold, opazila kako su se Yenneferini dlano‐
vi odjednom stegnuli na izrezbarenim rukohvatima stolca.
Evo što u ovom trenutku povezuje Yennefer i Francescu, grozničavo je razmišljala

Triss, i dalje izbjegavajući prijateljičin pogled. Proračunatost. Jer svakako nije proš‐
lo bez asocijacija na sparivanje i uzgoj. Da, njihovi planovi u vezi s Ciri i kraljevi‐
ćem iz Kovira, premda naizgled nevjerojatni, zapravo su posve realni. One su to već
činile. Posjedale su na prijestolja koga su htjele, stvarale veze i dinastije kakve su že‐
ljele, kakve su im odgovarale. U promet su ulazili uroci, afrodizijaci, eliksiri. Kralje‐
vi i kraljice su iznenada sklapali čudne, često morganatske brakove, nerijetko protiv
svih planova, nakana i ugovora. A kasnije su tima koje su htjele roditi, a nisu treba‐
le, davali tajna sredstva za sprečavanje trudnoće. Te koje nisu htjele roditi, a trebalo
je da rode, umjesto obećanih sredstava primale su placebo, vodu sa sladićem. Oda‐
tle sva ta nevjerojatna srođivanja. Calanthe, Pavetta... I Ciri. Yennefer je bila u to
upletena. A sada žali. I s pravom. Dovraga ako to Geralt dozna...
214
Vatreno krštenje
S nge, razmišljala je Fringilla Vigo. S nge, izrezbarene na rukohvatima naslonjača.

Da, to bi trebalo postati znakom i obilježjem lože. Znanje, tajna, šutnja. One su
s nge. One bez napora postižu što žele. Za njih je sitnica oženiti Kovir s tom nji‐
hovom Ciri. Posjeduju moć. Posjeduju znanje. I imaju sredstva. Briljantna ogrlica
oko vrata Sabrine Glevissig vrijedi valjda bezmalo toliko koliko i cijela platna bilan‐
ca šumovitog i stjenovitog Kaedwena. Bez muke bi postigle to što planiraju. Ali
postoji jedna teškoća...
Aha, pomislila je Triss Merigold, napokon se počinje govoriti o tome s čime je tre‐
balo početi. S otrežnjavajućom i pogubnom za oduševljenje činjenicom da je Ciri u
Nilfgaardu, u vlasti Emhyra. Vrlo daleko od planova koji se stvaraju ovdje.
»Nije upitno«, govorila je Filippa, »da je Emhyr lovio Cirillu odavno. Svi su dr‐
žali da je riječ o političkom braku s Cintrom i ovladavanju lenom koje je djevojči‐
no zakonito nasljedstvo. No ne može se ipak isključiti da se tu ne radi o politici,
već o genu Prvotne Krvi koju Emhyr hoće uvesti u carsku liniju. Ako Emhyr zna
ovo što znamo mi, može htjeti da se pretkazanje ostvari u njegovu rodu te da se bu‐
duća Kraljica Svijeta rodi u Nilfgaardu.«
»Ispravak«, uplela se Sabrina Glevissig. »Ne želi to Emhyr, već nilfgaardski ča‐
robnjaci. Samo su oni mogli otkriti gen i osvijestiti Emhyru njegovu važnost. Ov‐
dje nazočne nilfgaardske gospe zasigurno će to poželjeti, potvrditi i objasniti nam
svoju ulogu u intrigi.«
»Čudi me«, nije izdržala Fringilla, »vaša tendencija, gospe, da tražite konce intri‐
ga u dalekom Nilfgaardu, dok okolnosti nalažu da se urotnici i izdajnici potraže
znatno bliže vama samima.«
»Primjedba koliko izravna, toliko i točna.« Sheala de Tancarville je oštrim po‐
gledom utišala Sabrinu koja je bila spremna uzvratiti. »Obavijest o Prvotnoj Krvi
procurila je u Nilfgaard od nas, sve pretpostavke upućuju na to. Zar ste, gospe, za‐
boravile Vilgefortza?«
»Ja nisam!« U crnim Sabrininim očima zaplamsala je na tren vatra mržnje. »Ja
nisam zaboravila!«
»Doći će vrijeme i za njega«, zloslutno je sijevnula zubima Keira Metz. »Ali za‐
sad nije riječ o njemu, nego o tome da Ciri, tu tako nam važnu Prvotnu Krv, drži u
rukama Emhyr var Ernreis, car Nilfgaarda.«
215
Andrzej Sapkowski
»Car«, izjavila je spokojno Assire, pogledavajući Fringillu, »nema ništa u ruka‐

ma. Djevojka koju drži u Dam Rowanu nije nositeljica nikakvog izvanrednog gena.
Posve je obična. Bez imalo sumnje to nije Ciri iz Cintre. To nije djevojka koju je
tražio car. A tražio je tu koja je nosila gen. Posjedovao je čak i njezinu kosu. Istraži‐
la sam tu kosu i pronašla nešto što nisam razumjela. Ali sada već razumijem.«
»Ciri dakle nije u Nilfgaardu«, rekla je tiho Yennefer. »Nije ondje.«
»Nije ondje«, potvrdila je ozbiljno Filippa Eilhart. »Emhyra su prevarili, pod‐
metnuli su mu dvojnicu. I sama sâm to jučer doznala. No ipak me raduje iskreno
priznanje gospe Assire. Ono potvrđuje da naša loža već djeluje.«
Yennefer je s puno muke nastojala savladati podrhtavanje ruku i usana. Samo mir‐
no, ponavljala si je, samo mirno, nemoj se razotkriti, čekaj priliku. I slušaj, slušaj,
prikupljaj informacije. S nga. Budi s nga.
»To je znači Vilgefortz!« Sabrina je udarila šakom o stol. »Ne Emhyr, nego Vil‐
gefortz, taj zavodnik, taj zgodni propalica! Navukao je i Emhyra, i nas!«
Yennefer se duboko udišući smirivala. Assire var Anahid, čarobnica iz Nilfgaar‐
da, koja se tako očito osjećala neugodno u tijesnoj haljini, govorila je o nekom mla‐
dom nilfgaardskom plemiću. Yennefer je znala o kome se radi i bespomoćno je sti‐
skala šake. Crni vitez s krilima na kacigi, košmar iz Cirinih snoviđenja... Osjećala je
na sebi Francescin i Filippin pogled. Triss, čiji je pogled u međuvremenu pokuša‐
vala privući, izbjegavala ju je pogledati. Prokletstvo, razmišljala je Yennefer, s napo‐
rom zazivajući na lice nehajan izraz, baš sam se uvalila. U kakvu sam groznu zamku
uplela tu djevojku. Dovraga, kako ću pogledati vješcu u oči...
»Bit će dakle zgodna prilika«, povikala je povišenim glasom Keira Metz, »da
pronađemo Ciri i usput dobro isprašimo kožu Vilgefortzu. Potpalit ćemo ništariji
tlo pod dupetom!«
»Prije paljenja trebat će pronaći Vilgefortzovo skrovište«, narugala se Sheala de
Tancarville, čarobnica iz Kovira, koju Yennefer nije nikada osobito simpatizirala.
»A dosad to još nije nitko uspio. Čak ni neka od gospi što sjede za ovim stolom,
koje pri potrazi svakako nisu škrtarile ni s vremenom, ni svojim iznadprosječnim
talentima.«
»Pronađena su već dva od brojnih Vilgefortzovih skrovišta«, odvratila je suho
Filippa Eilhart. »Dijkstra intenzivno traži ostala, a ne bih ga podcjenjivala. Pone‐
kad se ondje gdje iznevjeri magija, dokažu špijuni i doušnici.«
216
Vatreno krštenje
Jedan od agenata u Dijkstrinoj pratnji zavirio je u podzemnu tamnicu, naglo se po‐

vukao, oslonio o zid i problijedio kao platno, izgledao je kao da će se za trenutak
onesvijestiti. Dijkstra je zabilježio u sjećanju da mekušca treba premjestiti na ured‐
ske poslove. Ali kada je i sam zavirio u ćeliju, smjesta je promijenio mišljenje. Želu‐
dac mu se podignuo do grla. No ipak se nije mogao kompromitirati pred podređe‐
nima. Ne žureći, izvukao je iz džepa par mirani rupčić te se pokrivši nos i usta sag‐
nuo nad golim truplom koje je ležalo na kamenom podu.
»Trbuh i maternica razrezani«, dijagnosticirao je, sileći se na mir i hladan ton.
»Vrlo vješto, rukom kirurga. Iz djevojke je izvađen plod. Dok je to rađeno, urlala
je. Ali to nije učinjeno ovdje. Sve su u takvom stanju? Lennep, tebi govorim.«
»Ne...« Agent se trgnuo, odvojio pogled od trupla. »Ostalima su polomljeni vra‐
tovi zavrtanjem garote. Nisu bile trudne... Ali napravit ćemo obdukciju...«
»Koliko ih je ukupno pronađeno?«
»Uz ovu ovdje, četiri. Ni jednu nismo uspjeli identi cirati.«
»Nije istina«, zanijekao je iza rupčića Dijkstra. »Ja sam ovu ovdje već identi ci‐
rao. To je Jolie, najmlađa kći grofa Laniera. Ona koja je nestala bez traga prije tri
godine. Pogledat ću i ostale.«
»Neke su djelomično izgorjele«, rekao je Lennep. »Teško će ih biti prepoznati...
Ali, gospodine, osim toga... Pronašli smo...«
»Govori, prestani zamuckivati.«
»U onom bunaru«, agent je pokazao na rupu koja je zijevala u podu, »leže kosti.
Puno kosti. Nismo ih stigli izvaditi i ispitati, ali siguran sam da su sve to kosti mla‐
dih djevojaka. Kada bismo zamolili čarobnjake, možda bi ih se i dalo raspoznati... I
obavijestiti njihove roditelje koji i dalje traže izgubljene kćeri...«
»Nikako.« Dijkstra se silovito okrenuo. »Ni riječi o tome što je ovdje pronađe‐
no. Nikome. A osobito čarobnjacima. Nakon ovoga što sam ovdje vidio, gubim
povjerenje u njih. Lennep, jesu li gornje razine pomno pretražene? Nije pronađeno
ništa što bi nam moglo pomoći u potragama?«
»Ništa, gospodine.« Lennep je pognuo glavu. »Čim smo dobili dojavu, dogalo‐
pirali smo u dvorac. Ali stigli smo prekasno. Sve je izgorjelo. Strahovito jaka vatra.
Nedvojbeno čarobna. Jedino ovdje, u podzemlju, čarolija nije dokraja djelovala.
Ne znam zašto...«
»A ja znam. Požar nije podmetnuo Vilgefortz, nego Rience ili neki drugi čarob‐
njakov potrčko. Vilgefortz ne bi napravio pogrešku, ne bi nam ostavio ništa osim
osmuđenih zidova. Da, on zna da vatra pročišćuje... I zatire tragove.«
217
Andrzej Sapkowski
»Da, zatire«, progunđao je Lannep. »Nema čak dokaza ni da je Vilgefortz ovdje

uopće bio. U podzemlju, osim trupala, nije se ništa sačuvalo? Što je ondje, iza onih
željeznih vrata?«
»Dopustite, gospodine.« Agent je uzeo baklju iz pomoćnikovih ruku. »Pokazat
ću vam.«
Magični upaljač, koji je trebao spaliti sve u podzemlju, bio je nedvojbeno pos‐
tavljen upravo ovdje, u prostranoj prostoriji iza željeznih vrata. Pogreška u formuli
u znatnoj je mjeri osujetila taj plan, ali je požar svejedno bio jak i silovit. Vatra je
pougljenila police koje su zauzimale jedan od zidova, porazbacala i rastopila stakle‐
ne posude, pretvorila sve u smrdljivu masu. Ono što je u prostoriji ostalo nenaruše‐
no, bio je stol s limenom pločom i dva stolca čudnih oblika zazidana u pod. Čud‐
nih, ali jasne namjene.
»To je konstruirano tako«, progutao je slinu Lennep, pokazujući stolce i držače
pričvršćene za njih, »da drži... noge... raširene. Široko raširene.«
»Kurvin sin«, zarežao je kroz stisnute zube Dijkstra. »Prokleti kurvin sin...«
»U izljevu ispod drvenoga stolca«, nastavljao je tiho agent, »pronašli smo trago‐
ve krvi, izmeta i urina. Čelični stolac je posve nov, vjerojatno nije nikada uporab‐
ljen. Ne znam što misliti o tome...«
»A ja znam«, rekao je Dijkstra. »Taj je čelični bio pripremljen za nekoga poseb‐
nog. Nekoga za koga je Vilgefortz držao da posjeduje posebne sposobnosti.«
»Uopće ne podcjenjujem Dijkstra i njegovu službu«, rekla je Sheala de Tancarville.

»Znam da je pronalaženje Vilgefortza pitanje vremena. No, izostavljajući motiv
osobne osvete, koji čini se zaokuplja neke od vas, dopustit ću si primjedbu da uop‐
će nije sigurno da je Ciri u Vilgefortzovim rukama.«
»Ako nije u njegovim, u čijima je? Bila je na otoku. Ni jedna od nas, koliko sam
razumjela, nije ju odatle teleportirala. Nema je Dijkstra, niti i jedan od kraljeva, to
znamo. A u ruševinama Galebove kule nije pronađeno njezino tijelo.«
»Tor Lara«, rekla je polagano Ida Emean, »skrivala je nekoć vrlo snažan portal.
Isključujete da je djevojka s anedda pobjegla tim portalom?«
Yennefer je zažmirila, zabila nokte u glave s ngi na rukohvatima naslonjača.
Samo mirno, pomislila je. Samo mirno. Osjetila je na sebi Margaritin pogled, ali
nije podigla glavu.
218
Vatreno krštenje
»Ako je Ciri ušla u teleport s Tor Lare«, rekla je ponešto promijenjenim glasom
rektorica Aretuze, »bojim se da možemo slobodno zaboraviti naše planove i projek‐
te. Bojim se da Ciri možda više nećemo nikada vidjeti. Sada nepostojeći portal Ga‐
lebove kule bio je oštećen, pokvaren. Smrtonosan.«
»O čemu mi tu pričamo?« eksplodirala je Sabrina. »Da bi se teleport u kuli ot‐
krio, da bi ga se uopće moglo uočiti, trebalo je uporabiti magiju četvrtoga stupnja!
A za pokretanje portala trebale su velemajstorske sposobnosti! Ne znam bi li to mo‐
gao izvesti i Vilgefortz, a kamoli nekakva petnaestogodišnja balavica! Kako vam
takvo što uopće pada na pamet? Tko je po vama ta djevojka? Što se skriva u njoj?«
»Zar je važno«, protegnuo se Stefan Skellen, zvan Sovica, koroner cara Emhyra var
Emreisa, »što se skriva u njoj? Mene zanima da nje uopće ne bude. Platit ću vam za
to sto orena. Ako vam je do toga, provjerite što se u njoj skriva nakon što je ubije‐
te, ili i prije, kako vam drago. Cijena neće narasti čak i ako nešto pronađete, upo‐
zoravam vas ljubazno i lojalno.«
»A ako je dopremim živu?«
»Isto neće.«
Golemoga stasa, ali koščat kao kostur, muškarac nazvan Bonhartom uvio je sije‐
di brk. Drugi je dlan naslanjao na mač, cijelo vrijeme, kao da želi sakriti rezbariju
na dršku od Skellenova pogleda.
»Trebam li donijeti glavu?«
»Ne«, namrštio se Sovica. »Što će mi njezina glava? Da je konzerviram u medu?«
»Dokaz.«
»Povjerovat ću vašoj riječi. Glasoviti ste, Bonharte. Po solidnosti također.«
»Hvala na pohvali.« Lovac na nagrade se nasmiješio, a Skellen je, iako je pred
svratištem imao dvadeset naoružanih ljudi, vidjevši taj smiješak osjetio žmarce po
leđima. »Tako bi trebalo biti, a rijetko se susreće. Gospodi barunima i gospodi Var‐
nahagenima moram pokazati glave svih Štakora, inače neće platiti. Ako vam je Fal‐
kina glava suvišna, nećete, nadam se, imati ništa protiv da je pridodam kompletu?«
»Da uberete i drugu nagradu? A profesionalna etika?«
»Ja, veleštovani gospodine Skellen«, namrštio se Bonhart, »ne tražim da mi se
plati za ubijanje, već za uslugu koju ubijanjem činim. A učinit ću ju i vama, i Varn‐
hagenima.«
219
Andrzej Sapkowski
»Logično«, suglasio se Sovica. »Radite kako držite za potrebno. Kada se mogu

nadati da ćete preuzeti plaću?«
»Brzo.«
»To znači?«
»Štakori jašu na Razbojnički put, kane zimovati u planinama. Presjeći ću im
put. Dvadeset dana, ne dulje.«
»Sigurni ste u njihovo kretanje?«
»Bili su kod Fen Aspre, ondje su orobili konvoj i dva trgovca. Pustošili su oko
Tyffe. Potom su noću upali u Druigh i zaplesali na seljačkom zabavi. Na kraju su
navratili u Loredo. Ondje je, u Loredu, ta Falka sasjekla čovjeka. Na takav način da
o tome ondje i danas pričaju cvokoćući zubima. Zato sam i pitao što se skriva u toj
Falki.«
»Možda nešto čega ima i u vama«, našalio se Stefan Skellen. »Iako ne, oprostite.
Jer vi ne uzimate novac za ubijanje, već za usluge. Čestit ste obrtnik, Bonharte, so‐
lidan komad profesionalca. Fah kao i svaki drugi? Posao koji treba obaviti? Za to
plaćaju, a od nečega treba živjeti? Ha?«
Lovac na nagrade ga je dugo promatrao. Tako dugo da je sa Sovičinih usana
smiješak na kraju nestao.
»Tako je«, rekao je. »Treba živjeti. Jedan zarađuje za život time što zna. Drugi
radi ono što mora. No meni se u životu posrećilo kao malo kojem obrtniku, osim
možda nekoj kurvi. Plaćaju mi za zanat koji iskreno i istinski volim.«
Stanku za zakusku i vlaženje grla osušenih govorenjem, koju je predložila Filippa,

Yennefer je pozdravila s olakšanjem, radošću i nadom. No, ubrzo se pokazalo da su
nade bile uzaludne. Margaritu, koja je očito željela s njom porazgovarati, Filippa je
brzo odvukla na drugi kraj dvorane. Triss Merigold, koja joj se približila, pratila je
Francesca. Vilenjakinja je bez ustručavanja nadzirala razgovor. Yennefer je ipak vi‐
djela nemir u Trissinim modrim očima i bila sigurna da bi molbe da joj pomogne
bile uzaludne čak i u razgovoru bez svjedoka. Triss je već svom dušom bila odana
loži. I nedvojbeno je osjećala da je Yenneferina lojalnost i dalje nepostojana.
Triss ju je pokušavala utješiti, uvjeravala ju je da je Geralt u Brokilonu siguran i
da se pod skrbi drijada vraća zdravlju. Kao i obično kada bi govorila o Geraltu, cr‐
venjela je. Mora da joj je tada ugodio, pomislila je Yennefer ne bez zlobe. Nije prije
upoznala nikoga poput njega. Neće ga brzo zaboraviti. I neka je tako.
220
Vatreno krštenje
Otkriće je primila prividno ravnodušnim slijeganjem ramena. Nije ju diralo to

što ni Triss, ni Francesca nisu povjerovale u njezinu ravnodušnost. Htjela je biti
sama, htjela im je to dati na znanje.
Shvatile su.
Stala je na daljnji kraj buffeta, posvetila se kamenicama. Jela je oprezno, i dalje
je osjećala bolove, posljedice kompresije. Vino se bojala piti, nije znala kako će re‐
agirati.
»Yennefer?«
Okrenula se. Fringilla Vigo se blago nasmiješila, gledajući kratki nož koji je dr‐
žala u stisnutoj šaci.
»Vidim i osjećam«, rekla je, »da bi više voljela otvoriti mene nego kamenice. I
dalje neprijateljice?«
»Loža«, odvratila je hladno Yennefer, »zahtijeva uzajamnu lojalnost. Prijateljstvo
nije obavezno.«
»Nije i ne treba ni biti.« Nilfgaardska čarobnica se osvrnula po dvorani. »Prija‐
teljstvo ili nastaje tijekom dugog procesa ili je spontano.«
»Slično je i s neprijateljstvom.« Yennefer je otvorila kamenicu i srknula sadržaj
skupa s morskom vodom. »Ponekad vidiš nekoga na djelić sekunde prije no što te
oslijepe i već ga ne voliš.«
»Događa se«, slegnula je ramenima Yennefer. »Sudbina zbija razne šale.«
»Sudbina je«, rekla je tiho Fringilla, »zaista neubrojiva, kao razmaženo dijete.
Ponekad ti prijatelji okrenu leđa, a neprijatelji donesu korist. S potonjima možeš,
na primjer, porazgovarati u četiri oka. Nitko te ne pokušava omesti, ne prekida te,
ne prisluškuje. Svi se pitaju o čemu bi mogle razgovarati te dvije neprijateljice? O
ničemu bitnom. Tako, razmjenjuju razne banalnosti, povremeno se podbadaju.«
»Svakako«, kimnula je glavom Yennefer, »svi tako misle. I posve su u pravu.«
»U tom će nam slučaju«, Fringilla se nije smela, »biti tim lakše pokrenuti stano‐
vito važno i nimalo banalno pitanje.«
»Na koje pitanje misliš?«
»Pitanje bijega koji planiraš.«
Yennefer, otvarajući drugu kamenicu, umalo nije porezala prst. Krišom se osvr‐
nula uokolo, potom ispod oka pogledala Nilfgaarđanku. Fringilla Vigo se lagano
nasmiješila.
»Budi ljubazna pa mi posudi nož. Za kamenice. Vaše su kamenice izvrsne. Kod
nas, na jugu, nije lako nabaviti takve. Osobito sada, u uvjetima ratne blokade...
221
Andrzej Sapkowski
Blokada je jako loša stvar. Zar ne?«

Yennefer se tiho nakašljala.
»Primijetila sam.« Fringilla je srknula kamenicu, posegnula za drugom. »Da, Fi‐
lippa nas promatra. Assire isto. Assire se vjerojatno boji za moju lojalnost loži.
Ugroženu lojalnost. Spremna je pomisliti da ću podleći sućuti. Hmmm... Voljeni
muškarac masakriran. Djevojka, poput kćeri, nestala, možda je zasužnjena... Mo‐
žda joj prijeti smrt? A možda samo to da će biti iskorištena kao karta u hazardnoj
igri? Časna riječ, ja ne bih izdržala. Smjesta bih pobjegla odavde. Izvoli, uzmi nož.
Dosta je tih kamenica, moram paziti na liniju.«
»Blokada, kako si maloprije izvoljela primijetiti«, šapnula je Yennefer, gledajući
u zelene oči nilfgaardske čarobnice, »jako je loša stvar. Štoviše, grozna. Ne dopušta
da učiniš ono što želiš. Blokadu se može probiti, ako imaš... sredstva. Ja ih ne‐
mam.«
»Računaš s time da ću ti ih ja dati?« Nilfgaarđanka se zagledala u naboranu lju‐
šturu školjke, koju je i dalje držala u ruci. »O, to ne dolazi u obzir. Lojalna sam
loži, a loža, to je očito, ne želi da pohitaš u spašavanje voljenih osoba. Osim toga,
neprijateljica sam ti, kako si to mogla zaboraviti, Yennefer?«
»Točno. Kako sam mogla?«
»Prijateljicu bih«, tiho je rekla Fringillla, »upozorila da čak i ako bude imala te‐
leportacijske formule, neće uspjeti neopaženo probiti blokadu. Takva operacija tra‐
ži vrijeme i previše upada u oči. Nešto bolji je neki neupadljivi, elementarni priv‐
lačnik. Ponavljam: nešto bolji. Teleportacija na improvizirani privlačnik je, kako
zacijelo znaš, vrlo rizična. Prijateljicu, koja bi se odlučila na takav rizik, odgovorila
bih od toga. Ali ti mi nisi prijateljica.«
Fringilla je nagnula ljušturu koju je držala u ruci i izlila na stol malko morske
vode.
»I tu ćemo okončati ovaj banalni razgovor«, rekla je. »Loža od nas traži samo
uzajamnu lojalnost. Prijateljstvo, na sreću, nije obavezno.«
»Teleportirala se«, ustanovila je hladno i bez osjećaja Francesca Findabair, čim se

smirio metež izazvan Yenneferinim nestankom. »Nemamo se zašto uzbuđivati,
moje gospe. Sada tu više ne možemo ništa. Već je predaleko. Moja greška. Sumnja‐
la sam da njezina opsidijanova zvijezda maskira odjek čarobnih formula...«
222
Vatreno krštenje
»Kako je to izvela, prokleto bilo?« proderala se Filippa. »Odjek je mogla priguši‐

ti, to nije teško. Ali kojim je čudom otvorila portal? Montecalvo je blokiran!«
»Nikada mi nije bila draga«, slegnula je ramenima Sheala de Tancarville. »Nika‐
da nisam odobravala njezin način života. Ali nikada nisam ni dovodila u pitanje
njezine sposobnosti.«
»Ona će sve izlajati!« dreknula je Sabrina Glevissig. »Sve o loži! Odletjet će rav‐
no...«
»Glupost«, prekinula ju je žestoko Triss Merigold, gledajući Francescu i Idu
Emean. »Yennefer nas neće izdati. Nije odavde pobjegla zato da nas izda.«
»Triss ima pravo«, poduprla ju je Margarita Laux-Antille. »Ja znam zašto je ona
pobjegla, koga želi spasiti. Vidjela sam ih obje, nju i Ciri, zajedno. I sve razumi‐
jem.«
»A ja ništa ne razumijem!« vrisnula je Sabrina i opet je nastala galama.
Assire var Anahid se nagnula prema prijateljici.
»Ne pitam zašto si to učinila«, šapnula je. »Ne pitam, kako si to učinila. Pitam:
kamo?«
Fringilla Vigo se neprimjetno nasmiješila, gladeći prstima rezbarenu s nginu
glavu na rukohvatu naslonjača.
»A odakle bih ja znala«, uzvratila je šaptom, »s koje obale potječu ove kameni‐
ce?«
223
Andrzej Sapkowski
Ithlina, zapravo Ithlinne Aegli, kći Aeueniene, legendarne vilenjačke vidari‐

ce, astrologinje i proročice, čuvena po vještvima, pretkazanjima i proroštvima, od
kojih je najglasovitija Aen Ithlinnespeath, Itlinino pretkazanje. Višekratno pre‐
pisivano i objavljivano u mnogim oblicima, Pretkazanje je u različitim razdob‐
ljima pratila velika popularnost, a komentari, ključevi i objašnjenja, koji su mu
dodavani, primjenjivali su tekst na aktualna događanja što je uvećavalo uvjere‐
nje o velikoj I. vidovitosti. Osobito se drži da je I. predvidjela Sjeverne Ratove
(1239. ‒ 1268.), Velike Pošasti (1268., 1272. i 1294.), krvavi Rat Dvaju Jed‐
noroga (1309. – 1318.) i najezdu Haakova (1350). I. je navodno predvidjela i
klimatske promjene, promatrane od kraja XIII. st., a koje je praznovjerje uvijek
smatralo početkom kraja svijeta i povezivalo s najavljivanim dolaskom Razarate‐
ljice (u). Taj je odlomak iz I. pretkazanja potaknuo neslavne lovove na vještice
(1272. – 76.) i prouzročio smrt mnogih nesretnih žena i djevojaka koje se sma‐
tralo Razarateljičinom inkarnacijom. Danas I. mnogi istraživači smatraju likom
iz legendi, a »pretkazanja« posve suvremeno proizvedenim apokrifom i domišlja‐
tom književnom prevarom.
Effenberg i Talbot, Encyclopaedia Maxima Mundi, tom X.
Sedmo poglavlje
D    putujućega kazivača bajki Zviždala pobunila su se po‐
digavši neopisivu i kaotičnu graju. Napokon je Connor, kovačev sin, najstariji, naj‐
snažniji i najodvažniji, a usto i taj koji je kazivaču dobavio dvolitrenu zdjelu juhe
od zelja s krumpirima začinjenim čvarcima, istupio kao glasnogovornik i izrazio
sveopće mišljenje.
»Pa kako to?« proderao se. »Pa kako to, djedo? Kako to: gotovo za danas? Zar
pristoji na takvom mjestu završiti bajku? Ostaviti nas u neznanju? Hoćemo znati
što je bilo dalje! Nećemo čekati sve dok opet ne navratite u selo, jer to može biti za
pola, a možda i za cijelu godinu! Bajajte dalje!«
»Sunašce je zašlo«, odvratio je starac. »Vrijeme je za počinak, maleni. Što će reći
vaši roditelji kada sutra budete na poslu zijevali? Znam ja što će reći. Opet im je
stari Zviždalo bajao do ponoći, glave je dječici kupusom punio, nije im dao da se
224
Vatreno krštenje
naspavaju. Pa kada opet navrati u naše selo, nećemo mu dati ništa, ni kaše, ni okru‐
glica, ni špeka, samo ćemo ga, djedu, potjerati, jer od njegovih bajki samo šteta i
nevolja...«
»Ma neće to reći!« povikala su djeca u zboru. »Pričajte nam još, djedo! Molimo
vas!«
»Hmmmm«, zamumljao je starac, gledajući kako sunce polagano zalazi za vrho‐
ve stabala na drugoj obali Jaruge. »Neka vam bude. Ali da se ovako dogovorimo:
jedan neka trkne u kolibu i donese kiseloga mlijeka da imam čime grlo ovlažiti.
Ostali neka razmisle o čijem živovanju da vam bajam, jer o svačijemu vam danas
neću uspjeti ispričati pa makar i do jutrašca vezao. Valjat će odabrati: o kome sade‐
ka, a o kome drugi put.«
Djeca su opet zagrajala, nadvikujući se uzajamno.
»Tiho!« povikao je Zviždalo, zamahnuvši štapom. »Ne rekoh li da odaberete, a
ne da se kao šojke glasate: ret-ret, re-re-ret! Kako ćemo onda? O kome ću vam pri‐
čati?«
»O Yennefer«, zapiskutala je Nimue, najmlađa među slušateljima, zbog maleno‐
ga rasta zvana Palčica, gladeći mačku koja joj je spavala u krilu. »Ispričaj nam dalj‐
nje doživljaje čarobnice, djedo. Kako je s toga kove... konvena na Ćelavoj gori zbri‐
sala čarobnim načinom da spasi Ciri. To bih rado poslušala. Jer i ja ću, kada poras‐
tem, biti čarobnica.«
»Ma baš!« kriknuo je Bronik, mlinarov sin. »Bale iz nosa otari, Palčice, jer bala‐
ve čarobnjaci na naukovanje ne uzimaju! A vi, djedo, ne pričajte o Yennefer, već o
Ciri i Štakorima, kako su u pljačke odlazili i tukli...«
»Umuknite«, rekao je Connor, smrknut i zamišljen. »Glupavi ste i gotovo. Ako
danas trebamo još nešto poslušati, onda neka to bude nekim redom. Ispričajte
nam, djedo, o vješcu i njegovoj družini, kako su s Jaruge pošli...«
»Ja hoću o Yennefer«, pisnula je Nimue.
»I ja isto«, oglasila se Orla, njezina starija sestra. »Hoću o njoj i njezinoj ljubavi s
vješcem. Kako su se voljeli. Ali neka priča dobro završi, djedice! Neću da bude o
umiranju, nikako!«
»Ušuti, glupačo, kome je do ljubavi! O ratu hoćemo, o vojevanju!«
»O vješčevu maču!«
»O Ciri i Štakorima!«
»Začepite gupce.« Connor se prijeteći osvrnuo uokolo. »Hoćete da vas kolcem
isprašim, slinavci! Rekoh: po redu. Nastavite, djede, s pričom o vješcu, o tome
225
Andrzej Sapkowski
kako je putovao s Maslačkom, Milvom...«

»Da!« pisnula je ponovo Nimue. »O Milvi hoću čuti, o Milvi! Jer ću ja, ako me
čarobnice ne uzmu, postati strijeličarka!«
»Onda smo izabrali«, rekao je Connor. »I to u zadnji čas, jer će djedo, pogledaj‐
te, začas zadrijemati, već sijedom glavom klima, nosom kao kosac kljuje... Hej, dje‐
do! Ne spavajte! Pričajte nam o vješcu Geraltu. Od onoga mjesta kada je na obali
Jaruge nastala družina.«
»Ali najprije«, ubacio je Bronik, »da nas znatiželja ne izmori, reknite nam, djedi‐
ce, bar malo o ostalima. Što je s njima bilo? Bit će nam lakše čekati dok se ne vrati‐
te u selo nastaviti bajku. Makar ukratko ispričajte. O Yennefer i o Ciri. Molim
vas.«
»Yennefer je«, zakikotao se djed Zviždalo, »iz čarobnjačkog zamka što se zvao
Ćelava gora odletjela s pomoću formule. I pljusnula baš ravno u more. U uzbibano
valovlje oceana, među oštre stijene. Ali ne bojte se, za magičarku je to šala, nije se
utopila. Dospjela je na Skelliško otočje, ondje je pronašla pristaše. Jer vidite, velik
je u njoj gnjev narastao na čarobnjaka Vilgefortza. Uvjerena da je upravo on oteo
Ciri, namislila je otkriti gdje se krije, strogo mu se osvetiti, a Ciri osloboditi. I to je
to. Drugi ću put ispričati kako se to dogodilo.«
»A Ciri?«
»Ciri je sveudilj sa Štakorima haračila, krijući se pod imenom Falka. Bio joj je
drag taj razbojnički život, jer iako za to tada nije nitko znao, u toj su djevojci bili
zlo i okrutnost, sve što je najgore. Ono što je u svakomu čovjeku skriveno, izlazilo
je iz nje i pomalo nad dobrim prevladavalo. Oj, uvelike su pogriješili vješci s Kaer
Morhena naučivši je kako ubijati! A i sama je Ciri sumnjala, smrt zadavajući, da i
njoj ta s kosom gazi za petama. Jer ju je već slijedio, bio joj na tragu strašni Bon‐
hart. Bilo im je pisano da se sretnu, Bonhart i Ciri. Ali o tome ću pričati drugi put.
Sada pak poslušajte o vješcu.«
Djeca su se stišala, posjedala u uskom krugu oko starca. Slušala su. Spuštao se
sumrak. Danju prijateljski konoplja, malinjak i podalje od kolibe izrasli sljez,
odjednom su se pretvorili u jezovit, mračan borik. Što to šušti u njemu? Je li miš,
ili je strašni, plamenooki vilenjak? A možda štriga ili baba Jaga koja djecu progoni?
Topoće li to vol u oboru ili tutnje bojni konji okrutnih osvajača što opet, kao i pri‐
je sto godina, prelaze Jarugu? Je li to mračni leganj preletio nad krovom ili možda
vampir žedan krvi? Ili možda lijepa čarobnica što čarolijom leti prema dalekomu
moru?
226
Vatreno krštenje
»Vještac Geralt«, počeo je kazivač bajki, »pošao je skupa sa svojom novom druž‐
bom u Angren, gdje su močvare i borici. Onda su ondje bili borovi, ho, ho, nije to
što je sada, sada više nema takvih borova, osim možda u Brokilonu... Družba je
krenula na istok, Jarugom uzvodno, prema bezljudnim Crnim šumama. Isprva im
je dobro išlo, ali kasnije, ho, ho... Ispripovjedit ću što je bilo...«
Tekla je, raspredala se, bajka o davno minulim, zaboravljenim vremenima. Dje‐
ca su slušala.
***
Vještac je sjedio na deblu, na vrhu urvine s koje se širio pogled na ritove i trstike uz
obalu Jaruge. Sunce je zalazilo. Ždralovi su se digli s močvara, zatrubili, leteći u kli‐
nu.
Sve se sjebalo, pomislio je vještac, pogledavajući ruševinu barake drvosječa i ma‐
leni dim koji se dizao s Milvine vatre. Sve je otišlo dovraga. A išlo je tako dobro.
Bila je čudna ta moja družba, ali je bila. Imali smo pred sobom cilj, blizak, realan,
konkretan. Kroz Angren na istok, prema Caedu Dhuu. Išlo nam je sasvim dobro.
Ali se moralo sjebati. Peh ili fatum?
Ždralovi su trubili svoju pjesmu.
Emiel Regis Rohellec Terzieff-Godefroy je predvodio, jašući nilfgaardskoga ždrijep‐

ca, kojega je vještac osvojio pod Armerijom. Ždrijebac, iako se ispočetka ponešto
rogušio na vampira i njegov biljni zapah, brzo se sviknuo i nije stvarao više nevolja
od Crvenperke koja je hodala do njega te se kada bi je ujeo obad znala žestoko rit‐
nuti. Za Regisom i Geraltom slijedio je na Pegazu Maslačak omotane glave i ratnič‐
koga izraza lica. Putem je pjesnik skladao ritmičku junačku pjesan, u kojoj su bor‐
bene melodije i rime odzvanjale sjećanjima na nedavne događaje. Djelo je jasno su‐
geriralo da se za vrijeme tih zgoda upravo sam autor i izvođač pokazao junakom
nad junacima. Pohod su zatvarali Milva i Cahir Mawr Dyffryn aep Ceallach. Cahir
je jahao na povraćenom riđanu, vukući za sobom sivca, natovarenog dijelom njiho‐
ve skromne opreme.
Izjahali su napokon iz prirječnih močvara na više položen i suh teren, na bre‐
žuljke s kojih su na jugu mogli vidjeti svjetlucavu traku Velike Jaruge, a na sjeveru
visoko i stjenovito podbrežje dalekoga masiva Mahakam. Vrijeme je bilo lijepo, su‐
našce je grijalo, komarci su prestali bosti i zujati oko ušiju. Čizme i nogavice su im
227
Andrzej Sapkowski
se osušile. Na osunčanim padinama grmovi crne kupine bili su puni plodova, konji
su pronalazili travu, potoci koji su se spuštali s gorja nosili su kristalno čistu vodu i
bili puni pastrva. Kada bi pala noć, moglo se zapaliti vatru i čak prileći uz nju. Ri‐
ječju, bilo je savršeno i raspoloženja su se trebala trenutačno popraviti. No nisu se
popravila. Zašto je bilo tako, pokazalo se na jednom od prvih zastanaka.
»Pričekaj malo, Geralte«, započeo je pjesnik, osvrćući se i nakašljavajući. »Ne žuri

tako u tabor. Htjeli bismo ovdje, po strani, porazgovarati s tobom, ja i Milva. Riječ
je o... No, o Regisu.«
»Aha.« Vještac je spustio na zemlju, naručaj suharaka. »Počeli ste se bojati? Pre‐
kasno.«
»Prestani«, namrgodio se Maslačak. »Prihvatili smo ga kao druga, obećao nam je
pomoći u potrazi za Ciri. I moj je vlastiti vrat izvukao iz omče, neću mu to zabora‐
viti. Ali, prokleto bilo, osjećamo neku vrst straha. Čudiš se? Cijeli si život progonio
i ubijao takve poput njega.«
»Njega nisam ubio. I ne namjeravam. Je li ti ova izjava dovoljna? Ako nije, iako
mi je srce puno žalosti, nisam te u stanju izliječiti od strahova. Paradoksalno, ali je‐
dini među nama koji se razumije u liječenje je upravo on, Regis.«
»Rekao sam, prestani«, uzrujao se trubadur. »Ne razgovaraš s Yennefer pa pošte‐
di i sebe i nas komplicirane elokvencije. Odgovori jednostavno na jednostavno pi‐
tanje«.
»Postavi ga. Bez komplicirane elokvencije.«
»Regis je vampir. Nije tajna čime se vampiri hrane. Što će biti ako on pošteno
ogladni? Da, da, vidjeli smo, jeo je riblju čorbu, otad jede i pije s nama, posve nor‐
malno, kao svatko od nas. Ali hoće li... hoće li biti u stanju ovladati žudnjom... Ge‐
ralte, moram li te vući za jezik?«
»Ovladao je žudnjom za krvlju, iako joj je bio blizu dok je tvoja liptala iz glave.
Kada te previo, nije ni prste oblizao. A onomad je, za vrijeme punoga mjeseca,
kada smo se nalili mandragorine rakije i pozaspali u njegovoj daščari, imao sjajnu
priliku da nas se prihvati. Jesi li provjerio da nemaš tragove na svom labuđem vra‐
tu?«
»Ne rugaj se, vješče«, progunđala je Milva. »Pa ti o vampijerima znadeš više od
nas. Maslačku se rugaš, odgovori onda meni. Ja sam u pustoši odrasla, u škole ni‐
228
Vatreno krštenje
sam išla, neuka sam. No nisam ja kriva, ne pristoji se zafrkavati. I ja se, stid me
reći, isto malo pribojavam toga... Regisa.«
»I ne bez temelja«, kimnuo je glavom. »On je takozvani viši vampir. Izvanredno
opasan. Da nam je neprijatelj i ja bih ga se bojao. Ali, dovraga, iz nepoznatih mi
razloga, on nam je sudrug. Upravo nas vodi na Caed Dhu, druidima, koji mi mogu
pomoći da se obavijestim o Ciri. Očajan sam, pa stoga želim iskušati ovu priliku,
neću odustati od nje. Zato pristajem na njegovo vampirsko društvo.«
»Samo zato?«
»Ne«, odvratio je blago otežući, ali na kraju se odlučio za iskrenost. »Ne samo.
On... On se ponaša na pravi način. U taboru kraj Chotle, za vrijeme suđenja dje‐
vojci, nije oklijevao djelovati. Iako je znao da će ga to razotkriti.«
»Izvukao je užarenu potkovu iz vatre«, prisjetio se Maslačak. »Štoviše, nekoliko
dugih trenutaka držao ju je na dlanu i nije se ni namrštio. Nitko od nas ne bi mo‐
gao ponoviti takvo što ni s pečenim krumpirom.«
»Neosjetljiv je na vatru.«
»Što još može?«
»Može, ako poželi, postati nevidljiv. Može pogledom baciti čini, duboko uspa‐
vati, učinio je to sa stražarima u Vissegerdovu taboru. Pretvoriti se u šišmiša i letjeti
kao šišmiš. Mislim da te stvari može raditi samo noću i za punoga mjeseca. Ali mo‐
žda se i varam. Već me je lijepih nekoliko puta zatekao, možda ima još nešto skri‐
veno. Držim da je izniman čak i među vampirima. Savršeno poprima ljudsko obli‐
čje, i to već godinama. Konje i pse, koji mogu osjetiti njegovu pravu prirodu, vara
mirisom bilja koje neprestano nosi uza se. Ali ni moj medaljon ne reagira na njega,
a trebao bi. Ponavljam, njega se ne bi trebalo mjeriti običnim mjerilima. Za ostalo
ga upitajte sami. Naš je drug. Među nama ne bi trebalo biti neizrečenih stvari, a još
manje uzajamnog nepovjerenja i bojazni. Vratimo se u tabor. Pomognite mi s ovim
suharcima.«
»Geralte?«
»Molim, Maslačku.«
»Kada bi... No, pitam čisto teoretski... Kada bi...«
»Ne znam«, odgovorio je pošteno i iskreno. »Ne znam bih li ga uspio ubiti. Zbi‐
lja radije ne bih ni pokušavao.«
229
Andrzej Sapkowski
Maslačak je prihvatio vješčev savjet i odlučio razjasniti nejasnoće i rastjerati dvojbe.

Učinio je to čim su nastavili s putovanjem. Učinio je to sa sebi svojstvenim taktom.
»Milva!« zazvao je iznenada dok su jahali, pogledavajući na vampira. »Bi li mo‐
gla poći naprijed sa svojim lukom i oboriti strijelom neko srnče ili praščića. Dosta
mi je, prokleto bilo, kupina i gljiva, riba i bezupki. Pojeo bih za promjenu komadić
pravoga mesa. Što ti misliš, Regise?«
»Molim?« Vampir je podignuo glavu iznad konjskoga vrata.
»Meso!« ponovio je naglašeno pjesnik. »Nagovaram Milvu na lov. Bi li pojeo
svježega mesa?«
»Pojeo bih.«
»A krvi, bi li se napio svježe krvi?«
»Krvi?« Regis je progutao slinu. »Ne. Ako je riječ o krvi, hvala ne. Ali vi, ako
vam je volja, nemojte se suzdržavati.«
Geralt, Milva i Cahir sačuvali su duboki, grobni muk.
»Znam o čemu je riječ, Maslačku«, rekao je polagano Regis. »I dopusti mi da te
umirim. Dakako da sam vampir. Ali ne pijem krv.«
Šutnja je otežala kao olovo. Ali Maslačak ne bi bio Maslačkom da je šutio.
»Valjda si me krivo shvatio«, rekao je naizgled bezbrižno. »Ne mislim...«
»Ja ne pijem krv«, prekinuo ga je Regis. »Odavno. Odvikao sam se.«
»Kako to, odvikao?«
»Jednostavno.«
»Zbilja, ne shvaćam...«
»Oprosti. To je osobna stvar.«
»Ali...«
»Maslačku!« Vještac nije izdržao, okrenuo se u sedlu. »Regis ti je maloprije re‐
kao da odjebeš. Samo na n način. Pa budi ljubazan i začepi napokon.«
Posijano zrno nemira i nesigurnosti ipak je proklijalo i izniklo. Kada su zastali na

noćenje, ozračje je i dalje bilo teško i napeto, nije ga ublažila čak ni tusta, valjda
osam funti teška grivasta guska, koju je ustrijelila Milva. Oblijepili su je glinom, is‐
pekli i pojeli, oglodavši dokraja čak i najmanju koščicu. Utažili su glad, ali je nemir
ostao. Razgovor nije išao, unatoč titanskim Maslačkovim nastojanjima. Pjesnikovo
brbljanje pretvorilo se u monolog, tako očito da je to napokon primijetio i on sam
230
Vatreno krštenje
te umuknuo. Grobnu tišinu koja je vladala uz vatru ometali su samo konji žvačući
sijeno.
No unatoč poznom satu, nekako se nikome nije odlazilo na počinak. Milva je
grijala vodu u kotliću obješenom nad vatrom i na pari ravnala izgužvane zaperke
strijela. Cahir je popravljao pokidanu kopču čizme. Geralt je rezbario prut. A Regis
je prelazio pogledom po svima redom.
»No, dobro«, rekao je napokon. »Vidim da se to ne može izbjeći. Čini mi se da
sam vam neke stvari trebao objasniti već odavno...«
»Nitko to ne traži od tebe.« Geralt je bacio u vatru dugo i strastveno strugan
kolčić i podignuo glavu. »Ja ne trebam tvoja objašnjenja. Staromodan sam i kada
nekome pružim ruku, prihvaćam ga kao kompanja, za mene to znači više od ugo‐
vora sklopljenog pred javnim bilježnikom.«
»I ja sam staromodan«, oglasio se Cahir, i dalje pognut nad čizmom.
»Drugačije nisam svikla«, rekla je suho Milva, turajući novu strijelu u paru koja
se dizala iz kotlića.
»Ne uznemiruj se zbog Maslačkova brbljanja«, dodao je vještac. »Takav je kakav
je. A nama se povjeravati i opravdavati ne moraš. Nismo se ni mi tebi povjerili.«
»Držim ipak«, blago se nasmiješio vampir, »da ćete poželjeti čuti što vam hoću
ispričati i to bez ikakve prisile? Osjećam potrebu da budem iskren prema osobama
kojima sam pružio ruku i prihvatio ih kao kompanje.«
Ovaj put se nije nitko oglasio.
»Započeti valja od toga«, rekao je nakon stanke Regis, »da su neutemeljene sve
bojazni koje bi se mogle vezati uz moju vampirsku prirodu. Neću se baciti ni na
koga, neću se prikrasti noću da zarijem zube u vrat spavača. I ne radi se samo o
mojim drugovima prema kojima se odnosim ne manje staromodno od drugih ov‐
dje prisutnih staromodnih. Ja krv ne dodirujem. Uopće i nikada. Odviknuo sam se
od nje kada mi je postala problem. Strašan problem koji nisam lako riješio.«
»Problem se zapravo«, nastavio je malo kasnije, »pojavio i poprimio zlokobna
obilježja baš kao u udžbeniku. Već sam se u mladim danima volio... hmmm... za‐
baviti u dobrom društvu, nisam se uostalom u tome razlikovao od većine svojih
vršnjaka. Znate kako je to, i vi ste bili mladi. No među vama ipak postoji sustav za‐
brana i ograničenja: roditeljska vlast, skrbnici, nadređeni i stariji, uostalom običaji.
Među nama toga nema. Mladež ima punu slobodu i iskorištava je. I stvara vlastite
uzorke ponašanja, glupe, naravno, prava mladenačka glupost. Nećeš piti? Pa kakav
si ti vampir? Ne pije! Ne treba ga pozivati, kvari zabavu! Nisam htio kvariti zabavu,
231
Andrzej Sapkowski
a mogućnost gubitka prihvaćanja društva me užasavala. Pa sam se zabavljao. Razuz‐

danost i obijest, pijančevanje i lumpanje, za svakoga uštapa letjelo se u selo i pilo iz
koga si naletio. I najgadniju, najgore vrste... hmm... tekućinu. Bilo nam je svejed‐
no, iz bilo koga, samo da je... hmmm... hemoglobin... Jer bez krvi nema zabave!
Nekako nisi imalo hrabrosti prići vampirici, ako prethodno nisi potegnuo.«
Regis je ušutio, zamislio se. Nitko nije komentirao. Geralt je osjećao da mu se
strašno pije.
»Postajalo je sve raspojasanije«, nastavio je vampir. »I kako je vrijeme protjecalo,
sve gore. Ponekad, kada bih krenuo lokati, nisam se vraćao u grobnicu ni po tri, če‐
tiri noći. Od nekoć smiješne količine... tekućine... gubio sam kontrolu što me nije
ometalo da nastavim partijati. A kolege, kao kolege. Jedni su me prijateljski obuz‐
davali, pa sam se na njih uvrijedio. Drugi su me poticali, izvlačili iz grobnice na
bančenje, ma, podmetali su mi... hmm... objekte. I zabavljali se na moj račun.«
Milva, sveudilj zauzeta popravljanjem zgnječenih zaperaka, ljutito je zarogobori‐
la. Cahir je prestao popravljati čizmu i doimao se kao da spava.
»Kasnije su se«, nastavljao je Regis, »pojavili alarmantni simptomi. Zabava i
društvo počeli su mi biti sporedni. Primijetio sam da mogu i bez njih. Dovoljna i
doista važna postala je krv, čak i ispijana...«
»Sa zrcalom?« upleo se Maslačak.
»Još i gore«, spokojno je odvratio Regis. »Ja se ne odražavam u zrcalima.«
Neko je vrijeme šutio.
»Upoznao sam jednu... vampiricu. Moglo je to biti, i valjda je i bilo, nešto oz‐
biljno. Prestao sam mahnitati. Ali ne zadugo. Ostavila me. A ja sam počeo piti
dvostruko. Očajanje, tuga, kako znate, savršeno su opravdanje. Svima se čini da ra‐
zumiju. Čak se i meni činilo da razumijem. A samo sam usklađivao teoriju s prak‐
som. Dosađujem vam? Odmah ću završiti. Počeo sam na kraju raditi nedopustive
stvari, apsolutno neprihvatljive, kakve ne radi nijedan vampir. Počeo sam letjeti u
pijanom stanju. Jedne su me noći dečki poslali u selo po krv, a ja sam promašio
djevojku na bunaru i punom brzinom se zaletio u kolotur... Seljaci me umalo nisu
zatukli, na sreću nisu znali kako to učiniti... Izbušili su me kolcima, odsjekli mi gla‐
vu, polili posvećenom vodicom i zakopali. Možete zamisliti kako sam se osjećao
kada sam se probudio?«
»Možemo«, rekla je Milva, promatrajući strijele. Svi su je čudno pogledali. Stri‐
jelkinja se nakašljala i okrenula glavu. Regis se neznatno nasmiješio.
232
Vatreno krštenje
»Završavam«, rekao je. »U grobu sam imao dovoljno vremena da porazmislim o

sebi...«
»Dovoljno?« upitao je Geralt. »Koliko?«
Regis ga je pogledao.
»Profesionalna radoznalost? Oko pedeset godina. Kada sam se regenerirao, odlu‐
čio sam se sabrati. Nije bilo lako, ali sam uspio. Otada ne pijem.«
»Uopće?« Maslačak je zamucao, ali je radoznalost prevladala. »Posve? Nikad?
Pa...«
»Maslačak.« Geralt je blago podignuo obrve. »Svladaj se, razmisli. Šutke.«
»Ispričavam se«, promucao je pjesnik.
»Ne ispričavaj se«, rekao je pomirljivo vampir. »A ti ga, Geralte, nemoj kuditi.
Razumijem njegovu radoznalost. Ja, ili točnije uzevši ja i moj mit, utjelovljujemo
sve njegove ljudske strahove. Teško je zahtijevati od čovjeka da se oslobodi straho‐
va. Strahovi u čovjekovoj psihi imaju ulogu koja nije manje važna od ostalih emo‐
cionalnih stanja. Psiha lišena strahova bila bi sakata.«
»Zamisli«, rekao je Maslačak, povrativši samopouzdanje, »da u meni ne izazivaš
jezu. Bih li zbog toga bio sakat?«
Geralt je nakratko pomislio da će Regis pokazati zube i izliječiti Maslačka od
pretpostavljene sakatosti, ali se prevario. Vampir nije bio sklon teatralnim gestama.
»Govorio sam o strahovima ukorijenjenima u svijest i podsvijest«, objasnio je
mirno. »Neka te ne pogodi metafora, ali vrana se ne boji šešira i kaputa obješenih
na kolcu, kada već prevlada strah i sjedne. Ali kad vjetar zaljulja strašilo, ptica re‐
agira bijegom.«
»Vranino ponašanje objašnjava borba za opstanak«, primijetio je iz tame Cahir.
»Baš ste mudraci«, frknula je Milva. »Ne boji se vrana straha, već čovjeka, jer čo‐
vjek je gađa kamenom i strijelom.«
»Bitka za opstanak«, potvrdio je Geralt. »Samo u ljudskom, a ne vraninom izda‐
nju. Hvala ti na objašnjenju, Regise, prihvaćamo ga u potpunosti. Ali ne kopaj po
bezdanima ljudske podsvijesti. Milva ima pravo. Razlozi zbog kojih ljudi paničnim
užasom reagiraju na pojavu žednoga vampira nisu iracionalni, već proizlaze iz volje
za preživljavanjem.«
»Slušamo glas stručnjaka.« Vampir se blago naklonio na njegovu stranu. »Profe‐
sionalac kojemu profesionalni ponos ipak ne bi dopustio uzeti novac za borbu s
urođenim strahovima. Ta, poštovanoga se vješca unajmljuje isključivo za borbu sa
233
Andrzej Sapkowski
stvarnim zlom koje izravno prijeti. Stoga će nam specijalist sigurno htjeti objasniti
zašto je vampir veće zlo od zmaja ili vuka. Pa oba potonja imaju također očnjake.«
»Možda zato što zmaj i vuk očnjake koriste zbog gladi ili u samoobrani, a nika‐
da iz zabave, ni zbog probijanja leda u društvu ili nesigurnosti spram suprotnoga
spola?«
»Ljudi to ne znaju«, smjesta je uzvratio Regis. »Ti to znaš odavno, ostatak druš‐
tva jedva tren. Većina je duboko uvjerena da se vampiri krvlju ne zabavljaju, nego
hrane, isključivo krvlju i to isključivo ljudskom krvlju. A krv je životvorna tekući‐
na, njezin gubitak se povezuje sa slabljenjem organizma, vitalne snage. Rezonirate
ovako: stvor koji prolijeva našu krv je naš smrtni neprijatelj. A stvor koji vreba na
našu krv, jer se njom hrani, na dva je načina zao: jača vlastitu vitalnu snagu na šte‐
tu naše, da bi njegova vrsta cvjetala, naša mora gasnuti. Napokon, takav je stvor
odvratan, jer iako poznajemo životvornu vrijednost krvi, ona nam je i odbojna. Bi
li tko od vas popio krvi? Sumnjam. A ima ljudi koji čim ugledaju krv onemoćaju ili
se onesvijeste. U nekim se društvima žene tijekom nekoliko dana u mjesecu smatra
nečistima i izolira ih se...«
»Valjda među divljacima«, prekinuo ga je Cahir. »A ugledavši krv, onesvješćuje‐
te se valjda samo vi, Nordlinzi.«
»Lutamo stranputicom«, podignuo je glavu vještac, »sišavši s pravoga puta u gu‐
štaru dvojbene lozo je. Držiš li, Regise, da bi ljudi osjećali razliku kada bi znali da
ih ne gledate kao hranu, nego kao šank? Gdje tu vidiš iracionalnost strahova? Vam‐
piri sišu iz ljudi krv, tu se činjenicu nikako ne da zanemariti. Čovjek prema kojemu
se vampir ponese kao prema pletenki rakije gubi snagu, to je također očito. Čovjek,
da se tako izrazim, ispijen do dna, gubi vitalnost de nitivno. Obično umire.
Oprosti, ali strah od smrti ne može se trpati u istu vreću s odbojnošću spram krvi.
Mjesečne ili druge.«
»Govorite tako mudro da će mi se u glavi zavrtjeti«, prasnula je Milva. »A sve se
te mudrosti ionako vrte oko onoga što je babi pod suknjom. Usrani lozo .«
»Ostavimo na tren simboliku krvi«, rekao je Regis. »Jer su tu mitovi stvarno do‐
nekle utemeljeni na činjenicama. Usredotočimo se na mitove koji ne počivaju na
činjenicama, a isto su popularni. Ta svatko zna da onaj koga vampir ugrize, ako
preživi, mora i sam postati vampir. Istina?«
»Istina«, rekao je Maslačak. »Bila je jedna balada...«
»Poznaješ osnove aritmetike?«
234
Vatreno krštenje
»Studirao sam svih sedam slobodnih umijeća. A diplomirao sam summa cum la‐
ude.«
»U vašem je svijetu nakon Konjunkcije Sfera ostalo oko tisuću dvjesto viših
vampira. Koliko među njima ima potpunih apstinenata, jer uz mene je još puno
takvih, toliko ima i onih što piju preko svake mjere, kao ja svojedobno. U prosje‐
ku, statistički, vampir pije za svakog punog mjeseca, jer pun je mjesec za nas blag‐
dan koji smo svikli... hmmm... zalijevati. Prevodeći stvar u ljudski kalendar i pret‐
postavljajući dvanaest uštapa u godini, dobivamo teoretski broj od četrnaest tisuća
četiristo ujedenih ljudi godišnje. Od Konjunkcije, ponovo računajući po vašem ra‐
čunanju vremena, prošlo je oko tisuću petsto godina. Iz rezultata jednostavnog
množenja proizlazi da bi u sadašnjem trenutku na svijetu trebalo teoretski egzistira‐
ti dvadeset jedan milijun šesto tisuća vampira. Ako pak račun nadopunimo geome‐
trijskim rastom...«
»Dosta«, uzdahnuo je Maslačak. »Nemam abakus, ali zamišljam broj. Zapravo
ne zamišljam. Znači, mogućnost zaraze vampirizmom je glupost i izmišljotina.«
»Hvala.« Regis se naklonio. »Prijeđimo na sljedeći mit koji glasi: vampir je čo‐
vjek koji je umro, ali ne posve. U grobu se ne raspada i ne pretvara u prah. Leži u
grobnici posve svjež i rumen, spreman izaći i ugristi. Odakle dolazi taj mit, ako ne
iz vaše podsvjesne i iracionalne odbojnosti prema čestitim pokojnicima? Mrtve
okružujete štovanjem i sjećanjem, sanjate o besmrtnosti, u vašim mitovima i legen‐
dama svako malo ponetko ustane iz mrtvih, pobijedi smrt. Ali kada bi vaš časni po‐
kojni pradjed doista izašao iz groba i zatražio pivo, nastala bi panika. I ne čudim se.
Organska materija u kojoj se odvijaju životni procesi podliježe neugodnim objava‐
ma degradacije. Smrdi, raspada se u mazivo. Besmrtni duh, nezaobilazan element
vaših mitova, s gađenjem odbacuje smrdljivu lešinu i uzlijeće. Čist je, može ga se
mirno štovati. Ipak ste izmislili takvu odbojnu vrstu duha koji ne odlijeće, ne na‐
pušta truplo, štoviše, neće čak ni smrdjeti. To je odvratno i neprirodno! Živi mr‐
tvac je za vas najogavnija od ogavnih anomalija. Neki kreten je čak iskovao termin
›zombi‹, kojim nas tako rado častite.«
»Ljudi su«, nasmiješio se Geralt, »primitivna i praznovjerna rasa. Teško im je
dokraja razumjeti i ispravno nazvati biće koje ustaje iz mrtvih, premda je isproba‐
dano kolcima, lišeno glave i zakopano u zemlju na pedeset godina.«
»Da, zbilja je teško.« Vampira nije pogodila poruga. »Vaša mutirana rasa regene‐
rira nokte, kosu i epidermu, no nije u stanju prihvatiti činjenicu da postoje rase
koje su u tom smislu savršenije. No ta nesposobnost ne proizlazi iz primitivizma.
235
Andrzej Sapkowski
Posve suprotno: iz egocentrizma i uvjerenosti u vlastitu savršenost. Nešto što je sa‐

vršenije od vas mora biti odbojna aberacija. A odbojne aberacije upisuju se u mito‐
ve. U sociološke svrhe.«
»Drek mi je jasno što pričate«, obznanila je spokojno Milva, zabacujući kosu s
čela vrškom strijele. »Ipak shvaćam da raspredate o bajkama, a bajke i ja znadem,
makar sam glupa cura iz šume. No ipak me jako čudi da se ti uopće sunca ne bojiš,
Regise. U bajkama sunce vampira u pepeo spaljuje. Spada li i to među bajke?«
»Dakako«, potvrdio je Regis. »Vjerujete da je vampir opasan samo noću, da ga
prva sunčeva zraka sažiže u prah. U temeljima mita, skovanog uz prve vatre, leži
vaša solarnost, to jest ljubav prema toplom i životni ritam koji pretpostavlja dnev‐
nu aktivnost. Noć je za vas hladna, tamna, zla, prijeteća, puna pogibelji, sunčev iz‐
lazak pak označava još jednu pobjedu u borbi za preživljavanje, novi dan, nastavak
egzistencije. Sunčeva svjetlost donosi svjetlost i toplinu, po vama životvorne sunče‐
ve zrake donose uništenje neprijateljskih čudovišta. Vampir se raspada u pepeo, trol
podliježe petri kaciji, vukodlak prestaje biti vukodlakom, goblin bježi zaklanjajući
oči. Noćni grabežljivci vraćaju se u svoje jazbine, prestaju ugrožavati. Sve do zala‐
ska sunca svijet pripada vama. Ponavljam i naglašavam: mit je nastao uz pradavne
logorske vatre. Sada je samo mit, jer već osvjetljavate i grijete svoja prebivališta;
iako vama još uvijek upravlja solarni ritam, uspjeli ste anektirati noć. I mi smo se,
viši vampiri, također ponešto udaljili od naših prvotnih kripti. Anektirali smo dan.
Analogija je potpuna. Jesi li zadovoljna objašnjenjem, draga Milvo?«
»Nimalo.« Strijelkinja je odložila strijelu. »Ali sam valjda shvatila. Učim. Bit ću
umna. Sojcologija, aktivocija, seritutucija, vukodlakacija. U školama, pričaju, mlate
šibom. S vama je ugodnije učiti. Malo zaboli glava, ali je bar guzica cijela.«
»Jedna stvar nije upitna i lako ju je zamijetiti«, rekao je Maslačak. »Sunčeve zra‐
ke te ne pretvaraju u pepeo, Regise, sunčeva toplina na tebe utječe podjednako nez‐
natno kao ona užarena potkova koju si golom rukom srčano izvukao iz vatre. No
da se vratimo tvojim analogijama, za nas, ljude, dan će uvijek ostati prirodnim do‐
bom aktivnosti, a noć prirodnim dobom počivanja. Tako smo zički konstruirani,
danju, na primjer, vidimo bolje nego noću. Iznimka je Geralt, koji uvijek vidi jed‐
nako dobro, ali on je mutant. Je li kod vas vampira to isto bila stvar mutacije?«
»Može se i tako kazati«, suglasio se Regis. »Iako smatram da mutacija raspoređe‐
na na odgovarajuće dugo vrijeme prestaje biti mutacijom, postaje evolucijom. Ali
to što si govorio o zičkoj konstrukciji je točno. Prilagodba sunčevoj svjetlosti bila
je za nas neugodna nužnost. Da bismo opstali, morali smo u tom smislu postati
236
Vatreno krštenje
slični ljudima. Mimikrija, rekao bih. Koja uostalom ima posljedice. Metaforički re‐
čeno: legli smo u bolesnikov krevet.«
»Molim?«
»Utemeljeno se smatra da je dugotrajno izlaganje sunčevoj svjetlosti smrtonos‐
no. Postoji teorija da će za nekih pet tisuća godina, računajući skromno, ovaj svijet
nastanjivati samo lunarna stvorenja, aktivna noću.«
»Dobro da to neću doživjeti«, uzdahnuo je Cahir, nakon čega je snažno zijev‐
nuo. »Ne znam kako je s vama, ali mene pojačana dnevna aktivnost upravo podsje‐
ća na nužnost noćnoga sna.«
»I mene također«, protegnuo se vještac. »A do izlaska ubojitog sunca preostalo je
još samo nekoliko sati. No prije nego nas san smori... Regise, u sklopu učenja i
proširivanja znanja, raskrinkaj još koji mit o vampirizmu. Jer, kladim se da ti je još
neki ostao.«
»Naravno«, kimnuo je vampir glavom. »Posljednji, ali ne i najmanje važan. To
je mit koji su vam nametnule vaše seksualne fobije.«
Cahir je potiho frknuo.
»Taj sam mit ostavio za kraj«, Regis ga je odmjerio pogledom, »i ne bih ga iz
obazrivosti spominjao, ali Geralt me prozvao, pa vam ga neću uskratiti. Ljudima
najjače upravljaju strahovi sa seksualnom podlogom. Djevica što pada u nesvijest u
zagrljaju vampira koji joj siše krv, mladić prepušten na milost i nemilost gnusnim
činima vampirice koja ustima bludi po njegovu tijelu. Tako si to zamišljate. Oralno
silovanje. Vampir paralizira žrtvu strahom i prisiljava je na oralni seks. Ili točnije,
na odbojnu parodiju oralnoga seksa. A takav je seks, koji posve isključuje prokre‐
aciju, nešto gnusno.«
»Govori u svoje ime«, progunđao je vještac.
»Čin koji nije okrunjen prokreacijom, već užitkom i smrću«, nastavljao je Regis.
»Napravili ste od toga zlokobni mit. Sami podsvjesno maštate o nečemu takvom,
ali se ustručavate pružiti nešto takvo partneru ili partnerici. Stoga to umjesto vas
čini taj mitološki vampir koji time izrasta u opčinjavajući simbol zla.«
»Jesam rekla?« proderala se Milva, čim joj je Maslačak prestao objašnjavati o
čemu je govorio Regis. »Samo znaju o tome i ničem drugom! Počnu pametno, a za‐
vrše uvijek na cicama i guzicama!«
Trubljenje ždralova se polagano stišavalo u daljini.
237
Andrzej Sapkowski
Sutradan, prisjetio se vještac, nastavili smo put znatno bolje raspoloženi. I tada
nas je, posve neočekivano, ponovo sustigao rat.
***
Putovali su kroz divlje borove šume, praktički nenaseljenog i strateški nevažnog
kraja koji nije mogao mamiti osvajače. Iako je Nilfgaard bio blizu, a od carskih ih
je zemalja dijelio samo vodotok Velike Jaruge, bilo je to pograničje teško za svlada‐
vanje. Tim su više bili zatečeni.
Rat se objavio na način manje spektakularan nego u Bruggeu i Soddenu, gdje je
noćima obzor blistao u odsjajima požara, a danju su stupovi crnoga dima zamući‐
vali plavetnilo. Ovdje, u Angrenu, nije to bilo tako dojmljivo. Bilo je još gore. Iz‐
nenada su ugledali jato vrana koje su divlje grakćući kružile nad šumom, a ubrzo
potom naišli i na trupla. Iako ih je bez odjeće bilo nemoguće identi cirati, leševi su
nosili nepogrešive i jasne tragove vrlo nasilne smrti. Ti su ljudi ubijeni u boju. I ne
samo to. Većina trupala ležala je po guštarama, ali neki su, strahovito iznakaženi,
visjeli za ruke ili noge po granama stabala, pružali su pougljenjene udove iz ugaslih
lomača, stršali na kolcima. I smrdjeli. Cijeli je Angren odjednom zasmrdio čudoviš‐
nim, odvratnim smradom barbarstva.
Nije dugo potrajalo i već su se morali skrivati u jarugama i šikarama jer je zdes‐
na i slijeva, sprijeda i straga, zemlja zagrmjela od kopita kavalerijskih konja, a sve
nove i nove postrojbe prolazile su pored njihova skrovišta podižući prašinu.
»Opet.« Maslačak je vrtio glavom. »Opet ne znamo tko tuče koga i zašto. Opet ne
znamo tko je iza nas, a tko pred nama, tko kamo smjera. Tko juriša, a tko se povla‐
či. Neka to vrazi nose! Ne sjećam se jesam li vam to već rekao, ali tvrdim da rat
uvijek podsjeća na bordel zahvaćen požarom...«
»Rekao si«, prekinuo ga je Geralt. »Barem stotinu puta.«
»Za što se ovdje mlate?« Pjesnik je sočno pljunuo. »Za kleke i pijesak? Pa u ovoj
prelijepoj krajini i nema ničega drugog!«
»Među tima koji su ležali u grmlju«, rekla je Milva, »bilo je i vilenjaka. Odredi
Scoia’taela prolaze ovuda, uvijek su prolazili. Ovuda ih vodi put kad dragovoljci iz
Dol Blathane i Modrih planina idu za Temeriju. Netko im želi presjeći taj put.
Tako mi se čini.«
238
Vatreno krštenje
»Nije isključeno«, priznao je Regis, »da ovdje temerske postrojbe priređuju haj‐
ke na Vjeverice. Ali previše je vojske u okolici. Bojim se da su Nilfgaarđani ipak
prešli Jarugu.«
»I meni se čini«, malo se namrštio vještac, promatrajući kameno Cahirovo lice.
»Leševi koje smo vidjeli jutros nosili su tragove nilfgaardskog načina ratovanja.«
»Ni jedni nisu bolji od drugih«, zarežala je Milva, neočekivano uzevši mladoga
Nilfgaarđanina u obranu. »A Cahira ne gledaj prijekim okom, jer sada ste obojica
istom i prečudnom sudbinom povezani. Njemu slijedi smrt ako padne u šake Cr‐
nih, a ti si nedavno Temercima s užeta zbrisao. Zaludu je sada otkrivati koja je voj‐
ska za nama, koja pred nama, koji su naši, koji tuđi, koji dobri, a koji zli. Nijedni
nam sada nisu drugovi, svejedno kakve boje nose.«
»Imaš pravo.«
»Zanimljivo«, rekao je Maslačak kada su se sljedećega dana ponovo pritajili u jaruzi

čekajući da prođe još jedna konjička postrojba. »Vojska galopira po brdima, sve se
zemlja trese, a odozdo, od Jaruge, čuju se sjekire. Drvosječe sijeku šumu kao da se
ništa ne događa. Čujete?«
»Možda to nisu drvosječe«, upitao se Cahir. »Možda je i to vojska. Nekakvi op‐
koparski radovi?«
»Ne, to su drvosječe«, ustvrdio je Regis. »Očito ništa nije u stanju prekinuti eks‐
ploataciju angrenskoga zlata.«
»Kakvoga zlata?«
»Pogledajte ovo drveće.« Vampir je još jednom poprimio nadmoćni ton svezna‐
jućeg mudraca koji podučava malene i zaostale. Počešće mu se znalo dogoditi da
poprimi taj ton što je Geralta malčice ljutilo.
»Ova stabla su«, ponovio je Regis, »angrenski cedrovi, javori i jele. Vrlo drago‐
cjen materijal. Ovdje posvuda ima binduga s kojih se debla splavare niz rijeku. Po‐
svuda su krčevine, a sjekire kucaju dan i noć. Rat koji promatramo i slušamo, po‐
prima smisao. Nilfgaard je, kako znate, ovladao ušćem Jaruge, Cintrom i Verde‐
nom, a također i Gornjim Soddenom. A u ovom trenutku također vjerojatno i
Bruggeom i dijelom Donjega Soddena. To znači da drvo dopremljeno splavima iz
Angrena već opskrbljuje carske pilane i brodogradilišta. Sjeverna kraljevstva stoga
pokušavaju spriječiti splavarenje, a Nilfgaarđani protivno, hoće da se siječe i splava‐
ri što je više moguće.«
239
Andrzej Sapkowski
»A mi, kao i obično, imamo peh«, kimnuo je glavom Maslačak. »Jer nama valja
na Caed Dhu, točno kroz samo središte Angrena i toga drvenog rata. Zar, dođavo‐
la, nema drugog puta?«
To sam isto pitanje, prisjetio se vještac zagledan u sunce koje je zalazilo za Jarugu,
postavio Regisu čim je topot kopita utihnuo u daljini, čim se smirilo te smo mogli
napokon nastaviti put.
»Drugi put do Caeda Dhua?« zamislio se vampir. »Da zaobiđemo gorje, siđemo s
puta vojskama? Naravno da postoji takav put. Ne previše ugodan i ne previše sigu‐
ran. Duži. Ali na vojske, jamčim, ondje nećemo naići.«
»Govori.«
»Možemo skrenuti na jug i pokušati se probiti kroz udolinu u Jaruginu mean‐
dru. Kroz Ysgith. Poznaješ Ysgith, vješče?«
»Poznajem.«
»Jesi li već prolazio kroz močvarne šume?«
»Naravno.«
»Mir u tvom glasu«, vampir se nakašljao, »izgleda svjedoči da prihvaćaš zamisao.
Petero nas je, u tome vještac, ratnik i strijelkinja. Iskustvo, dva mača i luk. Premalo
za suprotstavljanje nilfgaardskoj konjičkoj izvidnici, ali za Ysgith bi trebalo dostaja‐
ti.«
Ysgith, pomislio je vještac. Trideset i nekoliko četvornih milja močvara i blata,
poprskanih okancima jezeraca. A između tresetišta, mračne šume u kojima rastu
čudna stabla. Jednima su debla pokrivena ljuskom, pri korijenju su gomoljasta kao
lukovice, sve vitkija uvis, prema ravnim i gustim krošnjama. Druga su niska i is‐
krivljena, sjede na gomilama korijenja poizvijanog poput hobotnice, a na njihovim
golim krošnjama vise brade mahovina i sasušenih močvarnih biljaka. Te se brade
neprestano kreću, ali ne zbog vjetra, već zbog otrovnog blatnog plina. Ysgith ili Rit.
Naziv »Smradnjak« bio bi prikladniji.
A u blatištima, tresetištima, u barama i jezercima obraslima močvaricama i vo‐
denjarama, vrije život. Ondje ne obitavaju samo dabrovi, žabe, kornjače i vodene
ptice, Ysgith je prepun i znatno pogibeljnijih stvorenja, opremljenih kliještima,
pipcima i kracima, pomoću kojih su svikli hvatati, sakatiti, utapati i razdirati. Tih
je stvorenja toliko da ih nitko nije nikada uspio sve prepoznati i klasi cirati. Čak ni
240
Vatreno krštenje
vješci. On sam je rijetko lovio u Ysgithu i uopće u Donjem Angrenu. Kraj je bilo
slabo nastanjen, malobrojni ljudi su živeći na rubu močvara navikli čudovišta gle‐
dati kao sastavni dio krajolika. Respektirali su ih, ali im je rijetko padalo na pamet
unajmiti vješca da ih tamani. Rijetko ili čak nikada. Geralt je dakle poznavao
Ysgith i njegovu strahotu. Dva mača i luk, pomislio je. I iskustvo, moja praksa vješ‐
ca. Zajedno bismo trebali uspjeti. Osobito ako ja pođem kao prethodnica i motrim
na sve. Na trula debla, nakupine vodenoga bilja, grmlje, busenje trava, bilje, pa čak
i orhideje. Jer u Ysgithu čak i orhideja ponekad izgleda kao cvijet, a zapravo je
otrovni paukorak. No, naravno, i plin. Otrovna isparenja. Treba razmisliti kako
prekriti usta i nosove...
»Kako onda?« Regis ga je trgnuo iz razmišljanja. »Prihvaćaš plan?«
»Prihvaćam. Krenimo.«
Nešto mi je tada reklo, prisjetio se vještac, da ostatku družbe ne govorim o planu

prolaska kroz Ysgith. Da zamolim Regisa da se i on time ne hvali. Ni sam ne znam
zašto sam otezao. Danas, kada više ništa nije važno i kada je sve otišlo dođavola,
mogao bih se uvjeravati da mi je pažnju privuklo Milvino ponašanje. Problemi koje
je imala. Očigledni simptomi. Ali to ne bi bila istina. Nisam ništa primijetio, a ono
što sam primijetio nisam shvatio ozbiljno. Kao budala. I putovali smo dalje na is‐
tok, odugovlačeći sa skretanjem prema močvarama.
S druge je strane dobro što smo odugovlačili, pomislio je vadeći mač i dodiruju‐
ći palcem sječivo oštro kao britva. Da smo odmah pošli prema Ysgithu, ne bih da‐
nas imao ovo oružje.
Od svitanja nisu vidjeli ni čuli nikakvu vojsku. Milva je jahala naprijed, daleko is‐
pred ostatka družbe. Regis, Maslačak i Cahir su razgovarali.
»Kada bi se samo ti druidi potrudili pomoći nam u vezi s Ciri«, brinuo se pjes‐
nik. »Događalo mi da se sretnem s druidima i, vjerujte mi, bili su to mrzovoljni
mučaljivci, podivljali samotnjaci. Može se dogoditi da uopće ne požele s nama raz‐
govarati, a kamoli upotrijebiti magiju.«
»Regis«, podsjetio je vještac, »poznaje nekoga među ovima s Caed Dhua.«
»A da to poznanstvo ne potječe otprije tristo ili četiristo godina?«
»Znatno je mlađe«, zajamčio je sa zagonetnim smiješkom vampir. »Uostalom,
druidi su dugovječni. Neprestano borave na zraku, posred prvobitne i netaknute
241
Andrzej Sapkowski
prirode, a to izvrsno utječe na zdravlje. Diši punim plućima, Maslačku, napuni ih

šumskim zrakom, pa ćeš biti zdraviji.«
»Od toga ću šumskoga zraka«, rekao je zajedljivo Maslačak, »uskoro obrasti krz‐
nom, vrag da ga nosi. Noćima sanjam krčmu, pivo i kupelj. A prvobitnu prirodu
neka odnese prvobitni đavo, sumnjam u njezin spasonosni utjecaj na zdravlje, oso‐
bito psihičko. Rečeni druidi su najbolji primjer, jer to su ćaknuti čudaci. Opaljeni
su u vezi s tom njihovom prirodom i njezinim očuvanjem. Zar sam malo puta svje‐
dočio kako podnose peticije vlastima? Ne loviti, ne sjeći drveće, ne ispuštati gnoj u
rijeke i tome slične besmislice. A vrhunac gluposti bila je pojava njihova izaslanstva
okićenog vijencima od imele kod kralja Ethaina u Cidarisu. Baš sam se našao on‐
dje...«
»Što su htjeli?« zainteresirao se Geralt.
»Cidaris je, kako znate, jedno od kraljevstava u kojima se većina stanovništva iz‐
država ribolovom. Druidi su zatražili da kralj zabrani uporabu mreža određene veli‐
čine oka i strogo kazni one koji koriste manja oka od zabranjenih. Ethain se zapre‐
pastio, a imeloljupci su objasnili da su oka te veličine jedini način da se riblji fond
zaštiti od iscrpljenja. Kralj ih je izveo na terasu, pokazao im more i ispričao kako je
najhrabriji od njegovih mornara jednom plovio dva mjeseca na zapad pa se onda
vratio jer je na brodu nestajalo slatke vode, a kopnu nije na obzorju bilo ni traga.
Zar si oni, druidi, zamišljaju da se može iscrpiti riblji fond iz takvoga mora? Iteka‐
ko, potvrdili su imeloljupci, i premda će zasigurno morsko ribarstvo najduže opsta‐
ti kao oblik pribavljanja hrane izravno iz prirode, doći će vrijeme kada će riba uz‐
manjkati i zaprijetit će glad. Stoga je apsolutno nužno ribariti mrežama s većim
okama, hvatati odrasle ribe, čuvajući riblji podmladak. Ethain je upitao kada će po
mišljenju druida nastupiti to strašno vrijeme gladi, a oni su mu odgovorili da pre‐
ma njihovim prognozama za dvije tisuće godina. Kralj ih je ljubazno ispratio i za‐
molio da svrate ponovo za kojih tisuću godina, pa će on tada razmisliti. Imeloljupci
nisu razumjeli šalu te su se počeli prepirati, pa su ih izbacili kroz vrata.«
»Oni su već takvi, ti druidi«, potvrdio je Cahir. »Kod nas, u Nilfgaardu...«
»Eto ga!« povikao je trijumfalno Maslačak. »Kod nas, u Nilfgaardu! Još jučer,
kada sam te nazvao Nilfgaarđaninom, ustobočio si se kao da te stršljen ujeo! Mo‐
gao bi se, Cahire, već jednom odlučiti tko si.«
»Za vas«, slegnuo je ramenima Cahir, »moram biti Nilfgaarđanin, ništa vas,
kako vidim, neće razuvjeriti. No točnosti radi, znajte ipak da se u carstvu tako smi‐
242
Vatreno krštenje
ju nazivati samo rođeni stanovnici prijestolnice i njezine najbliže okolice u dolini

Albe. Moj rod potječe iz Vicovara, pa stoga...«
»Umuknite!« zapovjedila je osorno i neljubazno Milva koja je jahala u prethod‐
nici.
Svi su smjesta ušutjeli i zaustavili konje, već naučeni da je to znak, da djevojka
vidi, čuje ili nagonski osjeća nešto što će se moći pojesti, ako dopusti da mu se pri‐
đe i da ga se pogodi strijelom. Milva je doista dohvatila luk, ali nije skočila iz sedla.
Nije se, znači, radilo o lovu. Geralt se oprezno približio.
»Dim«, rekla je kratko.
»Ne vidim.«
»Ponjuši.«
Njuh nije varao strijelkinju, iako je miris dima bio slabašan. Nije to stoga mo‐
gao biti dim požara ni zgarišta. Taj je dim, ustanovio je Geralt, mirisao ugodno.
Potjecao je s vatre na kojoj je netko nešto pekao.
»Hoćemo li zaobići?« upitala je poluglasom Milva.
»Ali nakon što pogledamo«, odgovorio je silazeći s kobile i predajući uzde Mas‐
lačku. »Bit će dobro znati što smo zaobišli. I tko nam je za leđima. Pođi sa mnom.
Ostali neka ostanu u sedlima. Budite pozorni.«
Iz guštika na rubu šume širio se pogled na prostranu krčevinu, na debla poreda‐
na u pravilne gomile. Tanka pruga dima dizala se baš između gomila. Geralt se
malo primirio – u dosegu pogleda nije se ništa kretalo, a među trupcima je bilo
premalo mjesta da bi se mogla skrivati neka veća skupina. I Milva je to zapazila.
»Nema konja«, šapnula je. »To nije vojska. Čini mi se da su drvosječe.«
»I meni. Ali idem provjeriti. Pokrivaj me.«
Kada se približio, oprezno krivudajući među hrpama trupaca, začuo je glasove.
Primaknuo se. I jako iznenadio. Ali sluh ga nije varao.
»Pola pokera u bundevama«
»Mala kupa u žiru!«
»Barilo!«
»Dalje. Vist! Isprazni šekret. Ožeži...«
»Ha, ha, ha! Samo dečko s malim! Ravno u metu! Prije ćeš se pošteno usrati no
mali drekić israti!«
»Još ćemo vidjeti. Igram dečka. Što, uzimaš? Eh, Yazone, zaigrao si kao pačje
prkno!«
»Zašto nisi s damom, seronjo? Eh, uzeo bih batinu...«
243
Andrzej Sapkowski
Vještac bi, možda, bio i dalje oprezan – napokon barilo je moglo igrati puno
raznoraznih osoba, a i ime Yazon moglo je nositi puno njih. No, među uzbuđene
glasove kartaša odjednom se probilo dobro mu poznato hripavo kriještanje.
»Pas materrrr..!«
»Zdravo, momci.« Geralt je izašao iza gomile trupaca. »Raduje me što vas vidim.
Osobito jer ste opet u punom sastavu, čak i s papigom.«
»Prokleto bilo!« Zoltan Chivay je od zaprepaštenja ispustio karte, nakon čega je
hitro skočio sa zemlje, tako silovito da je Feldmaršal Blebetalo koji mu je sjedio na
ramenu zalepetao krilima i uplašeno zakriještao. »Tako mu sreće, vještac! Ili je ovo
fatamorgana? Percivale, vidiš li isto što i ja?«
Percival Schuttenbach, Munro Bruys, Yazon Varda i Figgis Merluzzo opkolili su
Geralta i izmorili mu ljevicu snažnim rukovanjem. A kada se iza gomile trupaca
pojavio i ostatak družine, bučna se radost još i odgovarajuće uvećala.
»Milva! Regis!« uzvikivao je Zoltan, grleći sve redom. »Maslačak živ, makar za‐
motane glave! I što ćeš reći, šašavi stihoklepče, na još jednu melodramatičnu banal‐
nost? Život, ispada, nije poezija! A znaš zašto? Jer ne podliježe kritici!«
»A gdje je«, osvrnuo se Maslačak, »Caleb Stratton?«
Zoltan i ostali odjednom su ušutjeli i uozbiljili se.
»Caleb«, rekao je napokon patuljak, šmrcnuvši, »u zemlji pod brezicom sniva,
daleko od njegovih voljenih vrhunaca i planine Carbon. Kada su nas Crni napali
kod Ine, presporo je nogama prebirao, nije do šume dotrčao... Primio je mačem po
glavi, a kada je pao isprobadali su ga kopljima. No, razvedrite se, mi smo ga već
oplakali, bit će dovoljno. Valja nam se radovati. A vi ste pak u kompletu izašli iz
gungule u taboru. Ma, družba se čak i povećala, kako vidim.«
Cahir se lako naklonio pod pozornim patuljkovim pogledom, nije ništa rekao.
»No, sjedajte«, pozvao je Zoltan. »Mi ovdje ovčicu pečemo. Naletjeli smo na
nju prije nekoliko dana, usamljenu i tužnu, nismo dopustili da je ružna smrt snađe,
od gladi ili vučjih ralja, milostivo je zaklasmo i u hranu je pretvaramo. Sjedajte.
Tebe ću pak, Regis, zamoliti malko na stranu. Geralte, dopusti i ti isto.«
Iza hrpe drva sjedile su dvije žene. Jedna je dojila dojenče, ugledavši dolazeće
skromno se okrenula. Podalje se mlada djevojka ruke zamotane u ne baš čiste krpe
igrala na pijesku s dvoje djece. Tu je vještac smjesta prepoznao, čim je podigla na
njega svoj mutan, ravnodušan pogled.
»Odvezali smo je od kola koja su već gorjela«, objasnio je patuljak. »No malo je
manjkalo da završi onako kako je želio onaj duhovnik koji se na nju navrzao. Va‐
244
Vatreno krštenje
treno krštenje ipak je prošla. Liznuo ju je plamen, gadno opekao. Premotali smo je
kako smo znali, namazavši mašću, ali to se gnoji. Vidaru, ako bi mogao...«
»Odmah.«
Kada je Regis htio odmotati zavoj, djevojka je zacviljela, povlačeći se i zaklanja‐
jući lice zdravom rukom. Geralt se približio da je pridrži, ali ga je vampir zaustavio
pokretom ruke. Pogledao je duboko u bezumne djevojčine oči, a ona se smjesta
umirila, smekšala. Glava joj se blago spustila na grudi. Nije ni trepnula kada je Re‐
gis oprezno odlijepio prljavu krpu i namazao opečenu ruku mašću oštrog i čudnog
mirisa.
Geralt je okrenuo glavu, pogledao obje žene, dvoje djece, potom patuljka. Zol‐
tan se nakašljao.
»Na žensku«, objasnio je poluglasno, »i ovaj par mališana naletjeli smo već ov‐
dje, u Angrenu. Izgubilo se to u bijegu, bilo samo, uplašeno i gladno, pa smo ih
prigrlili, skrbimo se za njih. Tako je nekako ispalo.«
»Nekako ispalo«, ponovio je Geralt, smiješeći se blago. »Ti si, Zoltane Chivay,
nepopravljivi altruist.«
»Svatko ima neku manu. A ti i dalje hitaš spasiti svoju djevojku.«
»I dalje. Iako su se stvari zakomplicirale.«
»Odatle Nilfgaarđanin, koji te prije slijedio, a sada se priključio družbi?«
»Djelomice. Zoltane, odakle su ovi izbjeglice? Pred kim su bježali? Pred Nilfga‐
ardom ili Vjevericama?«
»Teško je odrediti. Djeca pojma nemaju, babe su nekako mučaljive i dure se tko
zna zašto. Opsuješ li pred njima, ili recimo prdneš, pocrvene kao cikla.... Nije važ‐
no. Ali susreli smo druge izbjeglice, drvosječe, od njih smo doznali da ovuda harači
Nilfgaard. Čini se naši stari znanci, konjička izvidnica koja je naišla sa zapada, iza
Ine. Ali tu su navodno i odredi pristigli s juga. S one strane Jaruge.«
»A s kim se bore?«
»To je zagonetka. Drvosječe su pričali o vojsci koju predvodi nekakva Bijela
Kraljica. Ta kraljica tuče Crne. Navodno se sa svojom vojskom upušta i na onu
obalu Jaruge, pronosi carskim zemljama oganj i mač.«
»Kakva bi to vojska mogla biti?«
»Nemam pojma.« Zoltan se počešao po uhu. »Vidiš, svakodnevno nekakvi na‐
oružani ovuda putove kopitima oru, ali ne pitamo tko su. U grmlje se sklanjamo...«
Razgovor je prekinuo Regis koji je sređivao djevojčinu opečenu ruku.
245
Andrzej Sapkowski
»Zavoj treba mijenjati svakoga dana«, rekao je patuljku. »Ostavljam vam mast i
til koji se ne lijepi za opeklinu.«
»Hvala ti, vidaru.«
»Ruka će zacijeljeti«, rekao je tiho vampir, gledajući vješca. »S vremenom će čak
i ožiljak nestati s mlade kože. Gore je s time što se zbiva u glavi te nesretnice. To
moje masti ne liječe.«
Geralt je šutio. Regis je obrisao krpicom ruke.
»Fatum ili prokletstvo«, rekao je poluglasno. »Moći osjetiti u krvi bolest, njezi‐
nu bit, a ne znati izliječiti...«
»Jest«, uzdahnuo je Zoltan, »jedno je kožu krpati, ali kada je um pokvaren,
nema pomoći. Samo mariti i skrbiti... Hvala ti na pomoći, vidaru. Ti si se, kako vi‐
dim, pridružio vješčevoj družbi?«
»Tako je ispalo.«
»Hmm...« Zoltan je pogladio bradu. »I kojim ste putom namjerili u potragu za
Ciri?«
»Idemo na istok, u Caed Dhu, do druidskog kruga. Računamo da će nam dru‐
idi pomoći...«
»Niotkud pomoći«, oglasila se zvučnim, metalnim glasom djevojka sa zamota‐
nom rukom sjedeći pod trupcima. »Niotkud pomoći. Samo krv. I vatreno krštenje.
Vatra pročišćava. Ali i ubija.«
Regis je čvrsto uhvatio za ruku osupnutog Zoltana, naložio mu pokretom da
šuti. Geralt, koji je znao što je hipnotički trans, šutio je i nije se micao.
»Tko je krv prolijevao i krv pio«, govorila je djevojka ne podižući glavu, »taj će
krvlju platiti. Neće ni tri dana proći, jedno će u drugome umrijeti, a tada će nešto
umrijeti u svakomu. Pomalo će umirati, po malčice... I kada se napokon satru že‐
ljezne cokule i presahnu suze, tada će umrijeti i ta zera koja će ostati. Umrijet će
čak i to što nikad ne umire.«
»Pričaj«, rekao je tiho i blago Regis. »Pričaj što vidiš.«
»Maglu. Kulu u magli. To je Lastavičja kula... Na ledom okovanom jezeru.«
»Što još vidiš?«
»Maglu.«
»Što osjećaš?«
»Bol...«
Regis nije dospio postaviti sljedeće pitanje. Djevojka je trznula glavom, divlje
zaurlala, zacviljela. Kada je podignula oči, u njima je već bila samo magla.
246
Vatreno krštenje
Zoltan, prisjetio se Geralt, i dalje prelazeći prstima po oštrici pokrivenoj runama,

nakon toga je događaja počeo poštivati Regisa, odbacio je familijarni ton kojim se
običavao obraćati vidaru. Sukladno Regisovoj molbi, ostalima nisu rekli ni riječi o
čudnom događaju. Vješca se sve to skupa i nije previše dojmilo. Viđao je već slične
transove i bio je sklon smatrati da ono što hipnotizirani pričaju nije pretkazanje,
već ponavljanje usput uhvaćenih misli i podsvjesnih sugestija hipnotizera. Istina, u
ovom slučaju to nije bila hipnoza, već vampirski urok, i Geralt se pomalo pitao što
bi još ureknuta djevojka uhvatila iz Regisovih misli da je trans potrajao duže.
Tijekom pola dana putovali su skupa s patuljcima i njihovim štićenicima. Po‐
tom je Zoltan Chivay zaustavio pohod i pozvao vješca na stranu.
»Valja nam se rastati«, kratko je obznanio. »Mi smo, Geralte, odlučili. Na sjeveru
se već plavi Mahakam, ova dolina vodi ravno u gorje. Dosta je pustolovina. Vraća‐
mo se svojima. Pod planinu Carbon.«
»Razumijem.«
»Lijepo je da želiš razumjeti. Želim ti sreće, tebi i tvojoj družbi. Čudnoj družbi,
usuđujem se primijetiti.«
»Oni mi hoće pomoći«, rekao je tiho vještac. »Za mene je to nešto novo. Zato
sam odlučio ne istraživati pobude.«
»Pametno.« Zoltan je skinuo s leđa svoj patuljački sihill u koricama od pokosti
omotanima mačjim krznima. »Evo, uzmi. Prije no što nam se putovi raziđu.«
»Zoltane...«
»Ne pričaj, nego uzmi. Mi ćemo ovaj rat presjedjeti u planinama, oružje nam
neće trebati. Ali bit će zgodno uz pivo koji put spomenuti kako u Mahakamu isko‐
van sihill u dobroj ruci i u dobroj stvari zviždi. Da se neće osramotiti. A i ti, kada
ćeš ovom oštricom sjeći one koji su tvojoj Ciri zlo nanijeli, posijeci bar jednoga i za
Caleba Strattona. I sjeti se Zoltana Chivaya i patuljačke kovačnice.«
»Možeš biti siguran.« Geralt je prihvatio mač, prebacio ga preko pleća. »Možeš
bit siguran da ću te se sjećati. Na ovom se ušljivom svijetu, Zoltane Chivayu, do‐
bro, čestitost i pravičnost čvrsto urežu u sjećanje.«
»I jest tako«, patuljak je žmirnuo. »Zato ja neću zaboraviti ni tebe i zelenokade‐
raše na šumskoj krčevini, ni Regisa i potkovu u žeravici. A ako je pak riječ o uza‐
jamnosti u tome smislu...«
Spustio je glas, nakašljao se, hraknuo i pljunuo.
247
Andrzej Sapkowski
»Mi smo, Geralte, orobili trgovca pod Dillingenom. Bogataša što se opario trgo‐
vanjem oružjem. Kada je natovario zlato i dragulje na kola i bježao iz grada, sačeka‐
li smo ga u zasjedi. Imetak je branio kao lav, zvao je u pomoć, pa sam ga odalamio
nekoliko puta ušicom po tikvi i potom se već smirio i utišao. Sjećaš se škrinja koje
smo teglili, na kolima vozili i na kraju kraj rječice O u zemlju zakopali? U njima je
bilo opljačkano havekarsko blago. Razbojnički plijen na kojemu kanimo sazdati
našu budućnost.«
»Zašto mi to govoriš, Zoltane?«
»Jer su tebe, kako sudim, prevarantske izlike zavarale. To što si držao dobrom i
pravičnošću, pokazalo se ispod lijepe krinke podlim i nečasnim. Tebe je lako preva‐
riti, vješče, jer ti ne istražuješ pobude. Ali ja te ne želim varati. Stoga ne gledaj ove
ženske i djecu, ne smatraj da je patuljak koji stoji pred tobom častan i plemenit.
Pred tobom je lupež, razbojnik, a možda i ubojica. Jer ne isključujem da je opljač‐
kani trgovac oružjem skapao u jarku uz dillingensku cestu.«
Dugo su šutjeli gledajući daleke planine na sjeveru koje su tonule u oblake.
»Ostaj zdravo, Zoltane«, rekao je napokon Geralt. »Možda nam sile u čije pos‐
tojanje polagano prestajem sumnjati dopuste da se još jednom sretnemo. Želio bih
da bude tako. Želio bih da ti mogu predstaviti Ciri, želio bih da te ona uzmogne
upoznati. Ali, čak i ako to ne uspije, znaj da te neću zaboraviti. Ostaj zdravo, pa‐
tuljče.«
»Rukovat ćeš se sa mnom? Razbojnikom i banditom?«
»Bez oklijevanja. Jer mene više nije tako lako prevariti kao nekoć. Iako ne istra‐
žujem pobude, pomalo se učim umijeću zagledanja ispod krinke.«
***
Geralt je mahnuo sihillom i prepolovio noćnu leptiriću u letu.
Nakon rastanka sa Zoltanom i njegovom skupinom, prisjetio se, u šumama smo
naletjeli na skupinu putujućih seljaka. Dio ih je ugledavši nas zbrisao, dio je Milva
zadržala, zaprijetivši im lukom. Seljaci su, kako se pokazalo, donedavno bili nilfga‐
ardski zarobljenici. Potjerani su na sječu cedrova, ali je prije nekoliko dana stražare
napao i razbio neki odred i oslobodio ih. Sada su se vraćali kućama. Maslačak se za‐
inatio da otkrije tko su bili ti osloboditelji, ispitivao je oštro i pronicljivo.
248
Vatreno krštenje
»Ti vojaci«, ponovio je seljak, »služe Bijeloj Kraljici. Mlate Crne da se sve praši!
Rekli su da su nekakve gorile u dušmanskoj zadnjici.«
»Da su tko?«
»Pa rekoh. Da su gorile.«
»Gorile, prokleto bilo.« Maslačak se namrštio i odmahnuo rukom. »Joj, ljudi,
ljudi... Kakve je oznake, pitao sam, nosila ta vojska?«
»Različite, gospodine. Osobito konji. Pješaštvo pak nešto crveno.«
Seljak je uzeo prut i nacrtao u pijesku oblik romba. »Romb«, začudio se u heral‐
diku upućeni Maslačak. »Ne temerski ljiljan, nego romb. Znak Rivije. Zanimljivo.
Do Rivije odavde ima dobrih dvjesto milja. Da ne spominjem činjenicu kako su
vojske Lyrije i Rivije bile posve razbijene u borbama za Dol Angru i pod Aldersber‐
gom, a zemlja je pod nilfgaardskom okupacijom... Ne razumijem ništa od ovoga!«
»To je normalno«, presjekao je vještac. »Dosta priče. Na put.«
»Ha!« uzviknuo je pjesnik koji je cijelo vrijeme razmišljao i analizirao informacije

dobivene od seljaka. »Shvatio sam! Nisu gorile, nego gerila! Partizani! U neprijatelj‐
skoj pozadini, razumijete?«
»Razumijemo«, kimnuo je glavom Cahir. »Ukratko, u ovom području djeluje
nordlinška gerila. Nekakvi odredi, zacijelo formirani od ostataka vojski Lyrije i Ri‐
vije, koje su polovinom srpnja razbijene pod Adelsbergom. Slušao sam o toj bitki,
dok sam bio kod Vjeverica.«
»Vijest smatram utješnom«, izjavio je Maslačak, ponosan što je upravo on uspio
razriješiti zagonetku o gorilama. »Čak i ako su seljaci pobrkali heraldičko znakovlje,
neće biti da imamo posla s vojskom Temerije. A ne mislim ni da bi do rivijskih ge‐
rilaca već doprla vijest o dvojici špijuna koji su nedavno tajanstveno pobjegli ispod
vješala maršala Vissegerda. Ako naletimo na te partizane, imamo šanse izvući se s
nekom laži.«
»Možemo s time računati«, rekao je Geralt, umirujući nemirnu Crvenperku.
»Ali, da budem iskren, radije bih da ne naletimo.«
»Pa to su tvoji zemljaci, vješče«, rekao je Regis. »Pa zovu te Geraltom iz Rivije.«
»Ispravak«, rekao je hladno. »Ja sam sebe tako zovem, da bi bilo ljepše. Ime s
takvim dodatkom pobuđuje kod mojih klijenata veće povjerenje.«
»Shvaćam«, nasmiješio se vampir. »No zašto si odabrao baš Riviju?«
249
Andrzej Sapkowski
»Izvlačio sam štapiće označene raznim zvučnim nazivima. Tu mi je metodu su‐

gerirao moj vještački učitelj. Ne odmah. Tek nakon što sam odlučio nazvati se Ge‐
ralt Roger Eryk du Haute-Bellegarde. Vessemir je to proglasio smiješnim, preuzet‐
nim i kretenskim. Čini se da je bio u pravu.«
Maslačak je glasno prasnuo, rječito gledajući vampira i Nilfgaarđanina.
»Moje višečlano ime«, rekao je Regis pomalo uvrijeđen tim pogledom, »moje je
pravo ime. I u skladu s vampirskom tradicijom.«
»I moje isto«, požurio je s objašnjenjem Cahir. »Mawr je prezime moje majke, a
Dyffryn pradjedovo. I nema u tome ništa smiješno, pjesniče. A ti sam, baš me zani‐
ma, kako se zoveš? Jer Maslačak je očito pseudonim.«
»Ne mogu koristiti ni odati pravo ime«, odvratio je tajanstveno bard, ponosno
podigavši nos. »Previše je slavno.«
»A mene je«, uključila se iznenada u razgovor Milva, otprije dužeg vremena su‐
morna i šutljiva, »gadno žestilo kada su mi tepali Maja, Mania ili Maryla. Kada
netko čuje takvo ime, namah duma da ti može isprašiti šibom tur.«
Smrkavalo se. Ždralovi su odletjeli, njihovo je trubljenje utihnulo u daljini. Smirio

se vjetrić koji je puhao s gorja. Vještac je spremio sihill u korice.
To je bilo jutros. Danas ujutro. A poslije podne započela je nevolja.
Mogli smo posumnjati i ranije, pomislio je. Ali tko se od nas, osim Regisa, razu‐
mije u takve stvari? Naravno, svi su primijetili da Milva često povraća u svitanje.
Ali često smo jeli takve stvari da se svima želudac okretao. I Maslačak je bljuvao
jednom ili dvaput, a Cahir je dobio takav proljev da se uplašio dizenterije. To pak
što djevojka svako malo silazi sa sedla i odlazi u grmlje, pripisivao sam prehlađe‐
nom mjehuru...«
Bio sam glup.
Regis se, izgleda, dosjetio istine. Ali je šutio. Šutio do trena kada više nije mogao
šutjeti. Kada smo se utaborili na noćenje u napuštenoj brvnari drvosječa, Milva ga
je odvukla u šumu, razgovarala s njim dosta dugo i na trenutke dosta glasno. Vam‐
pir se iz šume vratio sam. Kuhao je i miješao nekakve trave, a potom nas iznenada
sve pozvao u brvnaru. Počeo je izokola, svojim razdražujućim mentorskim tonom.
***
250
Vatreno krštenje
»Obraćam se svima«, ponovio je Regis. »Jer smo družba i snosimo odgovornost jed‐
ni za druge. Tu ništa ne mijenja činjenica da među nama nije taj čija je odgovor‐
nost najveća. Izravna, da se tako izrazim.«
»Izražavaj se jasnije, dovraga«, uzrujao se Maslačak. »Družba, odgovornost... Što
je Milvi? Od čega boluje?«
»Nije to bolest«, rekao je tiho Cahir.
»Barem nije u strogom značenju te riječi«, potvrdio je Regis. »Djevojka je trud‐
na.«
Cahir je kimnuo u znak da je to i mislio. Maslačak se međutim zaprepastio. Ge‐
ralt je zagrizao usnu.
»U kojem je mjesecu?«
»Odbila mi je i to u prilično neuljudnoj formi odati bilo koji datum, među
inim i datum posljednje mjesečnice. Ali ja se u to razumijem. Ovo mora da je dese‐
ti tjedan.«
»Pusti molim te patetična pozivanja na izravnu odgovornost«, rekao je sumorno
Geralt. »To nije ni jedan od nas. Ako si i imao ikakvih sumnji u tom pogledu, ovi‐
me ih odbacujem. No imao si potpuno pravo kada si govorio o zajedničkoj odgo‐
vornosti. Ona je sada s nama. Iznenada smo svi unaprijeđeni u uloge muževa i oče‐
va. Slušamo napeto što će reći medik.«
»Valjana i redovita prehrana«, počeo je nabrajanje Regis. »Bez stresa. Zdrav san.
A ubrzo će doći i kraj jahanju.«
Svi su dugo šutjeli.
»Razumjeli smo«, rekao je napokon Maslačak. »Imamo problem, gospodo mu‐
ževi i očevi.«
»Veći no što mislite«, rekao je vampir. »Ili manji. Sve zavisi od gledišta.«
»Ne razumijem.«
»A trebao bi«, promrmljao je Cahir.
»Zatražila je«, nastavio je nakon kratke stanke Regis, »da joj pripremim i dam
jedan jak i radikalno djelujući... medikament. Smatra ga rješenjem za problem.
Odlučna je u tome.«
»Dao si joj?«
»Bez pristanka ostalih očeva?«
»Lijek koji traži«, tiho se oglasio Cahir, »nije čudesan svelijek. Imam tri sestre,
znam o čemu govorim. Ona izgleda misli da će uvečer popiti uvarak i ujutro nasta‐
viti s nama putovanje. Ništa od toga. Kroz nekih deset dana ne može ni sanjati da
251
Andrzej Sapkowski
bi mogla sjesti na konja. Prije no što joj daš taj lijek, moraš joj to objasniti. A medi‐
kament joj možeš dati tek kada za nju pronađemo krevet. Čist krevet.«
»Shvatio sam«, kimnuo je glavom Regis. »Jedan glas za. A ti, Geralte?«
»Što ja?«
»Gospodo moja.« Vampir je prešao preko njih svojim tamnim očima. »Nemojte
se praviti da ne razumijete.«
»U Nilfgaardu«, rekao je Cahir, crveneći i spuštajući glavu, »o takvim stvarima
odlučuje samo žena. Nitko nema pravo utjecati na njezinu odluku. Regis je rekao
da se Milva odlučila za... medikament. Samo zato, isključivo zato počeo sam i ne‐
hoteći razmišljati o tome kao o gotovoj činjenici. I o posljedicama te činjenice. Ali
ja sam stranac koji ne poznaje... Ne bih se uopće trebao javljati. Ispričavam se.«
»Zbog čega?« začudio se trubadur. »Zar ti nas držiš divljacima, Nilfaagarđanine?
Primitivnim plemenima koja primjenjuju nekakve šamanske tabue? Naravno da
samo žena može donijeti takvu odluku, to je njezino neotuđivo pravo. Ako je Mil‐
va odlučila...«
»Zašuti, Maslačaku«, zarežao je vještac. »Zašuti, lijepo te molim.«
»Držiš drugačije?« uzbudio se pjesnik. »Htio bi joj zabraniti ili...«
»Zašuti, dovraga, jer ne jamčim za sebe! Regise, ti, kako mi se čini, provodiš
među nama neku vrst plebiscita. Čemu? Pa ti si liječnik. Sredstvo za koje te ona
moli... Da, sredstvo, riječ medikament mi nekako ne leži... Samo joj ti možeš pri‐
premiti i dati to sredstvo. I učinit ćeš to kada te ponovo zamoli. Nećeš odbiti.«
»Sredstvo sam već pripremio.« Regis je svima pokazao malenu bočicu od tam‐
noga stakla. »Ako zamoli ponovo, neću odbiti. Ako zamoli ponovo.«
»O čemu je onda riječ? O našoj jednodušnosti? O općem prihvaćanju? To oče‐
kuješ?«
»Dobro znaš o čemu je riječ«, rekao je vampir. »Savršeno osjećaš što treba učini‐
ti. Ali, budući da pitaš, odgovorit ću. Da, Geralte, upravo je o tome riječ. Da,
upravo to treba učiniti. Ne, ne očekujem to ja.«
»Možeš li biti jasniji?«
»Ne, Maslačku«, odvratio je vampir. »Jasniji ne mogu biti. Tim prije što to nije
ni potrebno. Je li istina, Geralte?«
»Istina je.« Vještac je naslonio čelo na spojene dlanove. »Da, prokleto bilo, istina
je. Ali zašto gledaš mene? Ja to trebam učiniti? Ja to ne znam. Neću uspjeti. Kom‐
pletno sam neprikladan za tu ulogu... Kompletno, shvaćate?«
»Ne«, zanijekao je Maslačak. »Kompletno ne shvaćamo. Cahire? Shvaćaš li ti?«
252
Vatreno krštenje
Nilfgaarđanin je pogledao Regisa, potom Geralta.

»Valjda da«, rekao je polagano. »Barem mislim.«
»Aha«, kimnuo je glavom trubadur. »Aha. Geralt je odmah shvatio, Cahir misli
da shvaća. Meni očito manjka prosvjetljenje, ali najprije mi se zapovijeda da šutim,
a onda čujem da nema potrebe da shvatim. Hvala. Dvadeset godina u službi poezi‐
je dovoljno je dugo da bih znao kako ima stvari koje shvatiš odmah, čak i bez riječi,
ili ih ne shvatiš nikada.«
Vampir se nasmiješio.
»Ne poznajem nikoga«, rekao je, »tko bi to bolje izrekao«.
***
Posve se smračilo. Vještac je ustao.
Neka bude što ima biti, pomislio je. Tome neću pobjeći. Nema više otezanja.
To treba učiniti. Treba i gotovo.
Milva je sjedila usamljena pored malene vatrice koju je upalila u šumi, u rupi od iz‐
valjenog stabla, podalje od brvnare u kojoj je noćio ostatak družbe. Nije se trgnula
začuvši njegove korake. Baš kao da ga je očekivala. Samo se malo pomaknula, na‐
pravivši mu mjesto na svaljenom deblu.
»I?« rekla je oštro, ne čekajući da on išta kaže. »Evo nevolje, ha?«
Nije odgovorio.
»Nisi mogao ni sanjati kada smo kretali, je li? Kada si me uzeo u družbu? Mislio
si, pa što s tim što je seljakuša, što je glupa seoska cura? Dopustio si da pođem. S
njom po putu, dumao si, o pametnim stvarima nećeš popričati, ali može se pokaza‐
ti korisnom. Zdrava je, krepka, s lukom čini čuda, guzicu si u sedlu neće nažuljati,
a dođe li do gustoga, neće se usrati u gaće, bit će od nje koristi. A pokazalo se da
nema koristi, nego štete. Kamen oko vrata. Klada pod noge.«
»Zašto si pošla sa mnom?« upitao je tiho. »Zašto nisi ostala u Brokilonu? Pa
znala si...«
»Znala sam«, brzo je presjekla. »Pa bila sam među drijadama, a one u hipu pre‐
poznaju što je s curom, pred njima nećeš zatajiti. I prepoznale su prije mene same...
Ali nisam očekivala da će me slabost tako brzo spopasti. Dumala sam, bit će prili‐
ke, ispit ću sporiš ili neki drugi uvarak, nećeš ni opaziti, ni naslutiti...«
»Nije to tako jednostavno.«
253
Andrzej Sapkowski
»Znam. Rekao mi je vampir. Predugo sam otezala, premišljala se, kolebala. Sada
neće ići glatko...«
»Nisam na to mislio.«
»Prokleto bilo«, rekla je malo kasnije. »Zamisli samo, imala sam Maslačka u pri‐
čuvi! Jer mi se činilo da se on samo pravi, da je zapravo mekan, slab, nenavikao na
napor, i da valja samo pričekati da ne uzmogne dalje pa će ga trebati ostaviti. Du‐
mala sam, bude li loše, vratit ću se s Maslačkom... A evo ti: Maslačak junak, a ja...«
Glas joj je iznenada pukao. Geralt ju je zagrlio. I smjesta je znao da je to bila
gesta koju je čekala, koja joj je bila silno potrebna. Otresitost i krutost brokilonske
strijelkinje u trenu su nestale, ostala je treperava, delikatna mekoća užasnute djevoj‐
ke. Ali ipak je ona bila ta koja je prekinula dugu šutnju.
»Tako si mi i onda rekao... U Brokilonu. Da ću trebati... rame. Da ću noću vi‐
kati u tamu... Tu si, ćutim tvoju ruku do svoje... A vikati se i dalje hoće... Joj, joj...
Zašto drhtiš?«
»Ništa. Sjećanje.«
»Što će biti sa mnom?«
Nije odgovorio. Pitanje nije bilo upućeno njemu.
»Tata mi je jednom pokazao... U nas kraj rijeke živi takva crna osa što polaže
jaja u živu gusjenicu. Iz jaja se izliježu osice, gusjenicu živu jedu... Od iznutra...
Sada u meni sjedi nešto takvo. U meni, unutra, u mom vlastitom trbuhu. Raste,
neprestano raste i naživo će me proždrijeti...«
»Milva...«
»Maria. Ja sam Maria, nisam Milva. Kakva sam ja Lunja? Ja sam kvočka s jajem,
ne Lunja... Milva se s drijadama smijala na bojištu, čupala strijele iz okrvavljenih
trupala, jer dobar vršak ne smije propasti, žao ti je dobra šiljka! A ako je neki još di‐
sao, dizala mu se prsa, nožem preko grla! Takvu je sudbinu tim ljudima namjenji‐
vala Milva i smijala se... Njihova krv sada zove. Ona krv, kao osinji otrov sada izje‐
da Mariju iznutra. Maria će platiti za Milvu.«
Šutio je. Ponajprije zato što nije znao što reći. Djevojka se čvršće naslonila na
njegovu ruku.
»Vodila sam odred u Brokilon«, rekla je tiho. »Bilo je to na Vatrištu, u lipnju,
na tjedan pred Krijesove. Stjerali su nas, bila je bitka, umaknuli smo na sedam ko‐
nja: petorica vilenjaka, jedna vilenjakinja i ja. Do Trake nekih pola milje, ali konja‐
nici za nama, konjanici pred nama, uokolo tmuša, baruštine, močvarišta... Noću
smo se skrili među vrbama, trebali smo i konji, i mi, predahnuti. I tada se vilenja‐
254
Vatreno krštenje
kinja razodjenula bez riječi, legla... a prvi vilenjak na nju... Ja sam se sledila, nisam
znala što učiniti... Otići, pretvarati se da ne vidim? Krv mi u sljepoočnicama tuče, a
ona odjednom veli: ›Tko zna što će biti sutra? Tko će Traku preći, a tko ledinu za‐
gristi? En’ca minne.‹ Tako je rekla: malko ljubavi. Samo se tako, reče, može pobije‐
diti smrt. I strah. Oni su se bojali, ona se bojala, i ja sam se bojala... I svukla sam se
isto i legla podalje, gunj sam si pod leđa prostrla... Kada me je prvi obgrlio, zube
sam stisnula, jer nisam bila spremna, uplašena i suha... Ali on je bio pametan, pa
vilenjak je bio, samo naizgled mlađahan... Pametan... Nježan... Mirisao je na ma‐
hovinu, trave i rosu... Drugome sam sama ruke pružila... Željno... Malko ljubavi?
Bijes će ga znati koliko je u tome bilo ljubavi, a koliko straha, ali straha je bilo više,
u to sam sigurna... Jer ljubav je bila hinjena, iako dobro, ali hinjena, kao u sajam‐
skoj igri, kao u prikazanju, jer tamo, ako su glumci dobri, posve zaboraviš što je
gluma, a što istina. A strah je bio. Bio je stvaran.«
Šutio je.
»Ali smrt nismo uspjeli nadvladati. U svitanje su dvojicu ubili prije no što smo
do obale Trake došli. Od te trojice koji su preživjeli, ni jednog više nisam vidjela.
Majčica je moja govorila da cura uvijek zna čiji plod u trbuhu nosi... Ali ja ne
znam. Ja čak ni imena tih vilenjaka nisam znala, pa kako da znam? Reci, kako?«
Šutio je. Dopustio je ruci da govori umjesto njega.
»A uostalom i što će mi to znanje. Vampir će začas sporiša nakuhati... Dopast će
vas da me ostavite u nekom selu... Ne, ne govori, šuti. Ja znam kakav si ti. Ti čak
ni svoju prgavu kobilu nećeš odbaciti, nećeš ostaviti, drugom ju zamijeniti, iako se
vazda prijetiš. Ti nisi od takvih što ostavljaju. Ali sada se mora. Nakon sporiša u
sedlo neću moći. Ali znaj i to da ću kad ozdravim poći vašim tragom. Jer bih htjela
da pronađeš svoju Ciri, vješče. Da je uz moju pomoć pronađeš i vratiš.«
»Zbog toga si ti krenula sa mnom«, rekao je tarući čelo. »Zbog toga.«
Spustila je glavu.
»Baš si zbog toga pošla sa mnom«, ponovio je. »Pošla si da pomogneš u spašava‐
nju tuđega djeteta. Htjela si se odužiti. Isplatiti dug kojim si se već tada, polazeći,
nakanila zadužiti... Tuđe dijete za vlastito. A ja sam obećao da ću ti pomoći u po‐
trebi. Milva, ja ti neću uspjeti pomoći. Vjeruj mi, neću uspjeti.«
Ovaj je put ona šutjela. On nije mogao. Osjećao je da ne smije.
»Tada u Brokilonu, ja sam se kod tebe zadužio i prisegao sam da ću taj dug pla‐
titi. Nerazborito. Glupo. Pomogla si mi u trenutku kada mi je pomoć bila jako po‐
trebna. Nema načina da se takav dug isplati. Ne može se platiti nešto neprocjenji‐
255
Andrzej Sapkowski
vo. Neki tvrde da svaka, ali baš svaka stvar na svijetu ima svoju cijenu. To nije isti‐
na. Ima stvari koje nemaju cijenu, neprocjenjive su. Takve je stvari najlakše prepoz‐
nati po tome što su jednom izgubljene, izgubljene zauvijek. I sam sâm izgubio
puno takvih stvari. Zato ti sada ne umijem pomoći.«
»Upravo si mi pomogao«, odvratila je vrlo mirno. »Ni ne znaš koliko si mi po‐
mogao. Sada otiđi, molim te. Ostavi me samu. Otiđi, vješče. Otiđi prije no što do‐
kraja razvališ moj svijet.«
***
Kada su u zoru krenuli na daljnji put, Milva je pošla naprijed, spokojna i nasmije‐
šena. A kada je Maslačak jašući za njom počeo prebirati po lutnji, zviždukala je
prateći melodiju.
Geralt i Regis su zatvarali povorku. U jednom je trenutku vampir pogledao vješ‐
ca, nasmiješio se, kimnuo glavom s priznanjem i divljenjem. Bez riječi. Potom je iz
svoje torbe s medicinama izvukao malenu bočicu od tamnoga stakla, pokazao ju
Geraltu. Ponovo se nasmiješio i hitnuo bočicu u grmlje.
Vještac je šutio.
Kada su zastali napojiti konje, Geralt je odvukao Regisa na stranu.

»Promjena planova«, obznanio je suho. »Ne putujemo kroz Ysgith.«
Vampir je nakratko šutio, probadajući ga crnim očima.
»Kada ne bih znao«, rekao je napokon, »da se kao vještac bojiš samo stvarnih
prijetnji, pomislio bih da te pogodilo nesuvislo blebetanje slaboumnice.«
»Ali znaš. Pa promisli logično.«
»Naravno. No htio bih ti skrenuti pozornost na dvije stvari. Kao prvo, stanje u
kojemu je Milva nije ni bolest, ni oštećenje. Djevojka mora naravno paziti na sebe,
ali je posve zdrava i posve sposobna. Rekao bih, čak i sposobnija. Hormoni...«
»Ostavi se mentorskog i nadmoćnog tona«, prekinuo ga je Geralt. »Jer mi poči‐
nje ići na živce.«
»To je bila prva stvar«, podsjetio je Regis, »od dvije koje sam namjeravao pokre‐
nuti. Evo i druge: kada Milva zamijeti tvoje pretjerano zaštitničko ponašanje, kada
shvati da je paziš i bdiješ nad njom kao kvočka, jednostavno će se razbjesniti. A po‐
tom će pasti u stres koji je za nju apsolutno nepreporučljiv. Geralte, ja ne želim biti
mentor. Hoću biti racionalan.«
256
Vatreno krštenje
Nije odgovorio.
»Postoji i treća stvar«, dodao je Regis i dalje ga probadajući pogledom. »Kroz
Ysgith nas ne guraju entuzijazam i žudnja za pustolovinama, već nužda. Po gorju
harače vojske, a mi moramo dospjeti do druida u Caed Dhuu. Činilo mi se da je to
žurno. Da ti je stalo da što prije dobiješ informacije i kreneš u pomoć svojoj Ciri.«
»Stalo mi je.« Skrenuo je pogled. »Jako mi je stalo. Hoću spasiti i vratiti Ciri.
Donedavno sam mislio da to hoću pod svaku cijenu. Ali ne. Za tu jednu ne. Tu ci‐
jenu neću platiti, ne pristajem prihvatiti taj rizik. Nećemo ići kroz Ysgith.«
»Alternativa?«
»Druga obala Jaruge. Poći ćemo uzvodno, daleko iza tresetišta. Preko Jaruge
ćemo se ponovo prebaciti u visini Caed Dhua. Bude li teško, druidima ćemo prije‐
ći samo nas dvojica. Ja ću preplivati, ti ćeš preletjeti u šišmišjem obličju. Zašto me
tako gledaš? Pa to da rijeka vampiru predstavlja prepreku, još je jedan mit i predra‐
suda. A možda se varam?«
»Ne, ne varaš se. Ali letjeti mogu samo za vrijeme punoga mjeseca.«
»Dotad su samo dva tjedna. Kada stignemo na pravo mjesto, mjesec će već biti
skoro pun.«
»Geralte«, rekao je vampir i dalje ne spuštajući pogled s vješca. »Čudan si ti čo‐
vjek. Da bude jasno, nisam to mislio pejorativno. Dobro dakle. Odustajemo od
Ysgitha, pogibeljnog za trudnice. Prebacujemo se na drugu obalu Jaruge koja je po
tvojemu mišljenju sigurnija.«
»Znam procijeniti stupnjeve rizika.«
»Ne sumnjam.«
»Milvi i ostalima ni riječi. Ako pitaju, sve je dio našega plana.«
»Naravno. Počinjemo tražiti čamac.«
Nisu tražili dugo, a rezultat potrage nadišao je očekivanja. Pronašli su ne čamac,
nego skelu. Skrivenu među vrbama, vješto prikrivenu granama i naramcima rogo‐
za. Odao ju je konop koji ju je spajao s drugom obalom. Našao se i skelar. Dok su
prilazili, brzo se skrio među grmlje, ali ga je Milva pronašla i izvukla iz trske za
ovratnik, istjeravši i pomoćnika, snažno građenog dečka s plećima jakote i licem
patentiranog idiota. Skelar se tresao od straha, a pogled mu je bježao poput para
miševa po praznom hambaru.
»Na onu obalu?« zamucao je doznavši što hoće od njega. »Nizašto! Tamo je nilf‐
gaardska zemlja, a sada su ratna vremena! Uhvatit će, na kolac nabiti! Neću zaplo‐
viti! Ubijte, ali neću zaploviti!«
257
Andrzej Sapkowski
»Ubiti možemo«, zaškrgutala je zubima Milva. »Prije toga prebiti isto možemo.
Samo još pisni pa ćeš vidjeti da možemo.«
»Ratna vremena«, vampir je pogledom prostrijelio skelara, »sigurno ti ne smeta‐
ju pri švercanju, ha, dobri čovječe? Tvoja skela tome i služi, lukavo postavljena po‐
dalje od kraljevskih i nilfgaardskih nanca, ne varam se? Požuri stoga, porini je na
vodu.«
»Bit će tako pametnije«, dodao je Cahir, gladeći balčak mača. »Budeš li otezao,
prebacit ćemo se sami, bez tebe, a tada će tvoja skela ostati na onoj obali, da je vra‐
tiš, morat ćeš plivati prsno. A ovako ćeš nas prebaciti i vratiti se. Satić straha, posli‐
je ćeš zaboraviti.«
»A budeš li se opirao, tikvane jedan«, ponovo je zarežala Milva, »tako ću te izle‐
mati da nas do zime nećeš zaboraviti!«
Suočen s čvrstim argumentima koji nisu podlijegali raspravi, skelar je popustio i
ubrzo se cijela družba našla na skeli. Neki konji, osobito Crvenperka, opirali su se i
nisu se htjeli ukrcati, ali su im skelar i njegov glupavi pomoćnik nabacili kukme od
štapića i špagica. Vještina kojim su to učinili dokazivala je da ne krijumčare prvi
put ukradene konje preko Jaruge. Glupavi snagator prihvatio se okretanja kotača
koji je pogonio skelu i prebacivanje je započelo.
Kada su isplovili u maticu i kada ih je zapuhnuo vjetar, raspoloženja su se po‐
pravila. Prebacivanje preko Jaruge bilo je nešto novo, jasna etapa koja je upućivala
na napredovanje putovanja. Pred njima je bila nilfgaardska obala, pograničje, gra‐
nica. Svi su iznenada živnuli. To je zahvatilo čak i tupavog skelareva pomoćnika,
koji je počeo odjednom zviždukati i pjevušiti nekakvu kretensku melodijicu. Geralt
je također osjećao čudnu euforiju, kao da bi svakoga trenutka iz vrbika na lijevoj
obali trebala izroniti Ciri i radosno uzviknuti ugledavši ga.
Umjesto toga uzviknuo je skelar. I to nimalo radosno.
»Bogovi! Propali smo!«
Geralt je pogledao u pokazanom smjeru i opsovao. Među johama na visokoj
obali bljesnuli su oklopi, zatutnjala kopita. U trenu se pristan skele na lijevoj obali
zarojio od konjanika.
»Crni!« vrisnuo je skelar, problijedivši i ispustivši kotač. »Nilfgaarđani! Smrt!
Bogovi, spašavajte!«
»Drži konje, Maslačku!« proderala se Milva, pokušavajući jednom rukom izvući
luk iz navlake. »Drži konje!«
»Nisu to carski«, rekao je Cahir. »Ne čini mi se...«
258
Vatreno krštenje
Njegov su glas zaglušili povici konjanika s pristana. I dreka skelara. Natjeran ga‐
lamom, glupavi pomoćnik je dograbio sjekiru, zamahnuo i snažno spustio oštricu
na konop. Skelar mu je pomogao s drugom sjekirom. Jahači na pristanu su to za‐
mijetili i također počeli urlati. Nekoliko ih je ujahalo u vodu, dohvatilo konopac.
Neki su zaplivali prema skeli.
»Ostavite taj konop!« povikao je Maslačak. »To nisu Nilfgaarđani! Ne sijecite...«
No bilo je prekasno. Presječeni konop je teško zaronio pod vodu, skela se blago
okrenula i zaplovila niz rijeku. Konjanici na obali podignuli su strahovitu dreku.
»Maslačak ima pravo«, rekao je sumorno Cahir. »Ovo nisu carski vojnici... Na
nilfgaardskoj su obali, ali nisu Nilfgaard.«
»Sigurno da nisu!« povikao je Maslačak. »Pa poznajem znakove! Orlovi i rom‐
bovi! To su znaci Lyrije! To su lyrijski gerilci! Hej, ljudi...«
»Skrij se iza ograde, budalo!«
Pjesnik je, kao i obično, umjesto da posluša upozorenja, htio znati o čemu je ri‐
ječ. I tada su zrakom zazviždale strijele. Dio ih se s praskom zabio u ogradu skele,
dio preletio preko skele i pljusnuo u vodu. Dvije su letjele ravno u Maslačka, ali je
vješcu već bio mač u ruci, te je skočio i brzim udarcima odbio obje.
»Velikoga mu Sunca«, zamucao je Cahir. »Odbio je... Odbio je dvije strijele!
Nevjerojatno! Nikada nisam vidio ništa slično...«
»Nećeš ni vidjeti! Prvi sam put u životu uspio odbiti dvije! Skloni se za ogradu!«
Vojnici na pristanu prestali su s paljbom, vidjevši da struja oslobođenu skelu
nosi ravno na njihovu obalu. Voda se zapjenila oko sapi konja koje su tjerali u
vodu. Pristan se punio novim konjanicima. Bilo ih je najmanje dvije stotine.
»Pomozite!« zarikao je skelar. »Hvatajte se motki, gospodo! Nosi nas na obalu!«
Shvatili su u hipu, a motki je bilo na sreću dovoljno. Regis i Maslačak su držali
konje, Milva, Cahir i vještac potpomogli su napore skelara i njegova blesavog po‐
magača. Odgurnuta petorim motkama skela se okrenula i zaplovila brže, vidljivo
klizeći prema središtu matice. Vojnici na obali ponovo su zaurlali, opet posegnuli
za lukovima, nekoliko je strijela iznova zazviždalo, jedan od konja je divlje zarzao.
Povučena snažnijom strujom, skela je srećom plovila brzo i sve se više udaljavala od
obale, izvan dometa uspješnog hitca.
Plovili su već sredinom široke rijeke. Skela se vrtjela kao piškor u loncu. Konji
su toptali i rzali, povlačeći Maslačka i vampira koji su držali uzde. Konjanici na
obali su urlali i prijetili im šakama. Geralt je odjednom među njima opazio jahača
na bijelom atu koji je mahao mačem i izdavao zapovijedi. Tren kasnije kavalkada se
259
Andrzej Sapkowski
povukla u šumu i počela galopirati rubom visoke obale. Oklopi su blistali među
priobalnom trskom.
»Neće odustati«, zastenjao je skelar. »Znaju da će nas iza zavoja brzac ponovo
gurnuti prema obali... Neka vam motke budu spremne, presvijetli! Kada nas okre‐
ne desnoj obali valja krepko pogurati, nadvladati maticu i pristati... Inače nam se
loše...«
Plovili su, vrteći se i polagano klizeći prema desnoj obali, prema visokoj, strmoj
škarpi naježenoj nakrivljenim borovima. Lijeva obala, ta od koje su se udaljavali,
snizila se, ulazila je u rijeku polukružnim, pješčanim poluotokom. Na poluotok su
galopom uletjeli jahači, ulazeći trkom u vodu. Uz poluotok bila je očito pličina,
sprud, jer je voda konjima dosezala do trbuha, jahači su ušli u rijeku dosta daleko.
»Dospjet će do daljine za hitac«, ocijenila je sumorno Milva. »Zaklonite se.«
Strijele su ponovo zazviždale, neke su tresnule o daske. Ali riječna je struja, od‐
bijajući se od spruda, skelu brzo ponijela prema oštroj okuci na desnoj obali.
»Sada na motke!« pozvao je tresući se skelar. »Živo, pristanimo, prije no što nas
brzak povuče!«
Nije to išlo tako lako. Struja je bila brza, voda duboka, a skela velika, teška i
nespretna. Ispočetka uopće nije reagirala na njihove napore, ali su napokon motke
čvršće dosegnule dno. Izgledalo je da će uspjeti, kada je Milva iznenada pustila ko‐
lac i bez riječi pokazala na desnu obalu.
»Ovaj put...« Cahir je obrisao znoj s čela. »Ovaj put je to ipak sigurno Nilfga‐
ard.«
I Geralt je to vidio. Jahači koji su se odjednom pojavili na desnoj obali nosili su
crne i zelene plašteve, konji su imali karakteristične plašnice. Bilo ih je najmanje
stotinu.
»Propadosmo načisto...« zaječao je skelar. »Majčice moja, to su Crni!«
»Na motke!« zaurlao je vještac. »Na motke, u maticu! Dalje od obale!«
Ponovo se to pokazalo nimalo lakim zadatkom. Struja je uz desnu obalu bila
jaka, gurala je skelu ravno na visoki rub, pod škarpu s koje su se već čuli poklici
Nilfgaarđana. Kada je za tren Geralt, naslonjen na motku, pogledao gore, ugledao
je nad glavom grane borova. Strijela odapeta s vrha škarpe zabila se u palubu skele
gotovo okomito, dvije stope od njega. Drugu, koja je letjela na Cahira, odbio je
udarcem mača.
Milva, Cahir, skelar i njegov pomoćnik više se nisu odgurivali od dna, nego od
obale, od škarpe. Geralt je odbacio mač, dohvatio motku i pomogao im, a skela je
260
Vatreno krštenje
ponovo počela kliziti prema matici. Ali i dalje su bili pogibeljno blizu desne obale,
a obalom je galopirala potjera. Prije no što su se stigli udaljiti, škarpa je završila, a
na nisku trskom pokrivenu obalu upali su Nilfgaarđani. Zrakom su zazviždali za‐
perci strijela.
»Zaklonite se!«
Skelarov pomoćnik je iznenada čudno zakašljao, ispustivši kolac u vodu. Geralt
je ugledao okrvavljeni vršak i četiri drška strijela koje su mu stršale iz leđa. Cahirov
se riđan ukopao, bolno zarzao, mašući prostrijeljenim vratom, oborio Maslačka i
skočio preko ograde. I preostali su konji rzali i gurali se, skela je podrhtavala od
udaranja kopita.
»Držite konje!« kriknuo je vampir. »Drži...«
Naglo je zastao, pao leđima na ogradu, sjeo, pognuo glavu. Iz grudi mu je strša‐
la crnopera strijela.
I Milva je to vidjela. Bijesno je uzviknula, posegnula za lukom, isula pred noge
strelice iz tobolca. I počela odapinjati. Brzo. Strijelu za strijelom. Ni jedna nije pro‐
mašila cilj.
Na obali je nastao metež, Nilfgaarđani su se povukli u šumu, ostavljajući u trsti‐
ku ubijene i ranjenike koji su zavijali. Skriveni u guštari i dalje su odapinjali streli‐
ce, ali su one jedva dosezale skelu, snažna matica nosila ju je prema sredini rijeke.
Udaljenost je bila prevelika za točne pogotke nilfgaardskih lukova. Ali ne i za Mil‐
vin luk.
Među Nilfgaarđanima se iznenada pojavio časnik s crnim plaštem, s kacigom na
kojoj su vijorila vrana pera. Urlao je, mahao buzdovanom, pokazivao niz rijeku.
Milva je šire raskoračila, rastegnula tetivu do usta, kratko ciljala. Strijela je zazvi‐
ždala u zraku, časnik se nagnuo unazad na sedlu, objesio u rukama vojnika koji su
ga pridržavali. Milva je ponovo napela luk, ispustila tetivu iz prstiju. Jedan od Nilf‐
gaarđana koji je pridržavao časnika prodorno je kriknuo i sletio s konja. Ostali su
nestali u šumi.
»Majstorski hici«, rekao je mirno Regis iza vješčevih leđa. »Ali bit će bolje da se
prihvatite motki. I dalje smo preblizu obale, a nosi nas na sprud.«
Strijelkinja i Geralt su se okrenuli.
»Živ si?« upitali su jednoglasno.
»Mislili ste«, vampir im je pokazao crnoperu strijelu, »da mi može nauditi bilo
kakav komadić drva?«
261
Andrzej Sapkowski
Nije bilo vremena za čuđenje. Skela se ponovo kretala u matici i plovila posred
rijeke. Ali na zavoju se opet pojavila plaža, pješčani sprud i gaz, a obala se zacrnjela
od Nilfgaarđana. Neki su ujahali u rijeku i napinjali lukove. Svi su se, uključujući i
Maslačka, bacili na motke. Ubrzo su kolci prestali dosezati dno, struja je skelu izni‐
jela na dublju vodu.
»Dobro je«, odahnula je Milva, odbacujući kolac. »Sada nas se više neće dočepa‐
ti...«
»Jedan je dospio do spruda!« pokazao je Maslačak. »Napinje luk! Sklonimo se!«
»Neće pogoditi«, hladno je ocijenila Milva.
Strijela je pljusnula u vodu dva sežnja od kljuna skele.
»Ponovo napinje!«, dreknuo je Maslačak, vireći iznad ograde. »Pozor!«
»Neće pogoditi«, ponovila je Milva, popravljajući štitnik na lijevoj podlaktici.
»Luk ima dobar, ali mu stoji kao magarcu sedlo. Previše preši. Kad odapne strijelu,
trzne se i zatrese kao prdac u guzici. Držite konje da me koji ne gurne.«
Ovaj je put Nilfgaarđanin prebacio, strijela je zviznula iznad skele. Milva je po‐
dignula luk, stala u raskorak, brzo napela tetivu do obraza i neosjetno ju ispustila,
ne mijenjajući položaj ni za col. Nilfgaarđanin se stropoštao u vodu kao pogođen
gromom, zaplovio je niz maticu. Njegov se crni plašt napuhao kao balon.
»Tako se to radi.« Milva je spustila luk. »Ali njemu je već kasno za poduku.«
»Ostali galopiraju za nama.« Cahir je pokazao desnu obalu. »I jamčim da neće
odustati od potjere. Ne nakon što je Milva ustrijelila časnika. Rijeka vijuga, na slje‐
dećem će nas zavoju matica ponovo nanijeti na njihovu obalu. Oni to znaju i čekat
će...«
»Dotad nam je druga nevolja za vratom«, zajaukao je skelar, podižući se s kolje‐
na, odgurnuvši ubijenoga pomoćnika. »Sada nas tjera rihtik na lijevu obalu... Bo‐
gova mu, našli smo se između dvije vatre... A sve zbog vas, presvijetli! Na vaše će
glave ta krv pasti...«
»Začepi gubac i lati se motke!«
Na lijevoj, plitkoj, sada već bližoj obali, vrtjeli su se konjanici koje je Maslačak
identi cirao kao lyrijske gerilce.
Urlali su, mahali rukama. Geralt je među njima opazio jahača na bijelom konju.
Nije bio siguran, ali mu se učinilo da je jahač žena. Svjetlokosa žena u oklopu, ali
bez kacige.
»Što se oni deru?« napeo je sluh Maslačak. »Nešto o kraljici ili kako?«
Povici na lijevoj obali su ojačali. Jasno su začuli zveket oružja.
262
Vatreno krštenje
»To je bitka«, kratko je procijenio Cahir. »Pogledajte. Iz šume ispadaju carevi

ljudi. Nordlinzi su bježali pred njima. I sada su u klopci.«
»Izlaz iz te klopke«, Geralt je pljunuo u vodu, »bila je skela. Htjeli su, čini mi se,
spasiti makar svoju kraljicu i starješine, prebacivši ih skelom na drugu obalu. A mi
smo tu skelu oteli. Joj, ne vole nas oni sada, ne vole...«
»A trebali bi«, rekao je Maslačak. »Skela ne bi spasila nikoga, nego ih odvezla
ravno u šape Nilfgaarđanima na desnoj obali. Izbjegavajmo i mi desnu obalu. S
Lyrijcima se još može paktirati, ali Crni će nas bez milosti pogubiti...«
»Nosi nas sve brže«, ocijenila je Milva, također pljunuvši u vodu i promatrajući
udaljavanje pljuvačke. »I to posred korita. Mogu nas poljubiti u guzicu i jedni i
drugi. Zavoji su blagi, obale ravne i obrasle vrbicima. Plovimo niz Jarugu, neće nas
dostići. Brzo će im dosaditi.«
»Drek«, zastenjao je skelar. »Ispred nas je Crveno splavište... Ondje je most! I
pličina! Skela će zapeti... A ako nas prestignu, ondje će nas dočekati...«
»Nordlinzi nas neće prestići.« Regis je pokazao s krme drugu obalu. »Imaju svo‐
jih briga.«
Stvarno, na desnoj je obali bjesnio ljuti boj. Središte mu je bilo skriveno u šumi
i odavala ga je samo ratnička krika, ali su se na mnogim mjestima crni i šareni jaha‐
či mlatili mačevima i u priobalnoj vodi, trupla su s pljuskom padala u maticu Jaru‐
ge. Buka i zveket željeza postajali su sve tiši, skela je majestetično, ali poprilično
brzo plovila niz rijeku.
Plovili su sredinom toka, a na obraslim obalama nisu se vidjeli naoružani ljudi,
nije bilo zvukova potjere. Geralt se već počinjao nadati dobrom svršetku, kada su
pred sobom ugledali drveni most koji je spajao obje obale. Rijeka je pod mostom
oplakivala sprudove i ade, u najveću od tih ada bio je zabijen jedan od stupova
mosta. Na desnoj je obali bilo splavište – vidjeli su gomile debala, trupce, hrpe dr‐
vene građe.
»Ondje je posvuda preplitko«, protisnuo je skelar. »Preploviti se može samo po
sredini, desno od ade. Struja nas baš tamo i nosi, ali dohvatite motke, mogu nam
zatrebati, ako zapnemo...«
»Na ovom je mostu«, Cahir je dlanom zaslonio oči, »vojska. Na mostu i na spla‐
vištu...«
Vojsku su već vidjeli svi. I svi su vidjeli kako na tu vojsku iznenada iz šume iza
splavišta navaljuje skupina konjanika u crnim i zelenim plaštevima. Bili su već tako
blizu da se čula krika borbe.
263
Andrzej Sapkowski
»Nilfgaard«, suho je ustvrdio Cahir. »Ti koji su nas progonili. U tom su slučaju
ti na splavištu Nordlinzi...«
»Na motke!« kriknuo je skelar. »Dok se mlate, možda se provučemo!«
Nisu se provukli. Bili su već vrlo blizu mosta kada su po njemu zatutnjali koraci
najamnika u trku. Najamnici su preko verižnjača nosili bijele dolame ukrašene zna‐
kom crvenoga romba. Većina je imala samostrele koje su sada naslonili na ogradu i
ciljali u skelu koja se približavala mostu.
»Ne pucajte, zaboga!« proderao se Maslačak iz svega grla. »Ne pucajte! Svoji
smo!«
Najamnici nisu čuli. Ili nisu htjeli čuti.
Salva iz samostrela urodila je tragičnim posljedicama. Od ljudi je bio pogođen
samo skelar, koji je i dalje nastojao upravljati motkom, Strelica ga je probola nas‐
kroz. Cahir, Milva i Regis su se na vrijeme sakrili iza ograde. Geralt je potegao mač
i odbio jednu strelicu, ali ih je bilo previše. Maslačak, koji nije prestajao vikati i
mahati rukama, samo neobjašnjivim čudom nije pogođen. No, istinski je masakr
tuča strijela napravila među konjima. Pogođen trima strelicama sivac je pao na ko‐
ljena. Pao je, ritajući se, i Milvin vranac, pao je Regisov doratasti pastuh. Pogođena
u hrbat Crvenperka se ukočila, a onda skočila preko ograde.
»Ne gađaaaaajteeee!« derao se Maslačak. »Naši smo!«
Ovaj je put imalo učinka.
Nošena riječnom maticom skela se sa škripom zabila u sprud i ostala nepomič‐
na. Svi su iskočili na adu ili u vodu, bježeći pred kopitima konja koji su se u patnji
ritali. Milva je bila zadnja, jer su se njezini pokreti iznenada zastrašujuće usporili.
Pogodila ju je strijela, pomislio je vještac, vidjevši kako se djevojka nespretno pre‐
bacuje preko ograde, kako bespomoćno pada na pijesak. Priskočio joj je, ali je vam‐
pir bio brži.
»Nekaj se u meni strgalo«, rekla je djevojka vrlo polagano. I vrlo neprirodno. A
potom je ruke pritisnula na krilo. Geralt je vidio kako joj nogavica vunenih hlača
tamni od krvi.
»Izlij mi to na ruke.« Regis mu je pružio bočicu izvađenu iz torbe. »Izlij mi to
na ruke, brzo.«
»Što joj je?«
»Pobacuje. Daj mi nož, moram joj razrezati odjeću. I otiđi.«
»Ne«, rekla je Milva. »Hoću da bude uz mene.«
Niz obraz joj je skliznula suza.
.
264
Vatreno krštenje
Most iznad njih je zatutnjao od vojničkih čizama.

»Geralte!« derao se Maslačak. Vještac, vidjevši što vampir radi Milvi, u nelagodi
je okrenuo glavu. Ugledao je kako po mostu navrat-nanos jure vojnici u bijelim
dolamama. S desne obale, sa splavišta, i dalje se čula vriska.
»Bježe«, prodahtao je Maslačak, priskočivši i povukavši ga za rukav. »Nilfgaarđa‐
ni su već na desnom predmošću! Ondje i dalje traje bitka, ali većina vojnika bježi
na lijevu obalu! Čuješ? I mi moramo pobjeći!«
»Ne možemo«, stisnuo je zube. »Milva je pobacila. Neće moći hodati.«
Maslačak je masno opsovao.
»Onda je treba nositi«, izjavio je. »To je jedina mogućnost...«
»Nije jedina«, rekao je Cahir. »Geralte, na most.«
»Zašto?«
»Zaustavit ćemo bježaniju. Ako ti Nordlinzi dovoljno dugo zadrže desni mosto‐
bran, možda uspijemo umaknuti po lijevom.«
»Kako kaniš zaustaviti bježanje?«
»Zapovijedao sam već vojskom. Penji se na stup pa na most!«
Na mostu je Cahir smjesta pokazao da doista ima iskustva u suzbijanju panike
kod vojnika.
»Kamo, ništarije! Kamo, kurvini sinovi!« zaurlao je, naglašavajući svaki urlik
udarcem šakom koji je po jednog bjegunca bacao na mosne grede. »Stojte! Stojte,
jebena bando!«
Neki od bjegunaca – ni izdaleka svi – zastali su, uplašeni urlanjem i bljeskanjem
mača kojim je Cahir slikovito mahao. Drugi su nastojali promaknuti iza njegovih
leđa. Ali i Geralt je već izvukao mač i uključio se u predstavu.
»Kamo?« povikao je, zaustavivši jednoga od vojnika čvrstim zahvatom na mjes‐
tu. »Kamo? Stani! Vraćaj se!«
»Nilfgaard, gospodine!« kriknuo je pješak. »Ondje je klaonica! Puštajte!«
»Kukavice!« riknuo je penjući se na most Maslačak glasom kakav Geralt nije još
nikada čuo. »Podli kukavice! Zečja srca! Brišete, spašavate kože? Da biste život pro‐
živjeli u sramoti, u beščašću?«
»Sva ih je sila, gospodine viteže! Nećemo ih zadržati!«
»Stotnik je ubijen...« prostenjao je drugi. »Desetnici su otprhnuli! Smrt dolazi!«
»Glave valja spašavati!«
»Vaši se drugovi«, proderao se Cahir, izvijajući mačem, »i dalje tuku na mosto‐
branu i na splavištu! Ne prestaju se boriti! Sramota onome tko im ne krene u po‐
265
Andrzej Sapkowski
moć! Za mnom!«
»Maslačku!« siknuo je vještac. »Silazi na adu. Moraš s Regisom nekako dovući
Milvu na lijevu obalu. No, zašto si još ovdje?«
»Za mnom, ljudi!« derao se Cahir, mašući mačem. »Za mnom tko u bogove vje‐
ruje! Na splavište! Bij, ubij!«
Dvadesetak vojnika zatreslo je oružjem i kliknulo glasovima koji su izražavali
vrlo različite stupnjeve odlučnosti. Dvadesetak od tih koji su već pobjegli, postidje‐
lo se, vratilo i priključilo vojsci na mostu. Vojsci na čije su čelo iznenada stali vje‐
štac i Nilfgaarđanin.
Vojska bi možda i stvarno pošla na splavište, ali na predmošću su se odjednom
zacrnjeli plaštevi jahača. Nilfgaarđani su se probili kroz obranu i prodrli na most,
po gredama su zaštropotale potkove. Dio zaustavljenih vojnika se ponovo bacio u
bijeg, dio je neodlučno zastao. Cahir je opsovao. Na nilfgaardskom. Ali nitko osim
vješca nije na to obratio pozornost.
»Započeto valja i svršiti«, zarežao je Geralt, stežući mač u šaci. »Idemo na njih!
Treba našu vojsku zagrijati za borbu.«
»Geralte!« Cahir je zastao, pogledao ga nesigurno. »Hoćeš da... da ubijam svoje?
Ne mogu...«
»Ja serem na ovaj rat«, zaškrgutao je zubima vještac. »Ali ovdje se radi o Milvi.
Priključio si se družbi. Odluči. Ideš sa mnom ili prelaziš na stranu onih s crnim
plaštevima. Brzo.«
»Idem s tobom.«
I dogodilo se da su jedan vještac i jedan s njime udruženi Nilfgaarđanin divlje
zarikali, zavrtjeli mačevima i bacili se bez razmišljanja, dva druga, dva suborca i su‐
brata, u neravnopravnu borbu sa zajedničkim neprijateljem. I to je bilo njihovo va‐
treno krštenje. Krštenje zajedničke borbe, bijesa, mahnitosti i smrti. Išli su u smrt,
oni, dvojica drugova. Tako su mislili. Jer nisu mogli znati da neće umrijeti toga
dana, baš na ovome mostu, prebačenom preko rijeke Jaruge. Nisu znali da im je
obojici suđena drugačija smrt. Na drugome mjestu i u drugo vrijeme.
Nilfgaarđani su na rukavima imali srebrom izvezene škorpione. Cahir je posje‐
kao dvojicu brzim udarcima svoga dugog mača, Geralt je sasjekao dvojicu udarci‐
ma sihilla. Potom je skočio na ogradu mosta, trčeći po njoj napao ostale. Bio je vje‐
štac, održavanje ravnoteže bilo je za njega šala, ali je akrobatski podvig zbunio i za‐
tekao nilfgaardske napadače. Pa su pali, zbunjeni i zatečeni, od udaraca patuljačke
266
Vatreno krštenje
oštrice za koju su verižnjače bile poput vune. Krv je briznula po skliskim mosnim
daskama i gredama.
Zamijetivši oružanu premoć vođa, već brojčano snažna mosna armija oglasila se
zborskim poklikom, rikom u kojoj se čuo povratak motiviranosti i narastanje bor‐
benoga duha. I dogodilo se to da su se još donedavno uspaničeni bjegunci bacili na
Nilfgaarđane kao bijesni vuci, sijekući mačevima i sjekirama, probadajući kopljima,
mlateći topuzima i helebardama. Pukle su ograde, konji su poletjeli u rijeku skupa
s jahačima u crnim plaštevima. Urlajuća vojska slila se na predmošće i dalje guraju‐
ći pred sobom Geralta i Cahira, slučajne zapovjednike, ne dopuštajući im ono što
su htjeli učiniti. A htjeli su se krišom povući, vratiti po Milvu i zbrisati na lijevu
obalu.
Na splavištu je bjesnjela bitka. Nilfgaarđani su okružili i odsjekli od mosta voj‐
nike koji nisu pobjegli, a oni su se bijesno branili iza barikada podignutih od ce‐
drovih i borovih trupaca. Ugledavši kako im pristiže pomoć, šačica branitelja po‐
dignula je radosnu galamu. No malo prebrzo i prerano. Zbijeni klin pojačanja iz‐
gurao je i pomeo Nilfgaarđane s mosta, no sada, na predmošću, na njih se bočno
sručio protunapad konjice. Da nije bilo barikada i gomila debala koja su podjedna‐
ko zadržavala bijeg, kao i navalnu silu kavalerije, pješaštvo bi se u tren oka raspalo.
Pritjerani uz gomile naslaganih trupaca, vojnici su prihvatili ljuti boj.
Za Geralta je to bilo nešto što nije poznavao, posve nova vrsta borbe. Nije bilo
govora o mačevanju i radu nogu, postojala je samo bijesna sječa i neprestano pari‐
ranje udarcima koji su dolijetali sa svih strana. No i dalje je koristio ne previše zas‐
luženu povlasticu zapovjednika – vojnici su se okupljali oko njega, pokrivali mu
strane, štitili leđa, čistili bojišnicu pred njim, stvarajući mjesto na koje je mogao
udariti i ubiti. Ali gužva je postajala sve veća. Vještac i njegova vojska borili su se
već rame uz rame s okrvavljenom i iscrpljenom šačicom branitelja barikade, veći‐
nom patuljačkim najamnicima. Borili su se u prstenu okruženja.
A potom je došla vatra.
Jednu od strana barikade, smještene između splavišta i mosta, činila je velika,
naježena gomila borovih grana i grančica, nesavladiva prepreka za konje i pješaštvo.
Sada je ta gomila planula – netko je na nju bacio baklju. Branitelji su se povukli,
udareni vatrom i dimom. Stiješnjeni, zaslijepljeni, ometajući jedni druge, počeli su
umirati pod udarcima nadirućih Nilfgaarđana.
Situaciju je spasio Cahir. Posjedujući iskustvo ratovanja, nije dopustio da vojska
koju je okupio oko sebe padne na barikadi u okruženje. Dao se razdvojiti od Geral‐
267
Andrzej Sapkowski
tove skupine, ali se sada vraćao. Osvojio je čak i konja s crnim pokrovom, sada je,
sijekući uokolo mačem, udarao na bok. Za njim, mahnito urlajući, prodirali su u
pukotinu helebardari i kopljanici u dolamama s crvenim rombom.
Geralt je složio prste i goruću lomaču zgodio Znakom Aard. Nije računao s veli‐
kim učinkom, već je tjednima bio bez vještačkih eliksira. Ali učinka je bilo. Hrpa je
eksplodirala i rasprsnula se, pršteći iskrama.
»Za mnom!« zaurlao je, pogodivši u sljepoočicu Nilfgaarđanina koji se penjao
na barikadu. »Za mnom! Kroz vatru!«
I pošli su, razbacujući kopljima još uvijek plamteću hrpu, pogađajući nilfgaard‐
ske konje glavnjama koje su podizali golim rukama. Vatreno krštenje, pomislio je
vještac, sijekući kao mahnit i odbijajući udarce. Trebao sam proći kroz vatru za
Ciri. A idem kroz vatru u bitki koja me se uopće ne tiče. Koju uopće ne razumi‐
jem. Vatra koja me trebala pročistiti, samo mi sažiže kosu i lice.
Krv, kojom je bio poprskan, siktala je i isparavala se.
»Naprijed! Cahire! K meni!«
»Geralte!« Cahir je pomeo sa sedla još jednog Nilfgaarđanina. »Na most! Probij
se s ljudima na most. Zbijmo obranu...«
Nije dovršio jer je na njega u galopu nasrnuo jahač u crnom prsnom oklopu,
bez kacige, s razvijorenom, okrvavljenom kosom. Cahir je parirao udarcu dugoga
mača, ali je pao s konja koji je sjeo na sapi. Nilfgaarđanin se sagnuo da ga pribode
za zemlju. Ali nije to učinio, zaustavio je udarac. Na ramenom štitniku blistao je
srebrni škorpion.
»Cahir!« kriknuo je zaprepašten. »Cahir aep Ceallach!«
»Morteisen...« ni u glasu prostrtoga po zemlji Cahira nije bilo manje čuđenja.
Patuljački najamnik koji je trčao pored Geralta u osmuđenoj i nagorjeloj dolami
s crvenim rombom nije gubio vrijeme čudeći se bilo čemu. Iz zamaha je zabio krat‐
ko koplje u Nilfgaarđaninov trbuh, gurajući držak, svalio ga je iz sedla. Drugi je
priskočio, pogazio crni prsnik oborenoga teškom čizmom, zabio mu šiljak koplja
ravno u grlo. Nilfgaarđanin je zahripao, pljunuo krv i zaorao pijesak ostrugama.
U istom je tom trenutku vještac dobio po križima nečim vrlo teškim i vrlo tvr‐
dim. Koljena su se povila pod njim. Pao je, začuvši veliku trijumfalnu riku. Vidio
je kako jahači u crnim plaštevima bježe u šumu. Čuo je kako most tutnji pod kopi‐
tima konjice koja je nadirala s lijeve obale noseći barjak s orlom okruženim crve‐
nim rombovima.
268
Vatreno krštenje
I tako je za Geralta završila velika bitka za most na Jaruzi, bitka kojoj kasnije
kronike neće, jasna stvar, posvetiti niti retka.
»Ne brinite se, vaše blagorođe«, rekao je ranarnik, pregledavajući i opipavajući vješ‐
čeva leđa. »Most je srušen. Neće nam zaprijetiti potjera s one obale. I vaši drugovi i
ta žena su isto na sigurnom. Je li vam to žena?«
»Nije.«
»Ah, a ja mislio... Vazda je strašno, gospodine, kada rat trudne žene pogađa...«
»Šutite, ni riječi o tome. Čiji su ovo barjaci?«
»Ne znate za koga ste se borili? Čuda mi velikoga... To je vojska Lyrije. Vidite,
lyrijski crni orao s rivijskim crvenim rombovima. No, gotov sam. To je samo natu‐
čeno. Križa će vas malko boljeti, ali to nije ništa. Ozdravit ćete.«
»Hvala.«
»Ja vama trebam zahvaljivati. Da vi niste na mostu udarili, Nilfgaard bi nas do
korijena na onoj obali posjekao, odbacio u rijeku. Ne bismo uspjeli izbjeći pro‐
past... Kraljicu ste spasili! Zdravi bili, gospodine. Idem, i drugi ranjenici iščekuju
pomoć.«
»Hvala.«
Sjedio je na deblu, umoran, bolan i ispražnjen. Sam. Cahir je nekamo nestao.
Među stupovima napola srušenog mosta tekla je zelenozlatna Jaruga, svjetlucajući
u sjaju zalazećeg sunca.
Podignuo je glavu, začuvši korake, topot kopita i škripu oklopa.
»To je on, milostiva gospo. Dopustite da vam pomognem da sjašete...«
»Pufti me.«
Geralt se uspravio. Pred njim je stajala žena u oklopu, žena vrlo svijetle kose,
svijetle gotovo kao njegova. Shvatio je da joj kosa nije svijetla, nego sijeda, iako že‐
nino lice nije nosilo tragove starosti.
Žena je na usne pritiskala batisteni rupčić s čipkanim rubovima. Rupčić je bio
jako zakrvavljen.
»Ustajte, gospodine« šapnuo je Geraltu jedan od vitezova koji su stajali sa stra‐
ne. »I naklonite se. Ovo je kraljica.«
Vještac je ustao. I naklonio se, savlađujući bol u križima.
»Ti obranio moft?«
»Molim?«
269
Andrzej Sapkowski
Žena je odmaknula rupčić s usana, ispljunula krv. Nekoliko crvenih kapi palo je
na ornamentirani prsni oklop.
»Njezina visost Meve, kraljica Lyrije i Rivije«, rekao je vitez s ljubičastim pla‐
štem urešenim zlatnim vezom koji je stajao pored žene, »pita jeste li vi taj koji je ju‐
nački zapovijedao obranom mosta na Jaruzi?«
»Tako je nekako ispalo.«
»Ifpalo!« Kraljica se pokušala nasmijati, ali joj nije baš uspjelo. Namrštila se, op‐
sovala gadno, premda nerazgovijetno, ponovo pljunula. Prije no što je stigla zaklo‐
niti usta, ugledao je ružnu ranu, primijetio da joj nedostaje nekoliko zuba. Uhvatila
je njegov pogled.
»E da«, rekla je iza rupčića, gledajući ga u oči. »Neki me kurvin n trefnuo rav‐
no u ufta. Fitnifa.«
»Kraljica Meve«, obznanio je ushićeno taj s ljubičasti plaštem, »bila je u prvoj li‐
niji, kao muškarac, kao vitez, stavši suprotiva nadmoćnim silama Nilfgaarda! Ta
rana boli, ali ne nagrđuje! A vi ste spasili i nju, i naš korpus. Nakon što su nam
neki izdajice oteli splav, ovaj nam je most bio jedini spas. A vi ste ga junački obra‐
nili...«
»Preftani, Odo. Kako fe zofeš, junače?«
»Ja?«
»Pa naravno da vi.« Vitez u ljubičastom pogledao ga je prijeteći. »Što je s vama?
Ranjeni ste? Ozlijeđeni? Dobili ste udarac po glavi?«
»Ne.«
»Odgovarajte onda kada kraljica pita! Pa vidite da je ranjena u usta, da joj je te‐
ško govoriti!«
»Preftani, Odo.«
Ljubičasti se naklonio, pa pogledao Geralta.
»Vaše ime?«
Ma nema veze, pomislio je. Dosta mi je toga svega. Neću lagati.
»Geralt.«
»Geralt otkuda?«
»Niotkuda.«
»Ni vitef?« Meve je ponovo ukrasila pijesak pod nogama crvenim kapljicama
sline pomiješane s krvlju.
»Molim? Ne, ne. Nisam vitez. Vaše kraljevsko visočanstvo.«
Meve je izvukla mač.
270
Vatreno krštenje
»Klekni.«
Poslušao je i nadalje ne mogavši povjerovati u to što se događa. I dalje razmišlja‐
jući o Milvi i putu koji je odabrao za nju, bojeći se tresetišta Ysigtha.
Kraljica se okrenula ljubičastom.
»Ti re formulu. Ja nemam fube.«
»Za besprimjerno junaštvo u boju za pravednu stvar«, recitirao je ushićeno Lju‐
bičasti, »za pružen dokaz vrline, časti i vjernosti Kruni, ja, Meve, milošću bogova
kraljica Lyrije i Rivije, svojom moći, pravom i povlasticom, proglašavam te vite‐
zom. Služi vjerno. Podnesi ovaj udarac, nijedan bolje.«
Geralt je osjetio na ramenu udarac oštrice. Pogledao je u kraljičine svjetlozelene
oči. Meve je pljunula gustu crven, prislonila rupčić na lice, namignula mu iznad
čipke.
Ljubičasti je prišao kraljici, šaptao. Vještac je čuo riječi: »naslov«, »rivski rombo‐
vi«, »zastava« i »čast«.
»Ifpravno«, kimnula je glavom Meve. Govorila je sve razgovjetnije, svlađujući
bol, jezik je uvlačila u prazninu od izbijenih zuba. »Držao moft fkupa f vojnicima
iz Rivije, junačni Geralte niotkuda. Tako je ifpalo, ha, ha. No, a meni je ifpalo da
ti zato dodijelim naslov: Geralt iz Rivije. Ha, ha.«
»Naklonite se, gospodine, viteže«, siknuo je Ljubičasti.
Promaknuti vitez Geralt iz Rivije naklonio se duboko, tako da kraljica Meve,
njegova suzerenka, ne opazi osmijeh, gorki osmijeh koji nije uspio nadvladati.
271
Sadržaj
Vatreno krštenje 2
Prvo poglavlje 4
Drugo poglavlje 39
Treće poglavlje 83
Četvrto poglavlje 114
Peto poglavlje 145
Šesto poglavlje 186
Sedmo poglavlje 224
272

Andrzej Sapkowski - Vatreno Krštenje (#5)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Andrzej Sapkowski - Vatreno Krštenje (#5)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAKLADNIK

Flourens Delannoy, Bajke i predaje

»Ako se kaniš derati«, prekinula ju je mirno drijada, »otiđimo podalje u šumu.

U maloj su kotlini zašuštali suharci, prasnula je grančica. Odjeknulo je glasno i sr‐

umijeće, nije jednom svjedočila munjevitom ozdravljenju ranjenih drijada. A glasi‐

»Zanimljivo je da su se taj požar i pogibija toga Codringhera na prvi srpanjski

teza koji je onomad bio na aneddu. I još...«

»Hvala ti, Milva.«

»Vještac je u Brokilonu. Kod drijada.«

»Kah, kah, dopre do njega.«

»I prigrlile ju umjesto da je ubiju«, progunđao je Dijkstra. »Prihvatile su je kao

Ne zamijetivši nigdje krv, Milva se uznemirila. Odjednom se prisjetila da je kozo‐

»Dat će mi konja?« ponovio je.

Kozorog je ležao na rubu obronka, natopljenog brojnim izvorima, gusto obraslog s

na. Nekako si mislim da ti je smrt suđena. Upisana je na tvoju tvrdoglavu glavur‐

Ugledavši nilfgaardskoga veleposlanika na ulazu sale za audijencije, Dijkstra je kri‐

»Incident na aneddu«, nastavio je veleposlanik kamenoga lica, »pobudio je

»Je li Filippa i dalje u Montecalvu?«

Nad kozorogom prebačenim preko konjskih sapi brenčala je muha.

»Barem do Ceann Treise.« Slegnula je ramenima. »Kod vodopada ću se sigurno

Teleprojekcijska je čarolija bila složena, morale su je izvoditi zajedno, spojivši dla‐

»A sada ću se ja oprostiti od vas!« proderala se Sabrina Glevissig, pokazujući ru‐

»Naravno«, ubacila je Filippa Eilhart. »Naravno da Sabrina nešto sugerira. Deli‐

»Ako smijem«, melodiozno se oglasila Francesca Findabair, »htjela bih na tren

»Ja se«, nasmiješila se Francesca, »kada mi netko priopći da je apolitičan, uvijek

»Pričaju da je ubila više ljudi no što broji proljeća...«

Na obzoru je sijevnulo, zagrmjelo. Nalet vjetra je poput drljače preorao površinu

Upoznao sam u životu puno vojskovođa. Poznavao sam maršale, generale,

Maslačak, Pola stoljeća pjesništva

»Predviđaš li brzo takvu priliku?« Pjesnik se počešao po vratu koji ga je svrbio

njezinim granama, na debelom i prostranom pokrivaču suhoga lišća i bukvica staja‐

Nisu dakle naletjeli na najbolje. Srećom su ih havekari držali za vilenjake. Geralt

»Na kolima. U lijesu.«

»Po ovo.« Pokazao je na lijes od borovine koji je ležao na kolima, potamnio od

»Onda se ne suspreži.« Milva je slegnula ramenima. »Probodi ga ako je takav

»Naći ću čamac, spustiti se niz maticu, pokušati se prebaciti do ušća. Poslije

ia’taela pošla je cestom koja vodi na istok.

»Nikako se ne možemo dovoljno nadiviti tvojoj vještini s lukom i strijelom«, na‐

Vještac se omotao gunjem.

šuti i izvukla luk iz navlake uz sedlo.

»Pristajao bi u družbu«, promrmljala je Milva. »Baš bi nam pristajao.«

višeglasno pjevanje pješaštva u maršu, ni žustra pjesma konjanika. Pjevanje koje im

Gledajte, ondje pod borjem vučina pleše

Maslačak se odjednom nasmijao, izvukao ispod mokroga plašta lutnju, ne oba‐

Pogledajte, tamo na vrištini vučić šape vuče

»Hu-hu-ha!!!« uzvratili su posve blizu brojni glasovi.

patuljci. Patuljak je postizao zrelost kada bi mu brada dosegla do pojasa, što se

znatno nadmašivao. U maršu je neprestano krivudao, tragao po grmlju, izbijao na‐

s perom zamijenio je obješenjačkim kalpakom od kunovine. Opasao se širokim po‐

Za jednog od zastanaka Geralt i Milva su dulje popričali sa Zoltanom Chivayem,

Dillingen preko Jaruge je krenulo nilfgaardsko Crno pješaštvo. Rijeku su prešli na

uspijete dokopati rijeke, za plovidbu do ušća nemate nikakvih šansi. Spomenuo

»Više ne uspijeva«, odvratio je Geralt. »Ono tamo je okoglav. Stvorenje Kaosa.

Kada su zastali na noćenje, Geralt je odlučio razjasniti nejasnoće. Zoltan Chivay

Na idućem zastanku vještac je pokazao zanimanje za sihill, Zoltanov mač, na koji

»Gazdinstvo«, prodahtao je gnom, otirući prste u skute svoga kaputića oprem‐

djelomice razvaljeni plot, za plotom je trčkarao tamnosivi pas. S krova jedne od

»Jeste li nešto dodirivali?« Zoltan Chivay se silovito povukao, umalo srušivši

»Ne boje se boginja«, zavrtio je glavom Yazon Varda.

posred leđa. Zelenokaderaš je zaurlao, izletio iz sedla, ritajući se nogama. Zadnji se

Djevojka s pletenicama podigla se na sve četiri, potom stala na noge, zateturala,

Sljedećih su dana jeli konjetinu. Čizme sa svjetlucavim kopčama bile su posve

Mandragora alias banovina, vrsta biljaka iz obitelji pomoćnica, s prizemno