Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) europska je država, u geopolitičkom

smislu srednjoeuropska i sredozemna država, a zemljopisno smještena u južnome

dijelu Srednje Europe te u sjevernom dijelu Sredozemlja.[2] Na sjeveru graniči sa
Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, na jugu s
Crnom Gorom, a na zapadu s Italijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi 56
594 km², a površina obalnog mora 31 067 km² što Hrvatsku svrstava među srednje
velike europske zemlje. Glavni je grad Zagreb koji je političko, kulturno,
znanstveno i gospodarsko središte Republike Hrvatske. Tijekom hrvatske povijesti
najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskoga i sredozemnoga
kulturnog kruga.

Temelji hrvatske države nalaze se u razdoblju ranog srednjeg vijeka kada su Hrvati
osnovali svoje dvije kneževine: Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Potom pod vladarskom
dinastijom Trpimirović Hrvatska postaje jedinstvena kneževina, a 7. lipnja 876.
godine za vrijeme vladavine kneza Branimira prvi put i nezavisna država. Godine
925. pod vodstvom kralja Tomislava Hrvatska postaje kraljevina. Posljednji hrvatski
kralj bio je Petar Snačić, a nakon njega Hrvatska je ušla u personalnu uniju s
Ugarskom na temelju ugovora poznata kao Pacta conventa sklopljena 1102. godine. Tim
je ugovorom Hrvatska zadržala sve značajke države, jedino je kralj bio zajednički.
Godine 1527., zbog Osmanlijskog napada na Hrvatsku, na hrvatsko prijestolje dolazi
dinastija Habsburg. Tijekom Habsburške vladavine Hrvatska je također zadržala sve
državnopravne značajke što se najviše ogleda Pragmatičkom sankcijom iz 1712. godine
te Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine.

Pri kraju Prvoga svjetskog rata, 1918. godine, Hrvatska raskida veze s Austro-
Ugarskom i sudjeluje u osnivanju Države SHS. Nedugo zatim Hrvatska je (u sklopu
Države SHS) uključena u Kraljevstvo SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) iako
Hrvatski sabor tu odluku nije nikada ratificirao. Nakon Drugoga svjetskog rata,
1945. godine, režim srpskog kralja zamijenio je komunistički režim. Tada je
Hrvatska bila socijalistička republika i kao federalna jedinica tvorila SFR
Jugoslaviju. Godine 1990. provedeni su prvi demokratski višestranački izbori nakon
45 godina jednostranačkog sustava, a 30. svibnja iste godine konstituiran je
demokratski izabran višestranački državni sabor u Hrvatskoj. Dana 25. lipnja 1991.
godine Republika Hrvatska ustavnom odlukom državnog sabora postala je samostalnom i
nezavisnom državom.

U Hrvatskoj se službeno upotrebljavaju hrvatski jezik i latinično pismo.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Hrvatska je imala 4 284 889 stanovnika.
[3] Hrvati čine 90,42 % stanovništva, a najbrojnija nacionalna manjina su Srbi koji
čine 4,36 % stanovništva, dok svaka od ostalih nacionalnih manjina čini manje od 1
% stanovništva.[3] Najveći dio stanovništva (91,36 %) je kršćanske vjere, dok je
među kršćanima najviše vjernika katoličke vjeroispovijesti (86,28 %). Popis iz
2021. pokazuje pad broja stanovnika na 3 871 833.

Prema političkomu ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija, a u ekonomskom

smislu okrenuta je tržišnomu gospodarstvom. Članica je Ujedinjenih naroda od 22.
svibnja 1992. godine.[4][5] Hrvatska je članica Vijeća Europe, Svjetske trgovinske
organizacije, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Organizacije
Sjevernoatlantskog ugovora, Europske unije i Schengensk