Professional Documents
Culture Documents
TKP 2
TKP 2
Prednosti željeznice:
Karakteristike željeznice
Prednosti
1. Neovisna o vremenskim i klimatskim prilikama
2. Visoki stupanj točnosti i redovitosti
3. Prijevoz velikog broja putnika i tereta na velike udaljenosti
4. Udobnost putovanja
5. Relativno velike brzine
6. Veća učinkovitost uz niže specifične troškove prijevoza
Nedostaci
1. Relativno visoke cijene prijevoza na kratkim relacijama
2. Sporo uključivanje u tržišnu konkurenciju
3. Nužna integracija s cestovnim prometom → “od vrata do vrata”
ELEMENTI ŽELJEZNICE
1. Stabilna sredstva (objekti prometne infrastrukture):
- pruge s pružnim postrojenjima
- signalno-sigurnosni i telekominakcijski uređaji
- stabilna postrojenja elektrovuče
- službene zgrade
2. Mobilna sredstva (pokretna sredstva):
- prijevozna sredstva za prijevoz putnika, klasični vagoni, dizelski, motorni i elektromotorni
vlakovi, te šinobusi
- prijevozna sredstva za prijevoz tereta, otvoreni i zatvoreni vagoni određene namjene za
prijevoz pojedinih vrsta tereta
Elementi tlocrta pruge
1. Primjena i značaj krivina
2. Ovisnost brzine o polumjeru krivine
3. Prijelazne krivine
4. Nadvišenje vanjske tračnice u krivini
5. Prijelazne rampe
6. Minimalna vrijednost skretnog puta
7. Određivanje parametara krivine
8. Međupravci susjednih krivina
Elementi uzdužnog profila
1. Nagib nivelete
2. Prijelom nivelete
3. Zaobljenje prijeloma nivelete
4. Veze nagiba suprotnog predznaka
5. Niveleta kolodvora
6. Nagib nivelete na mjestu zaustavljanja vlaka
Faze izrade projekta trase
1. Prethodne studije
2. Idejni projekt
3. Glavni projekt
4. Izrada eksproprijacijskog elaborata
5. Investicijski program
Sredstva željezničkog prijevoza:
Dijele se na vučna vozila sa vlastitim pogonom (lokomotive), vučna vozila bez vlastitog pogona
(vagoni za putnike i teret) i vozila za posebnu namjenu sa ili bez vlastitog pogona
✓ Kvantitativni pokazatelji - izražavaju veličinu planiranog i obavljenog rada i prijevoza pri čemu se
ne utvrđuju uvjeti u kojima je prijevoz obavljen (to su bruto-tonski kilometri, vozni kilometri,
kilometri sporednog rada, vrijeme vožnje, lokomotivski dani i broj izdanih vozila)
VUČNA VOZILA tijekom povijesnog razvoja željezničkih vozila s obzirom na vrstu pogona, postojala su
četiri pogona: parni, dizelski, električni i turbinski (danas postoje dizelski i električni)
1. Parna vuča
Dobre strane: dobra vučna značajka, jednostavna konstrukcija, mogućnost korištenja
raznovrsnog i jeftinijeg goriva (kao što su drvo, ugljen, dizelsko gorivo i drugo),
Nedostatci zbog kojih se danas ne upotrebljavaju: slabo iskorištenje ugljena što se očituje
niskom korisnošću, dulja zadržavanja u postajama zbog punjenja vodom i ugljenom,
zagađivanje okoline, mala brzina vožnje
2. Dizelska vuča
Prednosti dizelskog pogona u odnosu na parnu vuču: veća ukupna korisnost koja je rezultat
veće termičke korisnosti Dieselova motora u odnosu na parni stroj, neznatna potrošnja vode
koja se koristi za hlađenje motora, niski troškovi održavanja koji su dvostruko manji nego kod
parne lokomotive,..
3. Električna vuča
(ima veliku prednost pred ostalim oblicima vuče te se u svijetu sve više primjenjuje)
Prednosti: automatska kontrola vučne sile da bi se spriječilo proklizavanje, mogućnost vuče
putničkih vlakova i teških teretnih vlakova, veća ukupna korisnost u odnosu na sve ostale
oblike vuče, povoljni uvjeti rada za radno osoblje zbog jednostavnog upravljanja, ...
Nedostatak: investicijska sredstva za elektrifikaciju pruge
4. Turbinska vuča Pod turbinskom vučom podrazumijeva se vučno vozilo pogonjeno plinskom
turbinom
Prednosti plinske turbine: rotacijski stroj koji zbog velike brzine vrtnje može razvijati veliku
snagu po jedinici mase, mala težina po jedinici snage, male dimenzije po jedinici snage, mali
potrošak ulja za podmazivanje, nema potrebe za rashladnom vodom, ...
Nedostatci: niska ukupna korisnost vučnih vozila s plinskom turbinom, velika potrošnja
goriva,...
DIZELSKA VUČNA VOZILA
1. prema vrsti primijenjenog prijenosnika snage, dizelska vučna vozila se nazivaju:
dizelsko- mehanička, dizelsko- hidraulična i dizelsko- električna
2. prema vrsti konstrukcije dizelska vučna vozila mogu biti izvedena kao:
lokomotive, motorni vagoni i motorni vlakovi
ELEKTRIČNA VUČNA VOZILA
el. vučna vozila koja se napajaju iz kontaktne mreže razlikuju se uz ostalo prema veličini i vrsti
napona napajanja
1. prema naponu u kontaktnoj mreži, razlikuju se vozila za:
- istosmjernu struju napona 1500 V
- istosmjernu struju napona 3000 V
- jednofaznu struju napona 15 kV i frekvencije 16 Hz
- jednofaznu struju napona 25 kV i frekvencije 50 Hz
2. ovisno o vrsti struje kojom se napajaju, na el. vučnim vozilima se ugrađuju sljedeće vrste
vučnih elektromotora:
- za istosmjernu struju,
- za istosmjernu valovitu struju,
- za izmjeničnu jednofaznu i
- trofazni asinkroni vučni motor
Brzine vlakova
1. Prosječna komercijalna ili dionička brzina, kojom se roba i putnici prevoze u transportnom
tržištu, a izražava prosječnu brzinu putovanja vlaka u km/h
2. Tehnička brzina može biti izražena na dva načina: • Čisto tehnička brzina i Maršrutna brzina
Kolosijek je konstrukcija koja se sastoji od elemenata željezničkog gornjeg ustroja po kojoj prometuju
željeznička vozila
Dijele se prema namjeni na osnovne i pomoćne kolosijeke
Više kolosijeka iste vrste i namjene čini skupinu kolosijeka
Prijevozna moć definira se kao sposobnost prevoženja prugom odgovarajuće količine tereta,
odnosno mase tereta mjerene u neto ili bruto tonama
Opća prijevozna moć pruge može se izraziti jednadžbom: P= n*Q
Sposobnost propuštanja vlakova u jedinici vremena može se analitički i grafički iskazati prikazom
ciklusa parova vlakova.
Propusna moć pruge može se razmatrati sa više stajališta, te se razlikuje:
◼ Propusna moć za jednokolosiječne i dvokolosiječne i više kolosiječne pruge
◼ Propusna moć glede vremena eksplotacije pruge, tj. onu koja se dimenzionira pri projektiranju
pruge prema prometnoj potražnji i potrebi organizacije prometa vlakova
Vozni red je provedbeni plan prometa vlakova ustrojen za prijevoz putnika i stvari, te za željezničke
potrebe i ujedno je temelj tehnološkog procesa prijevozne usluge željezničke uprave
Temeljni elementi za izradu voznog reda jesu:
◼ Kapacitivno stanje pruga i kolodvorskih objekata
◼ Stupanj izgrađenosti signalno-sigurnosnih, telekomunikacijskih uređaja i postrojenja te
informacijskog sustava
◼ Raspoloživost i pouzdanost stabilnih elektrovučnih postrojenja
◼ Stanje putničkog i teretnog vagonskog parka
◼ Stanje vučnih vozila
Podaci o planiranom prijevozu putnika raščlanjuju se po prugama, vrsti prometa, značenju vlaka i
vagonskim razredima, te sadrže:
◼ Broj putnika za prijevoz
◼ Vrijeme otpreme putnika iz otpremnih kolodvora
◼ Vrijeme dolaska putnika u odredišni kolodvor
◼ Relaciju putovanja putnika
◼ Ulazak, odnosno izlazak putnika na službenim mjestima izražen u broju putnika
Vozni red se izrađuje za razdoblje određeno poslovodnom odlukom državne željezničke uprave,
sukladno pravilima Međunarodne željezničke unije (UIC)
Prije projektiranja voznog reda komercijalna služba ustanovljava sektor izrade voznog reda, koji
dostavlja podatke:
◼ O najvećoj dopuštenoj i ograničenoj brzini na pružnim dionicama
◼ O ograničenoj brzini preko skretnica
◼ O najvećoj dopuštenoj masi vozila po osovini (npr. 22,5 t/osovina)
Poslove izrade pretprojekta međunarodnog putničkog voznog reda čine:
◼ Konstrukcija grafikona prometa, međunarodnih putničkih vlakova i vlakova u unutarnjem prometa
koji su u izravnoj vezi s vlakovima iz međunarodnog prometa
◼ Prijedlog sastava garnitura za prijevoz putnika
◼ Prijedlog dostave voznog reda za prijevoz putnika
◼ Prijedlog ustrojbe vuče
Organizacijsko-eksploatacijske karakteristike :
- Da li ostati kod istih ukupnih kapaciteta ili ih nabavom povećati?
- Da li uzeti specijalizirana ili univerzalna transportna sredstva?
- Da li ostati kod iste vrste i tipa transportnih sredstava koje daju dobre rezultate ili se odlučiti na
nove vrste i tipove koji još nisu dovoljno provjereni?
- da li zadržati tipizaciju (prednost u održavanju) ili se odlučiti na različite vrste koje daju bolje
komercijalne rezultate?
Izbor transportnih sredstava treba se podrediti dugoročnoj strategiji i razvoju transportne tvrtke,
financijskim uvjetima njihove kupnje i zahtjevima transportnog tržišta (domaćeg i inozemnog).
Za prijevoz tereta u cestovnom prometu koriste se tri osnovne vrste /varijante teških teretnih
cestovnih vozila :
- kamioni bez prikolica
- kamioni s prikolicama
- tegljači s poluprikolicama
Kamioni bez prikolica Koriste se u klasičnom prijevozu i za prijevoz kontejnera i izmjenjivih sanduka .
Dvije su osnovne varijante u proizvodnji teških teretnih vozila :
- s dvije osovine ukupne nosivosti 16 t (bruto) i duljinom tovarnog sanduka (karoserije) 6 metara
- s tri osovine ukupne nosivosti 22 tone i duljinom karoserije 7 metara
Ta vozila mogu se koristiti i za prijevoz kontejnera do 20 t mase uz ograničenje da kontejner +
kamion ne prelazi dopuštenu nosivost od 22 tone.
prva transportna sredstva cestovna vozila , a druga željeznički vagoni. To su tzv. “kamionski vlakovi”
pri čemu cestovna vozila omogućuju željeznici prijevoz tereta “door to door”.
Koriste se sljedeće tehnologije :
- Piggy-back – u SAD-u i Kanadi za prijevoz svih vrsta cestovnih teretnih vozila
- Kongourou – u Francuskoj za prijevoz teretnih poluprikolica
- Huckepack – u Europi za prijevoz teretnih poluprikolica
Željeznički vagoni su prvo transportno sredstvo, a specijalno izrađene kamionske prikolice su drugo
transportno sredstvo. Ova tehnologija predstavlja prijevoz vagona s teretom na cestovnim vozilima
koji omogućuju iskrcaj vagona direktno tvorničkim pogonima i skladištima koja nisu opremljena
industrijskim željezničkim kolosijecima.
1. Ukrcaj
2. prijevoz supstrata cestovnim prijevoznim sredstvom
3. ukrcaj cestovnog prijevoznog sredstva ili njegova dijela u prijevozno sredstvo željezničkog
prometa
4. prijevoz cestovnog prijevoznog sredstva željezničkim prijevoznim sredstvima
5. iskrcaj cestovnog prijevoznog sredstva
6. prijevoz do odredišta
7. iskrcaj supstrata
HUCKEPACK TEHNOLOGIJA A – engl. naziv : Rolling highway , njemački naziv: Rollende Landestrasse
– ovu tehniku karakterizira ukrcaj (prijevoz) kamiona ili tegljača (s teretom ili bez njega ) na
željezničkom vagonu sa spuštenim podom. Naziva se “tehnologija pokretne autoceste”.
Prednosti
Prednosti: -
udio mrtvog tereta u ukupnoj težini (odnos bruto i neto mase) je svega 10% (10 : 90) u odnosu na
tehniku B gdje je (40:60), pokretni kolni sanduci mogu se prevoziti specijalnim vagonima ali i
vagonima normalne konstrukcije, pokretni kolni sanduci mogu se koristiti i u kontejnerskom prometu
.
Nedostatak: Pokretni kolni sanduk je relativno težak u odnosu na fiksnu nadgradnju cestovnog
teretnog vozila
HUCKEPACK TERMINALI
Razvija se usporedo ostalim tehnologijama prijevoza ali nije im konkurencija niti je toliko tražena.
Razlog tomu su velika investiranja, a i slaba isplatljivost.
Ova tehnologija omogućuje “pretvaranje” cestovnih poluprikolica koje na klasičan način prevoze
teret u cestovnom prometu u posebne teretne “vagone” koji na klasičan način prevoze teret u
željezničkom prometu.
Postupak formiranja vlaka prve bimodalne tehnologije transporta: Tegljač sa specijalnom cestovnom
poluprikolicom vožnjom unatrag približava se do dvoosovinskog željezničkog podvozja:
:Stražnji dio cestovne prikolice vertikalno se podiže pomoću vlastitog hidrauličkog sklopa, a zatim se
dvoosovinsko željezničko podvozje (koje je na tračnicama) gurne ispod nauglica poluprikolice
Podizanjem potpornja cestovne poluprikolice podiže se njezin prednji kraj da bi se mogao odvojiti
tegljač:
Najvažniji cilj bimodalne tehnologije transporta je: Sigurno, brzo i racionalno povezivanje cestovnog i
željezničkog transporta bez pretovara tereta sa cestovnih vozila na željezničke vagone
Primjenom ove tehnologije cestovna poluprikolica pretvorena u željeznički teretni vagon može se
staviti odmah iza lokomotive ili na kraju željezničke kompozicije zbog čega se koriste dvije vrste
željezničkog podvozja. Na početku bimodalnog vlaka stavljaju se početna podvozja, a na kraju
završna podvozja koja su opremljena odbojnicima i uređajima za kvačenje.
Ova tehnologija identična je prvoj i drugoj bimodalnoj tehnologiji , razlika je u tome što se umjesto
specijalnih cestovnih poluprikolica upotrebljavaju kontejnerske poluprikolice. Primjenjuje se u SAD-
u , Australiji i u mnogim europskim zemljama
- Sigurno, brzo i funkcionalno povezivanje cestovnog i željezničkog prometa bez prekrcaja tereta sa
cestovnih vozila na željezničke vagone
- Za prijelaz poluprikolice s cestovne grane prometa na željezničku granu prometa nije potrebno
imati poseban terminal
- Ako postoji bimodalni terminal cestovna poluprikolica se na njemu za pet minuta pretvara u
željeznički vagon ili obrnuto
– maksimiranje učinaka cestovne i željezničke infrastrukture
- Za primjenu bimodalnog prometa dovoljno je imati pedesetak metara željezničkog kolosijeka s
podlogom (značajno za rijetko naseljena područja gdje nije razvijena kontejnerizacija)
- Minimiziranje “živog ljudskog rada” u transportnom procesu
- Ekološki prihvatljiva tehnologija, jer cestovno vozilo “smješta” na željeznicu
CAPRICORN sustav • Za razliku od drugih sustava, ovaj se sastoji samo od broda, bez opreme za
rukovanje teglenicama.
• Prilikom prekrcaja teglenica: ➢ otvaraju se pramčana vrata na brodu. ➢ pune se balasni tankovi
dvodna do zahtjevanog urona broda. ➢ skladišni prostor se naplavljuje omogućujući da teglenice uz
pratnju manjeg tegljača uplove u unutrašnjost broda. ➢ teglenice se smještaju na predviđenu
poziciju i odgovarajuće učvršćuju.
• Kad je ukrcaj gotov: ➢ pramčana vrata se zatvaraju, ➢ ispumpavaju se najprije balasni tankovi, ➢
a nakon toga vode iz skladišnog prostora.