Datoteke i datotečni sustavi Windows Servera

Datotečni sustav je način organiziranja pogona. Određuje kako se podaci

pohranjuju na pogon i koje se vrste podataka mogu priložiti datotekama -
nazivi datoteka, dopuštenja i drugi atributi.

Windows podržava tri različita datotečna sustava:

• NTFS (NT File System) je najmoderniji datotečni sustav.
Windows koristi NTFS za sustavski pogon i za većinu fiksnih pogona.
• FAT32 (File Allocation Table – tablica za dodjelu datoteka) je najstariji sustav
datoteka.
Nije toliko učinkovit kao NTFS i ne podržava tako velik skup značajki, ali nudi
veću kompatibilnost s drugim operacijskim sustavima.
• exFAT (extended FAT) je moderna zamjena za FAT32.
Podržava ga više uređaja i operacijskih sustava nego NTFS, ali nije ni
približno toliko raširen kao FAT32.

ReFS
ReFS - Resilient File System (resilient = elastičan)
ReFS je novi datotečni sustav izgrađen pomoću koda iz NTFS datotečnog sustava.
U ovom trenutku, ReFS nije zamjena za NTFS i ne može se koristiti umjesto NTFS.
Ima prednosti i nedostatke.
ReFS-om je rješeno nekoliko glavnih problema NTFS-a:
1. otporniji je na oštećenje podataka
2. bolje podnosi veća opterećenja
3. bolje se prilagođava vrlo velikim datotečnim sustavima

1.Zaštita od oštećenja podataka kod ReFS

ReFS koristi kontrolni zbroj (checksum) za metapodatke i za podatke o datotekama.

Kad god pročita ili napiše datoteku, ReFS ispituje kontrolni zbroj. Ukoliko broj nije
točan, odmah se dobije informacija o pogrešci.
(metapodaci - strukturirani podatci koji opisuju, objašnjavaju, lociraju ili na neki drugi način omogućavaju
lakše upravljanje resursima; podaci o podacima)

U ReFS je integrirana značajka Storage Spaces.

- npr.: Ako se za izradu zrcaljenog prostora za pohranu (image Storage Spaces)

koristi ReFS-a, Windows lako otkrije oštećenje datotečnog sustava i
automatski popravlja probleme kopiranjem zamjenske kopije podataka na
drugi pogon.
 Ako ReFS otkrije oštećene podatke i nema zamjensku kopiju iz koje ih može
obnoviti, datotečni sustav može odmah ukloniti oštećene podatke. Ne treba
ponovno pokretati sustav ili isključiti pogon, kao što treba kod NTFS.
- ReFS redovito provjerava sve datoteke na pogonu kako bi identificirao i
popravio oštećene podatake. To je sustav datoteka s automatskim
ispravljanjem. (Ne treba koristiti chkdsk.)
- Kada se ažuriraju metapodaci datoteka - na primjer, naziv datoteke –
datotečni sustav NTFS izravno će izmijeniti metapodatke datoteke. Ako pri
tome računalo otkaže ili nestane struje, može doći do oštećenja podataka.
Kada se ažuriraju metapodaci datoteke, datotečni sustav ReFS stvorit će novu
kopiju metapodataka. ReFS usmjerava datoteku na nove metapodatke tek
nakon što su novi metapodaci napisani. Metapodaci datoteke se tako ne mogu
oštetiti. Postupak se zove "copy-on-write". Copy-on-write dostupan je i na
drugim modernim datotečnim sustavima, poput ZFS-a i BtrFS-a na Linuxu,
kao i na novom Appleovom APFS datotečnom sustavu.

2. Ograničenja spremnika
ReFS podržava mnogo veće kapacitete spremnika i dulja imena datoteka nego
NTFS.
Kod ReFS naziv datoteke može biti dug do 32768 znakova. (NTFS - nazivi datoteka
najviše 255 znakova).
ReFS ne prihvaća imena datoteka u DOS stilu.
(C: \ Program Files \ u C: \ PROGRA ~ 1 \)

Kod ReFS je teorijska maksimalna veličina spremnika 262144 EB, a kod NTFS je
16 EB (eksabajt = 1018 bajta).

3. Neke od optimizacija ReFS

Na primjer, kada se koriste prostori za pohranu, ReFS podržava "optimizaciju sloja u
stvarnom vremenu" (“real-time tier optimization”). ReFS uvijek piše na pogone u razini
izvedbe (gleda treba li biti brz ili tražiti puno mjesta za pohranu i onda odlučuje kamo smjestiti
podatke). U pozadini, ReFS automatski premjesti velike dijelove podataka na sporije
pogone za dugoročno pohranjivanje.
Na sustavu Windows Server 2016 ReFS ima bolje performanse za virtualni stroj.
Na primjer, ReFS podržava kloniranje blokova, što ubrzava operacije kloniranja
virtualnih strojeva i spajanja kontrolnih točaka. Kako bi stvorio kloniranu kopiju
virtualnog stroja, ReFS stvara novu kopiju metapodataka na pogonu i usmjerava je
na postojeće podatke na pogonu. Kada se virtualni stroj promijeni i novi se podaci
upišu na pogon, zapisuju se na drugo mjesto, a izvorni podaci virtualnog stroja
ostaju na pogonu. To ubrzava postupak kloniranja.
ReFS ima značajku „sparse VDL“ koja omogućuje ReFS-u da brzo zapisuje nule u
veliku datoteku. Tako se brže stvara nova, prazna datoteka virtualnog tvrdog diska
(VHD) fiksne veličine. (10 minuta kod NTFS, nekoliko sekundi kod ReFS-a).

Nedostaci ReFS
Windows se ne može pokrenuti iz datotečnog sustava ReFS i potreban mu je NTFS.
U ReFS nema značajki koje su uključene u NTFS:
- kompresija i šifriranje datotečnog sustava,
- hardlinks (poveznica koja ime izravno povezuje s danom datotekom u operacijskom sustavu ,
- prošireni atributi (prošireni atributi datoteka su značajke datotečnog sustava koji omogućuju
korisnicima povezivanje računalne datoteke s metapodacima koje datotečni sustav ne interpretira )
- deduplikaciju podataka (tehnika za uklanjanje dupliciranih kopija podataka koji se ponavljaju)
- diskovnih kvota (raspoređivanje ograničenog prostora diska korisnicima).

Ipak, ReFS može za šifriranje koristiti BitLocker na cijelom disku.

Windows 10 ne dopušta formatirati bilo koje stare particije kao ReFS.
Trenutno je ReFS moguće koristiti samo uz značajku Storage Spaces.
Na sustavu Windows Server 2016 moguće je odabrati oblikovanje spremnika
pomoću ReFS-a umjesto NTFS-a. To je poželjno napraviti za spremnike na kojima
se pohranjuju virtualni strojevi.
ReFS se ne može koristiti na pogonu koji se koristi za pokretanje operacijskog
sustava. Windows se može pokrenuti samo ako je pogon formatiran kao NTFS.